UNIVERZITET U TUZLI

EKONOMSKI FAKULTET

VISOKA POSLOVNA ŠKOLA

ODJELJENJE TRAVNIK

SEMINARSKI RAD:

TEMA:POJAM I OBRAČUN GDP-a

Predmet : Makroekonomija

Profesor: Dr. Sc. Kadrija Hodžić, red. Prof Studenti: Adilović Fahrudin P.Š.

Baručija Ehlimana P.Š 491/09

Baručija Rusmira P.Š 492/09

Habibić Amela P.Š 500/09

Travnik, januar 2011

Sadržaj:

UVOD.........................................................................................................................................3

1. Pojam i definicija GDP-a................................................................................................42. Načini (metode) računanja GDP-a..................................................................................5

2.1 GDP kao suma finalnih prodaja proizvoda i usluga (metod izdataka)........................ 2.2 GDP kao suma faktorskih dohodaka zarađenih u ekonomskim aktivnostima

(dohodovna strana)................................................................................................3. Pojam nominalnog i realnog GDP-a...............................................................................4. GDP deflator...................................................................................................................5. Pojam potencijalnog i stvarnog GDP-a............................................................................

UVOD

Makroekonomija je grana ekonomije koja se bavi sveukupnom mogućnošću ekonomije, tj. makroekonomija proučava funkcionisanje i upravljanje ekonomijom u cjelini(globalno).

Također, politička i društvena sudbina zemalja uveliko zavisi o privrednom uspjehu i nijedno područje ekonomije nije danas važnije za nacionalni uspjeh od njenih makroekonomskih učinaka.Ciljevi makroekonomije su:

1. visoka i rastuća razina nacionalnog proizvoda ( tj. realni BDP) 2. visoka zaposlenost 3. stabilna ili sporo rastuća razina cijena, 4. snažna međunarodna razmjena dobara, usluga i kapitala sa stabilnim deviznim tečajem i ravnotežom izvoza i uvoza.Cilj ovog seminarskog rada jeste obrada teme : „Pojam i obračun GDP-a“ kao jednog od najvažnijih makroekonomskoh ciljeva.

Prema metodologiji UN, Svjetske banke i IMF-a vrijednost društvenog proizvoda(odnosno nacionalnog proizvoda) obuhvata vrijednost proizvodnje svih materijalnihdobara i usluga koje se realiziraju na tržištu u određenom periodu.1

Mjera ukupnog proizvoda u sistemuu nacionalnih računima je bruto domaćiproizvod, ili skraćeno, BDP (Gross Domestic Product – GDP).

GDP je osnovni makroekonomski pokazatelj i najsveobuhvatnija mjera finalnogoutputa ekonomije (ukupna proizvodnja dobara i usluga) u jednoj državi, za određenivremenski period (godinu, ili za kvartal).

Mjerenje GDP je izuzetno važno za ekonomsku teoriju i ekonomsku politiku:omogućava da izrazimo ekonomski rast, konjukturne cikluse, nezaposlenost, inflaciju i sl.„Prije nego što je otkriven pojam GDP, bilo je teško ocjeniti stanje privrede. GDP je jedno od zaista velikih otkrića XX stoljeća.

1 MAKROEKONOMIJA

1. Pojam i definicija društvenog bruto proizvoda (BDP) (GNP)

Bruto domaći proizvod (BDP) se obično definiše za određenu geografsku oblast – najčešće za državu, ali se može definisati za region, grad ili grupu zemalja. Pored prostorne odredjenosti BDP se takođe definiše i za vremenski interval, obično godinu ili kvartal. Bruto domaći proizvod jedne zemlje predstavlja mjeru njene proizvodne aktivnosti.

Postoje tri osnovne definicije BDP-a:

Definicija 1:Bruto domaći proizvod je suma neto finalnih prodaja obavljenih na određenoj teritoriji u definisanom vremenskom periodu.

Definicija 2: Bruto domaći proizvod je suma vrijednosti stvorenih na određenoj teritoriji u definisanom vremenu.

Definicija 3: Bruto domaći proizvod je suma faktorskih dohodaka zarađenih u privrednim aktivnostima na određenoj teritoriji u definisanom vremenu .

Prva od gore tri navedene definicije BDP-a se odnosi na prodaju dobara i usluga kupcima koji će biti njihovi krajni korisnici. To znači da se u ovu definiciju BDP-a ne uključuje obračun međufazne prodaje, već samo finalna prodaja zbog toga da bi se izbegao dvostruki obračun. Međutim izvoz proizvoda i usluga iz zemlje se uvjek smatra finalnom prodajom i kao takav se uključuje u ovako definisan BDP.

GDP je osnovni makroekonomski pokazatelj i najsveobuhvatnija mjera finalnogoutputa ekonomije (ukupna proizvodnja dobara i usluga) u jednoj državi, za određenivremenski period (godinu ili za kvartal). Ovo možemo predstaviti kao najbolju definiciju za GDP (BDP).

Finalni output predstavlja ukupna proizvodnja dobara i usluga koja se iskazuju imjeri za određenu geografsku oblast – najčešće za državu, ali može biti definiran i zaodređeni grad, region ili grupu zemalja poput Europske unije.Obično se iskazuje u US dolarima ($) radi poređenja, ali se praktikuje i izražavanje GDP u domaćim valutama.

2. Načini (metode) za računanje GDP-a

Mjerenje GDP je izuzetno važno za ekonomsku teoriju i ekonomsku politiku:omogućava da izrazimo ekonomski rast, konjukturne cikluse, nezaposlenost, inflaciju i sl.„Prije nego što je otkriven pojam GDP, bilo je teško ocjeniti stanje privrede. GDP «jejedno od zaista velikih otkrića XX stoljeća. Bez mjerenja ekonomskih agregata kao što suGDP, makroekonomija bi plivala u moru neorganiziranih podataka“.20 GDP je«općeprihvaćeni pokazatelj zdravstveno stanja jedne ekonomije» (rast GDP pokazujepovećavanje ekonomskog blagostanja građana, i obratno, njegovo opadanje ukazuje nasmanjenjenje ovog blagostanja).

GDP mjeri dvije stvari odjednom: ukupne dohotke u jednoj zemlji i ukupne izdatke koje ta zemlja ima u proizvodnji dobara i usluga (ovo je moguće zato što je suma svih dohodaka jednaka ukupnoj potrošnji).

Uobičajeno je navođenje ovih (metoda) izračunavanja GDP:

GDP kao suma finalnih prodaja proizvoda i usluga (metod izdataka),

GDP kao suma faktorskih dohodaka (metod dohodaka).

Slika 1.

2.1. GDP kao suma finalnih prodaja proizvoda i usluga (metod izdataka)

a) Uključivanje svih finalnih dobara i usluga

Kao suma finalnih proizvoda i usluga, GDP se iskazuje uključivanjem svihfinalnih dobara i usluga koje potrošači kupuju i troše. Ekonomski subjekti (domaćinstva,preduzeća i država) troše svoje dohotke na kupovinu ovih dobara, pa se GDP dobijasabiranjem komponenti svih potrošnji u obračunskom periodu od jedne godine. Kaofinalni izdaci javljaju se: potrošnja, investicije, državni izdaci i neto izvoz (izvoz-uvoz, tj.Potrošnja stranaca), pa se obračun GDP vrši po slijedećem obrascu:

GDP = C + I + G + NX

pri čemu su:C = lična potrošnja pojedinaca i domaćinstava (Consumtion),

I = potrošnja preduzeća, tj. domaće investicije (Investment),

G = potrošnja države, tj. državni rashodi (Government spending),

NX = neto izvoz, tj. razlika između izvoza i uvoza (net export).

Iako predstavlja vrijednost svih prodatih proizvoda i usluga u obračunskomperiodu GDP ne treba poistovječivati sa ukupnom vrijednošću ostvarenog prometa(prodaja), jer se radi samo o finalnim prodajama kupcima koji su krajnji korisnici.Isključuju se međufazne proizvodnje i intermedijarna dobra da bi se izbjegao dvostrukiobračun.

b) Isključivanje međufaznih prodaja i intermedijarnih dobara (problem«dvostrukog obračunavanja»)

GDP smo odredili kao ukupnu vrijednost finalnih dobara i usluga, pri čemu jefinalni proizvod onaj koji je proizveden i prodan za potrošnju ili investiranje krajnjemkorisniku. Dakle, isti proizvod ne može dva ili više puta biti uključen u obračun GDP, štoznači da je je nužno isključivanje međufazne prodaje i tzv. intermedijarnih dobara.

Međufazne prodaje su one koji kupuju kupci koji nisu krajnji korisnici nego su todalji preprodavci – dileri. Npr. ako automobil kupuje diler koji će ga (pre)prodati, tada biisti automobil dva puta obračunali u sumi prodaja koje formiraju GDP: otuda se izobračuna GDP mora isključiti prodaja koju po drugi put obavlja diler.Budući da u obračun GDP ulaze i usluge, na sličan način se iz njegovog obračunaisključuju one usluge koje koje bi podrazumjevali dvostruki obračun. Npr. u slučajuusluga prodaja nekretnina u obračun GDP ne ulazi vrijednost nekretnine koja se više putapreprodaje (tada bi vrijednost iste nekretnina ušla u GDP onoliko puta koliko bi bilapreprodavana a to bi znatno uvećalo sumu GDP-a). Stoga, u GDP ulazi vrijednostnekretnine prilikom prve prodaje i samo sve slijedeće zarade posrednika u preprodaje te

nekretnine.

Intermedijarna dobra su dobra koja se upotrebljavaju u izradi nekog dobra ucijelom lancu njegove proizvodnje, a čijim sabiranjem bi se vještački povećao GDP. Radise o svim nabavkama (sirovine, međufazni proizvodi, reprodukcioni materijal) koje firmaupotrebljava da bi proizvela svoj finalni proizvod. Npr. u izradi namještaja kao finalnogproizvoda koristi se drvo, ali, ako bismo sabirali vrijednost drveta u obliku rezane građe,lesonit-ploča pa sve do gotovog namještaja, mi bismo jednu te istu vrijednost (vrijednostdrveta) sabirali nekoliko puta.

c) GDP kao suma dodatih vrijednosti

Da bismo izbjegli zbrajanje međufaznih proizvoda (sirovina) u toku izradefinalnih proizvoda koristimo tehniku pribrajanja dodate vrijednosti, koja predstavljarazliku između vrijednosti prodaje (ukupan prihod) i troškova materijala (sirovina,poluproizvoda) upotrebljenog za taj proizvod (u najkraćem uključujemo namještaj, ali nei rezanu građu, lesonit-ploču, itd.). Preciznije, da bi se izbjeglo dvostruko mjerenje uzimase u obzir samo vrijednost finalnih dobara i usluga (proizvode koja kupuje krajnjikorisnik) a izostavljaju transakcije intermedijarnim proizvodima (inputi koji se koriste zadalju proizvodnju), koji se dalje prerađuju ili preprodaju.Dakle, kada krajnji kupac kupi finalni proizvod, u cijenu će biti uključena ukupnadodata vrijednost koja se stvara u svim fazama proizvodnog procesa, pa dodata vrijednostneće biti dvostruko obračunata.

2.2. GDP kao suma faktorskih dohodaka zarađenih u ekonomskim aktivnostima(dohodovna strana)

Ovaj metod polazi od toga da se za proizvodnju GDP-a koriste faktoriproizvodnje koji se upotrebljavaju unutar jedne zemlje, pri čemu se za upotrebu svakogod faktora dobija odgovarajući dohodak. Bez dodate vrijednosti ne bi bilo mogućeisplatiti dohotke od faktora proizvodnje (rada, kapitala, zemlje).Po ovom metodu, GDP se predstavlja kao ukupna suma prihoda/dohodaka svihfaktora proizvodnje (nadnica kao prihoda od plaćenog rada, renti kao prihoda od zemlje iprofita i kamata kao prihoda od kapitala). U ovaj zbir ulazi i dio prihoda koji državaprikuplja u obliku poreza na prodaju (indirektni porezi).Računica se izvodi sabiranjem: nadnica ili plata (W = wage), kamata (i =interest), renti (R = rent), profita (Pf = profit), amortizacije (Dp = depreciation) iindirektnih poreza (T = taxes), ili kao:

GDP = W + i + R + Pf + Dp + T

Javne usluge su, takođe, dio GDP, iako se u stvari ne prodaju. «Njihova cijenajednostavno se mjeri troškovima proizvodnje. Npr. usluge javnog obrazovanja ulaze uGDP kao suma profesorskih plata uvećana za operativne troškove kao što su električnaenergija i grijanje, plus troškovi iznajmljivanja prostorija i opreme. Narodna odbranaulazi u obračun GDP u formi ukupnih rashoda oružanih snaga

d) Jednakost pristupa

Po sva tri metoda uvijek se dobiva isti iznos GDP-a (eventualno neslaganje –statistička greška – iznosi do 1 %). Jednakost pristupa može se prikazati napojednostavljenom slučaju pekare čiji su jedini troškovi – nadnice (uzimamo hljeb kaoreprezenta svih proizvoda i usluga u društvu). Ako pekara naplaćuje veknu po 1 KMonda će za 1000 vekni pekara naplatiti 1000 KM, što predstavlja zaradu pekare (unadnicama i profitima). Dakle, GDP je jednak po oba pristupa računanja: bilo mjeren kaotok finalnog proizvoda (1000 KM od prodaje vekni) ili kao tok zarada (1000 KM nadnicai profita).

3. Pojam nominalnog i relnog GDP

Ukoliko vrijednost finalnih proizvoda i usluga koji ulaze u obračun GDP izrazili utekućim, tržišnim cijenama dobivamo nominalni GDP. U tom slučaju bismo sve količine finalnih proizvode i sve pružene usluge u toku godine dana pomnožili sa odgovarajućim cijenama koje su važeće u momentu prodaje i dobili GDP u tekućim cijenama, odnosno nominalni GDP.

Za razliku od nominalnog GDP koji koristi tekuće prodajne cijene, realni GDP seobračunava pomoću cijena iz zadate bazne godine (mjeseca), što znači da koristikonstantne cijene. Pošto na realni GDP ne utiču promjene cijena, promjene realnog GDPodražavju samo promjene proizvedenih količina. Zbog toga i kažemo da je realni GDPmjera proizvodnje dobara i usluga u jednoj zemlji.

Slika 2. Primjer realnog GDP-a za Bosnu i Hercegovinu

Slika 3. Nominalni GDP za zemlje Evrope

4. GDP deflator

Realni GDP dobijamo tako što nominalni GDP podijelimo indeksom cijena (kojinazivamo deflator GDP) u postupku koji označavano kao deflacioniranje.

Realni GDP=Nominalni GDP : Deflator GDP

Slika 4. Obrazac za izračunavanje GDP deflatora

Deflator GDP = index cijena kojim se vrši korekcija novčane vrijednosti svih roba iusluga koje ulaze u sastav GDP usljed promjena cijena. Primjena deflatora omogućava da se izoluju promjene u realnom outputu roba i usluga u ekonomiji.

Pošto nominalni GDP i realni GDP moraju biti isti u baznoj godini, GDP deflatorza baznu godinu uvijek iznosi 100. Za naredne godine GDP deflator izražava promjenunominalnog GDP-a (promjenu nastalu usljed promjene tekućih cijena) u odnosu na baznugodinu.

Ovaj indeks cijena je «ponderisana prosječna cijena, koji se određuje kaoponderisani prosjek cijena svih roba u GDP, s ponderom svakog dobra koji je jednaknjegovoj postotnoj važnosti u ukupnom GDP.»

Prostije rečeno: za neku veličinu GDP ustanovi se indeks 100 (bazna godina).Potom se za svaku veličinu nominalnog GDP odrede indeksi maloprodajnih cijena (npr.110, ukoliko je u nekoj narednoj godini porast cijena u odnosu na baznu godinu iznosio10 %, ili 95, ukoliko su prosječne cijene bile za 5 % manje u odnosu na baznu godinu).Nominalni GDP se podijeli sa indeksom cijena i pomnoži sa 100 da bi se dobio realniGDP.

5. Pojam potencijalnog i stvarnog GDP-a

Potencijalni GDP (potencijalni proizvod) predstavlja maksimalni nivoproizvodnje koju nacionalna ekonomija može proizvesti. Drukčije kazano: ukupne mogućnosti proizvodnje jedne zemlje (stanje pune zaposlenosti, odnosno punog korištenja faktora proizvodnje) izražavaju potencijalni GDP.

Potencijalni GDP je dugoročni trend realnog GDP i predstavlja dugoročneproizvodne mogućnosti koju nacionalna ekonomija može ostvariti uz održavanje stabilnihcijena. Potencijalni proizvod određen je:

raspoloživošću faktora proizvodnje (radnoj snazi, kapitalu, prirodnim resursima itd.), efikasnošću kojom se ovi faktori kombiniraju (razvoj tehnologije, dostignuti nivo

preduzetništva, obrazovanje i sl.).

Stvarni GDP je obično manji od potencijalnog GDP-a. Razlika između Potencijalnog i stvarnog GDP-a naziva se GDP jaz (GDP gap). Veliki GDP jaz znači da ekonomija zemlje djeluje unutar granica svojih proizvodnih mogućnosti, i da zaostaje u ekonomskom rastu.Društvo efikasno iskorištava svoje faktore proizvodnje samo ako je stvarni GDP na nivou potencijalnog. Ako je stvarni GDP manji od potencijalnog, to znači da su faktori proizvodnje dijelom nezaposleni (niskorišćeni), a dio potencijalnog GDP zauvijek izgubljen.Prije pola stoljeća, nobelovac Samuelson je ovo stanje označio „zločinom ekonomskeefikasnosti“.

Slika 5. Primjer Potencijalnog i Stvarnog GDP-a