Marija Jurić Zagorka - Gordana 10. Dio

8/20/2019 Marija Jurić Zagorka - Gordana 10. Dio

1/501


2/501

JURIĆ ZAGORKA

RDANA X

RIJA JURIĆ ZAGORKA

RDANA

izdavača Petar Majstorović

avni urednik Marijan Sinković

kovna oprema Ferdo Bis

VARNOST ZAGREB

sak Grafički zavod Hrvatske - Zagreb


3/501

ne gromko prvi lugar i vođa Lucićevih momaka. Kune, traži, bijestražuje. Prolazi čitavim dvor-v čem, pretražuje svaki kutić ubama, u kuli, u podrumu. Najposlije su se skupili u dvorištu dase posavjetuju.Kamo su mogli nestati? Valjda ih nije đavo odnio u svojoj torbi.

o veli stara Kusevićka? Ona mora znati. Našao sam je ležati.eznanila se. što nam koristi ako je i ubijemo? Ne može nam kazatje su.Što ćemo sada? Lucić će nas poubijati.On je svemu kriv, mislio je samo na Jasenku i pograbio nju.Znate li kai u su nestali dječaci postoje Lucić odnio djevojku?Tko bi to znao kad smo svi trčali amo-tamo za gospodinom LucićemVi ste izgubili pamet za zlatom, a on za djevojkom - ljuti se luI onaj mali lupež, Damir, sigurno je pograbio svog druga pa MI n

jepo izmakli.o su izmakli, ali kamo? Pretražili smo svu šikaru oko dvorca,čali daleko u grmlje i tamo im ni traga.Diisio su oni u toj šumi, znadu dobro kamo će se sakriti. Negdješoj blizini sakriveni čekaju dok mi ne odemo. To je sigurno.

jednom im se učini kao da iz šume dolazi čudni štropot, kao da sšto valja kroz lišće i grmlje. Napeli su uši, pogledali onim jerom odakle dolazi šuštanje, pucketanje.

Netko dolazi. Da. idu ljudi, čujete li? - upozorava lugar.Zaista dolaze.To je Stanislav, vodi moje lugare iz kneževskog dvorca. Još imasta vremena da prije zalaza sunca pretražimo čitav ovaj dio šumeo dvorca. Ni njihova se tijela ne mogu provući kroz trnje ištaru. Svi ćemo zajedno u potragu.gar izlazi kroz porušenu ogradu i putem koji su probili u dvoracčeka svoje ljude, ali ljudi su s one strane dvorca i lugar ih izeg grla zove:Ovamo! Ovamo! Kamo ste to zašli? Stanislave tu smo.Stanislav je zaboravio na naš ulaz - veli mu momak i po-hita uorac.one strane ograde velika buka. Odjednom opazi da se na protivnojrani otvorila ograda. I on vikne:Tamo su vrata? Što je to?prepastili su se i lugar i momci. Na otvorenim vratima ogradejavi se visoki plemić u sivoj odori sa sivom kacigom na glavi. Nkama nosi djevojku.Sto mu đavola! - začudi se lugar i njegovi momci. - Zar se vraća


4/501

Jasenkom?Jao! To nisu naši, nije Stanislav ni lugari. .."- .Ljudi, Kušević ide! Zatečeni stoje kao ukopani.Izgubljeni smo - promuca netko. Začas momci što su u dvorištugnaše kroz razrušenu ogradu s ove strane i bježe u šumu.k s ove strane bježe Lukavčani, s druge strane ulazi na vrata svše plemića i trče dvorištem. Odmah zapaziše razvaljeni dio ograddan glas izdaje zapovijedi:

Za Lukavčanima, uhvatite ih i svežite.alud Lukavčani nastoje sklonuti se i pobjeći. S onu stranu trnovrade dočeka ih mnogo ljudi, pograbe ih snažne ruke. Kratko rvanjaludno i beskorisno. Padoše u ropstvo.one strane kroz vrata ulazi u dvorac visoki mladić i nosi Jasenkarim se dvorcem rastrčali plemići u strahu i trepetu iz sobe ubu, iz trijema na trijem.buna, povici, dozivanje i prepast.aroj se Kuševićki vratila svijest. Sjedi na klupi sklopljenih ru

tpuno slomljena i predana sudbini. Spazila je sina koji je uhvatruke i trese je kao da je kani probuditi svojim povicima:Majo, majko, ne bojte se, tu je Jasenka. Oteli smo je razbojnikueli smo ga u šumi kako je nosi...arica dugo ne može shvatiti njegove riječi. Odviše je izmorena. agovaonicu mladić unosi djevojku. Plemići brzo skupe sag,

nesu jastuke i stavljaju joj pod glavu. Antolković se spušta do koljena pa joj uzima ruke, tare čelo i dijeli zapovijedi:

jte žestokog pića ili vode, samo brzo, ima tamo neki lijek što gdonijela gospoda Gordana.i su se skupili oko djevojke, šute i prestrašeno zure u blijedoce. Sva nalikuje li i mu što su ga otkinuli i zamire i vene.Kake bi tako dugo bila u nesvijesti? - šapće jedan glas.Kad sam je oteo, nije bila bez svijesti i govorila je.

Što je rekla?Šaptala je: majka je ostala u dvorcu i dječaci...Onda je na rukama onog razbojnika ipak bila prisebna?Bila je prisebna, samo su joj oči bile mutne i onda ju je opetuzela nesvijesti su pogledali mladićevo lice. Blijed je, gotovo zelen i sve štovori kao da je u nekoj omami, a smeđe oči stalno su prikovane uzijedo Jasenkmo lice. Izvana se čuju povici i dozivanje. Antolkovredi da odmah svi iziđu. Očito se Lukavčani opiru. Sve ih svežito se opire, udarite ga mačem.ka biva sve žešća. Antolković i njegov sin sami su uz djevojku.jko, tari joj čelo i sljepoočice i ruke, samo brzo. Moram pogledo je to vani. Ni Jelenka nema ni majke joj nema, nešto se vani


5/501

gađa Ti pazi na nju. Probudit će se, sva je urušena, sva jeonula.tolković ode iz sobe. Vojko je ostao sam uz djevojku, spustio seljena, tare joj čelo, sljepoočice, laktove. Ruke mu dršću. Ondaisloni uho na njene grudi, sluša i pun strave digne glavu i /avasenka. Jasenka, vrati se! Probudi se!as mu je gotovo plačan kao da jadikuje nad nečijim grobom Ona jerna i nepomična. Očajno je hvata za ramena, trese je, gleda u

lopljene oči gotovo propale u očnicama.novo je stade trljati, sve uzalud. Gleda po sobi što bi uhvatio,me bi joj pomogao. Htio bi vikati, dozivati u pomoć, ali vani jerahovita buka, ne zna što je tamo, zbog čega viču, što se događamože se otkinuti od nje. Onda je uhvati za glavu, pridigne i,ško dišnu, gleda joj u lice, pa šapće:senko. ljubim te, Jasenko, umrijet ću za tobom, Jasenko!trepavice nije maknula. Onda skoči k stolu, uzima vode i zalijej čelo. Ne zna što bi učinio.

senko, Jasenko, otvori svoje drage oči, preziri me, tjeraj od sei živi.vratima opazi staricu. Stoji kao sjena. Ne može pravo razabratito uistinu Kuševićka, ili samo njezin duh. Blijeda je, propala,očena Velike oči uprte su u njega, čudno, zapanjeno. Zašto ga taeda? Ne može shvatiti i ne može progovoriti. Polagano dolaziarica, korak po korak bliže, i jedva čujno prošapće:Sto radite ovdje?

Budim je uzalud.Što se s njom dogodilo? Tko ste vi?Ne pitajte, već recite što da joj donesem da joj pomognemo?Tamo na polici dosegnite onu zelenu posudicu.trčao je i donio starici posudicu. Klečeći, promatra Jasenkinoce. Mati joj otvori usta i ulije joj neku tekućinu u nos, a ondalijeva čelo i tare.Pomozite mi da joj natarem žile ovom tekućinom.htavim rukama izvršava Vojko staričinu zapovijed. Žestoko piće šje majka ulila u usta i nos budi djevojku. Maknula je glavu i uo da se brani od gorkog pića. Oči još ne otvara.Jadno moje dijete - uzdahne starica - i nastavi joj trljatijepoočice. Krv je počela lagano kolati. Usne joj se .miču, tržnuepavice i ispod vjeđa napola proviruju oči. Ali još su ukočene iaklene.adićev pogled upire se u nju, sva mu je duša predana tom jedinomgledu što joj predaje sav svoj život. Jasenkine zjenice polaganode i promatraju majku. Mladić se uspravi, povuče da ga ona neazi.


6/501

Dijete moje, čuješ li, Jasenko?Kako ste promijenili glas, majko - šapne ona.Nisam, dijete moje.Čula sam drugi glas, vrlo čudan. . .aričin pogled padne preko Jasenkine glave k Vojku što se nepomičtobočio, šuteći. Čudno ga promatra staričin" pogled, onako čudnoo u času dok je ulazila u sobu.Pokažite se Jasenki, zašto se skrivate? - zapita ona.

Zar sam bolesna? - pita djevojka.Ne, dijete moje, nisi.. .adić domahne rukom starici neka ne otkriva Jasenki što se dogodistoko se otvore vrata. U sobu utrči Gordana u odijelu viteza.ciga joj visi niz ramena, kosa joj razbarušena, lice smrtnoijedo.arica digne glavu i gleda Gordanu, ali ne može ništa pitati.rdanin je pogled iznova preplaši. Mlada žena spušta se na klupu,ta ništa za Jasenku.

Zar vam je pozlilo? - pita starica Gordanu. - Eto, moja se kćivijestila. Mogu li vam pomoći? Ovaj lijek je izvrstan. Skuhala sod bilja što sam ga našla u dvorištu ovog dvorca.rdana smućeno pogleda staricu.Što vam je, plemenita gospođo? - pita Vojko, prilazeći Gordani.a digne pogled k njemu.Zar ne znate?Vi me plašite, plemenita gospodo, što bih morao znati?Nigdje u dvorcu nema Damira ni Ivana. Starica se trgne. Jasenka

gne glavu. Ne može još uvijek shvatiti što se događa oko nje.

• , ,•. • ••.,arica brzo ispravlja:. ne. nije bilo tako. Najprije je Lucić ugrabio Jasenku.vši to, Gordana skoči k staroj gospodi, uzima je za ruke i nastou njenu pažnju svratiti na svoga sina:Kak velite? Najprije su uzeli Jasenku, a Damir?Da gospodo. Najprije Jasenku, a dječaci su ostali u kuli sa mnomGdi Recite mi: zar su se sakrili? Sve smo pretražili od krova do


7/501

ui t i stari zapušteni dio dvorca, ali nigdje nikoga. Recite: štdogodilo s mojim sinom i s kraljevićem?ara se gospođa nastoji dosjetiti. Od časa kad je Lucić digao nake Jaseni n i s njom otrčao kao da ju je svijest ostavila, kao dobavila gustim i neprozirnim velom. Zna da se izvukla iz skrovikoračala trijemom, a dječaci su bili uz nju. I pripovijeda Gordamo znam da su me dječaci pridržali da ne padnem.ji dječaci, moj sin i kraljević? Vidjeli ste ih? A kad je Lucić

išao”.”Vidjela sam ih i osjetila kako me podupiru, ali dalje ništa ne zčasa kad sam ugledala pred sobom Jelenka.ajnim pogledom želi Gordana probuditi u starici da napregne svojećanje Ona se trudi, ali ne zna ništa.vatili snu ovdje u dvorcu Lucićeve vojnike, ali oni tvrde da neaju gdje je moj sin. Vele da su ga tražili. . .Ne vjerujte im, lažu. Lažu, pseta.

Jelen k o će izvući iz njih priznanja ako su lagali. Otišla sam

re. Ne mogu ih gledati. Čekam da Jelenko javi što je.senka sluša razgovor i polagano počinje shvaćati što se dogodilok sad razabire da nije bolesna što joj se učinilo u prvi čas.eća se kad ju je Lucić digao i s njom otrčao niza stube. Bespomoležala na njegovim rukama i sve što se zbivalo činilo joj serašni san Onda se Lucić spotaknuo, žestoko se tresao i opazila jnetko Lucića udara u šiju. Vidjela je neko lice ispod sivogzira, ispod kojeg su je gledale čudne oči. Ona mu je nešto reklama ne zna što, a sad je čula nečiji glas kako je doziva, muški

as. a onda spazila majku kako joj tare čelo.rdana ide gore-dolje sva u groznici, strahu i trepetu. Vjeruje dLukavca n i oteli Damira i Ivana i opet odveli u Lukavac.gledava kro/ prozor preko trijema u dvorište, sluša, čeka Jelenkjoj ja\i što će priznati lukavački momci.arica se bavi svojom kćerkom, a Vojko svakog časa pogledavasenku, a tada ponudi majci svoje usluge. To podsjeti Gordanu da ra brinuti i za Jasenku:

Ja ovdje mislim samo na sebe. Dignite Jasenku, gospodine - ponukjka - i ponesite je da je polegnemo.jko pažljivo, gotovo nježno digne Jasenku, i ode s njom u njezinbu i položi je na postelju. Gospoda Kušević dohitala je za njimardana savjetuje majci kako da pomogne Jasenki, a tada naloži Vojka majci bude u pomoći i požuri dolje. Ne može dočekati Jelenka.stubama Antolković joj dolazi u susret i javlja:Sve je uzalud. Lukavčani ne znaju što je s Damirom. Vele da suečaci nestali. I oni su ih tražili da bi ih odveli u Lukavacspodinu Verbeciju. “ Majku hvata muka i nastavlja


8/501

zmišljati i vijećati.a ugla dvorca ide Jelenko. Gordana mu trči u susret. Ni “Jelenkosi nikakva razjašnjenja.Što se moglo dogoditi s dječacima? - pita Antolković.lenko pripovijeda što mu je rekao lugar. Lucić je uzeo Jasenku, ečaci su ostali. S Jasenkom je Lucić pohitao ravno u Lukavac iložio mu neka dovede Damira.da Jelenko opet dozove lugara, ponovo ga ispituje pred Gpr-danom

aj pripovijeda sve kako je bilo.Kad sam se vratio od gospodina Lucića i potražio dječake, nigdjesam mogap naći. Nestali su.Recimo da govori istinu - uzima sada riječ Antolković - trebalo tanoviti kamo su dječaci nestali. Zar možda kroz razrušenu ogradgar tvrdi da to nije moguće jer su momci uvijek bili uz ovu ograOnda su izašli kroz vrata nasuprot - kaže Gordana, pokazujućiradu s druge strane dvorca.Ta vrata nismo ni primijetili - odgovori lugar -- jer je gospodi

cić trčao u dvorac da bi našao gospođicu Jasenku. Nikada dvorištje bilo prazno, uvijek su tu bili momci i oni bi opazili dječakeo bi htjeli bježati.načno Davor Antolković zaključi:”Dječaci su pobjegli. Tko zna kada i u kojem su času našli prilikšuljali se, bilo kroz vrata, ili razrušenu ogradu. Očito serivaju negdje u šumi.Valja ih smjesta potražiti. Kad bi noć proveli u_šumi, njihov jevot u mnogo većoj pogibelji nego da su ih odveli u Lukavac.

lučili su da nekoliko plemića pođe u potragu. .”V;,;..jjr- Mi ćedozivati, daleko nisu. ".^Antolković potvrdi i onda pristupi klenku.- Čuj me, mladiću. Sad smo otkriveni, dugo nam nema opstanka u oorcu. Sutra u ranu zoru smjesta ostavljamo ovo mjesto. U noći secić neće usuditi u dvorac, ali ujutro bit će mu prvi posao da nadje potraži. Dakle, čim zabijeli zora, ostavljamo ovo sklonište.

k (Antolković raspravlja s Jelenkom o njihovu odlasku iz dvorca,rdana upućuje ostale plemiće kakve će znakove davati Damiru.mo se hitro spremite, sunce će skoro zapasti, a onda bi bilo svealud tolković određuje tko ima poći, a tko će ostati.senka se već potpuno osvijestila, a gospođa Kušević se smirila.jko osjeti da više nije potreban pa se htjede oprostiti. Tek štoenuo Tomislava Kušević ga zaustavi:o ste vi, mladi gospodine? - upita ona, želeći pobliže upoznatiadica koji joj je spasio kćerku.Sin sam sivog oklopnika, kako ga ljudi zovu, naime Davora


9/501

tolkovića.povjednika plemićke čete koji je ovdje gospodar u dvorcu. Zato slutali sasvim, ne sluteći na onog đavla koji mi je oteo Jasenku.. plemenita gospođo, ja sam znao da Lucić ide u Pakleni lug tražsenku i vašeg sina Jelenka. Doznao sam to u Lukavcu.Lukavcu? - prepadne se ona. - Dakle, tamo su doznali za ovolonište”.1 To je očajno.aricu obuzme želja da sve u jednom mahu sazna jer od toga ovisi

gurno-”t njene kćeri i ubrzo pita:Lukavcu, dakle, poznaju put ovamo? Otkuda?og časa to zna samo Lucić, a u Lukavcu sam pukim slučajem dozmu e u ovu šumu da traži Jelenka i vašu kćerku.Kako ste mogli izaći iz dvorca bez zapreke?jvoda od Ferare našao je, tobože, izliku da me mora poslati naptol Znao sam da je bilo krvave borbe u Turopolju, dakle, i moj ac vjerojatno u Turopolju.I tamo ste ih našli?

Na moju nevolju nisam ih našao, ali župan mi reče da su otišli irop. čestito naoružani, prividno, kao da idu na bojno polje, aliopet vratiti u ovaj dvorac. No, ja nisam mogao čekati njihovvratak i pošao sam da ih stignem na vrijeme.i ni imali stići tek sutra.išao sam prečacima, tu sam sreo nekog Lukavčanina koji je jahaotim putem kao i ja i rekao da ide za mladim plemićima neka se vrr tako želi kanonik Benko. Nisam pravo ni razumio zh°g čega. On ustavljao, ali ja sam ga ostavio. Bio je mnogo lošiji jahač od m

tako sam stigao svog oca i gospodina Je-enka sa čitavom četom. Kčuli što se sprema, smjesta smo krenuli u Pakleni lug.tako ste sreli Lucića?

Da, plemenita gospođo, morali smo ga sresti jer drugim putem ne gao izaći iz šume. Bili smo svi izvan sebe, videći kako nosisenku.k on pripovijeda, Jasenka leži sklopljenih očiju pa on ne zna dauša ili možda spava.arica nastavi ispitivati mladog čovjeka kako je našao Jasenku i s njom sve dogodilo, a on joj ponovo pripovijeda:Čuo sam ženski vrisak u šumi - veli Vojko - činilo mi se da je tš glas gospođice Jasenke...orio je oči jer je osjetio da mu je krv poletjela u lice, aševićka promatra mladića koji je sav porumenio pa mu onda veli:Hvala vam, gospodine, sad znam: vi ste nas sve spasili, baš vi.Ne, plemenita gospođo, to je zapravo sve zasluga lakrdijaša Petrna, on me o svemu izvijestio.


10/501

je mogao odoljeti i pogleda Jasenku. Upravo je otvorila oči, aliimjećuje jedne jedine riječi.Čuješ li, dijete? - okrene se starica svojoj kćerki - sinuspodina Antolkovića moraš zahvaliti što te oteo Luciću i doveospodina Antolkovića i Jelenka u pravi čas., ona ne odgovara. Umjesto toga, ponovo sklopi oči. Blijeda je,ha i čini se da od slabosti ne može ništa reci, dok on odlučnobija svaku Kuševićkinu zahvalu.

gledali su oboje Jasenku. Čini im se da djevojka spava.Smijeni li sada otići? - zapita mladić Kuševićku. Ona mu pruži rprošapće nekoliko riječi zahvalnosti; dok on, ne slušajući, brzolazi iz sobe.jko je sišao dolje upravo u času kad su njegov otac i Gor-dana,pitujući lugara, ustanovili da su dječaci morali pobjeći iz dvorlako dolazi prema njima Galeković koji se već oporavio, ali jošijek izmučen i izranjen od teške borbe. Za njim dolazi Žarko.jesta se Gordana okrene k njima i stane ponovo ispitivati svaku

tnicu o sinu i kraljeviću. Obojica tvrde da ništa ne znaju oečacima, nego što su već iskazali.Kad su nas dječaci u kuli odvezali, pomogli smo staroj gospođišević izaći iz skloništa. Ona je pošla u trijem i posrnula. Ivanmir su je pridržali svaki s jedne strane, na što je ona sjela naupu i počela jecati. Odmah sam sa Žarkom otišao dolje da vidim šs gospođicom Jasenkom. Od tog časa nismo više vidjeli ni Damiraana.Nigdje niste čuli da bi se dječaci otimali ili vikali?

Nigdje ništa. Kad se lugar opet vratio u dvorac, pripovijedali sje Lucić odnio Jasenku. O Damini i Ivanu nitko nije govorio.rdana zamišljeno gleda preda se, dok Galeković počinjeipovijedati :Plemenita gospođo, da nije bilo Damira, već bismo mi svi ležali kavačkoj tvrđavi. On je ostao sam s Ivanom u kuli,

tavo pn i c podne i poslije podne pucao je na neprijatelja iustavljao ga t! 4 se probijao u dvorac.Od nas nitko ne zna baratati puškom kao on i oni bi već prije poprovalili da nisu strepili pred ognjenim oružjem i svaki časbjegli-To im je oduzelo mnogo vremena.a-n moji hrabri dječaci - uzdahne Gordana, a oči joj se ovlaže.ema tome, on je ipak morao pobjeći iz dvorca.rko se zamisli i odjednom potrči u stražnji dio dvorca. Pust je.azan, napola porušen. Promatrajući visoku travu, drač i grmlje,rao razabrati da se ovuda nitko nije mogao verati. Sve se ogleduomišlja, razmišlja i nehotice zirne u guste krošnje. Nešto mu si


11/501

glavi pa skrene, potrči u dvorac i pohita trijemom sve do om^esta gdje se teške debele grane prislanjaju na trijem i padaju rov.i mu podai zapne o nekoliko svježe otkinutih grančica. Popne sere i promatra, onda brzo skoči dolje i gotovo poleti trijemom, pza stube i zaleti se prema Gordani:ša nul 11, "znam kuda su pobjegli.Znaš9 Najedanput? Kako?

Vaša milosti, kad niste bili ovdje, jednog me jutra dječak zatekko se vraćam u dvorac čudnim putem. Gospodin Jelenko zabranio milaziti u Turopolje. Ja sam ipak odlazio da donesem gospodi Ja^erogod. A da me gospodin Jelenko ne bi vidio, uspeo sam se na stabodlazio s jednoga na drugo i tako se uvukao u dvorac. Tu me jednmir zatekao. I on bi se onda često skrivao tamo od šale kad ga jažila gospođica Jasenka.Jelen k i Antolković slušaju njegovo pripovijedanje. Svima jesno: Dam r je s Ivanom utekao očito ovim neobičnim putem.

ivno! - uzvikne Gordana - sad imamo trag kojim sušli Ti ćeš Žarko, voditi gospodina Jelenka. Sigurno su se sakrikojem stablurko stade vikati i dozivati Damira, ali niotkuda nije čuti glasat će da su daleko odmakli - utješi se Gordana - ovdje bi ihkavcani bili zamijetili. To su oni znali. Moj mali junačić. On jsjetljn. Sad znate kojim je pravcem imao poći. Samo hitro.remali "u se na odlazak. Gordana zatrubi u rog. Nekoliko časakaušaju.

leko su. Da nam se i oglase, ne bismo ih ovamo mogli čuti. Neatite se bez njih.aka kap majčine krvi dršće od nestrpljivosti, dok se mladiudi spremaju Davor im dijeli upute. Gordani se čini da se zemljad njom ljulja Sva trepti od pomisli da će brzo noć i da ćeezina sina zateei u šumi izvrgnutog pogibelji od zvijeri. Sa strom diže


12/501

ečake. Najednom zabljesnuše između drveća koplja.Koplja? - opetuju svi začuđeno.Zar se Lucić usuđuje vratiti?Ne vjerujem da se on vraća - primijeti Vojko - udario sam gameljito u zatiljak.Ali oni koji su ga pratili mogu se vratiti.Bježali su i skrivali se.Nismo se ni brinuli za njih, bilo nam je glavno da što brže

ignemo u dvorac, gdje su bili dječaci i gospođa Kušević.Tko to dolazi? - sa strepnjom se pita Gordana, dok su Velislav itolković pohitali gore, uspeli se Ijestvama u potkrovlje i odandedaju dugo u šumu. Tako je gusta da jedva razabira pojave što seru.Kakva su im to odijela? - čudi se Velislav Arbanasić.Zaboga, poznam tu odora - veli Antolković. - Ovako se odijevajudimski kraljevi vojnici. Arbanasiću, pogibelj je ogromna.Kako bi mogli stići iz Budima u ovu šumu?

I meni se to čini kao grdni san, a ipak je tako. I koliko ih imaA što sada?Nećemo gubiti glavu. Mi smo još uvijek u dvorcu, a oni morajuvaljivati. Ima ih mnogo, a sigurno nose sobom i vatreno oružje.Otkad kraljevski vojnici u Lukavcu? Nismo čuli da je kralj doveobom i vojsku.To bi sigurno znao Petar Pan i rekao mome sinu. Bilo kako, morambraniti. Pamet u glavu, a oružje u raku.hitali su u dvorište gdje svi jedva čekaju vijesti, a Gordana im

hita u susret:Plemenita gospođo, dolaze iz Lukavca. Ako je uistinu Damir pobjeako kako veli Žarko, neće se oglasiti neprijatelju, a mi ga moračekati zajedno. Oni imaju i vatreno oružje. A od nas samo Jelenkj sin znaju baratati puškama, dakle, ne može u potragu. Svatko tađe iz dvorca, past će u rake neprijatelju.onula je od užasa, držeći se za ogradu.prijatelj ide šumom u kojoj ona naslućuje svog sina, a s njim ialjevića.i se svlada, trgne mač iz korica pa će hrabro:Zapovijedajte, gospodine Antolkoviću! Smjesta je izdao zapovijedjprije odredi da se što brže zabrtvi onaj dio ograde koji jezrušio Lucić.

/ui ili su dolje i dovaljali odsječena stabla što leže u dvorištdrugi su opet pohitali u prolaz što ga je neprijatelj prokrčioekirama i stadoše ga zatrpavati trnjem.malu je prolaz postao nevidljiv i onda su na ogradu navalili tebla i pokrili ih odsječenim granama. Dragi opet spremaju oružje,


13/501

k Jelenko i njegov pouzdanik Žarko vuku na trijem vreću s paljivo su ga donijeli sobom.Sreća i što ste ponijeli toliko hrane.Učini 1; smo to zato da bismo Lukavčane uvjerili kako uistinulazimo u bojno polje. Tamo su kod istrage pred općinom i njihoviudi pa smo htjeli da pripovijedaju svojim gospodarima o našem lasku na bojište.dvorcu se svi spremaju na obranu. Jelenko se sjeti svoje majke i

sen k, i pobrza k njima.pripovijed im da se približava neprijatelj, ali ih ujedno i umirko im se ništa zla ne može desiti.Mi smo donijeli mnogo oružja i paljiva pa ćemo se lako braniti. vi ne smijete bojati.va pogibelj ponovo unosi stravu u srce Tomislave Kušević. I samasen k već oporavljena, digla se i bacila oko vrata svome bratu.Tko to dolazi? Reci mi, Jelenko? Zar opet Lucić?Ne znam, sestro, svakako su iz Lukavca. Molim te budi mirna i l

o god gospodin Antolković zapovjedi, svemu se moramu pokoravati.ci ni kad s njima duže razgovarati pa izlazi iz sobe na trijem.lje još uvijek trka. Antolković mirno određuje što se ima činitilenk" promatra Antolkovićevo lice. Vrlo je ozbiljno i to ne slutdobromladić siđe k njemu. Antolković odmah oslovi mladog vođulavih strijela”Što miMiv Jelenko, otkud Luciću toliko ljudi?Ne bih se mogao dosjetiti.

Vidiš, u tome je taj ponuđeni mir gospodina Verbecija. Dok nam južio jednu raku na pomirbu, dragom je davao zapovijedi protiv nao/da je baš zato predložio istragu i obećavao kazne krivcima ištete oštećenima.Da mo/e pronaći naše skrovište? Pozvao nas je da se mirno vratimojim kućama. Nije nas, dakle, trebao tražiti.Nas. dakako, ne, ali kraljevića. Znali su da ga je Gordana dovelgdje sakrila. Slali su uhode oko Brezovice i na Savu, poznato im. dakle, da nismo mogli nikako kraljevića i Damira odvesti ugrebački i ! i n. Oni su uvjereni daje dječak sakriven u Turopoloni žele imati kraljevića.i Lucić je najprije uzeo Jasenku.rast ga je zavela na pogrešku. A kako si čuo od Vojka, njegovi ss vojnici uhodili I Galeković tvrdi daje Lucić neprestano nudioatne dukate.


14/501

Ako dolaze sada po kraljevića, ogledat ćemo se čestito. t. -jko, ti i ja posut ćemo ih vatrom. Dotrči Antolkovićev sin:Oče, bio sam gore i dobro ih uočio. Vidim u grmlju njihove kaciga ih mnogo, idu jedan za drugim, kacige svjedoče da nisu odavde.Takve kacige nose samo kraljevi vojnici. Verbeci je opet počiniovolsku lupeštinu. Doveo je čak vojsku iz Budima. Jelenko i Vojkoomatraju lice svog zapovjednika:Kako je Verbeci mogao dozvati ovamo vojsku? Za ovih nekoliko dan

su mogli stići.Ponudio je Turopolju mir da ga može napasti kraljevskom četom.Tako je. A ti, Vojko, nisi ništa zamijetio u Lukavcu? Loše si pad nisi doznao što oni smjeraju.adić je smušen. Razmišlja, ne može se dosjetiti. Nikakve promjenkakvih naročitih događaja nije bilo u dvorcu. Sve je bilo mirno,je vidio da bi Verbeci nešto naročito spremao.Oče, kralj i Verbeci raspravljali su s vojvodom o ženidbi princeive koju će provesti u jesen. To je bilo sve. Nitko nije dolazio

kavac. Ako su oni poslali kakvog glasnika, to im je bilo lako. Tsam mogao opaziti. A vojvoda se uvijek bojao da će moja i Mladenađanja otkriti njegovu ličnost i nije nas rado puštao da njuškamdvorcu.

- Ili princeza? - pita Jelenko, pogledavši Vojka. .”* Ovsmrkne i odgovori:I ona.A kraljev lakrdijaš? Zar je možda krenuo vjerom? - pita opetlenko.

Nikako. Neprestano smo se sastajali, ali kasnije je zamijetio daalj iznenada od njega odvratio i otuđio. Nije mu ništa kazivao nse tužio na Verbecija kao prije.Bit će da je Verbeci svog glasnika slao u Budim po kraljeve četeogo prije nego što je ponudio mir - konstatira An-tolković - atim se kralj potpuno otuđio od svog prijatelja lakrdijaša. Toakako sluti na veliko zlo.Nešto sam ipak doznao. Govorili su da očekuje Bakača, i to jučeri nije stigao. Sve su spremili za njega i Petar Pan je rekao da agovaonica iskićena kao za svadbu.e se to pobrkalo u Antolkovićevoj glavi. Razabire da se neštoije.Možda su samo govorili o Bakaču, a zapravo su čekali vojsku izdima.Možda. Bio bih pobliže ispitivao Petra Pana, ali mu se približincinger i reče mu da ga zove kralj da ga prati u dvorište. Ja samah otišao da se spremim na put i nisam više nikoga od njih vidi

krovu Arbanasić budno prati na kretanje neprijatelja koji se sv


15/501

še Sribližava utvrdi dvorca.atko je stao na svoje mjesto. Izvana se čuju povici i zapovijedida se odjednom oglasi promukli glas: Pozivan one u dvorcu nekaedaju.tko se ne oglasi. Onda nekoliko hitaca prasne preko visoke ogradnepi i v1!..mci su zaklonjeni. Gore su Vojko, Antolković i Jelenko. Zatvorilkapke prozora i promatraju, kao prije Damir, kroz rupu

prijatelje i odgovaraju hicima.tim opći bude tiho, a uskoro se s one strane ograde čuje kako puanje kako krče put. Antolković određuje Jelenku i sinu: I mi ćposlužiti istom obranom. Stalno ih zaustavljajte Dugo ne možetrajati borba jer u šumi već pada mrak.tolković je h r/o opazio da njegovo predmijevanje nije ispravno ć jurišaju na otiniJu, ali put do ograde je tako uzak da ih samolo može doprijeti onamo. Vojko, Jelenko i on sam stalno nišane nih i redom ih gađaju.

mo je mrak Najednom plane nekoliko baklja.lučili su nastaviti bitku usred noći - primijeti Antolković.Budale su oni. Zapaljene baklje pokazivat će nama smjer kamoramo pucati Nitko ne smije kod nas zapaliti nikakvo svjetlo.t će strahovita noć - šapne Vojko. - Jasenka će sejati.i ne dobije odgovor. Jelenko je zauzet traženjem svjetla prekorade u mračnoj šumi da upravi onamo svoje hice. Gordana je ušla lu.

jte i meni jednu pušku da vam pomognem. U boju ću zaboraviti muksu je mogh tješiti, već joj dadoše oružje i ona im se pridruži.tac za hicem praska u noći. S one strane opet se vraćaju, ali neđaju nikoga Dolje su Antolkovićevi zaštitnici, a i oni gore.Dokle će to trajati? - pita Gordana.d prova l L ogradu, sjurit će se u dvorište - odgovori Antolkovii tamo ih čekaju naši hrabri junaci sa Šimunićem na čelu. Neće iti dobro kad pojure u tminu na njihove mačeve.ć je pao gusti mrak. U grmlju se baklje stadoše gasiti.dale tek su sada opazili da svjetlo daje put našim hima u mraku katkad sijevne po koji hitac i ispuni šumu grm avinom. *smo svakako u prednosti - naglašava Antolković - jer će nas ogr

dosta dugo zaštićivati. Njihovo vatreno oružje nas ne dostiže doizloženi našim hicima. Jedina je pogibelj da naslute onaj na, m, prolaz koji smo, doduše, vrlo dobro prikrili, a|i nije nemogućga pronađu.noći to neće uspjeti, ali sutra u zoru - opomene Jelenko.


16/501

jl -*• Čekaj, sinko, do zore je daleko - odgovori Antolković - dre je još daleko i može se koješta dogoditi.Vaš glas navješćuje pouzdanje u sreću - veli Jelenko - alitolković ne odgovara jer je već na prozoru i namješta cijev, a nasak poleti kroz noć preko ograde u redove napadača. Gor-dana hini oružje i nastavlja raspravljati čime bi neprijatelja zaustavii ništa ne može zaglušiti stravičan krik majčine duše po kojoj

aze grdne prikaze što u dalekoj šumi čekaju na njenog sina ialjevića Ivana.*Pred dvorcem stoji kapetan kraljevskih četa sa svim svojim momcčudom ogledava neviđenu sliku pred sobom. Ne vidi ništa do golemabala čije su grane široko razgranate stvorile mračnu sjenu u kopod krošnja viri komadić tornja, jedini znak da je pod tim ošnjama iza goleme živice skriven neki dvorac u kojem stanujuudi. To je kapetanu danas navijestio Lucićev četo-voda. Nakon

zgovora s Draženićem, čovjek je otišao ravno k njemu i donioaženićevu zapovijed neka smjesta ide s kraljevskom vojskom tamomo će ga odvesti jer to želi gospodin Verbeci, Dra-ženićev uzvišak. Ni časa nije posumnjao i odmah se pokorio nalogu što je stignjegova najvišeg gospodara. Odmah je pošao sa četovođom da čekaugovorenu mjestu. Tada se pojavio Stanislav i pozvao ih Luciću moć. Vodio ih je kroz guštaru kakve kapetan nije vidio u Ugarskoje mogao shvatiti da negdje u toj šumi može postojati dvorac.koliko je puta zaustavio momke čiji su se konji jedva provlačili

oz uski prohod što su ga pro-krčili Antolković i njegoviijatelji. Jedino ta činjenica pokazivala mu je da je to krčilaudska ruka. A četovođa je naglašavao odviše odlučno da je poslanspodina Draženića i nosi zapovijed samog njegova ujaka.načno su stigli do kraja prohoda u šikari. Stanislav upozoripetana da ovdje moraju zakloniti konje pod drveće jer se k dvorcže samo pješke.d je sva četa sišla, nagrnuli su polagano naprijed, jedan po jedčeći put.što je čudno zbunilo Stanislava koji je koračao prvi.Što je? Čega se bojiš? - ljutilo zapita kapetan kraljevske čete.Čujem kako u šikari netko stenje.isluškivali su. Kapetan se uvjeri da je tako. I pošao je naprijeračajući kroz visoku travu i grmlje najednom se zaustavi. Poprijteljka leži čovjek. I pohita k njemu.anislav se sagne k njemu:Gospodine Luciću, što je s vama? - i pridigne mu glavu. Sav jevav.


17/501

Gospodaru. Sto se to s vama dogodilo? Tko vas je izranio? Gdje sši ljudi?ch i može otvoriti usta:Ranili su me vojnici, lupeži su oteli Jasenku. ..Vaši vojnici su to učinili? - čudi se kapetan. •n vlastiti momci. Htjeli su dukate prije nego dovedem Jasenku inijeli i u Lukavac.

su nosili Jasenku u Lukavac, mi bismo je morali sresti. Nije,kle, moLiu valjda su se s njom sklonuli u šumu., ne. napustili su me odjednom svi. Ne znam kamo su nestali. Samm osjetio udarac u zatiljak, ostavila me svijest. Kad sam seobudio nije bilo nikoga.anislav ra/dav rukav svoje košulje i poveže Luciću ranu dok sepetan razgled,i\ .•> po šumi. Nigdje ne opaža nikakav trag živomvorenju i stade ispitivati ranjenog kaštelana kamo su i kojim jerom krenuli. On ne može dati nikakva objašnjenja, ništa mu nij

sno pa misli da su jahači, što ih je vidio, dok je nosio Jasenkuli IIJCL pomoć. Uvjeren je da su ga vojnici ranili i oduzeli mue\ >]-|;ć sam se jednom digao i gledao okolo, ali nigdje nikoga. Opet sara" leći, slabost me obuzela.petan tau razloži da je od gospodina Draženića primio zapovijed ju mu je donio četovođa, mora smjesta krenuti iz kne-/evskog dvodočekati Lucićeva glasnika. Sada je doveo momčad njemu u pomoćekasno ste došli - veli on jedva dišući. - Ne znam što si radio,

anislu. tako dugo.rio ._- se koliko sam mogao, ali ovi vojnici nisu pri-vikli verakroz takvu guštaru.nji nisu mogli naprijed - razlaže kapetan - a ja opet nisam erovao da tu ima živih ljudi i često sam se zaustavljao pa smolagano n;tpredo\ali. Kad smo ionako prekasno došli, što da radimspodine Luciću?zmišlja Već mu je isteklo mnogo krvi, ipak je još priseban iređuje:o niste sreli vojnike, onda su se oni očito vratili u dvoracnijeli su sobom Jasenku. Lupeži su mislili da sam mrtav iko se oni sada hrane u dvorcu. Moramo za njima.Tako, dakle? Gospodin Draženić vas je poslao zbog jedne djevojketo sam morao dići čitavu četu? Gospodin Verbeci jeo svoju privolu”.”petanove riječi prestraše Lucića i on pokuša brzo ispravitio je pogriješioevojka koju sam oteo iz dvorca, sestra je vođe hrvatskih urotnikoti\ države i kraljevstva pa je gospodin Verbeci uvjeren, ako


18/501

vatimo njegovu sestru, domoći ćemo se i vođe i njegovih pristašabio razlog da sam je uzeo sobom. Ali lupeži, vojnici izdali su .

- Razumijem - naglasi kapetan. - Vaši momci počinili sudaju. Naučit ćemo ih pameti.Hajde, poduprite me, gospodine. Stanislav i kapetan uhvate Lucić

dignu ga na noge. Lucić jedva korača. Uvjerivši se da ne možedati, kapetan odredi vojnicima da ga nose.tem se dogovaraju. Lucić pripovijeda što je sve učinjeno popodneko su prodrli u dvorac, ali su našli samo Jasenku i njezinu starjku, nekoliko momaka i dva dječaka.Jedan je od njih sin glavnog junaka hrvatskih urotnika Damiraezovačkog, gospodine kapetane, ako ste ikad čuli za njega.Kako ne bih čuo. Glas o tako velikom junaku dopire daleko. Dok jo na dvoru kralja Matije, čitav je Budim govorio o njegovoj snaz

vjerojatnoj vještini u mačevanju. Nije baš sigurno sresti se sime, gospodine Luciću.To mi se ne može desiti jer je Damir mrtav.Mrtav? Tko ga je svladao?Turčin nam je iskazao to veselje i oslobodio nas vođe hrvatskihotnika.Zašto je njegov sin u ovom dvorcu? To ne razumijem.Zato što ga je sakrila njegova majka.Danas taj dječak ne može štetiti kraljevstvu i sasvim je suvišno

rivati ga.Nije baš. tako, gospodine kapetane, naprotiv, gospodin Ver-beci dječaka zarobiti da bi tako prisilio majku da oda kamo su hrvatotnici sklonuli kraljevića Ivana, nezakonitog sina pokojnog banaaniša Korvina.Ona zna gdje je skriven taj kraljević? Čitav Budim govori o njemkad su doznali što kane Hrvati. Osobito se kralj strahovito pobosvog sina Ljudevita da mu taj mladi kraljević ne zasjedne naijestolje.Da, tako vam je, gospodine kapetane, a taj sin Damira brezovačkoji je mrtav, nalazi se u dvorcu.Zašto niste odmah i njega poveli sobom? - čudi se kapetan.Naložio sam vojnicima neka dječaka dovedu za mnom, a ja sam jprije htio ponijeti djevojku.A onaj drugi dječak bio je s njim?To je sin nekog četovode iz Brezovice i drug u igri malom Daminiko su vrijeme polagano kročili dalje. Kapetan razmišlja o onom ugom dječaku i stane ispitivati kaštelana kojeg nose vojnici. Lupravo i ne sjeća kako je taj dječak izgledao jer se sav izgubio


19/501

lji da nade i otme Jasenku. Ipak sjeća se: dječak je bio odjevenho plemićkog kroja. Čim je to spomenuo kapetanu, ovaj uzvikne:Gospodine, ako je taj drugi kraljević kojeg skriva Gordana?Taj? Nikako. Odgovarao je glupo i cerio se. Odijelo mu je bilo,stinu, gospodsko, ali drugo ništa.

o je Gordana skrivala sina, a s njim i nekog dječaka,da bi to moL-1 biti onaj kojeg traži gospodin Verbeci.

cić je šutio. Ta mu se misao čini vjerojatna i baš ga se zatoizmjerno kosnula. Zar je tako poludio za tom djevojkom da mu toje moglo prije pasti na um? Ljuti se sam na sebe. Koliko je mogar ul \;iii Verbecija i steći u njega milost da mu je predaoaljcsK V Zacijelo bi ga mađarski državnik obasuo još većom miloso bi mu naslov baruna. Koliko je već sanjao o tome. Imao je moždaljevića već u rukama, a nije ga ni opazio. "Prokleta dje\u-ka. obmanula. Kako sam mogao otići, a da ne izvidim tko je taj dječni se, doduše, glup, ali kraljevski sin Ljude* 11 ima najgluplje

ce na svijetu. Kad otvori usta, sipa gluposti kakve čovjek ne bigao zamisliti ni u sina našeg dvorskog konjušnika. Baš sam počindost!"što je razmislio, zamoli kapetana:spodine moram hitro u dvorac. Tamo sam već prodro put u šikari izrušio debelu ogradu koja je sva zbijena od debelih stabala Sad ko. Svezat ćemo sve te lupeže. Oteti im kraljevića, ako je to onmira, i majku, i sestru glavnog vođe hrvatskih urotnika. Morateaprijed sve spremiti i pripremiti svoje momke.

:• : već razmišljam, kaštelane, samo je nevolja što se dan primiajut ćemo u dvorcu još prije nego padne noć. Vojnici su u dvorcu sanekim seljačkim plemićima, nisu vični voditi borbu, umiju samoušali Svladat ćemo ih.ko su k on Ka 11 stigli pred samotni dvorac i kapetan se našao pjnovitom šumskom utvrdom.mci su položili Draženićeva kaštelana na zemlju. Lucić se prislostablo. Rana ga boli, krv mu teče, Stanislav se dade na posao d

bolje poveže kako bi zaustavio krvarenje. Svršivši to, stadeažit-, mje^i gdje je Lucić prije razrušio ogradu. Opisao jeanislavu gdje bi to moglo biti, ali se vrati, najavivši da nemagdje ni traga takvom prodoru, svuda je okolo dvorca visoka”živicgdje nikakva prolaza. Uzalud se Lucić muči, htio bi ustati i samažiti, ali ne može. Kapetan je pozvao one u dvorcu neka se predagovorili su s nekoliko hitaca.iznenadi kaštelana. Otkud vojnicima vatreno oružje? Nisu ga nikali u rukama.Sad znan što je. Lupeži su prisilili nekoga u dvorcu da puca. il


20/501

uistinu Damir gađao kako je to preda mnom tvrdio pa im sada pom

da će kapetan:spodine, oni su znali da će im doći pomoć pa su se pred tom pomotvorili u dvorac i zabrtvili prolaz koji smo mi s tolikom mukom .kruli. Udarimo lupeže silom.kvom silor i gospodine Luciću? Trošenje streljiva neće ništamoći, jer,f" oni dobro zaštićeni dok smo mi izloženi njihovoj

nadi. I gjdjama smo pokazali put tanetu.

Gospodine kapetane, sigurno ste sobom ponijeli smolu i ku-ddju?Samo se po sebi razumije.Onda je stvar laka. Neka bacači upale kudelju i bacaju na krov kod drva, dobro sam ogledao čitav dvorac. Ograda koja ih sad štiotiv nas bit će njihova nevolja. Ako se zapali ograda i šikara

olo njih, oni su izgubljeni. Kukavice će brzo pojuriti iz dvorcaše ropstvo.Kad bi se naše nade ispunile, bilo bi dobro.Velim, gospodine kapetane, kad im krov nad glavom počne gorjeli,jesta će dohrliti k nama.ki su vojnici stali razgrtati i sjeći Šikaru da bi se domoglirade. Kapetan ih ostavi na tom poslu, dok su drugi spremali kudesmolu, zataknuti na željezna bacala, upalili lopte i bacali ih nov dvorca.

akom lete upaljene baklje.va vatra plane na krovu, kugle se razgaraju, hvataju grane. Krovzo stade gorjeli.Samo naprijed, naprijed, bacajte - zapovijeda Lucić, sjedećislonjen na drvo, potpuno iznemogao.dvorca najednom planuše hici. Nekoliko ljudi krikne...Sakrijte se iza stabla - viče kapetan - ne nosite lude glave našan - zapovijeda svojim momcima. - Nitko od njih nije privikaorbama u noći.koliko ranjenih stalo je zavijati od boli.To je zagonetka - veli Lucić - znam da su u dvorcu samo dvije puuvijek su pucali naizmjence dvojica, a sad četvorica. Otkudajednom četiri strijelca?Ima ih više nego četiri, palo je šest hitaca odjednom - tvrdipetan.Svejedno moramo zapaliti krov. To je jedini način da se domognemih koji su se tamo utvrdili. Još uvijek ima nade, moja će osnovapjeti.jnici su se posakrivali iza stabala, dok s druge strane bacači


21/501

caju oganj na krov. Kapetan i Lucić promatraju i raduju se:Plamen je uhvatio krov, sad im nema pomoći. Dugo nije bilo kiše ov se čestito osušio. Eto, vidite, kako se oganj širi? Sad moramš baciti nekoliko, a zatim ih pozvati da se predaju.novili su napadaj vatrom. Već plamsaju i grane što su po-legle pvenom krovu. Onda zagrmi gromki glas kapetana:Upalit ćemo ogradu i čitav dvorac, ako se ne predate. Iz dvorca tko ne oglasi, a kapetan ponovo vikne:

Ovdje pred dvorcem stoji kapetan kraljevske" čete i zapovijeda vjnicima, lugaru i svim vojnicima što su ovdje ostali poslijespodina Lucića, da smjesta izađete ili ćete izgorjeti. Ako pakađete iz dvorca, oprostit će vam se izdaja koju ste počinilispodinu Luciću.Oni u dvorcu nisu čuli - primijeti Lucić. - Trebalo bi se

peti na divo i doviknuti još jednom tu zapovijed.

anislav M brzo uspne, obnovi zapovijed i doda još opomenu:Kapetan oprašta svima koji izađu i predaju se. Ostavljam vam samilo vremena da se predomislite: izgorjeti ili izaći na slobodu iimiti milost gospodina Lucića. Lude, ne mislite da ste ga ubili.tu čio i zdrav, samo je bio malo omamljen. I onome k oj; ga jeario oprostit ćemo. Napolje, vi, glupani! Jac jao - čuju se nekiasovi iz dvorca.anisl se brže spusti i sve dojavi kapetanu.ĆU” sam glas našeg vojnika, vikao je.

Sac! možemo mirno čekati sami će provaliti dvorac i doći nam uke Polomit ćemo im kosti.M oran biti oprezni da nam nitko od njih ne uteče jer bi nampe/: mogli odnijeti dječake.I djevi - primijeti Lucić. Kapetan zapovijeda vojnicima:Neka se nitko ne makne. Svi šutite. Neka čekaju u zasjedi. Na krorca žarki plamen suklja u noć...Draženićevu sobu u Lukavcu ulazi čovjek, zadahtan, praSan, i/mučžeći n;i postelji, Draženić digne glavu i pita:Tko si ti, čovječe?Momak sam četovode Lucića.e su sile pok Draženića i on napola sjedne na postelju.Sto javlja”.”uga se (frimakne nekoliko koraka:CetovoHa javlja da je kraljevska četa otišla u pomoć gospodinuštelanu Luciću.Sto? U po i . Kako u pomoć? Našli su ih?

Plemeniti gospodine, Stalislav je stigao na urečeno mjesto gdje tovoda t kapetanom i momcima čekao Lucićeva glasnika. Onda su sv


22/501

išli u šumu, a mene je četovoda poslao s nalogom da vašem gospodžem ovo: Lucić je prodro u onu šumu gdje su stabla kao kuk- amlje visoko kao čovjek i granje kao topovi. Tamo je našao dvoracaženić se prene, ispruži glavu i izbulji oči od čuda:Dvorac “ Čovječe, što to govoriš? Valjda kolibu?

Rekao je; dvorac s tornjićima, a okolo da je živica gusta,soka i trnovita i morali su sjeći put do ograde koja je debelao da su sama stabla zabili u zemlju. I sada Stanislav vodi ka

tana s kra1jc\sk.”m Luciću u pomoć.U Paklen lugu neki dvorac? To još nikada nisam čuo. Ako Je ipakko, tko je u dvorcu?Stanisl i je pripovijedao četovođi da su tamo hrvatski odmetniciriječi digoše Draženića. Skoči na noge kao da će sad po-

čati ravno u šumu k svome kaštelanu.Hrvatski urotnici utaboreni u šumi, u dvorcu tako je rekao?Da, plemeniti gospodine, tako je rekao i vodio je sve onamo, a m

slao da vam to javim.Po čemu zna da su oni u dvorcu? Zar ih je vidio? - ispitujeaženić potankosti da bi nahranio svoju nestrpljivu znatiželju.I gospodin četovoda je tako pitao Stanislava, a on mu je rekao dtamo sigurno odmetnici jer pucaju vatrenim oružjem, a gađati ummo Jelenko Kušević. Već su desetoricu naših ranili.Jelenko Kušević u šumskom dvorcu? - opetuje u sebi Draženić iuzima ga neizrecivi osjećaj nade da će mu sada jednom omraženišmanin pasti u ruke. Ali kako to? Rekli su mu da je Kušević sa

ojim ljudima otišao na bojno polje. Onda su očito sve prevarili.o iz dvorca gađaju puškama, onda to može biti samo Jelenko Kuševda se opet obrati glasniku i stade ga ispitivati, ponovo riječ pječ, što je sve govorio Stanislav, što je pripovijedao, kako sušli taj dvorac i kako su na nj navalili i kako je Stanislav odvepetana s kraljevskom četom. A kada je sve ispitao, odredi glasniizađe. Ovaj se još jednom okrene i primijeti:

Plemeniti gospodine, Stanislav mi je naročito naložio da vam kažspodin kaštelan Lucić poručuje: kad zapadne sunce, bit će uegovim šakama vaš svadbeni dar Jelenko Kušević!elenko Kušević!" protrne kao da su mu navijestili neku sreću. Ovnjen i nemoćan, dvostruko mrzi svog takmaca koji je zdrav, stasik i sposoban za borbu.da opet gleda kroz prozor. Već je posve tamno. Tmina ga oživljujmne sjene nose mu svjetlost radosti.ada, sad je već on slomljen, nemoćan, sputan. Grize li većesomučno svoje rumene usne kojima je želio ljubiti nju? škripi le na onim rukama što su podivljale jer nisu mogle grliti nju?"di pred sobom uništenog, smotanog poput klupka, predanog na milo


23/501

nemilost Luciću.prestano su mu oči upravljene na prozor. Mrak je, potpuni mrak. mnije biva u sobi, to je svjetlije u njegovoj crnoj duši.oć je tu. Svršeno je. Kušević je moj! Samo moj".ad bi ona znala da je sada onaj kojeg lukavo skriva u svojoj dušasti moje osvete? Kad bi ona znala da sam ja njegov gospodar? Štrekla? Zaplakala? Molila za njega? što bi učinila? Kako bi sežala? Kako bi one modre oči gledale u nj? Svijetlo, nasmiješeno

se zamaglile suzama? Otkrila bi tajnu ljubav u dnu srca premalenku? Sama je to rekla, sama je priznala. Što bi rekla ovog časnenada ga zahvaća strašna želja da je vidi sada pred sobom,gleda u njeno lice, čuje njenu riječ, promatra kad bi joj sponuo Jelen ka Kuševića. ••”"“

može svladati tu želju. Pretvara se u strast Sto ga hvata da jemuči tu pred sobom, da se napije njene slasti, dobe i osvete i m

ve slugu koji sjedi u kutu sobe, spreman na svaku njegovupovijed.jesta me obuci!uga se ponizno izvuče iz kuta i dolazi bliže:emeniti gosp


24/501

omijenila Ništa više nema u njoj od nježnog djevojaštva,zmaženosti. prkosa i samodopadnosti. Kao da je djevoče iz županoorca kojem se duša skamenila. Osjećajnosti ni traga.omatra se postrance kao neko strano biće, sasvim nepoznato, a ipna nj jako ponosna i zadovoljna. Ne žali za onim dje-vojaštvom,im nježnim djevojčetom što je nekoć bilo u njoj. Dapače, i ne minj. Sada je sasvim udružena s onom drugom koja se odneklejavila, a ona ne sluti odakle.

jeća se snažnom, osjeća se kao neki ratnik koji se sprema da ideleko na bojište, da se zaboravljajući na sve što je oko njega,tvuje za sve.sli samo na dušmanina koji je tamo daleko i kojeg treba svladatiištm Tako sjedi dok je ne omota tamna noć u svoj tamni veo.canje joj svrati pozornost k vratima. Lecne se. Što je to? Zar vra?

as paža s one strane objavljuje:

Plemenita gospođice, gospodin Draženić moli vašu milost da dođeta s vama nešto govoriti.ti, misli kao da se ne može sasvim probuditi. Tamno je. Valjda nedi ovdje već čitavu noć pa se već približava zora?Plemeniti gospodin želi sa mnom govoriti? Sto radi?Sjedi odjeven i čeka vašu milost. .. "Sjedi odjeven i čeka mene!" "^ -1”1;"; " •* AVk-

- Koje je doba? - pita ona paža.


25/501

lobođenje za sve one koji još imaju biti uništeni.zo ide k vratima i otvori. Vani čeka paž s fenjerom u ruci. Slijhitro trijemom, a onda ulazi u Draženićevu sobu. Osjeća: sad jee svršeno. Ne može natrag.aženić ustane, želi da ga ona vidi uspravna, lijepa, čila i zdraatra se takvim u ovom času.ština ga je sva prožela.š joj se pokloni, ide u susret dva-tri koraka i ponudi joj

slonjač...a je tako lijepa i čudno izmijenjena, ali takva ga sada do ludilvaja. Obuhvaća je pogledom da je ne bi obujmio desnicom koja mu rava i čvrsta. Mora se svladati. Mora čuti i mora vidjeti što ćeći kako će se držati.nudi joj ponovo da sjedne uza stol u naslonjač, baš tamo na onoesto gdje plamti svjetlost i obasjava divni bijeli vrat što ga sve u zagrljaj?Kako? Vi ste od jučer u vjenčanoj haljini? - opazi on začuđen.

smiješila se i odgovara mimo, ljupko:Ne, nije tako. Što bih radila od jutros u tom odijelu? Kad

vaš paž pokucao na vrata, baš sam spavala. Probudila sam se nagvši vašu poruku, mišljah: već je skoro zora pa sam se brzo odjenk na trijemu saznala sam da je večer. Zaspala sam od zapada -.unšici mu na licu zadrhtaše.zapadu sunca vi ste spavali? Niste ga vidjeli zalaziti? :. nisam, baš sam čvrsto usnula. ;

ste sanjali što nosi zapad sunca i meni i vama?Ne z: što sam snivala, ali znam: nosi sutrašnje vjenčanje. Joššto danas. Saopćit ću vam. Današnji zapad sunca i prve mračne sjnose svadbeni dar meni.lena promatra kako mu oči plamte, a u blijedom licu mu nešto dršon joj se ne približava, dok je ona tako lijepa i poželjna ujetlosti svijeće na stolu. Povlači se, dapače, natrag prema stoljeća potrči u da sjedne, neće priznati slabost, već se ponaša kaželi s njom čavrljati. Ona ga pozorno promatra.oje sjede jedan prema drugome.Došli sei dakle - veli on - došli ste na moj poziv?Zar nisam trebala doći kad ste me zvali?To je protiv svih propisa da ulazite u sobu vjerenika sami. "Štoači?" - pita se ona u duši i još ga pozornije promotri, “dokstavlja čudnim pogledom:ačilo bi to da se već osjećate mojom ženom... Prije nego stupim taru, ne mogu se osjećati vašom ženom, ali vi ste željeli da dođijedila sam glas i želju svoga vjerenika.gledavši ga svijetlim plavetnilom svojih očiju, malo se smješka


26/501

bi htjela time reći da je to učinila od srca.egove usne dršću, snalazi ga želja da je zagrli, izljubi, a s drrane vuče ga đavo i šapće mu da joj kaže ono što je naumio.Sretan sam što me toliko ljubite i ispunjavate moju želju. Neću go zadržavati. Mislili ste da je već zora i odjenuli ste se u ovečan ruho. Ali još ima mnogo sati do zore i teško ću ih dočekan ram vam razjasniti koji je moj svadbeni dar.kako ne razumije što on kani, ali osjeća pogibelj pa gleda i šut

egove oči plamte.og ča- kad je zapalo sunce, tamo daleko u gustoj šumi, u Paklenogu, kako ga zovu u Turopolju, tamo su mi spremili vjenčani dar mijatelji.Paklenom lugu? - zapita ona začuđeno. - Zar kakvu divnu zvijer".ed i \ zvijer, lijepa Vileno. Zvijer koja mi je nagrizala i srcešu i život, i gotovo mi otela vas...ko joj zatrepti duša od slutnje kao da se približava neman,ladava M i sjedi mirno, gleda mu ravno u oči, dok je on u

jetlu svijeće promatra. Nijedan njezin treptaj oka ne može muaći.Ta divna zvijer, mila moja, znate li tko je? Jelenko Kušević.la bi možda trznula, zadrhtala da nije došla ovamo tako kruta,irena, odlučna kao da je oklopljena nekom junačkom snagom, nekimožđem ratnika. Ni trepavice joj nisu zatreptale.Ne razumijem vas, vjerenice moj, što kanite time reci - odgovaraučnim glasom. - Koliko je to važno?

Više nego sve drugo. Uhvatili su Jelenka baš o zapadu sunca.ce joj se načas probudilo, burno zakucalo. Steže je u grlu, aliti, čeka dok se smiri da joj glas bude hladan i miran. Čini joj d je čas o kojem ovisi sve.ad stupam na bojište" - reče sama sebi i podboči rukom glavu da možda kojom kretnjom odala misli i osjećaje. Njegov pogled čvrsuperen u nju i pomno pazi.Uistinu je uhvaćen? Tko ga je uhvatio? I zašto? Zar je učinio nea?Pitate, Vilena, što je taj čovjek učinio? On vas je oteo meni.Baš ne biste mogli reci da je mene oteo vama. On me nikada nije lio.o da mu je munja prošla kroz čitavo tijelo, trgnuo se da ustane,i se prepao jer ga je rana zapekla. Ostane na mjestu i sikćućita:A da vas je želio, onda biste mene odbili?Čudna pitanja. Cijeli svijet zna da me uprosio, a ja sam ga odbinije me prosio od želje, ljubavi, već kao što se prosi djevojkaja je lijepa i imućna. Ali srcem me nije želio.


27/501

Da, srcem vas nije želio, to je ono što vas je nagnalo da nebijete moju prošnju. Samo ste zato pristali uza me. On vas nijeubio kao što vas ljubim ja...Neobičan razgovor u predvečerje vjenčanog dana, moj vjerenice. Šm je palo na um da sad govorimo o mladiću koji me uvrijedio igrdio i nije me briga za nj.ezine su oči tako blage i tople, gotovo bi ga svladale, ali je jvo u njemu koji mu šapće da ona ne govori istinu, a njega povlač

ka zadre u njeno srce:Moj kaštelan Lucić uhvatio je Jelenka Kuševića. Svezao ga, sputavest će ga možda do zore u tamnicu, a možda tek sutra do večeri,am, a možda još danas u noći. Ali on je u njegovim rukama. To jej svadbeni dar.utio je i gledao je. Čeka. Ona ne odgovara, naprotiv, kao da jelo slegnula ramenima. Zar se to nje tiče? Sto to znači? Nijeubila Jelenka? Čudno.toj šutnji ona gleda u svjetiljku mirna i hladna, ni straha ni

repnje u njenim očima.Vileno, zar ne čujete što govorim? Jelenka imam u šakama

moja ga osveta neće minuti. Razumijete li?evojka spusti obje ruke na stol, gleda ga i smiješi se. Neže je prepoznati. , " • •o t.- pred njim ovdje sjedi? I njezin je glas tako blag i umiljak jnu odgovara:

na vjenčani dan ne bi značila sreću. Kad se ljubav napokon dt nonoga za kojim je čeznula tako dugo, onda ne može misliti nakakve osvete. I kome?mojem srcu još uvijek plamti mržnja na onog kojeg vi nosite u srcu d i pružate ruku meni na želju mog ujaka i na želju Hrvata Vinicic /hu- pomirenja koje je moj ujak sklopio.mo je malo oborila oči, ali je opet brzo podigla vjeđe, pogledalu lice što je stalo gorjeli kao od vrućice:me kanite izazvati da vam govorim o svojim osjećajima pred vamaije vjenčanja neću da kažem, premda bih imala štogod možda pri/nga zapanji, ali se opet uzviče:i/n;ui da me ipak ljubite? Ne. To je nemoguće vjerovati. Neću toerovati. Vi ste mi tamo u onoj odaji, kad je tu bila još Gordanaate li taj dan - kad sam rekao da u vašem srcu stalno bonu ilenko koji vam je kratio cjelov, kratio vam da dopustite mojim nama dotaknuti vaše...da je sasvim mirna, hladna, povukla je obje ruke u krilo. Ljevicj padne na desni rukav i čini joj se da je tamo stotinu bodeža, odlučna, osjeća da će se ovog časa riješiti njegova i njezina


28/501

dbina.je ustao i stoji. Ne dolazi joj blizu, stoji, a ona čeka kaovac, nepomično, tiho čeka zvijer koja mora doći pod oružje. Aliijer ne izlazi iz svog skrovišta. Još je tamo kao da se boji, kajoj instinkt ne da naprijed.jeća li pogibelj kad joj ne dolazi bliže?govonk- mi, Vilena, vi ste mi onog dana priznali da je on u vašecu.

u je čas" - šapće joj duša i ona mu otvoreno pogleda u oči. Zatoo sam ja htjela da vam se osvetim što ste me tako napali, htjeliisiliti da vam budem žena, odvukli me pred oltar i onu drvenukvu? Rekla sam to da vam se osvetim što ste bili izdajica mogaroda. Sve je bila osveta. A kasnije, kasnije kad ste ranjeni leždje i kad je vaš ujak donio poruku da me molite za oproštenje, ose duša počela nadati da ćete se popraviti, uza me napustiti svdajničko djelo, okaniti se izdajstva i biti dobar i poštovanjaijedan.

ste, dakle, istinski htjeli poći za mene? Oprostili ste mi i valjubav opet budi?a obori oči, čvrsto stisne pesnice. Hoće li sad doći, hoće li jed zagrliti ako mu slaže?Ne izazivajte priznanje.Vilem ne igrajte se sa mnom. Sve mi je to nerazumljivo.

tolikim ste žarom govorili o tom mladiću. Varate me. Činite se kvam nije do njega kako biste ga možda spasili moje osvete. Niza

svijetu neću ga pustiti iz ruke. Ni da kleknete preda me i da misegnete ljubav, ne mogu to vjerovati. Previše se živo sjećam vaječi i vašeg punog glasa dok ste slavili njega, Jelenka.ustila je vjede i odlučila da izreče posljednju riječ:Niste li nikad mislili da taj žar mojih očiju, dok sam slavilaega, nije pripadao onome koji me kruto razočarao? Da su moje usnvorile, a srce krvarilo od jada i nevolje, od muke, žalosti,zočaranja?ako to govori ova djevojka? Kakve su to mudrolije? Otkuda joj tećene riječi? Samo je tijelo njeno. Misli i način govora sve je tugo. Ništa nema od one podatnosti i milote kojom se žarile njenei i lice i svaka riječ koja bi pala s tih usana. Ta je žena samosao, misao. On to osjeća, pa ipak sav dršće". Zahvati ga žeđ da rli, zaguši cjelovom svaku njenu riječ.e korak po korak prema njoj. Vilena je gurnula prste lijeve rukesni rukav, pretvorila se u komad leda, kruta je, nemilosrdna,lučna.stoko se otvore vrata i u sobu uleti gospodin Verbeci. Preneražeustavi se i uzvikne:


29/501

Nećače, što je to? Gospođice, što to znači? Zar vas dvoje ovdjejedno sami?”Vjenčano odijelo? A ti potpuno odjeven? Što vam je? e oboje poludjeli? Ne možete čekati sutrašnji dan?i šute, dok on gleda, sad nju, sad njega. Ne može shvatiti što sgađa, kakva se to igra odigrava iza njegovih leda.Govorite što ste naumili? Kako vas nalazim ovdje, gospođice, uenčanoj haljini?Uzvišeni gospodine, vaš je nećak želio sa mnom govoriti. Kad me

obudio, mislila sam da će skoro zora i brzo sam se odjenula urstoj vjeri da moram uskoro pred oltar. Tek kad sam bila vani,zabrala sam svoju zabludu, ali sam došla da čujem što mi ima važći moj vjerenik.tražujućim pogledom gleda Verbeci nećaka pa će Vileni:Samo sam se zabrinuo za njega što je ustao. Oprostite, neću Vam etati, samo načas vas molim pođite na trijem. Moram nešto važnoopćiti Draženiću.ena haljina zašušti i ona se udalji preko praga, ali ostane napo

promatra Verbecija kako se nagnuo k svome nećaku i nešto mu tihopće:što si to htio s njom? - pita ga tiho ujak.Lucić je uhvatio Jelenka pa sam htio vidjeti koliko je on još uenom srcu. Samo je to bio uzrok da sam je zvao. Osta-tavite me snjom nasamu da dovršim taj razgovor.Kasnije. Sad se moraš pretvarati da ti je pozlilo i lezi ustelju.Zašto to tražite od mene baš sada?

Ovo t: časa prispio je mladi rimski poslanik da me izvijesti otrazi prol općinom i hoće da vidi Vilenu i s njom govori.To n može biti. Zar da nam opet taj pop nešto pokvari? .- Cm sinj - šapće mu tiho Verbeci - nitko više ne može spriječitienčanje, nitko pod suncem, ni njezin otac, ni ona. Imam pismenuzvolu za taj brak. Ali želim da župan i kanonik Benko. a osob paj rimski poslanik, ne saznaju moju varku prije vjenčani^ Kako jea tu, neka i nju vide uza te. Lezi hitro, zaklopi oči da si bezijesti. Ona ne smije ništa slutiti.On će mu kazati da sam čas prije stajao tu pred njom odjeven i fom govorio.Leži i ih i “.:•-” smjesta. Ide liječnik, u sve sam ga upuo, a ti lezi i sklopi oči. Mladog popa neće pustiti u tvoju sobuće vas oboje vidjeti s trijema. To činim da što brže ode, inačeneće odmah vratiti kako je odlučio.ječnik kojeg je Verbeci već prije pozvao ulazi u sobu i oštro ukadog čovjeka što je ustao i odjenuo se.


30/501

Pravo imate, gospodine, to sam kruto platio, osjećam se vrloabo primijeti Draženić da bi čula Vilena. Verbeci prisu:: oj i reče:n>..”!; razljutio sam se što je ustao i sada mu nije dobro. Lijeja, je li da ga nećete ostaviti ako mu je malo pozlilo? Sutra ćeti čvrsto na nogama.o je i. želja, ostat ću vrlo rado - prihvaća ona spremno. Icuo” ćete ga? To će ni od sutra biti dužnost. Verbeci slu

ene odgovore i veli sam sebi:šani i rekao? Žensko srce smjesta se rastvorilo čim se mladićkajao Ona rana koju je zadobio u Turopolju bila mu je na sreću,ezina se ljubav opet vratila k njemu.Slabo je gospodinu, moramo ga poteci odjevenog - javlja liječnikažen i e spusti glavu, a liječnik mu pridigne noge i smjesta gaako odjL\em pokriju do vrata. Već je u sve upućen. Vilena je tolbavljen;: svojim osnovama da joj ovaj čas i ne pada na um kako jadicu baš sad pozlilo, baš u trenutku dok je šaptao sa svojim uj

:više i odsutna i zaokupljena ujakovim pozivom da ga njeguje.jeren je da mu je pozlilo samo zbog velike uzbudenosti što mu jen,n u očima i licu dok je govorio o Jelenku.kad nije bila odlučnija do ovog časa. Sad zna da je Jelenkovaćen, to l je saopćio Draženić u predvečerje vjenčanja. Uhvatiolei , dok taj Verbeci predlaže mir? To je razumljivo. Ujak će neatoč svemu, dopustiti da radi sa svojim takma-cem što ga volja. ejedno joj je što su oni nakanili, ne brine se nizašto, zn;i da

spriječiti.ječnik se bavi oko bolesnika. Verbeci se okrene k Vileni:EM stolice, sjednite kraj njega, sasvim blizu, bit će mu lakšeRUAr

mah će se oporaviti, omaglica će ga uminuti. govu ruku u svoju, će ući novi život...ći će u nj smrt!" - dodaje ona u sebi.sjedne kraj postelje sasvim blizu. Liječnik, tobože, tare Dn-ženlo i sljepoočice, a Vcrbeci pohita iz sobe trijemom ravno uagovaonicu. Tamo sjedi Stjepko i čeka.rbeci ulazi naoko ožalošćen i spuštenim glasom navijesti:Mladi poslanice, ne možete k njemu, on više ne poznaje nikoga, noru je. Ona je uza nj, neka mu bude taj posljednji čas, nesretništa ne sluteći, Stjepko zakima glavom:Pa dobro, neću ići k njemu, ali s njom bih htio govoriti.Sjedi uz njegovu postelju i ne miče se. Plemenito mu je oprostilate li možda nekakvu poruku za nju od oca?Samo pozdrave i ništa drugo, ali morate razumjeti: gospodin župa


31/501

tat će me za nju što je rekla i kako joj je. Ne moguići, a da je ne vidim. Možda bih ostao ovdje ovu noć i otišao suzoru.Vidjet ćete i govoriti s njom ako je moguće, ali vi dobro znate:žnost mi je da smjesta otputujem s mrtvim tijelom u Budim kegovoj majci. Molim vas, dakle, dođite u ranu zoru zajedno snonikom i s gospodom koja su vodila istragu da sve svršimo prijelaska. Zato vas molim: požurite se prečasnom gospodinu. Dat ću v

atnju koja vas mora zaštititi od svakog napadaja u noći.Hvala, nije potrebno, u Turopolju nema razbojnika.Dođite, ipak vam kanim dati priliku da vidite ženu mojeg nećaka.gledajte tužnu sliku, dođite.veo ga je na hodnik u pošao s njim oko ugla na trijem.ata Dražcnićeve sobe su otvorena. Liječnik stoji na vratima. Ujetlosti svijeće razabire se postelja.. Draženićeva glava. Uza nedi Vilena. Liječnik gleda na trijem, točno upućen od Verbecija ra činiti, tj. u posljednji čas zatvoriti vrata da Stjepko ne bi

ao.jepko stoji na suprotnom trijemu Draženićeve sobe i opazi kako slena sagnuta k postelji i drži Draženićevu ruku u svojoj. To mukazuje da on umire.Vidite - primijeti Verbeci - ostavite sada Vilenu, sutra ćete som govoriti.Dobro, glavno je da sam je vidio - veli on pa ide niza stube. Onječnik zatvori vrata i dolazi k postelji. Vilena sjedi kao ukopašto ledeno prolazi joj čitavim bićem. Što sada? Da šuti ili da š

ta? Ne može govoriti od prevelikog uzbuđenja i čvrsto stišće usnici malo oružje, što će biti sada? - pita se još uvijek hladnarna. Kad je liječnik zatvorio vrata, približio se postelji.Zaboga, gospođice, što vam je? Dršćete, bojite te za vjerenika?

a ne odgovara, ne može smoći ni jedne riječi, samo ispod oka bacgled na Draženića koji leži na postelji. Čas prije pru-xio je nroj ruku tražeći njenu, a ona ju je prihvatila.Zlo vam je od straha i trepeta? Ne bojte se, to je bila samotoglavica, brzo će proći - tješi je liječnik, znajući zašto jerao poleci Draženića.Hoće li ga uistinu minuti? - pita ona.čudno iu pitate. Kakav bih bio liječnik kad to ne bih znao.Onda dobro. Bila bih vrlo nesretna, do smrti očajna kad nebilo kako vi velite.ažcnic makne glavu, otvori oči i gleda u nju:Zar je M ULL “ l ona sada rekla? Recite mi, liječnicata li me obmana? G li pamet, ili je ona to uistinu rekl


32/501

Naravno, da je rekla, gospodine. I nije ludo što je tako rekla.adi ste, lijepi i bogati, na usponu najviših časti i naslova. Zavas ne ljubi0Da, da, ali znate, meni je uistinu slabo, uistinu - naglasi on iće da pridići^ glavu, ali mu klone natrag...Rekao sam ne oblačite se, ne silazite s postelje i mirujte, ali slušate - govori liječnik, uvjeren da se Draženić još pretvara.lena stoji postrance. Zapaža kako se Draženiću sklapaju oči i

ozori liječnika:Mislim da j hvata san.San ili oma Bilo bi najbolje, gospođice, da odete i prepustite gsvim meni. Moram ga svući da mu bude udobnije, steže ga ova dol odora. Neprestano ga opominjem da to ne čini. sutra treba da bunogama.Da, sutraAli i vi gospođice.Da, i ja .

ječnik proma ranjenikovo lice. Postaje sve blijede, usne mu sekrivljuju pa se sagne k njemu riječima:Opet vam se vraćaju teške boli? Zar ne? Rekao sam vam: ne izlazipostelje, ali, naravno, vi ne slušate. Nisam vas smio ni časastiti samog.lena ukočeno zu: u bolesnika, dok liječnik čeka odgovor. Uzalud.aženić Šuti. Liječnik opetuje još jednom pitanje. Mladić nietnjom ne odaje d nešto čuo ili zamijetio.to se liječnik još više sagne k njemu, osluškuje, dok Vilena

ijedi svaku njegovu ki i i gleda Draženića. Debele kaplje znojasule su mu čelo Čita njegovim licem odražava se neka strahovita v K iskrivljuje, izobličuje, usne razvlači, ali ne daje od sebekakva glasa. Liječnik ga uhvati za ruku, pogleda Vilenu i Šapne:Ruka mu je ledena.Kako j to moguće najednom?stelja se stade tresti. Draženić se trza sve više i češće.

red sobe stoji Vilena kao ledeni kip. Liječnik M hvata za glavuočajava. “" -•:”•"“• f>* *"*”Zimnica je to, ubit će ga. Što ću sad?ho je, samo se tijelo na postelji trese. Vilena okrene glavu da di onoga u postelji i pokrije lice rukama. Liječnik misli da plastade je tješiti:Gospođice, još nisam izrekao posljednju riječ. Jeste li čuli? Josam izrekao kobnu riječ ...da on ide k vratima i naloži pažu:Brzo dozovi uzvišenog gospodina.otrnula je. Sad će doći on. Kako će to biti? što će on reći?


33/501

Vilena sjedne u naslonjač. Svu pozornost svraća sluhu, čekajućirbecijev dolazak. Osjeća studen u tijelu i duši. I promatra samube, čudi se svojem miru i ne zna da je taj ledeni mir samosljedica najvećeg trenutka uzbuđenosti.vana se približavaju koraci. Instinktivno ponovo pokrije lice daužila sliku zdvojnosti.rbeci ulazi ravnodušno, ne sluti što ga čeka i zašto ga je zvaoječnik. Jednim pogledom zaokruži sobu. Vilenin stav, liječnikov

ajnički pogled, pogleda na postelju i krikne, trčeći k svomećaku:Sine, sine, što se dogodilo?tanje odjekne Vileni kroz kosti. Liječnik nastoji gospodaruzjasniti što je bilo i kako se razvijalo:Najprije omaglica, onda mi se činilo da spava, a tada izo-bličice pa ga je stala tresti zimnica, a sad se i ne odazivlje. Verbejesno vikne na liječnika:Niste pazili na njega. Radio je što je htio, ustajao je iz

stelje, hodao ...Ne može to biti samo od toga, uzvišeni gospodine. Bit će neštougo, možda veliko uzbuđenje u razgovoru s vjerenicom?k sada okrene se Verbeci k Vileni. Uzbuđeno zapita nešto odvišetro:što ste s njim govorili? Zbog čega se to dogodilo? Ne skidajućike s lica, djevojka odvraća:Gospodine, uhvatilo ga je dok ste vi bili ovdje, baš vi sami.Samo je prividno legao - dosjeti se sada Verbeci i nasmije .-

ursuz nam se svima ruga. Pretvara se i dalje kako bi vas zastrašjeren da Draženić nastavlja svoju igru, uzme ga za ruku, ali odmeneraženo ustukne:Hladna je. Mrtvački hladna. Što je to? Onda ste ipak neštobudljivo govorili, Vileno? Možda ste ga ponovo odbili? Čujete lileno? Što ste mu rekli?etila se kako će se najbolje obraniti i odgovori, pokazujući naječnika:Neka gospodin reče kako je bilo i što smo govorili prije nego štje pozlilo. t , , -VM^ r-,,-;

iječnik ne propušta saopćiti Verbeciju sve kako je teklo redom ikve je Vilena izrekla riječi kad je Draženića hvatala prvaaglica. . .... ... ..tim io” je pružio desnicu, a ona ju je prihvatila - veli liječniVidio sam sve točno, stojeći kraj vrata.lena osjeti hladan dah oko sebe i burno kucanje srca.d sam zatim zatvorio vrata - pripovijeda liječnik dalje prišao s


34/501

l Draženić je na to spomenuo da ga hvata omaglica i ušutio. Mism da ga je uhvatila nesvjestica i spomenuo gospođici. Na to je ojavila da bi bila očajna do smrti kad se on ne hi probudio iz tesvjestice. Na te je riječi on iz-buljio oči. činilo mu se da neje dobro, da je sve predodžba i opet je sklopio oči.Tako vi se Verbeci - prevelika sreća od izjave ljuvi potresla je n . Nije bilo pametno da ste mu to sadakli. Bilo je TA to vremena i kasnije kad ozdravi. Već će ga to

iriti., gospoil , takvo uzbuđenje ne može prizvesti zimnicu, prijeućicu, bit će nešto drugo po srijedi - razlaže liječnik.lena pomno osjeti ledeni dah blize pogibelji, šuti i pokriva lico bi to moglo biti po srijedi? - pita oštro Verbeci svojegječnika.Kad bih mogao na to odgovoriti. .. “;"j odgovor još vik- razdraži Verbecija pa vikne:ojite tu bezumm skrštenih ruku i ne znate što vam je posao. To v

ram zamjeriti.rijeđeni liječnik mrko odgovori:am svoj posao, neću ništa propustiti, ali dopustite: morao bihtati sam s bolesnikom pa ću vidjeti što je.i tom liječnik kimne uzvišenom gospodinu, pokazujući na Vi-lenu., da istina, Vilena, snaho moja, vi ste nam ovdje samo na putulim vas ostavite nas same da liječnik može vršiti svoju dužnost.ite brzo Ne, čekajte, odvest ću vas ja sam.ć je blaži prema ni j i uzima je za ruku. Ona ide spuštene glave

atima, ne obazrevši se na Draženića. Izlazi u pratnji njegovaaka.polju sto 11 paž s fenjerom i na njegovu zapovijed svijetli muijemom sve do M. a t kule. Verbeci je tješi:Vidite k"-! k u vas ljubi. Sreća ga je potresla do kosti, ali njte se, jak je. Do zore bit će priseban i provest ćemo vjenčanjebojte se.a uzdahne, a njemu se čini da sva dršće od straha za njegovVOI.dite, znao sam. U vama je skrivena ljubav i neizmjerno seme radujem.et je razabrao da je uzdahnula i nastavlja:

Hajde, smirite se i ležite. Ako bi mu bilo gore, poslat ću po vamo se odmarajte, sve će biti dobro.on je ostavi na pragu sobe. Vrata se za njom zatvore. Jedna jediječ lebdi u duši koju je u sobi izrekao liječnik: "Pregledati".ka joj prolazi kroz sluh.oće li sve otkriti?"


35/501

tvorila je vrata i zasunula ih, onda potrči čvrsto, stišćući desan k svojoj postelji, gurne desnu ruku pod uzglavlje i spustiužje.ljena joj klecaju. Slabost je prelazi, klekne, glava joj klone nžaj. Tek sad spoznaje treptaj čitavog tijela, tek sad osjeti da aj kameni mir bila tek posljedica napetosti čitavog bića. Kao dala s neke visine, leži sva izmučena i slomljena. Misli su joj sejednom zaustavile. Sjećanje se pretvorilo u prazninu. Zapravo, n

že se sjetiti kako je sve to izvela, kako je bilo i Sto je čeka.mo odjekuje glas liječnika: "pregledat ću ga."to će sad zapravo biti? što je ostalo nakon dodira onog malogužja u stisnutom dlanu? Zar znak? Vidljiv, nejasan, izdajnički?"eči na podu, a gornjim tijelom leži na postelji. Gusti noćni mrakriva je debelim pokrivačem. Nepokretna je i tjelesno i duševno.petost jezovitih časova umorila ju je do iznemoglosti.ma ne zna kako je dugo ovako provela dok ne čuje neko gibanje naijemu.

ki Stropot, trčanje. Digne glavu i čvrsto stisne uzglavlje. Slušudi trče. Kamo?ka se udaljuje od njenih vrata, opet se približava i nanovostaje. Obuzima je znatiželja. Polagano se digne i sjedne nastelju pa sluša. Nekoliko kletava padne na trijemu. Odmah zatim vici zaprepaštenja. Prepoznaje Verbecijev glas i prestrašenotanje:Umire? Zar umire? Recite, barune.govor nije mogla razumjeti.

lagano se digne na postelji pa ide k vratima. Pritisne uho da biušala što govore na trijemu.ka na sve strane i dozivanje. Netko se zatrčao baš pred njena vrpozvao nekoga tko stoji tamo, očito se obojica udaljuju.ropot, hitno izmjenjivanje udaljenosti i približavanje ponovnogropota ne da joj da ostane u ovoj sobi. Odluči izaći.leko na trijemu nešto se komeSa. Očito ispred Draženićeve sobe.ka hvata zasun, nečujno ga povlači natrag. Vrata se otvaraju.lo oprezno provuče glavu. Mrak je pred vratima i na trijemu, nigvog stvora.lijeve strane čuje poluglasni razgovor. Još je više izvukla glavitisla se ispod luka drveta ograde.ed Draženićevom sobom su dvije muške pojave. Kroz otvorena vratanenadni odraz svjetla pada na leđa muškaraca. Prepozna

rbecija i Pencmger t. Stisla se i zaustavila dah. Ždi čuti štovore. Kad god dopre do nje koja riječ, zatim bi otiSli u sobu ičasopet vratili.


36/501

rbeci ne može mirno stajati od prevelikog očaja. Dolazi bližeona razabire njego glas:Bili su njih >l sami u sobi, to je sve što znam.Sasvim sam - pita Pencinger.leni se čim da mu je glas sumnjičav. To potvrđuje i Verbe-jevo iznenađeni pitanje:Zašto takc ne"h]emi n H.aviwu u dvije riječi: "sasvim sami"?kajući odgovor. Vilcna drfće. Kroz mrak dolaze do nje lagane i

vnodušne barunove UK:..Zar vjerujete da se njeno srce uistinu vratilo k njemu? Djevojkjeti leda mlaz po čitavom tijelu. Mala stanku. Onda iznenađentanje Verbecija:Sto vas je nap. barune, da ovako govorite? Recite: Stoskrivate? Sto znate?Ne znam m-” samo mislim, razmišljam, nagađam. Zar nije nečuveno?a/enic i. već bio na putu ozdravljenja, a čim se ona pojavila uzi osi t! s njim sama, smjesta ga hvata omaglica, duša mu lebdi

nama.Sa čime vi t. dovodite u vezu? - nastrpljivo pita Verbeci.šina je. Ne ču u; se više njihovi koraci, očito je Verbeci stao ka odgovor. VOena se čvrsto prisloni na vrata, nepomična je, bezha. Barunov gla razliježe se tišinom:Sa čim dovodin u vezu? S tim da se ona nikad nije obratila k njekada. Znam od samog Draženića što mu je ona okom u oko govorila ševiću. S tolikom strašću kao da sva luduje za njim. I više K neerojatno da ljubi Kuševića...

Do vraga, izreci; već jednom čitavu misao, ne razdirite moje srcć i sam ne znam što bih mislio.Velim vam, uzvišeni, ako D:u-, i,i 11 -e. kriva je županovai.jemi muk u mraku Vilenino tijelo je ukočeno. S one straneštropotala je žestoko VerK-dje\a Čizma, udarivSi o drveni pod.apavi mu glas mumiju.Ona? O.ia velite vi? “*”f”; .”Wl*: "Sto to rekoste Kako bi ona to učinila?Da znam uzvišeni, bilo bi već sve jasno.kud onda snu ,1 tvrditi da je ona ubila njega?Sve se tako čiruklo se provlači ; : ograde trijema crnim mrakom sumnjadotakne Vileninu dobi. Tamo je još uvijek tiho. Njoj se čini dau onom mraku okupljaj nemani svijeta, spremne da K bacenju Čeka bez daha i pokreta. Onda Verbeci plane:Čujete li? Otkud ova sumnja da je baš ona ubila dok mu je izrekljljepše prizna n K MM i,]”


37/501

Možda baš zato da joj se ne bi ušlo u trag.

- Što ste naumili? Zašto me razdirete baš u ovom času straha iepeta za njegov život? Ludost je što govorite. Nevjerojatna lu-fit. Nije ubijen. Ona .ga ljubi, ljubi...

Kad ste to pročitali u njenom srcu?"“- Rekla je jasno pred liječnikom Draženiću u lice i od toga se...Usne mogu reći sve što nikad nije osjetila duša ni pomislila misVi tvrdite da je ona učinila neko zlo?Ako se ne varam?Tako jezovitih muka nitko nije izmislio kojim bi ona morala plaćtav vijek smrt mojeg nećaka. Ne, ne, ne smijem ni pomisliti o tomisliti. Ako je ona nešto učinila, onda bi on morao umrijeti. N

, nije, nije. Ali kad već tvrdite, recite kako. Recite: čime bi ila?et tišina, ali Verbeci brzo nastavlja:Ne bi se odmah opazilo da ga je udarila oružjem, nožem, mačem?A da ima uza se otrov?dena struja prelazi Vileninim tijelom. Neman je blizu, sad će jehvatiti svojim raljama.prepašteno prošapće Verbeci u tmini:Otrov?

šina. Onda se najednom čuju brzi koraci koji se udaljuju.lena se brzo povuče preko praga. Otišli su u Draženicevu sobu. Tj je jasno. Sad se mora brzo povući da prisluškivanjem ne potvrdjedu. Čini joj se da će smjesta dohitati k njoj i odluči da zatvata i čvrsto ih zasune. Potrči opet k svojoj postelji i sjedne.ku je položila na uzglavlje...ivu me neće mučiti!" - šapne sama sebi. - "Živu me nikada nećebiti pred svoj sud".go sjedi ukočeno, osluškuje. Ali nitko ne dolazi na vrata. Čekatko, makar cijelu noć.o lud zaleti se Verbeci u sobu svojeg nećaka i žestoko uhvatiječnika:

- Stoje pio moj nećak? 0" n- Ne znam, uzvišeni gospodine, što bi pio.,

Niste našli pred njim vrč - ni veliki ni mali? “; “- Ne, nisam. “" r

Je li štogod pio dok je ona bila s njim sama?Uzvišeni gospodine, kako bih to mogao znati. Mene je gospodin


38/501

aženić izričito poslao da odem iz sobe jer želi ostati sam i daozvati svoju vjerenicu. Dakle, nisam smio unići.A kad ste unišli, nije li ona što s njim pila?Uzvišeni gospodine, vi ste bili prvi koji ste ga našli samog sspođicom., sasvim je zaboravio u velikom uzbuđenju. Ona je sjedila krajola, obasjana svjetlom, ali na stolu nije bilo ništa. Nećak je

ajao podaleko od stola. Toga se sjeća.okrene se barunu kao da bi tim iznenađenim otkrićem htioreći njegove suDakle, ništa “nije bilo na stolu, znam točno. Oboje su bilidno od drugoga daleke _ ."..,-•ncinger se ne da smesti, sumnja ga sve više obilazi l zapita

- Kad mu je pozlilo? Jeste li već bili ovdje?Jesam. Našao sam ga u postelji u koju ga je spremio sam uzvišenispodin, p"-^ odjevenog.

Ali to je bil j ! da zavaram mladog nmskogslanika pa da ode ispod mojeg krova. Ja sam liječniku rekao dato samo prividno i ostavio sam opet sobu.Je li ona ost ii u sobi? - ispituje Pencinger.Da. ostali snu ,au - potvrdi liječnik. - Ona je bila ovdje, a megospodin Verbeci naložio neka zatvorim vrata ako bi rimskislanik htio u sobu. Tako sam učinio, a tek Sto sam zatvorio iatio se k postelji, već je Draženića hvatala omaglica.A gdje je bila ona? Možda blizu njega?

Da, on joj je pružio ruku i ona je prihvatila. Čudio sam se: dvoadih se i/rnr “ ., dakle, vidite - upada Verbeci. - Otkud vam, barune, te strahovsli?i ne sluša svojeg gospodara, već se okrene k liječniku:

Recite: može li se čovjek otrovati, a da mu se otrov ne ulije ulo?Naravno, da ^Bože.Kako? - vikne Verbeci, gledajući u liječnika.Može se, recimo ubosti nekoga otrovnim mačem ili bodežom, može mpodmetnuti pod nos prašak i samo udisanjem prouzročiti smrt. Imkvih otrova kojima se čovjeku natrljaju žile. Tko bi sve tobrojio čemu je vješt trovatelj. Puk zna mnogo više od nas.Puk? - pita Verbeci.I ovaj u Turopolju - upada barun.uda. Napulju koji su nekoć bili na dvoru kralja Matije u Budimutavili su Dam mnogo takvih načina trovanja, naučili su oni našeude toj majstoriji.rbeci obriše zno; sa čela. Glas mu je sasvim snižen i tiho


39/501

ta:cite: je li moj nećak možda otrovan? Pitanje smete liječnika.gledava Draženića, pa opet Verbecija.aj se žestoko oko “ na nj:nite li to možda pitati mojeg nećaka koji ne zna ni da Postoji?govoriteječnik se poni. zguri i odgovori:Nisam na to ni pomislio, uzvišeni gospodine, da bi moglo ">ti ne

kvo, ni u snu.

Onda razmislite o tom na javi - viče velikaš. - Vaša je dužnost znate.j preokret sasvim je zbunio liječnika i ne može se snaći. Nikakoide u glavu tko bi ga mogao otrovati. Svi u dvorcu paze na tog

adića kao na oko u glavi. Kome bi moglo pasti na um da ga otrujekud bi on mogao prema tome ustanoviti što se dogodilo?omatra bolesnikovo lice. Blijedo je, upalo, ali to još nije dokako ne moraju izgledati otrovan! ljudi. Nije još nikad vidio nikoo bi umirao od otrova. Na dvoru kralja Vladislava i kneza Bran-nburga malo je liječnik uopće imao posla s bolesnicima. Otkud sazna što je s tim mladim čovjekom?alud promatra njegove obraze, opipava mu sljepoočice i bilo. Jošživotu. Zar otrovan? Čime i kako?

počinje na policama pregledavati vrčeve i posudice s lijekovima.i su vrčevi prazni, a lijekovi zatvoreni, netaknuti. I vrč s vodo na nekom pladnju na velikom stolu u kutu sobe nitko nijedirnuo. Nigdje ništa sumnjivo, samo su ruke bolesnikove ledene idaju niz pokrivač, a nokti su plavi.o su znakovi blize smrti" - veli liječnik sam sebi, a ne usuđujepodignuti oči prema mađarskom velikašu. Barunovo lukavo mirno omjećuje liječnikovu smutnju i njegovu bespomoćnost pa ga tiho piMožda je uboden otrovnom iglom?Čovjek kraj postelje se lecne i zime u Pencingera kao u neko čudoči i usta su mu otvoreni i puni čuda i prenaraženja. Bijesan tiegovim izražajem neznanja, Verbeci vikne:Što ste se ukočili? Zar ne čujete barunovo pitanje? Čuje on dobri nema odgovora. Toliko se zastrašio jer zna da ne može odgovoriuzalud nastoji pronaći kakav izlaz.Gospodine, nema pod ovim krovom čovjeka koji bi ovom mladiću želrt samo mišlju, a kamoli otrovom.mu obrana donese samo još veću nevolju jer se Verbeci razbjesnikne:


40/501

Preglupi ste, a da bi o tom smjeli voditi riječ. Ne pitani vas dmu tko želi smrt ili ne. Pitam vas: nije li ga netko ubio otrovo nožem?dni liječnik spušta vjede i pogleda na postelju. Nije mladića niukao, a nije to mogao ni učiniti jer je zimnica odviše treslavjeka pa ga je samo još jače pokrio da bi se ugrijao.Uzvišeni gospodine - pokaže barun s veseljem na liječnika koji mkada nije bio osobito drag. - On ga nije ni pregledao i ne zna i

gdjegod kakvu ranu od noža ili bodeža.inuli su s njega pokrivač. Još je odjeven u svečano odijelo kojejenuo prije nego što je došla Vilena, a u tom ga je odijelu polepostelju. To strahovito razjari Verbecija:Niste mu skinuli odijelo? Tako ste ga ostavili? Vi ste mojprijatelj, vi pomažete onome koji ga je doveo do ovoga.

To su, gospodine, preoštre riječi.ječnik se ir pi ^ i uvrijeđeno nastavi:

Uzvišeni gospodine, možete me otpustiti, ali mi ne smijeteočitnuti da sam u bilo s kakvim neprijateljem vašeg nećaka. Vj sga po \JLTI h i on je bio na putu ozdravljenja mojom zaslugom, mi znate, iako sada tvrdite...Ni riječi više - srdito upadne Verbeci. - Skinite s njega odijelgledajte, nije li gdjegod trag kakve ranice ili možda kakav drugak zločinstvu.ječnik ne mo/L nadvladati bujicu psovki što padaju iz ustazdraženog velikaša ali tek što gaje dotaknuo, bolesnik strahovit

krivi lice.Mora da ga nešto strahovito boli - veli liječnik. - Zapovijedatega unatoč tome svlačim?ko su vrijeme razmišljali. Najposlije će barun:Vjerojatno ga nešto boli, ali sad se ne može odgađati. Valja gaući da se uvjeri ima li gdje ranu.sam barun stade polagano otkopčavati gornje odijelo mladom čovjeaženić se svakog časa trzao, razvlačio usta i katkad zastenjao.Kakve glupe,i: - umiješa se Verbeci jer ga je mladićevo stanjetreslo rasporite odijelo, neka idu do đavola i baršun i zlato dotoliki iiji i umire.

preda liječniku britku oštricu. Polako je rezao njegovu odoru svvrata dolje.rukave ra/re/ne - zapovijedi Verbeci - da vidimo što je.to posluša liječnik, ali uvrijeđen u svom znanju i poslu primijeUzvišeni gospodine, ako je netko uistinu imao nakanu otrovati gaodom otrovanog oružja, vjerujte, taj će ubod biti tako slabodljiv, ili možda čak nikako da ...r mi silom oduzimate mogućnost da saznam što mu je? uzviče se na


41/501

Verbeci i stane ga promatrati sumnjičavo, ali barunu Pencingerjasno zašto liječnik tako govori. Uvrijeđen je u svome poslu.žda ipak neće biti tako. Mora se naći trag. Ako je netko gurnuo egovo meso bodež, makar samo malo. Ne može biti da ne bi iscurillo krvi.zrežite mu i čizme, oslobodite ga tih okova - zapovijeda Verbecik on to čim i oslobađa Draženica od haljina, mladić sve više steo da je svaki taj dodir ubod nožem.

ječnik se mora časak zaustaviti. Svaka kretnja, svaki dodir mladvjeka navlači na muke.rbeci osta\lj,i sobu i naloži na vratima barunu Pencingeru:kat ću napolju. Ne mogu slušati kako stenje. Ostat ću nanjifmu” a vi pazi dobro pregledajte čitavo tijelo, nije hjekav trag ubodu Ne može biti drugo. Ako je otrovan, a popio ga

je, onda je očito smrt zadana dodirom oštrice.

Samo se odmorite časak. Sam ću voditi sve,ni - prepustite sve meni. Vj”V “tao je i čekao što će pronaći liječnik i Pencinger. ^*


42/501

Čuo si što su oni tamo rekli? ^ - Zato sam se i sjetio daežimo.e življe kopka sjećanje u Ivanovoj duši: w - Rekli su da menerivaju Hrvati, tvoj otac i majka...Naravno, da te skrivaju. Neprijatelj bi te htio oteti, to valjdaaš. Govorili smo o tome u kuli.Uistinu me Hrvati kane okruniti za kralja?I onda ćeš našu zemlju ti, kao mač, odsjeci od Budi ma i više se

ćemo boriti s Lukavcem ni s Budimom i Turčina ćemo pobijediti.ralj" - razmišlja Ivan. Kraljevska kruna lebdi u njegovu shvaćangdje daleko, visoko, nedohvatno i nikako ne može shvatiti da bi o kralj, on kojeg su zatvorili najprije gore na onoj

sokoj pećini, onda ovdje u dvorcu, a sada tu sjedi na šumskom ablu kao bjegunac Sve što je čuo od Damira danas i tamo u kuli iih koji su govorili pod trijemom zauzima mu čitavu pažnju.

boravlja svoj po”uvai i sve opasnosti i zapada u neku tugu.što šutiš Ivane? - pita Damir, osjećajući da mu se drug u tamiuždio.slim, tako baš nije lijepo biti kralj. Tebi je, Damire, ljepše.aš svoju majku i oca imaš, dakako, on je na ratištu, ali doći će

Da. doći će - opetuje Damir - onda ga obuzme tjeskoba i čvršće sivine i nj.Nešto ću ti kazati, Ivane. Ne odaj to nikome. Sanjao sam prošle

ći da "u došli s bojnog polja i ban, i vojvoda Iločki, i sviezovi, samo nije bilo mojeg tate.anova ruku čvrsto uhvati Damirovu kao od neke intimne sućuti:Nije ua bilo? Zašto?Rekli N.i Ja je pao na bojištu, to sam samo sanjao.I plakao M u snu?rašno sam plakao, vikao i zvao majku, ali ni nje nije bilo. Nisavidio nastala je oko mene takva tama kao ova sada, bojao sam seakao. To baš nije pristajalo. Muškarci ne smiju plakati, a ja saak vikao i plakao. Kad sam se probudio, pomisli, još su mi LI sua sreća da u dvorcu nije bilo majčice. Kako bih se stidio.eća što si to samo sanjao. Bilo ti je drago?kako san radovao. Samo suze su još dugo curile. Srdio sam se. Ova samo djevojčice. Zato nikome ne reci ni riječi.ko bih ga odati svojeg druga. Ali znaj: i ja sam više puta plakalo je to ondje gore, n

Documents

Marija Jurić Zagorka - Gordana 10. Dio