Marijin Trsat · prenijeli kako se živi vjera. Sveti Pavao nam isto tako poručuje: “Ne zaboravite Isusa Krista, pr-vog mučenika”. I oni su išli tra-govima Isusa Krista. Moramo

Velika Gospa – 2015. · 2 · Marijin Trsat

Izdaje: Uprava Svetišta

Majke Božje Trsatske; izlazi tri puta godišnje

Glavni i odgovorni urednik: fra Antun Jesenović

Lektura i korektura: Ana Pelčić,

Martina Kekelj - OFS, Sara Lerga - FRAMA

Fotografija: Arhiv Svetišta, WEB

List uredio: fra Tomislav Faletar

Adresa uredništva: Frankopanski trg 12,

51 000 Rijeka; Tel. 051/452-900

Web stranica Svetišta:www.trsat-svetiste.com

Facebook: Svetište Gospe Trsatske

E-mail adresa: franjevacki.samostan.rijeka

@ri-t.com.hr

ISSN 1331-703 BROJ: 2/2015

Godina izlaženja: XLVIII Velika Gospa 2015., Rijeka

Papa Franjo u Sarajevu

Dolazim kao hoDočasnik mira

Draga braćo i sestre, nemate pravo zaboraviti svo-

ju povijest. Ne radi osvete već zato da budete mirotvorci, da biste mogli ljubiti. U vama, u vašem pozivu stoji krv, stoji svjedočanstvo tih vaših muče-nika. To je krv i svjedočanstvo tolikih svećenika, redovnika i redovnica, bogoslova. Sveti Pa-vao u Poslanici Hebrejima po-ručuje: “Ne zaboravite svojih predaka”. Oni koji su vam pre-nijeli vjeru, upravo oni su nam prenijeli kako se živi vjera. Sveti Pavao nam isto tako poručuje: “Ne zaboravite Isusa Krista, pr-vog mučenika”. I oni su išli tra-govima Isusa Krista. Moramo primiti to sjećanje kako bismo postali mirotvorci.

Nekoliko riječi mi leži na srcu - jedna od njih je oprost. Čo-vjek koji se posvetio Gospodinu mora znati oprostiti. Oprostiti nekome koji mi je nešto loše re-kao, s kim sam se posvađao, se-stri koja je ljubomorna, to nije

teško. Ali oprostiti onome koji te muči, mrcvari, iživljava se nad tobom, upire pušku u tebe, želi te ubiti - to je teško. I oni su to učinili, i oni propovijedaju da se tako čini. Koliko puta nas duh svijeta navodi zaboraviti patnje naših predaka gdje se vri-jeme ne računa u danima, a mi-nute su duge kao vječnost. Bez hrane, vode, prljavi, to je traja-lo predugo. Mi se žalimo kada nas zub zaboli, želimo televizi-ju u svojoj sobi zbog komocije, ogovara se poglavara ili pogla-varicu zato što hrana nije do-bra. Molimo vas, ne zaboravi-te svjedočanstva vaših predaka. Zamislite samo koliko su prepa-tili. Provodite jedan život dosto-jan križa Isusa Krista. Redovnici, svećenici, biskupi koji su svje-tovni, oni su karikatura, nema koristi od njih. Oni nemaju sje-ćanja svojih mučenika i zabora-vili su žrtvu Isusa Krista.

Druga misao koja mi leži na srcu - svi ljudi imaju sjeme do-brote, svi smo djeca Božja. Bla-go vama koji imate blizu takva svjedočanstva. Ne zaboravite ih, molim vas. Neka i vaš život raste s tim sjećanjem. Činite uvijek suprotno od okrutnosti, imajte osjećaje milosrđa, brat-stva, oprosta, i nosite križ Isu-sa Krista. Sveta Majka Crkva vas želi upravo takve, male muče-nike ispred ovih velikih, male svjedoke križa Kristova. Neka vas Gospodin blagoslovi i mo-lim vas, molite za mene!

Dio govora Pape Franje u sarajevskoj katedrali

Velika Gospa – 2015.· 3 ·Marijin Trsat

Uvodnik

marija na nebo uznesenaLjeto je. Sabiru se plodovi

polja: žitarice, sijeno, krumpir, voće i povrće. Najveći i najsjaj-niji plod koji je Bog ubrao na Ze-mlji je Marija na nebo uznese-na. Prva i najsjajnija suradnica Božja našla se u zagrljaju Očevu na nebu sa svojim Sinom.

Na stropu u Marijinu svetištu Jeruzalemske Gospe na Trškom Vrhu piše: “Maria, mundi me-lioris origo” - “Marija, poče-tak boljeg svijeta”, početak i sli-ka konačnog savršenstva Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu (Predslovlje).

S Marijom je započeo bo-lji svijet, svijet koji je Marijin Sin i naš Isus Krist svojom smr-ću i uskrsnućem otkupio. No-vost koja se dogodila po Isusu Kristu jest nada u vječni život s Bogom.

Tako nas je Bog od početka zamislio, “za sebe nas je stvo-rio...“, a grijeh je poremetio Božji plan. Isus je obnovio pr-votnu Božju zamisao pobijediv-ši grijeh i smrt i omogućio nam život u novosti. Marija je već di-onica te novosti u punini, ona je uznesena na nebo, uskrsnu-la je na život vječni. “Bog nije dao da trune u grobu ona koja je iz svog krila rodila utjelovlje-nog Sina tvoga, začetnika sva-koga života“ (Predslovlje). S pra-vom Pavao tvrdi u 1Kor 15,20: “Krist uskrsnu od mrtvih, prvi-na usnulih!

U Kristu će svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina

Krist, a zatim koji su Kristovi“. Nitko nije bio toliko Kristov kao Marija, nitko mu nije bio tako bliz kao Marija, njemu je ona najbliža od samog navještenja do smrti na križu, zato je i pra-vedno da ona bude prva nakon Krista i u slavi nebeskoj.

Ta ista Marija, Majka Isuso-va i naša Majka, nas okuplja u svoja svetišta i sve nas dovodi Kristu, željna da se i na nama ispuni Božje obećanje i naše iščekivanje da budemo zauvijek s Gospodinom u slavi nebeskoj. Vječnost je započela s Kristom i Marijom, zato se radujemo na današnji dan sa svetima i anđe-lima, jer su i naša imena zapisa-na na nebesima.

Dragi čitatelji marijina trsata i Dragi hoDočasnici!

U ovogodišnje slavlje Velike Gospe uvest će nas trodnevnom pripremom fra Diego Deklić. Također ćemo 30. kolovoza, na misi u 11.00 sati, proslaviti tri-stotu obljetnicu krunidbe Gos-pe Trsatske. Obljetnici krunid-be Gospe Trsatske predhodit će trodnevna priprava.

U ovom broju Marijina Trsa-ta možete pročitati dio Papina govora u sarajevskoj katedra-li, tekst o. Emanuela Hoška o krunidbi Gospe Trsatske, tekst o vjeri i obitelji prof. Milana Ši-munovića, osvrt na radove ko-jima smo obnovili svetište i još mnoge druge informacije.

fra Antun Jesenović, gvardijan i čuvar svetišta

hodočasnički program subotom

Dolazak hodočasnika u Svetište, pozdrav Majci

Božjoj u Bazilici

8:00 sati Slavlje sakramenta

pomirenja

9:00 sati Križni Put na

Trsatskoj kalvariji

10:00 sati Hodočasnička sveta misa

Poslije mise je zajednički ophod oko lika Majke

Božje Trsatske

Razgledavanje Svetišta i vrijeme za osobnu

molitvu i pobožnostProgram proslave 300.

obljetnice krunjenja lika majke Božje trsatske

Trodnevna duhovna priprava: 27., 28.

i 29. kolovoza 2015.

Središnje euharistijsko slavlje: 30. kolovoza

u 11:00 sati

Predsjedatelj: Kardinal Josip Bozanić

Mons. Ivan Devčić, nadbiskup riječki

Mons. Stane Zore, nadbiskup ljubljanski

Pokrovitelj proslave: Hrvatski Sabor


Svečanost krunidbe lika Maj-ke Božje Trsatske dogodila se na blagdan Male Gospe 8. ruj-na 1715. godine, tj. prije tri sto-ljeća. Idejni pokretač te osobite svečanosti bio je fra Petar Fran-cetić, starješina trsatskog samo-stana i čuvar Trsatskog svetišta. Životno je bio vezan uz Trsat-sko svetište od svoga djetinstva jer je 1650. bio rođen u Rijeci gdje je polazio osnovnu i sred-nju školu kod isusovaca. Fra-njevcima Bosansko-hrvatske provincije je pristupio 1672. godine i zatim završio teološko školovanje na bogoslovnoj ško-li Generalnog učilišta u Ljublja-ni te u Milanu i Rimu.

svečanost krunidbe gospe trsatske

U punoj životnoj zrelosti ve-zao se je Francetić još intenziv-nije uz Trsatsko svetište. Na pri-jelazu iz 17. u 18. st. bio je 23 godine starješina trsatskog sa-mostana i upravitelj svetišta Majke Božje Trsatske. Tada se je odlučio na jedan nesvakidašnji postupak. Izabrao je, naime, kao put veće proslave Majke Božje Trsatske kru nidbu njenog lika. U biskupu talijanskog grada Ve-rone, kasnije grada Padove, kar-dinalu Franji Barbadigu našao je zagovor nika svoga nauma. Kardinal je posredovao u Rimu tako da je kaptol bazilike sv. Pe-tra dodijelio iz zaklade kneza Aleksandra Sforze dvije krune za krunidbu Marijina i Isusova lika na slici Trsatske Gospe. U me-đuvremenu trudio se Francetić

probuditi zanimanje društvene javnosti za namjeravanu sveča-nost. Obavijest o proslavi upu-tio je na sam carski dvor u Beču, a zatražio je sud jelovanje pred-stavnika Hrvatskog sabora kod same svečanosti. Sabor je 1714. podržao njegovu zamisao i od-lučio poslati svoju delegaciju na krunidbu i na taj način zapravo preuzeti pokroviteljstvo nad tim činom. Francetić je uputio poziv na namjeravanu svečanost svim biskupima i redovničkim pogla-varima u zemlji. Obavijestio je i župnike, ostale svećenike i re-dovnike s molbom da povedu kršćanski narod na Trsat. Orga-nizirao je i svečanu trodnevnicu uoči tog događaja koja je zapo-čela 7. rujna 1715. godine.

Prvog se dana okupilo oko tri-deset tisuća hodočasnika. Sabra-li su se Hrvati, Slovenci i Talijani pa su propovjednici govorili na ta tri jezika. Za toliki broj ljudi crkva je bila premalena pa se na-rod okupio na negdašnjem trsat-skom groblju u uglu što ga danas čine Krautzekova i Val kovićeva ulica. Prvog je dana sliku Majke Božje Trsatske okrunio pomoć-ni pićanski biskup Juraj Franjo Marotti, veliki poklonik i povje-snik Trsatskog svetišta. U proce-siji prije krunidbe upravitelj sve-tišta i gvardijan samostana Petar Francetić sam je nosio krune. Na drugi dan proslave nosila je tek okrunjenu sliku velika procesi-ja kroz grad Rijeku. Riječani su, predvođeni od gradske uprave, iskazivali slici čast po ulicama i u svim riječkim crkva ma. Treći je

dan proslava krunidbe završila opet masovnim okupljanjem na Trsatu. Bila je to prva krunidba jedne Gospine slike izvan Itali-je. Dvije godine kasnije okrunje-ne su čudotvorne slike u Čensto-hovi u Poljskoj i na Svetoj Gori u Sloveniji.

marijino navještenje na “trsatski način”

Francetić je na Trsat doveo, kako sam piše, “slavnog vene-cijanskog slikara Christophora Taschu”, kako bi svojim umjet-ninama uredio svetište i samo-stan za proslavu krunidbe. On je najprije svojim slikama ure-sio samostansku blagovaonicu, a zatim je u bazilici izradio na platnu sliku Marijina navješte-nja; ona je smještena nad lu-kom ulaza u prostor oko glav-nog oltara. Slikar Tascha je boravio na Trsatu, čini se, u više navrata. To se može zaključiti iz njegovih potpisa na pojedinim slikama. Prva je slika što je izra-dio ovaj majstor datirana 1704. godine, a posljednja 1714. godi-ne. Može se vidjeti da je njego-vo umjetničko stvaralaštvo ve-zano uz Trsat i riječko područje kroz jedno desetljeće. Nad ula-zom u prostor oko glavnog ol-tara, koji je od ostalog crkvenog

krUniDBa lika majke BoŽje trsatske Prije 300 goDina

Tristota obljetnica krunjenja slike Gospe Trsatske


Tristota obljetnica krunjenja slike Gospe Trsatske

prostora odijeljen kovanom že-ljeznom ogradom, smještena je u bazilici slika polukružnog oblika s prikazom Marijina na-vještenja. U gornjem dijelu slike lebdi u nebeskoj slavi Bog Otac obavijen oblacima i okružen an-đelima. Glavom je okrenut pre-ma donjem dijelu slike na ko-joj je prikazana Blažena Djevica Marija. Desnu je ruku, mekano otvorenu, podigao nešto iznad visine glave arhanđela Gabrije-la, koji je upravo doletio pred Mariju i pred njom lebdi u ko-som položaju, dok je ona zateče-na klečeći u molitvi. Slikar je u nizu simbola i osobnih stavova pojedinih likova na slici izrazio sav sadržaj otajstva navještenja. Žezlo u lijevoj ruci Boga Oca na-značuje da će Djevičin Sin biti “Sin Svevišnjega” kome će Bog dati “prijestolje kralja Davi-da, oca njegova i kraljevat će u domu Jakobovu uvijeke”. Mari-jino pitanje: “Kako će to biti kad ja ne poznam muža?” i anđelov odgovor: “Duh Sveti će sići na tebe i sila će te Svevišnja osje-niti”, izraženi su u zraci svjetlo-sti koja iz Očeva žezla obasjava Duha Svetoga, koga šalje Otac. Marijin pristanak izražen je opet u skromno nagnutoj glavi prema desnom ramenu i pogle-du punom predanja. Tascha je ugradio u ovaj prikaz biblijskog događaja i tradiciju o prijenosu Svete kućice iz Nazareta na Tr-sat. Zbog toga je u prostor izme-đu Marije i arkanđela Gabrije-la smjestio otvoreno more, nad koje su se nadvili oblaci, a ispod njih je Trsat označen kao crveno brdašce. Na nj se spuštaju anđe-li noseći Nazaretsku kućicu. Da-kle, to je osobitost ove slike pa se je može nazvati “Marijino na-vještenje na trsatski način”.

Blagdan majke Božje trsatske

Valja spomenuti još jedan važan Francetićev poth vat u ko-rist razmaha i utvrđivanja što-vanja Majke Božje Trsatske. To je prvorazredan događaj sa stro-gog motrišta kvalitete pobožno-sti prema Majci Božjoj Trsatskoj. Francetić je, naime, uspio proši-riti liturgijsko štovanje Trsatske Gospe izvan samog prošteništa. Prethodno je zadobio pristanak svećenika grada Se-nja i sugla-snost svih franje-vaca

svoje Hrvatsko-kranjske franje-vačke pokrajine da se 10. svib-nja slavi kao blagdan Gospe Tr-satske. Uputio je nakon toga molbu u Rim i zadobio prista-nak Zbora za vjerske obrede ko-jim se dopušta da svjetovni i re-dovnički kler Senjsko-modruške biskupije i svi franjevci trsat-skog samostana i cijele Hrvat-sko-kranjske provincije, mogu moliti božanski časoslov i služi-ti misu sv. Kućice Loret ske. Do-puštenje je dano 7. rujna 1709. od Zbora za vjerske obrede, a 23. rujna iste godine dopušte-nje je potkrijepio papa Klement XI. Od tog vremena Majka Božja Trsatska ima svoj blagdan; slavi se 10. svibnja svake godine. Taj blagdan, naravno, i danas sla-ve franjevci Hrvatske franjevač-ke provincije sv. Ćirila i Metoda

i vjernici koji se okupljaju u sve-tištu Gospe Trsatske, a u France-tićevo vrijeme su ga osobito sla-vili i širili članovi bratovštine Blažene djevice Marije od mi-losti, t.j. Majke Božje Trsatske, koju je 1692. na Francetićevu molbu utemeljio svojim dopu-štenjem senjsko-modruški bi-skup Sebastijan Glavinić.

* * *Krunitelj lika Majke Božje Tr-

satske pićanski biskup Juraj Fra-njo Marotti u svojoj po-

vijesti Trsatskog svetišta spo-

m i n j e 1710.

kako je više puta bio na Trsa-tu kad su slavljeni Bogorodičini blagdani i uvijek ga je udivlja-vala pobožnost štovatelja Majke Božje Trsatske, napose onih koji se klečeći uspinju Trsatskim ska-lama do samoga Svetišta i ostav-ljaju krvavi trag. Ističe k tome da je pobožnost prema Majci Bož-joj Trsatskoj postala općenitom. Ratari zazivaju njezino ime kad kreću na posao, ribari joj pre-poručuju svoj posao kad uzi-maju vesla u ruke, a osobito je zazivaju mornari koji kreću na duga putovanja, uvijek izlože-ni vjetrovima koji od mora čine njihova neprijatelja. “Trsatska Majka”, kako Majku Božju Tr-satsku naziva Marotti, svoje mo-litelje uvijek zagovara kod svog božanskog Sina.

fra Emanuel Hoško

Marijino navještenje na “trsatski način”


U posljednje vrijeme se na svim razinama raspravlja o krizi obitelji, počevši od natalitetno-ga sloma Hrvatske, nezaposleno-sti, iseljavanja sve većega broja mlađih ljudi, propadanja naših sela, pa sve do krize hrvatskoga identiteta, rasta nesnošljivosti, rastava, nemoći u prenošenju istinskih vrijednosti, posebice vjere i dr. I dvije Biskupske sino-de u Rimu (2014. i 2015.) posve-ćene su obitelji. Kada sve to vidi-mo spontano se nameće pitanje: kakve su perspektive?

Pred fenomenom neizvjesnosti i straha

Pred sobom imam knjižicu njemačkoga teologa J. Imbacha, iz sredine osamdesetih godina, “Živjeti u strahu” (KS, Zagreb, 1981.). Možda bi bilo dobro po-tražiti tu knjižicu jer može po-moći u susretu sa strahom koji je sve prisutniji fenomen naše-ga vremena. Uz govor o straho-vima čovječanstva općenito, o našim osobnim strahovima, nas posebno zanima kako se kršća-nin i kršćanska obitelj susreće sa strahom? Zabrinjava činjenica da danas sve više nestaje razlika

PersPektive za oBitelj - U sitUaciji straha?

Prema zrelijoj i odgovornijoj vjeri (5)

između kršćanske obitelji i onih koje ne drže do vjere jer gotovo većina jednako kuka, s osjeća-jem besperspektivnosti. Znači li to da kršćanin mora imati toli-ku hrabrost da ne bi smio poka-zati da ima neki problem, da ga plaši budućnost? Istina, imamo nemali broj ljudi i cijelih obite-lji koje, makar žive u teškoj si-tuaciji, ne zdvajaju već odišu nekom posebnom smirenošću i nadom. Međutim, to ne zna-či da je kršćanin onaj koji ne bi smio pokazati strah, i s obzirom na materijalnu budućnost pa i na krajnji cilj života. Naprotiv, čitajući pažljivo evanđelja vidi-mo da su u njemu prisutne broj-ne situacije protkane strahom, počevši od situacije u kojoj se našla Isusova majka Marija, do apostola, pa i samoga Isusa, premda je bio Bogočovjek.

Potrebno je imati razumije-vanja za činjenicu da dobar dio vjernika ostaje razočaran kada se uvjeri da mu vjera nije ot-klonila neke strahove, da moli-tva i razni zavjeti ne rješavaju neke probleme, štoviše nije is-ključeno da gube i samu vjeru. Isus je vodio računa o ljudskom strahu, ali je u isto vrijeme znao prekoriti učenike što se plaše kao malovjerni. I ako netko da-nas ima problema s Bogom koji odmah ne oslobađa od straha, valja reći, za razliku od marksi-sta koji su baratali parolom “o religiji kao opijumu“, kao o ne-kom zavaravanju, da upravo kr-šćanska vjera pokazuje kako čo-vjek može i treba predusresti

određene strahove. Isus nudi jedinstveno rješenje u situaciji smetenosti i potištenosti, onda i danas: “Ispunilo se vrijeme i približilo se Kraljevstvo Bož-je! Obratite se i vjerujte Evan-đelju!” (Mk 1, 15). Isus ulazi u tu čovjekovu situaciju i želi je ozdraviti iznutra, navješćujući pobjedu nad onim dijelom svi-jeta što čovjeka zarobljava.

spas u vjeri u uzdignuće u slavu

Marija nam je prvi primjer da se upravo u vjeri, u povje-renju u Boga prevladava svaki strah i otuda onaj presudni pri-stanak na neshvatljivi Božji po-ziv preko anđela. Dakako, vr-hunski primjer prevladavanja straha jest Isusovo ponašanje u Maslinskom vrtu kada se stječe dojam kao da i Bog šuti. Među-tim, Isus nalazi izlaz u nepoko-lebljivom povjerenju u Očevu blizinu, štoviše u uvjerenju da i Otac s njime supati. Kršća-nin vjeruje da se sam Bog Otac uključio u Isusov strah, čime pokazuje da ga u Isusu nastav-lja i danas uzimati na sebe da bi nas izvukao iz straha svakoga. Otada svaki ljudski strah, ako ga se prebrođuje vjerom, po-staje dioništvo u znaku križa u kojemu Bog dijeli ljudski strah, ljudsku ograničenost, patnju, muku i napuštenost.

Stoga je temeljno današnje pitanje kako pojedince i obitelji podsjetiti da se konačno rješenje ne nalazi u nekim tehnikama čak i velikih stručnjaka (danas


Prema zrelijoj i odgovornijoj vjeri (5)

nažalost i raznih gurua i iscjelite-lja) jer nitko od njih ne može od-govoriti na pitanje: “A što kada se prije ili kasnije treba suočiti s izglednim padom u ništa?“. Još se nije nitko našao, a sigurno i neće, koji može ponuditi sigur-nije rješenje od Isusa, a to je ko-načna pobjeda života nad smrti u Isusovu uskrsnuću. U protiv-nome će život izgledati kao te-gljenje bremena prazne osobe kroz prolaznost ovoga života iz razočaranja u razočaranje.

još nama, ljudski govoreći bli-žom, s Marijom, onda nemamo razloga ne vjerovati da bi se to moglo dogoditi i s nama, čime se prevladava nepovjerenje prema životu i neka današnja zaključi-vanja da se ništa ne isplati. Koje li radosti za ispaćena čovjeka, i cijele obitelji, ako je trajno pri-sutna misao da neće samo preži-vjeti u nekoj uspomeni (u ime-nu i djelima), već da će cijelom svojom poviješću, dušom i tije-lom (preobražen) živjeti u Bogu! Jer kršćanin znade tko je gospo-dar budućnosti, a to je sam Isus.

s Bogom - udruženim snagama

Dakako, takva vjera ne dopu-šta da kršćanin živi kao neki goto-van, bez posebnog zalaganja. Na-protiv, od njega se očekuje trajno obraćenje koje se ne sastoji samo u običnom ljudskom napreza-nju, već u otvaranju spasitelj-skoj ljubavi Božjoj, Božjim mo-gućnostima. Tada čovjek, u svom propinjanju, u susretu s brojnim križnim postajama dopušta da u njegov život poteče snaga Duha Božjega, čime postaje sposobni-jim graditi novi svijet.

Ipak, na kraju treba reći da čovjek, a posebice u obitelji, ne može sam ustrajati u toj križnoj pa i uskrsnoj vjeri. Isus je došao ljude okupiti u posebno zajed-ništvo vjere, u solidarno suo-čavanje sa životnim izazovima koje se događa u Crkvi (zajed-nici vjernika), konkretno u po-jedinim kršćanskim zajednica-ma. Svako udaljavanje rizik je upadanja u osamljenost koja završava u očaju i porazu nade. Otuda potreba obitelji da se udružuju u manje obiteljske za-jednice unutar župe, u pojedi-nim četvrtima ili zaselcima, da

povremeno zajednički ne samo raspravljaju o tome kako dalje, već da osluškuju što im Bog go-vori po svojoj Riječi, da kroz molitvu s njime druguju, dijele s drugima Božju riječ i svoj ži-vot te nalaze snagu. Budućnost jest, dakle, u zbijanju redova, u okupljanju i zajedničkom noše-nju životnih bremena.

Gledajući oko sebe lako je za-ključiti da budućnost nije nima-lo vesela, bilo što se tiče materi-jalnog napretka, bilo same vjere koja je kod mnogih u opadanju, i otud rast apatije i straha. Zato valja ozbiljno poslušati poruku s Izvanredne sinode o obitelji (li-stopad 2014.) da je u razmišlja-nju o zaokretu u govoru o vje-ri potrebno “pomoći ljudima da iskuse da je evanđelje obitelji od-govor na najdublja očekivanja osobe, na njezino dostojanstvo i puno ostvarenje u uzajamnosti i zajedništvu. Ne treba samo pre-dočavati pravila već i predlagati vrijednosti, odgovarajući na po-trebu za njima koja se danas uo-čava i u zemljama u kojima je se-kularizacija uzela najviše maha.” Pretpostaviti je da su se mnoge obitelji vratile s Trsata, s drugog Nacionalnog susreta obitelji u travnju ove godine, u uvjerenju da je nužno više se vratiti Evan-đelju obitelji, i to upravo kroz zajednička okupljanja. Može se očekivati da će i ovoljetna oku-pljanja pri Marijanskim svetišti-ma, i ovdje na Trsatu u “Hrvat-skom Nazaretu”, pod zaštitom “Okrunjene Majke mile”, mnoge ojačati da ih ništa ne može “ra-staviti od ljubavi Božje”, koja se očitovala “u Kristu Isusu” (usp. Rim 8, 35-39), te koja se pokaza-la i u Marijinoj proslavi, u njezi-nome uznesenju.

Milan Šimunović

Držim da je presudno važno da se našim obiteljima dogodi povratak istinskoj evanđeoskoj vjeri u Isusa koji je naizgled bio prepušten samome sebi, gotovo osuđen, ali nije umro u ništavilo nego u Boga. Isusovi su učenici imali silnu sreću što su se susre-li s Uskrslim i uvjerili da Bog nije “Bog mrtvih nego živih“ (usp. Lk 24, 5). Tada su shvatili istinitost njegovih riječi “Ja živim, i vi ćete živjeti” (Iv 14, 19). To se na je-dinstven način dogodilo s njego-vom majkom Marijom, dušom i tijelom proslavljenom, uznese-nom u nebo, u vječnu sreću.

Nova evangelizacija dogodit će se upravo onda kada kršćan-ska obitelj bude živjela od obeća-nja buduće besmrtnosti i kada se susretne s napuštenošću i svim mogućim nevoljama koje čovjek inače želi potisnuti. Pravi vjernik sve prosuđuje u svjetlu budućega uskrsnuća. Ako se to dogodilo s jednim od nas, s Isusom Bogom i čovjekom, odnosno s jednom


Svake se godine istoga dana, 10. svibnja, svečano slavi i štuje svetkovina Majke Božje Trsat-ske, zaštitnice Hrvatske franje-vačke provincije sv. Ćirila i Me-toda i grada Rijeke. Tih su dana vjernički pogledi bili usmjereni prema liku Majke koja nas svo-jim moćnim zagovorom štiti i čuva za svoga Sina.

Proslava svetkovine majke BoŽje trsatske

Vijesti iz Svetišta

seban i poticajan svakome tko je imao želju pobliže naučiti ne-što više i sadržajnije o životu i majčinskoj ljubavi naše nebeske Majke. To su vjernici doživje-li i shvatili slušajući fra Rober-ta koji je svojim pučkim i jedno-stavnim propovjedima dopirao do svih srdaca, kako među odra-slima, tako i među mladima. Za-hvalni smo fra Robertu što je prihvatio biti dionikom svetko-vine našega Svetišta i predvodi-teljem trodnevne priprave.

Posljednji dan trodnevice, 9. svibnja u 11 sati, u Svetištu je održana svečana zavjetna Misa Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Sveto misno slavlje prevodio je fra Ivan Ma-tić, provincijalni vikar. Zajed-no s vikarom, za oltarom su bili i drugi svećenici i braća iz Pro-vincije. Sudjelovali su i bogoslo-vi koji su svojom asistencijom uzveličali svečanost. Fra Ivan je poseban naglasak stavio na za-jedništvo i međusobnu ljubav braće u Provinciji. Spomenuo je i one najmlađe, sjemeništa-race i postulanate. Bilo je lijepo

vidjeti braću iz različitih kraje-va Provincije za oltarom Gos-podnjim. Poslije misnog slavlja uslijedio je zajednički ručak uz koji se druženje nastavilo.

Vrhunac svečanosti i same proslave dogodio se na sâm dan svetkovine Majke Božje Trsat-ske za vrijeme svečane večernje svete Mise koju je predvodio mons. dr. Ivan Devčić, nadbi-skup riječki. Svečanom procesi-jom, pjevanjem i zajedništvom mnoštva vjernika i štovatelja Majke Božje Trsatske, obilježe-na je još jedna svečanost u čast naše Majke, kraljice Jadrana.

Ono što nam preostaje po-slije ovako lijepih i poticajnih dana živa je slika zajedništva i ljubavi koju smo baštinili od Majke čijom se djecom pono-sno nazivamo. Moleći u Sveti-štu ispred lika naše Majke, mo-žemo osjetiti njezinu blizinu i zajedništvo, a u to zajedništvo želimo uključiti i one koje no-simo u svojim srcima, osobito potrebite. Marijo Majko naša, moli za svoju dječicu!

fra Pavle Ivić

Da bi se svetkovina što sve-čanije proslavila, prethodila joj je dostojna priprema. Prije same proslave i svečanosti, održana je trodnevna priprava u čast Blaže-noj Djevici Mariji. Trodnevicu je predvodio fra Robert Perišić, župnik župe Uzvišenja sv. Križa na Sigetu. Svakoga je dana trod-nevna priprava nosila sa sobom različite nakane različitih zajed-nica kao znak zahvale za sva pri-mljena dobročinstva i zagovore naše nebeske Majke. U prvome danu trodnevne priprave sudje-lovali su Franjevački svjetovni red i Franjevačka mladež, kako mjesna, tako i područna brat-stva. Drugi su dan obilježile ra-zne udruge i zajednice grada Ri-jeke koje za svoju zaštitnicu imaju Gospu Trsatsku. Treći su dan obilježile redovničke zajed-nice časnih sestara grada Rijeke. Svaki je dan trodnevnice bio po-


Prošle godine smo obnovi-li obje lađe i kapelu sv. Antu-na. Svetište dalje nismo stigli obnavljati jer je počela hodoča-snička sezona. U ožujku ove go-dine pristupili smo obnovi stro-pa Svetišta na kojemu se nalazi i sâm oltar Majke Božje Trsat-ske. Sondiranjem se otkrio sta-ri oslik ispod žbuke. Otukli smo staru žbuku i pokazao se prekra-san oslik cijeloga stropa. Strop je oslikan kasetiranim stropom kakav se djelomično nalazi i u

Loretu. Jedna freska prikazuje prijenos Nazaretske kućice na Trsat, a druga prikazuje prijenos Nazaretske kućice s Trsata u Lo-reto. Ove dvije freske stoje jed-na nasuprot drugoj, a obje su načinjene tako da su vjerne pre-daji po kojoj su anđeli prenosili kućicu Nazaretske obitelji.

Treća znakovita freska se na-lazi na zabatu kape-le i prikazuje sveto-ga Luku evanđelistu kako slika lik Majke Božje Trsatske. Go-vedo pored središ-njeg lika simbolizi-ra da se uistinu radi o svetome Luki, a ova freska je tako-đer vjerna preda-ji po kojoj je upra-vo sveti Luka bio autor ikone Maj-ke Milosti. Kapelu je potpuno obno-vio po uzoru na Loretsku Naza-retsku kućicu o.

Franjo Glavinić 1614. godine. Još stoji natpis na zidu. Radove u Na-zaretskoj kapeli izvodio je Genc obrt za građevinarstvo i restaura-ciju, a restauratorice su gđa. Du-bravka Uvodić Vinković, ak. sli-karica, konzervator i restaurator i Iva Prpić, prof. likovne kulture, konzervator i restaurator.

fra Antun Jesenović

oBnova stroPa svetiŠta


Dolazak iz Nazareta, 10. svibnja 1291. Odlazak u Loreto, 10. prosinca 1294.

Sveti Luka slika ikonu Majke Božje TrsatskeU središnjem dijelu stropa

je simbol Trojstva


Kronika Svetišta

U subotu, 23. svibnja, imali smo priliku primiti u našem Sve-tištu roditelje, djecu i odgajatelje koji su povezani u katoličkim vrtićima diljem Lijepe Naše. Unatoč kiši i lošem vremenu, sku-pilo se taj dan oko 700 hodočasnika, od onih najmlađih do onih najstarijih.

Hodočasnici iz Južne Ko-reje, njih dvadesetak, posjeti-li su 18. lipnja 2015. Svetište Majke Božje Trsatske. U okri-lju Majke Milosti, njih dva-desetak, proslavili su Svetu misu na korejskom jeziku, te su krenuli dalje na svom pro-putovanju Lijepom Našom.

Kao i svake godine, franjevci HFP Ćirila i Metoda, proslavi-li su zavjetnu misu o svetkovini Majke Božje Trsatske. Ove go-dine je to bilo 9. svibnja, u 11:00 sati. Okupio se lijep broj naše braće franjevaca iz cijele provincije, a euharistiju je predslavio fra Ivan Matić, vikar provincije.

Prilikom Susreta hrvat-skih katoličkih obitelji na Trsatu, 19. travnja 2015., naša gošća u Svetištu i u sa-mostanu je bila i naša novo-izabrana predsjednica Ko-linda Grabar - Kitarović.

U petak, 29. svibnja, naše svetište posjetio je bagdad-ski pomoćni biskup Saleem Shamon Yaldo, u pratnji ne-kolicine svećenika iz Iraka i hrvatskog veleposlanika u toj zemlji. Imali smo mi-lost čuti (i moliti) pod sve-tom misom, koju je biskup predslavio, molitvu “Oče naš” na aramejskom jeziku (kojim je sam Isus govorio), kao i blagoslov kojeg su svi prisutni primili na “Isuso-vom jeziku”.


Kronika Svetišta

U okviru trodnevne du-hovne priprave za svetkovinu Majke Božje Trsatske na Trsa-tu, koju je vodio fra Robert Perišić, u subotu 9. svibnja na kraju misnog slavlja pred-stavljen je “Trsatski molitve-nik”, točnije njegovo drugo dopunjeno i bogatije izdanje. Molitvenik se može nabaviti u suvenirnici Svetišta.

Sada već tradicionalni cjelodnevni susret odgajanika Hrvatske Franjevačke Provincije Svetih Ćirila i Metoda na Trsatu, bio je, kao i svake godine, 1. svibnja. Na susretu je sudjelovalo 50-ak odgajanika iz svih odgojnih ustanova, predvođeni svojim odgojiteljima. Susret je animirao fra Marko Pustišek, iz bratstva u Čakovcu, koji je svojim nagovorom i propovijedi pod Svetom mi-som dao jako lijepo svjedočanstvo vjere i svoga franjevačkog poziva.

U srijedu, 29. travnja, blagoslovom i molitvom ispred Ba-zilike Majke Božje Trsatske i kipa sv. Ivana Pavla II. započela je riječka ruta međunarodne biciklijade “Marija Zvijezda”. Cilj biciklijade je bila Banja Luka, gdje su sudionici, u nedjelju 3. svibnja, sudjelovali na euharistiji koju je predslavio biskup Fra-njo Komarica. Biciklijada ujedinjuje sjećanje na pohode pape Ivana Pavla II., sjećanje na dolazak pape Benedikta XVI., te pri-premu za skori dolazak pape Franje u Sarajevo.



Prošlo je 50 godina od sve-ćeničkog ređenja fra Emanue-la Hoška, našega brata koji već mnogo godina živi i djeluje u samostanu i svetištu Majke Bož-je Trsatske. Fra Emanuelov život je usko vezan uz profesorski rad na fakultetu, znanstveni istraži-vački rad te pastoralni rad. Pro-slava ove velike obljetnice se odvijala u dva glavna dijela.

Prvi dio proslave obljetni-ce je bilo predstavljanje knji-ge napisane za ovu prigodu, a koja nosi naslov: “Bilješke iz ri-znice života - uz 50 godina sve-ćeništva fra Emanuela Franje Hoška“. Predstavljanje knjige je bilo u ponedjeljak 8. lipnja u Kapeli zavjetnih darova u sveti-štu Majke Božje Trsatske. Djelo su predstavili: urednik časopi-sa “Književna Rijeka” Igor Žic, urednica knjige Veronika Reljac i izdavač Franjo Butorac. Za fra Emanuela bila je ovo vrlo emo-tivna večer jer su djelo pred-stavljali njegovi prijatelji ko-jima je zahvalio za suradnju i prijateljstvu. Riječ zahvale upu-tio je okupljenima koji su se u

velikom broju odazvali pozi-vu na predstavljanje Bilješki iz fra Emanuelove riznice života, među njima gvardijanu fra An-tunu Jesenoviću, gradonačelni-ku Rijeke Vojku Obersnelu te na osobit način fra Serafinu Sa-bolu s kojim je proveo više od trideset godina života u trsat-skom samostanu.

Drugi dio proslave je bio 28. lipnja, u nedjelju, pod euharistij-skim slavljem u 11:30 sati. Svetu misu u 11:30 sati, već tradicio-nalno u našem Svetištu, godina-ma predvodi upravo fra Emanu-el, a pjesmom animiraju članovi Franjevačke mladeži koji su u fra Emanuelu uvijek imali potpo-ru i podršku. Tako je bilo i ovaj put. Slavlje euharistije su uveli-čali svojim prisutstvom i naša braća franjevci iz Mađarske s ko-jima je fra Emanuel povezan, fra Ilija Vrdoljak, provincijalni mi-nistar Hrvatske franjevačke pro-vincije svetih Ćirila i Metoda, te domaći fratri. Nakon euharistij-skog slavlja mnogobrojni uzva-nici i suradnici te prijatelji fra Emanuela zadržali su se uz brat-

ski stol čineći da se proslava na-stavi u ugodnoj atmosferi.

Treći dio proslave još nije bio, ali je predviđen za 13. ruj-na u našem samostanu na Si-getu (Zagreb) gdje će biti pred-stavljanje spomenute knjige. Siget je još jedno mjesto gdje je fra Emanuel ostavio veliki odjek svojim djelovanjem dok je boravio u tom samostanu.

Ovom prilikom mi, trsatski franjevci, želimo zahvaliti na-šem bratu fra Emanuelu na sve-mu što je činio, kroz svoj rad i život, za Trsatsko Svetište, za tr-satski samostan, za našu pro-vinciju, za naš franjevački Red i za cijelu Crkvu. Neka mu je bla-goslovljen svaki dan njegova ži-vota! Živio slavljenik!

Trsatski franjevci

Fra emanUel hoŠko Proslavio 50 goDina svoga sveĆeniŠtva



Za izniman doprinos religij-skom, duhovnom, kulturnom i civilizacijskom značenju Tr-satskog svetišta i Primorsko-go-ranske županije u cjelini, trsat-skom franjevcu i nekadašnjem gvardijanu trsatskog samosta-na fra Serafinu Sabolu u Hr-vatskom kulturnom domu na Sušaku na svečanoj sjednici Žu-panijske skupštine održane u povodu Dana Primorsko-goran-ske županije, uručena je nagra-da za životno djelo. Priznanje su mu uručili župan Zlatko Ko-madina i predsjednik Županij-ske skupštine Erik Fabijanić.

Nagrada je fra Serafina ugod-no iznenadila i izrazio je radost što su županijski vijećnici u nje-mu prepoznali darove kojima ga je Bog obogatio. “Tim daro-vima poslužio sam se za dobro Svetišta, grada, županije i do-movine Hrvatske. Ja sam samo iskoristio te darove i sposobno-sti da otkrijem dobrotu i ljubav u mnogima koji su mi omogu-ćili da sve ovo učinim.”

A učinio je puno toga i nje-govo djelovanje i rezultati mogu biti primjerom i mnogim dru-gim sredinama. Trsatsko svetište sedam je stoljeća centar duhov-nosti i svetište Majke Božje. Fra Serafin nakon službovanja u Vi-rovitici, Požegi i Zagrebu, na Tr-sat dolazi 6. kolovoza 1990. u 45 godini života. Odmah je pri-onuo uređenju Svetišta uz po-dršku nadređenih, ali i lokalne vlasti. Tako je najprije uređen prostor riznice, potom je obi-čan park oko trsatske crkve pre-

tvoren u Marijin perivoj koji je postao mjesto duhovnog mira, promišljanja i mnogih događaja.

Prvi spomenik podignut sv. Ivanu Pavlu II. u svijetu nakon njegove smrti je onaj koji se nalazi na mjestu na kojemu je Sveti Otac izašao iz papamobi-la i ušao u trsatsku baziliku. Uz njega, još jedan projekt izgra-đen je zahvaljujući angažmanu fra Serafina - Pastoralni centar Aula pape Ivana Pavla II. Svo-jim ugledom u svim crkvenim, ali i društvenim strukturama i rezultatima fra Serafin je bio jedan od glavnih organizatora posljednjeg posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj.

Na Trsat su dolazili svi hr-vatski predsjednici, a on sam rado se prisjeća 21. lipnja 1992. kada je Trsat posjetio prvi hr-vatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. “Tada sam mu rekao: ‘Dajte zavjet Majci Božjoj i do-vedite Papu u Hrvatsku. Kasni-je, na Pantovčaku me je pred-sjednik Tuđman pitao hoće li se

njegov zavjet ispuniti - i ispu-nio se dvije godine kasnije.”

Ono što nije uspjelo mno-gima, uspjelo je fra Serafinu. Ujedinio je političku ljevicu i desnicu koja ga je združeno predložila za nagradu za život-no djelo. Taj njihov zajednič-ki potez taj trsatski franjevac objašnjava tako da je uvijek u ljudima gledao dobre, a ne loše strane. Nikada nikome nije za-tvorio vrata svoga srca, ali ni sa-mostana ni Svetišta.

Iz Primorsko-goranske žu-panije poručuju kako je, osim njegovih rezultata u obnovi i očuvanju Svetišta te posjeta Svetoga Oca Rijeci, za nagradu važnije njegovo nadkonfesio-nalno, nadideologijsko, etičko, kulturno i civilizacijsko djelo-vanje. Svetište Majke Božje Tr-satske uzdigao je među najvaž-nija europska duhovna središta, pokazavši svojim djelovanjem da i ljudi različitih svjetonazo-ra mogu skladno živjeti u uza-jamnom poštovanju.

Fra seraFinU saBolU nagraDa za Životno Djelo Primorsko-goranske ŽUPanije


Susret obitelji

Prilikom posjeta pape Bene-dikta XVI. Hrvatskoj održao se Prvi nacionalni susret hvatskih obitelji na zagrebačkom hipo-dromu. Po odluci hrvatskih bi-skupa susreti te vrste održavat će se svake tri godine i tako su se ovaj vikend hrvatske kato-ličke obitelji okupile u svetištu Majke Božje milosti na Trsatu gdje se jedno vrijeme i nalazila nazaretska kućica u kojoj je ži-vjela sveta obitelj.

bila popraćena pjesmom koju su predvodili mladi iz riječke nadbiskupije te molitvom kru-nice pod vodstvom krčkog bi-skupa mons. dr. Ivice Petanjka. U bazilici svetišta toga se dana molila svečana večernja moli-tva Crkve sa svim okupljenim narodom, a sva subotnja do-gađanja bila su uvod u središ-nji program narednoga dana. U nedjelju, 19. travnja 2015. već u jutarnjim satima na Trsat su počeli stizati autobusi iz svih krajeva Hrvatske. U narednih nekoliko sati ovo su najstari-je hrvatsko marijansko svetište preplavile rijeke hodočasnika, mlađih i starijih obitelji sa više ili manje djece, bake i djedovi, djevojke i mladići. U 10,00 sati počeo je pretprogram u kojem se na simboličan način gradila nazaretska kućica koju su gradi-le obitelji iz svake hrvatske bi-skupije nakon svojih svjedo-čanstava u kojima su govorile o svom obiteljskom životu i za-jedništvu. Središnji je dio susre-ta bila sv. misa u 12,00 sati kojoj su nazočili predstavnici gradske i županijske vlasti, državnog sa-bora te predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović. Svetu je misu predvodio kardinal Jo-sip Bozanić, a u koncelebraciji je sudjelovalo 23 biskupa, oko 180 svećenika i nuncij Alessan-dro D’ Ericco. Važnost i svetost obitelji okupljenima je u svojoj propovijedi približio glavni or-ganizator susreta krčki biskup u miru mons. Valter Župan. On je u kratkom, ali jasnom izlaga-

nju pozvao obitelji da ih upravo Nazaret podsjeti što je obitelj, da ih također podsjeti na zajed-ništvo i svetu ljepotu obiteljske ljubavi te pokaže da ništa ne može zamijeniti dobar, kvalite-tan i kršćanski odgoj u obitelji. Mladiće i djevojke ohrabrio je na ulazak u brak, majke i žene da budu vjesnice uskrsnuća na-roda i Crkve, a muževe i očeve da budu ljudi vjere i hrabri po primjeru svetog Josipa.

U tom dvodnevnom susre-tu pokušala se ljudima približiti svijest da je obitelj zaista nosi-teljica života, nada i budućnost Hrvatske. Pokušalo se pokaza-ti koliku važnost obitelj ima, koliku ljepotu posjeduje te ko-liku svetost može dostići ako se ugleda na sveti suživot Isu-sa, Marije i Josipa. Budući da je ovaj susret okupio približno 15 000 ljudi vjerujemo da je zasi-jano sjeme počelo rasti dobrim plodom, a pomoć u sazrijeva-nju ploda organizatori će pru-žiti na sljedećem susretu koji je zakazan za tri godine u Solinu.

fra Luka Banović

oBitelj - nositeljica Života, naDa i BUDUĆnost hrvatske

U dvodnevnom programu okupljeni su mogli stjecati isku-stva i duhovne poticaje koje su priredili organizatori pod vod-stvom krčkog biskupa u miru mons. Valtera Župana i pred-stavnika biskupske konferen-cije. U predvečerje subote, 18. travnja 2015., započeo je Dru-gi nacionalni susret hrvatskih obitelji održan u svetištu Majke Božje milosti u Rijeci, na Trsa-tu. Prvi dio susreta započeo je u katedrali sv. Vida gdje je riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Dev-čić održao uvodni nagovor. Na-kon toga je procesija krenula po ulicama grada Rijeke, preko tr-satskih stuba do svetišta Majke Božje milosti na Trsatu. Ona je


Sve za obitelj

iz mladenačke perspektiveS mnogima od moje mlade

generacije mogu reći da se go-tovo sve svodi na to da se poči-nju zaboravljati istinski i vrijed-ni trenutci života. Danas mnogi vjernici zaboravljaju traženje onoga što ima izvor u Bogu i vodi istinskom čovještvu. Sve manje se odupiremo idejama koje negiraju svaki pravi du-hovni razvoj. Okupirani smo lažnim ponudama, te na koncu postajemo umorni, ne znajući zapravo koji je uzrok naših ne-daća. Ovo očito nema perspek-tive i zato se više moramo okre-nuti svojoj vjeri i jačati naše obitelji, makar to nekima izgle-dalo ‘staromodno’.

nije lako biti katolik, ali je lijepo i ne ide bez žrtveMisleći o današnjem svijetu,

o životu u kojem se sve više na-meću lažni ideali i vjerovanja, misli me često odvedu u moj dragi ‘topli obiteljski dom’. Mi-slim da svaki čovjek, a vjernik pogotovo, nakon spoznaje o krutoj sadašnjici prije ili kasni-je poželi vratiti se u ovaj mali kutak sigurnosti, sreće i ljuba-vi, oazu mira, u kojem su do-bri običaji, dakako uz molitvu, imali svoje mjesto.

Istina, danas nije lako biti katolik. Zato nam je dan uzor u Svetoj obitelji, u tolikim do-brim kršćanskim obiteljima! Pi-tam se zašto se počinje zabo-ravljati da je obitelj bila i ostaje jedan od najdragocjenijih Bož-jih darova, a mi ju ugrožavamo

nekim svojim lažnim ‘suvereni-tetom’, izdvajanjem, bježanjem u neku čudnu samostalnost i individualnost.

svjedočenje pješačenjem i molitvom

Čuvši za “Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obi-telji” odlučili smo svojim ‘ho-dom-pješačenjem’ dati svoju potporu i pridonijeti žrtvu za sve naše obitelji. Hodočasnič-ka grupa, s voditeljicom moli-tvene zajednice župe Presvetog Trojstva u Otočcu, zahvaljujući podršci otočkog župnika i deka-na mons. Tomislava Šporčića, uz pomoć logističke grupe koju čine obitelji iz župe Uznesenja BDM iz Brinja, te iz Otočca, do-govorene su trase puta, nabav-ljena prikladna odjeća, osigu-ran smještaj i vozila za prijevoz putnih torbi i opreme za spava-nje hodočasnika.

dijelom i po manje prometnim cestama po Velebitu, zastajući u župnim crkvama i kapelica-ma te pred spomenicima kultu-re paleći svijeće za hrvatske he-roje koji su položili svoj život za Domovinu. Bio je to put ljudi različitih po dobi i zanimanju, s istim ciljem: molitva i dava-nje sebe za jedinstvo obitelji, za obraćenje njenih članova i vra-ćanje na Božji put.

Veselio nas je cilj, Trsat, gdje smo doživjeli krasan prijem fra-njevaca. Sudjelovali smo u pro-cesiji od riječke katedrale, po znamenitim trsatskim stuba-ma, do Trsatskog svetišta, na prijenosu Zavjetne spomen-svi-jeće hrvatskih katoličkih obite-lji i predvodili deseticu krunice. Idućeg dana sudjelovali smo u cjelokupnom slavlju.

oduprijeti se bujici iluzija i ne izgubiti vjeru i mir

Uz mnoštvo situacija koje nam se čine važnima, uz neza-obilazne obveze i bitne zahtje-ve svakodnevice, u tjeskobnom grču vodeći se mislima da ništa ne stižemo brinući za buduć-nost, lovimo se za bujice iluzija, pritom gubeći vjeru i mir. Mi-sleći da je sve ostalo važno, za-boravili smo najvažnije: graditi svoj duhovni život, sljedeći Kri-sta vjerno i dosljedno. Gačanski hodočasnici nastoje pokazati da je moguća i spasonosna žrtva i zahvalnost Bogu, da je lijepo poput Marijina pohoda Elizabe-ti ‘dati se na put’, ići naprijed.

Mateja Šporčić

Uz hoDočaŠĆe - PjeŠačenje oD otočca Do trsata na DrUgi nacionalni sUsret hrvatskih oBitelji

Potom smo se uputili 16. travnja 2015. na trodnevno pješačenje od oko 100 km, a sve u svrhu dobrobiti naših obitelji. Započevši svaki dan sa Svetom Misom, prošli smo put dobrim


Novicijat u slikama

novicijat - kratka izvjeŠĆa

Posjet novicijatu na Visovcu bio je od 25. do 28. svibnja 2015. Tada smo obišli Split, Knin, Sinj i Šibenik.

Susret sa studentima teologije i bogoslovima. Rijeka, 2. lipnja 2015.

Imali smo duhovne vježbe na Košljunu u pripremi za prve redovničke zavjete. Pred-voditelj duhovnih vježbi je bio fra Diego Deklić, a trajale su od 29. lipnja do 3. srpnja

Na susretu redovnika i redovnica u Mariji Bistrici, 14. ožujka 2015., su-sreli smo mnoge poznate ljude i oso-be iz redovničkoga života i Crkve.

Godišnje hodočašće franjevačkih novaka iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije u mjesta svetoga Franje okupilo je oko 45 novaka i odgojitelja. Hodočašće je trajalo od 21. do 26. travnja 2015. godine.



Deseta smotra crkvenih zbo-rova Hrvatske franjevačke pro-vincije sv. Ćirila i Metoda odr-žana u subotu, 30. svibnja u svetištu Majke Božje Trsatske bila je u znaku priprave za sko-ru proslave 300. obljetnice kru-nidbe Gospe Trsatske.

Susret je započeo euhari-stijskim na vanjskom oltaru, koje je uz petnaestak svećeni-ka predvodio vlč. Josip Golu-bić, župnik zagrebačke župe sv. Petra. U svojoj propovijedi tr-satski gvardijan fra Antun Jese-nović, naš domaćin, posvjestio je kako je Marija prva pjevala Gospodinu. “U svom Magnifa-

catu Marija je iskazala najveću zahvalu Gospodinu za njego-ve neizmjerne darove. Okuplje-ni oko nje u ovom hrvatskom Nazaretu i vi ćete danas svo-jom pjesmom na poseban na-čin iskazati čast i svoju zahva-lu Gospodinu, jer to mu svi dugujemo”, poručio je fra An-tun članovima crkvenih zbo-rova. Susret je nastavljen u cr-kvi gdje su nastupili zborovi iz 24 franjevačke župe. Počevši od domaćina zbora svetišta Majke Božje Trsatske, nastupili su zbo-rovi iz: Rijeke, Čakovca, Viro-vitice, Bača, Krapine, Varaždi-na, Slavonskog Broda, Klanjca,

Đurđenovca, Donje Motičine, Cernika, Vukovara, Đurmanca, Požege, Zagreba, Našica, Kar-lovca i Zemuna.

Kako je ove godine godišnjica smrti istaknutog franjevca - glaz-benika o. Kamila Kolba većina je zborova izvela jednu od njego-vih skladbi. Orila se trsatska cr-kva ljepotom i skladnim glasovi-ma, napose kada su svi zajedno na kraju Gospi zahvalili otpje-vavši “Zdravo Djevo“. Gvardijan fra Antun predstavnicima zbo-rova uručio je na kraju posebna priznanja. Susret je završen po-božnošću križnoga puta.

Brankica Lukačević

smotra Franjevačkih zBorova Provincije sv. Ćirila i metoDa


Razmišljanje uz Veliku Gospu

Stoljetna je predaja i živa vje-ra kršćanskog puka, a već šezde-set i pet godina i službeno pro-glašeni crkveni nauk: Marija, Majka Božja, presveta Bogorodi-ca i uvijek Djevica, majka Crkve i svih vjernika, dušom i tijelom uznesena je na nebo. Po zavr-šetku njezina zemaljskog života nije ju svladala smrt, njeno tije-lo nije zahvatilo raspadanje, već je bila dostojna istog trenutka biti odnesena u dioništvo Bož-je slave. Smrt, kao posljedica gri-jeha, nema nikakve vlasti nad Bezgrješnom. Gospa nas uči: Bog odabire svoje, označuje ih svojima i daje svima vidjeti da pobjeda života pripada onima koji se predaju Njegovoj volji. Konačna pobjeda pripada Bogu i svima koji slobodnom voljom pristaju služiti Njemu i svemu što je Njegovo: dobroti, ljuba-vi, čistoći, nježnosti, sućutnosti, strpljivosti, poniznosti… Oni će biti uzdignuti, a poniženje već pripada onima koji se predaju sebeljublju i pasivnosti u svijetu zaraženom zlom. Marijino uzdignuće na nebo nije samo jed-nostavna f iz ička stvar-

nost u kojoj je jedno tijelo po-dignuto sa zemlje i odneseno u nebeska prostranstva. Ono, na-ravno, znači i uzdignuće dosto-janstva žene do neba, ali možda više od svega, uznesenje Blaže-ne Djevice Marije mora svakog vjernika potaknuti da učini svo-jim životnim poslanjem u svo-me srcu uzdignuti sve ono što našu Nebesku Majku čini sve-tom. U našim srcima uzdignu-ta mora biti vjera, nada i ljubav. Vjera u Svemogućeg Boga, koji ljudskim očima neshvatljiva i nedostižna djela čini stvarno-šću, nada u budućnost ispunje-nu Božjim blagoslovima, traj-nom prisutnošću i zaštitom te ljubav, nesebična, sebedarna, či-sta, ponizna i ne pasivna, nego aktivna i zauzeta, djelotvorna u svakodnevici, u svagdašnjem kr-šćanskom življenju.

Isus je svoju ljubljenu Majku pozvao u nebesa a potom joj dao i prijestolje neba. Kraljica Neba, kako ju s pravom zovemo, u vječnosti je naša posrednica i za-

govornica po kojoj od Boga primamo brojne

milosti. Jedin-stvena je

tako na-s t a l a

veza neba i zemlje. Boga Oca molimo po Sinu, a Sinu nas vodi naša Nebeska Majka.

“Moliti s bl. Djevicom Ma-rijom znači častiti Oca koji je odabire, hvaliti Duha Sveto-ga koji je čini majkom Kristo-vom, častiti Sina koji po njoj postaje čovjekom. Moliti pre-svetu Bogorodicu znači zaziva-ti u pomoć onu koja vrši poseb-nu ulogu u povijesti spasenja, slijediti onu koja nam prednja-či na putu vjere, nade, ljubavi i potpune odanosti Bogu… Mari-ja je poslušno oruđe u rukama Duha Svetoga, bilo za rođenje Isusovo u tijelu, bilo za duhov-no preporađanje njegova Otaj-stvenog Tijela. Zbog toga vjer-nici u njoj prepoznaju istinsku Majku Božju i majku svih ljudi te je kao takvu posebno poštu-ju, cijene i ljube, hvale i slave.“ (Petar Lubina, OFM)

Ovako činiti, kako fra Lubi-na svjedoči da čine kršćanski vjernici, znači početi uzdizati u sebi sve ono što presvetu Bogo-rodicu čini dostojnom biti uz-dignutom na nebo. Za izreći one najvažnije po(r)uke živo-ta nisu potrebne nikakve velike ni uzvišene riječi. Ono najvaž-nije u životu izrečeno je samim životom svetaca i blaženika, među kojima je Blažena Djevi-ca Marija najveća. Dovoljno je promatrati primjer svetosti ži-vota i tako učiti živjeti. Živje-ti poput naše Nebeske Majke i nasljedovati je u njenom pot-punom predanju Bogu najiz-vrsniji je put do našeg Gospo-dina Isusa Krista, a odande u vječnost, u nebo.

Mateo Jazbec, Frama Trsat

Uznesenje BlaŽene Djevice marije

Uznesenje Marijino; fresko - slika iz klaustra samostana


Nomen est omen

Ukoliko je istinita ona latin-ska izreka Nomen est omen (Ime je znak.), to bi značilo da je Kri-stijan kršćanin, Marija gospođa, Klara jasna, Petar stijena i slič-no. Ne trebamo biti vrsni po-znavatelji ljudi da zaključimo kako često oni koji nose ime Pe-tar nisu čvrsti i stabilni kao sti-jene, oni imenom Kristijan nisu uvijek kršćani, a Klare nisu nuž-no najjasnije osobe. Ipak, za fra Dobroslava možemo reći kako je živio u potpunosti skladno sa svojim imenom.

Posljednjih je godina svoga života bio ispovjednik na Trsa-tu, a tu je dužnost obavljao rev-no, iako je bio teško bolestan. Posljednjih trinaest godina ži-vota proveo je u svetištu Maj-ke Božje Trsatske, gdje je poslan kako bi se dodatno oporavio od moždanog udara koji je doživio nekoliko godina ranije. U svojih četrdeset i šest godina svećeniš-tva obavljao je izuzetno šaroli-ke službe u Domovini i inozem-stvu: bio je magister novaka u Cerniku, dušobrižnik za Hrva-te u Beču, župnik u pastoralu u Landau, u Njemačkoj, vrijedan pastoralni djelatnik u Viroviti-ci, Našicama i na zagrebačkom Kozari Boku. Širinu svojih spo-sobnosti posebno je pokazao devedesetih godina kao provin-cijski tajnik, a na toj je službi ostao za vrijeme dvojice provin-cijala. Ono što oduševljava kod fra Dobroslava je njegova nena-metljivost koja je uvijek osvaja-la sve ljude s kojima je boravio i živio. Iako studij u inozem-

stvu nije želio, ipak je stekao ti-tulu magistra znanosti iz psiho-logije. Studij u inozemstvu, ali i sve premještaje rado je prihva-ćao te je uvijek obavljao što god bi Provincija od njega zahtijeva-la. U skladu sa svojim imenom, na sva mjesta gdje bi bio pre-mješten, donosio bi dobrotu na vrlo jednostavan način, samom svojom pojavom.

Na kraju s pravom možemo pomisliti da je Trsat ostao bez ispovjednika koji je bio toliko pristupačan da su mu na ispo-vijed dolazili ljudi iz svih sloje-va društva. Stariji, mlađi, nova-ci i laici, redovnici i redovnice, a rado su mu na ispovijed i po duhovne savjete dolazili i sve-ćenici. No nije Trsat ostao samo bez ispovjednika. Trsat je ostao bez franjevca koji nikada nije

“in memoriam” Fra DoBroslav salaj

prigovarao i koji je spremno i pedantno obavljao svoje dužnosti. Trsat je ostao prvenstveno bez fra-njevca koji je “živio Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista“ (Pravilo reda manje braće).

Mnogi će reći da je svojim životom bio izvrstan primjer podnošenja bolesti te prihva-ćanja svake ljudske osobe i sva-ke situacije. Svojim primjerom pozvao nas je da ga nasljeduje-mo u mirnoći, dobroti i blago-sti. Na taj će način najduže ži-vjeti uspomena na njega, našeg fra Dobroslava. A mi, njegova braća, pamtit ćemo ga vjerojat-no najviše po nadimku kojim smo ga zvali - “Dobrica“.

fra Andreo Matanović

Documents

Marijin Trsat · prenijeli kako se živi vjera. Sveti Pavao nam isto tako poručuje: “Ne zaboravite Isusa Krista, pr-vog mučenika”. I oni su išli tra-govima Isusa Krista. Moramo