New SATI MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA · 2020. 4. 14. · ISUSA KRISTA PO SLUŽBENICI BOŽJOJ LUISI PICCARRETA GLASNICI KRALJEVSTVA VOLJE BOŽJE Sveti Hanibal Marija di Francia,

SATI MUKE GOSPODINA NAŠEGA

ISUSA KRISTA

SLUŽBENICA BOŽJA

LUISA PICCARRETA (1865 -1947.)

2

DVADESET I ČETIRI SATA

MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

PO SLUŽBENICI BOŽJOJ LUISI PICCARRETA

GLASNICI KRALJEVSTVA VOLJE BOŽJE

Sveti Hanibal Marija di Francia, ispovjednik i duhovni vođa službenice Božje

Luise Piccarreta, bio je na privatnoj audijenciji kod pape Sv. Pia X, kako bi ga

upoznao s djelom koje je napisala Luisa "SATI MUKE GOSPODINA NAŠEGA

ISUSA KRISTA". Čitajući pred Papom neke stranice, posebno one o raspeću,

Papa ga je prekinuo govoreći: "Oče, ova se knjiga mora čitati na koljenima,

to je Isus Krist koji govori!"

3

UVOD

U dobi od 17 godina Luisa je, pripravljajući se za Božić, sastavila jednu devetnicu

koja se sastojala od devet razmatranja i nakon što je završila, naš Gospodin je zatražio

od nje da neprekidno razmatra posljednja dvadeset četiri sata njegove muke, počevši

od trenutka rastanka sa svojom Mamom (prije ustanove Euharistije), sve do

polaganja u grob.

U svakom satu Muke naš Gospodin nas poziva da ga slijedimo i da ga utješimo

našom ljubavlju, tako da ćemo putem ovih razmatranja, malo po malo, već prema

tome koliko ćemo uranjati i produbljivati svaki prizor, svaku riječ, svaku istinu,

svaku patnju, razumjeti koliko je velika ljubav našega Boga i bit će nam, stoga,

nemoguće da ga ne ljubimo kako zaslužuje. Tako ćemo naučiti otkrivati i upoznavati

ne samo izvanjske patnje koje je Isus proživio, nego također i sve one nutarnje patnje

koje su sakrivene očima stvorenja: njegovu unutarnju Muku.

Dakle, razmatrati jedan sat Muke znači sjediniti se s Isusom kako bismo činili ono

što je On činio za vrijeme svakoga od prizora svoje Muke, na primjer: prikazivati

molitve i zadovoljštine koje je On prikazivao svome Ocu u svojoj nutrini kada je bio

bičevan, okrunjen trnjem, razapet...itd., i zbog toga se služimo ovom knjigom:

"SATI MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA" (L'Orologio della

Passione di Nostro Signore Gesù Cristo). Na ovaj način, svaki puta kada čitamo,

razmatramo, uranjamo ili produbljujemo svaki sat Muke, mi pokušavamo učiniti

svojima same Isusove molitve, nakane, zadovoljštine, kako bismo ih zajedno s njim,

prikazivali Ocu za spasenje i za dobro cijelog ljudskog roda.

Nakon što je molio i proživljavao neprekidno ove Sate Muke više od trideset godina,

sveti Hanibal Marija di Francia, budući da je bio imenovan od mjerodavne vlasti

crkvenim ispitivačem spisa Službenice Božje Luise Piccarreta, naložio joj je snagom

svete poslušnosti da zapiše ova razmatranja, dajući tako početak ovoj knjizi Neba.

Vidjevši bogatstvo sadržaja i dobro koje mogu učiniti ovi spisi, sam Hanibal je

preuzeo na sebe zadatak da ih tiska u četiri izdanja (1915, 1916, 1917 i 1924).

Luisa, nakon što je završila originalni rukopis, poslala ga je Sv. Hanibalu zajedno sa

jednim pismom. U njemu govori o zadovoljstvu koje Isus osjeća kada se razmatraju

ovi sati, kao što ona sama svjedoči: "Isus osjeća da se ponavlja sami njegov glas i

njegove molitve koje je uzdizao Ocu svome za vrijeme dvadeset i četiri sata njegove

bolne Muke." Osim pisma, Luisa je s rukopisom poslala nekoliko listova na kojima

su se nalazili učinci i obećanja koja je Isus dao onima koji će razmatrati ove Sate

njegove Muke.

4

PISMO KOJE JE LUISA POSLALA SV. HANIBALU DI

FRANCIA

"Mnogopoštovani Oče:

Evo vam napokon šaljem napisane Sate Muke, i sve na slavu Našega Gospodina.

Dodajem također jedan drugi listić na kojem se nalaze osjećaji i lijepa Isusova

obećanja onima koji će moliti ove Sate Muke.

Ja vjerujem kako će svaki koji moli primiti posebne milosti, ako je grešnik obratit će

se, ako je nesavršen postat će savršen, ako je svet postat će svetiji, ako je napastovan

postići će pobjedu, ako trpi naći će u ovim Satima snagu, lijek, utjehu; i ako je

njegova duša slaba i siromašna, pronaći će duhovnu hranu i jedno ogledalo gdje će

se neprekidno ogledati kako bi se učinio ljepšim i sličnijim Isusu, našemu uzoru.

Toliko je zadovoljstvo koje osjeća blagoslovljeni Isus u razmatranjima ovih Sati, da

bi želio da bude barem jedna kopija ovih razmatranja u svakom gradu ili zemlji, i da

se prakticiraju; onda bi se dogodilo da bi u onim zadovoljštinama Isus čuo ponovno

svoj isti glas i svoje molitve koje je uzdizao svome Ocu za vrijeme posljednjih

dvadeset i četiri sata svoje bolne muke; i ako bi bilo barem nekoliko duša koje bi ih

molile u svakoj zemlji ili gradu, čini mi se da mi Isus daje razumjeti kako bi tada

božanska Pravda bila ublažena i njegovi bičevi bili dijelom zadržani i kao ublaženi

u ovim žalosnim vremenima stradanja i prolijevanja krvi.

Učinite Vi, poštovani Oče, da ovaj poziv stigne do svih: izvršite tako ovo djelo koje

mi je moj ljubljeni Isus povjerio izvršiti.

Uz to vam također govorim da cilj ovih Sati Muke nije toliko prepričavati povijest

Muke, zato što o tom pobožnom predmetu već govore mnoge knjige, i nije potrebno

napisati još jednu takvu knjigu; nego je cilj - zadovoljština, ujedinjujući različite

točke Muke Našega Gospodina sa različitošću tolikih uvreda, i zajedno s Isusom dati

dostojnu zadovoljštinu za sve ono što mu sva stvorenja duguju; i zbog toga se ovdje

nalaze različiti načini zadovoljštine; u ovim Satima, tj, u nekim dijelovima se

blagoslivlja, u drugim suosjeća, u nekima hvali, u drugima opet tješi Mučenik, u

drugima se moli, zaklinje, traži.

Dakle, u vaše ruke stavljam zadatak da učinite kako bi se upoznao cilj ovih Sati

onima koji će ih čitati."

5

OBEĆANJA KOJA JE ISUS DAO LUISI ZA ONE KOJI MOLE

SATE NJEGOVE MUKE

Luisa: "Reci mi moje Dobro, što ćeš dati u zamjenu onima koji će moliti "Sate Muke",

kao što si me ti poučio?"

Isus: " Kćeri moja, na ove Sate molitve neću gledati kao na vaše stvari, nego kao da

sam ih Ja izmolio, dat ću vam iste moje zasluge, kao da sam iznova bio u činu svoje

Muke, i iste učinke, prema raspoloženju duša, i to već na zemlji, veću nagradu od

ove ne bih mogao dati dušama, i zatim u Nebu, stavit ću ih ispred sebe, obasipajući

ih strelicama ljubavi i radostima onoliko puta koliko su molili Satove moje Muke, i

one će također mene pogađati strelicama ljubavi. Kakva će ovo biti neizreciva radost

i milina za sve blažene!"

Vol. 11, 10. travnja 1913.

"Tko uvijek razmišlja o mojoj Muci, oblikuje u svom srcu jedan izvor, i koliko više

razmišlja toliko se više ovaj izvor povećava, i budući da su vode koje izviru

zajedničke svima, tako ovaj izvor moje Muke koji se oblikuje u srcu služi dobru duše,

na moju slavu i za dobro svih stvorenja."

Vol. 11, 6. rujna 1913.

"Kćeri moja...Sati Muke, koji su iste moje molitve, zadovoljštine i sva moja ljubav,

proizašle su iz dubine moga Srca, jesi li možda zaboravila koliko puta sam se

ujedinio s tobom da ih molimo zajedno, te sam tako promijenio kazne u milosti za

cijelu zemlju?"

Vol 11, listopad 1914.

"Ovi sati su dragocjeniji od svih drugih, zato što nisu drugo doli ponavljanje onoga

što sam ja učinio za vrijeme moga smrtnog Života, i ono što nastavljam činiti u

Presvetom Sakramentu. Kada čujem ove Sate moje Muke, ponovno prepoznajem

sami moj glas, iste moje molitve, vidim svoju Volju u toj duši, koja želi dobro svima

i koja želi zadovoljiti za sve, i Ja se osjećam kao prenesen da bih boravio u toj duši

i činio u njoj ono što ona sama čini. Oh, kako bih volio kada bi također u svakoj

zemlji bila barem jedna duša koja će moliti ove sate moje Muke! Osjećao bih

samoga Sebe u toj zemlji, i moja Pravda tako teško ozlojeđena, u ovim vremenima

bila bi zbog toga jednim dijelom ublažena".

Vol 11, 4. studenog 1914

Dok sam molila Sate Muke, Isus sav blažen mi reče:

"Kćeri moja, kada bi ti znala moje veliko zadovoljstvo koje osjećam videći te kako

moliš i razmatraš ove sate moje Muke i kako ih uvijek iznova ponavljaš, ti bi zbog

6

toga bila sretna. Istina je da su moji sveci razmatrali moju Muku i razumjeli koliko

sam pretrpio, i rastopili su se zbog toga u suzama suosjećanja, toliko da su osjećali

da umiru iz ljubavi prema mojim mukama, ali nisu molili tako ustrajno i toliko puta

ponovljenu ovim redom, tako da mogu reći da si ti prva koja mi daješ ovo veliko i

sasvim posebno zadovoljstvo proživljavajući u sebi sat po sat moj Život i sve što sam

pretrpio, i Ja osjećam zbog toga toliku privlačnost da ti sat po sat dajem hranu i

uzimam je s tobom, i činim zajedno s tobom ono što ti činiš. Znaj da ću ti obilno

nadoknaditi novim svjetlom i novim milostima, i također poslije tvoje smrti, svaki

puta kada na ovoj zemlji koja duša bude razmatrala Sate moje Muke, Ja ću te u Nebu

ogrnuti uvijek novim svjetlom i slavom."

Vol 11, 6 studenog 1914.

Nastavljajući uobičajene Sate Muke, moj ljubljeni Isus mi je rekao:

"Kćeri moja, svijet je u trajnom činu obnavljanja moje Muke, i budući da moja

neizmjernost obuhvaća sve, unutar i izvan stvorenja, ja sam prisiljen od dodira s

njima primiti čavle, trnje, bičeve, poruge, pljuvačke i sve drugo što sam pretrpio u

Muci, i još više. Ali sada, tko moli ove Sate moje Muke, u dodiru s njima osjećam

kako mi oduzimaju čavle, izvlače trnje, ublažuju rane, brišu pljuvačke, osjećam da

se okreće u dobro sve zlo koje mi drugi čine, i Ja, osjećajući da mi njihov dodir ne

čini zlo nego dobro, sve više se oslanjam na njih."

Osim toga, blagoslovljeni Isus vraćajući se govoru o Satima Muke, reče mi:

"Kćeri moja, znaj da razmatrajući ove Sate duša uzima moje misli i čini ih svojima,

moje zadovoljštine, molitve, želje, osjećaje, također i najintimnije pokrete i čini ih

svojima, i uzdižući se između Neba i zemlje čini moju istu službu, i kao suotkupiteljica

govori zajedno sa Mnom: Evo me, pošalji mene, želim nadoknaditi za sve, odgovoriti

za sve i izmoliti dobro svima."

Vol 11, 13. listopad 1916.

Molila sam Sate Muke, i blagoslovljeni Isus mi reče:

"Kćeri moja, za vrijeme moga smrtnoga Života tisuće i tisuće anđela okruživali su

moje Čovještvo i sabirali sve što sam činio, korake, djela, riječi, također i uzdahe,

muke, kaplje krvi, ustvari sve, bili su anđeli određeni za moju zaštitu, da mi daju čast,

poslušni na svaki moj mig, uzlazili su i silazili s Neba da bi prinijeli Ocu ono što sam

činio. Sada ovi anđeli imaju jednu posebnu službu, i kako se duša prisjeća moga

Života, Muke, moje krvi, mojih rana, mojih molitava, oni okružuju ovu dušu i

sakupljaju njezine riječi, njezine molitve i suosjećanja koja čini, suze, prinose, i

ujedinjuju ih s mojima i nose ih pred moje Veličanstvo da bi obnovili slavu samoga

moga Života; i toliko je zadovoljstvo anđela koji s poštovanjem slušaju ono što govori

duša i mole zajedno s njom, zato s kolikom pažnjom i poštovanjem duša mora moliti

7

ove Sate misleći da anđeli vise o njenim usnama kako bi uz nju ponavljali ono što

ona govori."

Zatim je dodao: "Mnogim gorčinama koje mi daju stvorenja, ovi Sati su mali slatki

gutljaji koje mi daju duše, ali među tolikim gorkim gutljajima koje primam, previše

je malo ovih slatkih, zato neka ih bude što više, neka se što više šire."

Vol. 11, 9. prosinca 1916

"Kćeri moja, nemoj povećavati moje muke sa svojim zabrinutostima, već su

premnoge, Ja ne očekujem drugo od tebe, štoviše, želim da ti učiniš svojima moje

muke, moje molitve, cijeloga Mene, na način da Ja mogu pronaći u Tebi Sebe

samoga, u ovim vremenima želim velike zadovoljštine, i samo onaj koji čini svojim

Mene samoga, može mi ih dati.

To je ono što je u Meni nalazio Otac, tj. slavu, zadovoljstvo, ljubav, potpunu i

savršenu zadovoljštinu za dobro svih, Ja to želim pronaći u ovim dušama koje će biti

kao drugi Isus, meni jednake u svemu, i ove nakane moraš ponavljati u svakom satu

Muke, u svakom činu, u svemu, i ako Ja ne nađem moje zadovoljštine, ah! za svijet

je svršeno! Bičevi će se poput rijeke obrušiti, ah, kćeri moja!, ah, kćeri moja!"

I nestao je.

Vol 11, 2. veljače 1917.

9

PRVI SAT MUKE

GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

OD 17 DO 18 SATI

Isus se oprašta sa svojom Presvetom Majkom

Priprava na razmatranje

O Gospodine moj, Isuse Kriste, prostrta pred

Tobom ponizno molim tvoje premilostivo Srce da

me uvede u bolno razmatranje dvadeset četiri

sata tvoje Muke, u kojima si iz ljubavi prema

nama htio toliko pretrpjeti u svome klanjanja

dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj Duši, sve do

smrti na križu. Udijeli mi pomoć, milost, ljubav,

duboku samilost i razumijevanje tvojih bolnih

patnji, dok razmatram Prvi sat, od 17 do 18 sati.

A za one sate tvoje Muke koje sada ne mogu

razmatrati prikazujem Ti volju da to učinim i u

svim onim satima u kojima sam prisiljena

posvetiti se svojim dužnostima ili spavati. Primi,

o milosrdni Gospodine, ovu moju nakanu koju Ti

iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude na

korist meni i svim dušama, kao da sam stvarno i

sveto izvršila ono što sam toliko željela učiniti.

Zato Ti zahvaljujem, o moj Isuse, što me po molitvi pozivaš sjediniti se s Tobom,

i da bih Ti više ugodila, uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim

moliti sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju, i

šireći ruke da Te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem

zazivajući pomoć tvoje Presvete Majke i moga Anđela Čuvara.

Izmoli se jedna Zdravo Marija Presvetoj Djevici i jedan Slava Ocu Svetom Anđelu

Čuvaru i jedan Pokoj Vječni svetim dušama u Čistilištu (posebno onima koji moraju

ispaštati sve do konca svijeta) za koje se također namjenjuju ove moćne molitve i

mogući oprosti.

O nebeska Mama, trenutak oproštaja se približio i ja dolazim k Tebi. O Majko, daj

mi svoju ljubav i svoju zadovoljštinu, daj mi svoju bol, jer zajedno s Tobom želim

korak po korak slijediti ljubljenog Isusa.

10

I evo, kako Isus dolazi, i Ti, s dušom prepunom ljubavi, hitiš mu ususret i videći ga

tako blijedog i žalosnog, srce Ti se stišće od boli, napuštaju Te snage i samo što ne

padneš do njegovih nogu.

O slatka Mama moja, znaš li zašto je k Tebi došao ljubljeni Isus? Ah, on je došao da

bi Ti dao posljednji zbogom, posljednju riječ, da bi primio posljednji zagrljaj!

O Mama, privijam se k Tebi sa svom nježnošću za koju je sposobno moje siromašno

srce, kako bih stisnuta i privijena uz Tebe, također i ja mogla primiti zagrljaje

ljubljenog Isusa. Da li ćeš me možda odbiti? O, nije li možda utjeha za tvoje srce

imati jednu blisku, koja će podijeliti tvoju muku, tvoje osjećaje, tvoju zadovoljštinu?

O, Isuse, u ovaj sat tako bolan i razdirući za tvoje nježno srce, koju li nam pouku

daješ sa svojom ljubaznom i sinovskom poslušnošću svojoj Mami! Koje slatko

razumijevanje i sklad između Tebe i Marije! Koji dirljiv izraz ljubavi se uspinje sve

do prijestolja Vječnoga i silazi na spasenje svih stvorenja zemlje!

O nebeska Mama moja, znaš li što od Tebe želi ljubljeni Isus? Ne drugo doli

posljednji blagoslov. Istina je da iz svih čestica tvoga bića ne izlaze drugo doli

blagoslovi i hvale tvome Stvoritelju; ali Isus, opraštajući se s Tobom, želi čuti tvoju

slatku riječ: "Blagoslivljam Te, o Sine!". I taj "blagoslivljam Te" poništava sve

psovke njemu izrečene i ljupko i blago silazi u njegovo Srce; kao naknadu i

zadovoljštinu za sve uvrede stvorenja, Isus želi čuti tvoj "blagoslivljam Te".

Također se i ja sjedinjujem s Tobom, o draga Mama: na krilima vjetrova želim obići

nebo i moliti Oca, Duha Svetoga i sve Anđele, jedan "blagoslivljam Te" za Isusa,

kako bih, došavši k njemu, mogla donijeti njihove blagoslove. I ovdje na zemlji želim

ići svim stvorenjima i moliti blagoslove i hvale Isusu od svih ustiju, od svakog

otkucaja srca, od svakog koraka, od svakog uzdaha, od svakog pogleda, od svake

misli; i ako mi ih nitko neće dati, dat ću ih ja sama za njih.

O slatka Mama, nakon što sam obišla sve, da bih molila Presveto Trojstvo, Anđele,

sva stvorenja, svjetlost sunca, miris cvijeća, valove mora, svaki dašak vjetra, svaku

iskru ognja, svaki list koji treperi, svaku zvijezdu koja svjetluca, svaki pokret prirode

- da bih molila jedan "blagoslivljam Te" - dolazim k Tebi i zajedno s tvojima želim

staviti svoje blagoslove. Slatka Mama moja, vidim da Ti zbog njih primaš utjehu i

olakšanje i prikazuješ Isusu sve moje blagoslove, kao zadovoljštinu za psovke i

kletve koje on prima od stvorenja. Ali dok sve prikazujem Tebi, čujem tvoj drhtavi

glas koji govori: "Sine, blagoslovi također i ti mene!" O, slatka moja Ljubavi, Isuse,

blagoslovi također mene zajedno sa svojom Mamom; blagoslovi moje misli, moje

srce, moje ruke, moje djela, moje korake, i sa svojom Majkom blagoslovi sva

stvorenja.

O Majko moja, promatrajući lice ožalošćenog Isusa, blijedo, bolno, toliko da razdire

srce, u tebi se budi misao na patnje koje će za kratko morati podnijeti. Već vidiš

njegovo lice pokriveno pljuvačkom i blagoslivljaš ga, glavu probodenu trnjem, oči

zavezane, tijelo rastrgano bičevima, ruke i noge probodene čavlima, i gdje god on

prolazi Ti ga slijediš sa svojim blagoslovima; i zajedno s Tobom slijedim ga također

i ja. Kada Isus bude bičevan, okrunjen trnovom krunom, izrugan, proboden čavlima,

zajedno s tvojim blagoslovom, svugdje će naći i moj "blagoslivljam Te".

11

O Isuse, O Majko, koliko vas žalim, beskrajna je vaša bol u ovim posljednjim

trenucima, srce jednoga čini se da će istrgnuti srce drugoga.

O Majko, otrgni moje srce od zemlje, i čvrsto ga veži uz Isusa, kako bih stisnuta uz

njega mogla imati dijela u tvojim bolima, i dok vi izmjenjujete posljednje poglede,

zagrljaje, poljupce, želim biti posred vaših dvaju srdaca kako bih primila vaše

posljednje poljupce, vaše posljednje zagrljaje. Zar ne vidite da ja ne mogu biti bez

vas, unatoč mojoj bijedi i mlakosti?

Isuse, Mama, držite me čvrsto uz vas; dajte mi vašu ljubav, vašu Volju, prostrijelite

moje siromašno srce, držite me čvrsto u vašem naručju; i zajedno s Tobom, o slatka

Majko, želim slijediti korak po korak ljubljenog Isusa, sa željom da mu pružim

utjehu, olakšanje, ljubav i zadovoljštinu za sve.

O Isuse, zajedno sa tvojom Mamom ljubim tvoje lijevo stopalo, i molim Te da

oprostiš meni i svim stvorenjima za svaki puta kada nismo išli prema Bogu. Slava

Ocu...

Ljubim tvoju desnu nogu: oprosti meni i svima za svaki puta kada nismo išli putem

savršenstva koje si Ti tražio od nas. Slava Ocu...

Ljubim tvoju lijevu ruku: daruj nam svoju čistoću. Slava Ocu...

Ljubim tvoju desnu ruku: blagoslovi sve otkucaje moga srca, moje misli, osjećaje,

da snaga tvoga blagoslova sve posveti; i zajedno sa mnom blagoslovi također sva

stvorenja i zapečati spasenje njihovih duša snagom svoga blagoslova. Slava Ocu...

O Isuse, zajedno s tvojom Mamom, ja Te grlim i ljubim tvoje Srce, molim Te da

posred vaših dvaju srdaca staviš moje srce, da se trajno može hraniti vašom ljubavlju,

vašim bolima, vašim istim osjećajima i željama i samim vašim životom. Tako neka

bude.

Razmišljanja i odluke

Prije svoje muke Isus ide svojoj Majci tražiti blagoslov. U tome činu Isus nas uči

poslušnosti, ne samo vanjskoj, nego također onoj unutarnjoj, koja je nužna da bismo

odgovorili poticajima milosti. Ponekad nismo spremni slijediti dobra nadahnuća, ili

zbog vlastitog sebeljublja podložna napastima ili zbog ljudskog obzira, ili jer nismo

spremni sebi nanijeti svetu silu. Ali odbiti poticaj milosti za prakticiranje jedne

kreposti, jednog kreposnog čina, jednog dobrog djela, ili pobožnosti, čini da nas

Gospodin lišava novih milosti. Naprotiv, spremni, pobožni i mudri odgovor na sveta

nadahnuća, privlači na nas veća duhovna svjetla i milosti. U slučaju sumnje najbolje

je odmah i s pravom nakanom uteći se velikom sredstvu molitve i dobrom i čestitom

savjetu. Tako dobri Bog ne ostavlja dušu bez svoga svjetla da može slijediti

spasonosno nadahnuće koje joj se sve više daje sa uvijek sve većom koristi za samu

dušu.

Sva naša djela i naši čini, naše molitve, razmatranja Muke moraju biti učinjeni s

istim Isusovim nakanama, u njegovoj Volji, žrtvujući sami sebe poput Njega, na slavu

Oca i za dobro duša. Moramo se staviti u raspoloženje da se u svemu žrtvujemo iz

ljubavi prema našem ljubaznom Isusu, suoblikujući se njegovom duhu, djelujući s

istim njegovim osjećajima i prepuštajući se Njemu, ne samo u svim bolima i vanjskim

protivštinama, nego još više u svemu što može raspoložiti našu nutrinu; i tako, kada

12

dođe prigoda, naći ćemo se spremni prihvatiti bilo kakvu patnju. Ako tako budemo

činili dat ćemo našem Isusu malene gutljaje utjehe; ako zatim sve to činimo u Volji

Božjoj, koja sadrži sve slatkoće, sva zadovoljstva i to u beskrajnoj mjeri, dat ćemo

Isusu velike gutljaje slatkoće koji će ublažiti otrov koji mu daju stvorenja i tako ćemo

utješiti Božansko Srce. Prije nego što bilo što započnemo zazovimo Božji blagoslov,

kako bi naša djela imala otisak božanstva i privukla na nas, i ne samo na nas, nego

na sva stvorenja, njegove blagoslove. Moj Isuse, tvoj blagoslov neka me pretječe,

neka me prati i slijedi, kako bih sve što činim nosilo otisak tvoga "blagoslivljam te".

Prikazanje i zahvala

Premili moj Isuse, Ti si me pozvao u ovaj sat svoje muke da budem s Tobom i

ja sam se odazvala. Učinilo mi se da Te čujem kako, tjeskoban i ožalošćen, moliš

i prikazuješ zadovoljštinu, i kako s ganutim i dirljivim glasom moliš i vapiš za

spasenjem duša. Nastojala sam Te slijediti u svemu, i sada, budući da te moram

ostaviti zbog svojih uobičajenih obveza, osjećam dužnost da Ti kažem "Hvala"

i "Budi blagoslovljen!". Da, o Isuse, ponavljam "hvala Ti" tisuću i tisuću puta i

ponavljam "blagoslivljam Te" za sve što si učinio i pretrpio za mene i za sve nas.

Hvala Ti i blagoslivljam Te za svaku kap krvi i svaku suzu koju si prolio, za svaki

uzdah, za svaki otkucaj srca, za svaki korak, za svaku riječ i pogled, gorčinu i

uvredu koju si podnio. Na sve što si učinio, na svaki tvoj čin, o moj Isuse, želim

staviti jedan moj "Hvala Ti" i jedan "blagoslivljam Te".

O Isuse, učini da iz cijelog moga bića neprekidno izvire bujica zahvale i

blagoslova, kako bih na sebe i na sve privukla bujicu tvojih blagoslova i zahvala.

Molim Te, o Isuse, privini me svome Srcu i sa svojim presvetim rukama na

svaku česticu moga bića stavi svoj "blagoslivljam te", kako bi učinio da iz mene

ne izlazi drugo doli jedan trajni hvalospjev ljubavi za Tebe. Zato želim ostati u

Tebi i slijediti Te u svemu što ćeš činiti, štoviše, Ti sam ćeš sve činiti u meni; i ja

sada ostavljam svoje misli u Tebi da te brane od tvojih neprijatelja, darujem Ti

svoj dah da Ti bude pratnja i društvo, poklanjam Ti otkucaje moga srca da Ti

kažem "ljubim Te" i tako Ti nadoknadim svu ljubav koju Ti ne daju druga

stvorenja; prikazujem Ti kapi moje krvi kao zadovoljštinu i da bih Ti povratila

slavu i čast koji Ti uskraćuju tvoji neprijatelji sa svojim uvredama,

pljuvačkama i ćuškama; ostavljam i cijelo moje biće da Ti bude zaštita.

Slatka moja Ljubavi, premda se moram vratiti svojim dužnostima, ostajem u

Tvome Srcu, samo se bojim da iz njega ne bih izašla, ali Ti ćeš me čuvati u Sebi,

zar ne? Naši otkucaji će se sjediniti i stopiti u jedno, tako da ćeš mi dati život,

ljubav, usko i neraskidivo jedinstvo s Tobom. Moj Isuse, ako primijetiš da se

udaljujem od Tebe, neka se otkucaji tvoga Srca ubrzaju u mome srcu, tvoje

ruke neka me jače privinu uz tvoje Srce, tvoje oči neka me pogledaju i zapale

plamenovima ljubavi, kako bih se, čim Te osjetim, prepustila sjedinjenju s

Tobom.

13

O, moj Isuse, poljubi me poljupcem božanske Ljubavi, zagrli me i blagoslovi, a

ja cjelivam tvoje preslatko Srce i ostajem u Tebi.

Blagoslov Boga Svemogućega, Oca i Sina i Duha Svetoga, sišao na nas i ostao

vazda. Amen.

14

DRUGI SAT MUKE

GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

OD 18 DO 19 SATI

Isus se oprašta sa svojom Presvetom Majkom i kreće

prema dvorani Posljednje večere


O Gospodine moj, Isuse Kriste, prostrta

pred Tobom ponizno molim tvoje

premilostivo Srce da me uvede u bolno

razmatranje dvadeset četiri sata tvoje

Muke, u kojima si iz ljubavi prema

nama htio toliko pretrpjeti u svome

klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj

presvetoj Duši, sve do smrti na križu.

Udijeli mi pomoć, milost, ljubav, duboku

samilost i razumijevanje tvojih bolnih

patnji, dok razmatram Drugi sat, od 18

do 19 sati. A za one sate tvoje Muke koje

sada ne mogu razmatrati prikazujem Ti

volju da to učinim i u svim onim satima

u kojima sam prisiljena posvetiti se

svojim dužnostima ili spavati. Primi, o

milosrdni Gospodine, ovu moju nakanu

koju Ti iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude na korist meni i svim dušama,

kao da sam stvarno i sveto izvršila ono što sam toliko željela učiniti. Zato Ti

zahvaljujem, o moj Isuse, što me po molitvi pozivaš sjediniti se s Tobom, i da

bih Ti više ugodila, uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim moliti

sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju, i šireći

ruke da Te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem zazivajući

pomoć tvoje Presvete Majke i moga Anđela Čuvara.




mogući oprosti.

15

Moj ljubljeni Isuse, dok sam zajedno s Tobom uzela dio tvojih boli i onih ožalošćene

Mame, vidim kako odlučuješ poći tamo gdje te zove Očeva Volja. Toliko je velika

ljubav između Sina i Majke da vas čini nerazdvojnima, tako da Ti ostaješ u Maminom

srcu, a Kraljica i slatka Mama ostaje u tvome, inače bi vam bilo nemoguće razdvojiti

se. Ali zatim, nakon međusobnog blagoslova, Ti joj daješ posljednji poljubac da bi

je ojačao u ljutim bolima koje već počinje osjećati, izgovaraš svoj posljednji

'zbogom' i odlaziš. Ali bljedilo tvoga lica, tvoje drhtave usne, tvoj prigušeni glas koji

kao da će zaplakati izgovarajući joj 'zbogom', ah, sve mi to govori koliko je ljubiš i

koliko trpiš ostavljajući je! Ali da bi izvršili Očevu Volju, vaša ujedinjenja srca

spojena su u jedno, svemu se podlažu kako biste dali zadovoljštinu za one koje ne

znaju pobijediti ljubav prema rođacima i prijateljima, veze i privrženosti, i koji se ne

brinu izvršiti Volju Božju i odgovoriti stupnju svetosti na koje ih Bog zove. Koju bol

Ti nanose ove duše, jer odbijaju iz svog srca ljubav koju im želiš dati, da bi se

zadovoljili ljubavlju stvorenja! Ljubavi moja najveća, dok zajedno s Tobom dajem

zadovoljštinu, dopusti mi da ostanem s tvojom Mamom kako bih je utješila i podržala

dok Ti odlaziš; zatim ću ubrzati korake da Te dostignem. Ali s najvećom boli vidim

da moja tjeskobna Mama drhti, i tolika je bol da, dok govori 'zbogom' Sinu, glas joj

se guši na usnama i ne može izgovoriti riječ, samo što ne padne u nesvijest i u svojoj

nesvjestici ljubavi govori: "Sine moj, Sine moj, blagoslivljam Te! Koje li gorko

razdvajanje, okrutnije od svake smrti!" Ali bol je sprječava da bi još govorila i čini

je nijemom! Neutješna Kraljice, pusti me da Te podržim, da Ti obrišem suze i da

suosjećam s Tobom u tvojoj gorkoj boli! Mama moja, ja Te neću ostaviti samu; a Ti

me uzmi sa sobom, pouči me što mi je činiti u ovom razdoblju tako bolnom za Tebe

i za Isusa, pouči me kako ga moram braniti, kako nadoknađivati i tješiti ga, i da li

moram izložiti svoj život da bih obranila njegov. Ne, neću se maknuti ispod tvoga

plašta. Na tvoj znak poletjet ću k Isusu i donijeti mu tvoju ljubav, tvoje osjećaje, tvoje

poljupce zajedno s mojima, i stavit ću ih na svaku ranu, na svaku kap njegove krvi,

na svaku patnju i pogrdu, kako bi u svakoj muci, osjetivši poljupce i ljubav svoje

Mame, našao olakšanje. Zatim ću se vratiti pod tvoj plašt, donoseći Ti njegove

poljupce za utjehu tvome probodenom Srcu. Mama moja, srce mi lupa, želim ići

Isusu. I dok ljubim tvoje majčinske ruke, Ti me blagoslovi kao što si blagoslovila

Isusa i dopusti mi da idem k njemu. Moj slatki Isuse, ljubav mi pokazuje stope tvojih

koraka i ja Te sustižem dok prolaziš putovima Jeruzalema zajedno s tvojim

ljubljenim učenicima. Gledam Te i vidim kako si još uvijek blijed. Čujem tvoj glas,

da, žalostan je, toliko da slama srce tvojih učenika, koji su zbog toga uznemireni.

"Posljednji je puta - govoriš - da prolazim sâm ovim putovima; sutra ću ih prolaziti

vezan, razvlačen između tisuća pogrda". I pokazujući mjesta gdje ćeš najviše biti

izrugan i rastrgan, nastavljaš govoriti: "Moj život ovdje dolje je na zalasku, kao što

je na zalasku sunce, i sutra u ovaj sat neće me više biti...Ali kao sunce, uskrsnut ću

treći dan!" Na tvoje riječi apostoli su se ražalostili i zanijemili ne znajući što bi

odgovorili. Ali Ti dodaješ: "Hrabro, ne žalostite se; ja vas neću ostaviti, bit ću uvijek

s vama; ali je potrebno da umrem za dobro svih vas".

Tako govoriš, i ganut, s drhtavim glasom nastavljaš ih poučavati. I prije nego ćeš se

zatvoriti u Cenakul, gledaš sunce koje zalazi, vidiš kako je tvoj život na zalazu,

16

prikazuješ svoje korake za one koji se nalaze na zalasku svoga života i daješ im

milost da njihov život završi u Tebi, nadoknađujući za one koji se, unatoč mukama i

razočaranjima života, opiru predati Tebi. Zatim iznova gledaš Jeruzalem, središte

tvojih čudesa i ljubavi tvoga Srca, kako Ti za uzvrat priprema križ, oštreći čavle da

bi počinio bogoubojstvo, i Ti drhtiš, slama Ti se Srce i oplakuješ njegovo uništenje.

S time nadoknađuješ za tolike Tebi posvećene duše, koje si s toliko ljubavi nastojao

oblikovati kao remek-djela svoje ljubavi, ali one, nezahvalne, nisu odgovorile tvojoj

ljubavi uzrokujući Ti pregorke patnje. Želim zajedno s Tobom nadoknađivati, da bih

ublažila razdiranje tvoga Srca.

Ali vidim kako ostaješ zaprepašten na pogled prema Jeruzalemu, i okrećući se ulaziš

u Cenakul. Ljubavi moja, privini me na svoje Srce, da bih tvoje gorčine učinila

svojima i prikazala ih zajedno s Tobom, milostivo pogledaj moju dušu, i izlijevajući

u nju svoju ljubav, blagoslovi me.


Isus se spremno odvaja od svoje Majke, premda se njegovo nježno Srce zbog toga

razdire. Da li smo mi spremni žrtvovati, da bismo ispunili Božje planove, također i

najopravdanije i najsvetije osjećaje? (Ispitajmo se posebno u slučajevima kada ne

osjećamo Božansku Prisutnost, ili osjetnu pobožnost). Posljednje korake, Isus ih nije

učinio uzalud, nego je u njima proslavljao Oca i tražio spasenje duša. U našim

koracima moramo staviti iste one nakane koje je imao Isus, tj. žrtvovati se za Očevu

slavu i dobro duša. Moramo osim toga zamišljati kako stavljamo naše korake u one

Isusove; i kao što ih Isus nije činio uzalud, nego je u njima sakupio korake sviju

stvorenja, dajući naknadu i ispravljajući sve zle korake, kako bi Ocu dao dužnu

slavu, i omogućio svim stvorenjima da svoje zle korake mogu upraviti putovima

dobra, tako ćemo činiti također i mi, stavljajući naše korake u one Isusa Krista s

istim njegovim nakanama.

Prolazimo li čedno ulicama, sabrani, tako da budemo primjer drugima? Dok je

ožalošćeni Isus prolazio, svako malo je upućivao poneku riječ svojim Apostolima,

govoreći im o svojoj skoroj muci; u našim razgovorima o čemu mi govorimo? Da li

mi, kada nam se pruži prilika, u našim razgovorima tražimo načina da govorimo o

muci Božanskog Otkupitelja? Ljubljeni Isus, vidjevši ožalošćene i obeshrabrene

apostole, nastojao ih je utješiti. Da li u našim razgovorima nastojimo utješiti Isusa

Krista, nastojimo li da naši razgovori budu u Volji Božjoj kako bismo na druge

prenijeli Duha Isusa Krista?

Isus ide prema dvorani Posljednje večere: sve naše misli, osjećaje, otkucaje srca,

molitve, djela, hranu, posao, u svakom našem činu sve moramo zatvoriti u Srce Isusa

Krista i tako čineći naša će djela poprimiti jednu božansku sposobnost. Ali budući

da je teško stalno se držati takvog božanskog djelovanja, zato što duša teško može

neprekidno sjedinjavati svoje čine s Njim, dosta je da u zamjenu prikaže svoju dobru

volju, i Isus to vrlo rado prima: tako će biti budna straža svake njegove misli, svake

riječi, svakog otkucaja; te čine Isus će staviti kao vijenac unutar i oko Sebe gledajući

ih s tolikom ljubavlju kao plod dobre volje svoga stvorenja. Kada zatim duša,

sjedinjujući se s Njime, stvarno svoja neposredna djela učini s Isusom, Isus se osjeća

tako privučen od te duše, da čini ono što ona čini, i preobražava njezino djelovanje

17

u božanske čine. Sve je to djelo dobrote Božje, koja sve prima i sve nagrađuje,

također i najmanji čin u Volji Božjoj, kako duša ni u čemu ne bi bila iznevjerena. O

moj živote i sve moje, neka tvoji koraci upravljaju mojim koracima, i dok koračajući

gazim po zemlji, učini da moje misli budu u Nebu!
































Tobom.




vazda. Amen.

TREĆI SAT MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

18

OD 19 DO 20 SATI

Večera židovske Pashe


O Gospodine moj, Isuse Kriste, prostrta pred

Tobom ponizno molim tvoje premilostivo Srce

da me uvede u bolno razmatranje dvadeset

četiri sata tvoje Muke, u kojima si iz ljubavi

prema nama htio toliko pretrpjeti u svome

klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj

Duši, sve do smrti na križu. Udijeli mi pomoć,

milost, ljubav, duboku samilost i

razumijevanje tvojih bolnih patnji, dok

razmatram Treći sat, od 19 do 20 sati. A za one

sate tvoje Muke koje sada ne mogu razmatrati

prikazujem Ti volju da to učinim i u svim onim

satima u kojima sam prisiljena posvetiti se

svojim dužnostima ili spavati. Primi, o

milosrdni Gospodine, ovu moju nakanu koju

Ti iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude

na korist meni i svim dušama, kao da sam

stvarno i sveto izvršila ono što sam toliko

željela učiniti. Zato Ti zahvaljujem, o moj

Isuse, što me po molitvi pozivaš sjediniti se s Tobom, i da bih Ti više ugodila,

uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim moliti sjedinjujući se

potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju, i šireći ruke da Te

zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem zazivajući pomoć tvoje

Presvete Majke i moga Anđela Čuvara.




mogući oprosti.

O Isuse, već stižeš u Dvoranu posljednje večere zajedno sa svojim ljubljenim

učenicima i s njima započinješ večeru. Koja blagost, koja milina izlazi iz cijele tvoje

osobe kada se saginješ kako bi posljednji puta uzeo tjelesnu hranu. U Tebi je sve

ljubav; također u ovom činu Ti ne samo da nadoknađuješ za grijehe proždrljivosti,

19

nego također moliš i za posvećenje hrane, i kao što se ona pretvara u snagu, tako i Ti

nas posvećuješ, također i u našim redovitim i najobičnijim stvarima.

Isuse, živote moj, tvoj blagi i prodorni pogled čini mi se kao da proniče apostole, i

također u ovom činu uzimanja hrane tvoje Srce ostaje probodeno, gledajući tvoje

drage apostole kako su slabi i još uvijek tromi, posebno podmukli Juda, koji je već

stavio svoja stopala na prag pakla. I ti, iz dubine Srca, ožalošćen govoriš: "Kakva

korist od moje krvi? Evo jedna duša koja je od mene toliko primila: sada je

izgubljena!"

I sa svojim blistavim očima gledaš ga, kao da mu želiš dati do znanja koliko je veliko

zlo učinio. Ali tvoja prevelika ljubav čini da podnosiš toliku bol, i da ga ne

razotkrivaš, čak niti pred svojim ljubljenim učenicima.

I dok trpiš zbog Jude, tvoje bi se Srce željelo ispuniti radošću, zato sa svoje lijeve

strane tražiš tvoga ljubljenoga učenika Ivana, i ne mogavši više zadržati ljubav,

privlačiš ga ljubazno k Sebi i dopuštaš mu da nasloni glavu na tvoje Srce, i tako činiš

da unaprijed kuša slatkoću raja. I u ovom svečanom trenutku u dvojici učenika

predstavljeni su dva mnoštva, osuđeni i izabrani; osuđeni u Judi, koji već osjeća

pakao u srcu; izabrani u Ivanu koji se u tebi odmara i uživa.

O slatko moje Dobro, također i ja dolazim bliže k Tebi i zajedno s tvojim ljubljenim

učenikom želim položiti svoju umornu glavu na tvoje milostivo Srce i moliti Te, da

mi dadeš osjetiti, također na ovoj zemlji, radosti Neba, tako da zbog božanskih i

preslatkih zanosa ljubavi, ova zemlja ne bi bila za mene više zemlja, nego Nebo. Ali

u tim božanskim i slatkim radostima ja osjećam i mnoge prebolne otkucaje tvoga

Srca: to je zbog izgubljenih duša! O Isuse, molim te, nemoj dopustiti da se izgube

nove duše; daj da se otkucaji tvoga Srca stope s njihovima i da i te duše osjete

otkucaje blaženstva nebeskog života, kao što ih je osjetio tvoj ljubljeni učenik Ivan,

kako bi se privučeni ugodnošću i slatkoćom tvoje ljubavi, mogli svi predati Tebi.

O Isuse, dok ostajem u tvome Srcu, daj, molim te i meni hranu, kao što si je dao

apostolima: hranu tvoje Božanske Volje, hranu ljubavi, hranu Božje Riječi. Nemoj

mi nikada uskratiti, o moj Isuse, ovu hranu koju mi toliko želiš dati, da bi u meni

oblikovao svoj vlastiti život.

Moje slatko Dobro, dok se nalazim uz Tebe, vidim da hrana koju Ti uzimaš zajedno

sa svojim dragim apostolima, nije drugo doli jaganjac. To je simboličko janje; i kao

što u tom janjetu ne ostaje životna snaga zbog jakosti vatre, tako i Ti, mistično Janje

Božje, moraš se snagom ljubavi cijeli istrošiti za stvorenja, niti jednu kap krvi nećeš

sačuvati za Sebe, svu ćeš proliti iz ljubavi prema nama.

O Isuse, Ti ništa ne činiš što se živo ne odnosi na tvoju pregorku muku, koju stalno

nosiš prisutnu u mislima, u Srcu, u svemu; i to me uči, ako bih i ja također imala

stalno u pameti i u srcu sjećanje na tvoju muku, Ti mi nikada ne bi uskratio hranu

svoje ljubavi. Koliko sam Ti zahvalna zbog toga!

O moj Isuse, u svakom činu Ti misliš na mene i želiš mi dati neku posebnu milost,

zato Te molim da tvoja muka bude uvijek u mojoj pameti i u mome srcu, u mojim

pogledima, djelima i u mojim koracima, tako da, gdjegod da se okrenem, unutar ili

izvan mene, uvijek nađem Tebe prisutna, i udijeli mi milost da nikada ne zaboravim

20

ono što si pretrpio za mene. Tvoja muka neka bude magnet koji će privlačiti cijelo

moje biće k Tebi, da se više nikada ne udaljim od tebe.


Prije nego uzmemo hranu, ujedinimo naše nakane s onima našega ljubljenog i

blagoga Isusa, zamišljajući da su u našim ustima Isusova usta, i da naš jezik i naše

obraze pomičemo zajedno s Isusovima. Ako tako budemo činili, ne samo da ćemo u

sebe privući Isusov život, nego ćemo se ujediniti s Njime u prikazivanju Ocu slave,

hvale, zahvale, potpune zadovoljštine koju mu duguju stvorenja, a koju je Isus davao

u ovom činu uzimanja hrane. Zamislimo također da smo za stolom blizu Isusa Krista,

i da možemo s njime izmjenjivati poglede, zamoliti ga da podijeli s nama koji zalogaj

ili da nam dopusti poljubiti skut njegova plašta, zagledati se u njegove nebeske oči

ili promatrati kako se miču njegove usne, i da možemo pažljivo promatrati kako se

njegovo blago Lice prekriva sjenama tuge predosjećajući veliku ljudsku

nezahvalnost!

Kao što je ljubljeni Isus za vrijeme večere govorio o svojoj Muci, također i mi, kada

uzimamo hranu, pokušajmo razmišljati kako smo obavili razmatranja Njegove muke.

Anđeli čekaju da sa naših usana poberu molitve, zadovoljštine i da ih odnesu Ocu

kako bi, barem u nekoj mjeri, ublažili njegov pravedni gnjev zbog tolikih uvreda koje

mu nanose stvorenja. Da li mi, dok molimo, možemo reći da su Anđeli zadovoljni jer

smo smo molili sabrano i s poštovanjem, tako da oni mogu s radošću odnijeti u Nebo

naše molitve kao što su nosili Isusove molitve, ili su možda ožalošćeni zbog naših

molitava?

Dok je ožalošćeni Isus uzimao hranu, ostao je proboden gledajući Judinu propast, te

je u Judi gledao sve duše koje će se izgubiti; bol zbog izgubljenih duša je najveća od

svih Isusovih boli, i ne mogavši je više držati u sebi, privukao je k Sebi Ivana, da bi

tako našao olakšanje.

Tako i mi, budimo uvijek blizu Isusa, kao Ivan, da ga možemo tješiti u njegovim

bolima, dajući olakšanje i odmor njegovu Srcu; učinimo svojima njegove patnje,

poistovjetimo se s Njime i tako ćemo osjetiti otkucaje Božanskoga Srca, probodenoga

zbog gubitka tolikih duša. I mi ćemo mu darovati otkucaje ljubavi našeg srca da

bismo zaliječili njegove rane i na mjesto gdje je razderano njegovo Srce stavit ćemo

duše koje idu putem propasti, kako bi se obratile i spasile.

Svaki je otkucaj Isusova Srca jedan "ljubim te" koji ne prestaje odjekivati u

otkucajima svih stvorenja i koji bi ih želio sve sakupiti u svome Srcu da zauzvrat

primi otkucaje njihovih srdaca, ali od mnogih ljubljeni Isus ne prima odgovor ljubavi

zbog čega njegovo Srce ostaje ožalošćeno i tjeskobno. Zato mi molimo da Isus svaki

otkucaj našega srca označi sa svojim "ljubim te" kako bi naša srca živjela životom

Isusova Srca koje će tako, odjekujući u srcima stvorenja, učiniti da ona kažu: "ljubim

te, Isuse!" Štoviše, mi ćemo se tako ujediniti s Njime da će nam ljubazni Isus dati

osjetiti "ljubim te" koji ispunja Nebo i Zemlju, koji struji u Svetima, spušta se u

Čistilište; sva su srca stvorenja dirnuta s ovim "ljubim te", pa i sami elementi

osjećaju novi život i nove učinke.

21

U svome disanju Isus osjeća kao neko gušenje zbog gubitka duša; zato ćemo mu mi

dati naš dah ljubavi da mu bude olakšanje, i uzimajući njegov dah, dodirnut ćemo

duše koje se udaljuju iz njegovih ruku da bismo im dali život božanskog disanja;

tako će se one, umjesto da pobjegnu, moći vratiti i stisnuti bliže uz Njega.

Kada se nađemo u muci i osjećamo da naše disanje nije slobodno, mislimo tada na

Isusa, koji u svome dahu uzdržava dah svih stvorenja; i On je također, zbog gubitka

duša, osjećao gušenje; i mi ćemo tada naše bolno i patničko disanje staviti u disanje

Isusovo da bismo mu dali olakšanje, i s našom patnjom brzo ćemo poći ususret

grešniku da bismo ga prisilili da se zatvori u Srce Isusovo.

Ljubljeno moje Dobro, neka moj dah bude neprekinuti poziv svakom dahu stvorenja,

da ga prisili zatvoriti ga u tvoj dah.

Prva riječ koju je ljubljeni Isus izrekao na križu, bila je riječ oproštenja, kako bi pred

Ocem zagovarao i molio za sve duše, i okrenuo pravdu u milosrđe. I mi ćemo mu dati

naše čine da bismo molili oproštenje za grešnike, kako niti jedna duša više ne bi

otišla u pakao. Sjediniti ćemo se s Isusom da budemo straža srcima stvorenja, kako

ga više niti jedno srce ne bi uvrijedilo. Učinit ćemo da dade oduška svojoj ljubavi

prihvaćajući u dobroj volji sve ono što će odrediti za nas: hladnoće, tvrdoću, tamu,

napasti, potištenost, rastresenosti, uvrede, bolesti i sve drugo, da bi mu tako dali

olakšanje zbog onoga što prima od stvorenja. Nije samo ljubav koju Isus dolazi

podijeliti s dušama, mnogo puta, kada osjeća hladnoću stvorenja, dolazi duši dajući

joj osjetiti svoju hladnoću kako bi na taj način pronašao olakšanje; i ako duša

prihvati, Isus se osjeća utješen zbog sve hladnoće koju mu nanose stvorenja, i ta

hladnoća koju duša prima bit će kao straža srcima drugih da bi i ta srca uzljubila

Isusa.

Drugih puta, kada Isus u svome Srcu osjeća tvrdoću srdaca, i kada je ne može više

zadržati, želi je podijeliti i dolazi k nama; sa svojim Srcem dodiruje naša srca dajući

nam dio svoje muke, i mi, učinivši njegovu muku svojom, stavljamo je oko srca

grešnika da bismo otopili njihovu tvrdoću i tako grešnike doveli Isusu.

Ljubljeno moje Dobre, Ti toliko trpiš zbog gubitka duša, i ja iz sažaljenja prema

Tebi, stavljam cijelo svoje biće Tebi na raspolaganje; uzimam na sebe tvoje patnje i

patnje grešnika, kako bih Ti dala olakšanje a grešnike privukla k Tebi.

O moj Isuse, ah, daj da se cijelo moje biće rastopi u ljubavi, kako bih Ti mogla davati

trajno olakšanje i ublaživati tvoje gorčine.









22
























Tobom.




vazda. Amen.

23

ČETVRTI SAT MUKE

GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA OD 20 DO 21 SAT

Euharistijska Večera






Muke, u kojima si iz ljubavi prema nama

htio toliko pretrpjeti u svome klanjanja

dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj Duši,

sve do smrti na križu. Udijeli mi pomoć,

milost, ljubav, duboku samilost i

razumijevanje tvojih bolnih patnji, dok

razmatram Četvrti sat, od 20 do 21 sat. A za

one sate tvoje Muke koje sada ne mogu

razmatrati prikazujem Ti volju da to učinim

i u svim onim satima u kojima sam prisiljena

posvetiti se svojim dužnostima ili spavati.

Primi, o milosrdni Gospodine, ovu moju

nakanu koju Ti iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude na korist meni i svim

dušama, kao da sam stvarno i sveto izvršila ono što sam toliko željela učiniti.

Zato Ti zahvaljujem, o moj Isuse, što me po molitvi pozivaš sjediniti se s Tobom,

i da bih Ti više ugodila, uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim

moliti sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju, i

šireći ruke da Te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem

zazivajući pomoć tvoje Presvete Majke i moga Anđela Čuvara.




mogući oprosti.

Slatka moja Ljubavi, neiscrpiva u svojoj ljubavi, promatram Te dok sa svojim

dragima učenicima završavaš obrednu večeru i ustajući od stola, zajedno s njima,

pjevaš himan zahvale Ocu za hranu koju vam je darovao i na taj način želiš

24

nadoknaditi za sva pomanjkanja zahvalnosti od strane stvorenja i za mnoga sredstva

kojima uzdržava naš tjelesni život. Zato, o Isuse, u svemu što činiš, dodiruješ ili

gledaš, Ti imaš uvijek na usnama riječ "Neka ti je hvala, o Oče!" Također i ja,

sjedinjenja s Tobom, uzimam riječi sa samih tvojih usana i želim govoriti uvijek i u

svemu: "Hvala za mene i za sve", da bih tako nastavila nadoknađivati za pomanjkanje

zahvalnosti.

Pranje nogu

Ali, o moj Isuse, čini se da tvoja ljubav ne poznaje odmora. Vidim kako želiš da tvoji

učenici ponovno posjedaju: uzimaš umivaonik s vodom, opasuješ se s bijelim

ubrusom i prostireš se do nogu svojih apostola, na tako ponizan način da privlačiš

pažnju cijelog Neba koje zbog toga ostaje u ekstazi. Sami apostoli kao da su ostali

nepomični, vidjevši Te prostrta do njihovih nogu. Ali reci mi, Ljubavi moja, što

želiš? Što namjeravaš s jednom tako poniznom gestom? Poniznost, do sada neviđena

i koja se neće nikada više vidjeti!

"Ah, sine moj, želim sve duše, i prostrt do njihovih nogu, kao siromašni prosjak,

molim ih i zaklinjem, i plačući, pravim zasjedu ljubavi da bi ih osvojio!

Želim, prostrt do njihovih nogu, s ovim umivaonikom vode pomiješane s mojim

suzam, oprati ih od svake nesavršenosti i pripraviti ih da me prime u Presvetom

Sakramentu.

Toliko mi je na srcu želja da me prime u Euharistiji, da ovu službu ne želim povjeriti

anđelima pa čak niti mojoj dragoj Mami, nego Ja sam, osobno, želim očistiti njihove

i najintimnije kutke, kako bi dostojno primili plod Sakramenta, i u apostolima sam

tako ovom gestom htio pripraviti sve duše.

Želim nadoknaditi za sve svete čine i podjeljivanje sakramenata, posebno od onih

svećenika koji ih dijele s duhom oholosti i koji nemaju u sebi božanskoga Duha i

ljubavi. Ah, koliki sakramentalni čini stižu do mene ali tako da me više obeščašćuju

negoli da mi daju čast! Više me ogorčuju nego što mi se mile! Više da mi zadaju smrt,

negoli život! To su uvrede koje me najviše žaloste. Ah, da, sine moj, izbroji sve uvrede

i one najintimnije koje mi čine i daj zadovoljštinu sa samom mojom zadovoljštinom;

utješi moje ožalošćeno Srce".

O moje ožalošćeno Dobro, želim živjeti tvojim životom i zajedno s Tobom dati

zadovoljštinu za sve ove uvrede. Želim ući u najintimnije kutke tvoga božanskog

Srca i sa samim tvojim Srcem dati zadovoljštinu za najintimnije i skrivene uvrede

koje primaš od svojih najdražih. Želim, o moj Isuse, slijediti Te u svemu i zajedno s

Tobom pohoditi sve duše koje Te primaju u Euharistiji i ući u njihova srca, i zajedno

s tvojim rukama staviti i svoje, da očistimo njihova srca.

Oh, Isuse, s ovim tvojim suzama i vodom, kojima si oprao noge apostola, operimo

duše koje Te imaju primiti, očistimo njihova srca, zapalimo ih, otresimo prašinu koja

se nakupila, kako bi Ti, kada Te prime, mogao u njima umjesto gorčine pronaći svoje

zadovoljstvo.

Ali, ljubazno moje Dobro, dok si ti zaokupljen pranjem nogu apostola, ja Te

promatram i vidim jednu drugu bol koja probada tvoje Presveto Srce. Ovi apostoli

predstavljaju sve buduće sinove Crkve, i svatko od njih jedan niz tvojih boli. U

25

nekome su slabosti, u nekome prijevare; u jednima dvoličnost, u drugima pretjerana

ljubav prema interesima; u sv. Petru propusti i uvrede svih poglavara Crkve; u sv.

Ivanu (koji je također zaspao u vrtu, nakon što je počivao na tvome Srcu i poslije

pobjegao) uvrede od tvojih najvjernijih; u Judi sve otpadnike sa svim vrstama teških

zala koje će ovi izdajnici počiniti.

Ah, tvoje Srce je preplavljeno od boli i ljubavi, toliko da više ne možeš izdržati, i

dok se zadržavaš do nogu svakoga od apostola, Ti plačeš, moliš i daješ zadovoljštinu

za svaku od ovih uvreda, i postižeš za svakoga prikladan lijek.

Moj Isuse, također se i ja sjedinjujem s Tobom; činim svojima tvoje molitve,

zadovoljštine i tvoje utjehe prikladne za svaku dušu. Želim pomiješati svoje suze s

tvojima, kako Ti nikada više ne bi bio sam, nego da ja uvijek budem s Tobom i

sudjelujem u tvojim mukama.

Dok se ti, Ljubavi moja, saginješ do nogu apostola, vidim da si već do Judinih nogu.

Vidim da ne samo plačeš, nego jecaš, i dok pereš njegove noge, Ti ih ljubiš, privijaš

na Srce, i ne mogavši glasno govoriti jer te plač guši, Ti ga gledaš s očima punim

suza i tiho govoriš njegovom srcu: "Sinko moj, oh, svojim suzama te molim i

preklinjem, nemoj ići u pakao! Daj mi svoju dušu, za koju te molim prostrt do tvojih

nogu. Reci što želiš? Što zahtijevaš? Sve ću ti dati, samo da se ne izgubiš. Oh, poštedi

ove boli Mene, svoga Boga!"

I ponovno privijaš ona stopala na svoje Srce. Ali vidim tvrdoću Judinu, tvoje Srce je

zgnječeno, tvoje Srce Te guši i Ti samo što ne izgubiš svijest. Srce moje i Živote

moj, dopusti mi da Te podržim svojim rukama. Razumijem da je to tvoja vještina

ljubavi, koju upotrebljavaš sa svakim okorjelim grešnikom.

Srce moje, dok suosjećam s Tobom i prikazujem zadovoljštinu za sve uvrede koje

primaš od tvrdokornih duša koje se ne žele obratiti, molim Te da obiđemo zajedno

zemlju i da okorjelim grešnicima dademo tvoje suze kako bismo ih ganuli, tvoje

poljupce da ih zarobimo za Tebe, da više ne mogu pobjeći, da tako ublažimo bol

zbog gubitka Jude.

Ustanova Euharistije

Moj Isuse, radosti i slasti moja, vidim da tvoja ljubav trči i neumorno juri. Ti ustaješ,

ožalošćen, i gotovo trčiš prema oltaru gdje je pripravljen kruh i vino za posvećenje.

Promatram te, Srce moje, kako poprimaš jedan novi izgled, do sada još neviđen: tvoja

Božanska Osoba postaje sama ljubaznost, nježnost, ljubav; tvoje oči sjaje više nego

da su sunca, tvoje rumeno lice blista; na tvojim usnama je osmijeh i goruća ljubav;

tvoje stvoriteljske ruke zauzimaju stav stvaranja. Promatram Te, Ljubavi moja,

preobraženoga, čini se kao se da tvoje Božanstvo prelijeva izvan tvoga Čovještva.

Srce moje i Živote moj, Isuse, ovaj tvoj neviđeni izgled privlači pažnju svih tvojih

apostola; zahvaćeni su jednim slatkim zanosom i ne usude se niti disati. Slatka Mama

u duhu trči k podnožju oltara promatrati čudesa tvoje ljubavi. Anđeli silaze s neba i

pitaju se između sebe: "Što je? Što je ovo? Ovo je prava ludost, istinska

prekomjernost! Jedan Bog koji stvara, ne više nebo ili zemlju, nego stvara Samoga

Sebe...I gdje to? Unutar propadljive materije, od malo kruha i malo vina.

26

I dok Te svi okružuju, o Ljubavi nezasitna, vidim kako uzimaš kruh u ruke i

prikazuješ ga Ocu, i čujem tvoj preslatki glas kako govori:

"Oče sveti, zahvaljujem Ti što uvijek uslišavaš svoga Sina. Oče sveti, podrži me. Ti

si me jednoga dana poslao s Neba na zemlju kako bi se Ja utjelovio u krilu moje

Mame i kako bih došao spasiti našu djecu; dopusti mi sada da se utjelovim u svakoj

Hostiji, da bih nastavio spasenje i da bih bio život svakoga od moje djece. Vidiš li,

Oče? Ostaje još malo sati mojega života: tko bi imao srca ostaviti moju djecu samu

kao siročad? Mnogobrojni su njihovi neprijatelji, mrak, strasti, slabosti kojima su

podložni. Tko će im pomoći? Ah, preklinjem Te, daj da ostanem u svakoj Hostiji kako

bih bio život svakoga od njih i tako natjerao u bijeg neprijatelje, kako bih bio njihovo

svjetlo, jakost i pomoć u svemu. U protivnom, kamo će ići? Tko će im pomoći? Naša

su djela vječna, moja ljubav je neodoljiva, ne mogu a niti ne želim ostaviti svoju

djecu".

Otac se raznježio na ljubazni i slatki glas svoga Sina. Silazi s Neba; i već je na oltaru

sa Duhom Svetim da bi pritekao Sinu... A Isus, s jasnim i ganutljivim glasom

izgovara riječi Pretvorbe, i ne napuštajući Samoga Sebe, stvara Samoga Sebe u

Sakramentu kruha i vina.

Zatim pričešćuješ svoje apostole; i vjerujem da naša nebeska Mama nije bila lišena

da Te primi. O, Isuse, i Nebo Ti se saginje i svi Ti šalju jedan čin klanjanja u tvome

novom stanju dubokog poništenja.

Ali, o slatki Isuse, dok je tvoja ljubav sada zadovoljena, i dok Ti ništa drugo ne činiš,

ja promatram, o moj Isuse, na tom oltaru, u tvojim rukama sve posvećene Hostije

koje će se umnažati sve do kraja vjekova; i u svakoj Hostiji sadržanu svu tvoju bolnu

muku, zato što će stvorenja na prekomjernu tvoju ljubav uzvraćati prekomjernom

nezahvalnošću i bezbrojnim grijesima. I ja, Srce moga srca, želim biti s Tobom u

svakom Svetohraništu, u svim ciborijima i u svakoj posvećenoj Hostiji koja će biti

sve do kraja svijeta, i ponuditi Ti moje čine zadovoljštine, već prema uvredama koje

primaš.

O Isuse, promatram te u Svetoj Hostiji i kao da Te vidim u tvojoj klanjanja dostojnoj

Osobi, ljubim tvoje veličanstveno čelo, ali ljubeći Te osjećam ubode tvojih trnova.

O moj Isuse, u ovoj svetoj Hostiji kolika stvorenja Te ne pošteđuju trnja: dolaze k

Tebi, i umjesto da Ti daju počast sa svojim dobrim mislima, šalju Ti svoje zle misli,

i Ti iznova spuštaš glavu kao za vrijeme muke i primaš i podnosiš trnje ovih zlih

misli.

O moja Ljubavi, približujem se Tebi da bih podijelila s Tobom tvoje muke; stavljam

sve svoje misli u tvoje misli da bih odstranila od Tebe ovo trnje koje Te toliko

ožalošćuje i nanosi bol, i svaka moja misao neka se sjedini s tvojom misli, da bih Ti

s time prikazala čin zadovoljštine za svaku zlu misao i tako utješila tvoj duh.

Isuse, Ljubavi moja, ljubim tvoje presvete uši i promatram Te kako pažljivo slušaš

što od Tebe žele tvoja stvorenja kako bi u njima našao svoju utjehu. Ali naprotiv, do

tvojih ušiju dopiru molitve loše izmoljene, samo izrecitirane, bez povjerenja, molitve

iz običaja, i tvoj sluh u ovoj svetoj Hostiji je više pretrpio negoli u samoj Muci. O

moj Isuse, želim uzeti sve nebeske melodije i staviti ih u tvoje uši da bih Ti dala

27

zadovoljštinu, i želim staviti svoje uši u tvoje, ne samo da bih podijelila s Tobom ove

muke, nego da Ti prikažem moj trajni čin zadovoljštine i da Te utješim.

Isuse, moj Živote, ljubim tvoje Presveto Lice; vidim ga okrvavljenog, modrog i

natečenog. O Isuse, stvorenja dolaze ispred ove svete Hostije s nedostojnim

raspoloženjem i sa zlim razgovorima, i umjesto časti obasipaju Te pljuskama i

pljuvačkom. A Ti, kao i u Muci, u miru sve primaš i strpljivo podnosiš! O Isuse,

želim staviti svoje lice blizu tvoga, ne samo da bih Te poljubila i primila uvrede koje

Ti nanose stvorenja, nego da bih s Tobom podijelila sve tvoje patnje; i sa svojim

rukama želim Te pomilovati, obrisati pljuvačku i jako Te stisnuti na svoje srce; i od

svoga bića želim učiniti mnoge djeliće i staviti ih pred Tebe, kao mnoge duše koje

Ti se klanjaju i svi moji pokreti da budu trajna prostracija, da bih Ti tako dala

naknadu za sva obeščašćenja koja primaš od svih stvorenja.

Isuse moj, ljubim tvoja Presveta usta; vidim kako u sakramentu silaziš u srca

stvorenja i kako si prisiljen biti položen na mnoge zajedljive, nečiste i zle jezike. Oh,

kako zbog toga ostaješ ožalošćen! Ti osjećaš kao da si zatrovan od ovih jezika, i još

gore, kada siđeš u njihova srca! O Isuse, kad bi bilo moguće, htjela bih se naći u

ustima svakog stvorenja, kako bih promijenila u pohvale sve uvrede koje od njih

primaš.

Napaćeno moje Dobro, ljubim tvoju Presvetu glavu. Vidim je umornu, iscrpljenju i

svu zauzetu u radu ljubavi; reci mi, što radiš? A Ti odgovaraš: "Sinko moj, u ovoj

Hostiji radim od jutra do večeri, oblikujući lance ljubavi; kako duše dolaze k Meni,

vežem ih za moje Srce; ali znaš li što mi one čine? Mnoge, uz velike napore se

oslobađaju i razbijaju u komadiće ove moje lance ljubavi; i budući da su ovi lanci

vezani za moje Srce, oni kidaju moje izmučeno Srce i ja sam kao izvan Sebe zbog ove

boli. Oni, zatim, razbijajući moje lance bacaju u ništa moj trud, tražeći lance

stvorenja; i to čine također u mojoj prisutnosti, služeći se Mnome da bi ostvarili svoje

ciljeve. To me toliko ožalošćuje, da mi uzrokuje ognjicu i čini da gubim svijest i da

buncam.

Koliko Te žalim, o Isuse! Tvoja ljubav je odbačena, i ja, da bih Te utješila zbog ovih

uvreda koje primaš od duša, molim te da svežeš moje srce s ovim okovima koje su

oni razbili, da bih Ti tako mogla umjesto njih uzvratiti ljubav.

Moj Isuse, božanski Strijelče, ljubim tvoje grudi. Takav je i toliki oganj koji gori u

tvojim grudima da si želiš dati malo odmora svome Srcu i plamenovima ljubavi

kojima izgaraš, pa pristaješ na posebnu igru s dušama koje Ti dolaze, odapinjući

prema njima strelice ljubavi koje izlazi iz tvojih grudi. Tvoja igra je u tome da

oblikuješ strelice i munje ljubavi; i kada ove pogode duše, Ti slaviš slavlje. Ali

mnoge duše, o Isuse, odbacuju tvoje strelice, uzvraćajući Ti strelicama hladnoće,

munjama mlakosti i nezahvalnosti; zbog čega Ti, Isuse, ostaješ silno ožalošćen gorko

plačući. O Isuse, evo mojih grudi, spremnih primiti ne samo strelice koje su

namijenjene meni, nego također one koje odbacuju druge duše, i tako nećeš više biti

poražen u svojoj igri ljubavi; i želim Ti također nadoknaditi za sve hladnoće,

mlakosti i nezahvalnosti koje od njih primaš.

28

O Isuse, ljubim tvoju lijevu ruku i želim Ti dati zadovoljštinu za sve nedozvoljene i

nedostojne dodire, učinjene u tvojoj prisutnosti, i molim Te da me uvijek držiš čvrsto

privijenu uz tvoje Srce. Slava Ocu...

O Isuse, ljubim tvoju desnu ruku i želim nadoknaditi za sva svetogrđa, posebno za

svete Mise nedostojno slavljenje. Koliko puta, Ljubavi moja, Ti si prisiljen sići s

Neba u ruke i grudi koje Te nisu dostojne, i unatoč odbojnosti koju osjećaš u takvim

rukama, ljubav Te prisiljava da ostaneš; štoviše, u nekim tvojim službenicima

pronalaziš obnovitelje svoje Muke, koji sa svojim mnogobrojnim grijesima i

svetogrđima obnavljaju čin Bogoubojstva! Isuse, i sama misao na ovo mi zadaje

strah! Ali nažalost, kao što si se za vrijeme Muke predao u ruke Židova, Ti se iznova,

kao blagi jaganjac, predaješ onim nedostojnim rukama, očekujući iznova svoju smrt

i njihovo obraćenje. O Isuse, koliko trpiš! Ti bi htio jednu prijateljsku ruku koja bi

Te oslobodila onih okrvavljenih ruku. O Isuse, kada se budeš nalazio u takvim

rukama, molim Te da me pozoveš bliže k Sebi, i da Ti dadem zadovoljštinu i ublažim

zadovoljštinu koju osjećaš u onim rukama, pokrit ću Te čistoćom Anđela i

miomirisom tvojih kreposti, i ponudit ću ti svoje srce da u njemu nađeš zaklon i

odmor. I dok se budeš nalazio u meni, ja ću Te moliti za svećenike kako bi bili tvoji

dostojni službenici. Tako neka bude. Slava Ocu..

O Isuse, ljubim tvoju lijevu nogu i želim ti dati zadovoljštinu za one koji Te primaju

iz običaja, bez prikladnog raspoloženja. Slava Ocu...

O Isuse, ljubim tvoju desnu nogu i želim Ti nadoknaditi za sve one koji te primaju

da bi Te pogrdili. Ah, molim Te, kada se budu usudili to učiniti, Ti obnovi čudo koje

si učinio na Longinu (rimski vojnik koji je probo Isusov bok), i kao što ga je dodir

Krvi iz tvoga probodenog Srca ozdravio i obratio, tako po sakramentalnom dodiru

obrati sve uvrede u ljubav i sve uvreditelje u ljubitelje. Slava Ocu...

O Isuse, ljubim tvoje preslatko Srce u koje se stječu sve uvrede, želim Ti za sve dati

zadovoljštinu, za sve uvrede uzvratiti Ti ljubavlju i uvijek zajedno s Tobom dijeliti

tvoje muke. Slava Ocu...

O nebeski Strijelče, ako koja uvreda izmakne mojoj zadovoljštini, molim Te da me

zarobiš u svoje Srce i svoju Volju, kako bih za sve nadoknadila. Molit ću tvoju slatku

Mamu da me drži uvijek zajedno sa sobom, kako bih dala zadovoljštinu za sve;

poljubit ćemo Te zajedno i tako dajući zadovoljštinu udaljit ćemo valove gorčine

koje primaš od stvorenja. Ah, o Isuse, sjeti se da sam i ja jedna siromašna grešnica,

zatvori me u svoje Srce, i s konopcima svoje ljubavi potpuno me sveži, poveži jednu

po jednu moju misao, osjećaje, želje; priveži moje ruke i moje noge uz svoje Srce

kako ne bih imala drugih ruku i nogu, osim tvojih!

Tako će, Ljubavi moja, moj zatvor biti tvoje Srce, moji će okovi biti oblikovani od

ljubavi, tvoji plamenovi bit će moja hrana; tvoj dah bit će moj dah, ograda koja će

mi zapriječiti izlaz bit će tvoja Presveta Volja; i tako neću vidjeti drugo doli

plamenove, neću dodirivati drugo doli oganj, koji će, dok mi budu davali život, davat

će mi isto tako i smrt, poput one koju ti podnosiš u svetoj Hostiji.

Dat ću Ti svoj život, i dok tako budem ostala zatočena u Tebi, Ti ćeš biti oslobođen

u meni. Nije li zapravo ovo tvoja nakana u tvome zatočenju u Hostiji, da budeš

oslobođen u dušama koje Te primaju, živeći u njima? I sada, u znak ljubavi,

29

blagoslovi me, poljubi moju dušu otajstvenim poljupcem ljubavi da ostanem uvijek

u tvojoj blizini. Slava Ocu...

O slatko Srce moje, vidim da nakon što si ustanovio Presveti Sakrament i vidio

ogromnu nezahvalnost i uvrede stvorenja tvojoj prekomjernoj ljubavi, unatoč tome

što si zbog toga ostao ranjen i ožalošćen, Ti ne uzmičeš, štoviše, sve želiš uroniti u

neizmjernost svoje ljubavi.

Promatram te, o Isuse, kako Ti sam poslužuješ svoje apostole i kako zatim govoriš

da ovo što si Ti učinio moraju činiti i oni, dajući im tako moć posvećivanja Ti ih

zaređuješ za svećenike i ustanovljuješ ostale sakramente. Ti na sve misliš i za sve

daješ zadovoljštinu: za loše propovijedi, za sakramente koji će biti podijeljeni i

primljeni nedostojno i zato bez ploda, za pogrešna svećenička zvanja, bilo da su krivi

sami svećenici ili oni koji su ih zaredili budući da se nisu poslužili svim sredstvima

kako bi razlučili prava od krivih zvanja. Ništa Ti, o Isuse, ne izmiče, i ja Te želim

slijediti i nadoknađivati za sve uvrede.

Nakon što si sve izvršio, uzimaš svoje apostole i krećeš prema Getsemanskom vrtu,

kako bi započeo svoju bolnu Muku. Slijedit ću Te u svemu kako bih ti bila vjerna

pratnja. Dok Te gledam kako žalostan izlaziš, želim Ti dati zadovoljštinu za sve one

duše koje izlaze iz crkve nesabrani i rastreseni, i moliti Te da ovim dušama dadeš

svjetlost i milost, budući da unatoč pobožnim praksama ne primaju nikakvu korist

jer se ne služe njima na pravi način.


Isus je sakriven u Hostiji kako bi dao život svima; u svojoj skrivenosti obuhvaća sve

vjekove i daje svjetlost svima. Tako ćemo i mi, sakrivajući se u Njemu, s našim

molitvama i zadovoljštinama dati svjetlost i život svima, također i samim

krivovjercima i nevjernicima, zato što Isus nikoga ne isključuje.

Što nam je činiti u toj skrivenosti? Da bismo postali slični Isusu moramo sve sakriti

u Njemu, tj. svoje misli, poglede, riječi, otkucaje srca, želje, korake i djela, također

i same molitve nam je staviti i sakriti u molitve Isusove. I kao što ljubljeni Isus u

Euharistiji obuhvaća sve vjekove, također ih zajedno s Njime i mi obuhvaćamo,

privijeni uz Njega bit ćemo misao svakoga uma, riječ svakoga jezika, želja svakoga

srca, korak svakog stopala, djelo svake ruke, tako čineći odvratit ćemo od Srca

Isusova zlo koje bi mu željela učiniti sva stvorenja; i nastojat ćemo zamijeniti sve

ovo zlo sa svim dobrom koje će nam biti moguće učiniti i na taj način prisilit ćemo

Isusa da svim dušama dade spasenje, svetost, ljubav.

Naš život, da bi odgovarao onome Isusa Krista, mora u svemu bude suobličen

njegovom životu. Duša mora imati nakanu nalaziti se u svim Svetohraništima svijeta,

da bi bila Isusu trajna pratnja i da bi mu dala utjehu i neprestanu zadovoljštinu, i s

tom nakanom treba činiti sva djela tijekom dana. Prvo svetohranište je u nama, u

našem srcu; potrebno je, dakle, obratiti veliku pozornost na sve ono što dobri Isus

želi učiniti u nama. Mnogo puta, nalazeći se u našem srcu, Isus osjeća potrebu za

molitvom. Oh, to je Isus koji želi moliti i koji nas želi sa Sobom, on se poistovjećuje

s našim glasom, s našim osjećajima, sa cijelim našim srcem, da bi naša molitva bila

30

jedno s njegovom molitvom! I tako ćemo dati čast Isusovoj molitvi, samo ako smo

pažljivi da Isusu darujemo cijelo naše biće kako bi ljubljeni Isus mogao uzdići k Nebu

svoju molitvu i razgovarati s Ocem i tako obnoviti u svijetu plodove svoje molitve.

Potrebno je da budemo pažljivi na sve naše nutarnje pokrete, zato što dobri Isus traži

od nas ponekad patnju, ponekad molitvu, sada nas stavlja u jedno stanje duše, onda

opet u drugo, i tako želi obnoviti u nama svoj vlastiti život.

Pretpostavimo da nas Isus stavlja u prigodu da se vježbamo u strpljivosti. On prima

takve i tolike uvrede od stvorenja da se osjeća prisiljen staviti ruku na bič i kazniti

svoja stvorenja; i evo kako nam daje prigodu da se vježbamo u strpljivosti i mi mu

moramo dati čast podnoseći sve s mirom, kao što to podnosi Isus; i naša strpljivost

istrgnut će mu iz ruke bičeve koje mu privlače druga stvorenja, zato što će On u nama

na taj način oživjeti svoju vlastitu Božansku Strpljivost. I kao sa strpljivošću, tako je

i sa svim drugim krepostima. Ljubljeni Isus u Sakramentu živi sve kreposti, i mi od

Njega možemo crpiti snagu, blagost, strpljivost, toleranciju, poniznost, poslušnost.

Dobri Isus daje nam svoje tijelo za hranu, a mi ćemo njemu za hranu dati ljubav,

volju, želje, misli, osjećaje; i tako ćemo se u ljubavi natjecati s Isusom. Nećemo

dopustiti da u nas uđe bilo što drugo što nije On, tako da sve što ćemo činiti, sve

mora služiti za hranu našem ljubljenom Isusu. Naša misao mora podržavati božansku

misao, tj. misliti kako je Isus sakriven u nama i želi hranu naših svetih misli; tako

ćemo s našim svetim mislima njegovati božansku misao; riječi, otkucaji srca,

osjećaji, želje, koraci, djela, sve mora služiti Isusu, i tako u Isusu hraniti i podržavati

sva stvorenja.

O slatka Ljubavi moja, Ti si u ovaj sat pretvorio Samoga Sebe u kruh i vino. Ah,

učini, o Isuse, da sve ono što govorim i činim bude jedna trajna pretvorba Tebe u

meni i u dušama.

Slatki moj Živote, kada dolaziš k meni, učini da svaki moj otkucaj, svaka želja,

osjećaj, riječ, mogu osjetiti snagu sakramentalnog posvećenja da tako cijelo moje

posvećeno biće postane mnogim hostijama koje će Tebe davati dušama.

O Isuse, slatka Ljubavi moja, daj da ja budem tvoja mala hostija koja će cijeloga

Tebe, kao živuća Hostija, u sebi uvijek nositi.











31






















Tobom.




vazda. Amen.

32

PETI SAT MUKE

GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA OD 21 DO 22 SATA

Prvi sat agonije u Getsemanskom vrtu






Muke, u kojima si iz ljubavi prema

nama htio toliko pretrpjeti u svome

klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj

presvetoj Duši, sve do smrti na križu.

Udijeli mi pomoć, milost, ljubav,

duboku samilost i razumijevanje tvojih

bolnih patnji, dok razmatram Peti sat,

od 21 do 22 sata. A za one sate tvoje

Muke koje sada ne mogu razmatrati

prikazujem Ti volju da to učinim i u

svim onim satima u kojima sam

prisiljena posvetiti se svojim dužnostima

ili spavati. Primi, o milosrdni

Gospodine, ovu moju nakanu koju Ti iz

ljubavi prikazujem, i učini da ona bude na korist meni i svim dušama, kao da

sam stvarno i sveto izvršila ono što sam toliko željela učiniti. Zato Ti

zahvaljujem, o moj Isuse, što me po molitvi pozivaš sjediniti se s Tobom, i da

bih Ti više ugodila, uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim moliti

sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju, i šireći

ruke da Te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem zazivajući

pomoć tvoje Presvete Majke i moga Anđela Čuvara.




mogući oprosti.

33

Pripravna molitva

O moj božanski Otkupitelju Isuse, povedi me sa Sobom, zajedno s trojicom tvojih

dragih apostola, kako bih prisustvovala tvojoj agoniji u Maslinskom vrtu! Upozorena

blagom opomenom koju si dao Petru i drugoj dvojici pospanih apostola, želim bdjeti

barem jedan sat s Tobom u Getsemaniju, želim osjetiti barem jednu bol tvoga

umirućeg Srca, jedan uzdah tvoga mučnog uzdisanja.

Želim usmjeriti svoj pogled na tvoje Božansko Lice i promatrati kako postaje blijedo,

uznemireno, kako trpi, kako se savija sve do praha...!

Već vidim, o izmučeni moj Isuse, kako tvoja Osoba tetura, i pada, sad na jednu

stranu, sad na drugu, kako se tvoje ljubljene ruke ukočene ukrštavaju; čujem tvoje

jecaje, uzdahe ljubavi i neshvatljive boli koju uzdižeš prema Nebu!

O moj Isuse, koji si zahvaćen smrtnom agonijom u mračnom Getsemanskom vrtu,

učini da poteče na mene, u ovom satu u kojem želim bdjeti uz Tebe, jedan potočić,

jedan mlaz one klanjanja dostojne Krvi koja teče kao rijeka iz svih tvojih udova!

Oh! Predragocjeno pranje moga Najvećeg Dobra koje za mene podnosi smrtnu

tjeskobu, ah, da mogu srknuti, ispiti barem jedan gutljaj iz gorkog kaleža moga

Ljubljenog, i da osjetim u sebi muke njegovog Božanskog Srca, štoviše, da osjetim

kako mi se srce razdire zbog kajanja što sam uvrijedila moga Gospodina, koji je za

mene poništen u smrtnoj agoniji.

Ah, moj Isuse, udijeli mi milost, pomoć da mogu s Tobom trpjeti, uzdisati i plakati,

barem jedan sat u Maslinskom vrtu!

O, ožalošćena Majko Marijo, daj da osjetim samilost tvoga probodenog Srca zbog

Isusa u smrtnoj agoniji u Getsemaniju. Tako neka bude!

Prvi sat agonije u Getsemanskom vrtu

Moj ožalošćeni Isuse, kao od električne struje osjećam se privučena od tvoje ljubavi

u ovaj Vrt. Dolazim Ti praviti društvo. Razumijem da me Ti, snažni magnetu moga

ranjenog srca, zoveš, i ja trčim, razmišljajući u sebi: što su ove snažne ljubavne

privlačnosti koje osjećam u sebi. Ah, možda se moj progonjeni Isus nalazi u takvom

stanju gorčine da je potreban moga društva. I ja letim.

Ali, što?! Osjećam grozu ulazeći u Vrt. Tama noći, jaka hladnoća, polagano

treperenje lišća koje kao da tužnim glasom najavljuje muke, žalosti i smrt za mojega

izmučenog Isusa; drago svjetlucanje zvijezda koje su, poput plačnih očiju, sve

pozorne u promatranju, čineći odraz Isusovim suzama, prekoravaju moje

nezahvalnosti. I ja drhtim i pipajući nasumce tražim ga i zovem: "Isuse, gdje si?

Zoveš me i ne pokazuješ se? Zoveš me i sakrivaš se?

Sve je groza, sve jeza i duboka tišina. Napinjem uši; čujem mučni uzdah i upravo je

Isus kojega pronalazim. Ali koja li kobne promjene! Nije više slatki Isus

Euharistijske Večere, koji na licu odražava blistavu i očaravajuću ljepotu, nego je

žalostan Isus, i to jednom smrtnom žalošću koja je nagrdila njegovu prirođenu

ljepotu. Već je u agoniji, i ja se osjećam uznemirena misleći da više neću čuti njegov

glas, jer se čini da umire. Zato padam do njegovih nogu, usuđujem se približiti

njegovim rukama, staviti svoju ruku na njegovo čelo da ga podržim i tiho ga zovem:

"Isuse, Isuse!"

34

A on, trgnut mojih glasom, gleda

Documents

New SATI MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA · 2020. 4. 14. · ISUSA KRISTA PO SLUŽBENICI BOŽJOJ LUISI PICCARRETA GLASNICI KRALJEVSTVA VOLJE BOŽJE Sveti Hanibal Marija di Francia,