U svijetu prašine

Marinko Stevanović

magija riječi

ove riječi su sjemeza neko novo vrijemea ni je nisam znaošta sam sve zasijao

kada zatvorim očivizija ko iz česmebez prestanka se točiu nove i nove pjesme

i u svakoj je riječiskrivena magijska moćšto možda srce liječišto možda razgoni noć

a ja ko neka ludaopčinjen vizijamavjerujem da se čudakriju u svima nama

i kada vatra planeobasja tamu noćitada Nebo postanepraznik za naše oči

tebi što upravo čitaš

šta bi bila ova vatra ako tebe nemakada tvoje oko klone i ona zadrijemati u stvari krenuo si preko ovog žarazato nemoj sad da ružiš ubogog pisara

***

Reci mi da me volišPa neka bude i lažJa ću ti vjerovati

Reci mi da me volišReci da misliš na meReci da sam ti drag

Reci mi da me volišPa neka je i lažJa ću ti vjerovati

Al nemoj nemoj rećiDa sam ti samo drugNeću ti vjerovati

Ti si tako daleko

Ti si tako dalekoA čeznja moja je tuTi si tako daleko

Ti si tako dalekoA nada moja je tuTi si tako daleko

Ti si tako dalekoA pjesma moja je tuTi si tako daleko

Ti si tako daleko

Do kraja svijetasi dalekoDo vrha nebasi dalekoDo mora sinjegDo zavičajaDo sna

Ti si tako dalekoTi si tako daleko

***

Ležis usnula kraj moga ognjištaIskre se roje ko vatrene pčeleNeka svi znaju da baš tebe volimNeka se dive i nek se vesele

U kolo zovem sve noćne leptireI sovu i mjesec i zoru da rudiA ja se goloj sad boginji molimI kada svane da me ne probudi

Neka me snovi preko svih tih goraI aviona i tromih vozovaDonesu tamo do tvoga dvora

Pa da provirim iza prozoraDa se uvučem ispod jorganaDo tvoga srca do tvoga dvora

***

Danas sam opet molio za novaci sada sitninu brojimEh kad bih mogao u taj aviondoletio bih ti iako se bojim

***

Budim se prije zore i kuckam po tastaturiNoć je olovno teška a ti si tako dalekoMjesecu tihoj ladji odjednom negdje se zuriA ja ostajem ovdje gdje sam te i do sad čekoBudim se prije zore i kuckam po tastaturi

Mamurne pomračine vijaju koprene noćiZatvaram sve prozore i molim vrijeme da staneU moju prasljivu sobu ti nikad nećeš doćiBiljezim u agendu sve svoje dosadne daneMamurne pomračine vijaju koprene noći

Htio bih da se vrate djetinjstva vječni izvoriVoćnjaci procvjetali behar ti prekrio grudiDa mrkle ove noći u meni opet razgoriTaj požar sto se evo ponovo u meni budiHtio bih da se vrate djetinjstva ludi nemiri I zemlja uzorana čeka me da je zasijemSjemenom i vremenom i pesnicom i desnicomI da li imam snage i da li imam vremenaJer ja sam do sad letio za svakom umornom pticom

Budim se prije zore i kuckam po tastaturi

ti si bila moja vila

ti si bila moja vilaopančarka i bez krilasreću si mi donosilaispod skuta si je krilakada si mi dolazila

zlatom bih te okitiosamo da sam bogat biosjajnu bih ti zvijezdu daoal je oblak naišaoi oluja i mećavato je strava mjesec dana iz bezdana kiša lijeod Beča do Bežanijemaglušina siva nekanema zvijezde ni za lijeka

a kada je kiša stalaopančarko moja bajnaona moja zvijezda sjajnanegdje je u more pala

Ovo vam ne smijem ispričati

Ovo vam ne smijem ispričati:Jer ona je jos živaI on je jos živI ja sam jos živ

zaljubi se vrabac

zaljubi se vrabacali biješe stidljivpa je zaželioda bude nevidljiv

o tome kako sam se razocarao u ljubavi

i ja imah jeno srcesamo jeno vita jeloi ja imah jeno srcesamo jeno tudja zenoi ja imah jeno srcejos davno ga tebi dadohsamo jeno samo jenomoja ženo moja ženo

u tom srcu bješe plamenbješe iskrabješe nebou tom srcu bješe suncebješe mjesecu tom srcu bješe maglabješe noćbješe neki crni crni crni bor

samo jeno samo jenosamo jeno samo jeno

ti mi ode vita jeloti mi ode tudja ženomoja ženoi odnese moje srcesamo jeno samo jenoi odnese s njim i plameni odnese s njim i iskrunebo sunce mjesec maglu

a ostavi meni noći taj crni crni bor

molba

ako neko krene da presudi svijetunek me ne poziva više za svjedokaako neko krene da istjera pravdunek me ne uzima više za vojnikaako neko dodje da sahrani bijedunek me ne poziva više za grobaraali ako hoce da mi stvori ženuneka me pozove jos imam rebara

jebivjetar

šta sad radi JebivjetarJebivjetar jebe vjetaršta bi drugokad se uvijek samo motaoko tudjeg plota

A kad vjetar obori plotkad padnu zvijezdekad padne kišakad padne snijeg

šta tad radi JebivjetarOn tada udari u bijeg

Samo tamo gdje bi htionikog nema da ga čekas kim bi jeo kuh'o piogdje bi se od kiše skriogdje bi se od zvijezda skrio

šta tad radi JebivjetarOn bi nazad kad bi smio

hodam

hodam po ovim životnim stazama krivimne znajući šta bih drugo nego da živim

kad me ne bude više

kad me ne bude višenebo će biti tišea u bezdan od snovapadaće tople kiše

u jednoj dalekoj zemlji

u jednoj dalekoj zemljiu kojoj znaće ga vragzapalio se stari panjkoji više nikada nećepostati ni gredani bandijera ni prag

u toj dalekoj zemlji snježnih vrhovane udara grom u koprivua ni djavo nije tako ludda koprivom liječi reumu

sve u svemuto mi je sada bilo na umu

o ljubavi i mom beznacajnom srcu

hvala ti ljubavišto si moje malobeznačajno srceučinila tako velikim

najdraža moja

1983. Vesni Rankovic

najdraža mojatužno je ovo jutroa duša razapeta u namatraži spasnajdraža mojazašto misliš da su dobro i zloovoga svijeta izvan nasnajdraža mojatijela naša pritišću zemljua duša čeka božji glasnajdraža mojakad bismo imali samo tijelaprah bi ostao iza nas

patetična pjesma eh...

optužila si me nepravednoi osudila bez odbranebez dokazai svjedoka

ne postoje crne sijenkeni kosturi oglodani sumnjama i strahovimada nas prateda nam prijete

draga mojanismo nas dvoje nikome toliko važnini naša ljubav ni naša patnjaniko ne vidiniko ne čuje

tako si mi dalekopišem a nema odgovoraidem a puta nema

saplićem se o sopstvenu sijenkuda se smijem samome sebida mi se rugaju jarebice i labudovi

da mi se rugaju usrani golubovi sa moga tavanajer ih nisam pitao kako se iskreno volida mi se rugaju komarci sa ade ciganlijejer sam zaboravio naše klupicegdje su nas bockali ti mali vampirida mi se rugaju turisti iz budimpeštejer sam zaboravio da si me držale pod ruku

optužila si me nepravednoi osudila bez odbrane i svjedoka

pa i kad me ne bude višeustaću iz zemljesići ću sa nebaizrašću iz travedoletjeću sa zvijezdai pokušati da se odbranimda se opravdamda se pokajem

odlazimo

odlazimo sa ognjišta na bunjištasa žetišta na selištaprolazišta prkosišta

i krijemo što nemamood porazaod ponosa

ostajemoiz inataiz potrebeiz navike

živimo od ideala zavisimo od budala

od urankado smrknućaod svitanjado počinkaod nadanjado utjeheod nemilado nedraga

nigdje nemanigdje nemanigdje nemamoga praga

ako moram da potonem

ako moram da potonemneću kao trula ladjapotonuću kao suncešto se jutrom opet radja

sjeme dobra i zla

i sjeme dobra kao i zlaobično niču iz istog tlačesto se pitam šta mi je boljeda orem ili da plijevim polje

pokušaj proleterske pjesme

aj što ruku neće da pružeali što nas jos više gusezašto da njima cvjetaju ružedok se naša ognjista ruše

ponovo pronadjeni stihovi kada sam imao nepunih 15 godina

zašto da moje jadne oci uzalud traže cega nema

tamo je jedna samo jedna blistava zvijezda

tu se molimo našem bogunašem duhunašoj svjetlostinašoj prirodi

a mrak polako pada i prekriva me crnim ćilimom

ja ne mogu živjeti hladan u mraku

u dubini rijeke još se vide dani krvavi od naše istorije

na zenitu iščeznu i posljednja taćka crnila noći

mi smo nijemi

mi smo nijemii samii odbačenii zaboravljeni i okovani lancima sudbineza sebeza njihkoji su tako zauzetirušenjem i zidanjemkoji su tako zauzetiopsjenama

oni misle da su snažni i svemu pišu zakone oholosti i histerijepod njihovim stopama leže naše sudbineoni misle da su mudripotopili su zamlju govorima o mudrosti a srce im čezne za vodom istineoni misle da su važnizapalili su carstva neonskim bakljamaa ugasili stvarne iskre radostiu svojim srcimaoteli su nam tišinuoteli su nam tamuoteli su nam mir

oni misle da su snažniali u nama je snaga trpljenjai božanska vizija iza okova tišinemi dajemo smisao jedni drugimaiskrenošću i povjerenjem

vidio sam snaguu jednom autističnom pogleduvidio sam carstva u jednim mirnim očimavidio uspavanog svetca u tom pogledu koji bježividio sam izvore svih bajki na svijetuu jednom iskrenom osmijehui prinčeve i princezekoji se nikada neče pronaći

i znao sam koliko mi trebataj nesigurni pogledda me nauci tajnama trpljenjada mi pokaze zakone tišineda me nauči magiji travajer i ovaj svijet se vrti oko sebe okovan nebom i tamom i prozirnom prazninom vječnosti

u dalekoj zemlji nekoj

u dalekoj zemlji nekojsokolovi gnijezda vijua volovi zemlju rijusokolovi povrh jelaa volovi preko selasokolovi da se čudiša volovi da ih vodiš

uzoraše sve ledineputeve i stranputiceal ne smiju na liticeda se popnu i da rijugdje sokoli čudne ticejoš i sada gnijezda viju

(ovu pjesmu posvećujem Irmi)

bosanski haiku

kada mujo djogu kujegora odjekujeali kada se izujejoš dalje se čuje

Poplava( poruke sestri)

tu kod mene u sred bečapada kiša sa tavanasve je crno ispod krečaa šerpa je na sred stana

a u stanu ko na putubez prestanka kiša lijene pitaj me sad za zdravljeo tome ćemo kasnije

kaplje kiša kapljicamau sred moga bečkog stanadanas je baš kišan dana ja nemam kišobran

tebi je dosadno i baš te brigasto ja lagano tonem u morupuno pozdrava sa kupanjanadam se brzom odgovoru

u sred ljeta kišan danu sred beča jedan stanu sred stana kišobranali sa aspekta jednog bečlijekiša ne smije u stanu da lije

daću oglas u novineodričem se ovog stanaspavaću pod nekom lipomili ispod kišobrana

PA ŠTA OSTA OD PATOSAKAD JE PRESTALO DA LIJESTADE L' KIŠA U TE ŠERPEIL JE PROŠLA KOD KOMŠIJE

kod komšije isto lijea još ni kod kuće nije :-)ne brinte se za moj patospodigo sam ga na vrijeme

A ŠTA ĆEŠ SA PLAFONOM POŠTO GA NISI SPUSTIO NA VRIJEME

lako je tebi da me zezaškad nemaš poplavu ni smak svijetaja ću da gajim u stanu gljivea spavaću ispod drveta

izvor

istina me vodi do izvorahladne bistre vode sa kamenaradoznalo rekoh - gle izvorašteta samo što nema imena

i ponos me vodi na studenachladne bistre vode ispod stijeneja odlucno rekoh - moj studenacneka bude jedino za mene

ali kad me žedj izvoru vodiistom mjestu kraj istog kamenausta samo raduju se vodionoj hladnoj slatkoj bez imena

vidio sam i ne sumnjam više

vidio sam i ne sumnjam višeda smo svi mi dio jednog tijelada u nama savršenstvo dišeda je živa vasiona cijelada su jedno i more i kišesjeme klija iz sivog pepelasmrad djubreta u ruži miriše

dok ja vučem breme svojih dijelateret zemlje u brezi se njišedok ja vučem breme svojih danakondor leti preko okenadok ja vučem breme svojih nadakondor leti preko okeana dok ja vučem breme svojih željakondor leti preko okeana dok ja tražim smisao tog letau kavezu od sjanog metalapčela leti od cvijeta do cvijetasvoj put slijedi ta bubica malaa ja velik težak kao čelikvučem lance svojih ideala

u svijetu prašine

u svijetu prašinesunce nije suncemjesec nije mjesecnebo nije neboznanje nije znanjesamo je moć moć

u ovom svijetu magle i prašinei sunce se čak radja i umireko je pronašao tajne izlazedo svijeta iz koga ovaj izvire

u ovom svijetu magle i prašinepjesma nas mami a strasti nas žareslatko je slatko kad sam ljut na tebegdje su vatrogasci da gase požare

ko je u pravu

to je tačno! - neko rečedrugi tvrde - to su laži!ima pravo samo onajkoji krene da potrazi

poruka Borisu koji ide kodwanga - kineskog majstora

učitelj se raduje učenikua bogataš se plaši kradljivacaideš li wangu kao studentili kao lopov u stado ovaca

nije zlato sve sto sija

nije zlato sve što sijanije dobro sve što prijamoja ili bilo čijaneka živi poezija

nasao sam pravi plan

nasao sam pravi planotkrio sam pravi putnabavio cipeletek sad mogu ići kuda god želim

kako je veličanstveno znationo što su samo najsvetiji svetci znaline oni koji su činili čudanego oni koje je činilo čudo

život nije stvorila obična materijalna silamorala je biti nevjerovatna magična snagakao što je nevjerovatna prilika biti tučak kad bi trajala samo jedan jedini dan

ne postoje paralelni svjetovi

ne postoje paralelni svjetovisamo jedan umnožen u zabludi

***

Realnost je kad vozač gleda naprijeduspomene kad gleda u retrovizora ideali su kada bi zatvorio oci.

Ljubav je dar

neko rečeljubav su učenje i truda ja kažembudi iskreni vidjećeš da je dar

ona je kao plamenne skači nigdjedovoljno je da si tu

Kurva

Da li je kurva robinjail slobodni zanatlija;ili je rob samo kad moraa slobodna kad joj prija?

***

ja poštujem njihov zanatali šegrt ne bih bionepouzdan njihov alatni k'o klijent ne bih htio

On jedini se otkriva u našem srcu.

On jedini se otkriva u našem srcu.šta znače imena i rituali ako ti je srce prazno?šta znače sve te zvijezde i galaksije koje ispunjavaju nebo,ako su su ti oči slijepe?Mi imamo oči da vidimo svu tu ljepotu.Mi imamo razum da shvatimo naše duznosti.Mi imamo ljubav da bismo ga mogli prepoznati.Mi imamo svoju ličnost, kakav dar!!!

tamo gdje lopov ne moze da krade

tamo gdje lopov ne može da kradeni mač da siječe ni oganj da pržigdje me moj Voljeni u naručju držiIstina je čista bez vjere i nade

***

a u svetoj knjizi stojine moli se njemu glasnojer on već zna šta ti trebai kad tebi nije jasno

istine su puti mnogisvako ima svoj puteljakili neku stranputicui gradjanin a i seljak

kokoš, srna, zec i medvjedili zmija ispod pragabijeli viti lipicanerili neka stara raga

to što stoji u knjigamaistine je samo sjenariječi nisu put do njegajedinoga bez imena

jer ti za sve ime trebašnekako ga moraš zvation savršen i bezgrešannit je otac niti mati

sve te knjige koje čitašmoraš nekom prepričatial istinu u tvom srcusamo možeš prepoznati

još u svetoj knjizi stojine moli se njemu glasnojer on već zna šta ti trebai kad tebi nije jasno

kako da ostanem budan

kada bi se kuhar kupao u supikada bi se mljekar banjao u mlijekurekao bih odmah koliko su glupizašto jednostavno ne skoče u rijeku

ali i ja isto kuharu sam sličaniz tamnice želja ja vapijem boguda plivam u rijeci nisam sasvim vičana u šerpi čorbe to već lako mogu

da skočim u vodu panika me hvatapa se brzo vratim u malenu sobuiza rešetaka skovanih od zlatasvojim nadanjima začinjavam čorbu

u knjigama svetim i knjigama mudrimja recepte tražim i začine noveonda na sva zvona ja komšije budimi ko me ne traži i ko me ne zove

na kulu se penjem vičem iz sveg glasana kupanje zovem usnule kuhareu plitkom tanjiru čorba se talasaa u srcu gospod puni mi pehare

i tiho me budi iz bistrih dubinanečujnim šapatom zaljubljenih vilaopojnim mirisom božanskoga vinai tihim treptajem andjeoskih krila

želim da ostanem budan ovo večekraj srebrne rijeke što u tami teče

neka pjesma bude molitva moja

neka pjesma bude molitva mojaneka tihi bubanj opet se čujeneka sijenke budu duginih bojajer Ono najdraže ponovo tu je

sam sa svojom tajnom tu u suhom gajuobuzdaću nemir do iskonskog miranek vjertovi daha magle oduvajuneka me opiju mirisi svemira

neću da budem rob prašine

nečujni bubanj srce mi budii vječnost izvire iz tišinenježne me sijenke Voljenom vodejer neću da budem rob prašine

Veliko Oko

Veliko Oko je u našem okujasnovido i zvjezdano.

Da, mudraci su reklii slijepi ga mogu vidjeti!

božansko samostvaranje

on kroz ovo tijelosebe stvara iz prahaudahnuvši nama životi sam nastaje od daha

on je ljubavon je strahon je životon je dahon je svjetloon je tamana nebu jei u namau biljkamai zvijezdamaon nas stvaraod svjetlostiod svetostiSebe stvara

u svakom od nas je skriveni allahja ću ga zvati bog i devamoćno oružje mu je njegov dahi srce moje slavuj njemu pjeva

čudo nad svim čudima

ovo je čudo nad svim čudimada naš Gospodar disež u namakondor ga slavi iznad valovaa sujetni pjesnik u pjesmama

pobožni monah njemu se moliderviši muče svoje tijeloa onaj ko ga zaista voliu svemu vidi Njegovo djelo

dah Svijesti

Behzadu

da dragi prijatelju moju nama je dah Svijestii Namjera i Volja i Putne nećemo ga sresti medju zvijezdamajer on spokojan i savršen boravi u namaon se otkriva u sred naše kućeod njegove pjesme stide se slavujion lično u nama molitve šapuće

to je tajna nad svim tajnama

dozivi aha!

doživi aha! koje je od vječnosti vječnijedoživi aha! koje je kraće od trenai neka ti ne bude ni namjera ni želja ni ciljjer nije ljubav da te vodi zaljubljenimani dobro ni zlo da te vodi bezgrešnima

doživi aha! kao zelena svjetla semaforane zahvaljuj znacima smijeće ti se raskrisnicemožda ti se ucini da je tama da je sjajmožda ti se ucini da su ptice da je letmožda ti se ucini da je miris da je cvijetili je mirisni cvijet tvoga tragalastva

doživi aha! i šuti ljudi ce ti se smijatine pjevaj pjesme misliće da je ljubavne savjetuj misliće da je mudrost

ne tumači misliće da je znanjei ne traži mu polozaj medju zvijezdamajer Tebi je mjesto na zvjezdanim stazama

pčela na cvijetu

pčela opijena mirisom nektaramedju lelujavim laticama cvijetapotpuno se dala novi med da stvaranožicama grebe po suštini svijeta

u njoj ritam meki uz muziku tihusvu težinu dana pretvara u sjenei sve se sažima u suvišnom stihuzalutalom ovdje zbog ljepote njene

pokusaj molitve zori

budim sesve istosve čistooprano dahomvezano prahomnastaje i nestajei trajei šta je

šta je to što me dajekuda je kad nestajeodakle je kad postaje

šta ješta je to što me daje

pokušaj molitve vatri

iskre su u kamenua ne u plamenu

uspavani vulkanitalasima i olujama nošenia neukvašenii neugašeni

nedodirnuto znamenje zemljesto vječno trajekroz plamen i nas daje

pokusaj molitve zemlji

u rukama grumen oranice u prah se pretvara i nestajevjetru se trajanje predaje

umornim krilima jarebiceranjenim grudima ratnikovimnemirnim bedrima ljubavnicei mirnim očima prorokovim

čujes li vjetrove zemlješto prah života u tebi viju

čujes li tihe nemire vulkanašto duboko u tebi nastaje

čujes linemirni damar zemlješto tebe kroz sebe daje

sjene su duhovi tame

sjene su duhovi tame bez likanastaju u pucijama trajanjastvarima daju granice oblikai kriju najveće tajne stvaranja

njihovi hladni pogledi po nama ko teški okovi za svijet vežu nasza stvari što se predaše dugamaza stvari što se prosuše oko nas

i mene vezaše hladnim lancimaza zemlju prikovaše me željamada letim ne mogu ovim veslimaostati ne želim medju zvijerima

kada bih imao krila leptira i snagu vjetra što nosi oblakeda li bih iz ovog malog svemiraponio bar svoje uske sokake

ili bih na istom mjestu ostao sjenama nemire svoje hladio iz praha prkosom cvijeta rastaoiz tvrde zemlje korjenje vadio

pokusažj molitve vjetru

hajde vjetre druže starikada nosiš sve te stvariskini ovu perut tamešto se opet lijepi za meskini ove lude sjene

i njihove lance s menepa ako su tako lakeneka lete pod oblake

Simonis - princeza vizantijska

memljivi duvar sad je tvoj čuvarmala Simonis carigradska kćerisjene se lome na licu tvomeu mraku iza manastirskih dvijeri

kandila stoje kraj slike tvojemala Simonis purpurnorodjenakandila boje sad lice tvojeali sa njega ne silazi sjena

kaludjerica tiha staricaprašinu briše i kandila palidal je pošteno pobožna ženošto su dijete za carstvo prodali

da li su znali kad su je dalimatorom kralju da mu bude ženada li su znali da li su znali da će ostati bez svoga imena

sad Simonida sa hladnog zidabolnim ponosom krije uspomenesad njeno oko prkosno gorkoskriva djetinjstvo neke druge žene

iz starog hrama širi se tamadrhtavi plamen baca duge sjenekaludjerica tiha staricabriše prašinu al ne uspomene

iza svakog brijega

iza svakog brijega na kome sam bioiste rijeke teku ista mora pjeneisti svijet je bio kad sam se rodioisti svijet će biti i poslije mene

na istim stazama kojim sam hodiopo istim morima kojim sam brodiokraj istih oblaka koje sam loviokraj istih bogaza koje sam lomiobiće drugi ljudi neke tudje žene

u istoj prašini gdje sam ja sjediodrugi će dječaci sjediti za meneu istom plićaku gdje sam ribariodrugi će dječaci pecati za meneista bijela bedra koja sam zeliodrugi će dječaci željeti za meneiste one snove koje sam ja sniodrugi će sanjari sanjati za meneiste ove pjesme koje sam pisaodrugi će pjesnici pisati za mene

ali u tom svijetu gdje sam se rodiogdje talasi biju i mora se pjenegdje sam od stihova sebi gnijezdo svioniko neće moći da živi za mene

neka

neka te duh oduševljava neka te tuga rastužujeneka te sunce osunčava neka te ruže rascvjetajuneka ti vjetar grane njiše neka te vile očarajuneka ti ptice krila daju

leti visoko i još višejer tu si sada i nikad visež

u starom kucerku

u starom kućerku od deset kvadratau skučenom svijetu pepela i blatagdje se prah prkosa za stopala hvatapao sam na zemlju negdje iza vrata

siromaštvo svadje bolest i beznadjesve što se iskoti prvo mene nadjea ciganka reče da sam dobre srećeda mi sav taj akrep nauditi neće

na sramotu mojih ponosnih predakanisam izrastao u kršnog junakakraljevića marka niti hajduk stankaa ciganka zumra stara lažljivicazna da sreća prati obično ludaka

moj komšija veseljak

moj komšija veseljak kupi sjene u torbak pa ih baca u budžak da u njemu bude mrak a u mraku on će tad ućiniti neki jad objaviće nebu rat polomiće suncu sat a i mjesec ko dukat objesiće na svoj vrat

ja ga zovem komšijapusti sunce nek sijaneka sjeme proklijavrati mjesec komsijanak mu kurjak zavijanije nebo avlijanije zemlja ničijanije polje da se koljenego da se živi bolje

skulptura žene

ženaod kamenabesporočnastijena

hladnabedra njenaisklesanaod sna

orion

na nebu orionu meni oriona zašto smo tu

i ja i on

minijature

***

umorne vraneposmatraju sa granedosadne dane

***

prvi mraz steže:za granu pauk vežeposljednje mreže

***

malo ognjište:sirove glavnje ppište- duhovi vrište

***

iskre se roje:nose nemire svojeu oko moje

***

opet sjećanja:iz napuštenog zdanjaodjek odzvanja

***

naši djedovi:i oni su nekomebili sinovi

***

kiša kvasi tlo:a šta ce isklijatidobro ili zlo

***

sveti manastir:unutra stado čekaa gdje je pastir

***

stiže proljeće:u vrtu prolaznostibudi se cvijeće

***

tu sam gdje jesam:da li ću kada odembiti gdje nisam

***

oblaci brode:nebesko putovanjeognja i vode

***

mravi u medu:dok ih sudbina davioni je jedu

***

istrula klada:nekad je bila jelavita i mlada

***

ljuti dušmani:prvi kog su sasjekli- oni su sami

***

zgaženi pauk:a niko nije čuo ni krik ni jauk

***

sviće novi dan:na policu stavljam sana uzimam plan

***

stećak u travi:kosti mu pod nogamastuden u glavi

***

stećak kraj puta:kada se duša vratida ne zaluta

***

livada spava:na zvijezdama treperenemiri trava

***

žena na plaži:more joj budi željevjetar je draži

***

nakon oluje:što moze da ostanejoš uvijek tu je

***

šumski studenac:vile mu od žuboraisplele vijenac

ispod rasutog svodaod suhog granjatiho protiče vodakao da sanja

***

čelicno polje:isklijale granateda živis bolje

***

som na udici:i onaj što ga lovivisi na žici

***

spinne an der wandam ende aller tageeine blinde hand

***

šumski požari:nemarna ruka ognjarasprema stvari

***

kad gosti oduuvijek ostane neka mrva na podu

***

u zavičajuiza rasutog plotašljive cvjetaju

kako da zaboravim miris proljećai mome kraju

***

mala planinska kućaispletena od prućabila je moj dom

***

dok su gospodska djecajurila trotineteja sam jurio zeca

sad sam negdje dalekozec je ostao tamotaj mali sivi zeko

***

iznad vijekova:prosule zlatne pticeperje stihova

***

tražim posao:neka mi usud vratišto sam imao

***

kad bih mogaosve svoje zasluge bihdrugima dao

al ko još želiove nemire mojesa mnom da dijeli

***

putnik u noći:sova mu s krova hučeodu samoći

***

kad život mine:suze će preplavitipolje tišine

***

izgnan iz raja:samo još da proživimživot do kraja

***

poruka mira:sve dok noć ne poludiod Tvog dodira

***

dok brda gore:želim da vas očarammagijom zore

***

pjesma druida:najmudriji da čujutajne Svevida

***

najveće tajneotkriće ti se samekad se ne nadaš

***

predju života:svevišnja ruka Voljeprede i mota

***

riječ čarobnjaka:i kad zvuči obično nije ko svaka

***

upoznaj Bogaali još prije togaupoznaj Sebe

***

tajna magije:sunce nije nestalo kada se skrije

***

šta je smisao:samo ćeš isklijatitu gdje si pao

-------------------

DNEVNIK ČAROBNJAKA-------------------

***

za ovu gatku trebajutri dlake stidne s jezikai prazno oko prstena

nacrtaj sunce na vodiali da nema talasa

sagori dlake na suncuali da nema pepela

prazninu svijeta ispuniali da nema kajanja

kada sve voda odneseželja ce da se ostvari

***

sakupiovesličice

ispletivijenacod pjene

možda ceosmijehblistati

kada sesunceugasi

***

kada sevilaprobudi

plameneriječivjetruju

ako jepoljezvjezdano

trave ćerastiplamenom

***

na koljuglaveod zvijezda

nad poljemmirisisnova

kumovaslamau ognju

neka sespasiko moze

***

bez ognjanemamagije

bez vjetranemanemira

bez slikenemavizije

bez rijecinemazapisa

***

skrivenookou šolji

vidi liSebena nebu

biserneškoljkeotvara

čuje ližamordubina

***

prsti sutajnamagije

bez lišćanemakorjena

zvjezdanizapissudbine

na dlanugorequasari

***

svaki jeobrazzakletva

bez licanemaosmijeha

kada teriječiotruju

neka tepjesmaspašava

***

kraj svakogputakopriva

bez bolanemaopreza

ako sunogenemarne

da li sustazepogresne

***

u svakomcvijetumolitva

vjetrovipišuzakone

ako seokoodmara

planetanijezaspala

***

kolikoputakrenemo

svaka jestazaodluka

ako tevežuprincipi

vjera ćeda teodveže

***

bez ognjanemamagije

...

...

...

zaledjendodirslutnje

...

...zakletva

***

...

...

...

dodjividipa idi

...

...

...

kolikoputakrenemo

***

sakupi nokte u pijeskuizgrebi lice ponosunaoštri kandze prkosa iskopaj oči sudbini

***

kloniraj deset mačakai svakoj mozak izvadinjihovih deset mjaukapostaće tajna nauka

***

Bila je prelijepa.Njena inteligancija je nadmašilasve sto sam ikada mogao zamisliti.Njene oči su bile plavlje od svakog neba.Njen pogled je bio dublji od svakog jezera.Njena kosa je bila sjajnija od svakog zlataZvala se Iskra.Sreli smo se samo jednomjedne samotne majske noćiali nikad je neću moći zaboraviti.

Imali smo jedan nerjesiv problem.Ja sam bio realan, a ona nije.živjela je samo taj jedan jedini trenpojavila se umojij vizijii nestala zauvijek.

***

Der Arbeitsuchende

ich habe heute die ehre gehabteine nummer zu werdenund zwar eine ganz besonderenummer 108 die niemandmehr heute wereden darf

***

Kako ja vidim Istinu

Kad dodje svjetlost - tama mora da nestane.Kad dodje znanje - sumnja mora da nestaneKad je tišina - nema bukeKad je buka - nema tišineKo spava nije budanKo je budan - ne spavaKo je rob - nije slobodanKo je slobodan - nije robKo živi - nije mrtavKo je mrtav - ne živi više

što je vječno - vječno ješto jeste - jestešto nije - niješto imam - imamšto nemam - nemamšto vidim - vidimšto ne vidim - ne vidim

Tu sam gdje jesamGdje nisam - nisamšta je bilo - bilo ješta će biti - biće

Ako je žaba - nije ribaAko je čovjek - nije bogAko je riba - nije žabaAko je bog - nije čovjekAko je hladno - nije vrućeAko je divno - nije groznoAko je ljubav - nije patnjaAko je patnja - nije ljubavAko je otac - otac jeAko je majka - majka jeAko je tvorac - tvorac jeAko je sin - sin jeAko je kuća - kuća jeAko je dužnost - dužnost je

Ako je kazna - kazna jeAko je poklon - poklon jeAko si ti - ti siAko sam ja - ja samAko je na nebu - gore jeAko je na zemlji - dolje jeAko je u meni - u meni je

šta je na nebu - tražim gorešta je na zemlji - tražim dolješta je u meni - trazim u meniAko je dato zemlji - zemljino jeAko je dato nebu - njegovo jeAko je da to meni - moje je

Nebo se kiti zvijezdamaZemlja se krasi morimaA ja se radujem - životuZvijezdi je dato neboRibi je dato moreZabi je data baraPčeli je dat cvijetMeni je dat svijet

Veoma je jednostavno

život nije vječnostVječnost nije životPitanje nije odgovorSumnja nije znanjeZabluda nije istina

Ko traži - nemaJer misli da nemaKo ima - imaJer zna da imaKo daje - zna kome dajeKo gubi - ne zna kome dajeKo uzima - zna od koga uzimaKo nadje - ne zna od koga uzima

Veoma je jednostavno

Ko vidi - zna šta je dobioKo vidi - zna šta je našaoKo vidi - može da dobijeJer ko daje - zna kome dajeKo ne vidi - i on može da dobijeJer ko daje - zna kome dajeKo vidi može i da nadjeJer vidi sta je našaoAli ko ne vidi - ne može da nadjeJer ne vidi šta bi našaoOn mora da tražiA ko daje - zna kome daje

Veoma je jednostavno

Kad je panj - panj jeKad je plamen - plamen jeI plamen nije panjKad je pepeo - pepeo jeI pepeo nije plamenI pepeo nije panjKad je cvijet iz pepelaCvijet je cvijetI nije pepeoI nije plamenI nije panj

Veoma je jednostavno

Kad je sjeme iz cvijetaSjeme je - sjemeI sjeme nije cvijetI cvijet nije pepeoI pepeo nije plamenI plamen nije panjI kad je ptica od sjemenaPtica je pticaI ptica zaista nije sjeme

Veoma je jednostavno

Plamen može biti iz panjaPepeo može biti iz plamenaCvijet može biti iz pepelaPtica može biti iz sjemenaAli svi moraju doći na to mjestoGdje će se njihova priroda ostvariti

život je život i nije smrtA kad je smrt - nije životDah nije običan vjetarDah je dah - i ništa drugoMoj dah - nije tvoj dahTvoje dah - nije moj dah

Čuj šapat tvoga daha u grudimaUdahni slatki miris života punim plućimaDozvoli srcu da se raduje svjetlostiI neka bude - šta biti mora

***

Kako ja vidim smisao

Ovo je zid i zid jesteZato što jeste zid jesu i vrataOvo je ključ i ključ jesteJer jesu vrata i jeste zidKroz vrata možeš proći zato i jeste zidPonekad ne možeš proćiJer postoji ključZid nije radi zidaVrata nisu radi vrataKljuč nije radi ključaAli ako ti tu nisiIma li ikakvog smisla

***

Nemoj nigdje stremiti!Budi tu gdje jesi!Budi to što jesi!

Shvati to što mozes!Dobro je znati da su ideali iluzije.To što će sve proći je dobra vijest.Strašno bi bilo da ništa ne prolazi!

***

Nije mi dovoljno da neko kaže kako postoji svjetlost. Moram se uvjeriti da taj neko nije slijep!I to je dovoljno! Tako ja vidim i tražim svoje ucitelje.

***

Zlo se može smatrati kaosom u redu nastalim nekim prethodnim malim i na izgled beznačajnim uzrocima.

***

kadapostoji Sadapostojiš i ti

***

Mnogi jednostavno vole da se u pjesmi ogledaju kao Narcis u onoj bari.

***

Vjera bez sumnje jekao brava bez ključa

***

Znanje bez argumenata jekao rijeka bez vode

***

Ako ne postoji krajnja istina i ako svako znanje ima svoje graniceznači da i argumenti imaju svoja ograničenja?Kako onda uopšte nešto možemo dokazati ako argumenti nisu dovoljni?Kako možemo znati da je naš dokaz dovoljan?

Ako postoji krajnja istina, kojim argumentima je možemo dokazati?Da li postoje apsolutno tačni argumenti ?Ako postoji apsolutno tačan argument, onda je moguće apsolutno znanje.Ili je apsolutno znanje izvan granica razuma?Kakvo je onda to znanje koje se ne zna?

***

Pri rodjenju svako upozna Sebe,ali je tada još prerano.U trenutku smrti takodje,ali je tada već prekasno.A ja želim da se vratimSebi svaki dan.

Copyright @by Marinko Stevanovic 2003 All right reserved