IZVJEŠĆE O ARHEOLOŠKIM ISTRAŽIVANJIMA U PODRUMSKOJ

PROSTORIJI ZVONIKA ŽUPNE CRKVE SVETOG JURJA MUČENIKA U BRSEČU

Rijeka, 20.09.2013 mag.arh.Mario Zaccaria

2

KAZALO

UVOD........................................................................................................................ 3

Povijesni i zemljopisni kontekst.............................................................................................3

Zatečeno stanje.......................................................................................................................8

Stratigrafija............................................................................................................................11

NALAZI..................................................................................................................18

Numizmatička dokumentacija...............................................................................................18.

Lule........................................................................................................................................21

Ostali posebni nalazi..............................................................................................................24

Kameni nalazi........................................................................................................................ 25

Vrsta materijala po stratigrafskim jedinicama........................................................................27

ZAKLJUČAK...........................................................................................................30

Table........................................................................................................................................31

Bibliografija.............................................................................................................................37

3

POVIJESNI I ZEMLJOPISNI KONTEKST

Brseč je primorski srednjevjekovni burg podno Sisola, između Plomina i Mošćeničke Drage. Najstariji

ljudski tragovi zasad u Brseštini su brončanodobne gradine koje su nastavile egzistirati u željeznom

dobu: Gradac kod Sisola, Boligrad, Marinov breg, Ozida, Knežića vrh te Gračišće iznad Sv.Jelene.

Starije Željezno doba je trenutak kada se na ovim područjima etnički profiliraju Histri od Liburna te

kao takvi ulaze u povijest, spomenuti sa strane grčkih i rimskih izvora. Brseč se prvi put spominje u

povijesnim pismenim izvorima tek u 1102.godini kao castrum Brisintina (ali je vjerovatno i sam bio

prapovijesna gradina), u darovnici kojom grof Urlih, sin markiza Urlika i Adeleite, daruje Akvilejskoj

crkvi mnoga dobra u Istri. Teško je reći kada je Brseč nastanjen pošto vrtače u okolici obiluju

prapovijesnom kao i novovijekom keramikom. Po poziciji možemo reći da je to tipično visinsko

naselje na hridi, izgrađeno pored Brsečkog polja i lokve, jedno od malobrojnih kraških plodnih polja s

ove strane Učke. Poznato nam je da su prve ljudske zajednice došle s one strane Učke te je prva

gradina upravo Gradac na Sisolu, nastanjena u Brončanom i s nastavkom u Željezno doba. Ne zna se

točno kada su se stanovnici spustili u današnji Brseč, za vrijeme prapovijesti ili nakon rimskog

osvajanja. Po usmenoj predaji, čini se da je romanizirano stanovništvo, nakon kolapsa antike (7.

stoljeće), tijekom provala Slavena, izabralo zbijeg na Gradacu (isto je stanovništvo iz očaja potražilo

zaklon u Oporovini, Druškoj peći i Vrtaškim pećima). Iako Brseč nije označen u Tabuli Peuntigeriani

predaja nam govori o postojanju crkve Svetog Ivana od Grka na Gradacu što znači da je Brseč morao

postojati barem za vrijeme kasne antike. Brseština je sve do 10. stoljeća u sklopu Hrvatske, sve do

trenutka gore spomenute darovnice, kada kartograf i geograf El-Idrisi u 12.stoljeću spominje kao prvi

hrvatski zapadni grad Bakar (antičku Volceru). Brseština je pod njemačku vlast dospijela negdje

između 1102. i 1153.godine tako što je Akvilejski patrijarh ovlastio Devince da napadnu Hrvatsku i

preuzmu k sebi Meraniju1. Sa smrću zadnjeg Devinca, Huga VI., u oporuci iz 1372.g. čitava Meranija

ide u korist obitelji Walsee. Brseč je po Riječkom urbaru početkom 15.stoljeća u sastavu liburnijskih

općina. U polovici 15. stoljeća Brseč zajedno s Lovranom potpada pod Pazinsku grofoviju, sa

statusom kaštela, i biva graničnim mjestom Habsurške monarhije sa Mletačkom republikom (sve do

njene kapitulacije u Campoformidu 1797.g.)

1Meraniae et a montibus usque ad mare per totum Forumjuli - Ugo da Ostia u Pier Silverio Leicht, I diplomi

imperiali concessi ai patriarchi d’Aquileja, pag. 157, Pagine Friulane, a. VII (1894), n. 10, Udine 1888-1894

4

Slika 2. Brseč, snimak stare jezgre s pozicijom župne crkve Sv.Juraja Mučenika i zvonika na sjevero-

istoku, 1983 (MAGAŠ 1994, 134).

5

Slika 3 . Tlocrt Crkve Sv.Jurja, gradskog zida i zvonika u mjerilu 1:200 (FRANKOVIĆ 1994, 230).

radi čega je pod direktnim udarom. Dva velika sukoba koja pogađaju Brseč su onaj između Mletaka i

Cambraiske lige (1508-1523) te Uskočki rat (1615-1618), koji su sa sobom nosili nestašicu hrane,

epidemije kuge te demografski pad stanovništva.

Na osnovni dosadašnjih istraživanja te usporedbom s drugim liburnijskim utvrdama može se

pretpostaviti da je srednjevjekovni ulaz u kaštel bio na sjeveru, odnosno sjeverozapadu. Tome u prilog

idu Trostov prikaz (Sl.4) i najstarija veduta Brseča iz 1654.g, detalj oltarne pale sv.Aurelija u župnoj

6

crkvi sv.Jurja u Brseču (Sl. 5), najlakša veza s Brsečkog polja s Gradom, urbana struktura Kaštela i

položaj Kašće (Sl.2). Župna crkva sv.Jurja Mučenika u Brseču je središnji sakralni objekt koja s

pripadajućim zvonikom tvori manji sakralni kompleks te jedini trg unutar gradskih zidina. Titular je

praktički konstanta od Plomina do Trsata. Crkva je nekoliko puta pregrađivana, pogotovo u baroku,

kada su sagrađene dvije bočne kapele (1647.g.,sakristija je mlađa) koje su promijenile strukturu

jednobrodne ravnokutne crkve u križni tlocrt (Sl.3). Vrijeme izgradnje crkve je nesigurno. Može se

reći da postoji u 15.stoljeću o čemu svjedoči mrežasti svod i poligonalni završetak svetišta po uzoru na

pazinsku župnu crkvu. Akademik Branko Fučić je otkrio freske koje je naslikao majstor Albert iz

Kostanza i koje potječu negdje oko 1470.godine.

Kao zanimljivo zdanje se ukazao zvonik (Sl.1,3), visok 20 m od baze na trgu odnosno 24.5 m s

vanjske strane, odvojen od crkvenog tijela, uključen u fortifikacijski korpus zajedno sa zidinama,

prvotna mu je namjena očito bila kao gradska branič-kula, zajedno sa kulom od Kaštela, koje više

nema. Zvonici sa funkcijom „zvonara“ ne postoje u arhitekturi prije 11.stoljeća te postoje naznake

puškarnica u bočnim nišama (a to se tek ima provjeriti u cijelosti), kao i u onoj koja stoji nasuprot

ulazu. Zvonik je vrlo masivan, širokog perimetra, glatkih ploha s istaknutim vijencima koji vertikalu

zvonika dijele na tri vodoravna polja s time da je vijenac odsutan kod ulaza (Sl.6). Na vrhu je za

vrijeme baroka izgrađen šesterokutni bubanj. Struktura od vrlo pravilnih, tesanih, relativno velikih

kamenih kvadara, koja se definitivno razlikuje od strukture obrambenog zida koji se nadovezuje na

zvonik. Pravilni otvori malih dimenzija, polukružnog završetka, bez okvira, bikoničnog presjeka te

potkovastog profila koji je posljedica gradnje upotrebom drvene konstrukcije. Prema vrhu se otvori se

povećavaju i završavaju biforama malo ispod krovnog vijenca. Po svim tim elementima Marina

Vicelja smješta ovaj zvonik u ono što je Karaman odredio „seoskom gotikom“.

Slika 4. Brseč na bakrorezu A.Trosta iz knjige J.W.Valvsora, Die Ehre des Herzogthums Crain,

Laibach-Nürnberg 1689.

7

Slika 5. Veduta Brseča iz 1654., detalj s oltarne pale sv.Aurelija.

Slika 6. Ulaz2 u zvonik župne crkve Sv.Jurja, Brseč.

2 Fučić spominje kako oblik vratiju na prvi mah podsjeća na utilitarnu starokršćansku arhitekturu, po osnovici

luka koja je šira od lumena vrata. To ne znači da se to treba datirati u 6.stoljeće već da se oblik u tako tradicionalnom podneblju mogao dugo zadržati.

8

ZATEČENO STANJE

Ispod prostorije u prizemlju gdje se nalaze stepenice za gornje katove i po svoj prilici mogući tragovi

zazidanih puškarnica u svakoj od tri strana izuzev vratiju (i koji otkrivaju prijašnju ulogu obrambene

kule), ispod poda od kamenih obrađenih ploča, nalazi se podrumska prostorija sa nepravilnim

bačvastim svodom te shodno tome nepravilni četverostrani prostor u kojem svaka strana ima različite

dimenzije:

- sjeveroistočni zid (Sl.7, 314 cm)

- južnoistočni zid (Sl.8,330 cm)

- južnozapadni zid (Sl.9, 282 cm)

- sjeverozapadni zid (Sl.10, 316 cm)

Slika 7. Sjeveroistočni zid u početku zahvata.

9

Slika 8. Jugoistočni zid pri početku zahvata.

Slika 9. Jugozapadni zid pri početku zahvata.

10

Slika 10. Sjeverozapadni zid pri početku zahvata.

Cijelokupna prostorija od 10,14 m² ukazuje na nekadašnju prisutnost drvene konstrukcije prilikom

gradnje koja je poslužila pri šalovanju (još se vide tragovi dasaka) i podizanju svoda. To se može sa

sigurnošću pretpostaviti po prisutnosti nepravilnih bočnih niša za postavljanje drevnih greda (4 na

jugoistočnom zidu, 4 na sjeverozapadnom te po jedna na sjeveroistočnom i jugozapadnom zidu,

odmah ispod ključa volte). Na sve četiri strane su postavljeni reperi pomoću kojih se mogla pratiti

dubina iz sloja u sloj. Reperi su postavljeni na 180 cm dubine od gornje strane podnice u prizemlju.

Nakon postavljanja rasvjete moglo se nastaviti sa analizom zatečenog stanja. Na jugozapadnom zidu je

probila vlaga te je bila primjetna kalcifikacija pojedinih djelova zida u tijeku. Zidovi se sastoje od

blokova polu-obrađenog kamenja, vezanih vapnenom žbukom, a nepravilni redovi su ispunjeni

kamenjem različitih dimenzija te dijelovima crijepa. U svakom slučaju prostor je imao isključivo

utilitarnu funkciju, i to pohrane. Lokalni ljudi svjedoče kako je za vrijeme njihove mladosti prostor

korišten kao župna riznica, te su se znali igrati što je potvrđeno u premiješanim materijalnim nalazima

gornjih slojeva. Na površini se nalazi zemljani sloj rahle konsistencije, tamne boje s primjesama

vapnene žbuke, pijeska, tucane cigle, imbrexa, trulog drva, razbijenoga stakla, komada platna,

ruzinavog željeza, fragmenta uporabne keramike, majolike, životinjskih kosti i recentnog materijala

(papir, stolnjak, omot od bombona). To je ujedno i sloj sa najviše posebnih nalaza. Postupilo se

ravnjanjem SJ 1 i tek onda sa odstranjivanjem. Prostor je podijeljen u kvadrante (A,B,C,D,E,F –

11

1,2,3,4,5,6), svaki kvadrant je dužine i širine 50 cm, osim zadnjih (sektori F i 6). Na južnoistočnom

zidu je ostavljen kontrolni profil kako bi cijelo vrijeme imali uvid na stratigrafiju (sl.18,19,20)

Fotografiranje i iznošenje zemlje je bilo otežano radi tijesnog prostora, jedinog otvora koji je služio za

ulaz odnosno izlaz i iznošenje zemlje. Cijelokupna se prostorija nije mogla uhvatiti sa fotoaparatom.

Nakon uklanjanja stratigrafskih jedinica zajedno sa SJ 8, stiglo se do trenutka kada nije bilo

preporučljivo iz statičkih razloga nastaviti kopati te je otvorena sonda 1 (1x1 m, koja se razvijanjem

situacije morala dodatno proširiti) kako bi uvidjeli koliko dubine još uvijek ima do žive stijene.

Materijal se vadio uz pomoć ljestva i kolotura. Arheologu je dodijeljen jedan fizički radnik kao

ispomoć.

STRATIGRAFIJA

Stratigrafskom metodom je ustanovljena prisutnost jedanaest stratigrafskih jedinica (sl.21):

SJ 1 – Sloj - ispremiješani zemljani sloj rahle konsistencije, tamne boje s primjesama vapnene žbuke,

pijeska, tucane cigle, fragmenta crijepa, trulog drva, razbijenoga stakla, ugljena, opeke, komada

platna, ruzinavog željeza, komadi kamenih ploča, životinsjkih kostiju, fragmenta uporabne keramike,

majolike i recentnog materijala (stoljnjak, omoto od bombona, tekstil, guma). Pokriva SJ 3 (sl.11).

Apsolutna visina najviše točke: 1,90 m

Apsolutna visina najniže točke: 2,76 m

PN: 1,2,3,4,5,6,78,9,10,11,12,13,15,16,18

Slika 11. Početak radova. Jugo-zapadni zid. SJ 1.

12

SJ 2 – Podnica – vapnena podnica bijele boje koja se dijelomično još uvijek suši. Debljina sloja nije

svugdje istih dimenzija, jako je tanka prema sredini (gdje postoje tragovi probijanja), na uglovima gdje

je vapno kolalo, je veće debljine i jako je tvrdo za odstraniti (sl.12,13).

Materijal: keramika, opeka.

SJ 2A – istovjetan SJ 2, izdvojen jer je tvrđi bio tijekom uklanjanja.

SJ 3 – Sloj – sloj tamne boje tvrde konsistencije s tragovima ugljena, vapna, uporabne keramike,

majolike, stakla, otpalih komada šalovanja sa stropa, pužev opeka, žbuke, tkanina, komada trulih

daska koji su otpali s plafona, životinsjkih kosti, ruzinavih željeznih komada. Nalazi se ispod SJ 1 i

slične je boje. U kontrolnom profilu je odvojen od J 1 po prisutnosti trulih dasaka koje su otpale s

plafona. Slojevi 1 i 3 su ispremiješani i puni recentnog materijala od prije nekoliko desetljeća.

Apsolutna visina najviše točke: 2,76 m

PN: 14

SJ 4 – Sloj - trag gareži crne boje u sjevernom kutu (AB/1-2). Ispod SJ 3, iznad SJ 2 (sl.12).

SJ 5 – Sloj- tanki pijeskoviti sloj roskasto smeđe boje ispod SJ 2, iznad SJ 6 (sl.12,13).

Materijal: keramika, staklo, životinjske kosti;

PN: 17 (Kontrolni profil) zahvalujući kojem znamo da podnica nije napravljena prije 1585-1595 g.

Slika 12. SJ 5, SJ 2 (vapnena podnica) i SJ 4 (crno) sa jugo-zapada.

13

Slika 13. SJ 2 i SJ 5 sa sjevero-istoka.

SJ 6 – Sloj – crna masna glinasta zemlja ispod SJ 5. Sloj je deblji prema sjevero-istočnom zidu te se

stanjuje prema jugo-istoku. Sloj sljedi nagib prema sjevero-zapadu. Ispod SJ 2 prirodni nagib terena

počinje igrati ulogu (18%) te se spušta prema sjevero- istoku (kao i vanjski nasip zidina i zvonika –

sl.14).

Apsolutna visina najviše točke: 3, 00 m

Apsolutna visina najniže točke: 3, 17 m.

Materijal: životinjske kosti, keramika

Slika 14. SJ 2 i SJ 6 sa jugo-zapada.

14

SJ 7 – Sloj – crvenkasto-okerasti tanki tvrdi sloj glinaste konsistencije. Nalazi se iznad SJ 8, ispod SJ

6 i 9.

Materijal: keramika

Apsolutna visina najviše točke: 3, 17 m.

Apsolutna visina najniže točke: 3, 19 m.

SJ 8 – Sloj – crni masni glinasti sloj s kasnoantičkom keramikom (sl.15,17).

Apsolutna visina najniže točke 3, 30 m.

SJ 9 – Sloj – veliki grubi lomljenci, ispod SJ 6, iznad SJ 7

Materijal: prapovijesna keramika

SONDA 1 – iskopana je sonda 30 cm dubine sa SJ 8,10 i 11. Sveukupna dubina od hodne površine na

prizemlju do dna sonde je 3,60 m (sl.15, 16). Od vijenca na prizemlju do vanjskog betonskog poda

ima 3,99 m što znači da je dno sonde na dubinu od 4, 34 m od renesansnog vijenca na visini prizemlja.

SJ 10 – Sloj – crvena zemlja među škrapama, iznad SJ 11, ispod SJ 8 (sl.16,17).

Materijal: prapovijesna keramika

SJ 11 – Lisnata stijena bijele boje, škrape, nakon čega kamen živac (sl.16,17).

Slika 15. Sonda 1, SJ 8.

15

Slika 16. Sonda 1: SJ 10, 11.

Slika 17. SJ 8, 10, 11. Sonda 1. Sjevero-istočni dio prostorije pri samom kraju istraživanja.

16

Slika 18. Kontrolni profil, južno-istočni zid, istočni ugao, SJ 6, 9, 7, 8.

Slika 19. Kontrolni profil, južno-istočni zid, sredina, SJ 6, 9, 7, 8.

17

Slika 20. Kontrolni profil, južno-istočni zid, južni ugao SJ 6, 9, 7, 8, 11.

Slika 21. Harrisova matrica. Shematski prikaz međusobnih odnosa stratigrafskih jedinica.

18

NALAZI

NUMIZMATIČKA DOKUMENTACIJA

- PN 17, SJ 5 (kontrolni profil)

Av: Nečitko

Rv: Križ sa sferama na rubovima

Legenda [...] CICONIA [...]

Bz. 0,8 gr.. Mleci, Dužd Pasquale Cicogna 1585-1595,

Slika 22. Revers, legenda [CICONIA] iznad križa.

- PN 13, KVAD. A1, SJ 1.

Benedikt XIV (1740-1758), Sveta Stolica, 1751.g.

Bz. 1,4 gr.

Av: Propeti lav sa zastavom

Rv: BONO-NIA DOCET 1751

Slika 23. Avers, propeti lav sa zastavom. Slika 24. Revers s legendom.

19

- PN 2, SJ 1, Kv. AB-3,4

Marija Terezija (1740-1780), Sveto Rimsko Carstvo, 1765.g.

Bz. 1,9 gr.

Av: lik Marije Terezije Habsurška u profilu - M. THERES. D.G.R. I.GE.HU.BO.REG

Rv: 1765, vrijednost ispod grba br.1

Slika 25. Avers., Marija Terezija Slika 26. Revers., grb i godina 1765

- PN 4, SJ 1, Kv. AB-3,4

Franjo II Habsburški (1792-1835), Sveto Rimsko Carstvo, 1800.g. kreuzer

Bz. 3,9 gr.

Av: lik u profilu Franje II Hasburškog – FRANC II . D.G.R. I. S. A. GE.HU,BO REX. A.A

Ispod vrata slovo E

Rv: Dvoglavi orao sa brojem 1 umjesto tijela i godinom 1800

Slika 27. Avers, Franjo II Slika 28. Revers., Dvoglavi orao

- PN 8, SJ 1, početak 19.st do 1915

Bz. 3,9 gr.

Av: Djelomično korodiran, kreuzer, godina nepoznata, grb s dvoglavim orlom i legenda

K.K. OESTERREICHISCHE SCHEIDEMUNZE

Rv: Nečitko

(nema slike)

20

- PN 3, SJ 1, Kv. AB-3,4, 1816 g. kreuzer, Franjo II Hasburški, Sveto Rimsko Carstvo

Bz. 8,6 gr.

Av: grb s dvoglavim orlom i legenda

K.K. OESTERREICHISCHE SCHEIDEMUNZE

Rv: EINE KREUZER - 1816. Slovo A ispod vijenca

Slika 29. Avers. Slika 30. Revers.

- PN 9, SJ 1, 3,7 gr. lira,

Kraljevina Italija, 1919 g. Vittorio Emanuele III (1900-1946), 20 centesimi.

Av: Heksagon sa vijencem od lovora. Unutar heksagona 3 retka na kojem stoji CENT 20,

datum 1919 i kovnica Rim (R)

Rv: Savojski grb sa vijencem lovora i hrasta, natpis REGNO D'ITALIA, a dnu inicijale A.M

(Attilio Motti).

Slika 31. Avers Slika 32. Revers.

- PN 12, SJ 1, KV EF-6,7 , 3.9 gr.

- Kraljevina Italija, Vittorio Emanuele III, 1940.

Av: Žena gole glave (alegorija Italije) koja gleda prema desno, dok je na njenoj lijevoj strani

fascio sa savojskim grbom. Duž desnog ruba stoji natpis ITALIA, na dnu grla stoji R za

kovnicu (Rim) i vrijednost c.20, datum 1940, godina fašističke ere XVIII

21

Rv: Kraljeva glava u profilu prema lijevo, uzduž natpis VITT. EM. III. RE. E. IMP., ispod

C.ROMAGNOLI.

Slika 33. Avers. Slika 34. Revers.

LULE

Odmah nakon kovanica u najvrijednije nalaze možemo uključiti keramičke lule u broju od 4 komada i

to sve iz SJ 1 (PN 1, PN 7, PN 10, PN 18). Svaka od lula ne može datirati SJ 1 jer se u njemu nalaze i

recentniji ostaci.

PN 1, Kv. C1

Opis: lula mediteranskog tipa tuljac je iste dužine (4 cm) kao i čašica (4 cm), promjer obruča je 1,5

dok je promjer čašice 2 cm. Na dnu tuljca se nalazi prikaz lignje dok je čašica napola uništena,

zahvaljujući čemu vidimo presjek okeraste gline u sredini i okeraste na površini. Komora čašice ima 3

rupe za dim. Vanjski dio čašice ima dekoraciju sa kockicama unutar okomitih crta. Čašica ima tragove

paljenja.

Analogija: BEKIĆ 2000, 273, br.9

Slika 35. PN 1

22

PN 7, Kv. CD-1

Opis: lula mediteranskog tipa s razbijenom čašicom što omoguće uvid u presjek rozo-sivkaste boje

dok je na površini s lijeve strane tuljca sive boje, s druge strane tulja okeraste boje. Tuljac je dug 4 cm,

obruč tuljca ima promjer od 1,5cm, aktualna fragmentirana visina čaše je 3 cm. Na dnu čaše su

vidljive tri rupice za zrak. Jedina dekoracija su kose crte na obruču tuljca i dvije paralelne crte u

sredini tijela čaše.

Analogija: BEKIĆ 2000, 273, br.5.

Slika 36. PN 7

PN 10, Kv. DE-3,4

Opis: lula mediteranskog tipa sa žigom, proizvodnja iz slovačkog grada (Banska Štriavnica)

Schemnitz, vidljivi su oksidirani tragovi brončanog čepa na obruču. Isto tako ima zakorene tragove

morskog pijeska što znači da je izvijesno vrijeme bila u moru ili iskorištena kao građevinski materijal

zajedno s pijeskom, što je za Brseč sasvim tipično. Keramika je sjajne crne ispolirane boje dok je u

presjeku sive. Dno tuljca ima dekoraciju školjke. Čašica je fragmenitrana i nema ruba čašice. Obruč je

2,4 cm promjera i dekoriran je kosim crticama. Čašica ima 5 cm dužine. S obrnute strane natpisa na

čašici je vidljiv žig sa sidrom ili udicom, teško je raspoznati radi zakorijelog pijeska. Lula ima jednu

rupicu za zrak iznad grebena.

Analogija: BEKIĆ 2000, 276, br. 7.

23

Slika 37. PN 10

Žig: M.KONIG

SCHEMNITZ

PN 18, SJ 1 (kontrolni profil)

Opis: Glazirana tamno smeđa lula s uništenim tuljcem i visokom čašicom (4,5 cm), hrapave teskture, s

dvije rupe u komori čašice, bez vidljivih znakova pečata ili dekoracije. Unutrašnja pečena zemlja

pokazuje sivo-okerastu boju sprimjesama kvarcita. Nije moguće reći da li je mediteranskog ili

zapadnog tipa. Promjer čašice je 2,5 cm.

Analogija: BEKIĆ 2000, 274. br. 7,8,9.

Slika 38. PN 18.

24

OSTALI POSEBNI NALAZI

PN 5, Kv, AB-3,4

Baza svijećnjaka s lavljom šapom (3 cm dužine) koja se nadovezuje na nekada trokuttni dio sa rupom

za svijećnjak. Identična pronađenoj drugoj bazi u općem materijalu sa keramikom. Pretpostavka je da

se radi o svijećnjaku sa tri lavlje šape. Dio crkvene garniture.

Slika 39. PN 5

PN 6, SJ 1, Kv. AB-3,4

Bronačana udubljena aplika 3 cm promjera. Dio veće crkvene garniture.

PN 11, SJ 1

Bronačana udubljena aplika 3 cm promjera. Dio veće crkvene garniture.

PN 14, SJ 3

Brončana kopča za cipelu. Po obliku i fakturi za smjestiti u prvu polovicu 17.stoljeća3.

3 Najbliži opis ovom primjerku je spectacle buckles (1350-1720). Prativši razvoj tipologije izgleda nabjliži upravo

početku 17.stoljeću što se zapravo podudara sa svim ostalim nalazima u podrumskoj prostoriji.

25

Slika 40. PN 14

PN 15, SJ 1, kontrolni profil

Brončana baza svijećnjaka 3,8 cm promjera. 4,5 cm preostale visine. Stupić na bazi ima dva istaknuta

kružna ruba. Dio je veće crkvene garniture.

Slika 41. PN 15

PN 16, SJ 1, kontrolni profil

Bronačana udubljena aplika 3 cm promjera. Dio veće crkvene garniture.

KAMENI NALAZI

Kao tijekom svih arheoloških istraživanja kamena plastika biva posebno izdvojena iz pronađenog

arheološkog korpusa.

PK 1, SJ 1

Opis: Fragment kamene plastike snaborima i jednim kriliom što upućuje na barokni kipić anđela.

Visina 15 cm; širina 5 cm; 790 gr.

26

Slika 42. PK 1

PK 2, PK 5, SJ 1

Kameni fragmenti istog vrha stupa, moguće za polaganje raspela u utor tijekom procesija u crkvi. PK

2 ( visina= 21 cm); PK 5 (visina= 21 cm), zajednički promjer dna = 26 cm.

Slika 43. PK 2, 5, 3, 4, 7

PK 3, SJ 1

Visina= 49 cm; širina (min 15 – max 24 cm), 52 kg. Po mišljenju lokalnih ljudi to je uteg od sata, ali

vjerojatnije je da se radi o kutobranu koji je čuvao uglove kuća na raskrižjima od udarca kola.

Pronađen je na mjestu odmah ispod otvora u podrumsku prostoriju.

PK 4, SJ 1, Kv. DE-1

Vrh stupa valjkastog izgleda sa utorom (dubina 4 cm na dnu) i ispupčenim rubom. Visina=19 cm,

širina 20 cm, 15.5 kg, omjer 20 cm.

PK 6, SJ 1 kontrolni profil

Profilirana kamena plastika sa tri obruba. Visina=14 cm; širina= 8 cm, 500 gr. Moguća ornamentacija

unutrašnjosti župne crkve.

PK 7, SJ 1

Vrh stupa valjkastog izgleda sa utorom (dubina 2 cm na dnu). Visina=20 cm, 15.5 kg, omjer 16 cm.

27

PK 8, SJ 8,vidi materijal pod vrećicu br.9.

VRSTA MATERIJALA PO STRATIGRAFSKIM JEDINICAMA

SJ 1

27 – Jedan savijeni ruzinavi čavao i fragment okova držaća nekog alata (sjekira, motika...);

20 - ruzinavi mehanizam sa kukom i dvije metalne stijenke, 1 fragment novovijekog stakla, fragmenti

tri lonaca (kuhinjska keramika) – rani srednji vijek (?), 1 komad tegule (?);

22 – 17 fragmenata glazirane renesansne keramike , 9 fragmenata uporabne keramike (vidi vr.20, 24),

drška i stijenka novovijekih posuda, 1 fragment životinjske kosti;

24 – 7 komada uporabne keramike (tamni lonac koji se nalazi po čitavom sloju), 4 komada glazirane

23 – novovijeki komadi stakla (drška, dno, grlo), 1 komad iste tamne uporabne keramike, 1 kom bež

fragmenta keramike, stijenka i rub željezne posude, lavlja šapa svijećnjaka kao i PN 5;

28 – novijeko staklo (ručke, dna, čepovi, grla), 1 kom tamne uporabne keramike, 1 glazirani komad, 1

željezna stijenka;

8 – novijeko staklo i dva komada uporabne keramike (vidi 20, 24., 28..);

34 – komad thanine;

37 – komad tkanine;

14 – fragmenti novovijekog stakla (vidi 23, 28...);

6 – fragmenti uporabne i glazirane keramike;

13 – fragmenti uporabne i glazirane keramike;

33 – prazna čahura željezna i plastično dugme;

Slika 44. Novovijeka glazirana i uporabna keramika iz SJ 1

SJ 2

28

35 – slučajni nalaz iz nakupine zemlje iznošene iz podruma. Fragment kosti, stakla i tkanine;

36 – novovijeka glazirana keramika, fragment stakla;

SJ 3

12 – uobičajeni fragmenti staklenih stijenki, ručki, dna;

18 – novijeko staklo plus fragment keramike;

17 – tamna uporabna keramika, 1 komad istrošene prapovijesne keramike (?) s dekoracijom na rupice,

ostaci ptičjih kostiju;

21 – glazirana i uporabna keramika, moderno dugme

40 – tkanina

19 – uporabna i glazirana keramika

39 – fragment žbuke sa stropa, vidljivi su znaci šalovanja

41 – tkanina i gumena oplata cipele

Slika 45. Novovijeko staklo iz SJ 3. Slika 46. Novovijeka uporabna i glazirana

keramika

SJ 5

38 – fragment keramike (kontrolni profil);

SJ 6

15 – (kontrolni profil), uporabna keramika;

11 – novijeko staklo, stijenke (mogući prozori od crkve), fragmenti keramike, pougljena kost;

25 – glazirana i uporabna keramika, kosti i životinjski zub;

29 – glazirana, fina i gruba uporabna keramika, rimska ručka (?), ispremiješani materijal, obrađeni

kamen (?), pršljen;

26 – uporabna keramika koja se provlači kroz prethodne slojeve;

29

Slika 47. Uporabna kearmika iz SJ 6.

SJ 8

2 – fragmenti kasnoantičke rimske amfore;

5 – fragmenti kasnoantičke rimske amfore;

3 – stijenke i ručke kasnoantičke rimske amfore, uporabna keramika (najmanje tri različite vrste

posude,nedostatak rubova otežava identifikaciju);

9 – fragment cigle, zabunom završilo u PK broj 8

7 – ispremiješani materijal prapovijesne i rimske keramike, stijenke stakla, mogući okrugli prozori

crkve (vitrage?)

4 – fragmenti kasnoantičke rimske amfore koji se slažu sa onima iz vr.3. Stijenke predstavljaju tragove

grebanja; postoje unutarnji tragovi gorenja;

Sloj je ispremiješan jer ima fragmenata novovijekog stakla, iako to treba uzeti sa dozom opreza jer iz

kontrolnog profila koji je zadnji iskopan. Amfora se more rekontruirati, indikativno je da nema

ostataka dna, nema ni rubova, rijetki fragmenti ručka. Identifikacija tipa je otežana.

Slika 48. Fragmenti kasnoantičke rimske amfore.

30

SJ 10

16 – prapovijesna keramika

32 – prapovijesna keramika, životinsko zubalo, razne životinjske kosti

Slika 49. Prapovijesna keramika iz SJ 10.

ZAKLJUČAK

U podrumskoj prostoriji zvonika župne crkve sv. Jurja mučenika u Brseču je stratigrafskom metodom

evidentirano jedanaest stratigrafskih jedinica. SJ 1 i SJ 3 su zapravo istovjetni po sadržaju ali su

podijeljeni jer je SJ 3 pokazao prisutnost trulih drvenih dasaka koje su otpale sa stropa. Naime, može

se vidjeti na pojedinačnim mjestima na šalovanoj volti još uvijek djelove nekadašnjih dasaka. Oba su

sloja ispremiješana sa recentnim materijalom. Osim toga, srednjovječni stanovnici Brseča su dolazili u

posjetu te su svjedočili kako su se znali igrati u prostoriji kad su bili djeca, što potvrđuje pronađene

stvari na površini. Ispod ta dva sloja se nalazila vapnena podnica (SJ 2), gruba i široka po rubovima

prostorije, tanka prema sredini što upućuje na mogućnost da je podnica izlivena sa svih kutova što

znači da se to trebalo napraviti prije gradnje same volte. U podlozi za podnicu SJ 5 je pronađena

mletačka kovanica s prezimenom dužda Pasquale Cicogna koji je vladao u godinama 1585-1595, što

nam daje terminus ante quem. Podnica s toga nije napravljena prije kovanja gore spomenute kovanice.

Naposlijetku sljede slojevi koji su se formirali prije nego što je moguća prijašnja gonić-kula

pretvorena u zvonik. SJ 6 je zastupljena uporabnom i lgaziranom renesansnom keramikom.

Najzanimljivi slojevi su SJ 8 i SJ 10. Prvi je sadržavao visoku koncentraciju fragmenata kasnoantičke

amfore, što je prvi pokazatelj prisutstvovanja ljudske aktivnosti za vrijeme rimskog doba, odnosno

kasnoantičkog. SJ 10 sadrži prapovijesnu keramiku, teško je reći po nedostatku ruba, dna ili ručke da

li se radi o brončanom ili željeznom dobu. Pošto je Sonda 1 iskopana radi statičnih razloga i da se

provjeri koliko je duboko živac, ako se kani krenuti u postupak sanacije ili gradnje, autor predlaže

31

dovršetak iskopavanja zadnjih kultrunih slojeva što je moguće napraviti u roku od maksimanlno dva

radna dana jer slojevi do žive stijene nisu duboki te se s lakoćom listaju.

TABLE

BROJ VR. KERAMIKA STAKLO TKANINA KOST METAL SJ

27 - - - - 2 1

20 13 1 - - 4 1

22 26 2 - - - 1

24 11 - - - - 1

23 2 6 - 1 2 1

28 3 15 - - 1 1

8 2 8 - - - 1

34 - - 1 - - 1

37 - - 1 - - 1

14 - 6 - - - 1

6 33 - - - - 1

33 - - - - 1 1

13 18 - - - - 1

35 - 1 1 1 - 2

36 3 1 - - - 2

12 - 17 - - - 3

18 1 26 - - - 3

17 8 6 - 4 - 3

21 11 - - - - 3

40 - - 1 - - 3

19 25 - - - - 3

39 - - - - - 3

41 - - 1 - - 3

38 1 - - - - 5

15 19 1 - - - 6

11 4 15 - 1 - 6

25 14 1 - 3 - 6

29 72 - - 4 - 6

26 8 - - 2 - 6

2 28 - - - - 8

5 42 - - - - 8

3 97 - - 1 - 8

9 1 - - - - 8

7 17 3 - - - 8

4 23 - - - - 8

1 23 - - - - 8

16 15 - - - - 10

32 7 1 - 6 1 10

Tabla 1. Vrsta materijala po broju vrećica.

32

Tabla 2. Tlocrt podrumske prostorije u zvoniku nakon dovođenja SJ 1 na isti nivo,

mjerilo 1:50 (crtao Mario Zaccaria).

33

Tabla 3. Tlocrt podrumske prostorije u zvoniku i pozicija stratigrafskih jedinica, mjerilo 1:50

(crtao Mario Zaccaria).

34

Tabla 4. Tlocrt podrumske prostorije u zvoniku i položaj stratigrafskih jedinica, mjerilo 1:50

(crtao Mario Zaccaria).

35

Tabla 5. Tlocrt podrumske prostorije u zvoniku, položaj stratigrafskih jedinica i sonde br.1,

mjerilo 1:50 (crtao Mario Zaccaria).

36

Tab

la 6

. M

jeri

lo 1

:10

K

ontr

oln

i pro

fil,

odnos

str

atig

rafs

kih

jed

inic

a u

po

dru

msk

oj

pro

sto

riji

zvo

nik

a S

v.J

ura

ja M

uče

nik

a u

Brs

eču (

crta

o i

mje

rio M

ario

Zac

cari

a).

37

BIBLIOGRAFIJA

BEKIĆ, L.1999-2000. Uvod u problematiku keramičkih lula u Hrvatskoj, VAMZ, 3, 249-279.

BLEČIĆ, M. 2003. Kulturno-povijesni spomenici na području parka prirode Učka.

BLEČIĆ, M. 2010. Železna doba na Kvarnerju (Željezno doba na Kvarneru), Doctoral thesis.

Univerza v Ljubljani.

FOSCAN, L. 1992. I castelli medioevali dell'Istria, Trieste.

FRANKOVIĆ, M. 1994. Sakralni objekti u Brseču, Liburnijske Teme 8 – Brseč i Brsešćina, Opatija.

str. 225-234.

FUČIĆ, B. 1994. Brseč. Šetnja kroz grad, Liburnijske Teme 8 – Brseč i Brsešćina, Opatija. str. 111-

122.

FUČIĆ, B. 2000. Majstor Albert iz Kostanza, HAZU, Udruga Jenio Sisolski, Zagreb-Brseč.

IVETIĆ, E. 2009. Istria nel tempo, Collana degli Atti, Centro Ricerche Storiche Rovigno, Rovigno.

29-73.

STARAC, R. 1987. Stanje istraženosti arheoloških lokaliteta na području Lovranštine u vremenskom

razdoblju od neolitika do antike, Liburnijske Teme, Opatija.

STARAC, R. 1994. Rezultati najnovijih arheoloških istraživanja objavljenih na području Lovranštine,

Mošćeništine i Brseštine, Liburnijske Teme – Brseč i Brsešćina, Opatija.

SUIĆ, M. 2003. Antički grad na istočnom Jadranu, Golden Marketing, Zagreb.

ŠKALAMERA, Ž., MAGAŠ, O., Brseč na kartografskim prikazima, Državni Arhiv u Rijeci (DAR),

Rijeka, 2002.

VICELJA, M. 1994. Sakralni kompleks u Brseču, Liburnijske Teme 8 – Brseč i Brsešćina, Opatija.

str.219-224.

WILKES, J. 1998. Gli Illiri – Tra identità e integrazione, ECIG, Genova.

WHITEHEAD, R. 1996. Buckles, 1250-1800, Devon.

ZGLAV-MARTINAC, H. 2004. Ulomak do ulomka... . Prilog proučavanju keramike XIII.-XVIII.

Stoljeća iz Dioklecijanove palače u Splitu. Muzej Grada Splita, Split.