Materijali i toplinsko izolacijski sustavi u zgradarstvu

Budinšćak, Lucija

Undergraduate thesis / Završni rad

2020

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University North / Sveučilište Sjever

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:122:894202

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2021-11-02

Repository / Repozitorij:

University North Digital Repository

Završni rad br. 404/GR/2020

MATERIJALI I TOPLINSKO IZOLACIJSKI SUSTAVI U

ZGRADARSTVU

Lucija Budinšćak, 5720/601

Varaždin, kolovoz 2020. godine

Odjel za Graditeljstvo

Završni rad br. 404/GR/2020

MATERIJALI I TOPLINSKO IZOLACIJSKI SUSTAVI U

ZGRADARSTVU

Student

Lucija Budinšćak, 5720/601

Mentor

doc.dr.sc. Željko Kos

Varaždin, kolovoz 2020. godine

p r i s t u p n i k

o d j e l

dat u m ko l e g i j

n as l ov r a da

z a data k u r u č e n

m e n t o r

b r o j

o p i s

č l a n ov i p ovj e r e n s t va

m at i č n i b r o j

z va n j e

p o t p i s m e n t o r a

1.

2

3.

Zadatak završnog rada

4

5.

Sveučilište SjeverSveučilišni centar Varaždin

104. brigade 3, hr–42000 Varaždin

n as l ov r a da n a e n g l . j e z i k u

Odjel za strojarstvo

Prijava završnog rada

p r i s t u p n i k

o d j e l

dat u m ko l e g i j

n as l ov r a da

z a data k u r u č e n

m e n t o r

b r o j

o p i s

č l a n ov i p ovj e r e n s t va

m at i č n i b r o j

z va n j e

p o t p i s m e n t o r a

1.

2

3.

Definiranje teme završnog rada i povjerenstva

4

5.

Sveučilište SjeverSveučilišni centar Varaždin

104. brigade 3, hr–42000 Varaždin

n as l ov r a da n a e n g l . j e z i k u

Odjel za strojarstvo

Prijava završnog rada

p r i s t u p n i k

o d j e l

dat u m ko l e g i j

n as l ov r a da

z a data k u r u č e n

m e n t o r

b r o j

o p i s

č l a n ov i p ovj e r e n s t va

m at i č n i b r o j

z va n j e

p o t p i s m e n t o r a

1.

2

3.

Definiranje teme završnog rada i povjerenstva

Zadatak završnog rada

4

5.

Sveučilište SjeverSveučilišni centar Varaždin

104. brigade 3, hr–42000 Varaždin

n as l ov r a da n a e n g l . j e z i k u

Odjel za strojarstvoodjel

stud i j

PREDGOVOR

Zahvaljujem mentoru doc.dr.sc. Željku Kosu na pruženim savjetima, trudu tijekom

konzultacija, te na strpljivom vodstvu u vrijeme pisanja rada.

Također, hvala kolegi M. Križancu na dijeljenju priloga koji su izvorno projektirani za

potrebe rada Limarije Gužvinec.

SAŽETAK

MATERIJALI I TOPLINSKO IZOLACIJSKI SUSTAVI U ZGRADARSTVU

Lucija Budinšćak

U uvodu su navedeni povijesni načini zaštite ljudi od djelovanja atmosferskih utjecaja,

materijali koje su koristili, te naposlijetku, kako se generalno razvijao način gradnje.

Standardna građevina štiti od razlika u temperaturi propisanom izvedbom slojeva ovojnice,

čije su funkcije od primarne važnosti. Kvalitetno projektiranje slojeva materijala vođeno je

zadatkom da ne dopušta narušiti funkciju ovojnice djelovanjem termičkih kontakata.

Danas je smanjenje potrošnje energije problematika kojom se bave svi sektori djelatnosti.

Toplinsko izlacijski materijali u građevinskom sektoru imaju najveću ulogu u poboljšanju

energetske učinkovitosti, stoga ih je potrebno projektirati i implementirati prema mjerama

propisanim u pravilnicima. Glavne veličine građevinske fizike kojima se evidentira izolaterska

kvaliteta su: toplinska provodljivost, koeficijent prolaska topline i toplinski otpor.

Prezentirani su najučestaliji tradicionalni materijali, te uspoređeni sa suvremenim znatno

učinkovitijih fizikalnih svojstava. Ako ovojnica postojanog objekta troši više energije nego što

je dopušteno, poželjno je da bude rekonstruirana projektom energetske obnove, odnosno novim

fasadnim sustavom. Najčešće su birani ETICS kontaktni sustavi.

Ventilirani fasadni sustav zaokružuje tematiku suvremene energetske učinkovitosti i

kombinirane sa tradicionalnim toplinsko izolacijskim materijalima u uspješnu cjelinu kvalitetne

gradnje.

Ključne riječi : ovojnica, energetska učinkovitost, toplinska izolacija, ETICS, ventilirana

fasada

ABSTRACT

MATERIALS AND THERMAL INSULATION SYSTEMS IN BUILDING SECTOR

Lucija Budinšćak

The introduction lists historical ways of protecting people from the effects of

atmospheric influences, the materials they used, and finally, how the method of construction

developed in general. Standard building structure protects from temperature differences by the

prescribed performance of the envelope layers, whose functions are of primary importance.

Quality design of material layers is guided by the main task of keeping envelope function from

disturbing caused by thermal interaction of thermal contacts.

These days, the reduction of unnecessary waste of energy makes an issue considered by all of

activity sectors. When it comes to construction sector, thermal insulation materials are crucial

for improving energy efficiency, that is why they need to be designed and implemented

according to the measures prescribed in the regulations and laws. The main dimensions of

building physics that are considered in rating of the insulating quality are: thermal

conductivity, heat transfer coefficient and thermal resistance.

The most common traditional materials are presented and compared next to modern, much

more effective physical properties. If the envelope of an existing building consumes more energy

than what is allowed, it is optional to be reconstructed with an energy renovation project, in

other words, a new facade system. The most often choice is ETICS contact systems.

The ventilated façade system combined with traditional thermal insulation materials completes

the theme of modern energy efficiency into a successful complex of quality construction.

Keywords: envelope, energy efficiency, thermal insulation, ETICS, ventilated facade

Popis korištenih kratica

TI toplinska izolacija

ZI zvučna izolacija

CO2 ugljikov dioksid

PVC polivinil klorid

IC infracrvena

HVAC heating, ventilation and air conditioning; grijanje, ventilacija i hlađenje

NZEB Nearly zero-energy building; zgrada gotovo nulte energije

EPS ekspandirani polisteren

XPS ekstrudirani polisteren

PUR poliuretanska pjena

PIR poliizocijanurati

A1 klasa negorivosti, ne doprinosi požaru

AIM Advanced Insulation Materials; napredni izolaterski materijali

NASA National Aeronautics and Space Administration

USD američki dolar

VIP vakuum izolacijski paneli

GFP gas filled panels; plinom ispunjeni paneli

PET poli(etilen-tereftalat)

HDPE high density polyethylene; polietilen velike gustoće

LDPE low density polyethylene; polietilen male gustoće

ETICS External thermal insulation composite system; povezani sustav za vanjsku

toplinsku izolaciju

HPL High Pressure Laminates; laminati proizvedeni pod velikim pritiskom

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................. 1

2. OVOJNICA ....................................................................................................................... 4

2.1. Toplinski mostovi ........................................................................................................ 7

3. ENERGETSKA UČINKOVITOST ................................................................................ 9

3.1. Fizika zgrade .............................................................................................................. 11

4. TRADICIONALNI MATERIJALI ............................................................................... 14

4.1. Mineralna vuna .......................................................................................................... 14

4.2. Ekspandirani polistiren (EPS) ................................................................................... 16

4.3. Ekstrudirani polistiren (XPS) .................................................................................... 18

4.4. Poliuretanske pjene (PUR i PIR) ............................................................................... 20

5. SUVREMENI MATERIJALI ........................................................................................ 22

5.1. Aerogel ..................................................................................................................... 22

5.2. Vakuum izolacijski paneli (VIP) .............................................................................. 27

6. FASADE ........................................................................................................................... 31

6.1. Toplinski fasadni sustav ........................................................................................... 31

6.2. Ventilirani fasadni sustav ......................................................................................... 35

7. ZAKLJUČAK ................................................................................................................. 38

8. LITERATURA ................................................................................................................ 39

9. PRILOZI

1

1. UVOD

Od početka stvaranja stambenih objekata, ljudi nastoje unaprijediti tehniku gradnje i

uporabu materijala. Tada su glavni povod podizanja barijera bile zaštita i privatnost, a ubrzo se

nadovezala kvaliteta življenja i estetika. Sama riječ izolacija po definiciji slovi kao odvajanje,

odnosno prekidanje doticaja između dva subjekta. Njena je smisao jednaka i u stručnom govoru,

jer predstavlja sloj materijala u ovojnici građevine koji sprečava vanjske utjecaje na unutarnji

prostor.

Vrste materijala koje se danas koriste, uvelike se razlikuju od prvotnih, primitivnih najviše

po kompleksnosti prerade sirovina. Vezano na materijale, prve sustave u gradnji poznajemo iz

razdoblja neolitika, tijekom kojeg su bilježeni pomaci u reguliranju standarda življenja. Odabir

lokacije naselja bio je usko povezan sa količinom i pozicijom obnovljivih resursa iz prirode,

koji su stanovnicima olakšavali život. Špilje su zamijenjene improviziranim jednostavnim

nastambama, sojenicama i zemunicama. Ovisno o potrebi uvjetovanoj atmosferskim

utjecajima, za izgradnju su bile korištene primarne sirovine dostupne na tom podneblju. Kostur

konstrukcije mogao je biti izrađen od obrađenog kamena, stabla su omogućavala uporabu

drvenih stupova, a mješavinom gline i biljaka izrađivala se tadašnja opeka. Čvrstoća i značajnija

otpornost opeke, postizala se sušenjem oblikovanih kalupa na suncu, a kada je otkriveno kako

termičko izlaganje visokim temperaturama poboljšava kvalitetu gradnje, osmišljene su

pokretne peći, u kojima su pekli materijal na licu mjesta. Pečena opeka datira kao prvi materijal

u graditeljstvu koji je izrađen umjetno, pod temperaturom od 1000˚C.

U hrvatskom jeziku, opeka sušena na suncu zove se ćerpič. Iako na našim prostorima nema

značajnijih prapovijesnih nalazišta tog materijala, postoje naselja koja su u novije doba

prepoznala njegov potencijal. U sklopu raznih manifestacija na istoku države, danas je moguće

posjetiti radionice o izradi ćerpiča. Jedni od ciljeva su edukacija ljudi zainteresiranih za

zaboravljene tehnike održive gradnje, te spontani ruralni razvoj zbog veće potražnje za

ilovačom, koja je njegova glavna komponenta. Preostale suspstance za izvorni recept sušene

opeke mogu biti aditivi poput blata i slame, rižine ljuske ili pijeska, a njihova je uloga da

spriječe nastanak pukotina. Sredinom 19. stoljeća naglo je prekinuto korištenje živih opeka

zbog pojave podzemnih voda koje su zidovi upijali. Posljedica je bilo periodično bubrenje i

rušenje objekta. Iako je ova primitivna vrsta gradnje neko vrijeme bila zaboravljena, ponovno

se otkrivaju strategije kako bi bila dugotrajnija.

Slika 1.1. Ćerpič Slika 1.2. Ćerpič u izvedbi

2

Težnja prema ugodnoj mikroklimi unutarnjeg prostora postiže se uporabom adekvatnih

materijala u izradi ovojnice, za koje je poželjno da nemaju agresivan utjecaj na okoliš. U dugom

periodu stvaranja nije postojao fokus na energetsku učinkovitost, stoga je u novije doba

potrebno smanjiti količinu potrošnje energije u postojećim građevinama, te preventivno

projektirati nove objekte prema propisima.

Najprimitivniji građevinski materijal za stvaranje ovojnice koji poštiva načela održive

gradnje predstavlja slama. Ona se koristila od perioda kada kvaliteta zraka nije bila narušena

od strane čovjeka. Sličnost slame i sijena je da čine produkt sušenja biljaka na zraku i suncu.

Slama se sastoji od duguljastih žitarica i mahunarki žilavijeg sastava, a sijeno od niže i tanje

trave. U kombinaciji čine kompaktniji materijal koji se nadopunjuje i povezuje kompresiranjem

u bale. Ulogu nosive konstrukcije (stupovi i grede) najbolje preuzima drvo, koje je poželjno

postaviti okomito kao stupove i horizontalno kao daske na kojima bi montaža bala čvršće

prijanjala, obzirom da između blokova nema veziva. Žbukanje zidova je neizostavan korak,

kako bi se omogućila vatrootpornost. Postavlja se mrežica zbog glađeg prijanjanja žbuke na

sijeno, a najbolji su izbor one na prirodnoj bazi; vapnena ili glinena. Ti ekološki materijali

osiguravaju paropropusnost i disanje objekta kroz koji bi ventilirao svježi zrak.

Slika 1.3. Blokovi bala u drvenoj konstrukciji Slika 1.4. Žbukanje slame

Prednosti slame kao građevinskog materijala su brojne, a najčešće se navode: dobra

toplinska i akustična izolacija, otpornost na potres, dostupnost i niska cijena sirovine, te

jednostavnost arhitektonskog oblikovanja. Zbog malih potreba za grijanjem i hlađenjem, kuća

od slame može znatno pridonijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova, stoga izazov

projektiranja 21. stoljeća postaje poboljšanje energetske učinkovitosti kuća. [1]

Karakteristike : Toplinska provodljivost: λ = 0,035-0,09 W/mK

Klasa zapaljivosti: B 3 (brzo goriv materijal)

Faktor otpora prolaza vodene pare: µ = 2

Gustoća: oko 100 kg/m3

3

Završna obloga zidova slame može biti nastavljena u ekološkom tonu korištenjem dasaka ili

drugog prerađenog prirodnog materijala. Tako se prekrivaju neizbježne neravnine žbuke, koje

u drugom slučaju mogu biti naglašene kao šarmantni završni sloj te ekološki prihvatljive

ovojnice.

Slika 1.5. Slojevi ovojnice na bazi slame

Iako ima solidna svojstva koja se postižu slaganjem nešto debljih presjeka obodnih

zidova, slama u hrvatskim zakonima nije evidentirana kao građevinski niti izolaterski materijal.

Prosječno je riječ o 45cm čistog nosivog sloja, čija je toplinska provodljivost oko 0,045

[W/mK].

U nastavku rada, biti će prezentirano kako se razvilo projektiranje ovojnice u usporedbi s

uvodnim primjerom, te kakav utjecaj imaju izolatori nad pojmom energetske učinkovitosti.

1 Drveni okvir

2 Bale slame

3 Zaštitna ploča

4 Pričvrsne letvice

5 Obloga

4

2. OVOJNICA

Ovojnica objekta u nacrtu podsjeća na okvir ili granicu stvorenu od slojeva materijala

spojenih u homogenu cjelinu, koja je nosioc kvalitete i učinkovitosti.

Slika 2.1. Slikovita definicija ovojnice

Projektiranje ovojnice vrlo je složen zadatak jer je potrebno uzeti u obzir niz čimbenika

kako bi se uspostavila ravnoteža između razine željenih svojstava, financijskih troškova i

dugotrajnog postojanja materijala. Sama ovojnica sadrži više podsustava sastavljenih od

različitih komponenti. Svaka od njih je trodimenzionalan, višeslojan sklop različitih materijala;

od završnog unutarnjeg, do vanjske obloge fasade. Budući da ovojnicu čini bilo koji dio zgrade

koji fizički razdvaja vanjsku od unutarnje okoline, razlikujemo nadzemni i podzemni dio, a

njeni sastavni sustavi mogu biti grupirani kao [2]:

− sustavi podova na tlu

− sustavi vanjskih podzemnih zidova

− sustavi vanjskih nadzemnih zidova; uključujući prozore i vrata

− krovni sustavi

Kako bi projektiranje ovojnice smatrali uspješnim, primarno je da ona bude otporna na utjecaje

koji se vrše nad njom. U tom slučaju razlikujemo :

− atmosferske utjecaje iz okoliša

− unutarnje utjecaje : stvara ih čovjek svojim boravkom u objektu

− utjecaji koji se događaju u samoj ovojnici za vrijeme djelovanja prethodna dva

Njihova je izmjena promjenjiva, stoga se mora obratiti pozornost da se ne naruši funkcija

otpornosti. Odraz problema bio bi stvaranje loših reakcija u sastavnim materijalima koje bi

narušile estetiku, nosivost i kvalitetu zraka.

Četiri osnovne funkcije ovojnice su [2]:

1. Funkcija nosivosti: teži odupiranju i prenošenju vanjskih i unutarnjih sila. Riječ je o

bočnim silama (vjetar i potres), gravitacijskim (stalno opterećenje, snijeg), reološkim

(temperatura, vlaga), te mehaničkim silama u obliku udaraca. Ova funkcija predstavlja

sposobnost ovojnice da se odupre opterećenjima, stoga je navedene sile potrebno uzeti

u obzir u fazi projektiranja.

5

2. Funkcija kontrole: odnosi se na upravljanje masom i tokom energije; toplinom, zrakom,

vlagom, kišom, zvukom, vatrom i insektima.

U smislu kontrole, ovojnica funkcionira kao 𝑏𝑢𝑖𝑙𝑑𝑖𝑛𝑔 𝑠𝑘𝑖𝑛1 na dva načina:

− Blokira atmosferske utjecaje

− kontrolirano propušta utjecaje poput svjetlosti, zraka, topline i zvuka,

ovisno o potrebama korisnika

Kontrola klimatskih uvjeta prvotno se pokušava postići fizičkim svojstvima ovojnice

(TI, paropropusnost, zrakonepropusnost, ZI), a ako učinak nije zadovoljavajući, koristi

se energija (rasvjeta, grijanje, hlađenje, ventilacija).

Oba načina kontrole su važna, no potrebno je naglasiti kako je kontrola pomoću fizičkih

svojstava znatno učinkovitija i jeftinija. U slučaju loše projektirane ili izvedene

ovojnice, nedostatke je nemoguće nadoknaditi uporabom energije, već počinje

beskrasno trošenje energije i novca. Kako bi se ostvarila što učinkovitija, isplativija

zgrada, sa što manje nedostataka i popravaka, važno je da se funkcija ovojnice kao

fizičke barijere maksimalno iskoristi, dok bi upotreba energije bila samo resurs kojim

se prilagođavaju manja odstupanja prema potrebama osobe koja boravi u prostoru.

Slika 2.2. Vanjski utjecaji na ovojnicu

1 'koža građevine'

6

3. Estetska funkcija: odnosi se na vanjske i unutarnje vidljive površine (boje, teksture,

refleksije i uzorci). Slojevi ove skupine su u izravnom dodiru s vanjskim i unutarnjim

utjecajima koji troše njezinu postojanost.. Važno je predvidjeti koji su mogući utjecaji

na promatranoj površini sloja, da bi se odabrani materijal bio adekvatan i dugotrajan, a

zamišljena estetika postojana.

Izdržljivost materijala varira ovisno o njegovim prirodnim i površinskim

karakteristikama. Porozni materijali poput opeke ili kamena, nakupljaju prljavštinu i

organski rast na površini, dok kod nepropusnih materijala, poput metala ili plastike,

može doći do unutarnjih kemijskih reakcija. Projektant mora biti svjestan svih promjena

prilikom odabira materijala, kako bi se izbjeglo propadanje i gubitak fizičkih svojstava.

Određene promjene ne mogu biti potpuno uklonjene, ali se mogu predvidjeti i

kontrolirati; primjer: ispravan odabir boje ili teksture površine, oblik zgrade koji

omogućava kontrolirani odvod oborina s fasade.

4. Funkcija distribucije: bitno je osigurati i montirati usluge zgrade kao što su električna

energija, komunikacija, instalacije, zračni kanali, plinske cijevi, krovni slivnici, itd. Dio

suvremene arhitekture je razvitak korištenja ovojnice kao proizvođača električne i/ili

toplinske energije potrebne zgradi.

Obzirom da je jedna od prepreka u smanjenju stakleničkih plinova emitiranje CO2, potrebno je

poštivati mjere za energetsku učinkovitost projektiranja fasadnih i krovnih sustava. One su dio

opće građevinske regulative, odnosno jedan od bitnih temeljnih zakona za građevinu. U

nastavku je Članak 14. iz Zakona o gradnji, vezan za gospodarenje energijom i očuvanje

topline.

Članak 14.

Građevine i njihove instalacije za grijanje, hlađenje, osvjetljenje i provjetravanje moraju biti

projektirane i izgrađene tako da količina energije koju zahtijevaju ostane na niskoj razini,

uzimajući u obzir korisnike i klimatske uvjete smještaja građevine. Građevine također moraju

biti energetski učinkovite, tako da koriste što je moguće manje energije tijekom građenja i

razgradnje. [3] (NN 125/19)

Slika 2.3. Potrošnja energije po sektorima i energentima

7

2.1. Toplinski mostovi

Toplinski mostovi su najčešći izvori gubitaka topline i rezultati lošeg rješenja na pitanje

ovojnice. Kada se promatra grijani prostor objekta, mostovi se stvaraju na mjestima gdje dolazi

do promjene u materijalima ili obliku gradnje.

Slika 2.1.1. Nastanak toplinskog mosta

Prirodni proces izmjene topline i vlage između unutarnjeg i vanjskog prostora ne može

se potpuno zaustaviti. Građevne dijelove zbog toga treba projektirati na način da se osigura

ispravan fizikalni proces, odnosno proces koji neće dopustiti kondenzaciju vodene pare u

građevnom dijelu ili na njemu u mjeri koja može izazvati građevinsku štetu. [4] Na slici 2.1.1

prikazano je kako betonska konzola nije toplinski izolirana i time je direktno izložena

djelovanju različitih temperatura na konstrukciju. Kako vanjska, hladna temperatura prodire u

mjesto nastanka toplinskog mosta, unutrašnjem dijelu ovojnice također pada temperatura.

Dakle, kroz toplinske mostove se gubi toplina iz grijanog prostora, a zidovi postaju osjetno

hladniji. Promjenom temperature u materijalu raste rizik od stvaranja vlažnosti.

Do toga dolazi kada temperatura površine unutrašnje strane građevinskog elementa u području

toplinskog mosta padne ispod temperature rošenja zraka površine. Posljedica je nastajanje

kondenzata na površini građevinskog elementa. Pod određenim rubnim uvjetima (vlažnost,

temperatura, dostava hranjivih tvari, trajanje izloženosti) može doći do stvaranja plijesni. [5]

Ako je plijesan zahvatila manju količinu zida, nerijetko može biti sanirana postupkom

struganja, premaza impregnacije i učestalog provjetravanja, te kao takva nije opasnost za

zdravlje. Navedene su situacije često povezane promjenom drvene stolarije u PVC, zbog

pojačanog kondenziranja i slabijeg strujanja zraka. U slučaju da razmnožena plijesan zahvaća

veću površinu zida, problem može biti riješen isključivo uz stručno savjetovanje i obnovom

toplinske izolacije cijelog objekta.

8

Vrste toplinskih mostova :

1. Strukturalni : najčešće uzrokovani diskontinuitetom materijala u ovojnici i javljaju se

oko prozora, vrata, podnih spojeva

2. Geometrijski : ovise o obliku konstrukcije; dvodimenzionalni ili trodimenzionalni

mostovi koji su posljedica promjene oblika ili debljine materijala

3. Kombinirani : kada je toplinski most aktivan u dijelu konstrukcije koja odgovara opisu

prethodna dva ; krovovi (slika 2.1.2), konzole

Slika 2.1.2. Ravni krov - kombinirani toplinski most

Izgrađeni objekti mogu biti pregledani putem IC termografije. Na snimkama se mogu

identificirati gubici toplinske energije kroz ovojnicu promatrane građevine. Preko toplinske

slike se uoče mjesta procurivanja, povišene vlažnosti u konstrukciji i delaminacija žbuke, te se

lakše utvrđuje uzrok i sanacija. Opcije korištenja su i više nego korisne za preventivnu provjeru

u slučaju kupnje stambenih ili javnih prostora, kojima je golim okom nemoguće vidjeti

unutrašnje pravo stanje materijala. Rezultat snimanja zove se termogram, a jarke boje na

prikazu predstavljaju mjesta odskakanja u temperaturi.

Slika 2.1.3. Termogram građevine na kojoj su loše izvedeni toplinski mostovi; crvena boja

prikazuje mjesta s najvećim prolazom topline

9

3. ENERGETSKA UČINKOVITOST

Smatram da je pojam energetske učinkovitosti postao aktualna tema ulaskom Hrvatske u

Europsku uniju. Promjena standarda življenja apelira na nove životne navike i modernizaciju

zakona koji idu u prilog čovjeku i prirodi. Od listopada 2014. godine na snazi je Zakon o

energetskoj učinkovitosti čiji je glavni cilj : ' smanjenje negativnih utjecaja na okoliš iz

energetskog sektora, poboljšanje sigurnosti opskrbe energijom, zadovoljavanje potreba

potrošača energije i ispunjavanje međunarodnih obveza Republike Hrvatske u području

smanjenja emisije stakleničkih plinova i to poticanjem mjera energetske učinkovitosti u svim

sektorima potrošnje energije.' (NN 127/14) [6]

U prošlosti, posebno početkom dvadesetog stoljeća, nije se vodilo računa o ograničenosti zaliha

neobnovljivih fosilnih energenata (ugljen, nafta i zemni plin), a zbog nemarne potrošnje oni u

novije vrijeme postaju skuplji i sve ih je manje. Sada se procjenjuje da bi alternativni izvori

energije mogli zadovoljiti današnje potrebe u stanogradnji. Znanost i tehnika neprestano se

usavršavaju, a samim time i unapređuju načini korištenja izvora. Najznačajniji su sunčana

energija, kinetička energija vjetra, bioenergija i energija morskih valova, stvoreni su i dinamički

toplinski materijali kojima je moguće kontrolirati toplinsku vodljivost ovisno o potrebama i

mjestu gradnje objekta. Uporaba alternativnih izvora energije temelji se na principu da novi

obnovljivi izvori energije moraju biti tehnički ostvarivi i ekonomski isplativi, a cijena mora biti

barem jednaka ili niža od cijene konvencionalnih izvora energije (fosilni energenti i

hidroenergija). [7]

Na slici 2.3. prikazano je kako je uz sektor prometa, električna energija u zgradarstvu najveći

potrošač gledajući potrošnju u MWh. Kako se alternativni izvori energije već aktivno koriste,

evidentno je da se održivom gradnjom može značajno smanjiti količina potrošnje energije. Oni

dolaze u obliku fotonaponskih čelija, vjetrogeneratora, HVAC sustava i toplinskih pumpi.

Kao dio direktive Europske Unije o ukupnoj energetskoj učinkovitosti zgrada, države koje su

članice EU postavljaju cilj uvođenja standarda zgrada gotovo nulte energije (NZEB) do 2020.

godine. Takav standard niskoenergetskih kuća podrazumijeva visoku razinu TI, što smanjuje

ukupni gubitak topline kroz vanjsku ovojnicu zgrade. Cilj je maksimalno smanjiti aktivni sustav

grijanja ili čak potpuno isključiti njegovu uporabu iz standardnog načina gradnje.Većina

preostalih zahtjeva za toplinom može biti pokrivena pasivnim izvorima topline. [8]

Na našim prostorima više od 80% stambenih objekata nema energetski prihvatljive

ovojnice. Taj je podatak rezultat energetskog pregleda zgrade kojeg izdaje ovlaštena osoba, a

zove se izvješće o energetskom pregledu. Kako se svakom objektu energetska učinkovitost

može poboljšati, nakon pregleda se u izvješću predlažu preinake i izolaterska rekonstrukcija

kompletne ovojnice ili određenog djela.

Nakon proračuna geometrijeske prirode, ovlašteni unosi podatke u program za izračun fizike

zgrade. Energetski certifikati su zakonski dokumenti o energetskom stanju pregledane

građevine. Cilj izdavanja je informacija o energetskom razredu i uvid o razini energetske

učinkovitosti. Energetski razredi dijele se u skupine označene abecednim redom od A+ do G.

10

Pregled čini :

− Lociranje objekta zbog uvida u prosječne temperature (rezultat se evidentira u Registru

certifikata)

− bilježenje tipologije izgradnje objekta – najčešće vođeno iskustvom

− tlocrtni plan s mjerama (uz naznake grijanog i negrijanog prostora, vanjskog zraka i

stranama svijeta)

− izmjerene kvadrature otvora, nadvoja, serklaža, parapeta

− popis sustava za grijanje i hlađenje

− popis rasvjetnih tijela i ostalih potrošača energije

− konzultacije o mjesečnoj potrošnji energije posljednje 3 godine

Kako bi se postigao energetski razred A, objekt mora imati izvrsno izvedenu ovojnicu. To znači

da bi zidovi trebali biti obloženi sa minimalno 15cm toplinske izolacije, a strop zbog veće

toplinske provodljivosti 25cm. Stolarija mora biti kvalitetno postavljena sa ispravnim brtvama

i staklima male toplinske provodljiosti, a poželjna je i dodatna zaštita od sunca u obliku roleta.

Otvori orijentirani prema sjevernom pročelju morali bi biti minimalni zbog povećanih

toplinskih gubitaka.

U slučaju da razultati pregleda ne zadovoljavaju propise, poželjno je započeti projekt

energetske obnove. Projekt nije jeftin, no ulaganja financija u obnovu postanu isplativa

narednih godina u obliku uštede energije za grijanje, odnosno hlađenje. Period povrata za

gledanu građevinu može biti iskazan proračunom koji je dodatak projektu obnove. Pravilnik o

energetskom certificiranju zgrada zahtjeva da certifikat moraju imati dvije skupine građevina :

1. Stambene zgrade

− Samostojeće obiteljske kuće, kuće u nizu i stanovi u zgradama

2. Nestambene zgrade

− Obrazovne ustanove, poslovni objekti, zdrastvene i kulturno umjetničke zgrade

− Trgovački centri

− Ostali objekti u kojima se regulira unutarnja mikroklima

Slika 3.1. Tablični kriterij utvrđivanja energetskog razreda

11

3.1. Fizika zgrade

Nakon statike, izolacija objekta ima primarnu važnost u kvaliteti gradnje, stoga jedan

dio projektne dokumentacije obuhvaća fiziku zgrade u obliku Elaborata racionalne uporabe

energije i toplinske zaštite zgrade.

Promjenjiva veličina koja je najprisutnija u energetici zgradarstva jest toplina. Toplinu se u

fizici definira na više načina, a gledano iz aspekta energije, ona je prenesena toplinska energija

koja prelazi s tijela više temperature na tijelo niže temperature i teži uspostavljanju ravnoteže.

Ako promatramo ovojnicu sastavljenu od više slojeva, evidentno je da svaki sloj ima svoju

toplinsku provodljivost, gustoću, sastav i debljinu, te ne preuzima energiju u jednakoj količini

i brzini.

Kvalitetno projektiranje slojeva materijala vođeno je zadatkom da ne dopušta narušiti funkciju

ovojnice djelovanjem termičkih kontakata. Prijenos topline u svrhu zagrijavanja može biti

izvršen na tri načina [9] :

1. Kondukcija - sposobnost vođenja topline u krutim, tekućim i plinovitim sredstvima

2. Konvekcija – strujanje topline u tekućim i plinovitim sredstvima

3. Radijacija – zračenje u plinovitim i vakuumskim sredstvima

Koeficijent toplinske vodljivosti služi kao mjera količine prijenosa energije, označava se

slovom .

= q · d / T W/mK (1)

q = gustoća toplinskog toka (W/m2 )

d = debljina materijala (m)

T = razlika u temperaturi ( ˚K )

Koeficijent toplinske vodljivosti je glavna uloga toplinsko izolacijskog sustava , to jest veličina

je mjerilo za kvalitetu materijala. Poželjno je da bude što manja jer to znači da je sustav

termički izoliran materijalom slabe vodljivosti. U odnosu na strukturalni sastav, gusti materijali

imaju manju .

Slika 3.1.1. Ovisnost potrebne toplinske energije o debljini izolacije i koeficijentu U

12

Za vrijeme djelovanja ekstremnih sezonskih atmosferskih utjecaja, ovojnica čini barijeru

između vanjskih (T1) i unutarnjih temperatura (T2). U zimskim mjesecima, razlika između

temperatura posebno dolazi do izražaja jer često bude i preko 20-30˚C. Kako bi se u unutarnjem

prostoru zadržala ugodna klima, vanjski zidovi i krov pružaju otpor. Taj toplinski otpor (R)

predstavlja omjer debljine materijala i toplinske provodljivosti, a izražava se mjernom

jedinicom m2K/W. Svaki zasebni materijal ima vlastiti toplinski otpor koji ovisi o strukturi,

porozitetu i gustoći, a zbroj svih otpora slojeva čini ukupan otpor građevinskog elementa (Rw).

Ako materijal ima velik otpor, njegova izolaterska funkcija je bolja.

R = 𝑑

𝜆 m2K/W (2)

R = toplinski otpor

d = debljina sloja materijala

λ = toplinska provodljivost

Promatrajući kompletan projektirani sustav ovojnice, za ukupni toplinski otpor (Rw) potrebno

je zbrojiti otpore svih homogenih materijala u presjeku sa površinskim toplinskim otporima.

Rw = Rsi + R1+ R2+ R3+...+ Rn + Rse m2K/W (3)

R1, R2, R3,.., Rn = otpor topline pojedinog sloja

Rsi, Rse = unutarnji i vanjski plošni toplinski otpor

Kao i izolacijski, konstruktivni elementi poput zida, stropa i krova, skloni su kondukciji koja

se bilježi koeficijentom U. U = količina topline koja u jedinici vremena prođe okomito kroz

jedinicu površine građevinskog elementa pri jediničnoj razlici temperatura zraka sa obje strane

elementa, kada je postignuto stacionarno stanje. [9] Izolacija je bolja ako je vrijednost veličine

U manja.

U = 1

𝑅𝑤 m2K/W (4)

U = koeficijent prolaska topline

Rw = toplinski otpor

Godišnja potrebna toplinska energija za grijanje označava se sa 𝑄𝐻,𝑛𝑑; to je računski određena

količina topline koju sustav grijanja treba dovesti u zgradu tijekom jedne godine, s ciljem da se

održi prosječna unutarnja temperatura za razdoblje grijanja. [10]

QH,nd= QH,ht- ηH,gn · QH,gn [kWh] (5)

QH,nd = potrebna toplinska energija za grijanje

QH,ht = izmjenjena toplinska energija u periodu grijanja

ηH,gn = faktor iskorištenja toplinskih dobitaka

QH,gn = ukupni toplinski dobici zgrade u periodu grijanja ukupno

13

Za primjer : gledamo međukatnu konstrukciju koja graniči s negrijanim potkrovljem veličine

10x10m, odnosno A=100m2. Slojevi su :

1. Žbuka

λ1= 0,8 W/K d1= 2 cm

2. Opeka (FERT strop)

λ2= 0,6 W/K d2= 10 cm

3. Armirani beton

λ3= 1,2 W/K d3= 10 cm

Zadatak je dobiti realni gubitak u kW, gledajući djelovanje konstrukcije 10 dana (240 h) prema

vanjskoj temperaturi (T1) koja u prosjeku iznosi -10˚C, dok je unutarnja (T2) +20 ˚C, te

usporediti kakav bi gubitak bio ako se u slojeve doda mineralna vuna debljine 20 cm. Zbog

pojednostavljenj izračuna, zanemareni su površinski toplinski otpori.

R1= 0,020,8

= 0,025 m2K/W

R2= 0,10,6

= 0,17 m2K/W

R3= 0,11,2

= 0,08 m2K/W

Rw = R1+R2+R3 (3.1)

Rw = 0,275 m2K/W

U = 1𝑅 =

1

0,275 = 3,64 W/m2K ·100m2 · 30 ˚C · 240h = 2 620,800 kW

4. Mineralna vuna

λ4= 0,035 W/K d4= 20 cm

R4= 0,2

0,035 = 5,71 + Rw = 5,99 m2K/W

U = 1𝑅 =

1

5,99 = 0,17 W/m2K · 100m2 ·30 ˚C · 240h =122,400 kW

2620,8-122,4 = 2498,4 kW UŠTEDA

14

4. TRADICIONALNI MATERIJALI

Znanstvena otkrića u 20. stoljeću utjecala su na tada uobičajen način gradnje. Nakon

debelih obodnih zidova koji su preuzimali ulogu nosivosti i izolacije, dolazi do revolucionarnih

promjena u detaljima i slojevima objekata. Mijenjali su se tipovi nosivih konstrukcija i koristili

novi materijali u ovojnici koji su omogućavali veću fleksibilnost u oblikovanju.

Među nizom promjena koje je obilježilo prošlo stoljeće nalaze se i pisane norme i zakoni kojima

se pristupalo u gradnji. Cilj reforme je smanjiti toplinske gubitke, smanjiti količinu vlage u

prostoru u kojem se boravi, očuvati cijelost fasade i smanjiti troškove za korištenje energije.

Tradicionalnu TI dijelimo na dvije kemijske skupine :

1. Anorganske materijale (mineralna vuna; kamena vuna, staklena vuna)

2. Organske materijale (EPS, XPS, PUR, PIR)

4.1. Mineralna vuna

Mineralna vuna je anorganski materijal proizveden od sirovih materijala tretiranih

visokim temperaturama. Obuhvaća dvije vrste različitih baznih materijala :

1. Kamena vuna

Kamena vuna je izolaterski materijal na bazi kamena dolomita, bazalta i dijabaza koji su

obrađeni pod temperaturom od 1600°C. Nakon dosezanja točke taljenja dodaje se gorivo koks,

te se smjesa uz dodavanje veziva za tvrdoću nastavlja taliti do vlaknastog stanja. Iz vlakana

koja nastaju oblikuje se sloj kamene vune koji se potom oblikuje u izolacijske ploče ili role.

Karakteristike[11] :

− kratka vlakna

− veća gustoća od staklene vune

− visoka čvrstoća na tlak

− odlično izoliranje od zvuka

− negoriv materijal, klasa negorivosti A1

− maximalna radna temperatura 750°C

− veća otpornost na požar od staklene vune

− niža elastičnost materijala

− otporna na mehanička oštećenja

− mogućnost prilagodbe i kaširanja ovisno o namjeni (ventilirane fasade)

15

Slika 4.1.1. Izoliranje zida kamenom vunom Slika 4.1.2. Nanos ljepila

2. Staklena vuna

Staklena vuna je izolaterski produkt kvarcnog pijeska i 50-60% recikliranog stakla. Spoj

tih materijala se tali u peći do željene smjese, koja se zatim ulijeva u rotore za daljnju preradu.

Iz dobivene smjese oblikuju se duguljasta vlakna koja se tretiraju vezivom. Iz vlakana se potom

oblikuje sloj staklene vune, koju se reže i pakira u role.

Karakteristike[11] :

− elastičnija vlakna nego kod kamene vune

− vlakna su duža, a duži je i materijal

− jednostavnija je za ugradnju jer nije potrebno precizno rezanje materijala

− kod ugradnje ne ostaju prazna i nepopunjena mjesta; toplinski mostovi

− manje je gustoće od kamene vune

− niže je čvrstoće na tlak od kamene vune

− odlična za zvučnu izolaciju

− negoriv materijal, klasa negorivosti A1

− max. radna temperatura 230 °C

− visoka zatezna čvrstoća

− otporna na mehanička oštećenja

Slika 4.1.3. Oblaganje krovišta staklenom vunom

16

Slika 4.1.4. Fizikalne karakteristike mineralne vune

4.2. Ekspandirani polistiren (EPS)

Polistireni su plastike koje se dobivaju iz nafte, a baziraju se i na spojevima molekula

stirena. Ekspandirani polistiren se proizvodi od sirovine koja nalikuje zrnu šećera i koja se

zagrijava parom na oko 100°C. Svako zrnce ekspandira na oko 30-50 puta svog prvotnog

volumena, a gustoća im se smanji sa 600kg/m3 na 10-30kg/m3. [12]

Slika 4.2.1. Promjena strukture polistirena

17

Predekspandirane granule sazrijevaju na zraku u ventiliranim silosima, nakon čega se ugrađuju

u metalne kalupe i sljepljuju u konačni oblik. Nakon vađenja iz kalupa potrebno je sazrijevanje

kako bi iz materijala izašli zaostala voda i pentan (ugljikovodik). Kod proizvodnje jednostavnih

ploča, u kalupima se proizvode veliki blokovi, koji se nakon sazrijevanja režu vrućom žicom

na konačne dimenzije i pakiraju. [12]

Slika 4.2.2. Posljedica izgaranja stiropora; Studentski dom Cvjetno naselje

Prepoznatljivi naziv za polistiren je stiropor. On je multifunkcionalan materijal koji se

koristi najčešće u graditeljstvu kao toplinski i zvučni izolator. Obzirom da je 95% njegovog

sastava zrak, vrlo je lagan za ugradbu i transport. Iako su mu cijena i toplinske karakteristike

solidne, stiropor je lako goriv materijal čije izgaranje brzo zahvaća ostatak fasade pojavom

sekundarnih požara. Zbog te opasnosti tehnički propisi nalažu da se velike fasadne plohe EPS

izolacije prekidaju, odnosno, kombiniraju s prekidima mineralne vune. U praksi su to mjesta

oko otvora, jer su najčešći izvor pojave prvih plamena. Pod visokim temperaturama je topljiv

kao i ostale plastike, a vatra reproducira crni dim koji je opasan za ljude i okoliš. Dimenzije

EPS ploča su 100x50cm, a debljina varira po potrebi, od 2,5-30 cm.

18

Slika 4.2.3. Fizikalne karakteristike EPS-a

4.3. Ekstrudirani polistiren (XPS)

Izolacija od ekstrudiranog polistirena proizvodi se postupkom ekstruzije. To je proces

koji rezultira zatvorenom ćelijskom strukturom, glatke površine pri vrhu i dnu ploče. Zatvorena

struktura sprječava prodiranje vode u unutrašnjost izolacijske ploče i tako osigurava dugoročnu

čvrstoću i trajnost obloge. [13] Kvalitete koje stirodur razlikuju od stiropora su neosjetljivosti

na vlagu i visoku tlačnu čvrstoću. Zbog tih se svojstava upotrebljava u različitim područjima

visoko i nisko gradnje, ali najučestalija je na mjestima kojima prijeti opasnost od vlage.

Primjeri korištenja su[14] :

− toplinska zaštita podrumskih podova

− toplinska izolacija i zaštita hidroizolacije na zasutim podrumskim zidovima

− izolacijsko rješenje za ravne krovove

− dodatna izolacija kod saniranja loše izvedenih krovova

− toplinska izolacija betonskih konstrukcija (sokl, rubovi ploča, balkoni)

19

Slika 4.3.1. Oblaganje sokla XPS-om Slika 4.3.2. XPS u boji

Ekstrudirani polistiren je prepoznatljiv po pastelnim bojama, (slika 4.3.2.) najčešće svijetla

žuta, plava ili roza. Boje predstavljaju samo različite proizvođače materijala i ne mijenjaju

njegova svojstva. Standardne dimenzije XPS ploča su 1250mm x 600mm, a optimalna debljina

varira od 2cm-12 cm.

Slika 4.3.3. Fizikalne karakteristike XPS-a

20

4.4. Poliuretanske pjene (PUR i PIR)

Poliuretanske pjene su izolacijski materijali u obliku krute pjenaste ploče ili blokova od

umjetnog materijala. Bazni materijal od kojih se rade su tvornički tretirane plastike.

Najznačajnija razlika između PUR i PIR pjene je reakcija na vatru. Kroz rad je spomenuto kako

svi materijali na bazi plastike brzo izgaraju, ali PIR ima nešto jaču otpornost. Izgaranje uzrokuje

pare otrovnije od svih prethodnih izolacija, stoga se takve posljedice sprječavaju spajanjem

pjene s drugim kompozitnim materijalima. To najčešće budu sendvič paneli koji predstavljaju

lake troslojne konstrukcijske materijale (unutarnje i vanjske obloge ispunjene izolacijom).

Za obradu i ugradnju PIR izolacijskih ploča na gradilištu nisu potrebni posebni alati. Obzirom

da nisu topljive, nemoguće ih je rezati ugrijanom žicom, no preinake mogu biti jednostavno

izvedene uporabom adekvatnog alata za rezanje, bušenje ili brušenje. [15]

Rubovi PIR ploča mogu se obraditi tako da se ploče spajaju preklopom (vidi sliku 4.4.1.)

odnosno tehnikom zvanom pero-utor, tako se sprječava diskontinuitet materijala i mogućnost

nastanka toplinskih mostova. Uzimajući u obzir strukturu zatvorenih ćelija, ploče su

zrakonepropusne i vodonepropusne. Na temelju visoke tlačne čvrstoće i čvrstoće na savijanje

ploče su dimenzijski stabilne i pod opterećenjem. [15]

Pravilnikom o uštedi energije (EnEV) određeno je kako je minimalna montirana debljina pjene

10 cm, no dostupnost materijala raspolaže debljinama od 5-12cm.

Slika 4.4.1 PIR ploča za međukatnu izolaciju Slika 4.4.2. PIR ploča za TI krovova i terasa

Osim što se može koristiti samostalno, pjena je nerijetko kaširana dodatnim materijalom

kako bi izolacija za namjenjeno područje bila učinkovitija. Obostrano kaširana mineralnim

flisom (slika 4.4.1.) odličan je izolator za međukatne konstrukcije između grijanog i negrijanog

prostora ili alu-folijom (slika 4.4.2.) za ravni krov, podove ili terase. Sama činjenica da oko

samog materijala postoji dodatna obloga, umanjuje vjerojatnost za uništavanje jezgre prilikom

montaže. Također, postoje razne dimenzije i oblici kojima se prilagođavaju prostoru; oblici

kosog trapeza za kutove, prorezi za fleksibilnost izoliranja zakrivljenih podkonstrukcija, itd.

21

Slika 4.4.3. Fizikalne karakteristike poliuretanske pjene

22

5. SUVREMENI MATERIJALI

Kako bi se smanjili presjeci ovojnice u zgradarstvu i omogućila se apsolutna fleksibilnost

u izradi arhitektonski avangardnih fasada, stručnjaci nastoje ukomponirati laboratorijski

otkrivene materijale u građevinarstvo. Na tržištu su dostupni različiti tradicionalni materijali od

kojih svaki ima područje svoje primjene, no kako svi sektori napreduju i tradicija nastoji biti

unaprijeđena. Cilj je stvoriti proizvode koji površinski ne zauzimaju puno prostora, a

funkcionalno nadmašuju sve koji postoje danas.

Za implementaciju novih materijala na tržište potrebna su desetljeća, ali ako ih klijenti krenu

koristiti kao tradicionalne izolatere, promijenit ce se životni standard čovjeka i ekosustava.

Forma napredne TI prikazana je u obliku AIM (Advanced Insulation Materials) slojeva koji su

bazirani na nanotehnologiji. Nano predstavlja jedinicu 10−9 koja u trenutnoj tematici

predstavlja veličinu pora promatranog materijala.

5.1. Aerogel

Nerijetko nazivan 'kruti dim' ili 'smrznuti dim', aerogel je umjetan materijal čije se

postojanje bilježi od 1931. godine. Znanstveno je otkriće koje nema sličnosti sa strukturom gela

kakvog poznajemo, već ga protivno tome definira pojam najveće krutosti među izolaterskim

materijalima.

Prvotni sastav aerogela razlikuje se od sastava modernog, a jednako vrijedi i za njegovu

uporabu. Izrađivan je na bazi silicija, aluminija ili celuloze, a koristio se u kozmetičke svrhe.

U drugoj polovici 20. stoljeća stvarali su se aerogeli organskog i anorganskog podrijetla. Spoj

njihovih komponenta i dalje se uspješno analizira zbog revolucionarnih fizičkih, kemijskih i

strukturalnih karakteristika, a produkt se zove hibridni nanokompozit.

Dvije faze stvaranja aerogela [16] :

1. Stvaranje 'vlažnog' gela

2. Superkritično sušenje: proces uklanjanja vlage iz smjese nakon kojeg ostaje samo kruta

silikatna mreža

Slika 5.1.1. Vrste aerogela različitih baznih materijala

23

1. Svojstva aerogela

Poroznost aerogela ponekad iznosi i preko 99%, međutim još uvijek ne postoje dovoljno

precizne metode za točno određivanje strukture poroznih materijala. Najčešća metoda je

plin/para apsorpcija u kojoj uzorak aerogela apsorbira određenu količinu plina (dušika). Ta

količina ovisi o veličini pora, te se BET (Brunauer, Emmit i Teller) jednadžbom može dobiti

površina materijala.

U aerogelu su prisutne sve vrste pora [16]:

− mikropore - promjer manji od 2 nm

− mezopore (najučestalije) - promjer između 2 nm i 50 nm

− makropore - promjer veći od 50 nm

Tablica 1. Svojstva silikatnih aerogelova [16]

SVOJSTVO VRIJEDNOST NAPOMENA

Gustoća 3-350 kg/m3 Uglavnom iznosi oko 100 kg/m3

Unutarnja površina 600-1000 m2/g Određeno pomoću apsorpcije i

desorpcije dušika

Poroznost 75-99,9 % Najčešće 95 %

Srednji promjeri pora ~ 20 nm Određeno pomoću apsorpcije i

desorpcije dušika

Primarni promjer čestica 2-5 nm Određeno elektronskim

mikroskopom

Poissonov faktor 0,2 Ne ovisi o gustoći. Sličan je kao kod

gustih silikata.

Modul elastičnosti 106-107 N/m2 Vrlo malen u odnosu prema gustim

silikatima

Tlačna čvrstoća 0,15-0,30 N/mm2

Vlačna čvrstoća 0,020 N/mm2

Lomna žilavost ~ 0,8 kPam1/2 Određeno savijanjem u 3 točke

Refrakcijski indeks 1,0-1,05 Vrlo malen za kruti materijal

Talište > 1200 °C

Otpornost na visoke

temperature do 500 °C Određene vrste mogu podnositi i veće

temperature.

Koeficijent toplinske

rastezljivosti 2,0-4,0 · 10-6 Određeno ultrazvučnim metodama

Toplinska vodljivost u zraku 0,016 W/mK

Toplinska vodljivost u vakuumu 0,004 W/mK

Električna otpornost 1015 ohm-cm

Dielektrična konstanta ~ 1,1 Za gustoću od 100 kg/m . Vrlo mala za

kruti materijal.

Brzina prolaza zvuka

100 m/s Za gustoću od 70 kg/m . Jedna od najmanjih brzina za kruti materijal.

24

2. Mehanička svojstva

Mehanička svojstva aerogela ovise o načinu i uvjetima proizvodnje, odnosno o kemijskim

vezama u materijalu. Kod proizvodnje u kiselim ili neutralnim uvjetima dobivaju se duplo veće

krutosti materijala od onih proizvedenih u lužnatim uvjetima. Ovi materijali dobro apsorbiraju

kinetičku energiju. Prilikom udara, do loma u materijalu dolazi tek postupno, jer se određena

količina energije apsorbira u zrak kroz pore, te se sila prenosi kroz dulje vrijeme.

Slika 5.1.2. Usporedba materijala tijekom opterećenja i deformacija

Polipropilenska pjena je najpogodniji materijal za apsorpciju udarne energije, ali isto

tako veliki dio apsorbirane energije vraća natrag objektu koji je udario. To nije slučaj s

aerogelom čiji je povrat apsorbirane energije znatno manji. [16] U priloženim usporedbama,

riječ je o aerogelu izrađenom od silicija, koji je zbog velike krutosti sklon pucanju. Zbog tog

nedostatka, laboratorijski je razvijen aerogel na bazi polimera koji je otporan na savijanje i

ekstremno opterećenje. Drugim riječima, nova generacija polimer aerogelova ima najbolja

mehanička svojstva jer je njihova otpornost na mehaničku deformaciju čak 500 puta veća u

usporedbi sa ostalim materijalima laboratorijskog porijekla. [17]

1 Polipropilenska pjena

2 Silikatni aerogel

3 Polistiren

25

3. Toplinska svojstva

Koeficijent toplinske vodljivosti aerogelova je izuzetno nizak, što ga čini poželjnim

izolaterskim materijalom. Udio provođenja topline u koeficijentu ovisi o gustoći (stupnju

poroznosti) i atmosferskom tlaku. Obzirom da je aerogel materijal koji se praktički sastoji od

pora, provodljivost topline se i odvija kroz njih. Otkriveno je da se izolaterska svojstva mogu

poboljšati smanjenjem tlaka plina u materijalu, što otkriva da je aerogel najotporniji u stanju

vakuuma. Prosječna toplinska provodljivost aerogelova iznosi 0,014 W/mK, što je u usporedbi

s ostalim izolacijskim materijalima vrlo niska vrijednost.

Slika 5.1.3. Usporedba toplinske provodljivosti izolaterskih materijala

Izolaciju aerogelom proizvela je NASA i smatra ga najotpornijim stvorenim izolatorom.

Potpuno je vodootporan i vrlo dobro propušta paru. Gustoća mu je vrlo niska, fleksibilan je i

otporan na gaženje, a jednostavno se može rezati i lijepiti. S obzirom na to da je to polimer, ne

stari i nema plijesni, potpuno je neškodljiv za okoliš, te se bez ikakvih dorada može

primjenjivati više puta. [18]

Slika 5.1.4. Toplinski otpor uzorka aerogela

26

4. Primjena materijala

Otkako je aerogel dostupan na tržištu, koristi se najčešće u industrijama kojima je potrebna

izražajnija zaštita, poput naftne, kemijske i svemirske. Jedane od oblika toplinske izolacije

aerogelom su Cryogel, koji omogućuje izdržljivost pri vrlo niskim temperaturama do -200 ° C,

te Pyrogel izdržljiv na vrlo visokim temperaturama do 650 ° C. [18]

Aerogelovi su dostupni na građevinskom tržištu u raznim izolacijskim oblicima, međutim

njegova upotreba je još uvijek dosta ograničena. Procesi nanotehnoloških ispitivanja su veoma

skupi, stoga je i cijena aerogel izolatera visoka. Iz navedenog razloga, njegova je uporaba u

građevinarstvu parcijalna, te se češće koriste u svrhu sanacija nego za cijelokupnu izolaciju

objekta. Spaceloft je fleksibilan kompozitni materijal čije je korištenje predviđeno za

građevinske i tekstilne potrebe. Proizveden je od silicijskog aerogela koji u kombinaciji s

ojačanim vlaknima ima toplinsku provodljivost 15.0 mW/m-K. Osim izoliranja ovojnice,

moguće ga je koristiti za TI podova, zidova s unutrašnje strane, krovova, balkona i instalacija.

Kako je spomenuto, on češće služi kao dopuna tradicionalnih TI materijala kada je potrebna

primjena tanke izolacije ili kao izolater zida iza radijatora.

Slika 5.1.5. Izolacija zida iza radijatora Slika 5.1.6. Aerogel rola

Kod primjene Spacelofta s vanjske strane zida, može s lakoćom nanijeti žbuka od vapna, akrila

i mineralnih materijala, što doprinosi jednostavnosti ugradbe materijala. Izolacija na tržištu

dolazi u rolama debljine 0,5 i 1 cm (Slika 5.1.5.), a koeficijent toplinske vodljivosti iznosi

0,0131 W/mK. [18] Cijenovno, Spaceloft dimenzije 61x122x1cm vrijedi 300 USD, odnosno

1907,73 Kn, a ako je izbor aerogela u obliku panela (Airloy), cijena jednog komada bude 490

USD 3116,20 Kn. Prednosti su :

− Reducirana debljina izoliranog zida/ poda/ krova/ instalacije

− Kratko vrijeme pripreme i postavljanja izolacije

− Jeftin transport

− Hidrofobičan ali prozračan

27

5.2. Vakuum izolacijski paneli (VIP)

Vakuum izolacijski paneli su kao i aerogel relativno nov proizvod koji još nije aktivan

u standardnoj stambenoj gradnji. Razlog je jednak prehodnom - cijena proizvoda je uvjetovana

skupim načinom proizvodnje, te proizvođačima ekonomski ne bi bilo isplativo prodavati VIP

panele po iznosu kakav imaju tradicionalni materijali. Sažeto objašnjenje odijeljenja od

prethodnih izolaterskih materijala jest činjenica da je faktor otpornosti VIP-a nedvojbeno

učinkovitiji od tradicionalnih materijala, ako se uspoređuju jednake debljine.

Slika 5.2.1. Usporedba potrebnih debljina tradicionalnih i suvremenih TI kako bi se dobila

jednaka otpornost

Slika 5.2.2. Debljine (VIP, EPS, XPS, mineralna vuna, kamena vuna) za U = 0.3 W/ m2K

Na prethodnim slikama je uz izolaterske karakteristike vidljivo i kako je VIP panelima moguće

uštediti na kvadraturi prostora u slučaju da se izolacija postavlja s unutarnje strane ovojnice.

Paneli koji nisu ispunjeni zrakom, već niskoemitirajućim plinovima, zovu se GFP (gas filled

panels). Najmanju provodljivost ima plin ksenon čiji je toplinski otpor R-11.

Otpori ostalih plinova su :

− Kripton : R-7,6

− Argon : R-6,4

− Zrak : R-5,0

28

1. Sastav VIP panela

Paneli se sastoje od slojeva materijala koji su obloženi oko jezgre i štite ju od zraka. Izgledaju

poput metaliziranog plosnatog paketa čije su glavne komponente :

− Vanjski sloj

− Jezgrena vrećica

− Vakumirana jezgra

Ovojnica panela uključuje tanke metalne presvlake ili višeslojne barijere od metaliziranih

polimernih slojeva čija je uloga pružanje zaštite od vanjskih utjecaja. Isušivači su integrirani u

jezgru, te apsorbiraju plinove i vodenu paru koja prodire u panele kroz vanjski sloj. Prve dvije

navedene komponente oblažu jezgru VIP-a, pri čemu se podrazumjeva da je prilikom

zatvaranjanja vanjskog sloja panela izvučen zrak. Tako se stvara stanje vakuuma, koje je

ključno za postizanje izvanrednih toplinskih svojstava. Kod tradicionalnih izolacijskih

materijala dolazi do procesa kondukcije, jer pore ispunjene zrakom ubrzavaju prijenos topline.

Suprotno tome, pore bez zraka čine otporniju izolaciju. Prijenos topline zahtijeva medij preko

kojeg bi bio izvršen, a glavna uloga vakumiranja je upravo ta da spriječi postojanje spomenutog

medija u sastavu panela. [19]

Stanje vakuuma se postiže za vrijeme tvorničke proizvodnje i ne može biti učinjeno naknadno,

jednako vrijedi i za propuštanje zraka kroz ovojnicu nakon godina ugradnje. Prema vrsti krutosti

ovojnice, panele dijelimo u dvije skupine :

− VIP na bazi ploča : ovojnica je proizvedena od metalnih materijala i ima snažniju

nosivost i otpornost na mehanička oštećenja

− VIP na bazi filma : ovojnicu čini višeslojni metalizirani polimerni film koji je u

usporedbi sa prethodnim, fizički lakši materijal kojeg je lakše oštetiti prilikom

rukovanja

Slika 5.2.3. Poprečni presjek VIP panela

29

Jezgra materijala može biti sastavljena od raznih materijala, ovisno o funkciji i potrebama

izolacije. Kao što je ranije spomenuto, uvjet za kvalitetnu jezgru mora biti materijal s

minimalnim porama i tendencijom da stabilno drži slojeve ovojnice. Najučinkovitiji izbor je

jezgra na bazi silicijevog dioksida jer mu toplinska provodljivost od 0,004W/mK ne raste čak

niti ako je unutarnji tlak 1 bar. Također, može se koristiti neki od vlaknastih, spužvastih ili

praškastih materijala kojima je moguće regulirati unutarnji tlak i vršiti proces vakumiranja.

Neki od njih su :

− PUR i EPS : pjenasti materijali male gustoće kojima je moguće postići toplinsku

provodljivost u rasponu od 0,003-0,007 W/mK

− Ekspandirani perlit i silikatni aerogel : praškasta verzija baznog materijala, ako je cilj

postići nultu toplinsku provodljivost, baza aerogela ima 𝜆= 0.001~0.003W/mK čak i

ako je unutarnji tlak 50mbar

− Staklena vuna (slika 5.2.4.) : vlaknasta baza koja zahtjeva potiskivanje plinske toplinske

vodljivosti kako bi postigla 𝜆= 0,004W /mK

Na slici 5.2.3. prikazano je gdje su pozicionirane pojedine vrste slojeva i aditiva u jezgri:

− Barijerni sloj, aluminijska folija - regulira prolazak pare i zraka

− Brtveni sloj, HDPE i LDPE - termički zatvara jezgru

− Geter - pohranjuje i privlači eventualne elemente plina

− Tvari za isušenje - pohranjuje i privlači molekule vlage

− Tvari za mutnju - redukcija radijacijske provodnosti jezgrenog materijala

Vanjski sloj pruža zaštitu jezgri i samom panelu na sva fizička i mehanička oštećenja koja mogu

biti ostvarena tijekom montiranja ili korištenja. Njegova izdržljivost ovisi o kvaliteti višeslojne

ovojnice i sposobnosti da funkcionalno podnese utjecaj toplinskih mostova preko rubova.

Slojevi ovojnice moraju imati ograničenu brzinu prijenosa vodene pare i kisika, kako iste ne bi

prodirali u jezgru. U slučaju da plin uspije ući u jezgru, povećava se pritisak, što rezultira

povećanjem toplinske provodnosti u jezgri. Ako se provodnost jezgre poveća, paneli prestaju

biti funkcionalni. Metalne folije, razni polimeri i metalizirani filmovi predstavljaju materijale

koji učinkovito štite jezgru. Zaštitni, krajnji sloj koji štiti od vremenskih utjecaja je vrsta

polimera – PET.

Slika 5.2.4. Detalj višeslojne ovojnice Slika 5.2.5. VIP s jezgrom staklene vune

30

Slika 5.2.6. Protok topline kroz spoj panela

Ranije je spomenuto kako diskontinuitet izolaterskog materijala rezultira pojavom

strukturalnog toplinskog mosta. U slučaju VIP panela, problematiku predstavljaju spojnice,

odnosno slojevi folije na rubu panela u kojima nema jezgre, a međusobno se preklapaju zbog

montiranja fasade na zid. Obzirom da je težnja postavljanja panela ostvarenje visokog stupnja

energetske učinkovitosti, potrebno je maksimalno reducirati protok energije kroz spojnicu. To

se postiže pravilnim i pažljivim postavljanjem panela. Pravilnim postavljanjem se izbjegava i

lako postignuta šteta (bubrenje) fasade, koja je zbog visoke cijene materijala nedopustiva.

Slika 5.2.7. Shematski i stvarni prikaz montiranja panela

Bolje prijanjanje između komada panela, u smislu konstantne učinkovitosti, postiže se

promišljenim dizajniranjem rubova folije koji se preklapaju za vrijeme montiranja. Na

ispitanim modelima uviđeno je kako uvijeni rubovi smanjuju protok za 60% .

Slika 5.2.8. Shematski prikazana redukcija prolaska topline kroz rub panela

31

6. FASADE

U razvoju načina gradnje, fasada je prvenstveno imala estetsku ulogu. Njena smisao nije

imala težinu u energetskoj učinkovitosti, već je štitila glavnu konstrukciju od djelovanja

utjecaja iz prirode. Mogućnost arhitekata da se estetski izraze rezultirala je stilovima koje i

danas cijenimo u polju povijesti umjetnosti arhitekture.

Trenutna tipologija gradnje nezamisliva je bez slojeva obloga koje su ranije spomenute u radu.

Fasade predstavljaju sustave koji toplinski i zvučno izoliraju glavnu konstrukciju, a samim time

reguliraju kvalitetu i temperaturu zraka, smanjuju mehaničke štete, te štede novac i energiju.

Važnost estetike je zasjenjena funkcionalnošću održive gradnje i kvalitetnom, zakonski

propisanom izolacijom koja ne umanjuje mogućnost izvedbe lijepe završne obloge.

Danas dijelimo 3 krupne podjele sustava fasada [20] :

1. Klasični fasadni sustav – čini cementni špric, žbukanje cementno-vapnenom žbukom

(debljina od 2,5 cm), završna obloga može biti tankoslojna dekorativna žbuka ili boja

2. Toplinski fasadni sustav

3. Ventilirani fasadni sustav

Uz njih postoje potpodjele vezane za završnu oblogu; staklene, drvene, kamene, opekarske,

metalne i keramičke fasade.

Ovo poglavlje ne sadrži analizu klasičnog fasadnog sustava jer nema sloj TI, te kao takav ne

ispunjava Zakon o gradnji, niti Tehničke propise o uštedi toplinske energije i toplinske zaštite

u zgradama.

6.1. Toplinski fasadni sustav

Svaki sustav čiji presjek slojeva čine nosivi, konstruktivni materijali i dodatni slojevi zaštite

u obliku toplinske izolacije, predstavlja toplinski fasadni sustav.

Sustav s toplinskom žbukom je pogodno rješenje za ostvarene ovojnice koje već imaju

toplinsku izolaciju ; primjer : opeka s toplinskom izolacijom. Podloga se tada treba pripremiti

cementnim špricem, nakon čega se pristupa žbukanju toplinskom žbukom minimalne debljine

4 cm. Sušenje apliciranih materijala kojima je debljina 1 cm traje 5 dana, te se zatim nanosi sloj

finije žbuke debljine 5 mm. Postupak stvara vodoodbojnost na postojećim slojevima fasade, pa

se nakon sušenja izvodi završna obrada dekorativne žbuke. [20]

Jedan od načina gradnje koji zadovoljava uvjete uštede toplinske energije na projektima u

nastanku zove se ETICS ili kontaktni sustav. Glavna karakteristika sustava je toplinski i zvučno

izolirana kompletna ovojnica što je ujedno i preduvjet za zdravo stanovanje i dugotrajnost

objekta.

32

Prema hrvatskim normama HRN EN 13499 i HRN EN 13500, definicija ETICS-a je sljedeća:

Na gradilištu izveden sustav koji se sastoji iz tvornički proizvedenih proizvoda. Isporučuje se

od proizvođača kao potpuni sustav i sadržava minimalno sljedeće sustavu prilagođene

komponente [21] :

− mort za lijepljenje i/ili mehaničko pričvršćenje

− toplinsko-izolacijski materijal

− mort za armaturni sloj

− staklenu mrežicu

− završno-dekorativnu žbuku

Sve se navedene komponente odabiru ovisno o specifičnosti sustava i podloge. Kako bi se

osigurala funkcionalnost, važna je savršena usklađenost komponenata sustava sa stručnim

planiranjem i izvedbom.

Slika 6.1.1. Shematski prikaz slojeva ETICS sustava

Toplinsko izolacijsku ploču na slici 6.1.1. u standardnim izvedbama predstavlja EPS, XPS ili

mineralna vuna, no preostali materijali nisu isključeni.

Temeljem važeće hrvatske i europske građevne regulative, proizvođači su dužni kreirati

kompletni TI sustav za koji je proveden postupak ocjenjivanja sukladnosti i izdane isprave o

sukladnosti u skladu s odredbama Pravilnika za ocjenjivanje sukladnosti, isprave o sukladnosti

i označavanje građevnih proizvoda. Izvođači su dužni iste ugraditi prema tehničkoj uputi

proizvođača i smjernicama, te vršiti kontrolu nad pravilnom isporukom i postavljanjem sustava

fasade. [21]

33

Ako razmatramo primjer ETICS fasade čija je TI često na bazi mineralne vune (prilog: Presjek

kontaktna fasada na zidu od blok opeke), upoznati smo sa svojstvima vune kao tradicionalnog

izolaterskog materijala. Zbog gustoće, kamena vuna zadržava toplinu unutar zidova, traje duže

vremena i pruža osjećaj udobnosti. Materijal je vlaknaste strukture, što omogućava

paropropusnost fasade tako da se vlaga ne zadržava u unutrašnjosti prostora, time je smanjena

mogućnost pojave plijesni na unutrašnjim zidovima. U navedenom slučaju, ETICS sustav

umanjuje buku iz vanjskog okruženja i također preuzima ulogu učinkovitog zvučnog izolatora.

1. Izvođenje sustava fasade

Kada je riječ o vanjskim, nosivim zidovima, sustav može biti montiran na [21]:

− šuplje i pune blokove (blokovi od letećeg pepela i agregata) u skladu s HRN EN 771-3

− beton u skladu s HRN EN 206-1

− porasti beton u skladu s HRN EN 771-4

− cementno vezane blokove s drvenom strugotinom, betonskom jezgrom, sa ili bez

integrirane dodatne izolacije u skladu s HRN EN 15498

− OSB ploče

− Cement - vlaknaste ploče

− Gips – vlaknaste ploče

(za sve ploče je važno da im površina zadovoljava uvjete sukladno HRN EN 13986 –

ploče na osnovi drva za vanjsku primjenu)

Sve spojeve (prozori, vrata, krov i kutija za rolete), kao i sve prodore kroz sustav (gromobranske

instalacije, žljebove, elektroinstalacije i dr.), potrebno je izvesti odgovarajućim priključnim

profilima ili brtvenim trakama kako bi slojevi bili zaštićeni od prodora vlage i pojave toplinskih

mostova (prilozi : Presjek spoja kontaktne fasade i prozora, Presjek spoja s malim nadozidom).

Pravilno izvedeni detalji spojeva bitno utječu na trajnost i funkcionalnost kompletne fasade.

Slika 6.1.2. Preklapanje TI na uglu Slika 6.1.3. W-shema postavljanja pričvrsnica

34

Mort za lijepljenje može se nanositi ručno ili strojno. Prilikom nanošenja treba se obratiti pažnja

na jednolično postavljanje TI materijala na podlogu kako bi se izbjegle deformacije. Ovisno o

kojem je TI materijalu riječ, ljepilo se može nanositi na dva načina : obrubljivanjem komada

materijala i točkanjem po sredini (slika 6.1.3.) ili potpunim prekrivanjem plohe materijala. U

području spojeva prema podgledima kosih krovova preporuča se zadnji red izolacijskih ploča

(kojima se gornji rub reže koso) postaviti metodom floating − buttering2 . Izolacijske ploče

treba oblikom prilagoditi spoju s krovnom kosinom kako bi se u tom području izbjegli toplinski

mostovi (prilog : Presjek spoja kosog krova i kontaktne fasade). [21] Ostatak ploča postavlja se

tijesno odozdo prema gore, s preklapanjima na rubovima (slika 6.1.2.) i izbjegavajući spajanje

uglova otvora sa uglovima ploča. Prije nanošenja armaturnog sloja površinu je potrebno prekriti

mortom za izravnavanje od 8mm i pustiti da se suši 24 sata. Slijedi postavljanje pričvrsnica,

zaštitni armaturni sloj sa staklenom mrežicom koji sustavu daje otpornost na atmosferske

utjecaje, te završno-dekorativni sloj.

2. Održavanje ETICS sustava fasade

Fasade su izložene različitim opterećenjima [21] :

− Vlastitom masom sustava

− Opterećenjem vjetrom

− Promjenama temperature i vlage

− Mehaničkim udarima

− Naprezanjima nosive konstrukcije

Ako je izvedba sustava odrađena po propisima i pravilima struke, ozbiljna oštećenja ne bi

smjela biti moguća. Dopustivo je da promjene koje godinama djeluju na ovojnicu postanu

vidljive samo u estetskom smislu, ali nikako ne smije biti narušena funkcionalnost sustava.

Promjene koje nastaju na završnom sloju ETICS-a ovise i o konstrukciji objekta, klimatskom

području i lokaciji objekta te izvedbi detalja. Povremeno periodičko prebojavanje

podrazumijeva se i smatra redovnim održavanjem fasade. Ako je izvedba bila tehnički korektna,

bez narušavanja funkcionalnosti i potrebe za ozbiljnijim zahvatima u smislu renoviranja,

trajnost sustava je otprilike dvadeset pet godina.

𝑓𝑙𝑜𝑎𝑡𝑖𝑛𝑔 − 𝑏𝑢𝑡𝑡𝑒𝑟𝑖𝑛𝑔2 – metoda nanošenja ljepila u dva koraka; prvo okomito, zatim

vodoravno

35

6.2. Ventilirani fasadni sustav

Zahtjevi za poboljšanje energetske učinkovitosti i kvalitete interijera, spomenuto se

provode kroz smanjenje potrošnje energije. Ostakljeni objekti imaju očite nedostatke u obliku

povećanih energetskih gubitaka tijekom zime i povećanog rizika od pregrijavanja tijekom

ljetnih mjeseci. Da bi riješili ove probleme, inženjeri nastoje stvoriti nove koncepte i pristupe u

dizajniranju objekata. Korištenjem novih tehnika i uređaja, kao što su uređaji za zaštitu od

sunčevog zračenja, uređaji za automatsko provjetravanje i ventilaciju, nove vrste stakla (niska

emisija, reflektivno staklo ...), probleme je moguće umanjiti zaštitom ovojnice sekundarnom

konstrukcijom preko fasadne.

Jedina negativna strana prethodnog poglavlja (u slučaju pravilnog postavljanja ETICS sustava)

je izloženost fasade atmosferskim utjecajima i dotrajalost nakon određenih godina. Plan

kreiranja ventiliranih fasada inspiriran je pojmom 'efekt dimnjaka', a cilj je kontrolirano

upravljanje kretanja topline, zaštita od prirodnih utjecaja na fasadu, te učinkovita toplinska i

zvučna izolacija prezentirane na moderan stilski način.

Slojevi ventiliranog fasadnog sustava su :

- Potporne konstrukcije

- Izolacijski sloj

- Zračni (ventilirani) sloj

- Fasadna obloga

Kod ventiliranog sustava, TI je učvršćena na nosivi zid, a između izolacije i vanjske obloge

nalazi se sloj ventiliranog zraka kojeg je moguće izvoditi u širini od 2-5cm. U većini sustava,

izolacija je osim vlastite težine izložena mehaničkom opterećenju u vidu strujanja zraka u

ventiliranom sloju (prilog: Opšav nadozida prema postojećoj dvorani).

a) b) c)

Slika 6.2.1. Različiti vremenski utjecaji na sustav ventilirane fasade

a) Vrijeme kiše : fasadna obloga slijeva kišu i brani konstrukciju, zidovi su suhi i trajniji

b) Vrijeme visokih temperatura : vrući zrak se diže prema vrhu, hladni ulazi kroz zračni

prostor i hladi vanjske stijenke zgrade, potreba za hlađenjem je manja

c) Vrijeme niskih temperatura : zrak struji kroz ventilirani prostor i grije se pod utjecajem

temperature zgrade, vanjski zidovi ostaju suhi, a poteba za grijanjem je manja

1 Fasadna obloga

2 Zračni sloj

3 TI

4 Nosivi zid

36

Jedinstvena karakteristika sustava je da zagrijani zrak koji se diže u ventilacijskoj šupljini,

povlači hladan zrak odozdo i otpušta topli zrak na vrhu. Ovaj prirodni protok zraka uklanja

vlagu unutarnjeg zida i ujednačuje temperaturu, a na njega najviše utječu brzina i temperatura

zraka, te karakteristike otvora. U sustavima ventiliranih fasada zračni sloj između vanjske

obloge i izolacijskog sloja projektiran je na način da zrak zbog efekta dimnjaka može strujati

na prirodan ili umjetno kontrolirani način, ovisno o godišnjem dobu i dnevnim potrebama.

Postojanje zračnog sloja dodatno ističe prednosti izolacije na konstrukciji vanjskog zida

stvarajući dinamičku izolaciju koja optimizira energetsku učinkovitost obloge u zimskom i

ljetnom razdoblju. [22]

Parametri koji imaju utjecaj na sustavu fasade[23] :

− relativna vlažnost zraka (%)

− temperatura zraka (°C)

− atmosferski tlak (Pa)

− brzina vjetra (m/s)

− smjer strujanja vjetra (°)

− prosječno globalno zračenje Sunca (W/m2 )

− maksimalno globalno zračenje Sunca u promatranom satu (W/m2 )

1. Izvođenje sustava fasade

Metalni nosači podkonstrukcije se učvršćuju na nosivu konstrukciju vanjskog zida. Poželjno je

da materijal nosača bude nehrđajuči čelik koji ima manju toplinsku provodljivost, ali je

aluminijska verzija jeftinija i time pristupačnija. Postavlja se na geometrijski usklađenim

linijama ili točkama, tehnikom sidrenja ili vijcima (prilog: Raster fasadne obloge i

podkonstrukcije). Broj i pozicije nosača projektira statičar, ovisno o planiranom opterećenju i

modularnosti završne obloge.

Slika 6.2.2. Postavljanje nosača Slika 6.2.3. Termogram zida s Inox nosačem

Ploče izolacije postavljaju se bez razmaka kako bi se izbjegla mogućnost pojave toplinskog

mosta, te se osigurala kontinuirana toplinska, zvučna i protupožarna izolacija. Izolacija mora

imati antikondenzacijski flic zbog izražajnije otpornosti na vjetar i vodu, te zbog zaštite vune

kao vlaknastog materijala. Za sigurnije prijanjanje koriste se mehanički pričvrsnici ovisno o

vrsti izolaterskog materijala, minimalno dvije po komadu izolacije (prilog: Presjek ventilirane

fasade s dvoslojnim pločama kamene vune).

37

Nosiva potkonstrukcija sastavljena je od :

− Uzdužnih profila : pričvršćuju se na nosače potkonstrukcije kako bi preuzeli projektom

definirana opterećenja sustava

− Poprečnih profila : postavljaju se s vanjske strane izolacijskog sloja na udaljenostima

uvjetovanim geometrijom završne obloge i očekivanom maksimalnom snagom vjetra

Slika 6.2.4. Montaža potkonstrukcije Slika 6.2.5. Dvoslojna ploča kamene vune

Kao i u ostalim fasadama, postoje razni tipovi završne obloge koji imaju različita opterećenja

na potkonstrukciju.[22] U praksi su to najčešće vlaknima ojačane ploče, HPL i aluminijske

kompozitne ploče, a rijeđe kamen, bakar, keramika i ploče na bazi cigle jer im je cijena viša.

Prednosti ventiliranih fasadnih sustava[24] :

− Kratko, ekonomično vrijeme korištenja skele

− Nema dodatnih troškova zbrinjavanja otpada tijekom faze montiranja

− Dugoročnije očuvanje vrijednosti i povećanje vrijednosti zgrade

− Jednostavan popravak/ zamjena u slučaju oštećenja

− Visok energetski razred

Slika 6.2.6. Primjer ventiliranog fasadnog sustava

38

7. ZAKLJUČAK

Kada je riječ o materijalu koji se koristi za neodređenu svrhu, idealan bi bio onaj koji je

uzet iz prirode i prerađen do mjere kako njegova uporaba i potencijalno uništavanje ne bi

posljedično štetili okolišu. Iako je većina izolaterskih materijala nastala u prvoj polovici

20.stoljeća, njihova je uporaba zbog promjena zakona postala standard tek nakon što su bile

izgrađene mnoge građevine koje i danas koristimo. To znači da smo okruženi objektima koji su

veliki potrošači energije i financija. Iz stajališta energetske učinkovitosti i zaštite okoliša,

krucijalno je nastaviti osvještavati kako prirodno prihvatljivi materijali i sustavi mogu pružiti

učinkovite rezultate.

U radu su prezentirane osnovne karakteristike pojedinih materijala, no za postizanje željenog

energetskog razreda nije dovoljno samo odabrati materijale s najvećim toplinskim otporom, već

ih aplicirati po propisima, projektu i uputama proizvođača. Pravilni postupci obnove ili

novogradnje smanjuju mogućnost pojave toplinskih mostova koji su uz krov i prozore najveći

uzročnici toplinskih gubitaka; jednako vrijedi za tradicionalne i suvremene materijale.

Iako je fasada prvotno imala estetsku ulogu, dokazano je kako se inovativnim sustavima

ukomponiranim u ovojnicu postiže zdrava zaštita, koja se izrazito iskazuje u kvaliteti

svakodnevnog života. Produkt uspješno projektiranog fasadnog sustava je otpornost na

narušavanje funkcije, estetike i nosivosti kompletne ovojnice, a samim time su zadovoljena

načela energetske učinkovitosti.

Očekivana su uzastopna unapređenja standarda življenja, a tako i fasadnih sustava, koji i sada

teže samoodrživom razvoju, stoga je potrebno poticati istraživanja, razvoj i edukaciju kako bi

se koristila isključivo obnovljiva energija iz prirode.

39

8. LITERATURA

[1] Glasnović Z., Horvat J., Omahić D., Slama kao superiorni građevinski materijal,

Tehnoeko br.3, 2008., str. 14

[2] Bašić S., Vezilić Strmo N., Marjanović, S.: Ovojnice zgrada, Građevinar br.71, 2019.,

str. 674-675

[3] Zakon o gradnji (NN 115/20 ), Temeljni zahtjevi za građevinu, Čl.14

[4] Milovanović B., Toplinska ovojnica zgrade – problemi i rješenja u praksi, Zavod za

materijale, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str.39

[5] Ytong sustav gradnje, brošura Toplinski mostovi, str. 4

[6] Zakon o energetskoj učinkovitosti(NN 127/14), Svrha i interes Republike Hrvatske, Čl.3

[7] Zagorec M., Josipović D., .Majer J., Mjere uštede toplinske energije u zgradama,

Građevinar 60, 2008., str. 412

[8] Katalog proizvoda Rockwool, Kontaktne fasade ETICS, veljača 2020., str. 7

[9] Koški Ž., Energetski učinkovite građevine, Građevinski i arhitektonski fakultet Osijek.

predavanje, str 12

[10] Soldo V., Novak S., Horvat I., Algoritam za proračun potrebne energije za grijanje i

hlađenje prostora zgrade prema HRN EN ISO 13790, 2017., str. 6

[11] https://zgipsman.hr/suha-gradnja-knauf/mineralna-vuna/

[12] http://www.arhiteko.hr/menu.html?http://www.arhiteko.hr/_polistiren.html

[13] https://m-kvadrat.ba/izolacija-ovojnice-objekta-razlika-izmedu-eps-a-i-xps-a/

[14] https://www.ikoma.hr/hr/fasade/stirodur-xps/stirodur-3-cm-xps-s-preklopom-2938/

[15] http://karl-bachl.hr/pur-pir/

[16] Ivanković H., Kramer I., Filetin T. Suvremeni materijali i postupci, Zagreb, Hrvatsko

društvo za materijale i tribologiju, 2005. str. 121-140

[17] Vrančić T., Polimer aerogel visoke čvrstoće; Nevjerojatna svojstva i široka mogućnost

primjene, Građevinar 64, 2012., str.982

[18] Komuves P., Aerogel i njegova primjena u građevinarstvu, Građevinar 66, 2014.

str. 387-388

[19] Alam M., Development of vacuum Insulation panel with low cost core material, 2015.,

Brunel University London, str. 17-86

[20] http://www.5plus.hr/fasade-i-fasaderski-radovi.html

[21] Smjernice za izradu ETICS sustava, Hrvatska udruga potrošača toplinsko fasadnih

sustava (HUPFAS), izdanje IV, 2016.

[22] brošura Rockwool, Izolacija ventiliranih fasada, rujan 2019, str 6-7

[23] Anđerković A.S., Eksperimentalna analiza primene koncepta dvostrukih ventilisanih

fasada u uslovima umereno-kontinentalne klime, KGH, 2015., str. 32

[24] https://www.frischeis.hr/proizvodi/konstruktivne_ploce/kompakt_ploce/ventilirana_fasada

40

Popis slika

Slika 1.1. Ćerpič, Izvor : http://www.glas-slavonije.hr/Slike/2017/07/306866.jpg

Slika 1.2. Ćerpič u izvedbi, Izvor: Ozdanovac I., Enigmatika, Reč po riječ, Ćerpič, 2018.

Slika 1.3. Blokovi bala u drvenoj konstrukciji, Izvor: https://www.studio8.hr/wp-

content/uploads/2020/04/IMG_8647-1536x1024.jpg

Slika 1.4. Žbukanje slame, Izvor : http://www.arhiteko.hr/images/zbukanje_rucno.jpg

Slika 1.5. Slojevi ovojnice na bazi slame, Izvor : Richard Y., Kerzerho B., Egis Group, The

wooden straw bale panels, a technique with many advantages, 2018. (prevedeno)

Slika 2.1. Slikovita definicija ovojnice

Slika 2.2. Vanjski utjecaji na ovojnicu

Izvor : Bašić S., Vezilić Strmo N., Marjanović, S.: Ovojnice zgrada, Građevinar

br.71, 2019. str 674-675

Slika 2.3. Potrošnja energije po sektorima i energentima, Izvor: T. Jukić Neznanović,

Prijedlog Godišnjeg plana energetske učinkovitosti u neposrednoj potrošnji energije Grada

Rijeke za 2016. godinu, str. 3 (prilagođeno)

Slika 2.1.1. Nastanak toplinskog mosta,

Izvor: https://civilengineering4u.wordpress.com/2017/05/29/thermal-bridging/ (prilagođeno)

Slika 2.1.2. Ravni krov - kombinirani toplinski most, Izvor: Ytong sustav gradnje, brošura

Toplinski mostovi, str.6

Slika 2.1.3. Termogram građevine s vidljivim toplinskim mostovima; crvena boja prikazuje

mjesta s najvećim prolazom topline, Izvor: Milovanović B., Infracrvena termografija,

Građevinski fakultet Zagreb, 2018.

Slika 3.1. Tablični kriterij utvrđivanja energetskog razreda, Izvor: Pravilnik o energetskom

certificiranju zgrada, NN 113/2008, Čl.8

Slika 3.1.1. Ovisnost potrebne toplinske energije o debljini izolacije i koeficijentu U, Izvor:

Jukić J., Zahtjevi za energetska svojstva postojećih zgrada kod kojih se provodi značajna

obnova, Dan inženjera strojarstva, 2015., str.33

Slika 4.1.1. Izoliranje zida kamenom vunom

Slika 4.1.2. Nanos ljepila

Izvor : Brošura Knauf insulation, Izolacija vanjskih zidova, Kontaktne fasade, str.7-9

Slika 4.1.3. Oblaganje krovišta staklenom vunom, Izvor:

https://www.certainteed.com/building-insulation/products/high-performance-fiberglass-batts/

Slika 4.1.4. Fizikalne karakteristike mineralne vune

Slika 4.2.3. Fizikalne karakteristike EPS-a

Slika 4.3.3. Fizikalne karakteristike XPS-a

Slika 4.4.3. Fizikalne karakteristike poliuretanske pjene

Izvor : R.Keindl, Stručno usavršavanje ovlaštenih arhitekata, 2010., Toplinsko i

zvukoizolacijski građevni materijali i proizvodi za zgrade

41

Slika 4.2.1. Promjena strukture polistirena,

Izvor: (prilagođeno) http://www.arhiteko.hr/images/ekspandirana_zrna.jpg ,

http://www.arhiteko.hr/images/strukturaEPS.jpg, https://www.libelagroup.si/ali-stiropor-gori/

Slika 4.2.2. Posljedica izgaranja stiropora; Studentski dom Cvjetno naselje, Izvor:

https://www.pictures.glasgacke.hr/2016/3492_1487931923.jpg

Slika 4.3.1. Oblaganje sokla XPS-om, Izvor : https://www.buildings.com/article-

details/articleid/8498/title/insulation--eps-and-xps

Slika 4.3.2. XPS u boji, Izvor : https://www.alibaba.com/product-detail/150Kpa-500Kpa-

Extruded-Polystyrene-Foam-XPS_60662913951.html

Slika 4.4.1. PIR ploča za međukatnu izolaciju, Izvor:

http://www.bachl.de/images/daemm/pur/produkte/PUR-Decken-Daemmelement-MV.jpg

Slika 4.4.2. PIR ploča za TI krovova i terasa, Izvor: http://karl-bachl.hr/portfolio-

items/bachl-pir-alu-2/

Slika 5.1.1. Vrste aerogela različitih baznih materijala, Izvor : http://www.aerogel.org/?p=3

Slika 5.1.2. Usporedba materijala tijekom opterećenja i deformacija, Izvor: Ivanković H.,

Kramer I., Filetin T. Suvremeni materijali i postupci, Zagreb, Hrvatsko društvo za materijale i

tribologiju, 2005.

Slika 5.1.3. Usporedba toplinske provodljivosti izolaterskih materijala, Izvor :

https://static.koos.hu/2011/03/lambda.gif

Slika 5.1.4. Toplinski otpor uzorka aerogela, Izvor : https://enviroform-

insulation.com/ei/wp-content/uploads/2016/02/Monolith-Image-Crayons-768x714.jpg

Slika 5.1.5. Izolacija zida iza radijatora, Izvor: Komuves P., Aerogel i njegova primjena u

građevinarstvu, Materijal neobičnih svojstava, Građevinar 66, 2014., str.388

Slika 5.1.6. Aerogel rola, Izvor: brošura Aspen aerogels, Spaceloft data sheet

Slika 5.2.1. Usporedba potrebnih debljina tradicionalnih i suvremenih TI kako bi se dobila

jednaka otpornost, Izvor: https://www.turvac.eu/portals/0/Content/Slike-vsebina/turvac-

vacuum-insulation-panels-comparison-to-other-insulation-materials.png

Slika 5.2.2. Debljine (VIP, EPS, XPS, mineralna vuna, kamena vuna) za U = 0.3 W/ m2K,

Izvor: Bugarin, M. (2015). 'Inovativni materijali i tehnologije ovojnica zgrada : završni

rad', Završni rad, Sveučilište u Splitu, Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije

Slika 5.2.3. Poprečni presjek VIP panela

Slika 5.2.4. Detalj višeslojne ovojnice

Izvor: Alam M., Development of vacuum Insulation panel with low cost core

material, 2015., Brunel University London, Doktorska teza

Slika 5.2.5. VIP s jezgrom staklene vune, Izvor:

https://www.homeappliances.hitachi.com/products/refrigerators/image/features_panel_11.jpg

Slika 5.2.6. Protok topline kroz spoj panela

Slika 5.2.7. Shematski i stvarni prikaz montiranja panela

42

Izvor: C.Peng, J.Yang, Structure, Mechanism and Application of Vacuum Insulation Panels in

Chinese Buildings, 2016. (prilagođeno)

Slika 5.2.8. Shematski prikazana redukcija prolaska topline kroz rub panela, Izvor : T.

Thorsell, Advances in Thermal Insulation - Vacuum Insulation Panels and Thermal Efficiency

to Reduce Energy Usage in Buildings, KTH Royal Institute of Technology, Doktorska teza,

Stockholm, 2012.

Slika 6.1.1. Shematski prikaz slojeva ETICS sustava

Slika 6.1.2. Preklapanje TI na uglu

Slika 6.1.3. W-shema postavljanja pričvrsnica

Izvor: Smjernice za izradu ETICS sustava, Hrvatska udruga potrošača toplinsko fasadnih

sustava (HUPFAS), izdanje IV, 2016. str., 11-34

Slika 6.2.1. Različiti vremenski utjecaji na sustav ventilirane fasade, Izvor: http://www.size-

projekti.hr/ventilirane-fasade-p10

Slika 6.2.2. Postavljanje nosača

Slika 6.2.3. Termogram zida s Inox nosačem

Slika 6.2.4. Montaža potkonstrukcije

Izvor: https://www.ejot.hr/crossfix

Slika 6.2.5. Dvoslojna ploča kamene vune, Izvor: brošura Rockwool, Izolacija ventiliranih

fasada, rujan 2019, str.9

Slika 6.2.6. Primjer ventiliranog fasadnog sustava, Izvor:

https://decorexpro.com/images/article/orig/2018/04/ventiliruemye-fasady-domov-ustrojstvo-i-

montazh-51.jpg

Prilozi

Kontaktne / ETICS fasade

− Presjek kontaktna fasada na zidu od blok opeke

− Presjek spoja s malim nadozidom

− Presjek spoja kontaktne fasade i prozora

− Presjek spoja kosog krova i kontaktne fasade

Izvor: https://www.rockwool.hr/brosure-i-dokumentacija/cad-

detalji/?selectedCat=kontaktne%20fasade%20etics

Ventilirane fasade

− Opšav nadozida prema postojećoj dvorani

− Raster fasadne obloge pod-konstrukcije; Pogled

Izvor: Izolaterski i limarski obrt Gužvinec

− Presjek ventilirane fasade s dvoslojnim pločama kamene vune

Izvor: https://www.rockwool.hr/brosure-i-dokumentacija/cad-

detalji/?selectedCat=ventilirane%20fasade

1 blok opeka

2 polimer-cementno ljepilo

3 ROCKWOOL Frontrock MAX Plus (DD)*

4 polimer-cementno ljepilo armirano tekstilno-staklenom mrežicom

5 završni sloj

info@rockwool.hr

www.rockwool.hr

1 : 10

2.1.2.

2.1. KONTAKTNA FASADA

Detalj:

Mjerilo:

2.1.2. Presjek kontaktna fasada na zidu od blok opeke

6 pričvrsnica

1

6

2

3

4

5

DD - dual density (dvoslojna gustoća)

* Proizvodi za istu namjenu: Frontrock Casa (DD), Frontrock Reno (DD)

SD - standard density (standardna gustoća)

4

5

6

1

3

2

info@rockwool.hr

www.rockwool.hr

1 : 10

2.1.7.

2.1. KONTAKTNA FASADA

Detalj:

Mjerilo:

2.1.7. Presjek spoja s malim nadozidom

1 završni sloj

2 polimer-cementno ljepilo armirano tekstilno-staklenom mrežicom

3 ROCKWOOL Frontrock MAX Plus (DD)*

4 polimer-cementno ljepilo

5 armirano-betonski zid

6 mehanička pričvrsnica

7 hidroizolacija sustava (uvala i obloga)

7

8

8 brtvena traka

DD - dual density (dvoslojna gustoća)

* Proizvodi za istu namjenu: Frontrock Casa (DD), Frontrock Reno (DD)

SD - standard density (standardna gustoća)

6 okapni profil

9 trajno eleastična brtvena masa

11 unutarnja žbuka

13 ROCKWOOL Fasrock/Frontrock 20 - 40 mm (SD)

12 vanjska klupčica

14 unutarnja klupčica

1 blok opeka

2 polimer-cemento ljepilo

3 ROCKWOOL Frontrock MAX Plus (DD)*

4 polimer-cemetno ljepilo armirano testilno-staklenom mrežicom

5 završni sloj

info@rockwool.hr

www.rockwool.hr

1 : 10

2.1.3.

2.1. KONTAKTNA FASADA

Detalj:

Mjerilo:

2.1.3. Presjek spoja kontaktne fasade i prozora

11

8

9

10

7

AQ

o

kn

a

3

6

4

5

1

2

14

5

1213

10

9

15

2

3

1

4

7

7 brtvena traka

8 montažna pjena

10 prozor

15 pričvrsnica

DD - dual density (dvoslojna gustoća)

* Proizvodi za istu namjenu: Frontrock Casa (DD), Frontrock Reno (DD)

SD - standard density (standardna gustoća)

1 završni sloj

2 polimer-cementno ljepilo armirano tekstilno-staklenom mrežicom

3 ROCKWOOL Frontrock MAX Plus (DD)*

4 polimer-cementno ljepilo

5 opeka

6 unutarnja žbuka

7 mehanička pričvrsnica

1

6

2

3

4

5

7

info@rockwool.hr

www.rockwool.hr

1 : 10

2.1.5.

2.1. KONTAKTNA FASADA

Detalj:

Mjerilo:

2.1.5. Presjek spoja kosog krova i kontaktne fasade

DD - dual density (dvoslojna gustoća)

* Proizvodi za istu namjenu: Frontrock Casa (DD), Frontrock Reno (DD)

SD - standard density (standardna gustoća)

Izolaterski i limarski obrt BOŽIDAR GUŽVINEC

Detalj 3 - Opšav nadozida prema postojećoj

dvorani

Izolaterski i limarski obrt BOŽIDAR GUŽVINEC

Građevina:

Ovjerio:

Izradio:

Kristijan Gužvinec mag.ing.aedif

1 - Fasadni panel d=100mm2 - Krovni panel sa apliciranom HI folijom3 - Betonski nadozid (2cm stiropor izmeđ

Opšav kape atike u boji fasadnog panela

1

2

1

3 4

5

6

7

8

9

10

Škola Jelkovec

1478

10201020

1400140014001400650998732990

2000200020002000200020002000

14001580

118

026

20

410

0

200

639639510510510510720

680

720

680

720

680

720

680

650499499574158

80

750 750 700 700

666 668 666 666 668 666 666 668 666 666 668 666 666 668 666 666 668 666 666 668 666

574 416

14

09

00

350

110

0110

0

38

51250

1250

1250

175

410

0

26

20

118

0

DILATACIJA PROFILA

10 mm

DILATACIJA PROFILA

10 mm

EJOT

Napomena:

Ovaj crtež urađen je sukladno

dobivenoj tehničkoj dokumentaciji i

statičkom pred-proračunu za

optimiziranje utroška materijala, a

bez uzimanja mjera na gradilištu.

Sve mjere iz nacrta kao i sažetak

statičkog pred-proračuna

dostavljenog u prilogu projektne

dokumentacije moraju biti

provjereni od strane nadležnog

tijela te EJOT ne preuzima

odgovornost za eventualna

odstupanja od realno zatečene

situacije.

FASSADENSYSTEM

Legenda:

Naručitelj:

Projekt:

Nacrt:

Format:

Izradio:

Gužvinec, obrt

Farmex, Varaždin

Raster fasadne obloge i

pod-konstrukcije; Pogled 3

840 x 420

EJOT spojna tehnika d.o.o.

F. Lučića 23/3

HR - 10000 Zagreb

Nikola Hulina, bacc.ing.aedif.

Datum:

2020-02

C F T Pr of i l 1 00/ 60 /2 , 0 mm

C F L P r o f i l 4 0 / 6 0 / 2 , 0 m m

SV Osnovni nosač; Fiksna točka

SV Osnovni nosač; Klizna točka

Broj nacrta:

A - 01

Mjerilo:

1 : 50

info@rockwool.hr

www.rockwool.hr

1 : 10

2.2.3.

2.2. VENTILIRANA FASADA

Detalj:

Mjerilo:

2.2.3. Presjek ventilirane fasade s dvoslojnim pločama kamene vune

1 završna obloga na podkonstrukciji - 8 mm

4 blok opeke

5 unutarnja žbuka

2 ventilirani sloj zraka - 50 mm

3 ROCKWOOL Ventirock Duo*

6 mehanička pričvrsnica

3 41 2 5

6

* Proizvodi za istu namjenu: Ventirock Duo, Airrock LD FB1, Airrock ND FB1, Airrock XD FB1

Sveučilište Sjever

IZJAVA O AUTORSTVU

I SUGLASNOST ZA JAVNU OBJAVU

Završni/diplomski rad isključivo je autorsko djelo studenta koji je isti izradio te student odgovara za istinitost, izvornost i ispravnost teksta rada. U radu se ne smiju koristiti dijelovi tuđih radova (knjiga, članaka, doktorskih disertacija, magistarskih radova, izvora s interneta, i drugih izvora) bez navođenja izvora i autora navedenih radova. Svi dijelovi tuđih radova moraju biti pravilno navedeni i citirani. Dijelovi tuđih radova koji nisu pravilno citirani, smatraju se plagijatom, odnosno nezakonitim prisvajanjem tuđeg znanstvenog ili stručnoga rada. Sukladno navedenom studenti su dužni potpisati izjavu o autorstvu rada.

Ja, __________________________ (ime i prezime) pod punom moralnom, materijalnom i kaznenom odgovornošću, izjavljujem da sam isključivi autor/ica završnog/diplomskog (obrisati nepotrebno) rada pod naslovom ________________________________________ (upisati naslov) te da u navedenom radu nisu na nedozvoljeni način (bez pravilnog citiranja) korišteni dijelovi tuđih radova.

Student/ica: (upisati ime i prezime)

________________________

(vlastoručni potpis)

Sukladno Zakonu o znanstvenoj djelatnost i visokom obrazovanju završne/diplomske radove sveučilišta su dužna trajno objaviti na javnoj internetskoj bazi sveučilišne knjižnice u sastavu sveučilišta te kopirati u javnu internetsku bazu završnih/diplomskih radova Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Završni radovi istovrsnih umjetničkih studija koji se realiziraju kroz umjetnička ostvarenja objavljuju se na odgovarajući način.

Ja, __________________________ (ime i prezime) neopozivo izjavljujem da sam suglasan/na s javnom objavom završnog/diplomskog (obrisati nepotrebno) rada pod naslovom ________________________________________ (upisati naslov) čiji sam autor/ica.

Student/ica: (upisati ime i prezime)

________________________

(vlastoručni potpis)

Materijali i toplinsko izolacijski sustavi u zgradarstvu

Lucija Budinšćak

Lucija Budinšćak

Materijali i toplinsko izolacijski sustavi u zgradarstvu