1. UVOD

Matične stanice se kao unikat i u velikoj količini pojavljuju pri rođenju. Tada je naime

ljudsko tijelo prava riznica tih stanica, koje se nalaze u pupkovini i pupkovinovoj krvi.

Unatoč tomu da matične stanice tijekom čovjekovog života neprestano nestaju, njihova

moć starenjem slabi. Jedna oplođena jajna stanica je pomoću dijeljenja sposobna razviti

preko 200 specijaliziranih stanica, koje tvore sva tkiva u tijelu.

Matična stanica se može dijeliti na novu matičnu stanicu i nove specijalizirane stanice.

Matične stanice su nezamjenjiv dio obrambenog sustava, a tijekom zadnjih desetljeća su

u medicini pokrenule pravu malu revoluciju. Naime regenerativna odnosno metoda

obnavljajućeg liječenja uz njih je dobila nove dimenzije. Poanta je izdvajanje matičnih

stanica, njihovo prerađivanje u željeno tkivo i transplantacija na oboljelo tkivo. U

pupkovini i njenoj krvi nalaze se posebne matične stanice koje imaju veću mogućnost

upotrebe od onih koje se nalaze u drugim dijelovima tijela.

U ovom seminarskom radu nakon uvodne cjeline, u drugoj cjelini govori se o samom

pojmu matičnih stanica, a u trećoj cjelini o podjeli matičnih stanica na Embrionalne

matične stanice, Matične stanice odraslih, te Matične stanice iz krvi pupkovine. Četvrta

cjelina govori o te o liječenju pomoću matičnih stanica, o načinu uzimanja matičnih

stanica te o pobornicima i protivnicima korištenja matičnih stanica u medicinske svrhe.

Posljednja peta cjelina zaključak je na temu seminarskog rada.

 

2. MATIČNE STANICE – POJAM

Svaka stanica u našem tijelu sadrži sve gene koji su potrebni za razvoj cijelog ljudskog

bića zato što su sve stanice nastale dijeljenjem prve stanice dobivene spajanjem jajne

stanice i spermija. Na putu od prve stanice do cijelog organizma stanice se moraju

specijalizirati zbog kompleksnosti zadaća koje obavljaju. Danas poznajemo više od 200

različitih tipova stanica. U specijaliziranim stanicama samo su određeni geni aktivni,

dok je većina ostalih gena u potpunosti blokirana. Taj proces specijalizacije stanica

naziva se diferencijacija. Kada jednom imamo diferencirane stanice - stanice mozga,

krvne stanice, jetrene stanice, mišićne stanice, itd., one se rijetko ili nikada ne dijele i ne

mogu se u živom organizmu više vratiti u prvotni, nespecijalizirani oblik. Nove

diferencirane stanice mogu nastati jedino iz nespecijaliziranih stanica koje zovemo

matične stanice.1

Pojednostavljeni odgovor bi bio - to su stanice teoretski sposobne diferencirati se u bilo

koji tip ili razvojni stadij stanica, od preko 200 koje nalazimo u odraslom organizmu.

Najočitiji ali i najkontroverzniji izvor ljudskih matičnih stanica –hMS - je ljudski

embrio. U mnogim laboratorijima širom svijeta one se uzimaju iz embrija u stadiju

blastociste, kada je embrio star 5-7 dana i sastoji se od 60 -100 stanica. Bogat izvor

hMS je i krv koja istekne iz pupkovine pri njenom presijecanju nakon poroda. I u

odraslom organizmu nalazimo hMS. Potencijalni izvor hMS bili bi i terapeutski

klonovi, ali je ta mogućnost za sada i tehnički neostvarena i izvor moralnih dvojbi.2

Alogene -od neidentičnog davatelja, i autologne-vlastite hMS već se koriste kao

presatci. Njihova je svrha, kao i kod presađivanja koštane srži, obnova krvotvornog

sustava uništenog intenzivnom kemoterapijom koja se koristi u liječenju hematoloških i

drugih malignih bolesti.

1Matične stanice su put do izlječenja teških bolesti današnjice, doc., http://metro-portal.hr.,

20.01.2011.

2 Skelin I., dr. med., Matične stanice, doc., http://www.medicina.hr., 20.01.2011.

2

U SAD i nekim drugim zemljama već postoje banke krvi iz pupkovine, u koje roditelji

tek rođenog djeteta mogu,uz plaćanje, pohraniti na čuvanje djetetovu pupčanu krv. Ona

je vrlo bogata matičnim stanicama,a inače bi bila izgubljena. Svrha tog postupka bila bi

dostupnost autolognih hMS u slučaju da ih dijete zatreba u bilo kojem trenutku u životu.

Ukoliko ta osoba doživi i vrijeme kada medicinska znanost bude u stanju iz hMS

uzgojiti funkcionalna tkiva i organe, korist od pohranjivanja krvi iz pupkovine još je

očitija. Tada bi ta osoba imala organ ili tkivo imunološki potpuno podudaran za

presađivanje. Time bi izbjegla poznate rizike kao što su traženje imunološki

podudarnog davatelja, imunosupresivnu terapiju, mogućnost odbacivanja presatka itd.

Slika 1: Matične stanice

3

3. VRSTE MATIČNIH STANICA

3.1. EMBRIONALNE MATIČNE STANICE

Takve matične stanice mogu se gotovo neograničeno umnožavati te se u određenim

uvjetima mogu specijalizirati u bilo koji tip stanica u našem tijelu, zbog čega kažemo da

su one pluripotentne. Embrionalne matične stanice dobivaju se iz embrija ili zametaka u

stadiju blastociste  4-5 dana nakon oplodnje. Dio blastociste se presadi u Petrijevu

posudicu te se u laboratorijskim uvjetima te stanice umnožavaju i održavaju u

nespecijaliziranom obliku.3

Znanstvenici još uvijek ne znaju sve potrebne mehanizme koji će usmjeriti razvoj

embrionalnih stanica u svih 200 tipova stanica u tijelu. Ipak, do sad je eksperimentalno

dokazano da stanice gušterače nastale iz embrionalnih matičnih stanica, i transplantirane

u miševe koji imaju dijabetes, proizvode inzulin i dovode do izlječenja bolesnih miševa.

Kod modela srčanog infarkta, srčane mišićne stanice nastale iz embrionalnih matičnih

stanica zamjenjuju oštećene mišićne stanice te uvelike pomažu u oporavku srca.

Jednako tako, znanstvenici su uspjeli proizvesti i nadomjestiti neurone koji proizvode

dopamin u životinjskom modelu Parkinsonove bolesti te na taj način smanjili simptome

te bolesti.

Slika 2: Embrionalne matične stanice

3Andreis I., Batinić D., Čulo F., Grčević D., Marušić M., Taradi M., Višnjić D., Imunologija, Zagreb, Medicinska naklada, 2004.

4

Iako embrionalne matične stanice najviše obećavaju, njihova je uporaba popraćena

moralnim pitanjima i dilemama. Zasad se, kao izvor tih stanica koriste embriji nastali za

potrebe umjetne oplodnje iako se mogu koristiti i embriji nastali transplantacijom jezgre

bilo koje stanice tijela donora u neoplođenu jajnu stanicu. Taj se postupak naziva

terapijsko kloniranje.

3. 2. MATIČNE STANICE ODRASLIH

Matične stanice odraslih, koje u tijelu čovjeka služe kao izvor specijaliziranih stanica,

možemo naći u mozgu, perifernoj krvi, koštanoj srži, mišićima, koži i jetri. Primjerice,

matične stanice iz odraslog mozga već su djelomično specijalizirane, tako da se mogu

dalje usmjeriti jedino prema nastanku moždanih stanica - neurona te drugih stanica

mozga kao što su astrociti. Takve matične stanice nazivamo multipotentnima jer iz njih

može nastati samo mali broj tipova specijaliziranih stanica.

Iz matičnih stanica kože može nastati samo jedan tip stanica, te se te matične stanice

nazivaju unipotentnima. Problemi kod istraživanja i uporabe matičnih stanica odraslih

javljaju se zato što iz njih ne mogu nastati svi tipovi stanica. Ipak odnedavno postoje

naznake da se hematopoetske tj. krvotvorne matične stanice iz koštane srži mogu

diferencirati i u neurone, mišićne stanice, srčane stanice i stanice jetre, a moždane

5

matične stanice u stanice krvi i mišićne stanice. Takva nedavno opisana pojava

pretvorbe matičnih stanica naziva se transdiferencijacija.

3.3. MATIČNE STANICE IZ KRVI PUPKOVINE

Velika prednost matičnih stanica dobivenih iz krvi pupkovine jednostavno je

prikupljanje prilikom poroda bez opasnosti za majku i dijete te jednostavno skladištenje

u tekućem dušiku na -196 ºC kroz dugi niz godina. Te stanice je odnedavno moguće

uskladištiti i kod nas na Zavodu za kliničku transfuziologiju Kliničkog Zavoda za

laboratorijsku dijagnostiku KBC-a Zagreb. Cijena prikupljanja uzoraka je tisuću kuna, a

samog skladištenja do 18. rođendana osobe kojoj pripadaju 15 tisuća kuna. Prednost tih

stanica je, kao i kod stanica dobivenih terapijskim kloniranjem, u tome što kod vraćanja

tih stanica u osobu od koje su potekli ne dolazi do stvaranja obrambene reakcije. Iako su

te matične stanice slične hematopoetskim matičnim stanicama, pokazano je da

transdiferencijacijom iz njih mogu nastati i drugi tipovi stanica koji ne pripadaju krvi.

Hoćemo li koristiti matične stanice porijeklom iz embrija koji su ostali nakon umjetnih

oplodnji, ili odrasle matične stanice, ili pak one iz pupkovine, nije samo pitanje

istraživača i novih znanstvenih spoznaja, već i etičko, političko i zakonodavno pitanje, a

uz to i pitanje koliko smo daleko spremni ići kako bismo iskorijenili najveće i najteže

bolesti današnjice.

6

4.  LIJEČENJE MATIČNIM STANICAMA

Obzirom da matične stanice imaju visoku funkciju liječenja, danas se koriste u liječenju

mnogih bolesti kao što je na primjer leukemija. 2008. godine je objavljen popis bolesti

koje možemo liječiti autološkom upotrebom matičnih stanica, dakle upotrebom stanica

koje pacijent dobiva iz vlastite krvi. Kod alogeničnog liječenja matične stanice se

uzimaju od donatora. Popis bolesti je sadržavao i neke oblike raka, neke oblike tumora,

parkinsonovu i alzheimerovu bolest, multiplu sklerozu i dijabetes. Matične stanice u

takvim slučajevima pomažu u nadomještavanju manjka ili nedjelotvornih stanica. Osim

spomenutih bolesti stručnjaci ocjenjuju da bi se u budućnosti spektar liječenja pomoću

matičnih stanica mogao znatno povećati.4

 

4.1. UZIMANJE STANICA

Uzimanje matičnih stanica je postupak koji je bezbolan kako za majku tako i za dijete,

jednostavan je i siguran. Pri uzimanju ne dolazi do zahvata prema tijelu. Najprije je

potrebno sklapanje ugovora o pohranjivanju stanica, zato se prije uzimanja savjetujte sa

svojim liječnikom. Primiti ćete paket za uzimanje i prijevoz krvnog uzorka, kojega će

uzeti porodničar ili medicinsko osoblje u rađaoni. Postupak je jednostavan i traje samo

nekoliko minuta. Matične stanice će zatim biti osigurane i dostavljene u belgijski

4Izabela M, Pohranjivanjem matičnih stanica možete djetetu spasiti život,

http://www.intimatemedicine.com.hr., 19.01.2011.

7

laboratorij, gdje ih se najprije pohranjuje na 20 godina. Nakon dvadeset godina dijete

može samo odlučiti da li će produljiti njihovo pohranjivanje. Za više informacija o

pohranjivanju matičnih stanica možete posjetiti internet stranicu www.itera-ls.org/.

Recimo još i to da pohranjivanje matičnih stanica za potrebe vlastitog djeteta ili

njegovog brata, tj. sestre, treba platiti.

4.2. ZA I PROTIV

Prilikom uzimanja hMS iz embrija, embrio biva uništen, i ta činjenica je izvor brojnih

rasprava o etičnosti i dopustivosti tog postupka. Njegovi zagovornici koriste argumente

o ogromnim potencijalnim koristima za milijune ljudi koji su paralizirani, ili boluju od

raznih neuroloških bolesti - Parkinson, Alzheimer, od dijabetesa tipa 1, za one koji

umiru ne dočekavši podudaran organ za presađivanje itd. Također kao argument

spominju i to što u momentu uzimanja hMS iz embrija još nije razvijena ni osnova

embrionalnog CNS-a - središnjeg živčanog sustava, pa shodno tome ne smatraju embrio

ljudskom jedinkom, nego nakupinom stanica.

Protivnici ovog postupka kao glavni argument ističu da ljudski život počinje začećem i

da je shodno tome ovakav postupak ubojstvo. Oni također ističu svaki nagovještaj o

upotrebljivosti hMS iz odraslih organizama. Te su stanice od većine znanstvenika

smatrane daleko težim za prikupljanje i usmjeravanje od embrionalnih hMS.Smatra se i

da su ograničenog potencijala i da ih je teže održati u staničnoj kulturi.

Kršćanske crkve se gotovo bez iznimke protive ovakvom postupku, što je i papa Ivan

Pavao II javno iznio. Američki predsjednik Bush, osoba s vrlo širokim ovlastima u

zemlji koja godišnje milijardama dolara financira znanost, također je protivnik ove

ideje. 2001. godine Bush je donio kontroverzan zakon, koji je predmet snažne kritike

znanstvene zajednice, kako one akademske tako i one u privatnom sektoru. Prema tome

zakonu, novcem američkih poreznih obveznika moći će se financirati samo istraživanja

na već postojećim linijama hMS, kojih prema američkoj vladi u svijetu ima.

Većina znanstvenika to smatra drastičnim ograničenjem, tvrdeći da su ove linije

nedovoljan temelj za daljnja istraživanja. Bilo kako bilo, tek bi znatniji pritisak udruga

pacijenata ili čvršća naznaka korisnosti hMS mogli dovesti do promjene ovakve odluke.

Možda najbolji primjer pritiska pacijenata je poznati glumac Christopher Reeves.

Nekada je posudio lik Supermanu, filmskom junaku koji ne samo što je hodao, nego i

letio, zaustavljao vrtnju Zemlje itd. Ironija života htjela je da Reeves 1995. nakon pada s

8

konja ostane paraliziran od vrata naniže, tako da mu je i disanje omogućeno samo uz

pomoć aparata. Svu svoju energiju i volju za životom, kakvu vjerojatno poznaju samo

osobe u sličnoj situaciji, Reeves je uložio u kampanju promicanja istraživanja za koja se

nada da bi mu mogla vratiti kvalitetu života.

"Oh, to be a mice" (eh,da mi je biti miš), bio je njegov komentar na izvještaje da su

miševi kojima je eksperimentalno presječena leđna moždina prohodali nakon terapije

matičnim stanicama. Veliki potencijal hMS za sada je jedini tračak nade za mnoštvo

ljudi u sličnoj situaciji. Zbog toga su razne udruge pacijenata dale veliku podršku ovim

istraživanjima. Odgovor na to tko je u ovim sporenjima bliže istini vrlo je relativan.

5. ZAKLJUČAK

U svakom slučaju, potraga za načinom kako hMS usmjeriti u diferencirane stanice koje

će biti funkcionalne nakon presađivanja u živi organizam u punom je jeku.

Po strasti s kojom se toj potrazi pristupa, ova potraga podsjeća na onu srednjevjekovnih

alkemičara za „kamenom mudrosti“. Tada je cilj bio bilo koji metal pretvoriti u zlato, a

danas petvoriti hMS u željenu vrstu funkcionalnih stanica.

Sama promjena cilja ukazuje da je čovječanstvo shvatilo kako je zdravlje važnije od

žutog metala. Glavni izvor straha od presađivanja hMS je mogućnost da one, kad se

jednom nađu u organizmu, rastu nekontrolirano i formiraju tumore. Treba reći da ova

pojava na životinjskim modelima do sada nije uočena. Drugi je, praktični problem,

naročito izražen kod pokušaja da se presađivanjem hMS nadoknadi izgubljeno živčano

tkivo. Da bi presadak hMS bio funkcionalan, novonastale živčane stanice morale bi se

svojim aksonima vrlo precizno uvezati s okolinom, poput onih na čije upražnjeno

mjesto dolaze.

Bilo kako bilo, od svih prepreka i sumnji svakako je jača ljudska nada. Ne treba

zanemariti ni ogromnu financijsku dobit za one koji bi prvi na tržište uspjeli iznijeti

funkcionalan proizvod.

9

U godinama i desetljećima koji slijede, svakako ćemo biti svjedoci razvoja priče o

matičnim stanicama.

LITERATURA

Knjige

1) Andreis I., Batinić D., Čulo F., Grčević D., Marušić M., Taradi M., Višnjić D.,

Imunologija, Zagreb, Medicinska naklada, 2004.

Internet

2) Matične stanice su put do izlječenja teških bolesti današnjice, doc., http://metro-

portal.hr., 20.01.2011.

3) Skelin I., dr. med., Matične stanice, doc., http://www.medicina.hr., 20.01.2011.

4) Izabela M, Pohranjivanjem matičnih stanica možete djetetu spasiti život,

http://www.intimatemedicine.com.hr., 19.01.2011.

10