Islamska zajednica u Bosni i HercegoviniBehram-begova medresa u Tuzli

MATURSKI RAD IZ ARAPSKOG JEZIKATEMA: PREVOENJE DJELA SPRETNI LOVAC

Mentor:Uenik:Muratovi Admir, prof.ei Adis

Tuzla, april 2015.

SADRAJ

SADRAJ11. UVOD22. PRIJEVOD DJELA32. 1. Pitanja iz prie93. ZAKLJUAK10

1. UVOD

Zbog privrenosti prema arapskom jeziku jo od prvog razreda srednje kole izabrao sam da iz ba tog predmeta radim maturski rad. Takoer, ovime elim i zakljuiti moje uenje arapskog u srednjoj koli. Na prijedlog profesora arapskog jezika, Admira Muratovia, prevodio sam krae djelo s arapskog na bosanski jezik. U ovom uvodu dat u Vam, kao itatelju, kratke smjernice o tome ta moete oekivati u mom radu.Najprije bih se dotakao samog prijevoda kao najbitnijeg segmenta ovog rada, a potom u vam neto vie napisati i o samom djelu. Oslobodivi se prevodilake skuenosti odluio sam da itav ovaj rad prevodim mnogo slobodnije balansirajui znaenja pojedinih arapskih fraza sa frazama naeg maternjeg jezika. Tako e itatelj ovog djela, prema mom vienju, imati mnogo slikovitiji prikaz nego li bi to bilo kada bih prevodio doslovno i bez izuzetka znaenja. Originalni naziv ovog djela glasi: i jedno je od 63 djela iz grupe knjiga namjenjenih mlaoj populaciji pod nazivom: odnosno: Zelene knjiice za djecu. Pisac ovog djela je Adil el-Gadban. Djelo iji prijevod se nalazi ispred vas je drugo izdanje istog. Prevodei ovo djelo koristio sam se arapsko-bosanskim rjenikom dr. Teufika Muftia, izdanjem iz 2004. godine od izdavaa El-Kalem.

2. PRIJEVOD DJELA

Jednom davno, neki ovjek je imao tri sina. Najstariji i srednji su provodili vrijeme otrei njihove sablje govorei: Sa ovom sabljom mogu da porazim svakoga. A najmlai sin je bio zauzet iljenjem strijela da bi ih privrstio na njegova lea te da bi njima pogodio dalji cilj.Jedne noi najmlai sin u snu je vidio niskog starca koji mu se pribliio, pa ga je probudio i stavio u njegovu ruku papir s linijama koje su prelazile jedna preko druge te mu nakon toga rekao: Evo ti ovaj papir, on te uvjerava da e daleko dogurati na ovom svijetu ako ne bude strahovao niodega niti se bude plaio ikoga. Osvanulo je jutro, a sna je nestalo. Papir je jo uvijek zanimao najmlaeg momka i nije znao kako da ga objasni. Otiao je do svog oca i traio da mu dozvoli put oko svijeta. Kad je vijest dola do njegove brae otili su do njihovog oca opasani sabljama pa su mu rekli: Dopusti nam, o oe na, da i mi idemo s naim bratom na put oko svijeta. Neemo biti nita manje vrijedni od onog ko ima luk i strijele. U isto vrijeme otac nije elio da im dopusti putovanje, ali nije elio ni da ih sputava od njihove elje. Napokon im je, nakon kraeg razmiljanja, rekao: Uradio, sinovi moji, ono to smatrate ispravnim. Potom im je otac pripemio stvari za put pa su najstariji i srednji sin oslonivi se na sablje krenuli, dok se najmlai sin oslanjao na njegov luk i strijele. A ni ne zapitaj se o majci kako se ona oprostila od njenih sinova. Ono u to nema sumnje je da su tri momia napustila rodnu kuu tuni, ali kad su malo odmakli srea ih je zaokupila. Tri putnika su nastavila njihovo putovanje i stigli su do smjetaja kojeg je posjedovao vladar. Upravitelj smjetaja je po kraljevoj naredbi morao sve putnike pozivati u goste. Uli su u smjetaj i ostali zapanjeni gostopriljimou musafirhane to ih je pobudilo da izraze osjeanja zahvalnosti i pohvale. I tako su tri brata sredni nastavi putovati sve dok nisu stigli pred jednu gustu umu u kojoj ni ptice ne lete niti ivotinje u nju zalaze. Nastavili su koraati kroz nju, dugu i beskrajnu, sve dok nije pala no pa su vrsto odluili da prenoe tu pod svaku cijenu. Razili su se po umi skupljajui hrpu drva, a zatim su se ponovo skupili i potpalili vatru. Dogovorili su se sljedee: Onaj koji bude straario nee buditi svoju brau tagod da bude, ujutro im nee priati kad se probude ak i ako mu je ivot bio u opasnosti, da nee zagasiti vatru ak ako bude morao da izgubi ulov.Braa su se sloila pa su tako i uradili. Izlomili su grane koje su skupili, potpalili vatru i nakon kratkog vremena plamen se uzdigao u nebo, vru i svijetal. Dva mlaa vrata su legla na zemlju i zaspala, a najstariji je sjeo kraj vatre drei sablju blizu sebe. Izmeu vremena je legao na zemlju i sklopio kapke od estine pospanosti. Nedugo zatim se uspravio da zavri strau budan. Nakon kratkog vremena, kad je zamrkla no ovaj brat je uo pokrete drvea u umi. Nakon toga je slijedilo grakanje. Pospanost je nestala s njegovih oiju i on je ekao neto nepoznato, pratio sve te zvuke sudaranja grana i kad se okrenuo vidio je troglavog zmaja. Drvea su se polomila od odvratnosti ovog zmaja. Budnog brata je obuzeo strah i elio je da probudi brau sve dok se ne sjeti dogovra izmeu njih pa u sebi ree: Da ih zovnem i probudim izgubio bih svoj ugled, ako utim umrijet emo ali me to nee tako lahko okahriti. Kad je zmaj poeo da pue u vatru kako bi je ugasio, mladi je uzeo sablju i njome nasrnuo na zmaja pa mu je osjekao prvu glavu, potom drugim udarcem drugu glavu i hitrim treim udarcem i posljednju glavu. Odvukao je tijelozmaja i bacio ga u provaliju. Jezike od tri glave je stavio u dep i otrao prema vatri koja se skoro ugasila. Naloio je vatru. No je skoro prola, zora je svitala. Probudio je brau, a oni ga nisu pitali kako je proveo no. Ni on njih nije pitao da li su mirno i ugodno spavali. Takav je dogovor.Braa su ponovo poela put kroz umu i sjekli su sve ispred sebe, a gusta uma se inila beskrajna. No se pribliila pa su postupili ba kao i prethodne veeri. Dogovorili se pa kad su potpalili vatru najstariji i najmlai brat su legli i zaspali ovladani pospanou. Sredni brat je ostao kraj vatre sa saboljom pored njega. Motrio je i pazio brau. U meuvremenu se zbog pospanosti malo zavalio na zemlju, a ubrzo potom se uspravio da bi ostao budan. Nakon nekog vremena uo je pokrete drvea i razbudio se. ekao je neto nepoznato, gledao iza sebe i ugledao estoglavog zmaja kraj njega. Drvea su zbog odvratnosti zmaja popadala. Budnog mladia obuzeo je strah. Poelio je da probudi brau, ali se sjetio dogovra pa sam sebi ree: Da zagalamim i probudim ih izgubio bih svoj ugled, a da preutim umrli bismo sva trojica. Ali neu dopustiti da me to okahri. Kad je zmaj poeo puhati u vatru da se ugasi mladi je isukao sablju i pojurio prema zmaju. Prvim udarcem mu je osjekao dvije glave, drugim udarce druge dvije, a treim i posljednje dvije koje su ostale. Odvukao je tijelo zmaja i bacio u provaliju. Jezike je tavio u dep i vratio se do vatre koja se umalo ugasila. Naloio je drva, a no je prolazila. Zora je svitala pa je on probudio brau, a oni ga ne upitae kako je proveo no. Ni on njih nije upitao da li su mirno spavali. Sve je to bilo po dogovoru. Braa su nastavila pjeaiti veoma dugo kroz beskrajnu umu i tako ih je no zadesila u najguem dijelu ume u kojem su dosad bili. Ponovo su se dogovorili i naloili vatru. Kad se plamen vatre rasplamsao u visinu, dva starija brata su se spustila na zemlju, a najmlai je ostao straariti drei svoj luk kraj sebe. U meuvremenu je malo prilegao i sklopio kapke. Potom se uspravio da kraj strae doeka budan. Ubrzo nakon toga uo je pokrete drvea pa se potpuno razbudio i iekivao neto nepoznato. Nakon toga ulo se pomjeranje drvea, pogledao je iza sebe i vidio zmaja s dvanaest glava. mladi nije ni ekao da zmaj krene prema njemu ve odmah zgrabi luk i ustrijeli zmaja u glavu. Tijelo je bacio ba kao i dva brata, a jezike stavio u dep. Kad se vratio na njegovo prvobitno mjesto vatra se ve zagasila. Poeo je razmiljati da li da probudi brau pa da vide zagaenu vatru. Zatim je odluio da je zapali pod bilo koju cijenu. Popeo se na vrh drveta i pogledao u daljinu da bi osmotrio da li je dnevna svjetlost daleko i ima li vatre u ovoj umi. Na prvi pogled nije mogao nita da primjeti. Pogledao je i drugi put pa je s desne strane vidio tanku udaljenu svjetlost. Malo je predahnuo i sam sebi rekao: Moj ugled zavisi od onog to uradim na ovom putovanju. Popravio je kosu pa nastavio: Moram doi do tog svjetla i donijeti vatru. Spustio se s drveta i pjeaio prema onoj slaboj svjetlosti. Dok je koraao susrela ga je no pa je on upita: Ko si ti? Ja sam no - odgovori ona.A on opet ree: Koliko e jo trajati od ovog trenutka?Uzvratila mu je: Neu trajati jo dugo, zora uskoro svie. Mladi uzviknu: O mudra, ostani sa mnom ja te trebam. No ga je napustila, a on je poeo trati. Uzrujao se da stigne no dok je jo ima kako bi uzeo vatru s tom svijetlog mjesta i otiao s njom do mjesta gdje spavaju njegova braa prije nego li se probude. Njegovo razmiljanje odvelo ga je do toga da pokua zaustaviti tok noi pa je uzeo luk i pogodio no strijelom pa se sporo vrati kao to je prola. No je poela prolaziti pa je rekla: ao mi je! ao mi je! ao mi je. Mladi je pitajui se rekao: ta ti je? No je odgovorila: Uskoro zora svie, prognat e me. Mladi je kroz drvea pogledao u nebo i vidio bijelu nit zore koja je poela jaati. Uzeo je luk i bacio strijelu u zoru, a ona nastavi etkati pa momi doe do nje i ree: Ostani na mjestu i ne pomjeraj se, ti i no ste sad moje sluge. Kad on ree ove rijei no i dan se spojie kod velikog drveta i on ih sveza s ciljem da ostanu povezane, a da on zavri svoj posao. Potom je nastavio putovanje pod okriljem noi i stigao do svog cilja i ugleda vatru s mnogo drva. Oko vatre se nalazilo dvanaest divova kako zavravaju veeru i piju iz jednog bokala. Mladi se zasmija, uze luk i ispali strijelu u taj srebrni bokal pa se strijela odbi i na uhu jednog diva napravi malu posjekotinu. Divovi se zaudie i upitae ko li je taj strijelac? Niko osim njih nije ivio u toj umi. Razmiljali su. Poeljee da krenu u potragu za njime i upoznaju ga. Ali mladi ih je preduhitrio zbog njegove potrebe, izae i poe koraati prema njima govorei: eljeli ste da me vidite, narode. Evo me ispred vas. Oni mu rekoe: Jesi li ti onaj strijelac koji je bacio strijelu pa se ona odbila u obraz onog to je pio? On im je odgovorio: Da, to sam ja. Niko osim mene ne moe ovo da uradi. Ovo je moj luk, pogledajte u njega i sprijeite me. Uzvratili su mu: Da je tano da si ti onaj koji je bacio strijelu oprostili bismo ti, smilovali ti se jer si ti onaj koga traimo dugo vremena. Potom su ga primorali da se zakune da ih nee napustiti, i otrkili mu tajnu koja se krije iza ove elje. A to je da u njihovoj neposrednoj blizini nalazi palaa prepuna zlata i oni to ele kupiti po cijenu ivota, ukoliko budu mogli do njega doi jer se u palai nalazi crni pas otrog sluha koji katkad krui kroz dvorite, a katkad naslanja noge na ogradu i registruje svaki pokret pa makar bio i u daljini. A kad uje ono to eli pone neprestano gromoglasno lajati. Tako se probude stanovnici dvorca pa makar bili u dubokom snu. Najgore od svega je to to ti divovi svakoga u dvorcu mogu poraziti, ali ovaj dvorac nema ni vrata ni prozora kroz koje bi uli osim male pukotine u sredini zida kroz koju se izbacuje izmet i smee. Nijedan od grdosija nije mogao da se provue kroz njega u dvorac, a da lave psa ne probudi stanovnike koji bi pohrlili na lopova. Nakon to su poslagali sve rekli su najmlaem bratu sljedee: Prvo malog crnog psa pogodi strijelom da ga ubije, potom se dounjaj do otvora i uvuci unutra...Svi stanovnici tog dvorca e spavati, a pas ih nee probuditi laveom nakon to ga tvoja strijela zauvijek uuti... Potom ui u dvorac i proi kroz sobe i odaje, potom se vrati do nas i ispriaj ta si vidio pa nam pomozi da uemo u dvorac jednom po jednom kroz taj mali otvor. Sloili su se za sve to su odluili i dogovorili pa je najmlai brat, spretni lovac, tako to je pogodio psa stijelom u usta kad ih je otvorio da pone lajati, potom je jedan grdosija krenuo naprijed i podigao ga kao da die mali orah, a mladi se uunjao unutra veoma lahko jer je mrav. Kad je potvrdio status posjetio je sve sobe dvorca i odaja pa je vidio, kao to mu je i reeno, gomile zlata, ali on ih nije doticao. Njegov najvei cilj bio je da shvati ima li u dvorcu potenih ljudi da im moe rei zlo koje grdosije spremaju.Nastavio je kruiti po dvorcu, ali nije uo nikoga pa je doao do jedne odaje u kojoj je spavalo est slukinja pa ih je ostavio na miru pa je nastavio i doao do druge sobe u kojoj je spavalo est istaica pa je produio do tree sobe koja je bila veoma ukraena. Na sredini te sobe vidio je zlatni sto i na njemu pehar ispunjen sokom od rue. Pored kreveta je bio zlatni krevet na kojem je spavala lijepa djevojka, a ispod kreveta zlatna sablja privezana za zid. Sablja je najprije privukla njegov pogled, poelio je da je podigne s njenog mjesta i da rukuje njome ali on nije mogao da je pomjeri. Pokuao je ponovo ali trud mu je bio uzaludan. Pogledao je pehar ispunjen sokom od rue i rekao: ta bi bilo kad bih te popio i vratio svoju snagu? Odigao je bokal i ispraznio ga. Priinilo mu se da se u njemu skupila snaga stotinu ljudi. Otiao je do zida, uzeo sablju kao da je pero i opasao je oko sebe. Neopisivo je bio sretan pa je sam sebi rekao: Odlino, eh sad treba da ponemo raditi. Smiren i paljiv otiao je do otvora kroz kojeg su ga gledali divovi pa im je rekao: Sve to ste opisali j etu, gomile zlata, uspavani narod, uzdignite se i uzmite ta elite. Divovi su potom uli u dvorac kroz onaj malehni otvor, ali nijedan od njih nije stigao do druge strane tog otvora prije nego li je mladi pojurio prema njemu sa sabljom i s lahkoom ga udario u vrat. I kad je zadnja glava diva pala na pod dvorac se polahko vraao u ivot, kao da se hiljadu ljudi zajedno budi iz sna. Buka i galama je porasla, digli su se glasovi koji su se pitali: Ko nam je to doao? Ko je popio vrijedni sok? Ko je uzeo sablju? Mladiu se vrijeme inilo due nego da bjei iz zatvora. Nije skrivao zato je urio, dogovor izmeu njega i njegove brae ga je pozivao da pouri. Hitro se provukao kroz otvor i otiao tamo gdje su divovi stajali ispred vatre. Uzeo je komad drveta koji je gorio i pojurio je nazad svojim stopama. Doao je do mjesta u kojem su se smjenjivali dan i no pa su ga poeli grditi veoma otrim rijeima i unijeli mu se u facu govorei: Gdje si bio svo ovo vrijeme? Gdje si se skrivao? Zna li da sav red ivota bude poremeen kad mi kasnimo? On im je odgovorio: Strpite se moji zatvorenici. Ne punite moje ui takvim govorom, vratit u sve na njegovo mjesto. Poeo ih je razdvajati, no je stavio iza a zoru ispred i viknuo im: Vratite se i ne dolazite mi drugi put na oi. Mladi je stigao do ugaene vatre kod njegove brae, a zora je ve svitala a njegova braa su jo uvijek spavala. Potpalio je vatru koja se zagasila i ona je planula, a njegova dva brata su se nedugo zatim probudila govorei: Plemeniti brate, no nam je dugo dugo trajala, bez prestanka. On im uzvrati: Meni je bila dua... Nije vie rekao ni slova o tome da ne prekri dogovor izmeu njih, ali su se dva brata sama sebe pitala o tome kad su vidjeli opasanu sablju pored na kukovima njihovog brata. Tri brata su potom konano izala iz ume i dogovorili se da u povratku izbjegavaju ovakve avanture. Mlai brat je zapazio da njegova braa ure elei da dou do kuhinje i cilj obojice je bio da iznese dokaz svoje sposobnosti s jezicima zmaja koje nosi u depu koeg je ubio. Najmlai brat je svo vrijeme utio i nije progovarao... Priaj o njihovoj srei bez ustruavanja. Kad su stigli do hotela u kojeg su uli na poetku putovanja, pa su dva vea brata rekla: Hajdemo u njega i ovaj put. Najmlai je rekao: A zato ne, ovaj hotel brine o gostima najbolje to moe, sprema ih najbolju hranu, a sve to po naredbi delala vladara. Braa su jela olahko, pili su smireno i odmorili se od putovanja. Svaki od njih je bio zainteresovan da pone priati ta je uradio, odmoran i miran. Najstariji brat je poeo priati: Zapravo, na ovom putovanju ja svoje vrijeme nisam uzaludno proveo. Kad sma bio na strai, prve noi naeg dolaska u umu, doao mi je troglavi zmaj. ta mislite ta sam uradio? utio sam postupajui po naem dogovoru, zgrabio sam svoju sablju i udario zmaja snano u njegove tri glave. Evo, tu su njegovi jezici. Izvadio je iz svog depa tri jezika i stavio ih na sto. Drugi je rekao: Samo tri jezika? Ja imam est jezika od zmaja koji me napao. Bio je estoglav. Pa je i on izvadio iz svog depa jezike i stavio ih na sto. Najmai je na sve to rekao: Neka vam Allah oprosti, nismo li se dogovorili da ne priamo o tome, na cilj je bio jasan. Sad sluajte ta u vam ispriati... Prvo pogledajte u ovih dvanaest jezika. Nakon toga je izvadio jezike iz depa i stavio ih na sto. Zmaj koji me napao ima je dvanaest glava. Pogledajte i ovu vrijednu sablju. Izvadio je sablju iz korica i podigao je u zrak, a braa su ga pitala: Kako si uspio dobiti tu sablju? On im ree: Desilo mi se to i vama, to s zmajem... A ova sablja, eh to je duga pria. Poeo im je priati dogaaje iz te noi koji su dugo trajali. Nije elio da zavri priu. U tom trenutku ispred vrata hotela stalo je nekoliko kola, na prvim je bio kralj i njegov sin, a na ostalim je bila pratnja vladara. Tri brata su se pitala uputivi se prema upravitelju hotela: ta je ovo? Upravitelj je morao utiti i nije odgovorio. Bilo je stvari koje je kralj traio u hotelu, musafira sa sabljom od zlata. Kad je vidio kako tri brata ulaze u hotel postupio je po nareenju i poslao glasnika u dvor da obavijesti kralja o dolasku isekivanog musafira. Najmlai sin je bacio pogled na princezu i shvatio da je to djevojka koja je spavala iznad sablje i zaprepastio se. Nije mogao da odgonetne to to se pitao: Kako je ova djevojka dola ovamo u drutvu kralja? Kralj je uao u hotel i uputio se prema najmlaem bratu pa ga upitao iskrenim i prijatnim tonom: Jesi li ti momak koji je podigao ovu sablju u zrak? Iskreno mi odgovori, vidio sam da dobro rukuje dok sam bio u dvorcu. Mladi je hrabro i iskreno odgovorio: Da, ja sam o vladaru. I ovo je ta sablja. Vladar uzvrati: Kako si uspio dobiti tu sablju? Na sjedei nain o vladaru. Ree momak. I po drugi put on ispria svoju priu, pa mu kralj na to ree: Tvoj govor se slae u potpunosti s onim to se desilo, ali ja elim da ti vjerujem da si ti junak ove prie i da ovu sablju od njenog vlasnika nisi uzeo na nepoten nain, ali to emo vidjeti... Kralj je zastao i razmiljao kratko vrijeme, potom je podigao glavu i rekao: Onaj koji posjeduje ovu sablju, i koji je uao u dvorac mora da bude najbolji strijelac, da pogodi psa u glavu, tako e se dokazati tvoj govor. Momak u sebi ree: Da me vladar pitao za bacanje strijela lahnulo bi mi, ali da me pitao o iskrenosti moje prie... Pa odakle mu dokaz za to? Vladar mu je kazao: Ako uspije da zlatnu kuglu vrijednu kao kulu mog dvoraca pogodi s jednom strijelom, ti e biti ovjek kojeg traimo. Mladi se nasmija i uzvrati: ujem i pokoravam se, o vladaru. Narod je izaao iz hotela i ekali su dokaz za mladievu iskrenost. Kad je narod u potpunosti izaao, na vjeti lovac je uzeo luk i strijelu veoma smireno, odapeo luk a strijela je probijala vazduh i zvidala kroz njega te proletila veoma brzo i pogodi loptu vrijednu kao kulu dvorca. Prisutni su mu dugo pljeskali i vladar se priblii mladiu. Prigli ga i uze mu ruku, pa je kazao sljedee: Doista e ovaj momak, o moji drugovi, izbaviti moju ker iz sihrira od kojeg boluje, i danas e on oeniti moju mezimicu. Potom je kralj blagoslovio mlade i predao im pola imovine zajedno s dvorcem koji je do tog trenutka bio opinjen, a od kojeg ga je mladi oslobodio.

2. 1. Pitanja iz prie

1. Kako je svaki od brae provodio vrijeme? 2. ta je najmlai brat vidio u snu?3. Gdje su prvo trojica putnika stigla?4. Kakav je bio dogovor, koji su poloili kad su stigli u umu i kad se spustila no?5. ta se desilo svakom bratu tokom njegove strae?6. ta je uradio najmlai brat kad se vatra ugasila?7. Koga je sreo na putu?8. ta je najmlai brat uradio s noi, a potom i zore? Zato?9. Koliko je divova najmlai brat vidio? ta su radili?10. ta se desilo izmeu divova i najmlaeg brata? 11. Koju su tajnu lopovi otkrili najmanjem bratu?12. Pojasni plan s kojim su ga posavjetovali.

3. ZAKLJUAKRadei ovaj maturski stekao sam nova prevodilaka iskustva koja e mi mnogo pomoi tokom daljnjeg bavljenja arapskim jezikom. Svakim novim prijevodom strani jezik se upoznaje bolje pa je takav sluaj i s arapskim jezikom. Kao i iz svega ostalog, ma koliko to jednostavno bilo, ovjek treba da se okoristi poukom koju e izvui iz svega toga. Ja sam ovoga puta izdvojio dvije vane stvari; prva se tie umijea prevoenja da je to nejednostavan posao koji moe mnogo koristiti populaciji koja nije u stanju itati tekstove s originalnih jezika. Druga pouka tie se same prie koju sam prevodio. Po meni najvaniji dio svega jeste kako je najmlai brat uvao svoje dostojanstvo, drao se dogovora i mnogo vie truda u to uloio nego li starija dva brata. Konkretno smartam da se glas omladine u dananjem vremenu treba ee sluati, razmiljati o tome i na kraju i prihvatiti kao ispravno. 2

10