Medičarski obrt s područja SZ Hrvatske i Slavonije

Obrtnička izrada medenjaka datira u 13. i svijeća u 14. st. S doseljenim njemačkim Lebzelterima dopire i do panonskih naselja. Međimurski svjećarsko-medičarski obrt, da-nas u Čakovcu, Šenkovcu, Malom Mihaljevcu, Lopatincu, Gornjem Mihaljevcu i Donjem Vi-dovcu, u vezi je s proštenjima i sajmovima. Od pečenoga i oslikanog tijesta kojem su sastojci med, brašno, NaHCO3, šećer, začini i voda, pomoću kalupa ručno se izrađuju jestivi (medenjaci, piškoti, bomboni, krunice) i drugi (srca, konjići, bebe, sveci, ukrasi za božić-no drvce) licitari, ukrašeni raznobojnim šećernim aplikacijama i zrcalcima, a nude se i medičarska pića medica i fermentirani gvirc. Ukrašene svijeće, votivi/zagovori, lampaši i baklje za župne crkve i kućanstvo izrađuju se od voska i parafina pomoću kolotura, kalupa ili stroja.

Međimurska popevka

Stihovi pesem su na melodiju vižu ispjevani u starocrkvenim autentičnim i plagalnim ljestvicama, u pentatonskom nizu ili s pet tonova u starocrkvenim ljestvicama. Pjevačica počimalja/popevačica ili pjevač pređar/vižar upjevava, drugi pjevači prihvate i dalje zajedno pjevaju a cappela ili uz glazbenu pratnju - jednoglasno i prirodnom postavom glasa. Zbog povijesnih okolnosti, osim slavenskih zamjetni su keltski, romanski, germanski, mađarski i orijentalni utjecaji. Prevladavaju plesni napjevi u čvrstom i napjevi u slobodnom ritmu. Dijele se na starije (mitske tematike, pjevane u kolu, jednostavne melodije, polimetrične, u tzv. prirodnim ljestvicama) i novije (o stvarnim događajima i osobnostima, razgranate melodije, jedinstvene metričke strukture) te na epske i prevladavajuće lirske napjeve. (Internetska adresa dvojezične e-izložbe »O hrvatskoj tradicijskoj glazbi Međimurja i oko nje« javno je dostupna na mrežnim stranicama:http://www.arhivx.net/htgm/?virtual=show&id=1)

Svetomarska mikrotoponimija

Spajanjem Altarca i Družilovca nastalo je današnje istočnomeđimursko naselje Sveta Marija. Njegov ojkonim odnosi se na ime svetice kojoj je posvećena mjesna crkva. U latinskim i mađarskim dokumentima javlja se pod nazivima Sancta Maria i Szent Maria. Krajem 19. i početkom 20. st. naselje zbog mađarizacije postaje Muraszentmaria. Nakon ukidanja mađarske vlasti u Međimurju, novi naziv Sveta Marija na Muri mijenja se u Marija na Muri. Naselju je 1990. vraćeno staro ime.

Tradicijsko lončarstvo na području SZ Hrvatske

Iz zagorskih i prekmurskih lončarskih središta vještina izrade keramike za osobne potrebe i prodaju prenijela se na muške članove pojedinih podravskih obitelji, kao i međimurskih u Čakovcu, Mihovljanu, Mačkovcu i Zasadbregu. Iskopana i uskladištena glina očisti se i obradi. Na lončarskom kolu kolombaru ručno oblikovani predmeti napola se suše, oplemenjuju basjom od bijele gline, ukrašavaju i dva puta peku u pećnici – drugi put nakon ostakljivanja zelenom, bijelom ili žutom ocaklinom mljevenom u žrvnju. Međimursko tradicijsko posuđe dijeli se na crno neocakljeno za čuvanje žita i vode (putra) te na ocakljene i cvjetno oslikane vrče, štublje, zdele, lonce, bidre, tepsije…

Tradicijsko umijeće izrade čipke špice na području Svete Marije

U Hrvatsko zagorje i Međimurje čipkanje na bateke doprlo je iz Lepoglave kamo su ga u 15. st vjerojatno prenijeli pavlini. Dvije vrste klepane špice – za tradicijsko oglavlje poculicu udate žene i za orub na podravskim i moslavačkim ženskim košuljama i rupcima, Međimurke iz Sv. Marije i Donjeg Mihaljevca od 19. st. po narudžbi su izrađivale preplitanjem neprekinute končane niti pomoću najmanje dva para drvenih batića bateka, prema predlošku formi pribadačama gumbašnicama pričvršćenoj na platneni valjkasti jastučić balo. U Međimurju su čipkanje 1995. obnovile žene iz Sv. Marije.

Umijeće izrade i sviranja cimbale u Podravini, Međimurju i Hrvatskom zagorju

Riječ je o obnovljenom glazbalu ili njegovoj replici kućne ili obrtničke izrade u Mađarskoj i Podravini. Sastoji se od melodijskih i basovskih žica različitih visina, napetima preko trapezoidne drvene zvučne kutije. Uz ples ili pjevanje udaranjem o žice dvama drvenim batićima capama svira ih cimbulaš, ovješene o vlastiti vrat ili na nogarama, solistički ili u glazbenom sastavu mužikašov s bajsom i violinom. U donje Međimurje krajem 19. st. donijela ih je jedna mađarska romska obitelj.

Umijeće izrade tradicijske pokladne maske pikač u Selnici

Od ručno sijane i pokošene te vršalicom ovršene raži proizvodi se kvalitetna slama za izradu maske. Sa 6-7 užadi duljine 3-15 m i promjera 10-15 cm omataju se ruke, noge i tijelo 3-4 sudionika fašničkog ophoda koji se danas organiziraju u zabavne i turističke svrhe. Pikač glavu pokriva slamnatom košnicom i u ruci drži bodljikavu pikeču čičkovu grančicu po kojoj je dobio ime.

Umijeće izrade tradicijskih božićnih jaslica s područja SZ Hrvatske

U posljednjih dvjesto godina u Hrvatskoj se izrađuju božićne jaslice nadahnute europskom tradicijom javnih napuljskih i sicilijanskih jaslica. Krajem 19. i na početku 20. st. sjeverna i sjeverozapadna hrvatska područja obilježavaju njihove pučke trokutaste inačice. Međimurska božična štalica izrađuje se od ljeskovog kitja, kukuruzovine kurzinja i mahovine meha, a figurice Marije, Jožefa, Jezušeka i ovčice birkice od gline, ilovače ili gipsa.

Umijeće izrade tradicijskih dječjih igračaka s područja SZ Hrvatske

Njihova osebujna ručna izrada u pojedinim mjestima Hrvatskog zagorja datira u 19. st. Pedesetak modela crvenih, plavih, bijelih i crnih drvenih igračaka (svirale, zviždaljke, tamburice, konjići, ptice klepetaljke, vozila, stolčići, namještaj za lutke…) pomoću kartonskih ili drvenih šablona generacijama u pojedinim obiteljima ručno izrađuju muškarci, a geometrijskim i cvjetnim motivima oslikavaju žene. U međimurskim selima stariji su djeci izrađivali drvene i krpene igračke, a danas ih radi darivanja rado kupuju od obrtnika na tržnicama, sajmovima i proštenjima.

Umijeće izrade tradicijskog božićnog nakita – kinč na području SZ Hrvatske

U razdoblju od Sv. Barbare do Badnjaka zajednička izrada kinča, zabilježena krajem

19. st. u Samoboru, omogućavala je druženje i upoznavanje seoske mladeži. Granu božikovine ili bora ovješenu o kućnu gredu tram, kao i slike svetaca te raspela, Međimurci još i danas povremeno kite ružama i lančekima od ruganog papera i slame, kolačićima medenjakima, šifrancima i prhkačima, crvenim jabučicama ciganičkicama, pozlaćenim rehima i lešnjekima, bombonima cukorima, salonerima od sjajnog papira, licitarskim srčekima, kojekima, bapkama i dedima, kuglicama đunđima…

Umijeće izrade tradicijskog nakita – božićnog lustera na području SZ Hrvatske

Oko božićnog lampaša konstruiranog od slamnatih cjevčica s udjenutim koncem i ukrašenoga kinčom, vješti Međimurci pričvrstili bi svečice, pa bi ga objesili o tavansku gredu iznad stola, prostrtog i ukrašenog za blagdansko posvečeje. Obiteljsko okupljanje oko posne trpeze uoči odlaska na polnočku osvjetljavao bi svojim užganim svjećicama i svjetlucanjem ukrasa.

Umijeće sviranja na tamburama farkašicama u S i SZ Hrvatskoj

Od jednoglasne tambure samice u 19. st. možda su se razvile dvoglasne i troglasne tambure kvintne ugodbe koje su usavršavali i zagovarali glazbeni pedagozi Milutin Farkaš i Slavko Janković, a u Bačkoj i Srijemu u 19./20. st. savršenije troglasne i četveroglasne tambure kvartne ugodbe jer su farkašice tehnički ograničene na sviranje unutar nekoliko, uglavnom durskih tonaliteta. Krajem 19. i na početku 20. st. u sklopu organiziranih zabava svirku na njima upriličavali su cehovi po cijeloj Hrvatskoj, u BIH, Sloveniji, Češkoj, Slovačkoj i u nekim zapadnoeuropskim zemljama. Danas se sviraju sporadično.

Umijeće vađenja zlata – zlatarenje u Međimurju

Najstariji zapis o međimurskom ispiranju zlata, koje je razgradnjom silicijskih stijena naplavljeno u korito Drave, datira u 17. st., a povelja carice Marije Terezije o koncesiji stanovnicima Donjeg Vidovca u stoljeće kasnije. Ispirači zlatari listiće i zrnca zlata odvajaju od šljunka i pijeska pomoću lopata gledanjke i metanjke, limenog vjedra žajtara, hrapave deske, brezove ili vrbove metlice, daščice ispirače, metalne posudice, žive, lanene krpe, palice lajtriša i žeravice. Budući da je međimurska plemenita kovina 18-24-karatna, ubraja se u najčišće prirodno zlato.

PROJEKT:Hrvatska nematerijalna kulturna baština, društveni identiteti i vrijednosti(financiran od Hrvatske zaklade za znanost)

RAZINE ISTRAŽIVANJA:1. prikupljanje, obrada i arhiviranje2. stručna i znanstvena raščlamba3. objavljivanje i predstavljanje 4. popularizacija i primjena

CILJEVI:1. Povezivanje s lokalnom zajednicom radi prepoznavanja, razmjene i predstavljanja u kulturnom turizmu2. Projektno institucijsko i drugo umrežavanje na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini3. Zapošljavanje stručnjaka i stručno usavršavanje4. Inicijativa za osnivanje Centra nematerijalne kulture Međimurja (CENEKUM) 5. Suradnja s Referentnim centrom nematerijalne kulture IEF-a6. Koordinacija s digitalnim repozitorijem IEF-a i drugim inovativnim informacijskim tehnologijama

INSTITUT ZA ETNOLOGIJU I FOLKLORISTIKU

jedinstveno središte folklorističkih, etnoloških, etnomuzikoloških, kulturnoantropoloških i srodnih znanstvenih istraživanja u Republici Hrvatskoj,s težištem na interdisciplinarnim i transdisciplinarnim kritičkim istraživanjima kulture

Izdavač: IEF Zagreb, Šubićeva 42, 10000 Zagrebtel. 01/4596 700, fax. 01/4596 709institut@ief.hr

Urednik: Tvrtko Zebec

Tekst: Lidija Bajuk

Design: Maša Hrvatin

Fotografije:Lidija Bajuk, Irena Miholić, Lucija Krnjak, Stjepan Hranjec,Ervin Bajuk, IEF Zagreb, TZ Međimurske županije,http://www.ecakovec.com/2011/08/u-tijeku-obiljezavanje-dana-opcine-sveta-marija/

ZAŠTIĆENA NEMATERIJALNA KULTURNA DOBRA

MEĐIMURSKE ŽUPANIJE2013./2014.