MEDIJSKA KULTURA U OSNOVNOJ KOLI
MEDIJSKA KULTURA U OSNOVNOJ KOLI
Hrvatski jezik najopseniji je predmet osnovnokolskoga
obrazovanja te je nastava najue povezana s ostalim predmetnim
podrujima s obzirom na to da se nastavna komunikacija ostvaruje
hrvatskim jezikom. Predmet obuhvaa etiri predmetne sastavnice:
hrvatski jezik, knjievnost, jezino izraavanje i medijsku kulturu, a
cilj je nastave osposobiti svakoga uenika za komunikaciju na
materinskom jeziku koja e mu omoguiti ovladavanje svim nastavnim
sadrajima, ali i stjecanje sposobnosti, vjetina, navika i
vrijednosti koje pridonose osobnom razvoju i aktivnom sudjelovanju
u drutvu. Osim to mu daje preduvjete za snalaenje u svakodnevnim
situacijama, nastava hrvatskoga jezika trebala bi oblikovati,
sluatelja, itatelja i govornika koji nema straha pred vlastitim
jezikom i ija naobrazba ide ukorak s tehnolokim napretkom i iz
njega crpi najbolje.
U svijetu koji se svakodnevno mijenja nije mogue ignorirati
promjene, posebno one na podruju tehnologije u posljednjih
stotinjak godina. Razvoj tehnologije djeluje na sve uzraste, a
posebno je zanimljiv odnos medija i mlaih uzrasta. Stoga je
potrebno ve u prvim razredima osnovne kole poeti s odgojem i
obrazovanjem uenika za medije, za nove naine komuniciranja. Upravo
nastavno podruje medijske kulture uenika postupno uvodi u svijet
suvremenih naina komuniciranja, a istodobno ga i osvjeuje o potrebi
povezivanja tradicionalnih naina usvajanja znanja s onima koji su
mu danas znatno blii. Ue da je medij sredstvo ili nain prenoenja
poruke jezikom, pismom, znakom ili zvukom, a da masovnim medijima
prenosimo poruke velikom broju nepoznatih ljudi. Uenici se tako
poblie upoznaju s tiskom kao vizualnim medijem, radijom kao
auditivnim te internetom, televizijom, filmom i kazalitem kao
audiovizualnim medijima. Saznaju i o organizaciji knjinice koja bi
danas trebala ii u korak s napretkom, ali i o stripu, devetoj
umjetnosti kojoj se nije dalo zaslueno mjesto u odnosu na druge
umjetnosti.
Film se, navodi Teak, moe definirati kao medij ozvuene ili
neozvuene slike u pokretu. Ipak, film nije samo medij, nego i
umjetnost, ali i sredstvo obavjetavanja, industrija u kojoj su
milijuni zaposleni i jedno od najeih i mladima najdraih sredstava
zabave. Stoga treba imati na umu da film moe djelovati i pozitivno
i negativno na mlade umove. Obino se filmu zamjera da manipulira
mladim gledateljima i potie na kriminal, a moe dovesti do otuenosti
ako se mladi previe veu uz male ekrane i do pasivizacije jer
filmska slika ne zahtijeva veliku aktivnost ni bujnu matu.Ono to bi
nastavnike hrvatskoga jezika trebalo posebno zabrinuti jesu
predbacivanja filmu da potiskuje knjigu i iri jezinu nekulturu
upotrebom vulgarizama, dijalektizama, nestandardnih naglasaka i dr.
Naravno, film ima i brojne pozitivne strane, od oslobaanja drutva
od predrasuda do brojnih pozitivnih funkcija nastavnoga filma i
drugih filmova koji su vrijedni umjetniki ostvaraji.
Uenici bi u osnovnoj koli trebali usvojiti znanje o osnovama
filmske teorije i povijesti te filmsku terminologiju. Trebali bi i
razviti matu i osjeaj za estetiku te stei filmsku kulturu.
Sposobnosti koje bi uenici trebali razviti odnose se na izraavanje
u nastavi filma koje se moe povezati s jezinim izraavanjem (itanje
i pisanje filmskih kritika, prikaza, i sl.) i na stvaranje u
nastavi filma (pisanje scenarija, sinopsisa, knjige snimanja te
samo rukovanje kamerom) koje je zbog svoje sloenosti primjerenije
izvannastavnim aktivnostima, ali moe se provesti i u redovnoj
nastavi. Ukratko, svrha nastave filma u osnovnoj koli jest odgojiti
i obrazovati mlade gledatelje za ekran, ali isto tako odgojiti i
obrazovati ekranom.
Prema Nastavnome planu i programu iz 2006., film se obrauje u
svim viim razredima osnovne kole pa time zauzima i najvie prostora
u medijskoj kulturi. U 5. razredu uenici se upoznaju s osnovnim
obiljejima triju filmskih rodova te obrauju na posebnim satima
animirani film. U 6. razredu upoznaju se s filmskim izraajnim
sredstvima i osnovnom filmskom terminologijom (rakurs, plan,
kadar...). U 7. razredu naglasak je na igranome filmu i
televizijskim emisijama, a u 8. razredu ue o scenariju, knjizi
snimanja, dokumentarnome filmu te Zagrebakoj koli crtanoga filma.
Uenici se u petome razredu upoznaju s tiskom i njegovim nastankom
te razlikuju vrste tiska: novine, lanke, reportae, vijesti,
intervjue. Iako im tisak nije previe blizak, uenike se moe
motivirati odlaskom u prostore novinske redakcije i prouavanjem
vrsta na konkretnim isjecima iz novina. Od audiovizualnih medija,
osim filma, predstavlja im se i kazalite pri emu ue o kazalinim
izraajnim sredstvima: govoru, glumi, scenografiji i kostimografiji.
S obzirom na organizirane posjete kazalitu, uenici, osim u teoriji,
saznanja mogu povezati i s konkretnim situacijama.
Na izmaku 19. stoljea, uz film se pojavio i strip. S obzirom na
vrijeme u kojem ivimo i koje podrazumijeva eksploziju znanosti i
tehnike, nastavni programi nikako ne bi smjeli marginalizirati
devetu umjetnost. Ranko Muniti, prouavatelj filma i stripa, navodi
da je strip "jedinstvena forma umjetnosti, smjetena na tromei
slikarstva, knjievnosti i filma". Mnogi teoretiari stripa ne
posveuju veliku pozornost rijei te nije lako nai znanstveno
utemeljenje o funkcionalnosti rijei u stripovnoj naraciji. Strip je
po rijei srodan i s knjievnosti i s filmom, no ta rije u stripu
funkcionira na sasvim drugaiji nain. Naime, autor stripa ima mo
izbora pa rije moe izostaviti, upotrijebiti je kao dio
predstavljene stvarnosti ili je pak iskoristiti kao naracijsku
dopunu crteima, moe koristiti samo stripovne onomatopeje za
izraavanje umova, dijaloge ili monologe. Sa stripom se uenici
upoznaju u estom razredu te njegove glavne znaajke usporeuju s
filmom. Strip se kao motivacija moe iskoristiti u svim nastavnim
podrujima hrvatskoga jezika, na svim stupnjevima osnovnokolskoga
obrazovanja, jer spojem slike i rijei plijeni uenikovu pozornost i
omoguuje istodobnu aktivnost vie osjetila. Kao najuspjenije
stripove navode se "Seoba naroda" A. Maurovia i "Njeni sport" I.
Bednjanca, a uenike se potie i na samostalno stvaranje stripa prema
zadanom predloku.
esti razred pribliava ueniku i pojam raunalne mree, interneta,
koji im ini dostupnim golem broj podataka i omoguuje komunikaciju
velikoga broja korisnika diljem svijeta. Budui da su u toj dobi
uenici veinom u kontaktu s tim medijem, nastava medijske kulture
osvjeuje im i moderniji nain usvajanja znanja te ih upuuje na mrene
stranice o temama iz hrvatskoga jezika i knjievnosti. Uenike se
upozorava na kritiko itanje podataka na internetu s obzirom na to
da ih je mnogo upitne tonosti, a ue i kako pretraivati katalog
nacionalne i sveuiline knjinice. Nastava se moe povezati i s
nastavom informatike u koli te se moe organizirati i sat vjebi
pronalaenja ciljanih podataka na internetu ime se uenika
osposobljava za sigurnije i opreznije pristupanje internetu.
Nastava medijske kulture u sedmom razredu uenike uvodi i u svijet
televizijskoga i radijskoga novinarstva te ue o slinostima i
razlikama tih medija. Iako se oba medija usmjeravaju na prenoenje
vijesti i zabavnih sadraja, naini na koje to ostvaruju i na koje ih
auditorij prima razliiti su. Upravo nedostatak vizualne komponente
u radijskom prijenosu utjee na drugaiji pristup publici
novinarskoga i televizijskoga voditelja. Naime, radijski novinar
uvijek zamilja publiku kojoj se obraa, a glasom i dikcijom
nadoknauje ono to televizijski voditelj gledateljima moe doarati
mimikom. Uenici su svakodnevno su u kontaktu s TV serijama bolje
ili loije kvalitete pa im se u nastavi definira i taj pojam,
ukazujui im na negativne strane svakodnevnoga gledanja takva
sadraja. S knjinicom su uenici, naime, u kontaktu od najniih
stupnjeva obrazovanja te su neki od njih njezini esti, a neki manje
esti posjetitelji. Osim to trebaju znati ui u knjinicu i zatraiti
eljenu knjigu, uenici trebaju znati i podatke o osnovnoj knjinoj
grai te njezinu rasporedu i organizaciji u knjinici. Bilo bi
poeljno da se naue koristiti referentnom zbirkom: rjenikom,
pravopisom i enciklopedijom. Znanje o samostalnom snalaenju u
knjinici produbljuje se u osmome razredu u kojem uenici raunalno
ili kataloki pretrauju podatke povezane s knjigom, no veina
osnovnih kola nema potrebne uvjete koji bi uenike osposobili za
ovakvu djelatnost jer, osim veinom starih i dotrajalih knjiga o
kojima brinu knjiniari, star je i nain njegovanja kulture itanja te
izostaje prijeko potrebna modernizacija knjinica koja bi privukla
mladoga, suvremenoga itatelja. Uloga nastave medijske kulture
poticanje je kvalitetne i svestrane naobrazbe koja e stvoriti
snalaljivoga, osvijetenoga i kultiviranoga sudionika bilo koje
komunikacije u koli i izvan nje. Uenici su od najranije dobi
bombardirani svakojakim medijima i nastava hrvatskoga jezika, kao i
kolski sustav openito, trebala bi poticati koritenje tih medija na
pozitivne i svrhovite naine. Spojem znanja o tradicionalnim
medijima s onim o suvremenima, nastavno podruje medijske kulture
eli stvoriti itatelja, sluatelja, gledatelja i kritiara s odreenom
razinom ope kulture. Osim nastave, promjene bi trebali pratiti i
nastavnici te se unaprjeenjem nastavnih metoda i pristupa pouavanju
pribliiti dananjem ueniku kojeg je, zbog izloenosti modernim
postignuima, ponekad uistinu teko motivirati i s njim uspostaviti
komunikaciju.4
