Upload
phungdat
View
241
Download
7
Embed Size (px)
Citation preview
MEĐUNARODNI EKONOMSKI
ODNOSI
Prof. dr Jugoslav Jovičić
Međunarodni odnosi (1)
11/16/2015 2
Međunarodni odnosi su najšira oblast u kojoj djeluju razni subjekti, kao što su države, međunarodne organizacije, preduzeća, transnacionalni politički i vjerski pokreti, u kojem se manifestuju njihovi različiti, sukobljeni ili paralelni interesi i veze koje se između tih subjekata uspostavljaju.
1936. godine nastala je jedna od prvih definicija predmeta nauke o međunarodnim odnosima, a ona glasi: “Nauka o međunarodnim odnosima prije svega je deskriptivnog karaktera. Ona donekle pripada vrsti savremene istorije naroda i kao takva, ona obuhvata sve oblasti kao što su ekonomija, trgovina, razmjena proizvodnje, dobara, novca, kao i oblasti politike i kulture”.
Međunarodni odnosi (2)
11/16/2015 3
Međunarodni odnosi podrazumijevaju sve veze koje se
uspostavljaju između različitih subjekata u međunarodnoj
zajednici.
Međunarodni ekonomski odnosi imaju dva toka: robni i
finansijski, tako da postoje dvije glavne oblasti
međunarodnih ekonomskih odnosa, a to su:
međunarodni trgovinski odnosi, i
međunarodni finansijski odnosi.
Istorijski razvoj međunarodnih
ekonomskih odnosa do II svjetskog rata
11/16/2015 4
Prvobitni oblik trgovine kod koga se roba mijenjala za
neku drugu robu je razmjena u naturi, a prelazak iz
naturalne razmjene na razmjenu pomoću novca prvo se
pojavio u Kini.
Nastanak prave međunarodne trgovine prouzrokovala je
pojava država u XV i XVI vijeku.
Države su uvele svoje valute i spoljnu trgovinu
kontrolisala je centralna vlast uvodeći carine i dažbine.
Period stagnacije i ograničenog razvoja međunarodnih
trgovinskih odnosa je smješten u period između dva
svjetska rata.
Istorijski razvoj međunarodnih ekonomskih
odnosa poslije II svjetskog rata
11/16/2015 5
Ovaj period je karakterističan po obnovi privrede u
svijetu, proizvodnji manjoj od potrošnje i visokom
stepenu zapošljavanja, a zemlje koje su iz II svjetskog rata
izašle kao pobjednice, nastojale su da izgrade sistem
ekonomske kontrole u svoju korist.
U periodu između pedesetih i sedamdesetih godina
prošlog vijeka dolazi do direktnih ulaganja kompanija iz
SAD u Zapadnu Evropu i Japan, čime otpočinje proces
razvoja transnacionalnih kompanija.
Svjetsko tržište
11/16/2015 6
Tržište je osnovna i najznačajnija institucija ekonomskog sistema i jedna od najznačajnijih opštih ekonomskih kategorija.
Tržište je najprije definisano kao mjesto razmjene različitih roba, međutim danas tržišna razmjena nije vezana za određeni prostor.
Tržište podrazumijeva oblik razmjene roba i usluga posredstvom novca, gdje važi istovjetnost cijena proizvoda iste vrste.
Pod veličinom tržišta podrazumijevamo njegove granice u geografskom smislu i smislu asortimana koji se proizvode i prodaju na tom tržištu.
Klasifikacija i veličina tržišta (1)
11/16/2015 7
Tržište može da se definiše prema:
broju učesnika u ponudi i tražnji,
raspoloživim supstitutima za određeni proizvod,
reakcijama jednih ponuđača na promjene cijena,
outputu ili kvalitetu drugih proizvođača istovjetnog proizvoda,
mogućnosti ulaska na dato tržište,
intervenciji države,
prema materijalno tehničkim kriterijumima po vrstama i
količinama roba, sistemu prodaje,
prema geografskom rasporedu i sl.
Klasifikacija i veličina tržišta (2)
11/16/2015 8
Najvažnije klasifikacije tržišta su:
1. Prema broju učesnika na tržištu i njihove tržišne moći
obrazuju se različite tržišne strukture ili tržišna stanja (tipologija
tržišta):
potpuna ili savršena konkurencija (sa velikim brojem učesnika i na
strani tražnje i na strani ponude);
monopol (jedan učesnik na strani ponude) i monopson (jedan učesnik
na strani tražnje);
oligopol (mali broj učesnika strani ponude, koji su moćni) i oligopson
(mali broj učesnika na strani tražnje, koji su moćni);
ograničena konkurencija (mješavina potpune konkurencije i monopola,
gdje veliki broj proizvođača nudi diferencirani proizvod).
Klasifikacija i veličina tržišta (3)
11/16/2015 9
2. Sa gledišta intervencije države razlikujemo:
tržište bez intervencije države - slobodno tržište, u kome država ne određuje bitne odrednice poslovnih transakcija, npr. cijene i kamate, i
vezano ili regulisano tržište, ako država interveniše na tržištu administrativnim mjerama i propisima.
3. Razvrstavanje tržišta prema materijalno-tehničkim kriterijumima se vrši na slijedeći način:
globalna podjela tržišta obuhvata: tržište roba i usluga, tržište faktora proizvodnje (rada, kapitala i zemljišta), tržište novca i hartija od vrijednosti.
prema teritorijalnom obuhvatu, tržište može biti: lokalno, regionalno, nacionalno i svjetsko tržište.
prema obimu prometa, dijelimo trgovinu na veliko (grosističko tržište) i trgovinu na malo (detaljističko tržište).
sa gledišta vrste robe, koje se na njemu razmjenjuju, razlikujemo, npr., tržište čelika, tržište nafte, tržište pšenice, tržište uglja, itd.
Nelegalna tržišta (1)
11/16/2015 10
U ekonomijama nekih zemalja pojavljuju se pored legalnih
ili pravih tržišta, i nelegalna tržišta.
Crno tržište (black market) čine sva nelegalna tržišta koja
nastaju kada su cijene fiksirane u smislu minimalnog ili
maksimalnog nivoa, obično od strane vlade.
U tom slučaju na crnom tržištu se obavljaju trgovinske
transakcije po cijenama iznad tog nivoa.
Crna tržišta nastaju najčešće u ratnim vremenima, ili tzv.
ekonomijama nestašice.
Nelegalna tržišta (2)
11/16/2015 11
Kvazi tržišta postoje uvijek kad cijene nisu u ravnoteži.
Vrste (kvazi) tržišta Vrste (kvazi) tržišta Način formiranja
cijena
Legalna
tržišta
Centralizovano određene cijene
(uglavnom nepromjenljive cijene)
Crveno tržište
Centralizovano određene cijene
(promjenljive cijene)
Ružičasto tržište
Sloboda učesnika na tržištu da sami određuju
cijene
Bijelo tržište
Polulegalna
tržišta
Cijene se slobodno formiraju, transakcije su
nelegalne ali ih vlasti tolerišu
Sivo tržište
Nelegalna
tržišta
Cijene se slobodno formiraju, transakcije su
nelegalne ali ih vlasti ne tolerišu
Crno tržište
Funkcije tržišta
11/16/2015 12
Informativna funkcija tržišta se ogleda u pružanju, učesnicima na
tržištu, opštih informacija o stanjima ponude i tražnje za
određenom robom/uslugom.
Alokativna funkcija pokazuje uticaj tržišta na racionalnu
ekonomsku raspodjelu faktora proizvodnje (rada, prirodnih
resursa i kapitala).
Selektivna funkcija tržišta je selekcija samih privrednih subjekata,
kroz odabir njihovih proizvoda i usluga na tržištu, a na osnovu
tržišne konkurencije u kojoj opstaju samo efikasni preduzetnici.
Distributivna funkcija tržišta se, po pravilu, odnosi na primarnu
raspodjelu nacionalnog dohotka, koja kroz proces tržišnog
formiranja cijena faktora proizvodnje određuje dohotke njihovim
vlasnicima.
Tržište i demokratija
11/16/2015 13
Postoje četiri «stuba», tržišne ekonomije, koji
istovremeno karakterišu principe (kapitalističke)
demokratije u ekonomiji:
1. Privatno vlasništvo
2. Profit
3. Sloboda izbora
4. Konkurencija
Efikasnost tržišta
11/16/2015 14
Pod pretpostavkama potpune konkurencije, tržište na
najjednostavniji i najefikasniji način određuje gdje će se i
kako upotrebljavati faktori proizvodnje.
Odnosno, samo potpuna tržišna konkurencija iskazuje
alokativnu efikasnost.
U takvom sistemu je ekonomija kao cjelina efikasna i niko
ne može doći u bolji položaj, a da nekog drugog ne
dovede u slabiji položaj.
Potpuna konkurencija
11/16/2015 15
Potpuna konkurencija je pretpostavljeno tržišno stanje
kada postoji dovoljan broj preduzeća (koja nude isti,
homogeni proizvod) ili stepen suparništva da niti jedno od
njih ne može uticati na cijenu tog dobra.
Odnosno to je stanje u kojem nema drugog izbora osim
prilagođavanja prilikama koje diktira tržište.
Karakterišu je:veliki broj prodavaca i kupaca; homogenost
proizvoda/usluga, potpuna obavještenost kupaca i
prodavaca; slobodan ulazak i izlazak sa tržišta; svi prodavci
i kupci su price taker; ne postoji državno uplitanje u
formiranje cijena.
Nepotpuna (nesavršena) konkurencija
11/16/2015 16
Nepotpuna (nesavršena) konkurencija je znatno odstupanje
od savršene konkurencije i dolazi sa pojavom nesavršenog
konkurenta (monopola i oligopola), čija tržišna moć
rezultira cijenama većim od onih koje bi se formirale u
uslovima savršene konkurencije.
To je, zapravo, slika prave privredne stvarnosti u kojoj su
većina preduzeća.
Izvore nesavršene konkurencije, koje možemo razvrstati u
dvije grupe: postojanje ekonomije obima i opadajućih
troškova i «prepreke ulasku» novih konkurenata
Eksternalije
11/16/2015 17
Eksternalije su one ekonomske aktivnosti jednog pojedinca ili preduzeća koje imaju uticaj na drugog pojedinca ili preduzeće, a da za to ne plaćaju (ne snose troškove) ili nisu plaćeni.
Eksternalije se sastoje od troškova i koristi koji se nagomilavaju, ne onome ko ih proizvodi, već drugim pojedincima ili društvu kao cjelini i predstavljaju primjer sukoba pojedinačnog i javnog interesa.
Eksternalije se pojavljuju kao:
negativne, pa se zovu eksterne disekonomije (negativan uticaj na druge, tj. povećavanje njihovih troškova) i
pozitivne, i tada se nazivaju eksternim ekonomijama (koristi drugima bez naknade).
Javna dobra
11/16/2015 18
Dobra ili usluge koje tržište ne može ili neće obezbijediti,
a koriste svim građanima su javna dobra.
Preciznije, javna dobra predstavljaju dobra/usluge čije su
koristi dostupne cijeloj zajednici bez obzira žele li
pojedinci to dobro ili uslugu koristiti ili ne. Pojedinci ih
besplatno koriste.
Tri temeljna obilježja (čistih) javnih dobara, koja ih razlikuju
od tržišnih dobara, su:
istovremena i besplatna raspoloživost za više korisnika,
nemogućnost isključenja pojedinaca iz upotrebe javnog dobra, i
jednakost potrošnje za sve korisnike.
Globalizacija poslovnih aktivnosti (1)
11/16/2015 19
Pod globalizacijom u ekonomiji se podrazumijeva
relativizacija nacionalnih tržišnih granica i svih barijera.
Uzroke globalizacije možemo podijeliti na:
političko-institucionalne (obuhvataju trgovinske politike,
kontrolu kapitala, imigracijska ograničenja), i
ekonomsko-tehnološko (inovacije u transportu i
komunikacijama).
Globalizacija poslovnih aktivnosti (2)
11/16/2015 20
Društvena globalizacija podstiče stvaranje i djelovanje
multinacionalnih kompanija koje svojom aktivnošću
doprinose nejednakosti.
Politička globalizacija dovodi do gubljenja dijela
suvereniteta nacionalnih država i njegovo prenošenje na
razne političke i druge međunarodne organizacije i
institucije.
U pravnoj sferi globalizacija zahtijeva unificiranje prava i
pravnih sistema, kao i zaštitu prava i imovine
multinacionalnih kompanija i privatnog kapitala, koji
postaje neprikosnovena vrednost.
Globalizacija poslovnih aktivnosti (3)
11/16/2015 21
Kulturna globalizacija podrazumijeva amerikanizaciju kulturnih vrijednosti nacionalnih kultura, s jedne strane, ali, istovremeno i njegovanje sopstvenih kulturnih vrijednosti nacionalnih država.
Sportska globalizacija podrazumijeva razvoj nacionalnih sportova na svim kontinentima, gubljenje nacionalnog identiteta pojedinih sportova i sportskih grana, kao i kretanja sportista na globalnom nivou.
Globalizacija negativno utiče na životnu sredinu, jer dovodi do prekomijernog zagrijavanja zemljine atmosfere, stvaranja ozonskih rupa i uništavanja tropskih šuma.
Uporedo sa procesom globalizacije teče i proces liberalizacije, odnosno proces otvorenosti spoljnotrgovinske razmjene.
Ekonomska globalizacija (1)
11/16/2015 22
Ekonomska globalizacija je „proces pretvaranja zasebnih
nacionalnih privreda u integriranu svjetsku privredu“, a
ispoljava se kao proces rasta međunarodnih tokova roba,
usluga kapitala, ljudi i tehnologije.
Cilj ekonomske globalizacije je jedinstveno tržište bez
barijera, a osnovne karakteristike procesa globalizacije su:
otvorenost;
konkurentnost;
homogenizacija (unifikacija).
Ekonomska globalizacija (2)
11/16/2015 23
Na globalizaciju svjetske privrede, naročito poslije 1960-ih godina uticalo je niz faktora, i to:
1. Stvaranje međunarodnih finansijskih i trgovinskih institucija kao što su GATT, Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, Svjetska trgovinska organizacija, koji su bitno uticali na razvoj svjetske trgovine i finansiranje zemalja u razvoju.
2. Razvoj svjetske trgovine u cijelom XX vijeku, naročito poslije 1950-ih.
3. Stvaranje multinacionalnih korporacija koje su po svojoj ekonomskoj snazi snažnije i bogatije od privreda mnogih zemalja u svijetu;
4. Razvoj svjetskih tržišta kapitala, naročito tržišta finansijskog kapitala.
5. Stvaranje regionalnih trgovačkih blokova u svijetu
Savremeni pravci u međunarodnim
poslovnim aktivnostima
11/16/2015 24
Razvoj globalizacije prouzrokovao je porast konkurencije
na međunarodnom tržištu.
Broj tržišnih učesnika i različite forme organizovanja su
svakodnevno u porastu.
Prema obliku organizovanja, razlikujemo: nacionalna,
multinacionalna, transnacionalna i globalna preduzeća.
Intenziviranje internacionalizacije poslovnih aktivnosti
uticalo je na profilisanje osnovnih obilježja procesa
globalizacije i to globalizacija tržišta; globalizacija poslovnih
aktivnosti; globalizacija konkurencije.
Korporativno udruživanje
11/16/2015 25
Korporacija je najrazvijeniji oblik kapitalističkog
preduzeća.
Jedan je od pravnih oblika trgovačkih društava i ima
brojne prednosti u odnosu na druge pravne oblike
trgovačkih društava.
Korporacija je društvo kapitala, koje do sredstava za
osnivanje i poslovanje dolazi izdavanjem dionica.
Najčešći oblici korporativne saradnje, povezivanja i
udruživanja u savremenoj tržišnoj privredi su: karteli,
koncerni, trustovi, konglomerati i multinacionalne
kompanije.
Kartel
11/16/2015 26
Kartel je formalni sporazum između tržišnih rivala čija je svrha ograničavanje ili potpuno isključivanje tržišnog natjecanja između učesnika sporazuma s ciljem da povećavanjem cijena ostvare dodatni, znatno povećani profit.
Karteli u pravilu nastaju na tržištu na kojem postoji oligopol.
Javni karteli su oni u kojima države utvrđuju pravila koja se odnose na cijene, obim proizvodnje i sl.
Privatni karteli su rezultat tajnog sporazuma preduzetnika na temelju kojega samo njegovi članovi ostvaruju određene uzajamne koristi.
Koncern
11/16/2015 27
Koncern je najviši stepen monopolističkog udruživanja.
To je udruženje pravno samostalnih preduzeća koja su
finansijski podložna određenom zajedničkom vodstvu po
kojem dobivaju i ime.
Nastaje kupovanjem akcija raznih preduzeća,
organizovanjem posebnih društava za učestvovanja i
finansiranje, sporazumima o zajednici interesa.
Nerijetko koncerni obuhvataju preduzeća najrazličitijih
grana industrije, banke, transportne organizacije te
govorimo o vertikalnim koncernima.
Trust
11/16/2015 28
Trust je oblik monopolističke udruženja u kojoj firme
ulaze u fiducijarni odnos, tj. dogovorno prihvaćaju odnos
povjerenja i čvrste povezanosti ostvarujući monopolistički
položaj na tržištu.
Ovaj oblik monopola javlja se kao:
horizontalni trust – udruženje firmi povezanih proizvodnjom
istih proizvoda, i
vertikalni trust – udruženje firmi povezanih komplementarnom
proizvodnjom.
Konglomerat
11/16/2015 29
Konglomerat je organizacijski oblik koncentracije
raznovrsne proizvodnje i kapitala.
Riječ je o preduzetniku ili koncentraciji preduzetnika koji
se bave relativno velikim brojem različitih, najčešće posve
nepovezanim djelatnostima u različitim industrijama
(sektorima), odnosno na različitim tržištima.
Svrha stvaranja konglomerata je smanjivanje rizika, lakši
pristup izvorima finansiranja i učinkovitija alokacija
resursa.
Multinacionalne kompanije
11/16/2015 30
Multinacionalna kompanija predstavlja matično preduzeće
koje:
ostvaruje proizvodnju i druge aktivnosti u inostranstvu preko
sopstvenih ogranaka lociranih u više različitih zemalja;
ostvaruje direktnu kontrolu nad poslovanjem svojih ogranaka u
inostranstvu preko sopstvenih ogranaka smjeđtenih u više
različitih zemalja;
nastoji da ostvari takvu politiku koja će prevazići granice
između zemalja i doprinijeti ostvarenju geocentrične
orijentacije preduzeća.
Klasifikacija multinacionalnih kompanija
11/16/2015 31
Etnocentrične kompanije, gdje je sva moć koncentrisana u
matičnoj zemlji, a aktivnost i odluke upravljača su orijentisane
ka centru kompanije.
Policentrične kompanije, gdje se svaki dio, do određene granice
poistovjećuje sa nacionalnim interesima zemlje kojoj pripada,
odlučivanje je decentralizovano, alokalni kadrovi imaju relativnu
autonomiju.
Geocentrične kompanije karakteriše globalna svjetska
orijentacija, i priznaje se izvijesna autonomija afilijacijama, ali
preovlađuju interesi razvoja cijele kompanije.
Transnacionalne kompanije
11/16/2015 32
Jedna od potpunijih definicija, čiji su elementi sadržani u
brojnim drugim definicijama, transnacionalnu kompaniju
definiše kao matičnu kompaniju koja:
obavlja proizvodnju i druge aktivnosti u svojim sopstvenim
filijalama lociranim u nekoliko različitih zemalja,
ima direktnukontrolu nad poslovnim politikama svojih filijala,
donosi i primjenjuje poslovne strategije u proizvodnji,
marketingu, finansijama i drugim funkcijama koje prevazilaze
nacionalne granice, postajući globalne, tj. orijentisane na cijeli
svijet.
Intrafirmska trgovina
11/16/2015 33
Intrafirmska trgovina je trgovina koja se obavlja u okviru
jedne transnacionalne kompanije, odnosno između njenih
dijelova.
Intrafirmska, odnosno međufirmska razmjena se odvija
između matične kompanije i njenih filijala u inostranstvu.
Tu spada i razmjena robe između samih filijala.
Ukoliko bi se u odnos stavio izvoz ostvaren preko filijale u
inostranstvu prema ukoupno ostvarenom izvozu matične
kompanije, dobio bi se intrafirmski koeficijent.
Transferne cijene
11/16/2015 34
Transferne cijene se pojavljuju u odnosima robne
razmjene između organizacionih dijelova unutar
transnacionalne kompanije ili u razmjeni između
transnacionalne kompanije i njenih ugovornih poslovnih
partnera.
Transferne cijene su tržišne cijene oslobođenje
ekstremnih uticaja konjukturnih tržišnih oscilacija.
Transferne cijene su u funkciji obezbjeđivanja dugoročno
stabilnih ekonomskih relacija između dijelova
transnacionalne kompanije i maksimizacije njenog
ukupnog profita.
Multinacionalne kompanije kao nosioci
globalizacije
11/16/2015 35
Osnovni fenomen savremenih ekonomskih odnosa,
odnosno procesa globalizacije su multinacionalne
kompanije.
Danas u svijetu postoji preko 60.000 multinacionalnih
kompanija.
Tokove međunarodne razmjene definišu upravo
multinacionalne kompanije, a posredstvom filijala razvijau
tendenciju relativnog pada izvoza iz matičnog preduzeća.
Međunarodno kretanje kapitala
11/16/2015 36
Međunarodno kretanje kapitala predstavlja transfer
finansijskih i realnih sredstava između subjekata različitih
zemalja uz realizaciju interesa svih učesnika u tom
procesu.
Tri glavna oblika međunarodnog kretanja kapitala su:
Međunarodno kretanje zajmovnog kapitala;
Portfolio investiranje;
Strane direktne investicije.
Međunarodno kretanje zajmovnog kapitala
11/16/2015 37
U ukupnim međunarodnim kretanjima dugoročnog
kapitala, zajmovni kapital je pretežno imao udio u prvim
decenijama poslije Drugog svjetskog rata
Međutim, njegov udio u ukupnim tokovima kapitala na
svjetskom nivou se vremenom smanjivao, dok je udio
portfolio investicija i stranih direktnih investicija rastao.
Portfolio investicije (1)
11/16/2015 38
Portfolio investicije su oblik dugoročnog investiranja sa
ciljem stvaranja što većeg i sigurnog dohotka. Portfolio
investicije pretpostavljaju ulaganja sa fiksnom kamatom i
bez izraženog rizika ulaganja.
Osnovni cilj investitora je da maksimizira dobit uz
unaprijed poznati rizik, odnosno da uz određenu dobit
ima najmanji rizik.
Portfolio investicije su najčešće u obliku kupovine hartija
od vrijednosti sa fiksnom kamatom izdatih od strane
države ili pojedinih preduzeća.
Portfolio investicije (2)
11/16/2015 39
Osnovni elementi u definisanju razlike između portfolio i
direktnih investicija su pravo kontrole i pravo upravljanja:
o direktnoj stranoj investiciji radi se ako investitor stekne
pravo svojine na osnovu uloga, a time i pravo direktne kontrole
i upravljanja preduzećem.
o portfolio investiciji se radi ako ulog investitora ide samo do
nivoa koji mu ne omogućava pravo kontrole i odlučivanja.
Strane direktne investicije
11/16/2015 40
Posmatrano sa vremenskog aspekta strane direktne investicije spadaju u dugoročno međunarodno kretanje kapitala.
Ako sagledavamo prema ekonomskom kriterijumu, dugoročno kretanje kapitala se ostvaruje u okviru zajmovnog i investicionog kapitala.
Ciljevi međunarodnog kretanja dugoročnog kapitala su određeni mogućnostima i potrebama investiranja u međunarodnim razmjerama i ekonomsko-političkim odnosima u svijetu.
Međunarodno kretanje investicionog kapitala se odnosi na finansiranje: direktnih i portfolio investicija.