Baki Jovo, Jugoslavija-razaranja i njeni tumai (prikaz knjige)Emina Muri, Merima BaiZadatak da pronalazi pozitivne i negativne kritike, eventualne prednosti ili nedostatke knjige koja je nastala kao rezultat dugogodinjeg nauno-istraivakog rada, za svakog pojedinca predstavlja veliki izazov koji nastoji rijeiti na najbolji mogui nain. U ovom prikazu susreemo se sa takvom situacijom. Kako smo istakli, knjiga Jugoslavija-razaranja i njeni tumai nastala je kao rezultat dugogodinjih napora dr. sociologa Jove Bakia, kako to sam autor istie u predgovoru knjige. Kako bismo na najbolji mogui nain izvrili zadatak koji je pred nas postavljen u radu emo najprije predstaviti kratak sadraj svih poglavlja koja se nalaze u knjizi, skreui pri tom panju na neke momente u knjizi za koje naemo da su posebno zanimljivi iz bilo kojeg razloga. Nakon upoznavanja sa sadrajem, na kraju rada dat emo kratak zakljuak o optem dojmu koji smo stekli itajui ovu knjigu, i prouavajui nain na koji autor interpretira pojedine dogaaje. Teorijsko-interpretativni okvir za objanjenje razbijanaje Jugoslavije i za saznajno- socioloko razumijevanje razliitih pokuaja objanjenja njenog nestankaOvo poglavlje moemo smatrati jednim irim uvodom u rad, jer nas autor u njemu upoznaje sa razliitim opim pojmovima i procesima, koji esto nisu vezani direktno za temu, dakle raspad Jugoslavije, a koji su nam potrebni kako bismo mogli dalje pratiti temu. Na ovom mjestu upoznajemo se sa ciljevima rada, koji su dvostruki, prvi cilj je da se ponudi historijsko-socioloko objanjenje procesa nestajanja SFRJ i njenog konanog razbijanja, a drugi zadatak je da se analiziraju i teorijsko-metodoloki kritikiju studije koje su kao cilj imale razumijevanje i objanjenje kraja Jugoslavije. Na ove ciljeve osvrnut emo se jo jednom na kraju rada, kad emo biti u prilici zakljuiti da li je autor ispunio, i ako jeste na koji nain je ispunio zadane ciljeve. Prema autorovim rijeima, neka drava nastaje i odrava se ako je njen upravni aparat sposoban da upotrebljava legitimnu, tj. od graana uglavnom prihvaenu, fiziku prinudu na precizno ogranienom prostoru i nad ljudima koji naseljavaju taj prostor. Istovremeno je potrebno da drava posjeduje meunarodno priznanje tj. spoljni suverenitet. Kad objanjava pojam nestanka neke drava naglaava da on znai konstantaciju da drava koj je postojala vie ne postoji, stoga, napominje autor, kad se radi o Jugoslaviji ne moemo govoriti o nestanku nego o procesu nestanka, to nas upuuje na injenicu da je to proces koji je trajao due vremena, a iji je kamen temeljac bio ugraen ve u samom nastajanju Jugoslavije. U ovom procesu neizostavna je uloga velikih sila. Tom fenomenu autor posveuje odvojen naslov u ovom prvom poglavlju, a koji nosi naziv Takmiarski odnosi velikih sila u XX veku i njihov znaaj za nastanak, odranje i nestanak Jugoslavije. Utjecaji vanjskih faktora, dakle onih drava koje su u datom trenutku velike sile, bili su uvijek veliki, to je objanjeno na primjerima i prije uspostavljanja Jugoslavenske drave. I za vrijeme postojanja Jugoslavije velike sile su razliita nacionalna takmienja i sukobljavanja u Jugoslaviji podsticala ili utiavala ovisno od njihovih interesa. Ako bismo ovaj obrazac primijenili na konkretnu situaciju raspada Jugoslavije, onda na osnovu onoga to je izneseno u knjizi, zakljuujemo da je za ubrzavanje raspada Jugoslavije znaajnu ulogu odigrala Njemaka, koja je u datom trenutku bila jedna od regionalnih sila, a kojoj je tad iz vie razloga odgovarao raspad Jugoslavije. to se tie razliitih objanjenja nestanka Jugoslavije Baki kroz saznajno-socioloku kritiku zakljuuje da nacionalno opredjeljenje posmatraa na prostoru bive SFRJ ima njavei znaaj za opaaj cijelog historijata Jugoslavije, pa i na opaaj njenog nestajanja, kao i ratova u kojima se proces nestajanja okonao. Treba imati u vidu da drutvene elite novonastalih nacionalnih drava pred historiografe i sociologe kao prevashodni zadatak postavljau opravdanje postojanja novostvorenih politikih zajednica, ukoliko ele drutvenu promociju, mo i ugled, te odgovarajue materijalne nagrade. Pored toga i zapadni istraivai zanemarivat e pitanje odgovornosti svojih vlada kada to zahtijevaju racionalno pojmljeni interesi, i vodie rauna o potrebi vanjske politike globalnih sila. Socioloko-istorijsko objanjenje procesa nestajanja i ina razbijanja JugoslavijeU najgrubljoj podjeli uzroci koji su doveli do nestajanja Jugoslavije mogu se podijeliti na unutranje i vanjske. Unutranji uzroci dijele se na one dugog, srednjeg i kratkog trajanja, a svaki od njih obraen je u odvojenim poglavljima. Kad se radi o uzrocima dugog trajanja, tu prvo mjesto zazimaju suprotstavljene nacionalne ideologije Srba i Hrvata i suprotstavljenne vizije Jugoslavenstva. Proces nastajanja nacionalnih ideologija i tumaenje ideologije Jugoslavenstva autor objanjava jo od XIX st. i u Kraljevini Jugoslaviji, kako bi na taj nain pokazao da su suprotna stajalita kod Hrvata i Srba postojala jo znatno prije uspostavljanja Druge Jugoslavije, da je neslaganje po ovom pitanju naslijee koje je Jugoslavija preuzela od ranijeg perioda. Unutranji inioci sredjeg trajanja-pokuaj institucionalizovanja nacionalnog pitanja u obliku socijalistike etnofederacijeObjanjen je stav komunistikog vostva, prije svega Josipa Broza, o nacionalnom pitanju naspram Jugoslovenstva, i proces mijenjanja stava prema nacionalnom pitanju, od prvog ustava iz 1946. nadalje. Josip Broz imao je plan da preko djeliminog zadovoljenja raznovrsnih nacionalizama u Jugoslaviji omogui izvoenje socijalistike revolucije. Prvi ustav iz 1946. dodijelio je suverenost republikama, dok su potonji ustavi, ipak, suverenost povezivali sa narodom. Autor dalje primjeuje kako se u ustavima i ustavnim amandmanima postepeno mijenja stav prema samostalnosti republika, prvi favoriziraju federaciju u odnosu na republike, a potonji republike naspram federacije. Ipak, ako bi nacionalizmi zaprijetili samom odranju Jugoslavije Josip Broz bi se vraao idealima socijalistikog jugoslavenstva, kako bi poistio protivnike Jugoslavije i njegove vlasti.Unutranji inioci kratkog trajanja, interaktivna igra srpske, slovenake i hrvatske vlade kao nosilaca nacionalnih ideologijaSkicirana je dinamika procesa koji su se odvijali u Jugoslaviji krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina, kako je politika Slobodana Miloevia, koji je pokazao namjeru da postane novi Tito, ali srpski Tito, uzrokovala reakcije u drugim republikama, u kojima se poela osjeati etnika prijetnja od Srba. U Sloveniji je reakcija u poetku bila neto burnija, dok u Hrvatskoj na vlast nije doao HDZ koji je poeo ispunjavati predizborna obeanja kao to je mijenjanje nacionalne ravnotee u policiji i dravnoj birokraciji jer su vjerovali da su Srbi tamo bili prezastupljeni. Miloevi je manipulirao strahom koji se javio kod hrvatskih Srba nakon to je HDZ doao na vlast, oni su se pobunili, a Miloevi ih je naoruao, a neki slubenici bezbjednosnih slubi namjerno su izazivali sukobe u etnikim mijeanim mjestima. Tako su otpoeli sukobi koji su bili na korak do rata, a koje su rasplamsavale stalne etnike prijetnje i bezbjednosna dilema, kao i pomo izvana. U tom trenutku, nakon pada socijalizma i ponovnog ujedinjenja Njemake Jugoslavija nije vie predstavlaj potrebu ni kapitalistikih ni socijalistikih sila. Ratovi za jugoslavensko naslijee i rat za ideoloku hegemonijuU ovom dijelu rada autor prati kako su dogaaji u Jugoslaviji praeni i predstavljani u tampi SAD, Velike Britanije i Srbije prije sukoba sa Zapadom tj. do 25. juna 1991. i tokom sukoba, tj. od 25. juna 1991. do 5. oktobra 2000. Takoer je autor predstavio saznanja o pisanju njemake tampe, zbog uloga koju je imala u razaranju Jugoslavije. Pri tom je uzeo u obzir pritisak koji su poznati kolumnisti tog perioda imali na aktivna politika deavanja(npr. utjecaj kolumnista The New York Timesa na vlade Georga Busha i Billa Clintona.) Za angloameriku tampu kae da je raspad Jugoslavija stavljala u hladnoratovski diskurs tw je prenosila da Hrvatska i Slovenija trae da se Jugoslavija pretvori u konfederaciju nezavisnih drava, kako bi se izbjegla dominacija komunistike Srbije, pri emu se implicira da su Hrvatska i Srbija demokratske. Makedonija, BiH i Crna Gora se uopte ne spominju kako bi se pojednostavio problem u Jugoslaviji. U tampi Srbije zastupljeno je ratnohuako raspoloenje prema suprostavljenim nacijama u Jugoslaviji. Ve 1992. u zapadnoj tampi je stvoren diskurs: Srbi su suprotstavljeni i Zapadu i islamskom svijetu, a rat u BiH je predstavljen kao ista agresija samih Srbijanaca, koji su zloudni agresori, a ostali su predstavljeni kao nedune rtve. Autor zamjera to se i u tekstovima nastalim nakon 1995. Srbi spominju samo kao autori, a nigdje se ne spominju npr. logori koji su bili namijenjeni dranju i muenju srpskog naroda. (OVO UPOTRIJEBI ZA ZAKLJUCAK U OVOM PODNASLOVU ZNACI NEGDJE OD 132. STR. SE VIDI TO KAKO ON ZAMJERA STO SU SRBI PREDSTAVLJENI KAO AGRESORI I STO SE NIJE GOVORILO O ZRTVAMA SRPSKOG NARODA.BLA BLA).Predvianje kraja JugoslavijeTrai se odgovor na pitanje da li je bilo predvianja kraja Jugoslavije u bilo kojim stranim ili domaim izvorima. to se obavjetajnih slubi tie, osim CIA-e, druge nisu govorile o kraju Jugoslavije. U Njemakoj je doim na raznim stranama bilo predvianja o kraju Jugoslavije ve u decembru 1990. Osim toga, autor je zakljuio da je najava za raspad Jugoslavije bilo i u anglo-amerikoj i jugoslovenskoj drutveno-naunoj misli. Do ovog zakljuka je doao analizirajui rad razliitih naunih radnika, to jugoslavenskih, to stranih, od kojih je veina uviala probleme u Jugoslaviji i predviala njen raspad. Istina, bilo je i onih koji su smatrali da se Jugoslavija moe spasiti unato nagomilanim problemima, a ovi koji su joj predviali raspad, imali su drugaija tumaenja procesa koji e do raspada dovesti. Prvobitna ideoloka hegemonija: sukob civilizacija, balkanizam, i kritika balkanistikog diskursaBaki je u ovom poglavlju analizirao djela Sukob civilizacija(1993.), Semjuela Hantingtona i Balkanski duhovi(1993.) Roberta Keplena, kako bi spoznao njihovu ulogu u kapitalistikim drutvima SAD i EU vezano za pitanje raspada Jugoslavije. Kae da Hantington u svom djelu ne tei toliko izraavanju stvarnosti, koliko ideoloko-diskurzivnom predstavljanju, tumaenju i iskrivljanju ionako sloenih odnosa. Za Keplenovo djelo, koje je ustvari putopis kae da predstavlja samo prosjean putopis, i da ne bi bila toliko popularna da na Balkanu u tom trenutku nije bjesnio rat, i da autor nije bio svjestan uloge onoga to je pisao. Autor je posebno detaljno analizirao dva navedena djela, a u nastavku, manje opirno, spominje i druge autore iji rad se tie ove teme, te objanjava kako se njihovi radovi uklapaju u balkanski diskurs.U ovom poglavlju autor zakljuuje da ideoloku hegemoniju o kraju Jugoslavije uspostavljaju teoretiari i intelektualci u najmonijim dravama EU u skladu sa interesima odranja realne politike hegemonije vodeih sila. U stvarnosti je u raspadu Jugoslavije ispreplitan okvir sukoba civilizacija, hladnoratovski okvir i okvir agresor-rtva sa pripadajuim diskursima.Srbocentrika hipoteza: ideoloka hegemonija o raspadu JugoslavijeU ovom poglavlju autor detaljno objanjava nastanak, irenje i osnovne stavove srbocentrike hipoteze o raspadu Jugoslavije. On kae da je ovo najutjecajnija hipoteza, a u o njenoj osnovi je optuivanje Slobodana Miloevia za raspad Jugoslavije i ratove koji su uslijedili nakon toga. Autor ustvari smatra da je Miloevi posluio kao idealan izgovor za sve protivnike Jugoslavije da se, neiskreno se prikazujui njenim simpatizerima koje je Miloevi primorao da promijene stav, ba kao to je primorao nesrbe na otcjepljenje, zaloe za pravdanje nesrpskih nacionalizama i razbijanje SFRJ pod krinkom raspada zbog srpske agresije. Budui da autor tvrdi da su srbocentriku hipotezu osnovali i proirili novinari i razni intelektualci, on analizira brojne novinarske izvjetaje i naune radove. U toj analizi jasna je kritika koju je uputio autorima. O toj kritici, emo govoriti kasnije, u zakljuku rada, gdje emo se osvrnuti na Bakiev stav o nepravdi koja je o njemu naneena Srbiji i Srbima. Srbocentrinoj hipotezi Baki najvie zamjera to to daje jednostrano objanjenje raspada Jugoslavije.Srbocentrini diskurs samoviktimizacijePrethodno poglavlje posveeno je, kako smo vidjeli, objanjenju srbocentrine hipoteze, a u ovom autor pokazuje odjeke srbocentrine hipoteze u Srbiji. Kako je to radio u prethodnom poglavlju, i u ovom predstavlja autore, njihova djela, i daje kritiku onoga to su pisali. Tu govori o autorima koji su pak pisali o srpskim rtvama, o nepravdi naneenoj Srbima, prije svega kroz rad Hakog tribunala. Nedostatkom ovih djela smatra to to ne govore i o onome to je neugodno za Srbe, kao to su zloini eljka Ranatovia ili Vojislava eelja, za koje smatra da su sebi uzeli za pravo u ime srpskog naroda ubijati druge. Ovdje autor iznosi svoj stav o tome kako se reim Slobodana Miloevia i intelektualci koji su stvarali tzv. Memorandum, ne moe osloboditi svake odgovornosti za raspad Jugoslavije, jer oni jesu podsticali srpski nacionalizam, koji je zajedno sa drugim nacionalizmima u SFRJ spadao u neophodne uslove nestanka Jugoslavije. Sljedei uslov jesu vanjskopolitike okolnosti, jer je Jugoslavija nakon sloma SSSR-a prestala biti evropska potreba. Zapad je promijenio svoju strategiju u Jugoslaviji i poeo podravati separatistike strane. Svi autori koje Baki u ovom dijelu analizira slau se s tim da je Jugoslavija razbijena spolja, a srpski nacionalizam se u objanjenju nestanka Jugoslavije ili preutkuje ili pravda kao dogovor na agresiju drugih.Odstupanje od ideoloke hegemonijeKako sam naslov kae autor nas ovdje upoznaje sa odtupanjima od ustanovljene ideoloke hegemoniej o nestajanju Jugoslavije. Autori koji su odstupili uglavno su tvrdili da je jedan od razloga nestajanja Jugoslavije to to ideja Jugoslavenstva, koja je mogla biti spasonosna za Jugoslaviju, nije bila dovoljno izraena u politikoj i kulturnoj sferi.

6