Od maskulinog nasilja institucija ... Merima Omeragić

8/12/2019 Od maskulinog nasilja institucija ... Merima Omeragi

1/22

Merima Omeragi}

77

Od maskulinog nasilja institucija ...

...i knjièvnog kanona preko hereti~kog ~itanja

pa do alternativnog brbljanja u javnom prostoru

Vrlo je te{ko graditi emancipacijske umjetni~ke modele uokruènjima koja su duboko mizogina. Nema emancipacije ènabez prethodne emancipacije mu{karaca. U Indiji su donedavnohladnokrvno spaljivali udovice. Danas ih istjeruju iz ku}a, bez ikakvihsredstava, bez i~ega ostavljaju ih da naprosto umru. Jovanka Broz jeimala sudbinu indijske udovice. Na Balkanu su dobre djevojke samomrtve djevojke. Ali vratimo se kulturi. Je li se itko ikada poduhvatioda obavi rodna ~itanja hrvatske, srpske, bosanske i crnogorske mu{keknjièvnosti, one kanonske i one suvremene, i da stvari promotri krozrodnu perspektivu? Ja mislim da bi rezultati bili poraàvaju}i. Mizoginekuture name}u svoje modele, i zato na primjer, hrvatska medijskascena od dviju minornih osoba stvara ènske ikone, od NivesCelzijus i @uì Jelinek. Za{to ba{ njih? Zato {to obje, jedna u dobiunuke, druga u dobi bake, tvrdoglavo brane stereotipe o èni-lutki, oèni koja je na ovome svijetu samo zato da bi zadovoljila mu{ke èlje.

Dakle, balkanski kulturni mainstream ~ine mu{kraci i ène koje su usvoje redove pripustili mu{karci: od vlasnica bordela i desni~arki-policajki, preko porno-zvijezda, pa sve do bakica koje podu~avajusljede}u ènsku generaciju kako da budu dobre sponzoru{e.

Iz intervjua s Dubravkom Ugrei, magazinDani, decembar. 2013.Akademski centri mo}i i hereti~ko ~itanje knjièvnosti


2/22

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

78

Mjesec dana nakon odbrane mog seminarskog rada1 koji je odve

uznemirio uspavane duhove i nemani knjievnosti u akademskimkrugovima, tampan je intervju s Dubravkom Ugrei koji je doao kao jo jedanvrijedan podsticaj dekonstrukciji paterocentine kulture i egzaktnih knjievnih

mizoginih tendencija, a koje su viestruko problematine, bolne i nasilne.

Uvjerena da ivim u 21.vijeku, u kulturolokom i intelektualnom centru jednedrave, kako su me poduavali i podravali u zabludama, slavim slobode enskeemancipacije posebno u centrima akademske naobrazbe, gdje studentkinje nisu

iskljuivo ravnopravni broj, bila sam neugodno ne/iznenaena kad se odbranaseminarskog rada svela na primjereno-pedagoko kanjavanje neposlune itvrdoglave studentkinje. Polazni stav mog rada bit e ono to je Virginia Woolfsjajno oznaila kao vrijednost opisivanja opiranja emancipaciji koje je dalekozanimljivije od same emancipacije.

Ponajbolje je krenuti od pitanja, koja su u prilogu ovog teksta, a koja je

profesor postavio na odbrani ona nisu definirana kao pitanja, ali su zato u

funkciji ideoloke odbrane kanonizatorskih praksi i postupaka Enesa Durakoviai Alije Isakovia (uz vidno zanemarenje analiziranja praksi drugih autorki/a kao ipripadnica/ka srpskog knjievnog kruga?! kao da oni ne zasluuju odbranu) to jesjajan primjer domae blumovtine, centrirane oko oinske figure poduprijeteneizbjenim frojdistikim tumaenjima. Branei lik od djela pomenutih, profesorje smetnuo s uma, jer nije mogao otrgnuti iz konteksta, jezik i naine rezonovanjasvojih branjenika kada su u pitanju vrijednosti uradaka ena. Nadalje, ophrvan

1 Tekst je odbranjen na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pod naslovom Od nasilja

nacionalmaskulinog kanona do alternativnog brbljanja na Babilonu kao seminarski rad nastao u okviru

predmeta Savremene knjievne teorije i historija knjievnosti kod prof. dr. Sanjina Kodria. Rad je nastaobez mentorskih intervencija i konsultacija, stoga je vano napomenuti i profesorovu opasku kako onnikada ne bi mentorisao takav rad ali da potuje akademsku slobodu, a to se dalo vidjeti u nainimasrezivanja, kanjavanja i obrauna s drugaijim pristupom problematici kanonizacije bonjake i srpskeknjievnosti. Obzirom da se ispitna komisija, iza koje se sakrio profesor, postavila samo spram bonjakeknjievnosti, ovaj rad e ipak pokuati dati negirane i nedovrene odgovore, ne kao u seminaru na postulatenacionalizma i maskulinizma, ve iskljuivo na postulate maskulinizma i mizoginije kao mehanizmevrednovanja rada studentkinja koji su istovjetni mehanizmima i kriterijima procjene vrijednosti knjievnihdjela koja potpisuju autorke. Profesor je takoer, istakao i da rad ne bi iao u ovom pogrenom smjeruve u smjeru istraivanja autorki koje nisu zastupljene u kanonu kako je profesor sam izuio na dvasemestra gender studija, ime potvruje nespremnost hegemona knjievnosti i akademske zajednice da

kritiki progovore o svojim normama i postulatima.


3/22

Zeni~ke sveske

79

svojom akademskom i mukom moi (jer te dvije idu ruku pod ruku) za kojese nije libio posegnuti u svakoj ukazanoj prilici, profesorski/pedagoki jedemonstrirao studentkinji bezizlaznost situacije u koju je dovelo miljenje kaovrhunaravnom kaznom, ocjenjivanjem rada. U skladu s uinjenim, profesor je

izjavio i da je seminarski rad u teorijskoj, a pogotovo u kritikoj osnovi promaen(dakle, studentkinje i studenti nemaju pravo na rodnu analizu antologijaknjievnosti), nije uspio dati niti jedan suvisao argument, niti je uspio oboritipostavke feministike knjievne teorije i kritike (?!) metode i pristupe uopte, teje iznio paradoksalnu tvrdnju da nacionalmaskulinizam (kao princip kanoniziranjau nacionalnim knjievnostima?!) nije nasilan, iako je mehaniziran politikamaiskljuivanja, koje su, neka to bude podsjetik profesoru, autoritarne i povezanes nasiljem (u odnosu na dimenzije lojalnosti naciji i diskriminaciji po spolu i rodukoje sam propitivala). Potaknuta stavovima ispitivaa ovaj prostor u iskoristitida potvrdim i podvuem odgovore na nasilja maskulinizma kada je u pitanjumizogini i arhetipski stav institucija i institucionalizatora u podrujima kultureknjievnosti. Ispitivau, da ne kaem isljedniku, iako predaje grupu teorijskihpredmeta na fakultetu, nije polo za rukom da uskrati pravo na opservaciju i

dekonstrukciju postavki (paradigmatskih/odabranih) uradaka Enesa Durakovia,Alije Isakovia, Gordane Muzaferije. Profesor se radije prihvatio dobrog-starogbakanja sa kalamburiima koje je ugradio kao dio vlastite knjievnonaunediscipline odbrane neodbranjivog, samodostatno utvrdivi sebi da je studentkinja

plagirala postavke i zakljuke rada te da nije nikakav naunik.

Inspirisana dogodovtinama s ispita, ponovo u stati iza svoje teze ipreispitati svoje osnovne postupke kroz nekoliko suvislih pitanja i odgovora

kojima u potvrditi: saznanja o poloaju kritiarke/teoretiarke i autorke uhijerarhiziranim knjievnim sistemima, teorijsku utemeljenost image studija u

pristupu tezi, seksizam i mizoginiju patrijarhalnog jezika u procjeni vrijednostiknjievnih djela autorki koje su ule u kanon, te kanonizatorske pateropraksecenzuriranja enskog pisanja i/ili stvaranje kontra-kanona kao alternativenakaradnom jednoumnom kanonu utemeljenom na maskulinizmu (s ciljemprokazivanja karaktera postulata ve postojeeg kanona).

Pitanje jedan: poloaj teoretiarke/kritiarke u hegemonizirano mukimi totalitarnim knjievnim sistemima? U odnosu na dugoroni cilj ouvanja

bezbjednosti i nedodirljivosti oinske kulture u upotrebu ulazi i metod obrauna


4/22


80

s neistomiljenicama/ima. Na temeljita propitivanja ordinarne gluposti poputuniverzalne vrijednosti i jednodimenzionalnosti estetike, bezvremenosti kao idekonstrukcije knjievne tradicije, poloaja autorke i autora, enama se eli stavitizabrana promiljanja i djelovanja. Ovaj postupak uitavanja poeljnog ponaanja

u enu putem ogranienog poloaja pojedinke u sistemu kompleksno je pitanjekoje promatramo kroz dvije ravni: usud druga~ijeg ~itanjakoje nailazi na lin ineodobravanje sa zajednikim nazivnikom apsolutna diskreditacija prokazanetobonje heretike nepodobnosti. Ujedno in otpora u itanjima je sinonim zaprelazak ogranienja prostora dodijeljenog joj na koritenje. Dok njene kolegekritiari, teoretiari i profesori skoro nikada nemaju potrebu preispitivanja svogstatusa ili statusa autora u kanonima, jer uivaju u blagodatima povlastica kojeim prua naslijeena i esto duboko uena mo, diskriminisane kolegice kojese usude na reviziju2suoit e se s dokidanjem prava na ukazivanje sumnjivihobrazaca proklamirane ravnopravnosti, kao i s opiranjima i odbranom spekulativnih

kanonizacijskih procesa smjetenih u ruke i pera monih knjievnih (pra)oeva.

U svom radu sam koristila prednosti i irine image studija u mukim, odnosno

kanonskim tekstovima, neizbjeno sagledavajui poloaj autorke, ali i antologiarkeu mizogino-seksistikom okruenju bilo je nepotrebno u kontekstu radne teze iirine rada zahvatiti i rekonstukciju enske knjievne tradicije. Prokazivanje karakterapostojeeg kanona je nuno u cilju sveopte humanizacije koja nema udjela samou pravednosti, ve i u stabiliziranju etikih vrijednosti u sunovraenom kanonu,kojim e se odgajati i obrazovati narataji mladih ljudi. Akcenat je na samom nainuitanja, alternativnom, koje nije iskljuivo pitanje stvaranja kontra-kanona to bimogla biti sljedea etapa rada, ali to u svakom sluaju iziskuje ogromnu i nikadadovrenu raspravu. Kruna stalne tendencije da me drna sinegdoha od profesoraskrene sa zabranjenog puta propitivanja maskulinih praksi bonjakog i srpskog

knjievnog kanona stavljena je u trenutku kada je teoretiar (i feminizma, naravno)na moje opte zgraavanje u odnosu na sve dimenzije nereenog u tekstu, naravnometodom izvlaenja iz konteksta i ponajvie socijalno uvjetovanim patrijarhalnimponaanjem negirao postojanje enske knjievne tradicije uopte.

2 Termin re-vizija ciljano koristim u smislu u kojem ga je postulirala Adrienne Rich u tekstu When

We Dead Awaken: Writing as Re-Vision(1972), ukratko postupkom revizije se konstituie klju tekue

knjievne istorije, odnosno knjievna tradicija se podvrgava motrenju iz pozicijenovog kriti~kog pravca.


5/22

Zeni~ke sveske

81

Princip iskljuivanja u akademskom svijetu dio je politiko-ideoloke igricekojom se pre-regulie poredak i uvruje simboliki drutveni ugovor. Jediniizbor je preutna saglasnost u vidu sputanog i ograniavajueg, poniznogi samonegirajueg identificiranja s mukim kolegama. Ujedno in zabrane

popraen subordinacijom (na osnovu spola i roda) stvarni je pokazateljnespremnosti drutava u Bosni i Hercegovini na reforme rigidnih tradicionalnihstavova i, to je signifikantnije svjedoanstvo o otporu akademske zajednice,intelektualne elite svakoj vrsti konstruktivne rasprave i interpretiranja koja bi

mogla biti vrijednosna i u mjeri stalnog pozivanja na dijalog.

Fenomen oznaavanja enske pozicije u knjievnim sistemima utemeljenje na gurkanju njenog samoosvijetenog subordiniranja u poeljnu pozicijubespomone rtve. Otpor takvim tendencijama iznova pokazuje da je moguenapraviti otklon od akademskih prostora u kojima nas poduavaju da sesamosagledavamo panoptikim okom kastriranih bez/vrijednosti. Otpor eoznaiti i kritiku normiranju, ali i ouvanje prava na miljenje i prosuivanje.Ovakvo o/pozicioniranje itateljke/kritiarke/teoretiarke iz koje se preispitujepitanje roda u kanonskim tekstovima doprinosi produkciji novih znanja o

knjievnosti te u skladu s tim statusom odgovornost redefiniranja kriterijaiskljuivosti i ekskluzivnosti s kojima su suoene knjievnice.

Kontroverze vezane za ulogu spola i roda u knjievnosti poinju od trenutkadovoenja u pitanje bartesovske ideje o smrti autora koja postaje izlina u itanjudjela. Iako je pojam autorke/a arbitraran u svojoj sutini, ona/on je nositeljka odreenerodno-spolne reference kojom se uvjetuje recepcija, razumijevanje i evaulacija djela.

Problem s identitetom autorke je dvostruk: samo/ignorisanje oznaava prihvatanjepravila seksistike tradicije i potencijalno ulaz u kanon, i s druge strane, vieslojni

strah od autorstva(Gilbert & Gubar). Propitivanje identiteta autorke

3

polazi oddefiniranja njenog vlastitog procesa socijalizacije kao i definiranja roda/nosti.

Kao to je sluaj s pitanjem vidljivosti autorke i njenim identitetom pisanja,teoretiarka /kritiarka /itateljka e pored ovih problema naii na kompleksni spletodnosa izmeu strategija itanja i politika spolova koje su inherentne manipulisanju

3 Svakako da bi u ovom kontekstu bili vani postupci geografije identiteta koji su usmjereni kako na

autorku, tako i na sam tekst, likove teksta i shodne identitete, fiktivne kulturne prie i njihova znaenja.


6/22


82

ovim strategijama. Annette Kolodny je u tom kontekstu dodijelila zadatakitateljkama daukazujuna interpretativne strategije koje su nau~ene, istorijskideterminisane i time nu`no pod uticajem roda (gender inflected)(Kolodny 2002,56). Podvrgute nunoj maskulinizaciji svojih itanja, tzv. automatizmu percepcije,

jo od trenutka susreta s akademskim zakoni(tosti)ma4autorke e biti suoenes politikim implikacijama i prirodom knjievnosti, te prvi korak otporu takvomnasilnom uitavanju strategija itanja i pisanja bit e formiranje modela itateljkekoja prua otpor. Ovakvu dvoznanost je najbolje objasniti zahtjevima revizionizmakanonske knjievnosti te aktivnim angamanom u izazivanju neizbe`nog pojma

autoriteta... u svim pitanjima formiranja kanona(Kolodny 2002, 67, prema: HaroldBloom 1975, 96). Postepeno naruavanje hegemonije o/kultnog afirmisanja homo/maskuline knjievne zajednice uzrokovat e tekstualiziranje fobinosti na ovimprostorima od drugaijeg, novog, iznevjeravajueg, subverzivnog, protivzakonskog.Jedno nedozovljeno itanje treba da bude dio savremenih strujanja u knjievnimsistemima i tumaenjima, ali i da potvrdi injenicu da revizionistiki napad naknjievnu istoriju i kanon objektivno moe oznaiti ukljuenje u najnovije evropske isvjetske komaparativne kulturoloke tokove.

Izazovi logocentrizmu vs. obe}ani put u knji`evni kanon

Pitanje dva: teorijska utemeljenost teze? Trenutak kad je profesor pokuaoutvrditi promaenost teme. Odgovor na pitanje definiranja image studija i

feministike knjievne teorije i kritike nisam dobila, iako sam insistirala da miprofesor/teoretiar objasni razlike, jer je konstatovao moju pogreku i u metodi.Obzirom da se iz njegovih pitanja ni uz temeljito i dovitljivo mozganje ne mogu

razabrati naini kojima bi pobio teorijsku osnovu rada, citirat u dijeloveseminara, uz nove opaske, kako bih vratila dostojanstvo negiranim image

studijima i feministikoj knjievnoj teoriji i kritici.Postoji neto to se zove neophodnost feministike knjievne teorije i kritike,

posebno kad je u pitanju preispitivanje sa/znanja o knjievnosti koje se treba odviti

4 Ovdje se referiram na sjajnu opasku Lilian S. Robinson: Kao i u sluaju mnogih drugih restriktivnih

institucija, postajemo svesni prisustva kanona tek kad doemo u konflikt s njim; istraiva ili kritiarpoetnik jednostavno apsorbuje elemente knjievnog kanona u normalnom toku svog postdiplomskogkolovanja., Robinson S. Lilijan. 2002. Izdaja naeg teksta: feministiki izazovi knjievnom kanonu,

Genero br. 1, Beograd. Centar za enske studije: str. 93


7/22

Zeni~ke sveske

83

na dva naina: a) image studijima i b) ispitivanjem djela autorki/spisateljica. Uizrazito patrijarhalnim kulturama kao to su nae balkanske, posebno u zemljama

gdje su oteani i ometani procesi emancipacije, prihvatljiviji je ginokritikipristup knjievnosti, dakle tekstovima autorki. Ogranien sveobnavljajuom

marginalizacijom, rizikom da se sklizne u naporednost i iskljuivost, uinjen kaomarginalan in, iznova je marginaliziran jer nailazi na otpore u tokovima moii centrima. Poeljan zato to ne udara direktno na mizoginiju, hijerarhiju, te laniuniverzalizam kao uopteno mjesto tradicionalnih knjievnih kritika i terorija. ImageStudy ili Women Image & Feminist Criticism u uem smislu za razliku od politinostii subverzivnosti margina

5nuan su preduvjet istima, jer podrazumijevaju revizijureprezentacije ena kao tekstualnih rtava, sekundarno prezentovanih od stranemukaraca u mukoj/kanonskoj knjievnosti i smatraju se svojevrsnim ekscesomi napadom na mo nedodirljivog poretka, te onoga to Nina Baym oznaava

napadom na najmo}nije instrumente kojima se slu`i i valorizuje kanon politikereprezentacije. Image studije su u tom kontekstu pokazale da je opte mjestokanonskih tekstova unificirani, fiksni i jedinstveni enski identitet neadekvatanpluralitetu literarne i materijalne stvarnosti enskih identiteta.

Putem image studija dokazano je da je unutar socijalnog konstruktivizma

stavljen akcenat na hinjenu neutralnost iza koje se krije mukarac, bijelac i

pripadnik srednje klase kao centralna os epistemologije i civilizacije. Postupcima

image studija ukazano je i da je ensko pisanje drugaije valorizirano negomuko/normativno, da su univerzalni arhetipovi muki i da strukture tekstapodlijeu posebnoj unutarnjoj logici (spoznaje ovisne o socijalnim kontekstima)to se pokazalo kao svojstvo pisanja/govora predstavnika akademskih krugova.Jednom kad se otkrije ta logika, dekonstruira univerzalnost, izlue androcentrinepredstave, prokae iskrivljeno itanje, moe se itati kao ena. ensko image

5 Ginokritika tei ka utvrivanju zajednikih odlika knjievnosti i rekonstrukciji knjievne tradicije kao

zajednikog iskustva autorki i preduslova stvaranja. Feministiki diskurz literarne herstorije zaet je ginokritikom.Put od autorki do itateljki zahtjeva ginokritiki pristup u ijem sreditu se nalaze enska knjievnost, enskaestetika i kreativnost, imaginacija, problemi reprezentacije, anrovska hijerarhija, teme i motivi, simboli, strukture,forme koje su stvarale ene autorke te fiksne kulturne prie. Termin ginokritika uvela je Elaine Showalter kakobi oznaila feministiku vrstu knjievne kritike koja prouava ene kao stvarateljke tekstova, njihovu istoriju itradiciju. Tradicija je za Showalterovu istorijski kontinuitet u pisanju ena i aktivan inilac tog pisanja. enskaliterarna tradicija je jedan od centralnih pojmova ginokritike, ali i izraz potkulture tog posebnog naina ivotamanjinske grupe, odnosno enska potkultura ima spostvenu knjievnu tradiciju. Opseni i dugotrajni cilj ginokritike

je stvaranjekriti~kog rje~nikatepreciznija i sistemati~nija istorija enske knji evnosti(Showalter 1996).


8/22


84

itanje koje e uvaavati rodne specifinosti, treba se etablirati kao kritikoitanje ve postojeih strategija itanja i diskurza. itanjem e se iskoristitiprednosti feminizama uopte i politinosti, obuhvatit e se mnogostrukeperspektive koje pokazuju ograni~enja mu{kih kriti~kih tuma~enja (Jonathan

Culler) i iz perspektive itateljke sprijeiti obnavljajui proces repatrijarhalizacije.

Zabilje{ke s margine nepodobne ~itateljke

itateljka koja prua otpor e podsjetiti svog profesora da ima pravo na rodnuanalizu jezika antologija knjievnosti. I na ve davnu 1982. godinu i jesenskoizdanje MELUS-a (izdanja The Society for the Study of Multi-Etnic Literature ofUnited States) u kojem je objavljen dijalog pod nazivomA MELUS Dialogue: TheStatus of Women Authors in American Literature Anthologies, dvije feministikeknjievne kritiarke i profesorke na enskim studijama jezika i knjievnostiJudith Fetterley i Joan Schulz.6Poduhvat se ne reflektuje samo kroz vrijednostii svrhu rada uesnica dijaloga, ve i dramatizacijom postojanja dva standardai uzdizanjem tog pitanja u drutvenom kontekstu problema (srno povezanog sDijalogom), a to je iskljuenje ena iz antologija amerikih knjievnosti.

Joan Schulz je inicirala razgovor svojim temeljitim radom na analizi predgovora,

uvoda i izbora antologija. Uprkos rijetkim priznanjima ena i otkriu da su uoptezastupljene u tim izborima, nije bilo nekog razloga za slavlje. Neiznenaujue otkrieje bilo da forme i zakoni kanona (kanonicitet)nisu postojani kad su u pitanju bijeli

mu{ki autori, ali su krajnje fiksni u slu~aju `ena (Fetterley & Schulz 1983, 3-17).Naime, radi se o dvostrukim mjerilima vrijednosti po kojima se ulazi u kanon,

etabliranju i standardiziranju naina govora o djelima ena, o politikama iskljuivanja(ne samo ena, ve i svih drugih manjina etnikih, seksualnih etc). Standardizirani

kritiarski govor i pitanje tradicije, kao i zastupljena djela u antologijama zadirektnu posljedicu imaju autoritativnost za itateljke/oce u oblikovanju pogleda nareferentne injenice istorije razvoja knjievnosti.

Tragom istraivanja Joan Schulz postavljam etvrto pitanje: patrijarhat ujeziku kanonizatora pri procjeni vrijednosti umjetnikog djela koje potpisuje ena?

6 Dijalog je dio projekta CSW-a i pregleda standardnih antologija knjievnosti s ciljem nagovaranja

izdavaa da ukljue vie autorki i vie feministikih analiza.


9/22

Zeni~ke sveske

85

Potrebno je prvo demistificirati karakter jezika. Jezik je odraz naeg drutva i

njime se odr(a)avaju patrijarhalne strukture i proizvode znaenja te je kao takavnesiguran za ensku identifikaciju. Stoga, ne udi to ene s razlogom sumnjajuu karakter jezika proetog mizogino-seksistikim dogmama, te u epsitemolokom

smislu opravdavaju obraun s jezikom.

Jezikom je mogue identificirati sistem(at)sko tlaenje marginaliziranihkategorija putem diskurza koji prati seksitike segregacije iz jezika. Jezik u sebiouvava vrijednosne norme patrijarhata neutralnim gramatikim rodom koji jemuki. enama je vrijednost umanjena posredstvom jezika, odnosno u jeziku su

latentno diskriminisane (opi 2012, 266). Kao i povijest i svi drutveni fenomeni,jezik je o/roen, a simbolika priroda falusa nas dovodi do jezika koji se promatrakao sistem simbola. Problematinost jezika u upotrebi je ujedno i kompleksnopitanje lakanovskog porijekla o uvoenju djevojice u oev jezik te mjestoenske oznaenosti u njima.

Obzirom da je jedan od ciljeva ovog teksta pokazati odnose istoriografsko-

knjievnih diskurza konstituisanih nuno jezikom i u jeziku s rodnim politikama,metodsko polazite init e dekonstrukcija knjievne tradicije na osnovu kategorijaspola i roda. Falsificirane i spekularizirane vrijednosti kojima se konstituie

knjievni kanon treba dekanonizirati na nain da se otkrije i ukae pragmatina ipraktina glorifikacija, apsolutna i dominantna negacija drugosti i merkantilizacija.Razvoj nacionalne knjievnosti i istoriografije prate razliiti presjeci u prvom redufaktografski, potom poetiki, anrovski i politiki, pa i mitoloki, esto utemeljenina sumnjivim ideologijama koje oblikuju i proizvode naine itanja i pisanja.Pored utvrenih naina itanja i pisanja kojima se prua otpor posebnu dimenzijupredstavljaju i naini promovisanja vrijednosti, investicije u kanoninost, ali i

uzdizanje u vie sfere, tzv. institucionaliziranja radova kanonizatora koji se kaoi kanonska knjievnost refleksivno usvajaju u akademskim prostorima na vepomenute naine i procese predavanja i u~enja(Robinson 2002, 93-107). Usluaju propitivanja ustaljene prakse napadnog poslijeratnog velianja centralnogmjesta agonije bonjake i/ili bosanskoherecegovake knjievnosti kritiarkai teoretiarka, pa i studentkinja od starta je suoena s represijom koju slijedeve pomenute restrikcije ponovnog iskljuivanja, sputavanja, marginaliziranja ineprikladnog patrijarhaliziranog jezika.


10/22


86

Iako, na sreu, bonjaka knjievnost nema istoriju svoje nacionalneknjievnosti, to se ve pokazalo kao problematian koncept7, nepostojanjeistorije knjievnosti, za koju nema sumnje da e se razviti naporima mladih ipodobnih naunika, ne moe biti prepreka da se u akutnom, ali i nedostinom

stanju politike kanonizacije odgonetnu, prokau i dekonstruiu. U razvojubonjake knjievnosti centralno mjesto zauzimaju projekti antologiziranjaknjievnosti na koje se uglavnom pokuava staviti veto rodnim opservacijama,samo/negirajui postojanje kritiarskog kodiranog (mukog) govora o enskomstvaralatvu. Potrebno je jo jednom u kontekstu image studija naglasiti da

bez analize postojeeg kanona i kanonizatorskih praksi, nemogue je priatio neophodnosti ukljuivanja autorki u ve postojee kanone, ili o samojrekonstrukciji enske knjievne tradicije. Stoga, nema preskakanja etapa, akone znamo zato nam je u politikoj dimenziji potreban ukaz o postojanju enskeknjievne tradicije, to e nam onda ta tradicija? Ili moda da se priklonimo vepostojeoj, mizogino-androcentinoj, separatistikoj i diskriminatorskoj?8

Mislim da je u ovoj situaciji prikladno podsjetiti i na naine iitavanjanekolicine priznatih autorki u kanonu. Veina svjetski poznatih kritiarki iteoretiarki s pravom tvrde da je skandal i izuzetak pojava imena autorki uknjievnim kanonima, takoer, se sve slau i u teini rada na dekonstrukciji:naina na koji je ena kanonizirana i kritiarski model govora o djelu koji potpisujeautorka. Ve detektovani sukob s akademskim autoritetom se treba promatratiu svjetlu prihvaene prakse koja doprinosi afirmaciji seksistike ideologije

aspektu koji je kriti~arska tradicija generacijama pre}utkivala (Robinson 2002,93-107), ne samo kad su u pitanju odnosi meu spolovima i konstrukti enskihlikova u knjievnim djelima, ve i u recentnim knjievnim kritikama.

7 Usp. Cornis-Pope Marcel i Neubauer John. 2002. Towards a History of the Literary Cultures in

East-Central Europe: Theoretical Reflections. ACLS OCCASIONAL PAPER, No. 52. Virginia CommonwealthUniversity and University of Amsterdam: American Council of Learned Societies

8 Cinino-srenom me uinilo uvodno izlaganje profesora koji je iznio statistike omjere zastupljenosti

autorki i autora u veini antologija nastalih od devedesetih godina naovamo, u cilju apsolutnog negiranjarada, na svoju alost u potpunosti na strani mog rada: u svim obuhvaenim analizom antologijamaiskljuivo je vei broj mukih autora i njihovih radova (to se moe ustanoviti i brojem strana i statistikom),nego li to je to sluaj sa autorkama i njihovim tekstovima, to je kako nas upozoravaju Fetterley i Schulz

opte mjesto ili dogma androcentrinog kanona.


11/22

Zeni~ke sveske

87

Probleme koje feministika knjievna kritika i teorija ima s istorijamanacionalnih knjievnosti, procesima kanonizacije, represijom kanonskih aparata,mukoj nadmoi kritiara i kanonizatora nad autorkama, kao i sa svim drugimoblikom reprezentativnih uradaka, presjeka, saetaka tokova knjikih tradicija

lei upravo u ve pomenutim nacionalmaskulinim konstituentima kanona,ali i nacionalnih knjievnosti. Prve poslijeratne godine, pored distorzije umnogostrukim identitetima u sferama bonjake i/ili bosanskohercegovakeinterliterarne zajednice, donijele su dosada najvee projekte u kanoniziranjubonjake knjievnosti: nedovrena edicijaBo{nja~ka knjièvnost u 100 knjigakao konstruktivni nastavak Muslimanske knjièvnosti XX vijeka u XXV knjiga,potomBo{nja~ka knjièvnost u knjièvnoj kriticii, za ovu analizu, kompleksnijiantologijski izbori bonjake knjievnosti.9Kao paradigmatski primjeri posluite Antologija bo{nja~kog eseja(Ant. Alija Isakovi 1996), te dvije antologijeEnesa Durakovia, prvaAntologija bo{nja~ke poezije XX vijeka(1995) iAntologija

bo{nja~ke pripovijetke XX vijeka (1995), kao i jedna u saradnji, Antologijabosanskohercegova~ke poezije XX vijeka (Ant. Enes Durakovi, Mile Stoji &Marko Veovi), te Antologija bosanskohercegova~ke drame (Ant. GordanaMuzaferija, Fahrudin Rizvanbegovi & Vojislav Vujanovi, 2000).

Na koji nain je predstavljena autorka u jeziku antologija knjievnosti? AlijaIsakovi je antologijskim izborom esejistkinja/esejista u bonjakoj knjievnostiukazao na veoma interesantnu i znakovitu stvar, prije svega da su autorke u

Antologijuukljuene po principu ravnopravnosti, ali, s druge strane, se minimaliziranjihova uloga, ne samo preko statistikog omjera, ve i preko samog predgovora.ak i unutar rubnog knjievnog anra (koji ne iziskuje posebno priznanje neospornogtalenta autorki) u svojoj iskljuivosti otkriva diskriminaciju, posebno ako imamona umu da predgovor antologije treba da predstavlja presjek, reprezent autorki/a

zastupljenih u izboru. To je in dodatno loe maskiranog patrijarhaliziranja poloajaene autorke u svim sferama knjievnosti. Alija Isakovi u predgovoru meu samoetiri reprezentativne bonjake esejistkinje zanemaruje rad Gordane Muzaferije, aHatidu Krnjevi Dizdarevi predstavlja iskljuivo u sklopu grupne skice esejistikih

9 Zamjetno je da u deset antologijskih uradaka bonjake knjievnosti antologiarke se javljaju u

etiri sluaja:Antologija bo{nja~ke usmene epike(Ant. \enana Buturovi),Antologija bo{nja~ke usmenepri~e(Ant. Aia Softi), Antologija bo{nja~ke drame XX vijeka(Ant. Gordana Muzaferija), Antologijabo{nja~ke poezije na orijentalnim jezicima(Ant. Emina Memija), ime je naoigled i formalno ispunjena

forma jednakosti u zastupljenosti.


12/22


88

doprinosa na podruju orijentalistike, kao odnosnu autorku u moru autora kojimase pridaje sav znaaj razvoja orijentalistike. Preostale dvije autorke su ak dobile izavrijedile po jednu reenicu u predgovoruAntologije. Hanifa Kapidì}-Osmanagi}(1935) doktorirala je na srpskom nadrealizmu i u tri knjige Suo~enja napisala

niz sugestivnih eseja o francuskim i srpskim piscima, a stidljivo se znala suo~itii s bo{nja~kom knjièvnosti. Sli~no je i s Jasminom Musabegovi} (1941) koja senakon zapaène monografije o Rastku Petrovi}u, knjigom eseja Tajna i smisaobavi piscima iz Bosne i Hercegovine (Isakovi 1996, 12).

Citatom se potvruje da je autorovom jeziku knjievne kritike imanentanseksizam koji nije zaobiao bonjaku knjievnost. U navedenom citatu izIsakovievog predgovora uoljive su dvije stvari kojima autor karakterizira nainesejiziranja/pisanja Hanife Kapidi-Osmanagi, ali i Jasmine Musabegovi:sugestivno i stidljivo pisanje, ime se otkrivaju kodirani i propisani nainipercepcije enskog pisanja uopte te vrednovanja rada u cjelosti zapaenamonografija. ena kad pie treba da pie sugestivno i stidljivo jer kako uoavaShowalter njeno iskustvo je u drugom planu, jer to nije njen vlastiti prostor, kojije prema standardima javni i muki. I kao izgnanica ili izopenica iz kanona, onatreba da mu pristupi bojaljivo i sa strahom jer samo u tom sluaju ona moebiti zapaena, a nikako vrijedna i u svakom sluajuzato~ena i u kriti~kom tekstuu njegovim ve~itim prividima koji joj ve~ito govore kako izgleda(Gilbert & Gubar1996)10. Problem koji itateljka ima s ovim odrednicama koje valjda predstavljajuvrijednosne kriterije kanona je sljedei: ovim jedinstvenim i stereotipnimterminima, isprazno-univerzalnim, dokida se bilo koji oblik pluralnosti i prava na

istu i, to je vanije, potinjava se i srezuje ensko pisanje podvrgnuto mukimpravilima i jezikom sistemu koji je pitanje politika i stuktura moi. Dalo bi se iraspravljati o konceptu kriterija kojima Isakovi barata kad donosi odluke koje

esejistkinje ulaze u antologiju. Nije da ih nije bilo, niti da su svedene na samojednu oblast izuavanja, tako bi se ovoj antologiji dalo pridodati i znaajna imenaintelektualki koje su stvarale do kljunog trenutka antologiziranja poput: AieSofti, Lamije Hadiosmanovi, Minke Memije, Nermine Kurspahi, \enaneButurovi, Jasne ami, Zehre Kreho, Nirman Moranjak Bambura...

10 Gilbert M. S.& Gubar S. 1996. Zaraza u reenici: ena pisac i strepnja od autorstva asopis

@enske studije(5/6):http://www.site.zenskestudie.edu.rs/index.php?option=com_content&task=view&id

=194&Itemid=41


13/22

Zeni~ke sveske

89

Lilian S. Robinson ne grijei kada vidi i ocjenjuje knjievni kanon, ali i institucijeknjievnosti kao restriktivne, histerine i represivne instrumente poloene u rukemukaraca. Jo jedan znaajan kanonizator potvruje tezu u svojim antologijskimizborima bonjake i bosanskohercegovake poezije dvadesetog vijeka.

Kanoniziranja Enesa Durakovia ukazuju na apsolutno iste identifikacione obrasceu shvatanju i vrednovanju enske poezije. Svega tri pjesnikinje, Bisera Alikadi,Mubera Pai i Ferida Durakovi, zastupljene uAntologijipomenute su prvenstvenou predgovoru kao inkorporacioni element skice razvoja pjesnitva od Umihane

uvidine pa do polovine devedesetih godina (aktuelni trenutak nastanka zbirke).Posebnu panju Durakovi posveuje Biseri Alikadi kojoj s punim pravom dajezaslueno mjesto u razvojnim tendencijama bonjakog pjesnitva, ali iz pogrenihpobuda: mogla bi se ozna~iti i kao bitna razdjelnica u stvarala~koj afirmaciji iemancipaciji ène(Durakovi 1996, 26). Sam korpus njenih pjesama ocjenjujepatrijarhalizirajuim i suspektnim terminima u jeziku knjievnosti. Alikadikinistihovi oznaeni su sintagmomèstine provokativnog nesvojstvene tradicionalnom

shvatanju ènskog pisma. Ovo tradicionalno, mukocentrino i patrijarhalnoshvatanje enskog pisma (dakle, bilo kakvog oblika enskog potpisivanja napisanog,bez uvida u poetike obrasce i pluralnosti enskog pisma kod nas i globalno)dovelo je Durakovia do jo vanijeg zakljuka u kojem on Alikadikinu potrebu zapisanjem poezije srozava iskljuivo na jednu dimenziju, na opravdanje simbolizacijetjelesnog, emu apsolutno nema mjesta i to moe dokazati podrobnija analiza bilokoje pjesme iz pjesnikinjinog pozamanog opusa.

... proces poetske simbolizacije nerijetko javlja tek kao opravdanje seksualnogdoìvljaja pred budnim okom malogra|anskog moralizma. Nema u njenim

stihovima nigdje onog u osnovi naivnog prevo|enja ùdnje tijela u ùdnju duha(Durakovi 1996, 27). Sam termin prevoenje (neega u neto) u odnosu na

prethodnu reenicu predstavlja prevoenje doivljajnog u pjesniko, u emu EnesDurakovi nikako ne eli da vidi vie od udnje tijela. A da ne govorimo o padu ubinarni opozit: mukog duha i enskog tijela

U poetiki i nacionalno proirenom antologijskom izboru bosanskohercegovakepoezije

11iji potpisnik predgovora je Enes Durakovi donosi pregrt novih tremina

11 Prvo to itateljka zapazi uzevi u ruke Antologiju bosanskohercegova~ke poezije XX vijekajeste

klju po kojem su se posloili antologiari klju nacionalne pripadnosti: Enes Durakovi, Marko Veovi i


14/22


15/22

Zeni~ke sveske

91

Sada se potrebno vratiti jo jednom na spornu tvrdnju, na alost ne samotog profesora, koju sam citirala u uvodnom dijelu teksta, dakle, izjavu da enskaknjievna tradicija ne postoji. U tom kontekstu navest u samo neka od imenanepostojeih i nasilno izbrisanih pjesnikinja, i u profesorovom i u svakom inom,

diskursu, a koje su zasluile da se nau u iole ozbiljnijim antologijama poezijei knjievnosti: Anka Topi, Razija Handi, Fatima Pelesi Muminovi, NasihaKapidi Hadi, Jasna ami, Marina Trumi, Ljuba \iki, Vesna Berezovska,Nada Vujica Kesteranek, Vojka Smiljani \iki, Selma Dizdar i mnoge druge kojesu stvarale do asa antologiziranja ...

Proiciranje enske imaginacije12u tekst, posebno pod uslovima mukedetekcije ina pisanja, je u sutini pitanje esencijalizacije tobonjim specifinimenskim senzibilnostima koje se savreno uklapaju u binarnu matricu, a rijeje o stereotipima koje tvore mukarci ene piu iz maternice (gr. hysteria),dok mukarci piu iz uma. Iz te radikalne i binarne podjele enska imaginacijaje unaprijed osuena kao sklonost kao lutanju misli i sanjarenju, potom kaoiracionalnost, mrani ili crni kontinent. Frojdistika podsvijest na koju cilja EnesDurakovi vidljiva je u odrednicama koje koristi kako bi analizirao pjesnitvoMubere Pai. Pored psihologijsko neutemljenih aduta, antologiar udara na enskune/mo da bude pjesnikinja na nain na koji je to postulirao Harold Bloom, da biu konanici izveo zdravorazumsku sumnju utemeljenu u estetskim kriterijimacjelovitosti poezije, a koji direktno zadiru u pitanje enskog mjesta u patrijarhalnomporetku u svijetu, jer svaki poredak je nuno hijerarhija i patrijarhat, a svaki otporporetku jeste rizik da se eni dokine pravo na pripadnost kanonu koji je garantni

list kojim ène pokazuju svoju podobnost i prilagodljivost uslovima koji podràvajuontolo{ki legitimitet patrijarhalnog poretka(Kirova 2002, 129).

Uoeni potezi Enesa Durakovia pokazuju opteprisutno obezvre|ivanjeènskih napora i tema (Robinson 2002, 93-107). Kodirani kritiarski govorDurakovia potvren je i u predgovoru atologijskog izbora pripovijetke. Od tri

12 Pojam enske imaginacije je izuzetno kompleksan obzirom da je ensko stvaranje prije svega u

mukom logosu oznaeno i determinisano kao iracionalno, a potom postaje mjesto manipulacije zaradostvarivanja vlastitih interesa koji omoguavaju dominaciju mukih subjekata u prostorima pisanja. Npr.Elaine Showalter imaginaciju vidi kao proizvod tanane mree uticaja koji djeluju u vremenu i mora se

analizirati onako kako se iskazuje, u jeziku.


16/22


92

autorke zastupljene u antologiji13

posvemanje mjesto u predgovoru, u vidu

svega nekoliko reenica, zauzima prva bonjaka pripovjedaica Nafija Sarajli.Bez obzira kakvu sliku stekla itateljka, s pitanjem da li je u razvoju knjievnostizaista postojala jo poneka pripovjedaica osim pomenutih autorki, vanijimse ispostavlja miljenje pisca predgovora. Nafija Sarajli}, supruga pjesnika

i pripovjeda~a [emsudina Sarajli}a, prva je Bo{njakinja koja je pisala prozunajavljuju}i izuzetan pripovjeda~ki dar, nerazumljivo i nepravedno zaboravljen...To su kratke meditativne proze... bez po~etni~kih mucavosti i napadne stilske

ki}enosti karakteristi~ne za prozu njenog vremena(Durakovi 1995, 11).

Durakovi nije izbjegao traenju poetikog oca Nafiji Sarajli. Najpatrijarhalnijapredodba o eni jeste ona koja se tie njene identifikacije kao neije kerke iliene. I tako, dok se antologiar raspisao o znaaju pisca emsudina Sarajlia,ak i dok je pisao o Nafiji Sarajli, nije se otrgnuo slavljenju imena i talentapisca, dakle, mukog autora kojem je zagarantovano mjesto u kanonu, iako je

knjievnica i pripovjedaica Nafija Sarajli pisala daleko bolju prozu od njegove,srenom omakom determinisanu kaoproza bez po~etni~ke mucavosti, premarijeima Durakovia, ispada da je autorka u kanonske dvore uspjela slijedei putsvoga znamenitog mua, a nikako zahvaljujui svom talentu i zalaganju. Ovimantologiziranim autorkama, koje su stvarale do trenutka koncipiranjaAntologijevaljalo bi svakako pridodati i sljedee autorke: Nasihu Kapidi Hadi, Jasnuami i Almu Lazarevsku. Svakako bi u kontekstu rada na rekonstrukciji enskeknjievne tradicije trebale otkriti i autorke koje su objavljivale prie i pripovijetke,te pripovjednu prozu koja je rasuta i objavljivana u brojim asopisima.

Posebno mjesto u interakcijskom i interdisciplinarnom analiziranju poloajaene autorke u korpusima nacionalnih knjievnosti i njihovim presjecima

predstavlja sam in razumijevanja dvoznanosti poloaja antologiarke.Gordana Muzaferija koja vai za jednu od najboljih poznavateljki dramena naim prostorima dobila je odgovorni zadatak odabira i reprezentacije

bonjake i bosanskohercegovake drame XX vijeka. U ovom opasnom

13 Safeta Ophoa nije niti spomenuta, dok je Fatima Muminovi skicirana u sklopu razvitka

tradicionalnih modela regionalno-folklorne proze. Problem s lokalizacijom Muminovikine proze svakavjetija itateljka ima u trenucima kad prisloni kriterije univerzalnosti na folklorno-lokalne i tradicionalne

tendencije proze. Opet, pad u zamku apsolutnog umanjivanja vrijednosti djela koje potpisuje ena.


17/22

Zeni~ke sveske

93

autopatrijarhalizirajuem inu koji podrazumijeva za/dobijanje prostora moi ipotenciju njenog koritenja Muzaferija nikako nije iskoristila, ve je zapala u zamkutraenja univerzalnih vrijednosti(Muzaferija 2000, 6) i upitne estetske dimenzijedramskih tekstova, kao i kvalitete podvgrnute univerzalno-patrijarhalizirajue-

maskulinom vrijednosnom sistemu. Na stranu to antologiarka u predgovoruanalizira drame autora koji su poloili pravo na jednolino kreiranje lika ene,Gordana Muzaferija opravdava ukazano joj povjerenje, istiui i afirmirajuipostojanje binarne matrice:mu{kog i `enskog principa(Muzaferija 2000, 12).

Pluralnost poetika na koju bi trebala raunati antologija bosanskohercegovakedrame dokinuta je antologiarkinim, ne samo cenzuriranjem pristupa autorki uantologiju, ve i negacijom jedne od najznaajnijih dramskih stvarateljki kakvaje Laura Papo Bohoreta, ali ne jedino u poetikim prostorima bh. drame, negoi u injenici da je Papo prva sefardska dramska autorka u svijetu, i intektualkakoja je djelovala u brunom periodu izmeu dva svjetska rata. Bohoretine dramesu inspirisane sefardskim folklorom i bosanskim Sefardkinjama, te njihovim

okruenjem u Bosni, ali su istovremeno i didaktine i jednostavne jednoinke, pase lako moe u pitanje dovesti pocjena Predraga Palavestre o oskudnoj dramskojtehnici. Tim vie to Elena Romero, svjetski poznata istraiteljka drame, u sklopusvoje opsene monogafije o sefardskoj drami, kao opte mjesto stavlja dramskiopus Laure Papo Bohoreta. S druge strane, ako se zamjera kasnim prevodima

Laurinih drama koje su pisane na ladino jeziku, to nije relevantan izgovor. U svrhu

ovakvog presjeka bh. drame XX vijeka, prevod bi zasiguno bio obezbijeen, a nebi se ekalo na ovako kasni prevod Eliezera Pape, i to jedne drame, Strpljenje

para vrijedi. Kad je ve rije o manjinskim knjievnim tradicijama u Bosni iHercegovini, Laura Papo je vjeto cenzurirana i kad je u pitanju poezija, jer njenezapisane i spjevane pjesme su bile dostupne uJevrejsko-{panjolskom romanceru

(1987). Pored nunog upisa Laure Papo Bohoreta u jedan ovakav antologijskiizbor drame, svakako da je bilo potrebno obratiti panju na autorske dramskeuratke Ljubice Ostoji iz osamdesetih godina poputKo}operitisa izvjesne mladedame u pubertetu(1985) ili Sje}anja na `ivot(1995) i Grad ljubav smrt (1995)Jasne ami. Znaajno je, u tom kontekstu, skrenuti panju i na kompleksanproblem patrijarhalnih praksi u oblasti dramskog stvaralatva koji su etiko-estetiko pitanje kako edukacije (u odnosu na kasno formiranje odsjeka zadramturgiju, reiju etc.), tako i prostora koji se pokazao kao daleko najkrui kad

su u pitanju autorke, stoga ne udi da tek danas imamo pravu generaciju sjajnih


18/22


94

dramskih autorki u koje moemo ubrojiti: Ljubicu Ostoji s dramamaDoticanjaiNevjesta(2008), potom Nerminu KurspahiKisele ki{e i druge drame(2005),Ines Tanovi s dramom Premijera (2002), Radmilu Smiljani s viestrukonagraivanom dramom Balon od kamena (2009), Naidu Lindov s odlinomdramomReality Show(2006), objavljenom u TmaArtu i Bojanu Vidosavljevi,koja je u koautorstvu, uradila dramatizaciju Zaimovieve Tajne d`ema od malina...

Paradigmatski uzorci istorije knjievnosti i antologiarskih izbora su efektanpokazatelj politika iskljuivanja i cenzuriranje autorki iz glavnih tokova knjievnosti.Glavni razlog tome lei u injenici, da svako pravljenje istorija knjievnosti iantologijskih izbora, je pitanje reinterpretacije knjievne i nuno muke tradicije, kaoi projekt sutinske konstrukcije nacionalnih identiteta malih knjievnosti, naroito upostjugoslavenskim kulturama. Ispostavilo se da preko zahvata interakcije feminizma,

knjievne kritike i knjievnosti mogue izvesti zakljuak da je autorka, i ako postojiu (nacional)maskulinim institucijama knjievnosti, zapravo projekcija kritiarevihfantazmi. To je izravno politi~ki gest: ukoliko nekog sistematski neutralizujete u

jeziku, upravo ga (!) ~inite nevidljivim(opi 2012, 219). I kako bi zakljuili analizuparadigmatskih uzoraka potrebno je ponovo naglasiti dinamiku i znaaj puta odneutralnog roda i patrijarhalnog ustroja u jeziku do implicitnih i eksplicitnih spolnih

pristrasnosti, da parafraziram Fetterley i Schulz, koje su dekonstruisale kritiarskigovor kad je u pitanju procjena vrijednosti djela koja potpisuju ene.

Alternativa kanonu ili brbljanje na Babilonu

Pitanje pet: postoji li alternativa kanonu? itanje i vrednovanje iaenihtekstova iz glavnih / centralnih tokova kanonizirane knjievnosti zasnovanoje na detekciji i afirmaciji govora razliitim jezicima. Nije samo rije o drugim

i razliitim jezicima, ve prije svega o sazvujima pluralnih enskih iskustava upisanju / govorenju, koji se u ovom marginalnom diskurzu itanja u odnosu napostulate tradicionalne knjievne kritike, otkrivaju kao bahtinovski dijalogizirajuii istovremeno heteroglosijski sposobni.

Alternativna itanja e ponuditi nove kritike uvide koji nee biti ogranieni isputanislepim mrljama i strategijama suzbijanja (Henderson 2006, 162. Prema:Fredric Jameson). Diskurzivna raznolikost kao i u svojoj sutini heteroglosija kao

nain itanja oznaava predsimboliko mrmljanje, ono pod im Julija Kristeva


19/22

Zeni~ke sveske

95

podrazumijeva govor majke i djeteta (maternji jezik) medij preko kojega e seprocesima imaginacije i iskustva samoinskribovati ene u vlastiti tekst.

Koncept enskog pisma (lcriutre fminine) i pisanja uprkos brojnim

kritikama i polemikama do danas nije, niti moe biti prevazien. Subverzivnoensko pismo (proizlazi iz uinaka moi) ispostavlja se kao fikcija i simbolikaisprepletena s teorijama koje imaju za cilj oblikovanje teksta kao pluraliteta

cjeline u svrhu kritike dominirajuih diskurza. Krenjem Zakona jednog (oinskog/mukog) principa afirmira se otpor u kulturi model pisanja i itanja kojim ese osporavati vladajui diskurzi i potresati epistemologija njenim terminimastvorenim u jeziku putem novih naina izraavanja. Zahtjev koji se postavlja predautorku je da pie spostvenim tijelom, da istrauje prostore vlastite herstorijekao i da transformi{e jezik tako da ga u~ini da poleti (Hlne Cixous). Idejomvlastitog iskaza ena odbacuje okvire zadanosti maskuline kulture, pisanjepostaje deridijanska dislokacija znaenja putem koje se jezik premjeta izvandomaaja stabilnog i nepromjenjivog. Potrebno je naglasiti da pisanje enskimpismom nije iskljuivo pravo autorki, kako se pojednostavljeno shvata, ono jejednostavno da parafraziram Deleuzea, podrivalaki in pisanja-postojanjamanjinskim. Subverzija, krenje i destablizacija Zakona, otpor falogocentrizmu,

una polemika s tradicijom, pria razlike i raznovrsnosti, artikulacija prezrenei marginalizirane Drugosti, pisanje tijelom, afirmacija egzistencije, estetika,

etinost, zaraena reenica samo su neki aduti s kojima rauna ensko pismo.Obaranjem dominantnog diskurza dvostrukih literarnih kriterija i razbijanjem

patrijarhalno kodiranog jezika, inom pisanja doznaena je mogunost promjenesvijesti, ali ujedno i transformacija problematinih prostora kulture.

Pored negacije enske pripadnosti kanonu i knjievnoj tradiciji, njenog

cenzuriranja, identifikovanja s mukim vrednotama (upad u zamku seksizma),posebno pitanje u dekonstrukciji kulture predstavlja stvaranje enske subkulture kojapodrazumijeva i ukljuivost enske literarne tradicije i postojanje enskog kulturnogi knjievnog kanona, kao i rekonstrukciju herstorije. enska subkultura ne smije bitiniti akademski ekskluzivna i isprazna, koja je ne rauna na trajnost i masovnost,enska potkultura (sa svojom tradicijom) se ispostavlja kao zahtjev Druge/ih zaaktivni angaman na podruju traenja izlaza iz tlaiteljskih hijerarhija. Rad naafirmaciji i stvaranju alternativnih i vlastitih prostora djelovanja bio bi pogrean

kad bi se odvijao odsjeen od normiranih prostora, jer tad bi ene bile u opasnosti


20/22


96

gubitka referentne ta~ke svojih ciljeva i redupliciranja dominantne ideologije na{ekulture kroz imperijalizam i u samom feministi~kom pokretu (hooks 2006, 40).

Aktivan rad na stvaranju zajednikih enskih prostora potkulture koja e

sabitkom destabilizirati uvrijeene diskurzivne prakse, pronacionalmaskulinihknjievnih kanona zavisi od politika feministikih i rodnih konteksta. DubravkaUgrei u tekstu @enski knjièvni kanon? (2012)14 dobro primjeuje danepostojanje enskog kanona dugujemo samom karakteru enske kulture kojaje razbaruena, zaputena, diskontinuirana. Rekonstrukcija enske herstorijsketradicije i literarne tradicije oznait e poetak transnacionalizacije naih prostorau ime postavljanja i valoriziranja novih, pravednijih i otvorenijih, nedovrenijih

vrijednosnih sistema. Geopolitika i geopoetika transnacionalizacija spornihmalih nacija nastalih nakon raspada Jugoslavije i projekata malih nacionalnih

knjievnosti imat e uporite u transformativnoj ideji otpora patrikularnosti,podjelama i insistiranju na tobonjim nepomirljivim razlikama i politikomparanju koje postaje besmisleno u vremenima sveopte globalizacije.

Upozorenje, profesori naroito, morate ubudue voditi rauna o dva razliitafaktora: kanonskim politikama marginaliziranja knjievnih pojava i nainimaiitavanja nekolicine proznatih autorki o emu je ve bilo rijei. Kanonske politikemarginaliziranja usputnih knjievnih pojava su ustaljena praksa kanoniziranja uopte,ali i stvaran odraz stanja u knjievnosti i njenom prouavanju. Zasnovane su na moikojom se ena iskljuuje iz knjievnosti to u prvom redu predstavlja poseban obliknemoi pri uo~avanju da vlastito iskustvo nije artikulisano, pohranjeno i ozakonjenou umjetnosti (Fetterley 2010) i, s druge, vanije strane, s dugotrajnim posljedicama,aktivnost drutvenih patrocentrinih praksi kojima se diskriminiu ene.

Nasuprot nacionalnom knjievnom projektu (istorizaciji i kanonizaciji mukeknjievnosti)15stoji upravo otpor maginaliziranih i potinjenih preko manjinskogpisanja / govorenja. Hipotetski revolucionaran stav na naim prostorima oznaiobi neophodnu transformaciju knjievne kritike u dimenziji imenovanja aktivnog

14 Usp. Ugrei Dubravka. 2012.@enski knjièvni kanon?Sarajevske sveske br. 37/38, str. 221-225

15 Koji je determinisan dvjema funkcijama pokretom osloboenja i osamostaljenja te potiskivanja

unutranjih manjina konstitucijom vlastite kolokvijalne knjièvnosti kao ekspresijom njihovih izmi{ljenih

zajednica(Cornis-Pope & Neubauer 2002, 17).


21/22

Zeni~ke sveske

97

dijaloga. Tekstom sam odgovorila na kljune hipoteze i pitanja koje sam postavila.S aspekta feministikog novog istoricizma podrivene su i izazvane antologiarskei kanonizatorske prakse. Ovim postupkom je pokazana i demistificirana

dominirajua pozicija ene u drutveno-kulturnom poretku i demaskirani inapadnutifundamenti na kojima je zasnovana mu{ko orijentirana istorija, kao {to

su dominacija i autoritetali i kodirani kritiki govor. Analizom sam akcentovalapotrebu za dekodiranjem kritikog govora o enskoj knjievnosti, ali i potrebom zarekonstrukcijom enske knjievne tradicije u bonjakoj i bosanskohercegovakojknjievnosti, koja itekako postoji, uprkos neosnovanim tvrdnjama, dominantnimtrendovima, strategijama i praksama.

Kompleksan problem kakav je rekonstrukcija enske knjievne tradicijei formiranje alternativnog, kontra-, protiv-, sub-, anti-kanona koji bi po svom

karakteru bio transnacionalan, kako ustanovljuje Dubravka Ugrei, to znaiotvoren za margine osporio bi specifinosti po kojima su poznati nai kanoni,nacionalmaskuline prakse i procesi kanonizacije. Nuno se jo jednom vratitina same zadatke feministikog novog istoricizma, a to je otkrivanje novogkoncepta sainjavanja herstorije kao subverzivnog otpora represijama posebnomarginalizirajuih grupa, kao i ena iji identiteti nisu jedinstveni (kao nacionalnii patrijarhalni), ve su pluralni, nedovreni, transformativni, raznovrsni i razliiti.U heteroglosijskom odnosu herstorija, ta istorija razlika u narative e davaskrsne nevidljive ene, njihove uloge i doprinose, i njihova dostignua kojasu odgovarajuim postupcimaminimalizirana ili ignorirana u potpunosti(Chung-Hsiung 2006, 19). Apolitinosti pozicije samog novog istoricizma doskoit eupravo feminizam sa svojim politikama i postavkama koji nee dozvoliti svoenjeistorije, pa ni promaenih istorija nacionalnih knjievnosti na priu bijelog,srednjeklasnog, religijski i nacionalno proorijentisanog mukarca.

Nadalje, nuno je napomenuti da konstrukcija jednog ovakvog kanona,alternativnih enskih i svakih drugih i drugaijih, raznovrsnih, ne smije bitiodvojena od glavnih tokova norme to jeste od konstantnog propitivanja i

podrivanja koncepata nacionalnih knjievnosti i vladajuih kanona. Svaka moguagetoizacija alternativnih kulturnih iskustava iskljuuje vanu polidimenzionalnostpristupa. Prvi pristup otkriva primarno, revizionistiko ponovljeno, alternativnoitanje knjievne tradicije, kodiranog kritiarskog itanja, tog uvijek pogrenog

iitavanja ukljuenih autorki. Znaajan je i doprinos analiza i interpretacija image


22/22


studija kontroverznih slika ena u knjievnosti mukih autora i interpretacijamai kritikim osvrtima na knjievne uratke ena. Oba pristupa odlikuje optideautomatizam percepcije. Drugi zahtjev za rekonstrukcijom i afirmacijom

vlastite potkulture je pokazatelj kako su pokuaji kritiarki za humanizacijom

kanona uzaludni(Robinson 2002, 97) i da tenja da se tekstovi enske kultureupiu u glavne tokove ustanovljenog kanona kao zahtjev za pravinijim kanonom,ne mogu biti ispunjeni, zbog otpora, iako ne postoji razlog zbog kojeg bi kanontrebao da govori jednim glasom univerzalne istine(Robinson 2002, 100).

Documents

Od maskulinog nasilja institucija ... Merima Omeragić