Merisa Karović - Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945 (2 dio)

7/30/2019 Merisa Karovi - Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945 (2 dio)

1/20

merisa karovi

muslimanske milicije

u bosni i hercegovini1941.-1945.*

Muslimanske milicije na podruju jugoistone Bosne

Nakon pregovora s etnikim komandantom SergejemMihailoviem, talijanske su se vlasti 5. XII 1941. godine povukle

iz Foe i prepustile grad etnicima. Poslije ulaska Mihailovievevojske u grad, uslijedili su stravini zloini nad muslimanskimstanovnitvom. Domobranska posada znala je da je Foa predatana upravu etnicima i bez borbe se povukla. etnika politikaprema muslimanima je u Moljevievom projektu jasno izloenai isplanirana. Cilj je bio istrijebiti muslimane s ovog podruja. Uperiodu od 5. XII 1941. do 21. I 1942, koliko su vladali Foom,

etnici su uspjeli zavesti strahovladu u ovom gradu. Konano, 21.I 1942. godine etnika vladavina prekinuta je ulaskom partizanau Fou. Srbijanski etnici povukli su se, a domai su ostali u gradu,kao da se nita nije ni dogodilo. Ubrzo su ih komunisti: Rodoljubolakovi, Aleksandar Rankovi, Milovan ilas, pridobili na svojustranu. Dakle, doskoranje etnike vojvode kao to su StrajoKoovi, Ranko Popadi, poznati muslimanskom stanovnitvu po

njihovim zlodjelima, nakon dolaska komunista postavljeni su zakomandni partizanski kadar.1

Za vrijeme etnikog upravljanja Foom, muslimani su,naoruani lovakim pukama (ukoliko su ih imali), u nekim selimapokuali organizovati manje seoske strae. Meutim, da je ova

* Nastavak na rad objavljen u Glasniku broj 11-12/2006.1 Adil-beg Zulfkarpai, Panorama pogleda, pojmova, pojava i miljenja, Beograd,

2001., str. 256-260.

54

prolost-sadanjost-budunost


2/20

Br.1-2 Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945. Str.55

samoodbrana bila na vrlo niskom nivou, govore nam ogromnebrojke muslimanskih rtava. Ipak, u ovom samoorganizovanju

moemo nai zametke muslimanskih milicija i uoiti stvarnerazloge i neophodnosti njihovog osnivanja.

Prvi primjer organizovanja muslimana jeste u oanskomselu Curevo, iji su seljani i partizanima odbili predati svoje mini-malno oruje. Obeali su da im nee pruati otpor, ali su zahtjevalida zadre oruje koje trenutno posjeduju radi odbrane sela od mo-guih etnikih napada. Meutim, ovaj prijedlog Tito nije mogao

prihvatiti, pa je razoruao seljane, a u Curevo poslao desetinu par-tizana radi odbrane od eventualnih etnikih upada u selo.2

Nakon dolaska partizana, situacija u Foi stabilizovala se,stanovnitvo je brzo zaboravilo na svoja stradanja i nastavilo ivjetinormalnim ivotom. Partizani su se ovdje zadrali do polovinemaja, kada ih smjenjuju hrvatske i talijanske vojne vlasti. Meutim,polovinom avgusta etnici su ponovo zauzeli grad. Uslijedila

je repriza dogaaja s kraja 1941. godine, o emu postoje brojnasvjedoenja. Navest emo samo jedan od brojnih primjera stravei uasa koji su se tih dana deavali u Foi. etnici su bez ikakvemilosti ubijali sve to im je bilo dostupno, ne tedei pritom niene, djecu, starce i iznemogle. U jednoj kui sakupili su oko 65civila, zapalili je, a rtve su ive izgorjele.3 Mnogi se, poueni ovimgorkim iskustvom, odluuju na bijeg prema Goradu i Sarajevu.

Ovaj oanski pokolj bio je povod uglednim sarajevskimmuslimanima da 26. VIII 1942. godine sazovu konerenciju, kojuje otvorio hafz Muhamed e. Panda, lan Ulema-medlisa.4 Naskupu se razgovaralo o problemu smjetaja i prehrane izbjeglica,te sabiranju dobrovoljnih priloga za ove stradalnike. Na sastanku

je govorio Omer engi iz Foe i ukazao na neozbiljan stav vlastiNDH prema ovom problemu. engi navodi da je dva dana prijepada grada grupa Foaka krenula prema Sarajevu po oruje kojeim je bilo obeano, ali vie od pola ovih ljudi bilo je izbaeno izvoza u Svjetlini, i preputeno etnikim koljaima.5

Na ovoj konerenciji odlueno je da se muslimanski vodeikrugovi sami pobrinu za naoruanje svog naroda, pa je s tim ciljem

2 Isto, str. 257-259.3 V. Dedijer i A. Mileti, Genocid..., str. 193.4 Rukovodee tijelo Islamske vjerske zajednice za pitanja vjerskog ivota.5 Isto, str. 206.


3/20

Str.56 Merisa Karovi Br.1-2

osnovan meudrutveni odbor Narodni spas. Na elo ovogodbora doao je hafz Muhamed Panda, koji od druge polovine

1942. aktivno radi na osnutku muslimanskih milicija, iji je ciljborba protiv svih neprijatelja. U tu svrhu izdao je Proglas, u kojemse, izmeu ostalog, kae: Zbijmo se u vrste redove da od sebeostranimo strahovitu neman pokolja i meusobnog unitavanja.Prihvatimo svi za oruje i stupimo u borbu, ne da ubijamo, koljemo,palimo i unitavamo, nego da se odbranimo od svakoga ko pokuada nas napadne i uniti. Svrstajmo se u vrste redove u odbrani

svoje porodice i domova. Zaboravimo osvetu i kao muslimaninastojmo da se izmirimo sa svima... Svi koji su sposobni za borbuneka prihvate za oruje.6 U ovom proglasu Panda svoju vojskunaziva Muslimanski, bosanski oslobodilaki pokret. Pomo unaoruanju i svu materijalnu podrku ovaj pokret dobijao je odNijemaca. Po ustakim izvorima, glavni Pandin stan bio je uokolici Trnova. U novembru 1944. iz ovih izvora saznajemo da je

Panda uspio sakupiti 8.000 ljudi i da se taj broj jo vie poveava.7Meutim, komunistiki izvori tvrde da je na podruju istoneBosne uspio sakupiti samo 400-500 boraca.8

Proces organizovanja muslimanske samoodbrane u Foiodvijao se jako sporo, a etnici nisu prestajali sa svojim zloinima.Ipak, Panda je uspio prikupiti odreenu svotu novca od sarajevskihbogataa za naoruanje muslimana u oanskom selu Jabuci,9

gdje je komandant muslimanske milicije bio Husin-beg engi.10Njegova vojska drala je poloaje u Jabuci i okolnim selima, svedo ajnia.11

I ajnie je doivjelo slinu sudbinu kao i Foa. Talijani su 7.XII 1941. godine grad prepustili etnicima. Za nepuna dva mjese-ca borci za kralja i otadbinu radili su i ovdje sve s ciljem da iskori-

jene muslimansko stanovnitvo. U aprilu 1942. godine Talijani su

6 V. Dedijer i A Mileti, Genocid ..., str. 376.7 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 2457., Djelatnost hz. e. Pande u okolici

Konjica od 11. XI 1943.8 Zbornik NOR-a, Tom IV, knj. 19., dok. br. 100.9 Oko 10 mil. kuna, Arhiv Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, Fond Us-

take nadzorne slube, (dalje: AHM BiH, Fond UNS-e), inv. br. 1421, od 3. XI 1943.10 Pripadao poznatoj begovskoj porodici iz Odaka kod Ustikoline (12 km

udaljeno od Foe).11 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 2392, Djelatnost muslimanske milicije

u Jabuci, od 30. X 1943.


4/20


ponovo zauzeli ajnie, i odobrili osnivanje muslimanskih milicija,koje su i naoruali. Cilj ovih milicija bila je odbrana muslimanskog

stanovnitva i od etnika i od partizana, a u ustakim dokumentimanavodi se da je brojala oko 1.500 ljudi.12

ajnika milicija bila je povezana sa pljevaljskom, koja jesmjetena na Meteljci. Komandant milicije u Pljevljima bio je Mu-staa Zukovi, a ona je osiguravala put od ajnia do Boljania.13

etnici su poetkom ebruara 1943. godine napali ajnika,oanska i pljevaljska sela, a Draa Mihailovi izdao je naredbu da

se milicija s ovih podruja u potpunosti uniti. Nakon to su etnicizauzeli Meteljku, jedan dio razoruane muslimanske milicije uputiose prema ajniu,14 odakle su se zajedno s ajnikim milicionerimapovlaili u pravcu Ustiprae i Meee. Borba se nastavila na Tre-bekom brdu, istono od Gorada. Meutim, Talijani su i ovdje ra-zoruali miliciju, pa su etnici prodrli sve do Kopaa. Na osvojenimpodrujima nastavljena je uobiajena etnika praksa ubijanja, plja-

kanja, unitavanja, a talijanska vojska sve je to hladnokrvno posm-trala, ne preduzimajui nita da sprijei stradanja muslimana.15

Poslije ovih tragedija, kotarska ispostava u Goradu ukazujena neophodnost ormiranja dobrovoljake domobranske pukovnijesastavljene od izbjeglih milicionera.16 Osnovana je Goradanskamilicija na elu s natporunikom engiem,17 a njen cilj bila jeodbrana muslimanskog stanovnitva od etnika. Meutim, ona

nije bila u stanju sama preduzeti akciju ienja ovog terena odetnika, jer neima tekog oruja, a niti naboja za oruje koje imaju, pa da bi se spasilo ovo puanstvo, potrebno je da se to urnijepoalje jaa pomo ovoj posadi da bi se odmah poduzela temeljitaakcija u ienju ovih krajeva od etnika.18

Komandant engi izdao je Nareenja svojim podreenimvodnicima,19 u kojima se naglaava da:

12 V. Dedijer i A. Mileti, Genocid..., str. 364.13 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 1442, Zapisnik sastavljen 25. III 1943,

u Pljevlju.14 Isto, pljevaljske milicionere razoruali su Talijani.15 V. Dedijer i A Mileti, Genocid..., str. 328.16 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 991, Teko stanje u Goradu, od 1. III 1943.17 U izvjetaju nije navedeno o kojem je engiu rije.18 V. Dedijer i A. Mileti, Genocid... str. 443.19 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 3375, Izvjetaj o radu milicije engia

u Goradu, od 19. VI 1944.


5/20


1. treba dobro paziti na kretanje pravoslavnog stanovnitva,zato je potrebno stalno kretanje patrola po terenu, a

posebno po umama u blizini pravoslavnih sela. Izvianjatrebaju obavljati i ene muslimanke, a podatke o kretanju inamjerama neprijatelja dostavljati komandi Milicije;

2. pripreme i namjere nekih od odreda muslimanske milicijetrebaju se drati u strogoj tajnosti:

3. u sluaju nepokoravanja naredbama ovoj miliciji, primijenite se kanjavanje smru;

4. naroitu panju treba posvetiti odravanju veza izmeuvodova, satnija i same komande Milicije.20

Na podruju Rogatice muslimanske vojne ormacije organi-zovao je Zulo Dumanji s Borika. Edhem Hadiali Eendi bio

je naelnik Bratunca i organizator muslimanskih milicija na tompodruju. Odluno je odbio da njegova milicija pree u Ustakuvojnicu, zbog ega je doao u sukob s ustaom Mijom Mijaevi-em, koji ga je i ubio.21

Odbranu muslimanskog stanovnitva u Srebrenici organi-zovao je Ismet Bektaevi. Do prve polovine 1944. godine, Ismetse nije opredijelio ni za jednu od zaraenih strana, ali je simpati-zirao partizanski pokret.22 Poetkom 1944. poeo je saraivati sNijemcima u Zvorniku, gdje je, po izvjetaju taba III korpusa,radio na mobilizaciji muslimana u SS ormacije i na ormiranjuustake uprave za Srebrenicu, Bratunac i Vlasenicu. U septembru1944. godine u Vlasenici predao se partizanima i bio strijeljan kaonarodni neprijatelj.23

Dakle, za razliku od sjeveroistone Bosne, samoodbranamuslimanskog stanovnitva na podruju jugoistone Bosne bila jena vrlo niskom stepenu organizovanosti. Djelovala je nejedinstveno,a blizina granice sa Srbijom i Crnom Gorom, gdje je bilo jezgro

etnitva, imali su za rezultat masovne zloine nad muslimanskompopulacijom. Ipak, ni ove pokuaje organizovanja muslimanskihvojnih ormacija u cilju odbrane muslimanskog stanovnitva nemoemo zanemariti.

20 Isto.21 M. Hadijahi, Posebnost..., str. 44.22 Isto, str. 37.23 Zbornik NOR-a Tom IV, knj. 20, dok. br. 44.


6/20


Muslimanske milicije na podruju Hercegovine

Na osnovu sporazuma potpisanog u Zagrebu 26.VIII 1941.godine Talijani su dobili pravo da okupiraju Drugu i Treu zonuNDH u cilju smirivanja ustanikih podruja.24 Ubrzo nakonokupacije Talijani i etnici postat e pravi ratni saveznici, a talijanskevlasti veliki zatitnici srpskog naroda. Prvi sporazum izmeu njihpotpisan je u januaru 1942. godine.25

U drugoj polovini 1942. godine dolazi do raznih inicijativa odTalijana da se organizuju etniko-muslimanske antikomunistikemilicije. Jedna grupa jugoslavenski, prosrpski opredijeljenihmuslimana, smatrala je da bi saradnjom s etnicima prestaloetniko nasilje nad muslimanskim narodom,26 pa je podrala ovanastojanja od talijanskih vlasti. Meutim, ova grupa s IsmetomPopovcem na elu, s razlogom je bila malobrojna, a stvarnuodbranu muslimanskog stanovnitva na hercegovakom podrujuorganizovali su Demal Tanovi iz Fazlagia Kule i Salko ati izNevesinja.

Muslimanska milicija u Fazlagia Kuli

Fazlagia Kula nalazi se u blizini Gacka i sastoji se od 13 sela.Demal Tanovi je na ovom podruju organizovao muslimanskumiliciju koja je brojala 700 pripadnika.27 Ove muslimanske vojneormacije ulazile su ormalno u sastav hrvatskih oruanih snaga,

iako su domobranske jedinice u ovom podruju od avgusta1941. godine bile minimalne. Glavni cilj muslimanskih milicija izFazlagia Kule bio je da brane svoja sela od etnikih i partizanskihnapada. Ismet Popovac izjavio je jednom prilikom da e ovo selodo temelja razruiti, jer se nije htjelo predati etnicima.28

Partizani su 17. X 1943. godine napali na sela Fazlagia Kule,koju su opkolili sa svih strana, i osvojivi Gacko, prekinuli veze

24 Druga zona obuhvata Gorski kotar, itavu Liku, Dalmatinsku zagoru, dobardio Hercegovine, te sva podruja uz jadransku obalu sa svim otocima, a Trea zonapojas od Karlovca preko Bihaa, Bugojna i Prozora do Bilee i ajnia na Drini;Prema: Goldstein Ivo, Hrvatska povijest. Zagreb: Novi liber, 2003., str. 272.

25 J. Tomaevi, etnici..., str. 194-201.26 E. Redi, Bosna..., str. 256.27 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 2501a, Podaci o padu Kule Fazlagia,

od 24. IX 1943.28 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 932, Milicioneri Kule Fazlagia nisu

se predali etnicima, od 16. III 1943.


7/20


prema Bilei i Nevesinju. Milicija nije mogla ostvariti komunikacijus hrvatskim vlastima, a partizani su im slali propagandne poruke

da su NDH i Trei rajh propali, te da su oni zauzeli Mostar,Sarajevo, Tuzlu, Dalmaciju i Zagreb. Poslije 43 dana opsade,20. IX 1943., milicija se zajedno sa stanovnitvom, ranjenicima iorujem povukla u Nevesinje. Partizani su spalili njihove kue, astoku otjerali prema Crnoj Gori.29

Mostarske vlasti su se prema izbjeglicama iz Fazlagia Kuleponaale veoma loe, optuujui ih da su ustae.30

Nakon zauzea sela, partizani su zarobili 30 pripadnika ovemilicije. Peterici mladia uspjelo je da pobjegnu, nakon ega supartizani za odmazdu streljali ostale.31

Muslimanska milicija uspjela je ubrzo natjerati partizane napovlaenje i vratiti Fazlagia Kulu. U ebruaru 1944. godine brojala

je 450 milicionera kojima je nedostajalo hrane, oruja i municije.Ustaki dokumenti ukazuju da je neophodno pruiti pomo ovim

vojnim ormacijama. Meutim, to je bilo teko izvodivo, jer suputevi bili zatrpani snijegom, a cestovni promet Gacko-Nevesinjepotpuno je prekinut. Hrana se dovozila samo konjima, to nijemoglo podmiriti potrebe stanovnitva.32

Voa ovih muslimanskih milicija Demal Tanovi ubijen jeod partizana krajem 1944. godine.33 Muslimanska milicija na ovompodruju, nakon smrti njenog voe, polahko se poela raspadati.

Muslimanska milicija Salke atiaU Nevesinju su organizovane muslimanske vojne ormaci-

je pod komandom biveg austro-ugarskog orunikog narednikaSalke atia (1884.-1952.).34 Sjedite ove milicije bilo je u osno-vnoj koli u selu Kljuna (13 km od Nevesinja), a branila je podru-je Opine Kruevljani, osim sjevernog dijela koji se nalazio pod

29

AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 2501a, Podaci o padu Kule Fazlagiaod 24. IX 1943.30 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 2592, Lo postupak u Mostaru s izbjeglicama

iz Kule Fazlagia, od 1. XII 1943.31 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br 2634, Bijeg petorice mladia iz partizanskog

ropstva nakon pada Kule Fazlagia, od 22. XII 1943.32 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 3026, Potrebna urna pomo milicionerima

u Fazlagia Kuli, od 10. III 1944.33 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 3735, Demal Tanovi, Ust. satnik-ubijen,

od 22. IX 1944.34 Godinu smrti Salke atia saznajemo iz razgovora s njegovim bliim roacima.


8/20


vlau partizana. Radi osiguravanja hrane i oruja Salko ati jeesto vodio pregovore s predstavnicima talijanskih vojnih vlasti.

Zbog nedostatka dovoljno tamparija, ove su milicije upoetku imale iste legitimacije kao etnici, pisane irilicom, ali snatpisom muslimansko udruenje.35

Poekom 1942. godine, kada je osnovana ova milicija, u Ne-vesinju nije postojala nikakva ustaka organizacija.36 Talijanskavlast je sredinom 1942. godine dozvolila djelimian povratak oru-anih snaga NDH u Drugu zonu. Dogovoreno je da domobranske

ormacije zamijene talijanske na podruju Stoca, Gacka, Bilee iNevesinja. Talijani su postavili uvjet da hrvatske vlasti ne upuujuustake snage na ova podruja, jer bi to izazvalo pobunu Srba.

Krajem oktobra u Travniku je od domobranskih dobrovoljacaiz Hercegovine, meu kojima je bio i Salko ati, osnovanaDOMDO pukovnija. Meutim, ustanovilo se da je jedan diopripadnika ove pukovnije doao iz Ustake vojnice, pa su Talijani

predloili da se ona, umjesto u istonu Hercegovinu, rasporedina podruje Sinja, Imotskog, Zadvarja i iskoristi za borbu protivpartizana.37 Salko ati se, kao pripadnik ove DOMDO pukovnije,ipak vratio u Nevesinje i nastavio organizovati muslimanskuodbranu. Okruni sud u Mostaru je 1946. godine ustanovio da jeatieva milicija bila obina seoska muslimanska milicija,38 iji

je cilj bila odbrana svog zaviaja.

Muslimanske milicije na podruju Cazinske krajine

Huska Miljkovi u partizanima i njegovo dezerterstvo

Prostor krajnjeg sjeverozapada Bosne, nakon osmanskogosvajanja u XVI stoljeu, s obzirom da se nalazio na granici dvacarstva (Osmanskog i Habsburkog), poinje se oznaavati kaoserhat, Turska ili Cazinska krajina. U isto vrijeme sa habsburke

strane granice ormira se Vojna krajina na liniji Petrinja-Banija-Slunj-Kordun. Svi njeni stanovnici bili su vojnici, a vojnika tradicija

35 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 350, Podaci o izvjetajnoj slubi za vrijemeod 15-31. V 1942.

36 Isto.37 N. Bari, Ustroj..., str. 159-160.38 Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABH ), Zemaljska komisija za utvrivanje

zloina okupatora i njihovih pomagaa za BiH, Okruni sud Mostar, Presude 1946,

Kutija br. 6, br. 84-1946.


9/20


zadrala se i do danas. Stanovnici habsburke i osmanske Vojnekrajine stoljeima su bili ratni neprijatelji. Nakon Berlinskog

kongresa, 1878. godine, doskoranji neprijatelji ulaze u sastav istedrave, Austro-Ugarske monarhije. Od tada pa sve do kraja XXstoljea ovi stanovnici naseljavali su iste drave: Austro-Ugarskumonarhiju (1878.-1918.), Kraljevinu Jugoslaviju (1918.-1941.),Nezavisnu dravu Hrvatsku (1941.-1945.) i Titovu Jugoslaviju(1945.-1992.).

U toku Drugog svjetskog rata, nakon osnutka NDH i na

ovom podruju, dolo je do ustanka pod vodstvom KPJ, a Cazinskakrajina ula je u nadlenost Glavnog taba Hrvatske. Meukomunistima partizanima 1941. godine posebno su se isticali ToneHorvat, Huska Miljkovi i Mile Dejanovi.

Huska Miljkovi (1905.-1944.) roen je u velikokladukomselu Dabrovina. Do poetka rata bavio se zemljoradnjom, sitnomtrgovinom i sezonskim zidarskim radom. Bio je srednjeg rasta,

velike oiane glave, isturene brade, poirok u pleima, a nosio jeiroke bijele hlae od grubo tkanog platna, kakve su nosili seljaci togkraja. Na glavi je imao es, a na nogama vrste vojnike cokule.39

Pod utjecajem poznanstava s lanovima KPJ u Velikoj Kla-dui i Huska je 1935. godine postao simpatizer Partije, a 1939.njen lan.

Poetkom juna 1941. godine, komunisti su ga poslali na

Kordun radi pripremanja ustanka s namjerom da se poveu stamonjim ustanicima. Meutim, ti ustanici nisu bili komunisti, negonedisciplinovani srpski seljaci, zadojeni nacionalizmom. Dakle,Husku je, zajedno sa Tonom Horvatom i Milom Dejanoviem,Partija poslala da s etnicima, kao ustanikim elementom, zajednoratuju protiv okupatora. Ali, poznata etnika taktika dola je doizraaja kada su ubili Tonu Horvata i Milu Dejanovia, a Huska im

je jedva uspio pobjei.Krajem jula 1941. godine vratio se u rodno mjesto,gdje je uspostavio vezu s roakom Hasanom Miljkoviem,gradonaelnikom Velike Kladue. Hrvatske vlasti nisu se obaziralena intervenciju gradonaelnika i Husku su poslale u zatvor. Nakonnekoliko dana, uz obeanje da e stupiti u domobranske ormacijeu Petrinji, Huska je osloboen.

39 B. Tanovi, Huska..., str. 7.


10/20


U oktobru 1941. godine iz domobrana ponovo odlazi u par-tizane. Ubrzo je postao lan Okrunog komiteta KPH za Karlovac,

te je dobio zadatak da iri komunistiku propagandu na podrujuCazinske krajine. Krajem 1942. godine, kada su partizani osvojiliBiha i vei dio Krajine, Huska je postavljen za komandanta mje-sta u Velikoj Kladui i sekretara Mjesnog komiteta.

Meutim, poetkom 1943. godine poela je njemakaoperacija Vajs, u komunistikoj terminologiji poznatija kao IVneprijateljska oanziva. Huska je smatrao da domai vojnici ne bi

trebali naputati svoj zaviaj i da moraju ostati u Cazinskoj krajinipo svaku cijenu. Meutim, poznata partizanska taktika, da kadpartizani iscrpe snagu u jednom podruju, prebacuju svoje jedinicena drugi teritorij, dola je do izraaja. Nastupilo je povlaenjepartizanskih jedinica iz Krajine.

U toku povlaenja Huska je na podruju izmeu BosanskogGrahova i Glamoa, s jo 25 svojih Kladuana i istomiljenika

odluio da se vrati u Veliku Kladuu. Komunisti su otkrili plan onjegovom dezerterstvu i kaznili ga prisilnim radom na popravciputeva. Nakon odsluene kazne upuen je u Hrvatsku, odakle jeponovo dezertirao i konano se vratio u rodno mjesto.

Poetkom maja 1943. godine stupio je u XI domobranskupukovniju s kojom napada partizane i etnike na podruju Banijei Korduna. Kao dobar poznavalac ovog terena izvrio je nekoliko

brzih prodora (trupova) na njihovu teritoriju.40

Meutim, HakijaPozderac tvrdi da Huska nikada nije vodio borbe protiv partizana.Nikad nije ni jednog partizana ubio.41

Osnivanje i djelovanje muslimanske milicijena podruju Cazinske krajine

Prilikom premjetanja XI domobranske pukovnije u Topu-sko, Huska je ostao na terenu Velike Kladue i odluio da osnuje

vojsku koja e uvijek ostajati na svom terenu u blizini svojih kua iporodica. Uz pomo Krajikog odbora, s Hasanom Miljkoviemna elu, aktivno je radio na ormiranju muslimanskih vojnih or-macija. Sredinom 1943. godine osnovana je muslimanska milicijasa tabom u Peigradu, kao stratekim uporitem na cesti Cazin-Velika Kladua, gdje se nalazila tvrava iz osmanskog perioda.

40 . Bijedi, Ratne..., str. 14.41 Vera Krinik-Buki, Cazinska buna 1950. Sarajevo: Svjetlost, 1991., str. 26.


11/20


Glavno obiljeje ove vojske bila je zelena zastava s polumje-secom i zvijezdom, a na esovima njeni su pripadnici nosili metalni

znak s istim oznakama. Nisu imali posebne uniorme, nego su no-sili ono to su mogli nabaviti. Njihov pozdrav je glasio: Za din,a odgovor: Spremni. Sredinom septembra 1943. godine Huska

je boravio u Sanskom Mostu, gdje je u jednom od svojih govoraistakao da se njegova vojska bori i protiv Nijemaca i protiv parti-zana.42 Glavna parola Huskine vojske bila je: Boriemo se protivonih koji nas napadnu.43

Oznaka za kapu Huskine milicije; Krunoslav Mikulan i Sinia Pogai,Hrvatske oruane snage 1941.-1945. (Ustrojstvo, odore i oznake),Zagreb 1999., nacrtao Mikulan

Ustake vlasti nisu imale povjerenja u ovaj pokret. Smatralesu da je to bila ideja partizanskih instruktora i da jedan seljak kaoto je Huska nije u stanju organizovati takvu vojsku.44 Huska jeizjavio da je do kraja novembra 1943. godine uspio sakupiti 5.000

dobrovoljaca.45

Nesumnjivo je da je Huskina vojska bila privlanaza muslimane iz Cazinske krajine, ali ova brojka od 5.000 vojnikavjerovatno je preuveliana. ukrija Bijedi navodi brojku od3.000,46 a Bakir Tanovi 4.000 vojnika.47

Ovi su dobrovoljci svrstani u 11 bataljona: Bihaki (koman-dant Muhamed Dedi), Cazinski (Suljo orali), Traki (MujoRizvi), turliki (Mehmed Seeragi), Malokladuki (Memaga

Dautovi), Trnovski (Ahmo Hodi), Vrnograki (Hasica Veljai),42 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4189, Djelatnost organizacije Huske

Miljkovi, od 28. IX 1944.43 . Bijedi, Ratne..., str. 58.44 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4187, Ustrojavanje Huskinog pokreta

oko Cazina, od 22. IX 1943.45 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4213, krugovalna brzojavka iz Bihaa,

od 27. XI 1943.46 . Bijedi, Ratne..., str. 16.47 B. Tanovi, Huska..., str. 118.


12/20


Buimski (Haso Dizdarevi), Stijenski (Meho Dervievi), Krup-ski (Muharem Medvjedovi).48

U Huskine muslimanske vojne ormacije prelazili su ma-sovno vojnici iz hrvatskih i njemakih oruanih snaga, donoseisa sobom opremu i naoruanje. U svojim govorima esto je spo-minjao da se bori za autonomiju Bosne i sastajao se sa voomautonomistikog pokreta u Krajini Abdulahom Ibrahimpaiem,veleposjednikom iz Bihaa.49

S Huskom su vodile pregovore sve zaraene strane s istim

ciljem: pridobiti Miliciju iz Cazinske krajine na svoju stranu.Polovinom 1943. godine partizani ponovo osvajaju jedan

dio Krajine. U drugoj polovini avgusta ormiran je Cazinski NOPodred, s komandantom Mehom Abazoviem na elu i politikimkomesarom emsom Tabakoviem.50 Cilj ovog odreda bio jepridobiti to vie muslimana i mobilisati ih u partizane. Meutim,svi sposobni mukarci muslimani, do 40 godina starosti,51 ve su

mobilisani u Miliciju. Muslimanskim vojnicima vie je odgovaraloda brane svoj zaviaj od svih napadaa i da ne odlaze nigdje odsvojih porodica, to im je mogla pruiti jedino Huskina vojska.Njihov prelazak u partizane ujedno bi znaio i odlazak na ratita uHrvatsku, ili negdje drugo, a ukoliko se to desi, porodice vojnikaostale bi nezatiene.

Dakle, komunisti su ubrzo shvatili da je mobilizacija mu-

slimana u NOP odrede nemogua bez kompromisa s Huskom.Krajem novembra 1943. godine sastali su se Veeslav Holjevaci Jovica Lonar (partizanski predstavnici) s Huskom, HasanomMiljkoviem i kotarskim predstojnikom iz Cazina Sajtom Di-liem (predstavnici Milicije). Prelazak na partizansku stranuHuska je uvjetovao time da njegova jedinica ostane kompletnai ormalno bude u sastavu IV korpusa, te da ne ratuje protiv

njemakih i hrvatskih oruanih snaga. Dakle, Huska je nasto-jao da ne vodi borbu ni protiv koga, tj. da ne bude ni na ijojstrani. Meutim, partizanski pregovarai odluno su odbiliove njegove uvjete.52

48 . Bijedi, Ratne..., str. 17-18.49 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4266, Huskina vojska od 3. II 1944.50 Zbornik NOR-a, Tom V, knj. 19, dok. br. 26.51 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4311, Prilike u okolici Cazina od 6. III 1944.52 . Bijedi, Ratne..., str. 31-33.

5 - Glasnik Rijaseta . . .


13/20


Vlasti NDH, Nijemci, pa i etnici, nastojali su sprijeitiHuskin prelazak u partizane. U tom cilju Nijemci su mu poslali

neto puaka i metaka, te odobrili ustakom satniku MartinuGrabovcu da pregovara s Huskom o ukljuenju njegovih odredau Ustaku vojnicu.53 U Cazinu je dolo 28. XI 1943. do pregovoraizmeu Grabovca i Huske.

Za prelazak Milicije u Ustaku vojnicu Huska je postavio vieuvjeta: naoruanje i opremu, zdravstveno osoblje s materijalom,da pripadnici njegove vojske primaju plau, dnevnice i doplatke,

kao i pripadnici Ustake vojnice, veu radiostanicu i dva teretnaautomobila. Huskina vojska nosila bi naziv: Krajiki zdrug podkomandom Huske Miljkovia i njegovog zamjenika MartinaGrabovca. Huska je dalje zahtijevao da se Zdrugu poalju kolovaniasnici, doasnici koji su obueni za gerilski nain ratovanja.54

Meutim, ovaj sporazum bio je samo mrtvo slovo na papiru,jer u praksi nikada nije ostvaren. Ipak, Huskin glavni cilj, da od

ustaa dobije naoruanje, opremu, neto novca, automobile,postignut je, a i ustae su uspjele sprijeiti prijelaz Huskine vojskeu partizane.

Odnosi izmeu partizana i Milicije zaotrili su se, a kao raz-log tome ustaki dokumenti navode da je u Krajinu stigla jednagrupa crnogorskih partizana koja dolazi u este sukobe s Huskinimvojnicima.55

Partizanske jedinice napale su Cazin, ali su domobrani bilipreslabi za odbranu, i da nije bilo Huskinih vojnika, grad bi bioosvojen. Kao nagradu za odbranu Cazina od partizana Huska jedobio in majora.56 Komandantu domobrana dao je ultimatum dau roku od 20 minuta razorua domobrane u Cazinu, a Nijemci suga u tome podrali.57

Da je prelaz Milicije u Ustaku vojnicu bila samo Huskinataktika da od NDH vlasti dobije ono to mu je potrebno dokazujenam vie ustakih izvjetaja. Naime, Huski je bilo potrebno 500

53 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4213, krugovalna brzojavka iz Bihaaod 27. IX 1943.

54 Isto.55 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4218, Pogorani odnosi Huske i partizana

od 30. XI 1943.56 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4126, od 30. XI 1943.57 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4217, Huskin ultimatum domobranskoj

postaji u Cazinu od 30. XI 1943.


14/20


kabanica za njegove ljude, neto municije i oruja, pa je opet smjelotaktizirao s ustaama.58

Meutim, MINORS (Ministarstvo oruanih snaga) nijeimalo puno povjerenja u Husku jer je njegova vojska estorazoruavala domobrane i ustae.59 Huska pokazuje sve otvorenijeneprijateljstvo prema ustaama. Njegovi su vojnici esto pjevalipjesme u kojima su vrijeali poglavnika, ustae i NDH, naprimjer:Poglavnie, kako ti je sada kad ti Huska u Krajini vlada...Zbog ovakvog ponaanja ustake vlasti ukazivale su da ne treba

udovoljavati Huskinim zahtjevima za oruje, jer postoji opasnostda sa svojom vojskom pree u partizane kad se dovoljno naorua.60Vlasti NDH su s pravom sumnjale u Husku. Sredinom januara1944. godine dolo je do sastanka predstavnika Milicije i partizana.Postignut je sporazum, a dogovoreno je da Milicija s Huskom naelu, pree na stranu NOV-e, od koje bi se trebala ormirati unskaoperativna grupa, da komandanti iz Milicije zadre svoje poloaje,

da ostanu glavna obiljeja Milicije, noenje esova sa zvijezdom ipolumjesecom, te da se saradnja s Nijemcima i ustaama obustavii stupi u borbu protiv njih.

Ustaki doasnik Bajro Kesarovi, poznatiji kao Bajro Baba,i Emin Okanovi stvaraju zavjeru protiv Huske. Na putu premakomandi taba, Huska je 27. IV 1944. godine ubijen, nakon egasu se njegove ubice uputile prema porodinoj kui Miljkovia i tu

ubile Huskinog brata abana.61

Nakon ubistva brae Miljkovi,mnogi komandanti Unske operativne grupe prelaze na stranuustaa i Nijemaca, ili se odmeu u zeleni kadar. KomandantBuimskog bataljona Hasan Dizdarevi ubio je mnoge partizanskekomesare, te se sa svojim i Stijenskim bataljonom, od 500 vojnikai itavom ratnom opremom, predao ustaama.62

Dakle, Huska se u isto vrijeme uputao u pregovore i s par-

tizanima i s ustaama. Smjelo je taktizirao s dva ljuta protivnika58 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4228, Pristup Huske u Ustaku vojnicu

od 21. XII 1943.59 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4225, Huskina vojska kod Bihaa od 7.

XII 1943.60 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4230, Prilike u Bihau i okolini, izvjee

iz XII 1943.61 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4342, Prilike u Bosanskoj Krajini i

pogibija Huske Miljkovia, od 9. V 1944.62 AHM BiH, Fond UNS-e, isto.

5*


15/20


i preispitivao od koje strane moe izvui najveu korist za svojnarod i svoju vojsku, to je bio i glavni razlog njegova stradanja.

Da bismo dobro razumjeli ponaanje Huske, moramouzeti u obzir da se borio protiv dva totalitarna sistema. Ti sistemi,komunistiki i aistiki, namjerno i skoro u istoj mjeri, promicalisu moralnu izopaenost ljudi, sve dok ne bi pristali da budukonormisti i da uestvuju u masovnim klanjima i ubijanjimaljudi ili da denunciraju vlastima svoje komije, roake, pa aku nekim sluajevima, brau i sestre, i to bez ikakvih skrupula, a

radi linog probitka i zbog vjerovanja u bizarne megautopije.63Pet godina poslije zavretka rata, na ovim prostorima dolazi dopobune krajikih seljaka zbog masovne kolektivizacije, prisilnogotkupa i drugih nepravilnosti od komunistikih vlasti. Jedan odorganizatora ove pobune Ale ovi, pripadnik Huskine milicije ipartizana, strijeljan je od vlasti. Jedan dio pobunjenog stanovnitvaprisilno je preseljen u druge dijelove zemlje.

Muslimanske milicije i kraj rata

Sve je oitija bila pobjeda saveznika, koji su, nakon konerencijesila antiaistike koalicije u Teheranu, priznali NOVJ i odluili da jematerijalno pomognu.64 Od tada Titova armija napreduje u svakompogledu, dok okupatori i njihovi pomagai sve vie nazaduju.

U pomogae okupatora mogu se svrstati i muslimasnke

milicije. Ve smo spomenuli kako su slavni junaci: Hadieendi,Topi, Miljkovi, Tanovi, Eendi, Bektaevi... tragino okonalisvoj ivot. Muslimanske vojne ormacije, ostavi svaka bez svogkomandanta, odjednom su se nale u rasulu. Jedan dio ove vojskepreao je na stranu partizana, ali su mnogi, i pored brojnih Titovihproglasa o amnestiji, ostali na krivoj strani sve do kraja rata,zbog ega su snosili ogromne posljedice.

Pravac kretanja vojske u rasulu bio je Celje-Slovenjgradec-Dravograd i Blajburg, slovenako-austrijska granica. Poetkom maja1945. godine na istom mjestu nali su se etnici, ustae, domobrani,muslimanske milicije i civili koji nisu smjeli doekati oslobodioce.

63 B.Tanovi, Huska..., str. 261-262.64 Konerencija se odravala u isto vrijeme kad i II zasjedanje AVNOJ-a od 28.

XI - 1. XII 1943. godine. Ruzvelt, eril i Staljin, kao predstavnici sila antiaistikekoalicije saglasili su se da NOVJ treba priznati kao jedinu oruanu silu u Jugoslaviji

koja prua stvarni otpor okupatoru. Do tada su saveznici podravali etniki pokret.


16/20


Svi oni imali su isti cilj: prei u susjednu Austriju i na taj nain umaiTitu i njegovim partizanima.

Mnogima, poput Pavelia, Daera Kulenovia, Alije ulj-ka, to je i uspjelo. Jednog od komandanata Hadieendieve legijeAvdagu Hasia, koji je tokom 1944. godine sa svojom Bojnom bra-nitelja Kladnja preao u Ustaku vojnicu kao komandant XXXVIustake bojne XII Ustakog stajaeg djelatnog zdruga,65 nesumnji-vo bi ekala teka komunistika kazna. Meutim, Hasiu je uspjeloda se izvue i pree granicu. Nalazio se na spisku zloinaca, a

Zemaljska komisija konstatovala je da je njegovo boravite nepo-znato.66 Slinu sudbinu doivio je i Ibrahim Pjani, koji je nakon ra-spada Legije, sa Sokolskom satnijom preao u zeleni kadar, a naproljee 1944. godine u ustae. Od njegove vojske ormirana je 25.ustaka bojna. Nakon partizanskog ulaska u Graanicu, 7. IV 1945.godine, Pjani se povukao prema granici, preao u Austriju, gdje

je nastavio svoj emigrantski ivot i umro prirodnom smru sedam-

desetih godina prolog stoljea.67 A ta je bilo s vojskom ovih ko-mandanata? Po planu, ona se trebala predati britanskim snagama,koje su bile stacionirane na granici. Meutim, poraenu je vojskuubrzo opkolila Jugoslovenska armija. U Blajburkom dvorcu dolo

je 14. i 15. V 1945. godine do pregovora izmeu hrvatskih generala(kao predstavnika vojske u rasulu), Britanaca i partizana. Britanskibrigadni general Patrik Skot istakao je da njegova vojska ne moe

primiti hrvatsku predaju, jer je na konerenciji na Jalti, ebruara1945. godine, dogovoreno da se sve neprijateljske jedinice morajupredati onim saveznikim snagama protiv kojih su se borile.

Ubrzo nakon ovih pregovora, navodno je prolo vrijeme zapredaju, i otpoela je partizanska vatra, ubijanje i masakr izbjeglih uobruu. Oni koji su preivjeli ovu prvu azu masakra morali su preiprave mareve smrti, kreui se pjeke na relaciji Blajburg-Dravo-

grad-Maribor preko Hrvatske, sve do Srbije i Makedonije. U ovimkolonama mnogi su pomrli od gladi i iznemoglosti, ili ubijeni od par-tizana.68 Preivjeli su rasporeeni po logorima irom Jugoslavije.

65 N. Bari, Ustroj..., str. 157.66 ABH, Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih

pomagaa za BiH, Spiskovi zloinaca u BiH, br. kutije 1, dok. br. 1.67 O. Hamzi, Putevi..., str. 111.68 Vladimir Geiger, Osvrt na vaniju literaturu o Blajburgu 1945, Zagrab: Hrvatski

institut za povijest, Republika Hrvatska, 2003., str. 189-215.


17/20


Za one koji su stradali u Blajburgu i marevima smrti dugo godinanije se nita znalo. Nove su vlasti dobro zatakale svoj zloin, a za

rtve ovog terora koriten je izraz odstupili 1945. Omer Hamzinavodi da je na podruju Opine Graanica poginulo ili nestalo800 lica, od egapripada kategoriji odstupili.69

Na primjeru Graanice moe se razumjeti sudbina i drugihgradova irom BiH, ije su porodice ivjele u neizvjesnosti ekajuipovratak svojih najmilijih iz logora, zatvora ili, moda, inostranihzemalja, ali svoje nikad nisu doekali.

A ta je bilo s onima koji su doekali komunistike oslo-bodioce?

Hasan Miljkovi, idejni organizator mulimanske milicijena podruju Cazinske krajine, bio je nepodobna linost i zaNijemce i za ustae, a kasnije i za komuniste. Njega su ratne1944. godine uhapsili i odveli u logor Nijemci, s obrazloenjemda je bio organizator muslimanske milicije i pomagao Husku,

koji je preao partizanima. Iz logora ga je uspio izvui njegovlini prijatelj Daer Kulenovi, ali su ustake vlasti i dalje snepovjerenjem gledale na Hasana, ne odobravajui da slobodnoeta po Zagrebu.70 Da ironija bude vea, Miljkovi je 1945.godine i od komunista proglaen za ratnog zloinca. Presuda jedonesena 18. VIII 1945, Hasan je proglaen krivim, jer je u toku1941/1942. godine obavljao dunost naelnika Opine Velika

Kladua, izvravao sve naloge aistikog okupatora i njihovihpomagaa... pomagao Husku i njegovu vojsku dok se god isti boriona strani neprijatelja protiv vlastite otadbine, a kada je Huskapriao narodnooslobodilakoj borbi, radio je svim silama da gavrati na izdajniki put sluenja okupatoru poruujui mu da eostati general bez vojske... u martu 1944. godine poslije nekolikousmenih poruka poslao je pismo Memagi Dautoviu... u kojem ga

je pozvao da sa cijelim bataljonom pree na stranu neprijatelja uCazin. Ovim su pridodate jo mnoge take optunice, pa je Hasanosuen na ukupno 33 godine lienja slobode s prinudnim radom i17 godina gubitka graanskih prava, kao i na koniskaciju cjelokupne

69 O. Hamzi, Oni su 1945. odstupili, Kako 1945. doivljaju oni iji su preci tegodine napustili Bosnu i Hercegovinu na primjeru Graanice, Zbornik radova, Sarajevo:Institut za historiju, 2006., str. 106.

70 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4341, Duhovni zaetnik Huskine vojskena slobodi u Zagrebu, od 8. V 1944.


18/20


imovine poto optueni ima imovine koja spada pod udar zakonaoko konfskaciji imovine i o izvrenju konfskacije. Hasan je

posjedovao dvije kue i 100 dunuma zemlje.71Prema Salki atiu, komandantu muslimanske milicije na

podruju Nevesinja, vlasti su postupile drugaije. Imovinu mu nisukofskovali, iz prostog razloga, jer je nije ni imao. ati je proglaenkrivim, jer je bio organizator i komandant muslimanske milicije uNevesinju. Osuen je na kaznu lienja slobode s prinudnim radomu trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, te gubitka politikih i pojedinih

graanskih prava na 1 godinu. Osloboen je od prvobitne optubeu kojoj je stajalo da su pripadnici muslimanske milicije podnjegovom komandom ubili pravoslavne seljake Miju, ora iJoku Telebak, Mileta Zurovca, te Iliju, Ristu i Ljubicu eraji, jer

je ustanovljeno da je ove zloine poinio andarmerijski porunikHeimoni sa svojim odredima. S obzirom da su u atievu korist,izmeu ostalih, svjedoili i pravoslavni seljaci: Milievi Rade,

Kariik Lazar, Papi Ilija, Kosti Pavle i Telebak Simo, Okruni sudu Mostaru primjenio je na njega Ukaz o amnestiji i pomilovanju.Svjedok Telebak Simo iz Luka izjavio je da nije uo da je ovamilicija ikome zla nanijela.72

Zakljuak

Istina je da u toku Drugog svjetskog rata ove muslimanskevojne ormacije nisu bile na pravoj strani, jer su pomagaleokupatora, tj. Nijemce, aiste, Hitlera. Ali, koja je prava stranamuslimanskih vojnih ormacija mogla biti? Saveznici? Ili modaetnici? Jedina priznata saveznika vojska na prostoru Bosne iHercegovine i Jugoslavije, sve do kraja novembra 1943. godine,bila je Jugoslavenska vojska u otadbini sa Dragoljubom DraomMihailoviem na elu. Dakle, ukoliko bi muslimani i htjeli biti na

strani sila antiaistike koalicije, to bi znailo da bi se trebali boritina strani etnika. Tito je, pomirljivom politikom prema etnicima,poev od partizansko-etnikog saveznitva iz 1941. godine iosnivanja dobrovoljakih odreda 1942. godine, sastavljenih od

71 ABH, Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovihpomagaa za BiH, br. kutije 2, Presude, Okruni sud Biha 1945., br. 192-45.

72 ABH, Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih

pomagaa za BiH, Okruni sud Mostar, br. kutije 6, Presude 1946., br. 84-1946.


19/20


srpskih seljaka koji su do tada bili u etnicima, odbijao vei brojmuslimana od partizanskog pokreta.

Jedino rjeenje za odbranu muslimanskih naseljaod razularenih etnikih bandi bila je organizacija vlastitesamoodbrane. injenica je da su muslimanske milicije osnovanes tom namjerom da brane svoja sela, ali ne moe se porei da jeodreenih nepravilnosti bilo i sa njihove strane. Vjerovatno jeda svaka naoruana skupina u ratu ubija svoje protivnike da biosigurala vlastiti ivot u borbi za opstanak. Ipak, bitno je istai

da muslimanske milicije, kao sitne vojne organizacije iromcijele Bosne i Hercegovine, nisu imale utemeljen ideolokiprogram istrebljenja drugih i drugaijih. Takoer, muslimanskinarod u cjelini nije imao nikakav program za istrebljenje svojihsusjeda, niti se u toku rata, i nakon brojnih zloina nad ovompopulacijom, javila ideja o tome. Dakle, glavni cilj ormiranjamuslimanskih vojnih ormacija bila je neophodnost organizovanja

samoodbrane svojih porodica. Po izvorima ustake provenijencije,vojska s izrazitim muslimanskim obiljejima: zelenim bajrakom,polumjesecom i zvijezdom na esovima, imala je autonomistiketendencije. Prema tim izvorima, pokret za autonomiju vodila jemuslimanska inteligencija uz podrku Legije, zelenog kadra idrugih muslimanskih milicija. Ipak, primarni cilj ovih milicija bila

je odbrana svog ognjita od etnika i svih neprijatelja muslimana,

a autonomistike tenje javljale su se spontano. Pripadnici ovihvojnih ormacija bili su veinom seljaci, ljudi neupueni u irapolitika zbivanja, s nerazvijenom svijeu za dublje sagledavanjeinjenica i rjeenja problema u koje je zapao njihov narod. Dakle,autonomni pokret nije mogao nai stvarnog, ni veeg, odjeka upripadnicima muslimanskih milicija.

Ostaci ovih vojnih ormacija, sve do kraja rata, ostaju na

strani okupatora. Poznato je da komunisti, s Titom na elu, strogokanjavaju svoje protivnike, pa su se pripadnici muslimanskihmilicija odluili na bijeg, a ve je spomenuto kako su ti bjeguncineslavno zavrili na kraju rata.

Jedno poglavlje u radu posvetili smo pitanju zastupljenostiove teme u bosanskohercegovakoj historiografji. Doli smo dozakljuka da, izuzev sjeveroistone Bosne, o muslimanskim milici-

jama na podruju Hercegovine i jugoistone Bosne nije posveena


20/20


niti jedna studija, lanak ili rasprava. Ovaj rad napisan je na osnovuraspoloivih dokumenata, istina, vie ustake, a u manjoj mjeri

komunistike provenijencije. Rekli smo da je do osamdesetihgodina prolog stoljea ova tema povrno obraivana i to iskljuivona osnovu sjeanja uesnika u ratu, iz pobjednike perspektivei na osnovu komunistikih izvora. Audiatur et altera pars!73Muslimanske milicije bile su esto predmet izvjetaja Ustakenadzorne slube, te uz kritiku upotrebu istih, kao i koritenjedrugih izvora, moe se dati jasan prikaz djelovanja ovih ormacija

na cijelom bosanskohercegovakom teritoriju.Novi pogledi u historijskoj nauci o izuavanju Drugog

svjetskog rata otvorili su niz novih, neistraenih tema, koje tekekaju na svoju potpunu historiograsku obradu. Ovdje, svakako,moemo svrstati i temu Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini1941.-1945., a ovaj rad predstavlja samo pokuaj da se defniuove ormacije i da se da opi pregled njihova djelovanja.

73 Neka se uje i druga strana!

Documents

Merisa Karović - Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945 (2 dio)