ISP

RN

ITA

NO

U S

KR

IPTA

RN

ICI.

NE

KO

PIR

ATI

.

ŠTREBERAJ

MEĐUNARODNA EKONOMIJA

1

Ovo je samo pregled, a cijela skripta (67 str.)

te čeka u našoj SKRIPTARNICI!

2

Malo o ispitu

Hej, hej… polažeš međunarodnu ekonomiju? Super, znači pretpostavljamo da si 2. godina (ako ipak

nisi, mi ćemo ti pomoći da napokon upišeš ocjenu u indeks i uhvatiš te ECTS bodove). Na početku

smo jedne lijepe priče . Možda si već od kolega čuo svašta o ovom ispitu. Probaj na trenutak

zaboraviti sve što si čuo.

Prije svega, idemo se malo upoznati s ispitom.

Pitalice i zadaci. Ispit se sastoji od 10 pitalica koje rješavaš na samom ispitu, a zadatke, kojih

ima 5, rješavaš na trgovački arak papira A4.

Uvjet za polaganje ispita. Moraš riješiti 60% pitalica kako bi ti bodovali zadatke, a ocjena se

formira na temelju bodova iz zadataka.

Bodovi. Svaki zadatak nosi 20 bodova, a 60 bodova je uvjet za prolaz. Ukupno ispit ima 100

bodova.

Koliko vremena mi treba da naučim za ispit?

Optimalno bi bilo da kreneš učiti cca. 3 tjedna prije ispita, ali mnogi naši studenti su uz predani rad

ispit položili i za upola manje vremena.

Koliko vremena imam na ispitu?

Ispit se piše sat vremena. To ti je dovoljno vremena ako si dobro naučio. Našim studentima u

prosjeku treba 40-50 minuta. Ako se nisi najbolje spremio i ako zapneš na kojem zadatku, vremena će

ti biti premalo.

Što prvo rješavati?

Definitivno prvo riješi pitalice koje sigurno znaš. Mnogi studenti se zeznu tako što krenu prvo

rješavati zadatke po redu, potroše previše vremena na rješavanje istih, pogotovo ako nisu dobro

naučili, te na kraju nemaju vremena riješiti pitalice koje

su uvjet za prolaz ispita.

Malo o skripti

Ono što se od tebe traži na ovom ispitu je da razumiješ

gradivo, a ne da samo nabubaš napamet pitalice i

grafove. Zato nema smisla učiti po skriptama koje su

napisane u natuknicama ili po pitalicama.

Tako je nastala ova skripta…

U Štreberaju znamo da je razumijevanje gradiva ključno za polaganje ovog ispita. Isto tako, znamo da

ne voliš učiti iz literature koja je pisana prekompliciranim jezikom. Zato smo ti spremili ovu skriptu

koja je nastala kao kompilacija razne dostupne literature, začinjena „mudrostima“ naših instruktora,

koje će ti pomoći da gradivo bez problema savladaš S RAZUMIJEVANJEM.

PAZI!

Bilo bi dobro da se odmah u startu

razumijemo. Službena literatura za

ovaj ispit je knjiga.

Ova skripta predstavlja samo pregled

najvažnijih dijelova gradiva i NIJE

službena ispitna literatura!

3

1. UVOD

U današnjem svijetu nijedna zemlja ne djeluje u ekonomskoj izolaciji, već su međusobno povezane

preko međunarodnog kretanja roba i usluga, proizvodnih faktora rada i kapitala, međunarodnih

poduzeća, tehnologije i slično.

Što proučava međunarodna

trgovina?

Teorije vanjske trgovine

•Klasične

•Neoklasične

•Novije

Vanjsko-trgovinska politika

•Carinska ograničenja

•Necarinska ograničenja

•Ekonomske integracije

Međunarodne financije

•Bilanca plaćanja

•Devizni tečaj

•Uravnoteženje bilance plaćanja

•Zaduženost zemalja u razvoju/financijske krize

Međunarodna ekonomija izučava proizvodnju, raspodjelu,

razmjenu i potrošnju robe, usluga i kapitala na razini svijeta te

nacionalne ekonomske i neekonomske barijere međunarodnoj

razmjeni i ekonomske politike za ostvarenje zajedničkih ciljeva.

4

2. Klasične teorije međunarodne trgovine

Teorije međunarodne trgovine nastoje odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja:

• Zašto zemlje trguju te koje su koristi, a koji troškovi međusobnog trgovanja?

• Koje proizvode bi zemlja trebala uvoziti, koje izvoziti, a koje sama proizvoditi?

• Koji čimbenici određuju smjer, strukturu i obujam vanjske trgovine?

• Čime je određen realni odnos cijena između izvoznih i uvoznih proizvoda?

• Koji utjecaj ima vanjska trgovina na blagostanje svijeta, pojedinih zemalja i

pojedinaca?

2.1. Merkantilistički pogled na trgovinu

Od samih početaka trgovine postavljalo se pitanje što određuje bogatstvo nacije. Merkantilizam je

razdoblje u ekonomskoj povijesti od 1400. do 1800. godine, a svoj vrhunac dostiže u 16. i 17. stoljeću

u kolonijalnim silama poput Velike Britanije, Francuske, Španjolske i Nizozemske. Karakteristično za

doba merkantilizma je smatranje zlata mjerom bogatstva i zdravlja nacije, tzv. Bulionizam. Zlato je

bilo osnovno sredstvo plaćanja i osnova vrijednosti. Veći izvoz od uvoza djelovao je pozitivno na

ekonomiju zemlje jer je povećavao zalihe plemenitih metala. Koristi od trgovine bile su jednostrane.

To znači da je korist ostvarivala samo ona zemlja koja je imala suficit. Međunarodna razmjena je bila

igra nulte sume.

Razvitak merkantilizma potakla je snažna intervencija i regulacija države koja je intervenirala u

području vanjske trgovine mjerama ekonomske politike. Mjere ekonomske politike ćemo raditi

detaljno na instrukcijama, a one podrazumijevaju carine, kvote i ostala necarinska ograničenja. Kako

bi se pospješio izvoz i smanjio uvoz, merkantilisti su se zalagali za stimuliranje izvoza i ograničavanje

uvoza, odnosno za protekcionizam.

9 načela merkantilizma:

1. Važnost razvoja poljoprivrede i rudarstva

2. Isticanje domaće prerađivačke djelatnosti

3. Učenje od razvijenih

4. Važnost zlata i srebra

5. Važnost razvoja domaće trgovine i štetnosti uvoza

6. Zamjenjivost inozemnih proizvoda domaćim proizvodima

7. Uvoz sirovina ograničiti prerađivačkim kapacitetima

8. Bolje prodavati nego kupiti

9. Ograničiti ili u potpunosti ukloniti potrebu za luksuznim proizvodima

5

2.2. Liberalizam

Liberalizam je prevladavao od druge polovine 18. st. do 30-ih godina 20.st. Glavni predstavnici ovog

razdoblja su bili:

• Adam Smith („istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda“ iz 1776.)

• David Ricardo („Načela političke ekonomije i oporezivanja“ iz 1817.)

• Jean Baptiste Say (“Traktat političke ekonomije” iz 1803.)

Laissez faire politika znači nemiješanje države u tržišni sustav. Glavni izvor bogatstva je proces

proizvodnje što je u suprotnosti s učenjem merkantilista.

2.3. Teorija apsolutnih prednosti Adama Smitha

Adam Smith se naziva „Otac ekonomske znanosti“ jer je upravo njegovom pojavom ekonomija

postala prepoznata kao znanost. Oh, nije li to divno saznanje!

Smith je bio jako drag čovjek. Zalagao se za slobodnu međunarodnu razmjenu i tvrdio je kako su

koristi od međunarodne razmjene obostrane ili višestrane, odnosno da je trgovina igra pozitivne

sume. Izvor bogatstva je domaća proizvodnja, a bogatstvo zemlje određeno je nacionalnom

produktivnošću koja je određena podjelom rada i specijalizacijom.

Tvorac je teorije apsolutnih prednosti koja nam kaže da se zemlja treba specijalizirati u proizvodnji i

izvozu onog dobra koje proizvodi efikasnije, odnosno uz niže troškove proizvodnje, a treba uvoziti

ono dobro koje proizvodi neefikasnije, odnosno uz više troškove proizvodnje.

Troškovi proizvodnje ovise o količini rada potrebnog za proizvodnju robe te pretpostavljamo da je rad

perfektno mobilan unutar zemlje, ali imobilan među zemljama.

Njegova teorija predstavljala je revolucionaran iskorak u odnosu na učenje merkantilista, ali nije u

potpunosti objasnila proces vanjskotrgovinske razmjene. Nije objasnila što se događa s vanjskom

trgovinom ako jedna zemlja ima apsolutnu prednost u proizvodnji oba proizvoda.

2.4. Teorija komparativnih prednosti Davida Ricarda

David Ricardo postavlja pitanje što bi se dogodilo kad bi jedna zemlja imala apsolutnu prednost u

proizvodnji svih proizvoda. Na to pitanje nadovezuje se još važnije pitanje, koje dobro će proizvoditi

zemlja koja je apsolutno manjkava.1

Ricardo je probdio noći razmišljajući o tim pitanjima, sve dok jednog dana nije formulirao teoriju

komparativnih prednosti. U njoj kaže da se zemlja treba specijalizirati u proizvodnji i izvozu onog

dobara koje proizvodi relativno efikasnije, odnosno uz relativno niže troškove proizvodnje, a treba

1 Apsolutno manjkava zemlja je ona koja nema apsolutnu prednost niti u jednom dobru.

6

uvoziti ono dobro u čijoj proizvodnji je relativno neefikasnija, odnosno ono dobro koja proizvodi uz

relativno više troškove proizvodnje.

Njegovo načelo komparativnih prednosti zasniva se na radnoj teoriji vrijednosti, odnosno

vrednovanju svih proizvoda prema količini utrošenog rada za njegovu proizvodnju. Ricardo u svojoj

analizi uzima u obzir samo jedan proizvodni faktor (rad) i troškove proizvodnje mjeri utroškom rada u

proizvodnji nekog proizvoda.

Pretpostavke na kojima se temelji Ricardov model:

• dvije zemlje,

• dva proizvoda,

• jedan proizvodni faktor,

• savršena konkurencija,

• nepostojanje transportnih troškova,

• mobilnost faktora proizvodnje unutar zemlje,

• imobilnost faktora proizvodnje među zemljama,

• konstantni troškovi proizvodnje,

• fiksna tehnologija za svaku zemlju,

• potpuna zaposlenost svih resursa te radna teorija vrijednosti

2.5. Teorija komparativnih troškova

Tijekom svih onih besanih noći David Ricardo formulirao je još jednu teoriju koja se zove teorija

komparativnih troškova, a bazirana je na teoriji komparativnih prednosti. Komparativne prednosti se

određuju iz utrošaka rada u proizvodnji dobara (L/Q).

Nadopune teorije komparativnih troškova su vezane uz značaj plaća i tečajeva u modelu, a dao ih je

austrijsko-američki ekonomist Gotfried von Haberler. On je mjerio vrijednost proizvoda X u

izgubljenim jedinicama proizvoda Y, a ne jedinicama rada koje su potrebne za proizvodnju X-a. Ovo je

zapravo koncept oportunitetnih troškova.

2.6. Utjecaj promjena nadnica i tečajeva

Komparativni troškovi nisu zauvijek dani, nego se mijenjaju s promjenama produktivnosti rada, plaća,

tečajeva i svih ostalih faktora koji utječu na promjene relativnih odnosa cijena.

Do sada smo analizirali komparativne troškove samo na temelju jediničnog utroška radnog vremena,

a izostavili smo cijenu radnog sata. Cijena radnog vremena u pojedinim zemljama je različita WA≠WB.

Plaće najčešće prate produktivnost rada, te su obično veće u zemlji gdje je produktivnost rada veća.

7

Veća cijena radnog sata povećava troškove proizvodnje jer poduzeće troši više novca na plaće, pa su

troškovi veći, što je i logično.

Što se tiče tečaja, devizni tečaj označava cijenu jedne jedinice stranog novca izraženo u jedinicama

domaćeg novca, iliti koliko mi moramo dat kuna za jedan euro.

2.7. Teorija recipročne potražnje

Krivulja recipročne potražnje pokazuje kolika je potražnja zemlje za uvoznim proizvodima za koje je

voljna ponuditi određenu količinu izvoznih proizvoda pri različitim relativnim cijenama proizvoda.

Uključuje elemente potražnje za uvozom i ponudu izvoza. Krivulja recipročne potražnje zapravo

prikazuje sve kombinacije izvoza i uvoza zemalja pri različitim uvjetima trgovine.

3. Neoklasične teorije vanjske trgovine

3.1. Heckscher-Ohlinova teorija

Utemeljitelji ove teorije su švedski ekonomisti, dva naočita muškarca Eli Heckscher i Bertil Ohlin. Oni

su zaključili kako zemlja ima komparativnu prednost u proizvodnji onog dobra koje se temelji na

intenzivnoj upotrebi njezinog obilnijeg, pa iz tog razloga i jeftinijeg, proizvodnog faktora.

Što to zapravo znači?

Što neka zemlja raspolaže većom količinom nekog proizvodnog faktora (rada ili kapitala) to je cijena

tog proizvodnog faktora niža pa je i proizvodnja dobra koje se temelji na intenzivnoj uporabi relativno

jeftinijeg proizvodnog faktora relativno jeftinija.

Obrati pažnju na to kako se do sada samo pričalo o radu kao proizvodnom faktoru, a kod H-O teorije

imamo i kapital!

Plaće su u svakoj zemlji izražene u domaćoj valuti, kao i svi ostali prihodi i rashodi. Valutu

zemlje A ćemo označiti s α, a valutu zemlje B s ß. Aprecijacija valute podrazumijeva rast

vrijednosti valute, a to dovodi do povećanja komparativnih troškova u proizvodnji. Analogno

tome deprecijacije koja podrazumijeva smanjenje vrijednosti valute, dovodi do smanjenja

komparativnih troškova u proizvodnji.

Zašto?

Ako kuna aprecira (npr. sada za 1 euro moramo dati 5 kuna) nama će uvoz postati jeftiniji jer

ćemo morati dati manje kuna nego prije. Izvoz će postati skuplji, odnosno imat ćemo veće

troškove izvoza jer je naša valuta sada veće vrijednosti.

Ukoliko Njemačka posjeduje više kapitala nego rada, ona će se specijalizirati u proizvodnji

dobra koje zahtjeva više kapitala, što je recimo automobil. Ako Italija posjeduje više rada

nego kapitala, ona će se specijalizirati u proizvodnji radno intenzivnog dobra, tj. dobra koje

zahtjeva više rada nego kapitala u svojoj proizvodnji, primjer je tekstil.

8

Heckscher-Ohlinova teorija se sastoji od četiri teorema, a to su:

Pretpostavke teorema:

1. Dobro X je radno intenzivno, dobro Y kapitalno intenzivno

2. Jedna zemlja relativno obiluje radom a druga kapitalom

3. Prinosi u proizvodnji su konstantni Q(L,K)=A*LK*K1-L

4. Svi proizvodni faktori u proizvodnji se alociraju pareto optimalno

5. Tehnologija je dostupna svim zemljama i ona je nepromijenjena

6. Zemlje se specijaliziraju u proizvodnji djelomično ili nepotpuno

7. Svi proizvodni faktori mobilni su unutar zemlje, a nemobilni između zemalja

8. Slobodna međunarodna razmjena (nema carina, transportnih troškova, kvota,

subvencija...)

9. Tržište savršene konkurencije

10. Preferencije potrošača su identične u obje zemlje

11. Međunarodna razmjena je uravnotežena, izvoz = uvoz

HECKSCHER-

OHLINOV

TEOREM

HECKSCHER-

OHLIN-

SAMUELSONOV

TEOREM

STOLPER-

SAMUELSONOV

TEOREM

TEOREM

RYBCZYNSKI

9

3.1.1. H-O teorem

Ovaj teorem nam kaže da će zemlja proizvoditi i izvoziti dobro u čijoj proizvodnji intenzivno koristi

proizvodni faktor kojim relativno obiluje. Ovaj teorem je zapravo bit cijele teorije.

Uvažavajući pretpostavke Heckscher-Ohlinove teorije zemlja A će proizvoditi radno-intenzivno dobro

X, a zemlja B kapitalno-intenzivno dobro Y

U situaciji autarkije proizvodnja i potrošnja zemlja A se nalaze u točki EA, a proizvodnja i potrošnja

zemlje B u točki EB. Specijalizacijom u proizvodnji dobra u kojem ima komparativnu prednost zemlja

A povećava proizvodnju dobra X iz EA u FA, a zemlja B povećava proizvodnju dobra Y iz EB u FB. Kroz

međunarodnu razmjenu obje zemlje dostižu višu razinu potrošnje prikazanu točkom C pri jednakoj

razini preferencija potrošača na krivulji indiferencije I2.

10

3.1.2. Teorem o izjednačavanju cijena proizvodnih faktora (H-O-S)

Prema ovom, Heckscher-Ohlin-Samuelsonovom teoremu, slobodna međunarodna razmjena će

dovesti do izjednačavanja apsolutnih i relativnih cijena proizvodnih faktora u zemljama sudionicama

razmjene.

Na apscisi je označena relativni odnos cijena faktora (nadnice i rente), a na ordinati su označeni

relativni odnosi cijena dobra X i Y. Zemlja A je radno-intenzivnija, prije razmjene relativna nadnica i

relativna cijena dobra X su na nižoj razini u točki A. Zemlja B je kapitalno-intenzivnija, prije razmjene

relativna nadnica i relativna cijena dobra Y su na višoj razini u točki B. Međunarodna razmjene dovodi

do izjednačavanja cijena proizvodnih faktora rada i kapitala izraženo kroz cijenu dobara X i Y te

odnose relativnih nadnica u zemljama (točka C).

11

3.1.3. Stolper-Samuelsonov teorem

Prema Stolper-Samuelsonovom teoremu rast relativne cijene jednog dobra, povećat će realnu

zaradu onog proizvodnog faktora koji se intenzivno koristi u proizvodnji dobra čija se cijena

promijenila.

Uz fiksiranje cijene dobra Y u zemlji, povećana je relativna cijena dobra X iz P u P1. Porast relativne

cijene dobra X iz PP1 dovodi do iznadproporcionalnoga porasta nadnice w iz E u G. Povećanje

relativne cijene dobra X dovodi do povećanja proizvodnje toga dobra dok se druge strane smanjuje

potražnja za kapitalom što dovodi do ispodproporcionalnoga pada cijene kapitala (rente) r iz F u H.

12

3.1.4. Teorem Rybczynski

Ovaj teorem kaže da će rast raspoložive količine jednog proizvodnog faktora, iznadproporcijalno

povećati proizvodnju dobra koje intenzivno koristi proizvodni faktor čija se količina promijenila,

analogno smanjit će se proizvodnja dobra koje intenzivno koristi proizvodni faktor čija se količina nije

promijenila.

Uz fiksiranje količine kapitala u zemlji, povećana je količina rada iz E u E’. Porast radne snage za EE’

dovodi do iznadproporcionalnog porasta proizvodnje dobra X iz C u F. Da bi se očuvala ista

opremljenost rada kapitalom, potrebno je iz proizvodnje dobra Y realocirati određenu količinu

kapitala u proizvodnju dobra X. Dolazi do ispodproporcionalnog pada proizvodnje dobra Y prikazano

pomakom iz D u G.

13

3.2. Leontijevljev paradoks

Wassily Leontief je empirijskom analizom na temelju input-output tablice američkog gospodarstva iz

1947. godine došao do zaključka da SAD izvozi pretežno radno intenzivne, a uvozi kapitalno

intenzivne proizvode iako je relativno bogatiji kapitalom nego radom. Testiranje je proveo na način

da je izračunao koliko indirektno uvjetuje rada i kapitala 1 milijun dolara izvoza i koliko je potrebno

rada i kapitala za domaću proizvodnju radi supstitucije 1 milijun dolara uvoza. Rezultati njegove

analize su sugerirali odbacivanje Heckscher-Ohlinove teorije vanjske trgovine. Kritika Leontijevljeva

istraživanja je u tome što u analizu nije uključio ljudski kapital.

3.3. Odnos Ricardove i Heckscher–Ohlinove teorije

Nagib svakog ograničenja predstavlja oportunitetne troškove proizvodnje. Puna zaposlenost obaju

proizvodnih faktora postoji pri kombinaciji faktora u točki E. Obojani prostor predstavlja prostor

mogućih rješenja, a kombinacije proizvodnje izvan ovog prostora predstavljaju nezaposlenost

(neiskorištenost) proizvodnih faktora.

14

3.4. Kritika klasične teorije vanjske trgovine

• postoji veća ili manja pokretljivost svih roba, a ne nepokretljivost kako to

pretpostavlja klasična teorija vanjske trgovine

• robe se ne razmjenjuju samo na osnovi materijaliziranog rada (Smith i Ricardo), nego

i na osnovi drugih proizvodnih čimbenika (zemlja, kapital, znanje)

• cijene se ne oblikuju samo prema radu, nego i prema koristi koju imamo od roba

• na svjetskom tržištu ne postoji samo potpuna konkurencija i otvoreno tržište, nego

protekcionizam

• klasična teorija uzima u obzir troškove proizvodnje dviju roba koje se razmjenjuju, ali

ne uzima u obzir utjecaj troškova, odnosno cijene drugih roba

3.5. Protekcionističko shvaćanje vanjske trgovine

Argumenti protekcionizma su:

• argumenti temeljeni na nemobilnosti proizvodnih faktora i otpornosti njihovih cijena

na sniženje

• argumenti temeljeni na nesavršenosti tržišta proizvoda

• argumenti temeljeni na nesavršenosti tržišta proizvodnih faktora

• argumenti mlade industrije

Ekstremni oblik protekcionizma je autarkija. Autarkija je oblik protekcionizma u kojem zemlja ne

trguje s ostalim zemljama, odnosno ne uvozi i ne izvozi. Karakterizira ju samodovoljnost i

samostalnost nacionalnog gospodarstva u zadovoljavanju vlastitih potreba.

Protekcionizam predstavlja skup državnih mjera kojima se zaštićuje

gospodarstvo od utjecaja inozemne konkurencije.

15

Ovo je samo pregled, a cijela skripta (67 str.)

te čeka u našoj SKRIPTARNICI!