Mihaela Girardi Karsulin Kronoloski Pregled Istrazivanja Djela Frane Petrica u Hrvata Prilozi 1993

Girardi Karulin, M., Kronoloki pregled ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 223-247

KRONOLOKI PREGLED ISTRAIVANJA DJELA FRANE PETRIA U HRVATA

MIHAELA GIRARDI KARULIN (Institut za filozofiju, Zagreb)

223

UDK 101 (497.5) 501 Pregledni lanak Primljen: 18.9.1993.

Utjecaj djela ili, jo odreenije, filozofske misli hrvatskog filozofa Frane Petria (1529-1597) prati sudbinu utjecaja renesansne filozofije uope. Do prosvjetiteljstva koje sebe jo razumije kao nasljednika i nastavljaa (Buckl) renesanse moe se pratiti kontinuirani razvitak. Petriev utjecaj u tom periodu u europskim okvirima privukao je ve panju istraivaa. Najznaajnija imena za koja se smatra da je Petri na njih izvrio neki utjecaj jesu Pierre Gassendi (1592-1655) i Henry More (1614-1687). Petriev direktni utjecaj na hrvatske autore tog razdoblja, meutim, gotovo je neistraen. Iz literature mi je poznato da ga spominje Dominis (1560-1624), a u vlastitom istraivanju naila sam na

Petrievo ime u djelu M. Frkia (1583-1669). Svakako taj direktni utjecaj Petrieva djela nije predmet i zadatak ovog pregleda hrvatskih autora koji su pisali o Petriu. S obzirom na stanje istraivanja hrvatskih filozofa tog razdoblja on i ne moe biti samostalno tematiziran, nego se moe pojavljivati samo usput, u okviru rada na pojedinom autoru, ali, s obzirom na znaenje Petrieva djela, svako, pa i marginalno spominjanje Petria u tom razdoblju ne bi se smjelo

mimoii. Na je zadatak, meutim, izloiti u kratkim crtama modernu i suvremenu

recepciju Petrieva djela, odnosno moderna i suvremena istraivanja Petrieva filozofskog djela. Moderno istraivanje renesanse zapoinje, kako je poznato, Burckhardtovom knjigom: Kultura renesanse u Italiji (1860), a prvi je na

Petrievu filozofsku misao ukazao F. Fiorentino u okviru svojih istraivanja Thlezijeve prirodne filozofije (1872).2 U Hrvatskoj znaenje Petrieve filozofske

1 Usp. August Buck, Zu BegriffundProblem der Renaissanee, Eine Einleitung, sir. 13. 2 Usp. F. Fiorentino, Bernardino Telesino assia studi s/arici su I'idea della natura nel italiano,

Firenze, 1872.

224 Girardi KarJulin . M, KronoloJki pregled ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 223-247

misli prvi je uoio i na nju upozorio Franjo Markovi, utemeljitelj i zaetnik istraivanja hrvatske filozofske batine, 29. 03. 1879. Thk sedam godina nakon objavljivanja Fiorentinove knjige odrao je F. Markovi na sveanoj sjednici JAZU predavanje o filozofskoj misli Frane Petria. 'Illj rad, meutim, iako je F.

Markovi najavio njegovo objavljivanje, koliko je bilo mogue istraiti, nikada nije objavljen, pa ni rukopis nije bilo mogue nai II Markovievoj ostavtini. Dio toga predavanja upotrijebio je Markovi vjerojatno u svojemu govoru: Filozofijske struke pisci hrvatskoga roda s onkraj Velebita u stoljeih XV do XVlIP odranom prilikom njegova postavljanja za rektora zagrebakog Sveuilita 1881. g. Uz Bokovia Petri je apostrofiran kao najznaajniji hrvatski filozof, pripravlja novovjenoga pravca filozofije, novoplatoniar, protivnik Aristotela koji je utjecao na Thlezija. U biljeci donosi Markovi osnovnu literaturu i popis glavnih Petrievih djela. U biljeci je takoer spomenuto da e rasprava dr. Markovia o Franji Patriciju itana u JAZU izai to skorije. 4 Do tog objavljivanja

ini se, kako je spomenuto, nije dolo nikada. 1tinaest godina nakon Markovieva predavanja II Radu JAZU objavljena

je rasprava Milivoja repela: O Patricijevoj poetici.5 O moguoj ulozi koju je pritom imao F. Markovi moemo samo nagaati. repelov rad prvi je opseniji i ozbiljniji rad o Petriu u Hrvata koji ne daje samo ope ocjene nego referira o sadraju i daje vlastitu interpretaciju. repel okvirno locira Petria u renesansne diskusije protiv Aristotelove filozofije, izlae njegovu biografiju, upozorava na to da treba razlikovati Petria od sienskog F. Patriciusa, iznosi neke temeljne

Petrieve misli iz njegovih glavnih filozofskih djela. 'Illj uvodni dio rasprave raen je najvjerojatnije preteno prema sekundarnoj literaturi. U drugom dijelu rasprave izlae repel i analizira Petrievo djelo Della poetica. Historijsku dekadu Poetike odreuje repel kao klasifikatorski proslijed u kojem je izloena kako povijest grke i rimske poezije tako i metrika. U disputativnoj dekadi Pe-

tri pobija Aristotelovu teoriju o poeziji kao oponaanju. Iz vlastita stava upozorava repel na pogreke Petrieve i upuuje na njegovu raspravu s T. 'Illssom. Rad Milivoja repela prvi je moderni opseniji rad o Petriu i zadugo je ostao i jedini.

Godine 1909. u svom djelu: Povijest filozojije6 Albert Bazala posveuje pet stranica Petriu locirajui ga u okviru renesansne filozofije izmeu Bernardina Thlezija i Giordana Bruna. On iznosi osnovne biografske podatke, istie estoku

3 Franjo Markovi, Filozofijske struke pisci hrvatskoga roda s onkraj Velebita u stoljeih XV do XVIlI, Prilozi za ivtra1ivanje hrvatske filozofske haItine 1-2/1975, str. 255-279.

4 Usp. Franjo Markovi, op. cit., str. 275 . .5 Milivoj repel, O Patricijevoj poetici, Rad JAZU CVIlI, Z..agreb 1892. 6 Albert Bazala, Povijest filozofije II, Matica hrvatska, Zagreb, 1909, str. 204-209.

Girardi Karulin, M., Kronoloki pregled ... , Prilozi 37--38 (1993), str. 223-247 225

Petrievu kritiku Aristotela, Petriev stav da je Aristotelova filozofija nesuklad-na kranstvu, izlae strukturu i glavne misli Nove sveope filozofije te openito odreduje Petrievu filozofiju kao novoplatonizam koji odgovara mistinom raspoloenju onoga doba i konano kao panpsihizam. Po rangu filozofije uspo-reduje Bazala Petria s Brunom.

Izmedu objavljivanja BazalinePovijestifilozofije i 1920. g. nisam naila ni na kakav podatak o nekom radu o Petrievoj filozofiji. U rasponu dvadesetih i tridesetih godina ima vie - ali uistinu marginalnih - spominjanja Petria

(Dvornikovi,7 Dvornii,8 JelaSi,9 Esih,lO Ujevi,l1 ic12). Medu njima treba posebno istai N. ica koji je u svojem lanku preveo i objavio Petrievu autobiografiju i T. Ujevia koji je vodio raspravu o tome gdje je Petri roden. Iako je Ujevi zastupao pogrenu tezu da je Petri roden na Klisu, on je svojim napisima aktualizirao tu temu.

U tom razdoblju jedini vei rad o Petriu u Hrvata objavljen je na talijan-skom jeziku. Franjevac Izidor Kamali napisao je u vicarskom Freiburgu vrlo opsenu disertaciju o Petriu. Ona zbog financijskih razloga (usp. recenziju u Obzoru 13) nije mogla biti tiskana 1929. prilikom etiristogodinjice Petrieva rodenja - dakle bila je napisana prije toga. 1teina doktorske disertacije ob-javljena je 1934. g. pod naslovom: Francesco Patrizzi (1529-1597) nella cultura e soprattutto nella poetica cinquecentesca. 14 U prvom dijelu iznosi Kamali ivo-topis prema Petrievoj autobiografiji i na temelju daljnjih istraivanja, Petrieve prijateljske veze i kontakte sa suvremenicima, kao i oponente, utvrduje njegovo rodno mjesto kao Cres. U drugom dijelu daje Kamali popis Petrievih ob-javljenih djela, analizu Sretnoga grada i spisa iz Poetike 1hmeron u kojem je sadrana rasprava s Thssom. Kamali je objavio i popis Petrievih rukopisa i dao

7 Vladimir Dvomikovi, Savremena filozofija, Zagreb, 1920, str. 54. 8 Mate Dvornii, as l, 1926. br. 3. str. 31, 1927. br. 10. str. 3, br. ll. str. 3, br. 12. str. 2. 9 Fr. Jelai, Franjo Petri. O 400-godinjici njegova roenja, Hrvatsko kolo X/1929. str.

274-276.

10 ic (Ivan Esih), Franjo Petri (Franciscus Patricius) Njemaki uenjak prof. Merkel o hrvatskom filozofu 16. vijeka, Obzor LXXVI/1936. br. 6. str. 1-2

11 Tin Ujevi, Franciscus Patritius 1529-1597, Jadranska pota 6/1930, 50; Poslije etiri stoljea. K.lianin Patritius roen 1529, Jadranska pota 6/1930. br. 36; Iz knjievnih rualita, Jadranska pota 6/1930. br. 40.

12 Nikola ic, Autobiografija Franje Patricija,Napredak IX/1934, br. Il-12, str. 140-143; Novo djelo o hrvatskom filozofu u Italiji XVI stoljea, Obzor LXXV/1934, br. 202, str. 1-2.

13 Nikola ic, Novo djelo o hrvatskom filozofu u Italiji XVI. stoljea, Obzor LXXV/1934, br. 202, str. 1-2.

14 Izidor Kamali, Francesco Patrizzi 1529-1597 nella cultura e soprattutto nella poetica cin-quecemesca, Split, 1934.

226 Girardi Karulin, M., Kronoloki pregled ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 223-247

sekundarnu bibliografiju. U napisu u Obzoru Nikola ic zamjera Kamaliu da nije istakao Petrievo hrvatsko porijeklo, te da, iako obraduje istu problematiku kao i repel, nije citirao repelov rad o Petriu.

Gotovo deset godina od Kamalieva rada, godine 1943. Petri se spominje u dva lanka koji obraduju hrvatsku znanost, odnosno filozofiju. U novinama Hrvatski narod objavljuje Danijel Uvanovi lanak: Hrvatska znanstvena misao kroz stoljea,15 a vei dio posveen je F. Petriu. Petri je prvenstveno apo-strofiran kao astronom, u lanku je iznesena osnovna biografija, izloena glavna djela i tematika, a najistaknutija je teza da je Petri nazreo postojanje sile tee u svemiru.

U drugom lanku u zborniku Naa domovina od Krune Krstia: Filozofija u Hrvatskoj 16 posveeno je Petriu manje prostora, no za razliku od Uvanovia K Krsti se i kasnije bavio Petriem i hrvatskim latinizrnom uope, te je kon-cipirao prvi znanstveni program istraivanja hrvatske filozofske batine u In-stitutu za filozofiju. Krsti u navedenom lanku odreduje Petrievu misao kao osobit sustav kranskoga emanacionizma novoplatonskoga kova.

Osim ovih kraih i prvenstveno popularizatorskih radova o Petriu na rimskom sveuilitu Gregoriana etrdesetih je godina napisao i obradio (1945) doktorsku disertaciju o Petriu Antun pika, a mentor pri izradi rada bio je Renato Arnou SJ. Th je opsean rad od 200 kartica na latinskom jeziku pod naslovom: Franciscus Patritius eiusque doctrina de Deo.17 Rad se sastoji od etiri dijela. U prvom dijelu izlae pika Petrievu biografiju i popis glavnih djela, u drugom Petriev odnos prema aristotelizmu i platonizmu. Thj dio prvenstveno se temelji na tekstovima iz Discussiones peripateticae pa je interesantno da pika ne govori o odnosu prema Aristotelu i Platonu, nego prema aristotelizmu i platonizmu. Time on interpretira temeljni Petriev stav da je tu rije o su-protstavljanju peripatetizmu i sko)astikoj filOZOfiji. nei dio ima naslov: Per lucem et lumina ad primam causam ascenditur to je dio Petrieva podnaslova koji se odnosi na Panaugiu. pika analizira argumentaciju Panaugije i

usporeuje ju s drugim i etvrtim putem T. Akvinskog i brani Petria od optube za panteizam. Petrievo odredenje Boga kao najistinitijeg svjetla tumai pika u metaforikom smislu. pika konano osporava zakljunost Petrieve argu-mentacije s obzirom na znanstvenu netonost teze da je zrana svjetlost rezultat

15 Danijel Uvanovi, Hrvatska znanstvena misao kroz stoljea. Hrvatski narod V/1943, br. 918, str. 30.

16 Kruno Krsti, Filozofija u Hrvatskoj. Poviestni pregled, Naa domovina, Zagreb, 1943, str. 10--12.

17 Antonius pika, Franciscus Patritius eiusque doctrina de Deo, Diss. ad lauream in Facultate philosophica Pontificae Universitatis Gregorianae Cu rukopisu), Romae, 1945.

Girardi Karulin, M., Kronoloki pregled Oo', Prilozi 37-38 (1993), str. 223-247 227

eterske svjetlosti. Iz svakog prirodnog fenomena dokaz za Boju opstojnost proizlazi nezaobilaznim putem, npr. svjetlost je od sunca, a sunce ima svjetlost u sebi, ali ne po samom sebi - dakle po Stvoritelju. U etvrtom wielu pod naslovom De uno eiusque natura i petom: De creatione izlae i analizira pika Petrievu Panarhiju. Kako je istraivanje poduzeto u novoskolastikom misaonom horizontu, to se piki nadaje zakljuak da Petri ne poznaje uenje o analogiji bia iz ega proizlaze mnoge njegove pogreke. Najvea je pogreka

Petrieva u racionalistikom tumaenju nojstva i pokuaju da orijentalnu magiju i platonike spekulacije pomiri s kranskim pravovjerjem. pika se pri radu na Nova de universis philosophia, odn. na Panarhiji prvi, koliko mi je poznato, koristio i neobjavljenim Petrievim spisima koji su nastali u vezi sa stavljanjem Nova de universis philosophia na Indeks zabranjenih knjiga, spisima: Apologia ad censuram i Declarationes. za pikinu disertaciju o Petriu moe se

rei da je vrlo temeljit rad koji se zasniva na primjerenom razumijevanju tematike i temeljitoj analizi teksta. piki su prezentne osnovne filozofsko-teoloke dileme iz novoskolastikog horizonta i on prema njima ocjenjuje doseg

Petrieva miljenja. U tom smislu to je izuzetni pristup u cjelokupnoj literaturi o Petriu kojoj esto nedostaje razumijevanje teolokog aspekta Petrieve misli. S druge strane u pikinu radu jedva da se vidi da se radi o renesansnom misliocu, te nedostaje povijesno razumijevanje uloge i mjesta Petria, kako u onovre-menim misaonim tokovima tako i s obzirom na ulogu renesanse prema novo-vjekovlju.

pikinoj disertaciji posvetili smo ovoliko prostora jer je to najopseniji rad o Petriu poslije repelove studije u Radu JAZU i jer je potpuno nepoznat,

budui da je ostao u rukopisu. Objavljene su kao separat samo 24 stranice, i to trei dio knjige: Per lucem et lumina ad Primam causam ascenditur.t8 Nakon pikina rada o Petriu slijedi desetogodinja cezura i zastoj u istraivanjima.

Godine 1956. posvetio je Vladimir Filipovi u treem svesku Filozofske hrestomatije Matice hrvatske, Filozofija renesanse i odabrani tekstovi filozofa u poglavlju Hrvatski renesansni mislioci u sklopu svjetSke filozofske misli19 R Petriu tri stranice. Filipovi istie da je najznaajniji hrvatski filozof kojega treba spomenuti u kontekstu renesansne borbe autoriteta R Petri poznat u svjetSkoj povijesti filozofije kao Franciscus Patritius. Petri je, po Filipoviu, jedno od najveih imena, neoplatonovac i beskompromisni protivnik aris-

18 Anton pika, Franciscus Patritius eiusque doctrina de Deo auctoreAntonio pika, Excerpta ex dissertatione ad lauream in facultate philosophica pontificiae universitatis Gregorianae, Romae, 1947.

19 Vladimir Filipovi, Filozojija renesanse i odabrani tekstovi jilozofa, Matica Hrvatska, Zagreb, 1956, str. 117--120.

228 Girardi Karlulin, M., Kronolokipreg/ed ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 223-247

totelovskog smjera u skolastici i predstavnik novovjekovne filozofije prirode. On citira Uberwega koji smatra da je Petri utjecao na Bruna, a i na Thlezija. Pe-

tri smatra Aristotela eklektikom, a ono to je originalno nije istinito, nego kriva interpretacija batine. Petri se priklanja Platonu i dokazuje da je platonizam blii kranstvu. Nadalje izlae Filipovi podjelu Nova de universis philosophia. Po Petriu ishodite je svega svjetlo, u Panarhiji zastupa novoplatonsku misao o emanaciji. Petrievo uenje izraziti je tip renesansnog prirodoznanstvenog monizma i novoplatonskog emanacionizrna. Ali Petri je i propagator nove opaaj no-iskustvene metode. Na kraju spominje Filipovi Petrieva djela iz

podruja kulturnog stvaralatva, Deset dijaloga o povijesti i Poetiku. Ipak je Petriev glavni problem bio filozofija prirode.

Iste godine objavio je u Republici rad o Petriu . Juri, u kojem se bavi dijelom Petrieve biografije, odnosno posebno njegovim boravkom na Cipru.2o

Ponovo slijedi devetogodinja stanka, a potom istraivanja postaju inten-zivnija i objavljeni lanci uestaliji. S obzirom na broj i obim objavljenih radova (i onih koji su ostali u rukopisu) i autora nije mogue referirati o svakom radu. Spomenut emo sve poznate radove, ali emo referirati samo o kljunima ili _. kad je jedan autor napisao vie radova o Petriu, referirat emo opirnije o onome radu koji nam se ini karakteristiniji za tog autora.

Godine 1965. u Enciklopediji Jugoslavije pod natuknicom Petrievi (Pe-tris, Petri) Franjo objavio jc Kruno Krsti (K K) opirni lanak o Petriu.21 U lanku se utvruje kao Petrievo rodno mjesto Cres (u emu je dotada bilo dosta nesigurnosti) i ukratko je izloena biografija. Krsti upozorava na irinu

Petrieve tematike koja obuhvaa filozofiju, knjievnu kritiku i teoriju, histo-riografiju, muzikologiju, vojne znanosti, matematiku, astronomiju, meteorolo-giju i vod ograd nj u. Petri je pisao i stihove i prevodio s grkoga na latinski. Petri je bio protivnik aristotelizma i propagator Platonova uenja, ali njegovo uenje sadrava i aristotelovske i platonovske elemente uz mistiko-emanacionistike spekulacije. Krsti navodi i ocjenjuje glavna Petrieva djela. U La citta felice slijevaju se Aristotelove i Platonove ideje s poneto simplicistikim razmilja-njima mlada ovjeka o idealnoj drutvenoj zajednici. Krsti napominje Petriev interes za pitanja knjievne teorije i njegovu diskusiju s Thssom. U Dijalozima o historiji Petri nastoji dati definiciju historije i odrediti njezine zadatke. Discussiones peripateticae namijenjene su kritici cjelokupne peripatetike filo-zofije. One su u pojedinostima otroumne i uene, ali esto neopravdano

obezvreuju Aristotelovu filozofiju. Posebnu pozornost posveuje Krsti glav-

20 ime Juri, Filozof Franjo Petris na Cipru, Republika 6/1956, str. 46-47. 21 K. K. (Kruno Krsti), Petrievi (Petris, Petri), Franjo, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 6,

Zagreb, 1965.

Girardi Karu!in, M., Kronoloki pregled ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 223-247 229

nom Petrievu djelu: Nova de universis philosophia, u kojoj je metafiziko-kozmoloka slika svijeta izloena pod etiri aspekta. Kao Panaugija priroda je odraz boanskog prasjaja, u Panarhiji naglaeno je jedinstvo svijet~ u pra-

poel u to je varijanta neoplatonikih emanacionistikih spekulacija. Naj-originalnija je Petrieva filozofija prirode, srodna kozmolokim sustavima Pe-

trievih suvremenika. Krsti iznosi neke od glavnih Petrievih teza i zakljuuje da je cjelina Petrieve filozofske slike svijeta originalno komponirana i da njegove teze anticipiraju neke kasnije filozofske i prirodnoznanstvene postavke, npr. Descartesov dualizam i Kantovu tezu o izvankategorijalnom znaenju prostora. lanku je dodana bibliografija Petrievih djela i sekundarna literatura. Krstiev rad o Petriu u Enciklopediji Jugoslavije predstavlja svakako znaajni pomak u istraivanju. Za razliku od repelova i Kamalieva rada on se ne centrira samo oko poetikih problema, u odnosu na veinu dotadanjih napisa o Petriu nema prigodniarsko i programatsko usmjerenje, u odnosu na piku nije obvezan jednom odreenom stilu filozofiranja, u odnosu na Bazalu i Filipovia pokazuje obuhvatnije poznavanje teksta i sekundarne literature.

Nakon 1965. g. rad na istraivanju Petrieve filozofije znatno se intenzivirao pod utjecajem prije svega prof. dr. Vladimira Filipovia i dr. Krune Krstia .. Vladimir Premec objavio je 1968. g. knjigu .Franciskus Patricijus. 22 U predgovoru knjizi pie Premec da ga je na is traivanje Petrieva djela navelo predavan je prof.

Filipovia od 25.02.1963. iz filozofije renesanse, kad je prof. Filipovi pozvao studente da pridu istraivanju hrvatske filozofske batine, kojom prilikom je spomenuo i Petria. Knjiga sadri Petrievu biografiju, kronologiju njegova ivota i djela, bibliografiju objavljenih radova i rukopisa, kratki opis sadraja glavnih Petrievih djela i prikaz recepcije tih djela od 17. st. nadalje. Na kraju je knjige bibliografija radova o Petriu te fotokopije naslovnih stranica Petrievih djela i malog izbora iz biografskih radova o Petriu. Recenzenti knjige bili su dr. Kruno Krsti i prof. dr. Vladimir Filipovi.

Iste godine napisao je V. Premec i disertaciju o Petriu pod naslovom: Franciscus Patricius II, Patricijeva kritika Aristotela.23 Disertacija jc branjena na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, predsjednik komisije bio je prof. dr. Branko Bonjak, a lanovi prof. dr. Milan Damnjanovi i prof. dr. Ivan Focht. Cjelo-kupan tekst disertacije nije nikada Objavljen. Rad predstavlja analizu Petrievih Discussiones peripateticae i dijeli se na tri dijela. U prvom izlae Premec

Petrievu biografiju i bibliografiju Aristotela te pOdrava Petrievu tezu da .ie pravi studij Aristotela mogu tek poznavanjem Aristotela u cjelini i uop(:e

22 Vladimir Premec, Franciskus Patricijus, Beograd, 1968. 23 Vladimir Premec, Franciskus Patricijus II, Palricijeva kritika Aristotela, Dis" Sarajevo, 1968,

(rukopis),


podrava Petrievo relativiranje istine Aristotelove filozofije, ali se takoder s njime razilazi u pojedinim tezama. U drugom dijelu analizira Premec Petrievo

shvaanje odnosa Aristotelove filozofske misli prema prethodnicima i Petriev postupak tumai kao zasnivanje komparativne povijesno-filozofijske metode u okviru povijesti filozofije. U treem dijelu izlae Premec Petrievu kritiku fundamentalnih Aristotelovih istina, pri emu nalazi mnotvo pretjerivanja.

Petrieva kritika Aristotela nije povijest filozofije u suvremenom smislu, nego razmatranje i odluivanje o predmetu. Premec zakljuuje da je Patricije posljed-nji pobornik filozofijske orijentacije Firentinske platonske akademije i da ga u tome svjetlu treba gledati. Premecova disertacija prva je obimna i temeljitija studija o Petrievim Discussiones peripateticae uope.

Iste, tj. 1968. g. objavio je Zlatko PosavaclanakEstetika u Hrvata od prvih poetaka do sredine 20. stoljea24 u kojem nekoliko stranica posveuje Petriu. Posavac konstatira da jo nije bilo pOkuaja historiografskog prikaza teorijskih

estetikih nastojanja u Hrvata i u povijesnom pregledu znatnu pozornost po-sveuje Petriu. Posavac Petria odreduje kao renesansnog novoplatoniara i antiaristotelovca. Kako se bavi estetikim problemima, izlae Posavac Petrievo

Shvaanje poezije kao boanskog zanosa i njegov stav o oponaanju koje ne moe biti ni oblik ni priroda cijele poezije - to posebno pozitivno ocjenjuje u horizontu kasnijih povijesnih diskusija.

Godine 1968. odran je simpozij Hrvatska filozofija u prolosti i sadanjosti na kojem je Vladimir Premec odrao referat pod naslovom: Istina u Patri-cija.25 Rije je ustvari o izvatku iz disertacije i Premec tu izlae Petrievo uenje o est stupnja istine (istina stvari, spoznavanja, umovanja, znanosti, govora, pisane rijei). Th Petrievo uenje Premec osporava u kontekstu postdekar-tovske filozofije. Osim Premeca na simpoziju je o Petriu govorio i Zlatko Posavac.26

Sljedee, 1969. godine objavio je Vladimir Filipovi rad: Prilog hrvatskih humanista evropskoj estetici renesanse27 u kojem se osvre i na Petria. lanak je tekst predavanja koje je Filipovi odrao u slavistikim seminarima Miinchena, Kolna i Miinster-Westf. pod naslovom: Der Beitrag kroatischer

24 Zlatko Posavac, Estetika u Hrvata od poetka do sredine XX stoljea, Kolo Matice Hrvatske 10, Zagreb, 1968, str. 324-340. i Estetika u Hrvata do sredine 20. stoljea, Hrvatska filozofija u prolosti i sadanjosti (zbornik iz 1968), Zagreb, 1992, str. 97-141.

25 Vladimir Premec, Istina u Patricija, Hrvatska ,filozofija u pro.flosti j sadanjosti (Zbornik iz 1968), Zagreb, 19'J2, str. 203-7.07.

26 Vidi biljeku 24. 27 Vladimir Filipovi, Prilog hrvatskih humanista evropskoj estetici renesanse, Dubrovnik XII,

br. 2. 1969, str. 5-15.

Girardi Karulin, M., Kronoloki pregled ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 223-247 231

Humanisten zur Asthetik der Renaissance.27a Filipovi u lanku upuuje na utjecaj Petria na Thlezija i Bruna. Kao nastavlja novoplatonikih shvaanja Petri je bio slobodni mislilac koji se borio protiv autoriteta i pretea modernog empirizma. Filipovi istie da je Petrieva Poetika tada imala veliko znaenje

upuujui na diskusiju s Thssom. Iz te diskusije proizlazi, po Filipoviu, in-dividualistiki stav to karakterizira sve Petrieve estetske ocjene i njegov metodoloki stav. Filipovi se osvre na povijesni i disputativni dio Poetike te kae da je Petrievo stanovite bilo ire nego to ga je tradicionalna poetika zastupala i tvrdi da je stara poezija zapravo filozofija. Filipovi istie da Petri strogo ne slijedi ni Platona ni Aristotela. Najveom zaslugom Petria smatra

Filipovi njegovu antidogmatsku otvorenost. Iste godine objavila je Ljerka ifler-Premec dva lanka o Petrievoj poetici:

Poetika Fr. Patritiusa28 i Patritiusov razraun s Aristotelom.29 U prvom od spo-menutih lanaka analizira autorica povijesni dio Petrieve Poetike. Cilj djela sagledava ona u elji da se Petri suoi s fenomenom nastanka, razvoja i sudbine knjievnih radova iz ega proizlazi Petrieva vlastita klasifikacija. Autorica istie

Petrievu sintezu zanosa, prirodnog dara i vjetine kao izvora pjesnitva, Pe-trievu kritiku Aristotelove mimeze i odnosa pjesnitva i povijesti. U kontekstu renesanse Lj. ifler-Premec sagledava Petria u tradiciji humanista 16. stOljea. U drugom od spomenutih lanaka analizira Lj. ifler-Premec disputativni dio

Petrieve Poetike koji tumai kao briljantnu analizu Aristotelovih koncepcija pjesnitva na temelju cjelokupnog poetskog fundusa antike. Ona takoer istie Petrievu tenju za sintetiziranjem uenja Platona i Aristotela. U lanku je izloen sadraj Petrieve kritike Aristotela s obzirom na poetiku tematiku posebno s obzirom na pojam mimeze i na odnos povijesti i poezije. Autorica sagledava Petrieve teze u kontekstu njegova doba i konstatira da se u sreditu

Petrieve Poetike nalazi kreativni, konstitutivni, a ne imitativni karakter kon-cepcije pjesnitva.

Godine 1971. napisao je Vladimir Premec studiju Patricijeva filozofija bitka.3o Rukopis je naen u ostavtini prof. dr. Vladimira Filipovia i, koliko mi je poznato, nikad nije Objavljen. U tekstu analizira Premec Petrievu Nova de universis philosophia. Njezin je predmet Sve, a put se nastavlja na filozofijsku predaju, mistika svjedoanstva i kranstvo. Izvornost rada sagledava Premec

27a Vladimir Filipovi, Der 8eitrag der kroatischen Humanisten zur europiiisehen Ji.sthelik, Gedenkschrift [iir A/LOs Schmaus, Sena Slavica, Miiuchen, 197 l.

28 Ljerka ifler-Premec, Poetika Fr. Patriliusa, Forum, Zagreb, 6/1969, str. 946-956. 29 Ljerka ifler-Premec, Patritiusov razraun sAristotelom, Forttm, Zagreb, 911969, str. 458-

475.

30 Vladimir Premec, Patricijeva filozofija bitka (rukopis), Zagreb, 1971.


u rasporedu i strogosti dijalektikog promiljanja. U Patricijevu pojmu bitka ne pretpostavlja se nebitak, nego Jedno koje je identino s Dobrim, Poelom i Prvim. Premec izlae osnovne pojmove izNova de universisphilosophia i zakljuuje da je Petrieva filozofija bitka panteizam ija je osobitost nijekanje nebitka i utemeljenje na sveproetosti bitka svjetlou, toplinom i vlagom, snagama koje upuuju na vlastiti praizvor.

Godine 1973. objavila je Ljerka ifler-Premec lanak Upovodu Patricijeva 1Hmerona.31 Ona izlae sadraj Petrieve polemike s Thssom koja se vodi

naelno o principima Aristotelove poetike i njezine obveznosti. Uz lanak je tiskan autoriin prijevod 'll"imerona.

Godine 1974. objavio je Danko Grli u knjizi Estetika. Povijest filozofskih problema32 jedno potpoglavlje o Petriu (Aretinu i Brunu). Grli izlae osnovne podatke iz Petrieve biografije, a njegovu borbu protiv aristotelizma tumai kao borbu protiv autoritarizma. Grli izlae osnovne antiaristotelovske teze Pe-

trieve iz Poetike, istie njihovu otrinu i konsekventnost, ali spori o vrijednosti i argumentiranosti tih teza, za koje kae da moda proizlaze iz renesansne odbOjnosti prema Aristotelu. U opoj ocjeni Grli se priklanja Croceu.

Kako je vidljivo, krajem ezdesetih godina istraivanje Petrieve filozofije u Hrvata znatno se intenzivira, to se i nastavlja u sedamdesetim godinama, te kulminira u Odravanju internacionalnog znanstvenog simpozija prilikom 450. godinjice Petrieva rodenja na Cresu 1979. godine i Objavljivanjem glavnih

Petrievih djela u razdoblju od 1975. g. do 1983. g. Prije simpozija treba jo spomenuti dva rada Lj. Schiffler-Premec o Petrievoj poetici, a na kraju emo referirati o objavljivanju Petrievih djela u Hrvatskoj.

Godine 1975. objavila je Lj. ifler-Premec o Petriu lanak udesno kao formalni i svrni princip Petrieve poetike.33 Pojam udesnog razmatra autorica u kontekstu estetike renesanse kao sastavni dio spekulacija o pjesnikoj umjet-nosti. U lanku se razmatra Petriev spis La Deca Ammirabile kao znaajno mjesto u tradiciji poetikih teorija. Po Petrievu miljenju udesno predstavlja

poetak i kraj pjesnitva. Petriu je bit pjesnitva u stvaranju bitno novog i stoga on kritizira Aristotelov pojam mimeze i razvija tezu o sintezi vjerojatnog i nevjerojatnog u udesnom. Petri proiruje novoplatonike koncepCije pjes-nitva afirmirajui stvaralaki in pjesnika.

31 Ljerka ifler-Prcmec, U povodu Patricijeva 1limcrona, FonlTII (12) Zagreb, 1973, str. 999-1026.

32 Danko Grli, Estetilw. Povijest jilozofskih problema, Zagreb, 1974, str. 203--206. 33 Ljerka ifler-Premec, udesno kao formalni i svrni princip Petrieve poetike, Prilozi za

istra1ivanje hrvatske jilozofske batine 1-2, Z.agreb, 1975, str. 233--255.

Girardi KarJulir~ M., KronoloJki pregled ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 223-247 233

U lanku Petrievo kritiko itanje Petrarkina sonetadrijelo i san,34 objav-ljenom 1977. g., tumai Lj. ifler-Premec Petrievu analizu Petrarkina soneta kao utemeljenu u osnovi koncepcije Petrieve filozofije i njegove teorije pjes-nitva. Petri trai u Petrarki najvie principe platonike filozofije. U tom ranom Petrievu tekstu moe se naslutiti kasniji razvitak i budua spekulativna zrelost pa je taj tekst interesantan i za genezu Petrieve misli.

Iste godine obranio je Ivan Lozica magistarski rad: O Petrievoj Poetici.34a Predsjednik komisije bio je prof. dr. Milivoj Solar, a lanovi prof. dr. Vladimir

Vratovi i prof. dr. Pavao Pavlii. Rad sadri uvod u kojem je izloena Petrieva (intelektualna) biografija i pregled Petrieve poetikoloke tematike. U prvom dijelu razmatra Lozica pitanja poetike, retorike i estetike u opim odrednicama renesanse. U drugom dijelu izlae autor sadraj Petrieve Poetike po dekadama. U treem dijelu tematizirani su pojedini problemi Petrieve poetike, kao: zanos, uzroci poezije, mimesis, fabula i sl. U zakljunom poglavlju govori Lozica o srodnosti Petrievih ideja sa suvremenim stavovima, osobito s obzirom na

Petrievu kritiku oponaanja i suvremeno shvaanje poezije kao kreacije. Rad je u cjelini ostao u rukopisu, objavljen je samo jedan dio.

Godine 1978. u knjizi Hrvatski renesansni teoretiari glazbe35 analizira Stanislav Thksar Petriev doprinos teoriji glazbe. U poglavlju Franjo Petris: O deifriranju starogrke glazbene notacije navodi Thksar osnovne Petrieve misli relevantne za teoriju glazbe, izlae povijest deifriranja starogrke glazbene notacije i Petriev prijedlog transkripcije poenog stiha himne. Thksar zaklju-

uje da je Petri bio vrstan poznavalac grkog jezika i verziran u teoriji glazbe, te da je vlastitim putem doao do vlastitog rjeenja problema deifriranja starogrke glazbene notacije.

Od 24. do 26. travnja 1979. godine odran je na Cresu, prigodom 450-godi-njice rodenja Frane Petria internacionalni simpozij o Petrievu djelu. Simpozij je u ime Instituta za filozofiju organizirao prof. dr. Vladimir Filipovi koji je uz dr. K. Krstia najzasluniji za poticaj na istraivanju Petrieve filozofije i hrvat-ske filozofske batine uope. U poslovima organizacije simpozija sudjelovali su i dr. Franjo Zenko i prof. ime Juri. Na simpoziju su sudjelovali: V. Filipovi, H. Festini, L. Veljak, L. upanovi, . Dadi, M. Brida, M. Girardi-Karulin, S. Pauek-Badar, R Zenko, Lj. ifler-Premec, K. Krsti i T. Ladan iz Hrvatske, R

34 Ljerka it1er-Premec, Petrievo kritiko itanje Petrarkina soneta "drijelo i salJ, Pri/oziza istraivanje hrvatske filozofske baJtine 5-6, Zagreb, 1977, str. 167-177.

34a Ivan Lozica, O Petrievoj poetici (magistarski rad, nepublicirano), Zagreb,1977. 3S Stanislav Thksar, Hlvatski renesansni teoretiari glazbe, JAZU, Zagreb, 1978, str. 67-87.


Lombardi, S. Krasi, C. Vasoli, M. Muccillo, L. Bolzoni iz Italije i K-H. Gerschmann, E. Grassi, H-B. GerI iz Njemake. Neki najavljeni referenti nisu doli (P. Rossi, G. Slade, I. Lozica), a V. Premec je umjesto najavljenog referata sudionike podsjetio na ulogu V. Filipovia na poticanju istraivanja filozofije F.

Petria. Svi odrani referati objavljeni su u Prilozima za istraivanje hrvatske filozofske batine.36

Openito referati sa simpozija mogu se tematski grupirati u nekoliko skupina. Dva referata razmatrala su tematiku Petrieva La Citta felice (Gerschman, Veljak) tri referata imala su za temu poetiku i retoriku (GerI, Bolzoni, ifler -Premec), jedan refera t razma trao je problematiku Deset dijaloga o povijesti (Festini), dva referata razmatrala su Petrieve Discussiones peripa-teticae (Muccillo, Girardi-Karulin), est referata odnosilo se na teme vezane uz Nova de universis philosophia (Krasi, Dadi, Brida, Pauek-Badar, Zenko,

Filipovi). Po jedan referat bio je posveen Petrievoj korespondenciji (Krsti) i doprinosu Obitelji Petri glazbenoj kulturi (upanovi). Referat E. Grassija, kao i F. Lombardija bio je openitog karaktera (Aktualnost humanistike tradicije i Heideggerova teza o kraju filozofije - Grassi, Izmedu dvije obale -Lombardi) i nije posebno tematizirao Petria. Referirat emo o lancima hr-vatskih autora.

U referatu Petri i poeci utopijskog socijalizma37 tumai L. Veljak Petriev La citta felice u horizontu utopijskog miljenja. Kao bit utopijskog uzima Veljak stav da ono to jo nije predstavlja temelj i mogunost onomu to jest.

Odluujui moment utopijskog jest i ukidanje privatnog vlasnitva i kritika faktikog stanja. U tom smislu Petriev La citta felice nije utopija, nego kom-pendij Aristotelovih pogleda prilagodan tadanjim potrebama.

U referatu Petrieva koncepcija pjesnitva u obzonl njegove filozofije jezika38 ocjenjuje Lj. ifler-Premec Petrievu koncepciju pjesnitva u kontekstu njego-va pokuaja da zasnuje novu znanost o jeziku, nebesku retoriku. Ona istie da je fenomen pjesnikog jezika razmaknuo tradicionalne okvire aristotelovske mimeze i ustupio mjesto stvaranju. Te Petrieve teze zaokupile su pozor-nost povjesniara knjievnosti i filozofa, npr. Crocea. One pOkazuju Petria kao

36 Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 9-10, Zagreb, 1979. 37 Lino Veljak, Petri i poeci utopijskog socijalizma, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske

biltine 9-10, Zagreb, 1979. 38 Ljerka ifler-Premec, Petrieva koncepcija pjesnitva u obzoru njegove filozofije jezika,

Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske biltine 9-10, Zagreb, 1979, str. 305-318.

Girardi Karulin, M., Kronoloki pregled ... , Prilozi 37-38 (1993), sir. 223-247 235

mislioca otvorena za probleme ljudske djelatnosti i probleme svojega vre-mena.

Petriev spis Della historia diece dialoghi na simpoziju je analizirala H. Festini u lanku Frane Petri o principima historijskog istraivanja iz perspektive problematike povijesti.39 Ona istie da je Petriev interes metodoloki interes za historiografiju i da je on u tome originalan mislilac. Ona postavlja tezu da je

Petrieva poruka koja stie do nas u tome da je primjereno razumijevanje u povijesnoj naraciji problematiko razumijevanje povijesnih zbivanja, a da eks-plikativni principi proizlaze iz razliitih tipova kondicionalnog modela obja-njavanja.

Referat Petrievo tumaenje predmeta Aristotelove Metafizike4o M. Girar-di-Karulin obraduje temu iz Discussiones peripateticae. Polazei od Reinerove teze da je Petri prvi formulirao tezu o bibliotekarskom porijeklu naslova Metafizika autorica analizira Petrieve filozofske razloge koji su ga na to naveli.

Petri postavlja tezu o nejedinstvu predmeta Metafizike, odn. o trostrukom predmetu tih knjiga (teologija, znanost o biu i fizika). Kroz tu interpretaciju otvara se Petriu mogunost aristoteliziranja Platona, tj. mogunost da u okviru platonizma konstruira aristotelovski put od onoga to je za nas prvo do onoga to je prvo po prirodi stvari - meta fiziku.

U referatima koji su se odnosili na Nova de universis philosophia tematizirana su sljedea pitanja: sluaj Petri - odn. pitanja vezana uz stavljanje Nova de universis philosophia na indeks zabranjenih knjiga (Krasi),

metafiziki Petrievi principi (Brida, Zenko), matematika iprirodoznanstvena uenja (Dadi, Pauek-Badar) i pokuaj sintetskog pregleda cjeline Petrieva djela (Filipovi).

Problem cenzure i zabrane Petrieva djela razmatra i Stepan Krasi:Sluaj Petri i stavljanje na Indeks zabranjenih knjiga njegova djela Nova de universis philosophia.41 Autor smatra da je Nova de universis philosophia dola na Indeks zabranjenih knjiga zbog svoje novoplatonistike ontoloke inspiracije i njezinih teolokih implikacija. On ukratko rezimira razloge nastanka i razvoja re-nesansnog novoplatonizma (Hrizoloras, Petrarca, Bruni, Plethon, Bessarion,

39 Heda Festini, Frane Petri o principima historijskog istraivanja iz perspektive pro-blematike povijesti, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 9-10, Zagreb, 1979, str. 27-42.

40 Mihaela Girardi-Karulin, Petrievo tumaenje predmeta Aristotelove Metafizike, Pri/oziza istraivanje hrvatske filozofske batine 9-10, Zagreb, 1979, str. 237-256.

41 Stjepan Krasi, Sluaj Petri i stavljanje na Indeks zabranjenih knjiga njegova djela Nova de universis philosophia, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske ba.ftine 9-10, Zagreb, 1979, str. SS-HO.


Ficino, Pico della Mirandola, Bruno) te konstatira da je Petri u svojem uenju uglavnom slijedio Ficina i Pica. Petrievu novu filozofiju odreuje autor kao udnu mjeavinu platonistikih, novoplatonistikih, pretplatonistikih, pitago-rovskih, kabalistikih i kaldejskih elemenata, kojom se Petri eli suprotstaviti Aristotelu i aristotelizmu. Ipak za Petria kae da je bio vrstan filozof i da je stekao slavu najboljeg novoplatonistikog filozofa 16. stoljea u Italiji. Krasi izlae i interpretira kronologiju dogaaja koji su prethodili stavljanju na Indeks Nove sveope filozofije i konstatira da se o pravim razlozima ne moe govoriti sa

sigurnou jer nije pronaen tekst cenzure Juana Pedra de Saragozza kao ni miljenje kardinala Francisca 1bleda. Po njegovu miljenju razloge ne treba traiti u pojedinim tezama, nego u ontolokoj impostaciji djela i njegovim teolokim implikacijama. U Petrievoj monistikoj slici svijeta spanteistikim prizvukom nema mjesta osobnom Stvoritelju kvalitetno razliitom od svijeta, Petri ne priznaje analogiju bia i umjesto kreacije tvrdi on emanaciju. PO njegovu miljenju Nova sveopa filozofija dola je na Indeks zbog nedovoljnog

Petrieva poznavanja ili priznavanja granica izmeu filozofije i teologije. Uz lanak je tiskan prilog: Emendatio in libros suos novae philosophiae (to je ve prije objavio Kristeller u Rinascimento XXI, Firenze, 1970, str. 215-218).

Marija Brida u lanku Osobitosti Petrieva tumaenja svjetla42 analizira Petrievo shvaanje i tumaenje svjetla u odnosu na cjelokupni sustav Nove sveope filozofije. Ona konstatira da se kod Petria ne radi o emancijsko-

novoplatonistikom sistemu, nego o kransko-novoplatonistikoj liniji koja se izraava osobito kod Dionizija Areopagite, Skota Eriugene i Cusanusa. Brida interpretira sadraj Panaugije u odnosu na Petrieve teze izloene u Pankozmiji, Panarhiji i Pampsihiji te dolazi do zakljuka da je po Petriu svjetski proces teofanija u kojoj materijalnost i tjelesnost ine bitna obiljeja objave boanstva. Svjetlo kod Petria ima izvorno ontoloko znaenje kao jedno od imena za Jedno, Dobro, Svjetlo. Petri je razvio jednu energetiku teoriju materije -kvalitativno koncipiranu i utemeljenu U ontologiji kreativnog procesa.

Franjo Zenko u lanku O predmetu i metodi Panarhije43 analizira drugi dio Nove sveope filozofije - Panarhiju i odreuje ju kao isto, strogo i po tematici eminentno metafiziko djelo koje se po tome razlikuje od retoriko

moralistike renesansne manire. Zenko istie da se dotada nije posebno tematizirala Petrieva intencija da izgradi sustavnu filozofijsku teologiju te stogaPanarhija nije bila zasebno tretirana. Panarhiju treba, meutim, adekvatno

42 Marija Brida, Osobitosti Petrieva tumaenja svjetla, Pri/aziza istraivanje h11latskefilozofske batine 9-10, Zagreb, 1979, str. 169-192.

43 Franjo Zenko, O predmetu i metodi Panarhije, Prilozi za istraivanje h11latske filozofske batine 9-10, Zagreb, 1979, str. 271-282.

Girardi Kartulin, M., Kronoloki pregled "" Prilozi 37-38 (1993), str. 223-247 237

njezinu predmetu shvatiti kao metafiliku u smislu skolastike tradicije. Privid.no predmetno nejedinstvo Panarhije (De rerum principiis primis - fizika; De summa 1Jinitate ac Divinitate i De Intellectu et Intellectibus - filozofijsko-teologijski karakter) tumai Zenko razlikom u metodi. Dok u prvom dijelu Panarhije prevladava spekulativni postupak identian onom uPlatonovom Parmenidu, u drugom i treem dijelu prevladava dogmatska metoda (navodenje egipatskih, kaldejskih i grkih uenja). Po stvarnom sadraju, medutim, pokazuje se on-toteologijsko jedinstvo Panarhije. Predmet Panarhije prvo je i jedno poelo, a ne prvi principi stvari u smislu prirodne filozofije.

arko Dadi u referatu Frane Petri o pojmu neprekinutosti i beskonanosti44 analizira Petrievo uenje o neprekinutosti i beskonanosti i konstatira da je ono formulirano u otroj opreci prema Aristotelu, pod utjecajem djela Kuzanskog i da je razliito od Platonove koncepcije. Dadi takoder upuuje na slinost Petrieva i Brunova Shvaanja kao i na to da je u 16. stoljeu ovo uenje zastupao vei broj matematiara. Bit Petrieva uenja sastoji se u tezi da aktualno postoji beskonano veliko i beskonano malo kao i toka koja je nedjeljiva, ali nije dio niega. Dadi upuuje na ulogu koju je ova ideja imala u razvoju matematike (infinitezimalni raun) kao i na to da je ona na izvjestan

nain rehabilitirana krajem 19. stoljea. Snjeana Pauek-Badar u lanku Petrieva shvaanja o zemljanim supstan-

cijama i pojmu topline45 analizira Petrievo uenje o fluoru s prirodoznanstveno-kemijskog aspekta u kontekstu kemijskih spoznaja u okviru renesansne pri-rodne filozofije. Autorica utvrduje razlike izmedu Petrieva i Thlezijeva uenja i slinost s Paracelsusovim idejama. Petrievo uenje smatra ona vanom spo-nom u razvojnom toku kemijskih shvaanja o strukturi, svojstvima, afinitetu i transformaciji stvari.

Vladimir Filipovi u lanku Petriev prilog svjetskoj renesansnoj misli46 usporeduje poetak Nove sveope filozofije s Heideggerovom tezom o zaboravu bitka. U Petrievu odredenju filozofije kao spoznaje openitosti otkriva Fi-

lipovi opreku izmedu filozofije i iskustvenih znanosti te povlai paralelu s Leibnizom, a s obzirom na Petrievo Odbijanje tadanje kolske filozofije utvr-duje ga kao preteu Descartesa. to se tie Petrieva afiniteta prema Zoroastru

44 arko Dadi, Frane Petri o pojmu neprekinutosti i beskonanosti, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 9-10, 7..agreb, 1979, str, 161-168.

45 Snjeana Pauek-Badar, Petrieva shvaanja o zemljanim supstancijama i pojmu topline, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 9-10, Zagreb, 1979, str. 257-270.

46 Vladimir Filipovi, Petriev prilog svjetskoj renesansnoj misli, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 9-10, Zagreb, 1979, str. 293-304.


i Herrnesu 1rismegistu, Filipovi ne smatra da oni predstavljaju izvorite njegova filozofiranja, nego da mu samo slue kao dokumentacija. On utvrduje da Petri iz problema bitka filozofski osvjetljava pojedina pOdruja postojeeg.

Filipovi konstatira da Petri potjee iz krivovjernike obitelji te da je rodeni buntovnik, a njegov filozofski sustav odreduje kao harmoniki sloaj buntov-

nike kritike prolosti i kao revolucionarnu viziju filozofije budunosti. Petri rui tisuljetnu dualistiku viziju svijeta i zamjenjuje ju monistikim pogledom na svijet. Karakteristino je, medutim, za Petria da on ne raspravlja odvojeno o fizikoj i metafizikoj tematici, nego se ona svugdje ispreplee. Petrieva se ontoloka koncepctja, po Filipoviu, zasniva na primjerenom gnoseolokom razmatranju koje nasuprot silogistikom zakljuivanju otkriva intelektualni zor kao uvid u bit postojeeg, spoznajni akt kao stvaralaki in koji prevladava podjelu elemenata bitka (svijet-svijest) i vraa ih u njihovo iskonsko jedinstvo. Th jedinstvo ne ostvaruje se isto racionalnim putovima, nego ljubavlju kao fundamentalnim pokretaem ljudske spoznaje i stvaralake aktivnosti. Filipovi takoder istie i znaenje matematike u Petrievu djelu te Petrieve teze usporeduje s Heisenbergovima. On odreduje Petria kao borbenog zaetnika jednog novog europskog i svjetskog filozofiranja.

U referatu F;rane Petri u svojoj korespondenciji47 utvrduje K. Krsti da je tematika Petrievih pisama vrlo razliita - od inovnikih dopisa do rasprava o prirodnoj filozofiji i u njima izbijaju neke crte Petrieve linosti: samouvje-renost, intolerancija i zagriljivost pa bi se po njima mogla provesti i psi-hoanaliza.

U referatu Prilog obitelji Patricij-Petri hrvatskoj i evropskoj glazbenoj kul-turi48 izlae L. upanovi doprinos Frane Petria i njegova rodaka Andrije muzici. Frane Petri je u svojim djelima dao dokaze svog znanstvenog bavljenja tonskom umjetnou. Andrija Petri bio je skladatelj. Njihovi doprinosi obo-

gauju glazbenu kulturu zemlje iz koje su potekli, ali su i doprinos glazbenoj kulturi cijele europske zajednice onoga doba.

U vezi sa simpozijem o Petriu na Cresu treba rei i neto o objavljivanju Petrievih djela. Prigodom simpozija objavljen je u latinskom izvorniku i hrvat-skom prijevodu glavni Petriev filozofski spis Nova de universis philosophia.

Neto prije simpozija, 1975. g. objavljen je mladalaki Petriev spis La citta felice u hrvatskom prijevodu.49 Spis je preveo V. Premec, uvodnu napomenu

47 Kruno Krsti, Frane Petri u svojoj korespondenciji, Prilozi za istraivanje hrvatske jilozofske batine 9-10, Zagreb, 1979, str. 319-324.

48 Lovro upanovi, Prilog obitelji Patricij-Petri hrvatskoj i evropskoj glazbenoj kulturi,Prilozi za istraivanje hrvatske jilozofske batine 9-10, Zagreb, 1979, str. 111-116.

49 Franjo Petri, Sretan grad, Zagreb, 1975.

Girardi ](armlin, M., KronoloIki pregled ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 223-247 239

napisao V. Filipovi, a pogovor (Utopija - zbilja - politika) V. Premec. Thko je La citta felice bio prvi originalni filozofski Petriev rad koji je preveden na hrvatski.

U uvodnoj napomeni50 izloio je V. Filipovi osnovne karakteristike Petrieve filozofije kao panpsihizam i antiaristotelizam, a sam spis La citta felice

tumai kao utopiju koja ukazuje na idealne oblike koji nisu ostvareni u zbilji, ali bi se morali ostvariti u budunosti.

Vladimir Premec u pogovoru51 analizira tekst Sretnoga grada i izlae osnov-ne teze, ali dolazi do zakljuka da se tu ne moe govoriti o utopijskom projektu kao kritici faktikog stanja, nego da je Petri ustvari tuma i branitelj meuljudskih odnosa koje je kasnije idejno ukinula francuska revolucija.

Izdavanje Nova de universis philosophia51 bio je svakako mnogo ambicioz-niji poduhvat. Latinski tekst fotokopija je latinskog izdanja u Ferrari 1591. Tiskan je samo integralni tekst Nova de universis philosophia, a izostavljeni su dodaci. Hrvatski prijevod tiskan je paralelno, takoer u dva stupca, a prevodioci su bili T. Ladan i S. Hrka. U dodacima su tiskani: Rjenik nazivaka (latin-skO-hrvatski) koji je sastavio prevodilac T. Ladan, lanak V. Filipovia Filozofija Frane Petria kao vizija monistikog pogleda na svijet, Nekoliko rijei o piscu s kratkom biografijom od ime Juria i bibliografija primarne i sekundarne literature koju su sastavili V. Premec i R Zenko. lanci V. Filipovia i . Juria tiskani su hrvatski i u paralelnom latinskom prijevodu.

U pogovoru Filozofija Frane Petria kao vizija monistikogpogleda na svijet52 Vladimir Filipovi u kratkim crtama izlae polazite i bitne tendencije Petrieve filozofske misli u horizontu renesansne filozofske problematike i usmjerenja. On tumai Petrievo uenje kao monistiko-ontoloku koncepciju svijeta u najradikalnijoj antitezi prema tradicionalnom skolastikom dualizmu. Osnovna vrijednost i znaenje Petrieva djela sagledana je kao prevladavanje krutosti i stabiliteta beivotne tomistike skolastike filozofije te radikalno oivljavanje antiaristotelovske misli. U drugom dijelu pogovora (Nova sveopa filozofija) izloena je problematika, misaoni tok i struktura Nove sveope filozofije. Poseb-no je uz originalnost Petrieve filozofske misli istaknuto i njegovo ekstenzivno i intenzivno poznavanje sveukupne dotadanje filozofije, ije ideje Petri trans-formira u svoj osebujan filozofski sustav. Petrieva sklonost prema povijesti filozofije ne predstavlja ponavljanje ve reenih misli, nego je rukovoena

50 Vladimir Filipovi, Uvodna napomena, u knjizi Franjo Petri, Sretan grad, Zagreb, 1975, str. 5-15.

51 Frane Petri, Nova sveopa filozofija, Zagreb, 1979. 52 Vladimir Filipovi, Filozofija Frane Petria kao vizija monistikog pogleda na svijet, u knjizi:

Frane Petri, Nova sveopa filozofija, Zagreb, 1979. na kraju - nepaginirano.

240 Girardi Kar~ulin, M., Kronoloki pregled ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 223-247

idejom da je mudrost - kojoj filozofija tei - spoznaja sveukupnosti. U toj tezi anticipirana je Hegelova misao da je ono istinito cjelina i istaknuta je razlika

izmeu filozofije i empirijskih znanosti. U treem dijelu pogovora (Osnovne Petrieve teze) izloeni su temeljni filozofski Petrievi stavovi i u kratkim je crtama naznaen opseg i irina Petrieve tematike. Posebno je istaknuta

Petrieva humana filozofska orijentacija i izvan prirodoslovni karakter njegove tematike koji Petrievu novoplatonizmu - nasuprot nekim drugim tenden-cijama empiristiki orijentiranog renesansnog platonizma - daje posebno obiljeje sistema monistikog panpsihizma i pankalizma. Osnovnu karakteris-tiku Petrieva sustava nalazi Filipovi u njegovoj stvaralakoj otvorenosti s obzirom na historiografsku i estetiku problematiku, koja ne doputa mo-

gunost apsolutne istine i ljudsku povijest promatra kao rezultat slobodnog ljudskog zalaganja, njegova humanog stvaralatva. U spoznajnoj teoriji svojim pojmom ljubavi prevladava Petri podjelu na subjekt i objekt, akt ljubavi po Petriu omoguuje ukidanje distance izmeu svijeta i svijesti i vraa ih u njihOVO prajedinstvo. Tim odreenjem uvodi Petri nov pojam - duhovna samosvijest. U zakljuku Filipovi posebno istie Petrievu kritiku dualizma te njegovu

antidogmatiku ideju monizma koja uspostavlja ideju harmonikog jedinstva svesvijeta, a svojim antitradicionalizmom i kritinou otvara ujedno nove horizonte filozofiranja.

U pogovoru Nekoliko rijei o piscu53 . Juri iznosi rezultate svojih istraivanja o imenu, nacionalnosti, obitelji i biografiji Frane Petria. Najstariji oblici imena jesu Petria i Petri iz ega su kasnije nastali talijanizirani i latinizirani oblici. Obitelj R Petria nalazi se na Cresu prije turskog osvajanja Bosne (1463). Odakle su doli, nije bilo mogue utvrditi. Petri je svakako Hrvat jer je bio lan i vijenik studenata Dalmatinaca na Padovanskom sveuilitu te bio biran za pravog lana Zbora Sv. Jeronima u Rimu. Uvjet za to bio je i da mora znati hrvatski jezik. Petriev ujak bio je Baldo Lupetina - provincijal konventualaca i kasnije zagriljiv luteran. Na kraju donosi . Juri osnovne podatke iz Petrieve biografije.

Godinu dana kasnije, 1980. g. u Puli-Rijeci izdani su u talijanskom izvor-niku i paralelnom hrvatskom prijevodu Della Historia diece Dialoghi.54 Pre-vodilac je K Vrljak.

Uvodni tekst Frane Petri&5 napisao je R Zenko. U njemu izlae Zenko Petrievu biografiju i njegovo antiaristotelovsko usmjerenje, a zatim analizira

53 ime Juri, Nekoliko rijei o piscu, u knjizi: Frane Petri, Nova sveopa filozofija, Zagreb, 1979, na kraju, nepaginirano.

54 Frane Petri, Deset dijaloga o povijesti, Pula-Rijeka, 1980. 55 Franjo Zenko, Frane Petri, u knjizi Frane Petri: Deset dijaloga o povijesti, Pula-Rijeka,

1980, str. 7-23.

Girardi Kmulin, M., Kronoloki pregled ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 223-247 241

Petrievo mjesto u okviru humanistike teorije historiografije. U vezi s imenom Petri upozorava Zenko da na otoku Cresu postoji selo Petrievi gdje su Petrii imali posjede. Kao neposredan poticaj tom Petrievu spisu odreuje Zenko diskusiju o historiografiji i povijesti u 16. st. u Italiji. Kao posljedica tih pokuaja izgradnje teorije povijesti uslijedilo je konstituiranje filozofije povijesti i histo-riografije kao kritike znanosti kakva je danas.

'Ifi godine kasnije, 1983. g. objavljen je Petriev spis Della Retorica dieci Dialoghi56 u talijanskom izvorniku i paralelnom hrvatskom prijevodu Mate Marasa. Predgovor je napisao Franjo Zenko, a pogovor (Pripada li Frane Petri specifinoj humanistiko j tradiciji) Ernesto Grassi.

U predgovoru57 R Zenko odreduje rano razdoblje Petrieva stvaralatva kao humanistiko. Petriev motiv za pisanje dijaloga o retorici vidi Zenko u potrebi humanistikih zvanja za vjetinom dobrog govorenja, u renesansnom kultu dobrog govorenja. Petri je razradio radikalnu kritiku retorike peda-gogije utemeljene na naelu oponaanja. Petri je takoder sistematski izloio golemu gradu klasine retorike. Zenko izlae osnovne teze Petrieve retorike i

zakljuuje da su Petrievi dijalozi o retorici dokument koji otkriva kako se radao i probijao duh novovjekovne znanosti i filozofije. Zenko takoder izlae i glavne teze suvremenih istraivaa o tom Petrievu spisu.

Thliko o izdanjima i prijevodima Petrievih djela u Hrvatskoj i o prateim analizama. Nakon simpozija u Cresu 1979. g. objavljeno je u Hrvatskoj vie radova o Petriu.

Godine 1980. objavio je Ivan Lozica jedan dio iz svojeg magistarskog rada pod naslovom: O Petrievoj Poetici.57 Radi se uglavnom o treem dijelu magis-tarskog rada u kojem Lozica razmatra osnovne pojmove i probleme Petrieve Poetike.

Marija Brida u lanku Petrievo tumaenje due svijeta,58 objavljenom 1984. g., istrauje Petrievo tumaenje due svijeta kao jedan od karakteristinih principa u misaonim previranjima renesanse. Brida daje prikaz povijesnog razvoja tog odreenja od Platona preko Plotina do Kuzanusa i Bruna. za Kuzanusa i Bruna karakteristino je da dua svijeta predstavlja formu svemira.

56 Franjo Zenko, Petrieva kritika klasine retorike, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 15-16, Zagreb, 1982, str. 25-40.

57 Franjo Zenko, Predgovor, u knjizi: Frane Petri, Deset dijaloga o retorici, Pula-Rijeka, 1983, str. 7-19.

570 Ivan Lozica, O Petrievoj Poetici, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 11-12, Zagreb, 1980, str. 189-232.

58 Marija Brida, Petrievo tumaenje due svijeta, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 19-20, Zagreb, 1984, str. 2-37.

242 Girardi Kmulin, M., Kronoloki pregled ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 223-247

Petrievo tumaenje svjetske due u neposrednoj je vezi s njegovim tumaenjem svjetskog procesa. Brida ukratko rezimira Petrievu shemu proizlaenja iz Jednog, za koju istie da nalii emanaciji, ali ustvari predstavlja teofaniju. Ona upozorava na poseban poloaj due u Petrievoj ljestvici bia te upuuje na to da dua moe neposredno komunicirati s Jednim. Dua je po Petriu neposredni

pokreta i ivotvorni princip prirode, i to po sudjelovanju u inteligibilnom svijetu u kojemu se konstituiraju kretanje i ivot. Kozmika dua po Petriu predstavlja pokretaa i ivotvorni princip cjelovite prirode, ali je Petri ne naziva forma universi jer termin forma koristi u uem znaenju. Brida nadalje istra-uje odnos izmedu svjetske due i drugih - supstancijalno nezavisnih dua.

Zakljuno tumai Brida Petrievu obnovu animizrna kao izraz dubinske potrebe renesansnog ovjeka za jednom novom neposrednou ivota, razliitom od us-mjerenosti u transcendentno i kao moguu ogradu od nadirueg mehanicizrna.

Godine 1985. objavila je Lj. Schiffler lanak Filozofija grada59 u kojem prvi dio posveuje Petriu. Autorica dri da Petriev antiutopijski model grada nije otok Thomasa Morusa, nego da je prostor Petrieve vizije realno tlo, izvan vidokruga budueg. Utemeljujui svoju tezu u stavovima iz drugih Petrievih spisa autorica smatra da u ivom univerzumu postojano promjenljiva jest ideja novog. U tom horizontu treba sagledati Petrievo miljenje o prolom koje se neprestano Obogauje novim idejama zahvaljujui bezgraninoj ljudskoj spo-znaji.

Godine 1986. Objavljena su tri lanka o Petriu. U lanku Ishodite Petrieva promiljanja JednotO Erna Bani-Pajni konstatira da je Petri tu problematiku preuzeo od tradicije i da to predstavlja jedno od kljunih pitanja filozofije. Autorica istie vanost Petrieve kritike Aristotelove filozofije i njene uspo-redbe s pitagorejsko-platoniko-egipatsko-kaldejskom duhovnom tradicijom za izgradnju Petrieve kasnije filozofije, koja e biti i filozofija i sapientia (teologija), odn. pia philosophia. Autorica nadalje izlae i interpretira Petrieve teze izPanarchije o jednom i utvrduje vanost neoplatonike tradicije pa tako i Kaldejskih prorotava i Hermetikih spisa za Petria. Th se prvenstveno vidi u pojmu jedno-samo-jedno-nadilaznog, nespoznatljivo jednog, te bitno jednog.

Iste godine o Petriu je objavio lanak i Goran Greti pod naslovom Petrieva kritika Aristotelove metafizike.61 Autor izlae ope odrednice re-

59 Ljerka Schiffler, Filozofija grada, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 21-22, Zagreb, 1985, str. '!r27.

60 Erna Bani-Pajni, Ishodite Petrieva promiljanja Jednog, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 2'!r24, Zagreb, 1986, str. 99-126.

61 Goran Greti, Petrieva kritika Aristotelove metafizike, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 2'!r24, Zagreb, 1986, str. 65-98.

Girardi Karfulin, M., Kronoloki pregled ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 223-247 243

nesansnog platonizma, utjecaje i razvoj do Pica, Kuzanskog i Fieina. Potom slijedi prikaz razvoja renesansnog aristotelizma. Kao motive Petrieva miljenja

istie Greti njegovu strastvenu sklonost Platonu i platonikoj tradiciji i an-tipatiju prema Aristotelu i peripatetizmu. Petri se utvrduje kao originalni mislilac u okviru novoplatonike tradicije, ali se ipak nije uspio odvojiti od biti Aristotelove filozofije. Greti posveuje pozornost i okolnostima oko zabrane Nova de universis philosophia.

Iste godine 1986. objavila je Lj. Schiffler lanak: Estetiki problemi re-nesanse62 u kojem je jedan odjeljak posveen F. Petriu. Autorica ukratko komentira Petriev militantni antiaristotelizam, a podrobnije njegova retorika

uenja te ga smatra navjestiteljem baroknog konceptualizma. Uz lanak je objavljen izbor iz Petrieve Poetike u hrvatskom prijevodu Ljerke Schiffler-Premec.

Sljedee, 1987. g. objavila je Lj. Schiffler lanak: Ideja enciklopedizma i filozofijsko miljenje63 u kojem djelo F. Petria, osobito njegovu Nova de universis philosophia, odreduje enciklopedijskim. Thj lanak znatno proiren, ali pod istim naslovom: Ideja enciklopedizma i filozofijsko miljenje64 objavljen je 1989. kao knjiga. U knizi je i dio o Petriu znatno proiren prerastao u poglavlje. Autorica dri da je cjelina znanja ono to Obiljeava svako Petrievo djelo. Th se prije svega odnosi na tematsku cjelinu. No ta cjelina nije mnogoznalost i Lj. Schiffler dri da Petri misli ovjeka kao povijesnost s obzirom na njegovu obvezu da promatra cjelinu razumijevajui. Petri svojim pogledom na svijet izraava vlastitu formulu ideje enciklopedijskog znanja.

Godine 1988. objavila je Mihaela Girardi-Karulin doktorsku disertaciju (1987) o F. Petriu: Filozofska misao Frane Petria.65 Disertacija je branjena na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, predsjednik komisije bio je prof. dr. Branko Bonjak, a lanovi: prof. dr. Danilo Pejovi i prof. dr. Milivoj Sironi. U uvod-nom dijelu izloena je recepCija Aristotelove i Platonove filozofije u srednjem vijeku i renesansi kao pretpostavka za razumijevanje Petrieve kritike Aris-totela. Petrieva filozofska misao sagledava se kroz interpretaciju Petrieva

Shvaanja Aristotelove filozofije, tj. kroz tumaenje Petrievih Discussiones peripateticae, kao i kroz Petrievu Nova de universis philosophia. U posljednjem poglavlju sagledava se Petrieva misao iz pojma universitas kao jedinstvo filozofske i teologijske tematike. Petrieva kritika Aristotela temelji se na jednoj

izriito naturalistikoj interpretaciji i smjera (ponovnom) inkorporiranju nekih

62 Ljerka Schiffler-Premec, Estetiki problemi renesanse,Dometi XIX, br. 1, 1986, str. 5-12. 63 Ljerka Schiffler, Ideja enciklopedizma i filozofijsko miljenje, Prilozi za istraivanje hrvatske

filozofske batine 25-26/1987, str. 85-97. 61 Ljerka Schiffler, Ideja enciklopedizma i filozofijsko miljenje, Zagreb, 1989. 65 Mihaela Girardi-Karulin, Filozofska misao Frane Petria, Zagreb, 1988.


aristotelovskih elemenata u platonizam, prije svega otkrivanju platonike Metafizike izgraene na principima aristotelovskog puta od onoga to je prvo za nas do onoga to je prvo po prirodi stvari. U tom smislu se sagledava

Petrieva metafizika svjetla, tj. Panaugija. Ostali dijelovi Nova de universis philosophia iskuavaju platoniki i Petriev vlastiti put u cjelinu. Cjelina, univer-sitas, sagledava se kao cjelina filozofske i teologijske tematike, to je bilo ne-prihvatljivo za autentino kransko uenje i kransku filozofiju pa je knjiga dola na Indeks zabranjenih knjiga.

Godine 1989. objavio je Goran Greti monografski rad o Petriu: Dua i um. Miljenje R Perria u opreci platonizma i aristotelizma.66 Uvodno izlae

Greti osnovne znaajke platonizma i neoplatonizma, odrednice filozofije helenizma kao i karakteristike srednjevjekovnog aristotelizma i renesansnog aristotelizma i platonizma. Petri je odreen kao predstavnik renesansnog platonizma, a njegova kritika i prosudba aristotelizma proizlazi iz povezanosti doktrinainog i metodologijskog. Petrievu metafiziku svjetlosti tumai Greti slikom ljestava uz koje se filozof mora uspeti cilju dosezanja boanske mudrosti. U zadnjem poglavlju rije je o izravnom utjecaju Petrieva miljenja na Bruna, Gilberta, Bacona, Mensenna, Hobbesa, Gassendija, H. Morea.

Iste godine u knjizi: Smisao i znaenje Hermesove objave67 posveuje Erna Bani-Pajni jedan odjeljak Frani Petriu. Petrieva se filozofija razmatra s aspekta uloge i mjesta koje u njoj imaju hermetika uenja. Autorica dokazuje da je hermetika tradicija ugraena II same temelje Petrieve filozofije koji bit priscae theologiae ipiae philosophiae eli sagledati u jedinstvu kranskog uenja i filozofije.

Iste godine objavila je M. Girardi-Karulin lanak Petrieva kritika Aris-totelova pojma vremena68 u kojem analizira etvrti svezak Discussiones peripateticae. Petri osporava Aristotelovu fiziku kao prelazak u drugi rod ili nedopustivo matematiziranje prirode. U tom se smislu Petrieva kritika Aristotelova pojma vremena odreuje kao kritika ideje jo nepostojee ma-

tematike prirodne znanosti. Godine 1991. objavila je M. Girardi-Karulin lanak: Frane Petri. Od

antropo[okog problema do novoplatonikog sustava69 u kojem prati razvoj

66 Goran Greti, Dua i um, Mi(;enje F. Petria u opreci platonizma i aristotelizma, Zagreb, 1989. 67 Erna Bani-Pajni, Smisao iznalenje Hennesove objave, Uloga elemenata hennetilke filozofije

u djelima hrvatskih renesansnih filozofa, Zagreb, 1989. i Duhovnopovijesna raskra, Poruke renesansne filozofije, Zagreb, 1991.

68 Mihaela Girardi-Karulin, Petrieva kritika Aristotelova pojma vremena, Prilozi za istra-ivanje hrvatske filozofske batine 29-30/1989, str. 99-126.

69 Mihaela Girardi-Karulin, Frane Petri. Od antropolokog problema do novoplatonikog sustava, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 33-34/1991, str. 139-158.

Girardi KaruliTI, M., KroTloloki pregled ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 223-247 245

Petrieva miljenja od ranih djela do Nova de universis philosophia. Petri zapoinje humanistikom antropolokom problematikom, ali ne uspijeva u pokuaju da je filozofski utemelji u smislu aristoteIovsko-platonike ideje zna-nosti. Th rezultira koncipiranjem novoplatonikog filozofskog sustava - bez ovjeka.

Sljedee, 1992. godine u lanku: Poetika filozofija Frane Petria i knjievne poetike 16. st. 70 istrauje Lj. Schiffler izvore Petrieve poetike filOZOfije. S obzirom na Petrieva uenja o zanosu, talentu, odnosu pjesnitva i filozofije i dr. utvruje autorica elemente koje Petri duguje filozofsko-teolokom nas-

lijeu kao i korespondencije sa suvremenicima (Thsso, Bruno). Autorica uka-zuje i na elemente novog u Petrievu miljenju.

Iste godine objavila je Ljerka Schiffler i lanak Estetiko-poetiki pogledi Frane Petria71 gdje konstatira da Petri zauzima znaajno mjesto u filozofskoj tradiciji 16. st. i u odjecima te filozofije. Petrieva nova teorija pjesnitva zasniva se na pojmu udesnog, pjesnike rijei i Simbolikog jezika. Petri je pridonio formiranju estetike refleksije i pokuao utemeljiti znanstvenu poetiku.

Iste godine objavila je Lj. Schiffler i knjigu Humanizam bez granica 72 u kojoj jedno poglavlje (Frane Petri - mislitelj iz oporbe) posveuje Petriu. Lj. Schiffler navodi autore u Hrvatskoj koji su se bavili Petriem, zatim istie da se Petri ne moe razumjeti samo kroz njegovantiaristotelizam nego u traenoj isauvanoj batini filozofije. Petrievo suprotstavljanje naslijeu i koncept nove filozofije sagledava autorica u vidu ideje filozofske obnove. Na kraju analizira odjeke

Petrievih filozofskih ideja za stvaranje pansofijske slike svijeta J. A. Ko-menskog.

Ljerka Schiffler je 1992. objavila i raspravu Srednjovjekovni izvori Petrievih shvaanja pjesnikog umijea i lijepog72a u kojoj pokazuje da je Petri, kao mislitelj prijelaza, ugradio neke od elemenata srednjovjekovnih shvaanja u svoj sistem, ukazujui na ulogu bogatog filozofskog naslijea (platoniko-plotinovskog, srednjovjekovnog, kranskog patristikog, mistiko-hermetinog) u Petrievoj estetikoj misli.

70 Ljerka Schiffler, Poetika filozofija Frane Petria i knjievne poetike 16. st., Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 35-36/1992, str. 41-64.

71 Ljerka Schiffler, Estetiko-poetiki pogledi Frane Petrira, Dani hvarsAog kazalita XVIII, Hrvatski humanizam XVI stoljea - protestantizam i reformacija, Split, 1993, str. 146--157.

n Ljerka Schiffler, Humanizam bez granica, Zagreb, 1992. 72;, Ljerka Schiffler, Srednjovjekovni izvori Petrievih shvaanja pjesnikog umijea i lijepog,

Filozofska istraivanja 48/1992, str. 75-96.


Godine 1992. objavila je Snjeana Pauek-Badar lanak Prirodno-znan-stveni pogledi Frane Petria.73 Ona konstatira da je Petri prvi autor uope koji je nastojao svojim pojmom glutena protumaiti ono to danas zovemo pojmom kemijske veze. Osim Petrievih uenja koji se odnose na kemiju izlae autorica

Petrieva matematika i astronomska uenja i konstatira da je Petri dao odred-nice i podlogu za djelo Bruna, Keplera i Newtona.

Iste godine objavila je lanak Frane Petri i Giambattista Vico o naelima jezika i pjesnitva 74 i Sanja Roi, gdje analizira Petriev utjecaj na Vica s obzirom na izravne i neizravne odjeke Petrievih postavki i s obzirom na platonizam koji je poticaj obojici autora. Na kraju konstatira da su renesansni poeti ari bitna spona u Vicovu sustavu, veza s antikom koja ukazuje u pravcu prosvjetiteljstva.

Na kraju ovog kronolokog pregleda recepcije djela Frane Petria u Hrvata moemo rei sljedee: Uzmemo li da moderna recepcija filozofske Petrieve mi-sli u svijetu zapoinje s F. Fiorentinom (1872), onda ona u Hrvata zaista ne za-ostaje jer ve 29. 03. 1879. Franjo Markovi, prvi profesor filozofije na ob-novljenom Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1874) dri predavanje u JAZU: O filozofu Dalmatincu Franji Patriciju,15 a 1892. Objavljuje repel rad o Petrievoj poetici. U prvoj polovici 20. st., medutim, u Hrvata nema tako znaajnih istra-ivakih radova kakve su objavili Cassirer, Croce, Walkhoff, Arcari, Brickman i Lamprecht. Objavljeno je samo Bazalino poglavlje o Petriu u Povijesti filozofije i Kamalieva rasprava o poetici na talijanskom jeziku. Neobjavljena je ostala pikina disertacija o Petriu. Prijelomne su 1968. i 1969. kada je objavljeno vie radova o Petriu (Premec, Posavac, Filipovi, ifler-Premec). Prekretnicu u istraivanju predstavlja svakako 1979. g. kada je prof. dr. V. Filipovi u ime Instituta za filozofiju (tada: Centar za povijesne znanosti - Odjel za povijest filozofije) organizirao internacionalni simpozij o filozofskoj misli Frane Petria. Thm prilikom odrano je i kasnije Objavljeno vie referata (Festini, Veljak,

Krasi, upanovi, Dadi, Brida, Girardi-Karulin, Pauek-Badar, Zenko, Filipovi, ifler-Premec, Krsti). Od tada i po broju bibliografskih jedinica i po opsegu tematike istraivanja filozofije F. Petria u Hrvata intenzivnije je nego ono europsko ili svjetsko. Objavljena su i glavna Petrieva djela u hrvatskom prijevodu i (djelomino) reprintu (1975,1979,1980,1983). No, to svakako nije dovoljno. Nedostaju komentirana i kritika izdanja, izdanja manjih spisa i rukopisa, izdanja prijevoda. Postojala je dodue inicijativa (1980) da se prevedu

73 Snjeana Pauek-Badar, Prirodno-znanstveni pogledi Frane Petria, Dani hvarskog /w-zalita, Hrvatski humanizam XVl. st. - Protestantizam i reformacija, Split, 1992, str. 157-169.

74 Sanja Roi, Frane Petri i Giambattista Vica o naelima jezika i pjesnitva, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 35-36, Zagreb, 1992, str. 65-73.

75 Naslov je utvrden prema notici u Obzoru IX/1879, br. 75.

Girardi Karlulin, M., Kronoloki. pregled ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 223-247 247

i objave Petrieva cjelokupna djela u organizaciji JAZU, ali do realizacije nikada nije dolo.

Istraivanje filozofske misli Frane Petria dio je istraivanja hrvatske filo-zofske batine i odredenije - hrvatske renesansne filozofske misli i prati njegovu sudbinu. Zapoeo je i potaknuo istraivanje Franjo Markovi, nastavio ga je Albert Bazala. Odredenu stagnaciju u prvoj polovici stoljea nije mogue pre-vidjeti. Kljune osobe u oivljavanju Markovieve inicijative bile su Kruno

Krsti i Vladimir Filipovi. K Krsti zacrtava programske okvire istraivanja 1943. g. a V. Filipovi koordinira i usmjerava istraivanja nakon to je preuzeo direktorsku funkciju u Institutu za filozofiju (1968). Institucionalno istraivanje hrvatske filozofske batine vezano je uz Institut za filozofiju od njegova osnutka 1967. g. u ije je zadatke, na inicijativu Z. Posavca, uvrteno da ima nezaobilaznu ulogu u istraivanju povijesti filozofije u Hrvata. Stalni ili vanjski surednici Instituta bili su (ili jesu) svi spomenuti autori koji su o Petriu objavljivali nakon 1967.

KRONOLOKI PREGLED ISTRAIVANJA DJELA FRANE PETRIA U HRVATA

Saetak

U lanku je dan kratak kronoloki pregled radova hrvatskih autora o hrvatskom filozofu Frani Petriu od 1879. do 1992. u kojima se svestrano prouava i vrednuje prilog ovog filozofa domaoj i europskoj filozofskoj misli.

A CHRONOLOGICAL SURVEY OF THE RESEARCH INTO THE WORK OF FRANE PETRI WITH THE CROATS

Summary

The article presents a short chronological survey of the works by Croatian authors on the Croatian philosopher Frane Petri written from 1879 to 1992. These works thoroughly examine and evaluate Petri's contribution to national and European philosophical thought.

do 243 provjeriti.PDF.pdf244-247

Documents

Mihaela Girardi Karsulin Kronoloski Pregled Istrazivanja Djela Frane Petrica u Hrvata Prilozi 1993