broj

184Godina XV.

Zagrebtravanj2012.

Č s s z c š s v

MakijaZlatna medalja za hrvatske nordijcePismo koje je dirnulo svijet

Mišja groznica

Sretan Uskrs!

u ovom broju 1 Akcija čišćenja divljih deponija se zahuktava!

2 Mogućnosti korištenja prirodnih energenata u Hrvatskoj

3 Prva Osnova gospodarenja izrađena 1897.

4 Prirodna sukcesija u najstarijem nacionalnom parku Norveške

6 Loše vrijeme utjecalo na posjećenost seminara

7 Otvorena Tenina staza

8 Godišnja skupština EUSTAFOR-a

10 Savjeti kako se zaštititi od neugodne bolesti

12 Ah taj OKFŠ!

13 Makija

16 Platane uz Lujzinsku cestu

17 Hrvatska se vratila sa zlatnom medaljom!

20 Otok neuzvraćene ljubavi

22 Granični međaši u šumi

24 Temperatura određuje spol kornjače

26 Mnogocvjetna pokosnica (Polygonatum multiflorum)

29 Tamjan – mirisno i ljekovito stablo

30 Pismo koje je dirnulo svijet

32 Medvjeđi luk – Allium ursinum

33 Maleni grm m ijenjao je povijest svijeta

34 Začin i lijek

35 Bilo meka, bilo potočara ili kalifa

36 Manjak duplji

37 Šume Kalnika

38 Tirkizno Karipsko more

40 Priroda i šuma

Dječji kutak – Pjesma o hrastu

Svim čitateljima želimo sve najbolje za Uskršnje blagdane

Naslovna stranica:

Nove bojeMarinko Bošnjaković

Zadnja stranica:

PlamenMarinko Bošnjaković

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:Ivan Pavelić

Glavni urednik:Goran Vincenc

Novinari: Irena Devčić, Marija Glavaš, Goran Vincenc, Vesna Pleše i Ivica Tomić

Uređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagrebtel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: direkcija@hrsume.hr goran.vincenc@hrsume.hr

Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Grafički urednik:Milivoj Milić

Tisak:Intergrafika TTŽ d.o.o., ZagrebBistranska 19

Naklada: 6200 kom

CJENIK OGLASNOG PROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 1

Akcija čišćenja divljih deponija se zahuktava!

zelena čistka

Piše Foto

Goran VincencZelena čistka međunarodna je kampanja borbe

protiv divljih odlagališta koju na nivou Hrvat-

ske koordinira udruga Žmergo, koja se nedav-

no sastala sa članom Uprave Ivanom Ištokom,

kako bi dogovorili plan akcije. Prva faza akcije je izrada

interaktivne karte Republike Hrvatske gdje će biti ozna-

čeni svi divlji deponiji smeća u državi, i u njoj aktivno

sudjeluju Služba za uređivanje te Služba za ekologiju pri

Hrvatskim šumama, uz potporu djelatnika s terena. Ova

prva faza je zainteresirala široku javnost pa je nedavno

i novinar RTL televizije, Antonio Zavada, odlučio snimiti

reportažu, gdje je građanima objašnjeno na koji način

mogu koristiti modernu tehnologiju, poput pametnih

telefona, za potrebe ove akcije.

Nakon prve faze slijedi dogovor i preciziranje odla-

gališta koja će se sanirati na sami dan akcije, 21. trav-

nja 2012.

– Priključivanjem Hrvatskih šuma i Hrvatskog lovač-

kog saveza u akciju dobili smo snažne prijatelje ove kam-

panje. Osnovna ideja zelene čistke jest angažiranje što

većeg broja ljudi, čime će se osigurati čisti okoliš nama

i budućim generacijama, kao krajnji cilj akcije, ali i mije-

njanje stava i ponašanja svakog pojedinca – jer briga o

okolišu kreće od svakog od nas. Ovo je akcija svih nas –

istaknula je Ana Golja, predsjednica udruge Žmergo.

JEDAN DAN ZA ČISTI OKOLIŠ

Akcija World cleanup – Let's do it world! koja je kod nas prevedena kao Zelena čistka – jedan dan za čisti okoliš se ozbiljno zahuktava, a akciji su se, osim Hrvatskih šuma koje već sudjeluju u prvoj fazi kartiranja projekta, pridružili i Hrvatski lovački savez. Hrvatske šume će se u akciju uključiti čišćenjem 20 divljih odlagališta svojom mehanizacijom, opremom i ljudstvom, dok će Hrvatski lovački savez svoj doprinos dati angažiranjem svojih članova u procesu kartiranja i čišćenja.

– Hrvatske šume

sa zadovoljstvom se

priključuju kampanji

„Zelena čistka – je-

dan dan za čisti oko-

liš.“ Smatramo da je

veoma važno osvije-

stiti građane o važ-

nosti očuvanja šum-

skih ekosustava, a

odlaganje otpada u

šumi u velikoj mjeri

ugrožava biljni i živo-

tinjski svijet. Divlja odlagališta su nešto s čime se šumari

često susreću i protiv čega se neprestano bore – jednom

očišćeno odlagalište često vrlo brzo bude ponovno zatr-

pano. Nadamo se da će ova kampanja probuditi svijest o

važnosti očuvanja okoliša – izjavio je rukovoditelj Službe

za uređivanje šuma, Dubravko Janeš.

– Hrvatski lovački savez u svom članstvu okuplja

55.000 lovaca koji skrbe o zaštiti prirode. Svake godi-

ne lovačka društva diljem zemlje organiziraju akcije

čišćenja u koje uključuju i lokalne zajednice. Nekon-

trolirano bacanje otpada utječe na fl oru i faunu, stoga

je osvješćivanje lokalnog stanovništva o važnosti pro-

mjene odnosa prema otpadu izuzetno važno. Uključi-

vanjem u akciju lovci će još jednom svojim vlastitim

primjerom dati svoj doprinos čišćoj Hrvatskoj – ista-

knuo je Ivica Budor, tajnik Hrvatskog lovačkog saveza.

Od ranije kampanji su se pridružili Hrvatska gorska

služba spašavanja, Hrvatski kajakaški savez, Udruga e-

student te mnogi drugi. Akcija Zelena čistka održava

se pod pokroviteljstvom Ureda predsjednika Republi-

ke Hrvatske i Ministarstva zaštite okoliša, a osim kod

nas, na Dan planeta zemlje, 21. travnja, provest će se i

u Latviji, Litvi, Rusiji – Kalinjingrad, Španjolskoj, Austriji

i Kaliforniji.

Svi zainteresirani za proces kartiranja i za akciju Zelena čistka pogledajte www.zelena-cistka.org

Udruga Žmergo na sastanku sa Ivanom Ištokom

Dubravko Janeš na press

konferenciji

Na snimanju reportaže

RTL televizije

2 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

U Zagrebu je u hotelu Antunović, održan četvrti po redu seminar pod nazivom „Mogućnosti primjene obnovljivih izvora energije – biomasa“, u organizaciji Energetika marketinga d.o.o. Na seminaru je 29 izlagača iznijelo svoju prezentaciju na temu biomasa.

Piše Foto

Marija Glavaš

biomasa PRIMJENE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

Mogućnosti korištenja prirodnih energenata u Hrvatskoj

Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HABOR), a o načinu

pomoći investitoru, u vidu matematičkih modela kojima

se prethodno testiraju sve moguće varijante pri osniva-

nju toplane ili kogeneracije (postrojenja za proizvodnju

toplinske i električne energije) govorio je dipl. inž. oec.

Hrvoje Medarac iz poduzeća LEGA d.o.o. Hrvoje Hucika iz

HEP Esco-a, također je govorio o ekonomskim analizama,

a prva takva optimizacija (odabir lokacije, izračun troško-

va izgradnje, snaga postrojenja, količina potrebnog gori-

va i dr.) izrađena je na kogeneraciji Strizivojna Hrast. Bilo

kojoj izgradnji prethodi projektiranje i konzultacije. Tvrtku

Enerkon, specijaliziranu upravo za to predstavio je dipl.

ing. stroj. Stanko Plevnik.

Na seminaru su opisani i slikom prikazani postojeći

pogoni u Hrvatskoj. Kogeneracijsko postrojenje Đuro Đa-

ković Elektromont iz Slavonskog Broda predstavila je dipl.

ing. Biljana Jelinić Lakušić. Plevnik je predstavio postroje-

nje Strizivojna Hrast, a dipl. ing. Željko Lovrak svoje koge-

neracijsko postrojenje na biomasu Lika Energo Eko, zatim

i tvrtku Moderator koja proizvodi pelete. Ovdje valja ista-

knuti pozitivan primjer zajedničkog poslovanja Hrvatskih

šuma, koje mu prema petnaestogodišnjem ugovoru ispo-

ručuje biomasu pridobivenu sječom nekvalitetnih buko-

vih stabala iz prebornih sastojina na području UŠP Gospić,

što je bila ideja kolege dipl. ing. šum. Tomislava Užarevića.

Na taj način prostorno drvo više ne odlazi za Italiju, nego

se ostvaruje obostrana korist HŠ i energana.

Svoje proizvode i uređaje nužne za proizvodnju toplin-

ske (i električne) energije i biomase predstavile su tvrtke

Makromikro sa svojim pećima na drvnu sječku, zatim

Vissmann, austrijski div sa 24 tvornice i poslovnicama

prof. dr. sc. Željko Zečić prof. dr. sc. Stjepan Risović

P ozdravne govore održali su prof. dr. sc. Davor Škr-

lec iz Ministarstva zaštite okoliša i Igor Raguzin,

dipl. inž., iz Ministarstva gospodarstva. Istaknuli

su potrebu za povećanjem oslanjanja na vlastite

bioenergetske potencijale u RH.

Uslijedio je govor organizatora iz poduzeća Energetika

marketinga, Branka Iljaša, koji je uzvanicima prikazao ne-

davne novinske članke u kojima se Hrvatske šume terete

za krađe, utaju vrijednosti drvne mase i sprečavanje otva-

ranja tvornice peleta. Ubrzo je uslijedio odgovor šumar-

ske struke, odnosno izv. prof. dr. sc. Željka Zečića, s pozi-

vom da se provjere obračuni kubika i tona, jer su navedeni

natpisi vrlo zločesti i netočni i njima se baca ljaga na cijelu

struku. Predavanja su bila podijeljena u tri cjeline: „Primje-

na šumske biomase u Hrvatskoj“, „Šumska masa kao izvor

bioenergije“ i „Energetsko iskorištavanje šumske biomase

u Hrvatskoj“.

O potencijalnim iskoristivim površinama i šumskoj i

poljoprivrednoj biomasi izlagao je izv. prof. dr. sc. Željko

Zečić. Iznio je podatke o 40 000 ha površina u vlasništvu

Hrvatskih šuma na kojima je moguće podići energetske

nasade i 834 000 ha neiskorištenih poljoprivrednih po-

vršina te o projektu prve nacionalne inventure, pod vod-

stvom prof. dr. sc. Jure Čavlovića, koji je tada polučio po-

datak od oko 5 milijuna m3 drvne mase kao potencijalnog

energenta.

Zečić je napomenuo kako je velik dio površine Hrvat-

skih šuma još uvijek zagađen minama.

O načinu kreditiranja, što se najčešće radi pre-ko poslovnih banaka i gdje smo doznali da se kreditira do

75% predračunske vrijednosti, govorio je Kristijan Jukić iz

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 3

diljem svijeta, koji izvodi kompletne sustave i proizvodi

širok spektar proizvoda nužnih za grijanje na biomasu.

U Hrvatskoj se, također, proizvode svi potrebni dijelovi

postrojenja i proizvodi potrebni za grijanje na biomasu i

to s dugom tradicijom. Tako Pireko iz Oroslavlja radi sve

potrebne pogonske uređaje te vrši montaže, turbine pro-

izvodi Tvornica turbina u Karlovcu, a Centrometal iz Ma-

cinca kotlove, iz čega možemo zaključiti da sve potrebno

možemo proizvesti i servisirati kod kuće.

Koje su dozvoljene količine emisija štetnih tvari ispuštenih u atmosferu i koji se to spojevi, kakvih če-

stica ima te koje su vrste fi ltara za sprečavanje istih, iznijeli

su ugledni stručnjaci sa Strojarskog fakulteta. Prof. dr. sc.

Srećko Švaić govorio je o malim kotlovima, pećima i grijali-

cama na biomasu, a prof. dr. sc. Daniel Rolph Schneider o

postrojenjima. Doznajemo da su emisije iz pogona na čistu

šumsku biomasu mnogo manje nego kod plinara na npr.

fosilna goriva, a preostali pepeo iz kotlova može se vratiti u

šumu ili na poljoprivredno zemljište kao prihrana tlu.

Puno se govorilo o budućim projektima. Prof. dr. sc.

Stjepan Risović sa Šumarskog fakulteta kazao je kako je

kod nas interes za korištenjem biomase prilično malen,

zbog toga što je cijena plina još uvijek puno niža, no spo-

menuo je i razdoblje „plinske krize“ iz 2009. god. kada se

na peletima uštedjelo i do 600 € u jednoj sezoni. Vidljivo

je da je prednost dana biomasi, odnosno domaćim ener-

getskim potencijalima nad onim uvoznima. Naveo je kako

se u RH 95%, a možda i više peleta još uvijek izvozi.

Mr. sc. Josip Dundović je ispred HŠD-a, Sekcije za bi-

omasu iznio vrlo pozitivan primjer austrijskoga gradića

Güssinga koji od najsiromašnijeg u regiji, nakon što je

pustio u pogon postrojenje na biomasu, prestao biti ovi-

san o uvozu fosilnih goriva i snažno se uzdigao. Ponukan

takvim primjerom Grad Našice sklopio je ugovor s Güssin-

gom o izgradnji toplane na biomasu.

Mr. sc. Velimir Šegon iz Regionalne agencije za SZ Hr-

vatsku predstavio je niz projekata za izgradnju postrojenja

za proizvodnju bioenergije. Iz njegovog izlaganja saznali

smo da je postupak prikupljanja potrebne dokumentacije

vrlo dugotrajan i kompliciran (vaganjem su ustanovili da

na kraju prikupljeni dokumenti teže 30-ak kg). Mr. sc. Go-

ran Slipac iz HEP-a predstavio je gotov projekt za buduću

bioelektranu Velika Gorica. Između ostaloga predočio je

kako izgleda javna rasprava s lokalnim stanovništvom.

Ljude u principu zanima udaljenost od naselja, zagađenje

zraka, zagađenje bukom, isplativost cijelog projekta. Sli-

pac se nada kako će nakon goričke elektrane HEP sagradi-

ti bioelektranu u Osijeku.

Trenutnu situaciju u Hrvatskoj prikazao je mr.

sc. Vedran Uran iz tvrtke Energetske usluge d.o.o., rekavši

kako 4,3% energije čini biomasa, da je do sada instalira-

no 5,74 MW (bioelektrane Univerzal Varaždin i Strizivojna

Hrast), a uskoro će to biti 6,74 MW (kada Lika Energo Eko iz

Udbine dobije poticaj) te da je strategija RH proizvodnja

od 26 PJ (1P(peta)J = 1015 J) šumske i poljoprivredne bi-

omase. Prof. dr. sc. Dražen Lončar sa Fakulteta strojarstva

i brodogradnje je u svome izlaganju na temu Šumska bi-

omasa u proizvodnji el. energije izlagao o potencijalima

RH za pokretanje pogona i proizvodnje biomase s obzi-

rom na trenutno stanje i na očekivanja EU. Citat iz njegova

izlaganja: „Kada bi samo ispoštivali strategiju i ostvarili 85

MW, imali bi 400 milijuna € u investicijama, 50-ak milijuna

€ samo u vrijednosti biomase koja bi cirkulirala po zemlji,

dakle ne bi oko toga trebali puno debatirati, ni razmišljati“.

Konačni zaključak na temelju svega izrečenog: Treba

povećati proizvodnju biomase jer se na taj način koriste

domaći energetski resursi, kapital na taj način zadržava

u zemlji i otvaraju se nova radna mjesta. Na seminaru je

predstavljena nova knjiga u izdanju EM literature: „Osno-

ve primjene biomase“ te novi broj časopisa EGE.

Prva Osnova gospodarenja izrađena 1897.

uređivanje šumaPiše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše

Nalazi se u području visokog krša, na prijelazu

jugoistočnih vapnenačkih Alpa u Dinarski

planinski sustav. Najniža je kota na 740 me-

tara, a najviša masiv Velika Višnjevica (1357

m). To je prostor vrlo razvedenog reljefa, isprekidanog

brojnim vrtačama, glavicama, uvalama i stijenama. Od

većih planinskih masiva tu se nalaze Crna kosa (1250

m), Mirkovica (1287 m), Velika bukovica (1252). Na po-

dručju gospodarske jedinice nema voda tekućica, ni

stalnih izvora. Jedini izvor nalazi se u šumskom pre-

djelu Bukovica kod istoimene lovačke kuće.

Od vegetacije prevladava pretplaninska bukova

šuma s planinskim žabnjakom, na visinama između

950 metara do 1357. Bukovo – jelova šuma nalazi se

između 500 do 1200 metara i prostire se na cijeloj po-

vršini gospodarske jedinice. Jelova šuma s milavom

zauzima nešto manje površine gospodarske jedinice,

uglavnom se proteže na oko 1000 metara nadmorske

visine. U prošlosti gotovo sve šume Gorskog kotara

pripadale su kao feudalna dobra gospoštijama Brod,

Čabar i Grobnik. Prvobitno su u vlasništvu knezova

krčkih Frankopana i Zrinskih, od 1572. grofovi Zrinski

postaju vlasnici cijelog Gorskog kotara i Primorja. Po-

slije Zrinsko – frankopanske pogibije (1671.) osniva se

tzv. Komorsko dobro (1679.), koje gospodari i ovom

gospodarskom jedinicom. Postupkom segregacije

šume GJ Ravna Gora u vlasništvu su i pod upravom dr-

žave. Poslije II. svjetskog rata njima upravljaju lokalne

šumarije koje posluju u sastavu ŠG Viševica, ŠG Delni-

ce, GPŠG te Hrvatskih šuma.

GOSPODARSKA JEDINICA RAVNA GORA ŠUMARIJA RAVNA GORA

Gospodarska jedinica Ravna Gora, ravnogorske Šumarije (delnička podružnica) obuhvaća šume u jugoistočnom dijelu Gorskog kotara. Sjeverno graniči s gj Višnjevica - Sušički vrh kojom gospodari ravnogorska Šumarija, na zapadu s GJ Bjelolasicom Šumarije Mrkopalj, istočno s gospodarskim jedinicama Gluhe Drage Šumarije Vrbovsko i Čarapine Drage Šumarija Gomirje. U južnom dijelu graniči sa šumama ogulinske podružnice. Prostire se na području katastarskih općina: Ravna Gora, Jasenak, Begovo Razdolje, Vrbovsko i Gomirsko Vrbovsko.

Povjerenstvo za GJ Ravna Gora

4 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

Prva Osnova gospodarenja za šume ove gospo-

darske jedinice tzv. „Drvosječni prijedlog“ izrađen je

1897. Osnovom je bilo predviđeno preborno gospo-

darenje za ophodnjicu od trideset godina. Nova Osno-

va gospodarenja koja je propisivala oplodne sječe izra-

đena je 1908. Etat je bio određen na bazi rašestarenja

površine i godišnje je iznosio 13.632 m3. Zbog slabe

regeneracije šuma ovakvo gospodarenje pokazao se

neuspješnim. Novom Osnovom gospodarenja iz 1940.

ponovo se prelazi na stablimično – preborno gospo-

darenje. Najstarija dostupna Osnova gospodarenja je

ona iz 1959. s rokom valjanosti od 1. siječnja 1959. do

31. prosinca 1968. Izradila ju je Sekcija za uređivanje

šuma Rijeka pod vodstvom ing. Ive Navratila. Od geo-

detskih radova izvršena je izmjera novih podjela zbog

izgradnje cesta i dijeljenja odjela, zadržana je stara

numeracija odjela. Propisivala je preborni način gos-

podarenja i ophodnjicu od desetak godina. Naredne

osnove gospodarenja izrađene su za razdoblja:

– s rokom valjanosti od 1. siječnja 1970. do 31. prosin-

ca 1979.;

– 1975. (izvršena revizija na površini od 2331,10 ha).;

– od 1. siječnja 1981. do 31. prosinca 1990..;

– od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2000..;

– od 1.siječnja 2001. do 31. prosinca 2010..;

– 2008. napravljena je izvanredna revizija zbog suše-

nja jele te se povećao etat.

Površina gospodarske jedinice iznosi 4262,08 ha.

Podijeljena je na 115 odjela i 146 odsjeka.

Ukupna drvna zaliha iznosi 1.622.271 m3, godišnji

prirast 32.648 m3, planirani desetgodišnji etat 352.345

m3. Propisani radovi biološke obnove šuma iznose:

njega pomlatka i mladika na 31 ha, čišćenje sastojina

47,5 ha, prorjeđivanje sastojina 3,22 ha, doznaka sta-

bala 17,76 ha, reambulacija međa 5 km, čuvanje šuma

4262,08 ha...

Zakonom o šumama propisan je cilj gospoda-

renja ovim šumama. Moraju se održavati i obnavljati

tako da se trajno osigurava postojanost ekosustava,

održavanje i poboljšavanje općekorisnih funkcija

šuma, napredno i potrajno gospodarenje, korištenje

šuma i šumskih zemljišta na način i u takvoj mjeri da se

održava njihova biološka raznolikost, produktivnost,

sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal.

Početkom ožujka dvodnevnim radom u uredu i na

terenu stručno povjerenstvo u sastavu Igor Hasl, pred-

sjednik, te članovi Damir Moćan i Josip Crnković pre-

gledalo je Osnovu gospodarenja za GJ „Ravna Gora“ te

donijelo određene prijedloge i primjedbe.

Ministarstvu poljoprivrede upućen je zahtjev za iz-

davanjem suglasnosti na predloženu Osnovu gospo-

darenja gj Ravna gora s rokom valjanosti od 1. siječnja

2011. do 31. prosinca 2020.

U radu povjerenstva, od strane Odjela za uređivanje

šuma, sudjelovali su Boris Pleše, rukovoditelj, i Tijana

Grgurić, samostalni taksator, od strane Šumarije Ravna

Gora upravitelj Vilko Ivančić, revirnici Tereza Gašparac,

Dejan Jakšić i Tanja Ranković.

Šume u GJ Ravna gora

Prirodna sukcesija u najstarijem nacionalnom parku Norveške

europsko šumarstvo

Piše Foto

dr. sc. Vladimir Ivezić

Norveška je zemlja s istim brojem stanovnika kao i Hrvatska, ali sa čak sedam puta većom površinom. Takva rijetka naseljenost očuvala je netaknutu prirodu i predivne šumske krajolike. Njezina razvedena obala, razbijena tisućama otoka i golemim fj ordovima, predstavlja neke od vizualno najimpresivnijih obalnih krajolika na svijetu. Norveška je stoga poznata i kao zemlja fj ordova, čije je fj ordove National Geographic uvrstio među najveće svjetske atrakcije.

Upostotcima, planine i stepe čine 46 % povr-

šine, močvare 6 %, rijeke i jezera 5 %, poljopri-

vredna zemljišta 4%, urbana zemljišta samo

1 %, a čak 38 % površine pokrivaju šume. Na

tom velikom šumskom području podjela između bjelo-

gorice i crnogorice relativno je ravnomjerna (21 % crno-

gorica i 17 % bjelogorica), no 80 % drvene mase otpada

na crnogoricu, tako da su glavne proizvodne vrste crno-

gorične vrste od kojih prevladavaju smreka (Picea abies)

i obični bor (Pinus sylvestris). Smreka, kod nas poznata

kao obična smreka, a u engleskom jeziku kao European

spruce i Norwegian spruce, u prijevodu „europska i nor-

veška smreka“, je dominantna vrsta koja pokriva tamoš-

nje planinske predjele. Dok se smreka prostire na planin-

skim površinama, u unutrašnjosti Norveške, duž zapadne

obale, vlada breza (Betula pubescens).

Većina šumskih proizvodnih površina (84 %) je u vla-

sništvu malih poljoprivrednika koji kombiniraju poljo-

privredu i šumarstvo te posjeduju šumsko imanje pro-

sječne veličine 40 do 50 ha. Ostalih 12 % je u državnom

vlasništvu, a samo 4 % šumskih proizvodnih površina

posjeduju privatne kompanije i veća poduzeća. Zbog

velikih udaljenosti i nepristupačnog terena samo 50%

šumske površine koristi se u proizvodne svrhe.

Problematika porasta stakleničkih plinova i

nepredvidljivost njihovog utjecaja na klimu sve je če-

šća tematika znanstvenih skupova. Utjecaj klime na

rasprostranjenost biljaka i životinja diljem svijeta pre-

poznat je u znanstvenim krugovima (IPCC 2001). Dok

NORVEŠKA

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 5

u južnim predjelima klimatske promjene djeluju uglav-

nom negativno na vegetaciju (npr. širenje pustinja), u

sjevernim dijelovima zemaljske kugle primijećujemo

pozitivan utjecaj. Kao rezultat toplije klime, ranijeg do-

laska proljeća i blažih zima istraživanja su zabilježila niz

promjena prema polovima i prema višim nadmorskim

visinama. Naime, povišene koncentracije ugljičnog di-

oksida (CO2) u atmosferi i produženi vegetacijski period

pogoduju rastu drvenastih vrsta, čime šume dobivaju

na biomasi. Također, porastom prosječne godišnje tem-

perature stvaraju se i pogodni uvjeti za pomicanje ve-

getacijske linije i širenje šumskih vrsta na nova, do sada

ogoljena područja.

Prirodna sukcesija je zadnjih godina primijećena u

borealnim šumama Rusije, Švedske pa tako i Norveške.

Primjer sukcesije nalazimo i u najstarijem nacionalnom

parku Norveške – Rondane. Park je osnovan 1962., a

sastoji se od deset vrhova iznad 2000 mnv od kojih je

najviši na 2178 mnv. Nadmorska visina do koje dose-

že šuma na području parka je 1000 – 1100 mnv. Iznad

1100 mnv javlja se samo niže bilje poput vrijesova (Eri-

caceae spp.) te lišajevi. Dakle, nacionalni park Rondane

uglavnom čine ogoljeni planinski predjeli, no u zadnje

vrijeme sve je primjetnije pomicanje granice šume na

nova područja koja polako osvaja breza. Iako nije pro-

vedena znanstvena studija o pomicanju granice, vodiči

i rangeri parka će posvjedočiti kako se šuma širi i kako

se na područjima gdje je nekada bila čistina danas mo-

raju probijati kroz gustiš mlade breze.

Stoga, možemo reći da prirodna sukcesija boreal-

nih šuma predstavlja odgovor prirode na klimatske

promjene, gdje šuma ima glavnu ulogu kao „skladište“

ugljičnog dioksida. No, unatoč širenju šuma na sjeveru i

povećanju biomase, sječa tropskih šuma je puno većih

razmjera i prirodna sukcesija na sjeveru teško će moći

kompenzirati devastaciju šuma u tropskim dijelovima

zemaljske kugle. Napori čovjeka da uništi tropsku šumu

su trenutno puno djelotvorniji nego napori prirode da

nadoknadi izgubljene šumske površine. Prakticiranje

održivog šumarstva je praksa u Europi već dugi niz go-

dina te se povećanje šume i šumske mase primijećuje

u većini europskih zemalja. No, da bi ostvarili pozitivan

trend šumskih površina, neophodno je prakticirati odr-

živo šumarstvo globalno.

1 Tipična norveška šuma

2 Granica šume

3 Nacionalni park Rondane

4 Vrhovi parka Rondane

6 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

Loše vrijeme utjecalo na posjećenost seminara

zaštita šuma SEMINAR BILJNE ZAŠTITE

Piše: Milan Glavaš

Foto: A. Vukadin

Hrvatsko društvo biljne zaštite svake godine odaje priznanje svojim zasluženim članovima. Na ovom seminaru povelje, uz brončana priznanja, dobila su dva agronoma i na naš ponos jedna šumarica, mr. spec. Mandica Dasović. Besplatnim prisustvom na 56. seminaru nagrađeno je pet studenta agronomije i jedan naš student, Ivan Lukić na što smo također ponosni.

Za Šumarsku sekciju bilo je

prijavljeno 19. referata koje su

prijavili autori iz UŠP Split 1,

UŠP Gospić 1, UŠP Sisak 2, UŠP

Bjelovar 1, UŠP Nova Gradiška

1, UŠP Koprivnica 1, Hrvatski

šumarski institut 6, Šumarski

fakultet 7, Zavod za zaštitu bilja

1, HŠD 3, Slovenija 2, Bosna

i Hercegovina 4, Austrija 2,

Makedonija 6 i Mađarska 1.

Ukupno 39 autora.

UU Opatiji je održan 56. seminar biljne zaštite

organiziran od strane Hrvatskog društva biljne

zaštite (HDBZ) i Agronomskog fakulteta Sveu-

čilišta u Zagrebu, a održan je pod pokrovitelj-

stvom Ministarstva poljoprivrede. Na svečanom otvaranju

seminara sudionike je pozdravila predsjednica društva

prof. dr. sc. Jasminka Igrc Barčić. O problemima o zaštiti

bilja u nas u svom pozdravnom govoru sudionike je upo-

znala zamjenica ministra poljoprivrede, gospođa Božica

Rukavina, koja je otvorila 56. seminar biljne zaštite.

Istoga dana održan je jedan okrugli stol o sjemenar-

stvu u Hrvatskoj i u vezi s tim o propisima EU. Drugoga i

trećeg dana rad se odvijao prema predviđenom progra-

mu. Tada su održana dva okrugla stola. Posebno zanima-

nje u tom dijelu bilo je o registraciji sredstava za zaštitu

bilja u EU i u Hrvatskoj.

Zbog izuzetno nepovoljnih vremenskih uvjeta ili iz

drugih razloga, u odnosu na ranije seminare na 56. semi-

naru bilo je znatno manje slušača i izuzetno malo autora

referata. Od ukupnoga broja prijavljenih referata iznese-

no ih je samo 13.

Mandica Dasović upozorava na dugogodišnji problem sušenja jele i smreke, a u posljednje vrijeme

i bukve na području UŠP Gospić. Uzrok tome nalazi u

klimatskim promjenama (visoke temperature i pomanj-

kanje oborina) zbog čega slabi vitalnost stabala. Ošte-

ćenja su posebno izražena na istočnim i južnim ekspo-

zicijama te smatra da promjene gospodarenja šumama

i šumskim zemljištima treba prilagoditi klimatskim pro-

mjenama. Jakša Jošt je ukazao na problematiku šum-

skih požara u Sloveniji. Smatra da je najučinkovitija pre-

ventiva izgradnja sustava protupožarnih prometnica.

Naglasio je mogućnost dobivanja planiranih sredstava

EU za sprječavanje i uklanjanje šteta u šumama od po-

žara. Nikola Lacković je u ime znanstvenika Hrvatskog

šumarskog instituta izvijestio o opasnim invazivnim

organizmima u našim šumama. Upozorio je da se unos

i širenje novih vrsta štetnika dramatično ubrzao. Ti se

organizmi u nas istražuju kroz posebne programe. Je-

dan od takvih organizama je gljiva Chalara fraxinea na

jasenu. Izlagač je izvijestio o istraživanju te gljive u Hr-

vatskoj. Branko Bradić je govorio o sušenju brijesta na

području Šumarije Čazma. Naglasio je da je više brijesta

preživjelo u odjelima u kojima su se provodile gospo-

darsko – zaštitne mjere protiv uzročne gljive – Ophio-

stoma ulmi i brijestovih potkornjaka nego u onima gdje

takve mjere nisu poduzimane.

Imago Azijske strizibube

na stablu javora

(snimio: A. Vukadin,

Italija 2009.)

Hodnici nastali djelovanjem ličinki Azijske

strizibube (snimio: A. Vukadin, 2009.)

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 7

Otvorena Tenina staza

ekologija PP LONJSKO POLJE

Petar Jurišić je iznio rezultate pokusa glifosatom, tj.

pripravkom Ouragan system 4 i njegovom utjecaju na

razvoj hrastovog ponika i pomlatka. Kada su na vrijeme

uništeni korovi, hrastove biljke su oslobođene i normal-

no se razvijale. Drugi referat vezan za kemijska sredstva

je bio iz Makedonije. Radi se o superabsorbentu (pripra-

vak Zeba s dodatkom pripravka Awakena) koji je dao

dobre rezultate na posađene sadnice bagrema i crnoga

bora u ekstremno suhim uvjetima.

O štetama na običnoj jeli uzrokovanim bijelom ime-

lom govorio je Milan Glavaš, koji je ukazao na uvjete

napada imele, vrste šteta i njihovo ulančavanje s dru-

gim čimbenicima, što može dovesti do sušenja stabala i

narušavanja stabilnosti sastojina. Glavna mjera borbe je

ispravno gospodarenje jelovim šumama.

Najviše izlaganja, njih pet, tematski je vezano

za štetne kukce u što su uvršteni potkornjaci, štetnici

žira i jedna karantenska strizibuba. Evo kratkog pre-

gleda.

Andrija Vukadin je koristio austrijsku metodu prona-

laženja ličinki i imaga azijske strizibube – Anoplophora

chinensis dresiranim psima na području Turnja gdje je

ovaj karantenski kukac prvi puta pronađen u našoj ze-

mlji. Psi su pronašli jednu živu ličinku na lagerstermiji,

što potvrđuje ispravnost metode. Josip Margaletić je

iznio rezultate istraživanje štetnika u klonskoj sjemen-

skoj plantaži hrasta lužnjaka u Gajiću (Našice). Glav-

ni kukci na žiru bile su vrste iz rodova Cydia, Curculio

i Cynips. Krunoslav Arač je izvijestio o nalazu ariševog

velikog potkornjaka – Ips cembrae feromonskim klop-

kama. Pripravak je bio Cembräwit koji je dao dobre re-

zultate. Najveći ulov bio je koncem travnja i početkom

svibnja. Damir Jelić je govorio o napadu jasenovog pot-

kornjaka – Leperesinus fraxini na području Šumarije

Stara Gradiška. Jak napad potkornjaka povezuje se s

višegodišnjim napadima jasenove pipe i nepovoljnim

abiotskim prilikama. Mjere zaštite su bile sječa napad-

nutih stabala. Posebno izlaganje imala je Marija Kolšek

iz Slovenije, a radi se o zaštiti trupaca na stovarištima

TriNet, mrežama uz upotrebu pripravka Compilon.

Sigurno je da su referati po sadržaju i načinu izla-

ganja bili od koristi za sve slušatelje. Nadamo se da

će na slijedeći seminar doći svi izlagači i puno više

slušatelja.

Orilikom pristupanja svaka zemlja mora oda-

brati barem jedno područje koje je odlučila

očuvati i staviti pod posebnu zaštitu, koje se

nakon toga upisuje na listu važnih područja

od međunarodnog značaja ili takozvani Ramsarski popis.

Ova poučna staza još je jedan u nizu ekološko – edu-

kativnih projekata čiji je nositelj UŠP Zagreb, Odjel za eko-

logiju. Budući da je to prva šumska poučna staza na po-

dručju PP Lonjsko polje, uspostavljena je suradnja između

Šumarije Lipovljani i Javnom ustanovom Lonjsko polje.

Suradnja je bila odlična, svatko je odradio svoj dio posla

na zadovoljstvo svih sudionika projekta. Svakako treba-

mo naglasiti suradnju sa ostalim partnerima: Šumarskim

fakultetom u Zagrebu, Hrvatskim šumarskim institutom,

Osnovnom školom Josip Kozarac iz Lipovljana te sponzo-

rom, TZ Sisačko - moslavačke županije .

Osim ekološko – edukacijske funkcije staza ima i eko-

loško – turističku vrijednost i veliki potencijal u razvoju

ruralnog turizma ovog kraja.

Imenom „Tenina staza“ simbolično podsjeća na šuma-

ra i hrvatskog pisca Josipa Kozaraca koji je kao prvi upra-

vitelj Šumarije Lipovljani ovdje proveo punih 10 godina i

koji je upravo ovdje stvarao svoja najvrjednija djela.

Šumarija Lipovljani osnovana je 1871. godine u stam-

benoj zgradi bivših krajiških satnika u Lipovljanima. Godi-

ne 1885. za upravitelja Šumarije dolazi šumar i hrvatski pi-

sac Josip Kozarac. Čitav život posvetio je slavonskoj zemlji,

šumama i oranicama, opisujući u svojim djelima gospo-

darske, socijalne, političke, kao i kulturne prilike svog zavi-

čaja. Upravo je u ovim šumama, tada najpoznatiji hrvatski

šumar, stvarao svoja najvrjednija djela: Slavonska šuma

Službenim otvorenjem poučno pješačke staze pod nazivom „Tenina staza“ JU PP Lonjsko polje i Uprava šuma Podružnica Zagreb, Šumarija Lipovljani zajednički su obilježili Međunarodnu godinu šuma.

Piše Foto

Ana Hercegovac, dipl. ing. šum.

8 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

Godišnja skupština EUSTAFOR-a

(1888.), Mrtvi kapitali (1889.), Među svjetlom i tminom

(1891.), Tena (1894.) i Mira Kodoličeva (1895.) a kao ured-

nik Šumarskog lista pridonio je i objašnjavanju mnogih

znanstvenih postavki i problema u području šumarstva.

Tenina staza je pješačka staza kružnog karaktera i du-

gačka je 2 500 metara. Na njoj je postavljeno 16 poučnih

panoa na hrvatskom i engleskom jeziku, koji govore o

temama koje su vezane za tipičnu nizinsku šumu hrasta

lužnjaka i običnog graba. Staza je izgrađena u granicama

PP Lonjsko polje, na području gospodarske jedinice “Josip

Kozarac” unutar 54a, 53a, 42a i 43a odjela/odsjeka kojim

gospodari Šumarija Lipovljani. Svaka od poučnih tabli

ukrašena je stihovima iz Slavonske šume, Josipa Kozarca,

koji su uvod u obradu teme. Upravo te stihove, prilikom

obilaska staze, spretno je koristila revirnica Šumarije Li-

povljani Marija Špendić, kako bi okupljenima demonstri-

rala edukativnu ulogu ove staze.

„Tko je jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi, s onim

divnim stabarjem, spravnim, čistim i visokim kao da je sa-

liveno, taj je ne može nikada zaboraviti...“ uvodni je tekst

na poučnoj tabli broj 2 na kojoj je obrađen areal hrasta

lužnjaka u Hrvatskoj.

Važnost sjemenske sastojine radi očuvanja genofonda

i bioraznolikosti te podmirivanja potreba za sjemenom

određene vrste izvire iz stihova „Ponosito se oni redaju je-

dan do drugoga kao negda kršni vojnici krajiški, a iz cijele

im prikaze čitaš da us orijaši snagom, da prkose buri i olu-

ji...“ i uvod su u obradu ove teme na poučnoj tabli broj 3.

Izrazito bogatu biološku raznolikost iskazuju nizinske

poplavne šume hrasta lužnjaka u kojima se uz mnoge

ostale ptičje vrste gnijezde i vrste ugrožene na europskoj

razini – štekavac (Haliaeetus albicilla), orao kliktaš (Aquila

pomarina) i crna roda (Ciconia nigra).

U skladu s mjerama i uvjetima zaštite prirode, koje pro-

pisuje Ministarstvo nadležno za zaštitu prirode, šumarija je

dužna u suradnji s Javnom ustanovom Parka prirode Lonj-

sko polje voditi evidenciju o gnijezdima štekavca i crne

rode te odrediti zaštitnu zonu oko gnijezda.

Kao uvod u navedenu tematiku na poučnoj tabli broj

5 stoje stihovi „Tamo opet na onom visokom brijestu na

vrhu sagradio orao ogromno gnijezdo; već se deset godi-

na u njemu leže i sve dosad nije ga nitko spaziti mogao...“

Odgovore na sva pitanja o slavonskoj šumi dobit ćete

u laganoj šetnji do kraja poučne staze ili kako bi sam Josip

Kozarac rekao:

„ Kad god sam pošao tom šumom, svaki put sam nešto

nova vidio, nešto nova naučio...“

„Zato, kad god prođem tom drevnom hrastovom šu-

mom, svaki put mi oživi tisuć čuvstva i misli, što li se je sva-

šta dogodilo...“

vijesti EUSTAFOR UDRUŽENJE EUROPSKIH DRŽAVNIH ŠUMARSKIH ORGANIZACIJA

Piše Foto

Ratko Matošević

U Bruxellesu je održana Godišnja skupština EUSTAFORA (Udruženje europskih državnih šumarskih organizacija). Hrvatska je pridruženi član ove organizacije od samog osnivanja 2006. godine, a s obzirom da će Hrvatska 2013. postati punopravna članica, tako će i ovoj organizaciji dobiti punopravno članstvo.

EEustafor je interesna organizacija koja zastupa

interese državnih šumarstava Europe, koordini-

ra aktivnosti i osigurava da se u EU institucijama

čuje i glas ove grupacije, posebno jer u Europi

dominira privatno vlasništvo šuma (ukupno 60 % šuma

je privatno).

Iako je na EU razini razmjerno malo zajedničke legi-

slative u području šumarstva, postoji cijeli niz strategija i

politika koje imaju posredni ili neposredni utjecaj na šu-

marstvo. Najčešće su to razni propisi iz područja zaštite

prirode koji su osobito bitni za državna šumarska poduze-

ća jer su države vrlo često upravljanje zaštićenim šumskim

površinama dodijelili svojim državnim poduzećima. Kako

se usprkos zaštitnim funkcijama, od državnih šumarskih

poduzeća očekuje i profitabilno poslovanje, to su i sva pi-

tanja koja bi u ime zaštite prirode donijela dodatne troš-

kove od presudne važnosti za njih.

Hrvatsku delegaciju na skupštini Eustafora činili su

predsjednik Uprave, mr. sc. Ivan Pavelić i Ratko Matošević,

direktor HŠ consulta. Kako se radilo o prvoj skupštini na

kojoj je Hrvatsku predstavljao novi predsjednik Uprave, to

je bila dobra prilika za upoznavanje s ostalim direktorima

šumarskih poduzeća i razmjenu mišljenja u pronalaženju

modela gospodarenja državnim šumarskim resursom.

Kako se hrvatsko državno šumarstvo nalazi pred mnogim

izazovima i neodložno treba promjene, sigurno je da isku-

stva drugih mogu biti od velike pomoći. Većina europskih

šumarstava je prošla procese restrukturiranja kojim su

prešli put od državnih agencija do uspješnih poduzeća či-

joj profitabilnosti ponekad mogu pozavidjeti i poduzeća iz

privatnog sektora. Uz stalne procese poslovnog restruktu-

riranja, državna šumarska poduzeća su morala istovreme-

no voditi računa i o općim interesima javnosti (socijalnim,

ekološkim) čijim resursom gospodare.

Također, aktivna participacija u europskim asocija-

cijama otvara i put suradnje u korištenju sredstava iz EU

pristupnih i strukturalnih fondova, što će sigurno biti izu-

zetno važno za Hrvatske šume u nadolazećem vremenu.

U tom smislu, ostvareni su kontakti sa stranim partne-

rima gdje su već predložene određene inicijative za kandi-

daturu za pojedine EU projekte.

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 9

događaji BIOFACH 2012

Piše: Dubravka Tončić

Foto: D. Tončić, www.biofach.de

U Njemačkoj je održan 23. BIOFACH, (World Organic Trade Fair) vodeći svjetski sajam ekološke poljoprivrede i ekoloških proizvoda, zajedno sa sajmom prirodne i ekološke kozmetike Vivaness, (Trade Fair for Natural Personal Care and Wellness).

Ove godine na najvažnijem sajmu eko sektora

koji se održava od 1991. godine, sudjelovalo

je preko 2.544 izlagača koji su svoje proizvode

izložili na 42 385 m2 izložbene površine. Sajam

je vidjelo 44 591 posjetitelja iz 128 zemalja. Kongresima,

forumima i predavanjima prisustvovalo je 8601 sudioni-

ka, a čitavu manifestaciju pratilo je 1142 novinara iz 37

zemalja. U novinarskom osvrtu objavljenom nakon zavr-

šetka sajma ukazano je na činjenicu da tržište ekoloških

i proizvoda od prirodnih materijala unatoč općoj recesiji

raste. Njemačko tržište poraslo je za 9 %, na 6,59 milijar-

di EUR u 2011., a međunarodno tržište je nešto ispod 60

milijardi US dolara. Usprkos krizi, trend rasta očekuje se i

ubuduće.

Pokrovitelj sajma je IFOAM (International Federation

of Organic Agriculture Movements međunarodna fede-

racija ekološkog poljoprivrednog pokreta) i njemačka

organizacija Bund Ökologische Lebensmittelwirtschaft

(BÖLW – German Federation of the Organic Food Indu-

stry). Zemlja partner bila je Indija sa 40 izlagača. Odabra-

na je zbog rasta površina s ekološkom poljoprivrednom

proizvodnjom. Tijekom 2011. godine ta je proizvodnja na-

rasla na 2.000.000 ha. Osim svojim proizvodima, Indija se

predstavila i svojim kulturnim programom. Predstavljeni

su najnoviji trendovi u ekološkoj poljoprivredi u cijelom

svijetu. Kao i uvijek do sad izložena je samo hrana koja je

certificirana u skladu s EU regulativom za ekološku po-

ljoprivrednu proizvodnju, odnosno prema standardima

IFOAM-a. O značaju i pionirskoj ulozi sajma za razvoj eko-

loškog sektora svjedoči i vrlo važan događaj. Već prvog

dana održavanja sajma SAD i EU potpisali su sporazum o

uzajamnom priznavanju ekoloških standarda. Sporazum

će uvelike olakšati promet i trgovinu ekoloških proizvoda,

jer neće biti potrebne recertifikacije. To će svakako imati

utjecaj i na cijene te će ekološke proizvode učiniti dostu-

pnijim većem broju potrošača.

Nürnberški sajam i MUNDUSvini su udružili svoja isku-

stva i znanje. U namjeri da promoviraju ekološka vina do-

djeljuju MUNDUSvini Biofach međunarodnu nagradu za

ekološka vina od 2010. Ove godine je ekološka vina pred-

stavilo 274 proizvođača iz 27 zemalja. Hrvatska vina Ivan

Dolac 2007. i Ivan Dolac barrique 2007., proizvođača Badel

1862 koje PZ Svirče njeguje od 2003. godine, osvojila su

zlatne medalje.

Održano je tradicionalno predstavljanje, degustacija

i ocjenjivanje maslinovog ulja, a predstavilo se 256 proi-

zvođača iz 25 zemalja. Riblji specijaliteti ekološke kvalitete

mogli su se vidjeti, ali i isprobati na novoj ribljoj tržnici (fish

market), Fish market je zajednički project Biofach-a i udru-

ge Naturland. Preko 35 prerađivača predstavilo je certifici-

rane riblje i ostale proizvode mora. Fair, odnosno poštena

proizvodnja, i prodaja ekoloških proizvoda ostaje u fokusu

ekološkog sektora. Pravila poštene trgovine opisana su u

“Fair Guide” publikaciji. Brojni izlagači izložili su proizvode

certificirane kao ekološke, ali i s certifikatom Fair Trade, koji

kupcima garantira da tijekom proizvodnje, ali i trgovine,

nije bilo eksploatacije i nepoštenog odnosa. Ovo je osobito

prisutno kod proizvoda iz Afrike, Južne Amerike i ostalih si-

romašnih zemalja i područja.

U hali 4 na prostoru Hrvatske gospodarske komore

predstavili su se hrvatski ekološki proizvođači. Paralelno

događanje, Vivaness 2012., sajam prirodne i ekološke koz-

metike, na 5000 m2 izlagačkog prostora, iskoristilo je 206

izlagača, iz 26 zemalja. Prikazali su 11000 proizvoda. Naj-

brojniji izlagači uz Njemačku s 82 proizvođača, bili su Fran-

cuska sa 46 i Italija s 27 proizvođača prirodne i ekološke

kozmetike. Svjetsko tržište prirodne i ekološke kozmetike

penje se na 9 milijardi US dolara. Samo u Njemačkoj tije-

kom 2011. potrošači su kupili ovih proizvoda u vrijednosti

od 815 milijuna EUR, što je porast od 2,5 % u odnosu na

prethodno razdoblje.

Idući sajam već je najavljen, a održat će se od 13. veljače

do 16. veljače 2013.

10 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

Savjeti kako se zaštititi od neugodne bolesti

zaštita na radu MIŠJA GROZNICA

Piše: Goran Vincenc

Foto: Arhiva

Svjedoci smo novinskih članaka koji upozoravaju na sve veći broj oboljelih od hemoragijske groznice s bubrežnim sindromom poznatije kao mišja groznica. Radi se o akutnoj virusnoj bolesti koja se manifestira vrućicom, oštećenjem rada bubrega, koji puta krvarenjem te drugim smetnjama koje mogu dovesti do potrebe bolničkoga liječenja. Uzročnik bolesti je virus koji prirodno kruži i održava se među malim šumskim glodavcima, a mogućnost epidemije javlja se u godinama veće najezde. S obzirom na veliki broj radnika Hrvatskih šuma koji profesionalno borave dulje vrijeme u šumi i šumskim predjelima, dobro je imati na umu neke osnovne informacije o ovoj bolesti

Premda je hemoragijska groznica s bubrežnim

sindromom (HGBS) poznata još od davnina pod

raznim nazivima, interes za nju naglo je porastao

u Korejskom ratu (1951. – 1954. godine) gdje je

epidemija pokosila gotovo 3000 vojnika Ujedinjenih na-

roda. Bolest je kod nas stalno prisutna s različitom uče-

stalošću od godine do godine, dok je posljednja godina

povećanog obolijevanja bila 2002. godina kada je zabilje-

ženo više stotina zaraženih.

Rezervoar zaraze predstavljaju divlji šumski glodavci i

njihove izlučevine, kod kojih virusi ne dovode do pojave

simptoma, dok svaki tip virusa prenosi određena vrsta

glodavaca. Virus prirodno kruži i održava se među njima

a kod nas, najveće prijenosnike predstavljaju riđa volu-harica (Clethrionomys glareolus) i žutogrli miš (Apode-

mus flavicollis), dok u manjoj mjeri prijenosnici mogu biti

šumski miš (Apodemus sylvaticus), poljski miš (Apode-

mus agrarius) te livadna voluharica (Microtus agrestis).

Do češćeg pobola obično dolazi u godinama velike

brojnosti navedenih glodavaca nakon prethodno blage

zime, na što mogu utjecati razni klimatski, prehrambe-

ni i dijelom nepoznati čimbenici. Bitno je naglasiti da se

infekcija ne prenosi među ljudima. Do širenja među glo-

davcima i posljedične zaraze čovjeka dolazi bez posre-

dovanja vektora, ponajviše udisanjem prašine onečišće-

ne izlučevinama zaraženih šumskih životinja ili unosom

uzročnika u usta onečišćenim rukama, hranom ili pićem.

Pod najvećim rizikom su izletnici, poljodjelci, lovci, osobe

koje profesionalno ili iz drugih razloga borave u šumskim

predjelima te vojnici.

Klinička slika HGBS-a pokazuje oštećenje kapilara

u raznim organima, a glavni simptomi su groznica, pojava

krvarenja te oštećenje bubrežne funkcije različite težine.

Češće se susreće lakši oblik bolesti gdje dominiraju bolovi

i prolazno bubrežno zatajenje, uglavnom bez hemoragij-

skih manifestacija (krvarenje).

Drugi oblik pokazuje agresivniju kliničku sliku, s pa-

dom krvnog tlaka sve do nastanka šoka, krvarenjem i ra-

zvojem komplikacija kojeg katkad nalazimo pod nazivom

korejska hemoragijska groznica. Inkubacija traje između

dva i četiri tjedna, a bolest počinje vrlo naglo. U početku

jače izraženi opći simptomi s visokom temperaturom te

glavoboljom, križoboljom i bolovima u trbuhu. Ponekad

dolazi do povraćanja s proljevom, a jedan od tipičnih ra-

nih znakova je difuzno crvenilo lica i vrata nalik opeklina-

ma od sunca koje se javlja u više od 90 posto pacijenata.

Naknadno se mogu javiti znakovi bubrežnog zatajenja

kao što su pad krvnog tlaka i oligurija (oskudno mokre-

nje), dok se točkasto krvarenje na koži i sluznicama razvija

nakon krvarenja u ostalim organima.

Činjenica da efikasno cjepivo ne postoji, ne znači da

ove, kao i svake druge godine, treba odustati od borav-

ka u prirodi. Ipak, treba se držati nekih jednostavni mjera

opreza i čuvanja zdravlja koje će učiniti da se objektivno

mali potencijalni rizik još više smanji i otkloni. Za one koji

su prirodom svoga posla ili aktivnosti upućeni na intenziv-

no izlaganje šumskim glodavcima, takve su mjere opreza

još važnije te ih je većina već usvojila i stalno ih provodi.

S obzirom na ciljanu populaciju, mjere za smanjenje i ot-

klanjanje rizika skupljene su u savjetima koji slijede, no

međusobno se ne isključuju i svatko ih može, prema pri-

likama, uzeti u obzir i kombinirati.

Savjeti izletnicima:– čuvati za vrijeme izleta svoju hranu i piće od glodavaca,

ne ostavljati je izravno na tlu i sl.;

– održavati higijenu ruku, oprati ih, obrisati vlažnom mara-

micom i sl. prije jela;

– izbjegavati piti vodu iz neuređenih šumskih izvora i lo-

kvica jer se njima koriste i šumski glodavci;

– Izbjegavati odmaranje (ležanje) izravno na šumskom tlu,

osobito na mjestima gdje smo vidjeli više glodavaca ili

njihove rupe;

– ne loviti ili dirati (uginule) šumske glodavce ili druge ži-

votinje.

Savjeti ljudima koji profesionalno ili iz drugih ra-

zloga dulje vrijeme ili opetovano intenzivno borave

u šumskim predjelima:– ne ostavljati osobne stvari i pribor za rad na dulje vrijeme

(više sati ili dana) nezaštićene na tlu u šumi, kako na njih

ne bi došli glodavci;

– pri poslovima u kojima se diže prašina s tla izbjegavati

udisanje prašine (u određenim okolnostima prikladna je

lagana maska preko nosa i usta);

– ne odmarati se izravno na šumskom tlu;

– važna je čistoća odnosno pranja ruku, svakako prije jela

ili rada s namirnicama, ali i u drugim okolnostima u koji-

ma bi uzročnici mogli doći u usta (cigareta);

– izbjegavati piti vodu iz šumski neuređenih, slabo protoč-

Prijenosnik

MOŽEMO VIŠE OD OSTALIH !

MOŽE

VITLOsnage 8-10t

HITTNER d.o.o., Tel. +385 43 244 111fax +385 43 244 229www.hittner.hr, info@hittner.hr

HRVATSKI

PROIZVOD

NOVO!40 FOREST

nih izvora ili lokava;

– ako se zbog posla boravi u šumskim nastambama, po-

trebno ih je držati u najvećem redu i čistoći bez ostav-

ljanja ostataka hrane na otvorenom, što bi privlačilo

glodavce;

– uklanjati otpatke i ostatke hrane iz okoline u kojoj borave

ljudi (zakapanje ili odnošenje na udaljenost) kako ne bi

privlačili glodavce;

– po potrebi provesti uništavanje glodavaca (deratizacija,

lov klopkama i dr.) u ljudskim nastambama i neposred-

noj okolini, uz upozorenja ukoliko se radi s otrovom;

– uginule životinje ukloniti (poslije oprati ruke).

Savjeti žiteljima ili vlasnicima kuća ili gospodar-

skih zgrada u šumskim područjima koje stalno ili po-

vremeno nastanjuju:– sprječavati ulaz glodavaca u kuću;

– spremati hranu i otpatke tako da ne privlače glodavce;

– čuvati hranu i piće od onečišćenja izlučevina glodavaca

pokrivanjem, zaklapanjem, odizanjem od tla i sl.;

– po potrebi provoditi uništavanje glodavaca (deratizacija,

klopke) u kući i neposredno oko kuće; ako se radi o otro-

vu upozoriti ljude, osobito paziti na djecu!

– u prirodi i okućnicama uništavanje glodavaca nije izve-

divo;

– uginule, otrovane ili uhvaćene glodavce ukloniti (zako-

pati, spaliti) pazeći pri tome da ne onečiste ruke (rukavi-

ce), a nakon takvog posla, naravno, oprati ruke;

– Čišćenje kuća koje se ne koriste duže vrijeme treba obav-

ljati uz što manje dizanje prašine, tj. koristiti ako je mo-

guće, vlažno čišćenje, a nije na odmet pri čišćenju takvih

kuća koristiti i laganu masku preko usta i nosa;

– nakon rada na čišćenju oprati ruke u toploj vodi i sapu-

nici.

Vrijedi znati da većina nabrojenih mjera opreza i čuva-

nja zdravlja ujedno štiti i od drugih bolesti koje se mogu

prenijeti na ljude s divljih životinja (npr. leptospiroza, cri-

jevni paraziti) i mogu se stoga uvijek preporučiti svim po-

sjetiteljima prirode.

Šumski radnici su među

najizloženijima ovoj bolesti

12 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

Veliki šumski požar na području Rupotina

kod Klisa zahvatio je oko 80 hektara mla-

de borove šume i maslinika. U Pisku kod

Omiša izgorjelo je oko 20 ha guste borove

šume. Gorjelo je i u Podstarni gdje je veliki požar čak

zaprijetio i kućama. U Dućama je opožareno oko 4

ha mlade borove šume, a u Postinjama Donjim 35 ha

trave, makije i niskog raslinja. Na Visu je požar za-

hvatio 5 ha makije i stare šume.

Prema podatcima koji se mogu naći na stranica-

ma DUZS-a, duž jadranske obale od Istre do Dubrov-

nika u prvih petnaest dana mjeseca ožujka izgorjelo

je oko 650 ha trave, niskog raslinja, makije te hrasto-

ve i borove šume. Najveći broj požara zabilježen je u

Šibensko-kninskoj te Splitsko-dalmatinskoj županiji

(oko desetak požara u svakoj). Stoga su iz Državne

uprave za zaštitu i spašavanje uputili apel građani-

ma u kojemu se mole da tijekom radova na čišćenju

poljoprivrednih i drugih površina, biljni otpad sani-

raju na način da ne dovode u opasnost ljude i imo-

vinu te u tom cilju izbjegavaju i onečišćenje zraka i

okoliša. „Skrećemo pozornost da je saniranje i odla-

ganje biljnog otpada regulirano, između ostalog, i

Odlukama lokalne samouprave (županijske, gradske

ili općinske), kojima su propisani svi uvjeti postupa-

nja. Ako je paljenjem vatre na otvorenom prostoru

nastala šteta ili onečišćenje okoliša, policija i nad-

ležne inspekcije zaštite okoliša pokreću prekršajne

prijave, a ako se uzrokuje znatnija opasnost po ljude

i imovinu, protiv počinitelja policija podnosi i kazne-

nu prijavu“, naglašavaju u DUZS-u.

No, što kada vatrena stihija prođe?! Atraktiv-

ne turističke lokacije, naša divna jadranska obala

postaje crno zgarište pougljenjenih ostataka šume.

Krasan prizor, a turistička sezona na pomolu. Treba

sanirati požarište, oboriti i izvući izgorena stabla,

učiniti sjetvu ili pošumiti ogoljela područja. No kako

bi simpatično Istrijani priupitali „A ki će to platit?“.

Dakle, radi se o priobalnom području i vegetaci-

ji koja je mediteranska. Alepski bor, primorski bor,

hrast medunac, crnika, planika, čempres... sve re-

dom zaštitne šume nigdje gospodarskih vrsta koje

su mogle donijeti profit pa da se od njega izdvoji

za sanaciju. No postoji ona neka čudna skraćenica

„OKFŠ“, tako omražena među domaćim gospodar-

stvenicima i hrvatskim pukom. Pa kaže tako jedan

naš eminentni novinar: „konačno ćete plaćati manji

namet šumama, svi vi koji šumu niste ni vidjeli“. A

onda u kolovozu krene poznati novinar na zasluženi

komentar POŽARI

Tijekom mjeseca ožujka bili smo svjedoci brojnih požara koji su zahvatili veće površine duž Splitsko dalmatinske županije. Iako nije neuobičajeno da tijekom veljače i ožujka zbog paljenja korova bukne veći broj požara u odnosu na ostale zimske mjesece, zanimljivo je da se mahom radilo o požarima na nepristupačnim terenima koji su vrlo često obrasli šumom te se teško može govoriti o paljenju korova na privatnim posjedima.

Ah taj OKFŠ!godišnji odmor zajedno s ostalim sretnijim dijelom

hrvatskog stanovništva koji su u „zlatno doba“ gra-

đevinske ekspanzije izgradili vikendice duž jadran-

ske obale, gdje uživa se u moru, hladu i zaglušujućoj

svirci cvrčaka. Kad tamo, ni hlada ni cvrčaka jedino

još more ostalo tamo gdje je bilo i prošle godine.

Sunce udara u glavu, ni najširi obod šešira ne po-

maže, miris paljevine dopire do vas nošen stalnim

vjetrom koji nikako da prestane puhati, a od živo-

tinjskog svijeta susrećete još samo guštericu koja

se skriva u rupama stijena. Nema šume pa nema ni

opće korisnih funkcija šume. A sve te opće i korisne

funkcije šume su one u kojima uživate svaki dan a da

toga vrlo često niste niti svjesni. Naime, nakon što

prođe ljeto i krenu jesenske kiše, zbog nedostatka

vegetacije bujice odnose tlo nakon toga i vjetar uči-

ni svoje, a to se sve zajedno naziva erozija.

Otok Kreta u Grčkoj izvanredan je primjer. Gotovo potpuno ogoljen otok s jakim vjetrovima i

izraženim bujicama i vododerinama koje godišnje

odnesu po nekoliko centimetara otoka u more. Kreta

doslovno tone zbog erozije. Zbog nedostatka vege-

tacije ne dolazi niti do procjeđivanja kiše kroz šum-

sko tlo te se prekida opskrba podzemnih tokova i

presušuju izvorišta pitkom vodom. Kreta ima velikih

problema s opskrbom vode te kao tehnološku vodu

uglavnom koristi desalinizirano more. Pročišćavanje

onečišćenog zraka ne treba niti naglašavati jer i u

osnovnoj školi djeca uče o fotosintezi i kako šuma

pretvara CO2 u kisik, ublažava učinak stakleničkih

plinova te stvara povoljne uvijete za ljudsko zdrav-

lje. Šume Mediterana od neprocjenjivog su značaja

za unapređivanje čovjekovog okoliša i održavanja

biološke raznolikosti. To nisu gospodarske šume i ne

donose izravan profit od drvne mase, no njihov do-

prinos je gotovo još i veći. Šumari se ovdje ne bave

sječom, doznakom i izvlačenjem radi prodaje visoko

kvalitetnih i vrijednih trupaca. Njihova uloga ovdje

je drugačija. Održavanje i čišćenje šume, pomlađiva-

nje i pošumljavanje. Izvođenje protupožarnih pro-

sjeka i protupožarnih promatračnica. Organiziranje

i provođenje protupožarne zaštite u ljetnim mjese-

cima. Nadziranje, čuvanje i briga, da mediteranske

šume ostanu sačuvane za nas, ali i našu djecu. Jer

sjetite se samo kako je lijepo izaći iz mora, izvaliti se

pod hladovinom bora i otvoriti ledenu pivu koju vam

je žena dodala iz frižider torbe, a na suncu +40 ˚C pa

zar i dalje mislite da to ne vrijedi 0,05% ukupnih pri-

hoda za gospodarske subjekte?! Vrijedi i više!

Piše: Irena Devčić

Foto: Arhiva

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 13

Makija

mala enciklopedija šumarstva

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Makije su degradirane vazdazelene šume hrasta crnike, po postanku panjače u kojima nema sloja drveća, s bujno izraslim grmljem, isprepletenim mnoštvom penjačica i povijuša, zbog čega su gotovo neprohodne.

Sloj drveća u makiji nestao je sječom, prekomjernim iskorištavanjem samoniklih

šumskih sastojina (paša, brst), požarima ili utjecajem štetnih kukaca.

Šume hrvatskoga Sredozemlja sa šumskim ze-

mljištem pokrivaju više od 63 posto površine

naše države, a njihova je uloga višestruka, od

gospodarske do niza općekorisnih funkcija.

Potonje imaju neprocjenjivu vrijednost za čovjeka i

njegov okoliš te više puta nadmašuju vrijednost drv-

ne zalihe. Nažalost, dugotrajni čovjekovi utjecaji, za-

jedno s požarima, specifičnim klimatskim prilikama i

tlima izloženim eroziji, u potpunosti su doveli do opće

degradacije sredozemnih šumskih ekosustava. Poslje-

dica toga je smanjenje njihove erozijske i hidrološke

funkcije, nestanak vode, tla, loša poljoprivredna pro-

izvodnja, ekstremni klimatski uvjeti. Struktura šum-

skoga fonda stoga je izrazito nepovoljna, a šumska je

vegetacija opstala na vrlo malim površinama i uglav-

nom nema značajan udio u ukupnoj vegetaciji. Naime,

gotovo 60 posto površine pokrivaju panjače i degra-

dacijski oblici (šikare, makije, garizi, kamenjare, kame-

njarski pašnjaci), a visoke šume, pretežito alepskog i

crnoga bora, zauzimaju tek 9,9 posto obraslih šumskih

površina. Bitno je istaknuti kako nigdje nije toliko jako

izražen čovjekov utjecaj na propadanje šuma kao na

području Sredozemlja, a rezultat toga je regresivna

sukcesija, proces kojim šumska vegetacija prelazi u ra-

zličite degradacijske oblike.

Makija – prvi degradacijski stadij crnikovih šuma – Osnovne značajke šumskog ekosustava medi-

teransko – litoralnoga pojasa, kao dijela Mediteranske

regije (veći dio otoka, uski priobalni pojas, srednja i

južna Dalmacija), su vazdazelene šume hrasta crnike

(Quercus ilex) te šume alepskog (Pinus halepensis) i

crnoga dalmatinskog bora (Pinus nigra subsp. dalama-

tica), koje su razvijene u eumediteranskoj i stenome-

diteranskoj zoni. To su najtoplija područja jadranske

obale sa suhim i vrućim ljetima te blagim i kišovitim

zimama. Kontinentalni dio ove regije obuhvaća sub-

mediteransku zonu u kojoj su glavno obilježje šume

hrasta medunca (Quercus pubescens) i crnoga bora

(Pinus nigra), a ovo je područje karakteristično po

većim količinama padalina i znatno nižim temperatu-

rama u zimskim mjesecima i, također, suhim i vrućim

ljetima, zbog čega je vegetacija listopadna. Danas su

visoke stare šume hrasta crnike (Fraxino orni - Quer-

cetum ilicis) rijetka pojava jer su raširenije niske šume

koje se sijeku u ophodnji oko 20 godina, a tijekom

jačeg iskorištavanja prelaze u makije i druge degra-

dacijske oblike. Makije su degradirane vazdazelene

crnikove šume, njihov prvi degradacijski stadij koji je

po postanku panjača, u kojemu nema sloja drveća,

budući da je nestao sječom, odnosno prekomjernim

iskorištavanjem samoniklog šumskog sustava (paša,

brst), požarima ili utjecajem štetnih kukaca (Coraebus

biffasciatus). S obzirom na to da iz pojedinoga panja

obično izraste više izdanaka, oni ne mogu dostići vi-

sinu stabala, a sklop je vrlo gust. Stoga u makiji nije

izražena slojevitost, visoka je do pet metara, a negdje

i više. No, zato su izrazito bujno izrasli slojevi krupni-

jeg i sitnijeg grmlja isprepleteni mnoštvom penjačica

Makija na otoku Pašmanu

14 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

Prava tvrdolisna makija kod nas je najbolje razvijena u eumediteranskome pojasu južne Istre, na dalmatinskoj obali i na većini jadranskih otoka. Najvažniji njen element je crnika, a uz nju pridolazi drugo južno tvrdolisno drveće i grmlje.

i povijuša, zbog čega su makije gotovo neprohodne

zimzelene šikare jednostavnoga florističkoga sastava.

U njima prevladavaju grmoliki oblici crnike, planike,

zelenike i drugih vrsta. Po sastavu se makija bitno ne

razlikuje od crnikove šume, no značajna je razlika u vri-

jednosti, izgledu i strukturi.

Prava tvrdolisna makija (Fraxino orni – Querce-

tum ilicis) u nas je najbolje razvijena u eumediteran-

skome pojasu južne Istre, na dalmatinskoj obali i na

većini jadranskih otoka. Najvažniji njen element je

crnika, a uz nju pridolazi drugo južno tvrdolisno drve-

će i grmlje kao što su lovor (Laurus nobilis), zelenika

(Philyrea latifolia), lemprika (Viburnum tinus), tetivika

(Smilax aspera), božje drvce (Lonicera implexa), bušin

(Cistus villosus) i drugi tvrdolisni sredozemni grmovi i

penjačice; od listopadnih je značajniji samo crni jasen

(Fraxinus ornus) koji raste u sjevernom dijelu, a južno

od Splita počinje izostajati. Lovorna pramakija (Lauro

– Quercetum ilicis) je viša i vlažnija tvrdolisna šuma,

nike, ističu mirta, somina (gluhaćuša), tršlja, kozokrvina i

tetivika. Sloj zeljastoga raslinja nije razvijen zbog gustoga

sklopa i zasjene pa je tlo pokriveno samo debelim slojem

listinca. Među stenomediteranskim čistim vazdazelenim

šumama i makijama crnike u Hrvatskome primorju izdva-

ja se makija tršlje i somine (Pistacio – Juniperetum phoe-

nicae). Ove sastojine razvijaju se uglavnom u obliku niže

ili više makije koja ima visinu i veću od 3 m, a rijetko su

razvijene u obliku šume. Osim somine, koja je ovdje naj-

značajnija i u toplom dijelu Sredozemlja vrlo rasprostra-

njena vrsta, obilno rastu mirta, tetivika, šparoga. Često se

javlja podmladak alepskoga bora, a vrlo rijetko hrast cr-

nika. Najveća važnost makija gluhaćuše je u progresivnoj

sukcesiji, odnosno smjenivanju šumske vegetacije, jer

prve osvajaju ogoljele površine (kamenjare), primjerice

na Kornatskom otočju, te na taj način ubrzavaju razvitak

tla. To je preduvjet za nicanje tipičnih šumskih edifikato-

ra, vrsta koje izgrađuju neku šumsku zajednicu te u njoj

imaju najveći utjecaj.

Značajan doprinos

zaštiti od erozije

krškoga tla (otok

Ilovik)

znatno bujnijega flornog sastava od običnih nižih ma-

kija. To su reliktne šume (Laurisylvae) koje su zadnji

ostatak suptropskih kišnih šuma predglacijalnoga po-

drijetla (pliocen). U Hrvatskoj rastu samo na manjim

površinama, po zasjenjenim obalnim klancima te u

toplo-vlažnim ponikvama, primjerice na otocima Kor-

čuli i Mljetu, Moreškoj jami te obalnim klancima istoč-

noga Cresa. Glavne vrste drveća su crnika i lovor koje

ovdje izrastu znatno bujnije nego u običnoj makiji, a u

podsloju se izdvaja gusti splet puzavih povijuša (lija-

na) i mnoštvo paprati. Znakovito je da su stabla izra-

zito zarasla mahovinama i lišajevima, što nije značajka

običnih makija. U takvoj pramakiji na našim otocima

nalazimo velelisnu česminu (Quercus aucheri), a od

povijuša veliku tetiviku (Smilax mauretanica), primor-

ski veprinac (Ruscus ponticus), velelisni južni bršljan

(Hedera taurica) i dr., a na tlu velik broj primorskih

paprati: Pteridium tauricum, Asplenium onopteris i dr.

Osvajanjem ogoljelih površina do šumskih edifikatora – Od svih oblika šuma i makije crnike u

Hrvatskome primorju, čista vazdazelena šuma i makija

crnike s mirtom (Myrto-Quercetum ilicis) je najtermo-

filnija zajednica u kojoj se u flornome sastavu, osim cr-

Najveće makijske površine na Brijunskom otočju – U Hrvatskome primorju su mješovite šume

crnike i crnoga jasena te makija ograničeni pretežito

u sjevernom dijelu, a najljepše su takve sastojine na

otocima Rabu i Velom Brijunu. Najveće su površine

na Brijunskom otočju pod makijom (261 ha), jer su

na svim manjim otocima gotovo isključivo degradi-

rane šume hrasta crnike. Na manjim je otocima ma-

kija po svom florističkome sastavu kompletna, a na

Velom Brijunu je djelomice izmijenjena zbog utjecaja

divljači. Naime, izostaju povijuše koje divljač pase i

brsti dok su mlade i bez trnja. Treba istaknuti kako

se na poluotoku Penedi (Veli Brijun), Vangi, Madoni

i Malom Brijunu nalazi najljepša očuvana makija, vi-

soka do 8 m, koja je gusta i neprozirna. Na području

Sredozemlja je malo takvih reprezentativnih makij-

skih površina. Makija prevladava u drugim dijelovima

Primorja: u pojedinim dijelovima Istre, na otocima

Krku i Cresu, oko Posedarja, na otoku Ugljanu, padi-

nama Kozjaka iznad Splita i na mnogim drugim povr-

šinama. U navedenoj se zajednici ističu od vazdaze-

lenih elemenata, osim crnike, zelenika, planika, lovor

i lemprika, od zeljastih biljaka ciklama, šparoga, a od

Makija na Sardiniji s

drvenastom mlječikom i

drugim vrstama

U konverziji

makije u

gospodarski

oblik osnovna je

zadaća spriječiti

utjecaje onih

činitelja koji

su tijekom

više stoljeća

stvarali ovaj

degradacijski

oblik.

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 15

U Hrvatskoj su najveće površine pod makijom (261 ha) na Brijunskom otočju jer su na svim manjim otocima gotovo isključivo degradirane šume hrasta crnike.

njem. Kasnije ih njegujemo proredom kojom poveća-

vamo sastojinsku kvalitetu i pripremamo je za prirodno

pomlađivanje. U konverziji makije u gospodarski oblik

osnovna je zadaća spriječiti utjecaje onih činitelja koji

su tijekom više stoljeća stvarali ovaj degradacijski oblik.

Potrebno je spriječiti nekontrolirane uzastopne sječe u

crnikovim šumama te ih zaštititi od brsta, paše i požara.

Poslije toga slijedi postupno razdvajanje u vertikalnoj

strukturi makije, jer crnika i ostale stablašice nadrastu

grmolike pratilice, a ove polagano odumiru uslijed ne-

dostatka svjetla. Naposljetku, makija postupno prelazi

iz degradacijskog oblika u šumsku sastojinu s izdvoje-

nim slojevima drveća i grmlja.

Ukras i zaštita našega krša – Značaj makije nije

samo u tome što pridonosi zaštiti od erozije krškoga tla,

nego je vrlo korisna u poljoprivredi i obrtu, posebice za

pčelarstvo koje je važna gospodarska grana. Osim toga,

makija je sklonište brojnim kukcima, vodozemcima,

gmazovima, pticama i sisavcima koje opskrbljuje hra-

nom. Stoga je i danas neiskorišteno državno dobro jer

zauzima velike površine te je od neprocjenjive važnosti

na dalmatinskome kršu kojemu je ukras i zaštita. Zbog

svega navedenog trebamo je s osobitom pozornošću

čuvati i uzgajati. Osim na području Sredozemlja (Medi-

terana), makija je rasprostranjena još na nekim mjesti-

ma u svijetu: u Kaliforniji (chaparral), središnjem Čileu

(matorral), južnoj Africi (finbos) i jugozapadnoj Australiji

(kwongan).

Shematski prikaz dinamike

šuma

Planika (arbutus unedo) najljepši

fl orni element makije

Lemprika (Viburnum tinus) cvate

gotovo cijele godine

povijuša tetivika. Od listopadnih elemenata dominira

crni jasen, a pridružuju mu se smrdljika, pucalina, bijeli

grab, makljen te zeljasta biljka jesenska šašika. Od pri-

morskih vazdazelenih šuma i makija navodimo, među

ostalim, šumu i makiju tršlje i vazdazelene krkavine,

mješovitu šumu i makiju oštrike i crnoga jasena, mje-

šovitu šumu i makiju crnike sa crnim grabom, makiju

velike resike i planike te velike resike i kapinike.

Bogatstvo cvjetova u travnju i svibnju – Idući od

poluotoka Istre prema jugu Hrvatske, makija sadrži sve

više flornih elemenata, posebice na otocima, zbog bla-

žeg i vlažnijeg podneblja, te postaje bujnija i privlačni-

ja. Tako je makija na Lokrumu, najjužnijem jadranskom

otoku, jedna od najbogatijih po broju vrsta te poprima

izrazito sredozemno obilježje. Elementi makije prilago-

đeni su karakterističnome jadranskom podneblju sa su-

him i vrućim ljetima te kišovitim i vjetrovitim zimama

te se, uopće, prilagođavaju ekološkim uvjetima primor-

skog krša. Tijekom ljeta biljke u makiji ne cvjetaju, osim

mirte i oleandra, a neke počinju cvjetati već u jesen

(planika, vrijes prizemljuš, primorska somina i dr.). Broj

procvalih biljaka postupno se povećava tijekom zime

(pukinja, šmrika, ružmarin, tršlja, lemprika i dr.) i prolje-

ća (lovor, zelenika, veliki vrijes i dr.). Makija je najljepša

u travnju i svibnju, kada privlači pozornost ljubitelja

prirode i umjetnika, s mnoštvom cvjetova različitih boja

(planika, mirta, ljubica), oblika i mirisa(ružmarin, kadu-

lja), a poseban miris procvale šume nadaleko se osje-

ti. Najljepši florni element makije je zasigurno planika,

znakovita po svom svijetlom, kožastotom i velikom

lišću koje na osebujan način ukrašava makiju tijekom

jeseni i zime. Planike su tada bogate crvenim i žutim,

još nedozrelim plodovima (maginjama) i bijelim cvje-

tovima nalik đurđicama. Vrlo značajan element makije

je i mirta koja je uglavnom zajedno s planikom, a raste

samo u vrućim primorskim područjima (otoci i kopno

južno od Spita). Među glavne makijske biljke spadaju i

pojedini vrijesovi, bušini, lemprika (cvate gotovo cijele

godine), a za sve florne elemente karakterističan je po-

limorfizam kao sredstvo zaštite od prevelike ljetne suše

(široko, sitno, kombinirano, mesnato, ljuskavo, igličavo

i drugo lišće). Biljke su specifičnom krškom podneblju

prilagođene posebnim organima kojima sprječavaju

suvišno isparavanje vode (stome). U Hrvatskoj se javlja

i pseudomakija –grmasta formacija u kojoj rastu izmije-

šane zimzelene i listopadne vrste. One se pojavljuju na

prijelazu eumediteranske i submediteranske vegeta-

cije, na kontaktnom području između crnikovih i me-

dunčevih šuma.

Uzgojnim radovima do šumske sastojine – U šu-

mama mediteranskih hrastova uzgojni radovi nerijetko

započinju u nekom degradacijskome stadiju kao što su

garig, šibljak, makija, psedomakija ili šikara. Obavlja se

njega čišćenjem ili unošenje hrastova sjetvom sjemena,

sadnjom biljaka ili popunjavanjem praznih površina s

nekim od odgovarajućih borova. Cilj je zaustaviti degra-

daciju i sastojine usmjeriti prema čistim ili mješovitim

hrastovim sastojinama, od niskog i srednjeg do visokog

uzgojnog oblika. Makije, pseudomakije i šikare postu-

pno prevodimo u sastojine niskog uzgojnog oblika ili

panjače, prije svega zaštitom, a onda njegom i čišće-

Šmrika (Juniperus oxycedrus)

najraširenija i najotpornija

makijska biljka

16 HRVATSKE ŠUME 4 l TRAVANJ 2012.16 HRVATSKE ŠUME BROJ 183 l OŽUJAK 2012.

Platane uz Lujzijansku cestuurbano šumarstvo DRVOREDI

Aleja kod prolaznika stvara privid zatvore-

nog prostora i time umanjuje udaljenost

krajnjih točaka koje povezuje. Kod dugih

poteza aleja na ravnim terenima sade se

stabla visokog rasta kao što su platana, jablan, ja-

sen, hrast, smreka ili čempres kojima se postiže bo-

lje perspektivno rješenje.

Kao i drugi javni nasadi, drvoredi se oblikuju

tako da pridonose privlačnosti nekog mjesta. A da

bi izgledali lijepo pri njihovoj sadnji moraju se po-

štivati načela pravilnosti. Razmak između pojedinih

stabala mora uvijek biti isti, a podjednaka mora biti

i visina stabala. Na međusobnoj udaljenosti od pet

do šest metara sade se stabla s malom krošnjom ili

krošnjama koje će se obrezivati kao što su bagrem

ili poljski brijest. Javor, kesten i hrast koji imaju ši-

roku krošnju sade se na razmaku od sedam do de-

vet metara. Na preko deset metara razmaka sade

se vrste s velikom krošnjom kao kod jasena, oraha,

lipe ili topole. Posađena stabla moraju pratiti ravnu

liniju, a udaljenost od ruba ceste uvijek mora biti

ista. U alejama i razmak između lijeve i desne strane

mora biti jednak. Drvo s jedne strane smještava se u

sredinu razmaka između dva stabla s druge strane.

No, nije dovoljno poznavati samo tehniku sadnje i

načela oblikovanja. Da bi se postigao odgovarajući

estetski doživljaj projektanti drvoreda ili aleje mo-

raju posjedovati i određeni smisao za lijepo.

U gradovima se krošnje drveća na suprotnim stranama ulice ne bi se smjele međusobno dodiri-

vati ili preklapati jer stvaraju tunel u kome se zadr-

žavaju štetni plinovi. No prije pojave automobila,

kada se putovalo kočijama, a roba prevozila zaprež-

nim kolima, sjenoviti tuneli pod krošnjama bili su i

više nego dobrodošli putnicima i kirijašima. I sama

namjena drvoreda u to vrijeme bila je nešto druga-

čija. Za razliku od današnjih drvoreda koje se sadi

kako bi se umanjilo negativne utjecaje automo-

bilskog prometa, tada ih se sadilo ponajprije radi

hladovine i kao ukras cestama. Koristilo se domaće

Drvoredi zauzimaju značajno mjesto u javnom zelenilu. Za toplih ljetnih dana stvaraju ugodnu hladovinu, proizvode kisik, povećavaju relativnu vlažnost zraka, ublažavaju uličnu buku i svojim lišćem skupljaju prašinu. Njima se naglašavaju pravci, ističu vidici i perspektive, ublažava se jednoličnost sivih pročelja kuća ili se prikrivaju neprivlačne građevine. U gradovima se drvoredi nalaze duž ulica, šetališta i trgova, a nekada se njima obilježavalo početke i završetke cesta na ulazima i izlazima iz gradova, te prilaze grobljima, crkvama, željezničkim stanicama, vidikovcima, dvorcima i drugim značajnim građevinama. Često ih se sadilo od plodonosnih vrsta kao što su pitomi kesten, orah, oskoruša, badem i druge vrste voćaka. Današnji drvoredi uglavnom se sastoje od otpornijih, većih i starijih stabala platana, divljih kestena, lipa ili jasena. Ponekad se protežu samo uz jednu stranu ulice, a ponekad uz obje strane, pa tako nastaju aleje.

Javorolisna platana

drveće s velikim i gustim krošnjama koje su bacale

debelu sjenu, štitile od vjetra i pridonosile vizual-

nom stapanju ceste s njezinom okolinom. Nakon

izgradnje prvih autocesta, nasadi drveća dobili su

novu ulogu razbijanja monotonije na dugačkim i

ravnim pravcima koji umaraju vozače.

U našoj zemlji postoje mnoga stara pojedinačna

stabla, drvoredi, parkovi, perivoji i drugi oblici vrt-

nog i parkovnog oblikovanja koji imaju estetsku,

stilsku, umjetničku, kulturno-povijesnu, ekološku

ili znanstvenu vrijednost, a preko stotinu ih je zašti-

ćeno kao spomenik parkovne arhitekture. Osobitu

vizualnu vrijednost imaju visoka i snažna stabla pla-

tane, raskošne krošnje i specifične bijele kore debla

koja se ljušti u krpama. Postoji više vrsta platana, no

u Europi je najrasprostranjenija javorolisna platana,

križanac američke i azijske platane. To je naša obič-

na platana koju najčešće susrećemo u drvoredima i

parkovima. Vrlo je otporna i boljih svojstava od oba

svoja roditelja. Krošnja joj je široka i razložena ali

gusta pa stvara dobru sjenu.

Najstarijim nasadima platana kod nas pripa-daju dva drvoreda zasađena prije dvjesto godina List i plod platane

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 17

uz staru Lujzijansku cestu. Lujzijana je sagrađena

početkom 19. stoljeća za vladavine Habsburške

monarhije kao prva moderna planinska cesta u Hr-

vatskoj. Njezina izgradnja bila je povjerena vojnič-

kom časniku Filipu Vukasoviću, a radovi su započeli

1803. godine u središtu Rijeke, na Fiumari, uz staro

korito Rječine. Na poticaj riječkog trgovca Ljudevi-

ta Adamića, ondje je 1806. godine zasađen drvored

platana koji je obilježavao početak Lujzijanske ce-

ste. Kao veletrgovac, graditelj i poticatelj kulturnog

i društvenog života, Adamić je nastojao preobraziti

Rijeku u moderan grad te se zalagao za izgradnju

Lujzijane koja će bolje povezati riječku luku i unu-

trašnjost.

Pred sam završetak izgradnje Lujzijanske ceste,

Napoleonove trupe napale su Austriju i Vukasović je

bio pozvan na bojno polje. U velikoj bitci kod Wa-

grama ranjen je topovskom kuglom nakon čega je

podlegao ranama ostavivši nedovršenim svoje ži-

votno djelo. Preostali kilometri do Karlovca završeni

su pod francuskom upravom 1811. godine. U skladu

s tadašnjim načinom uljepšavanja cesta, Francuzi su

uz Lujzijanu na ulazu u Karlovac zasadili aleju pla-

tana. Tridesetih godina 20. stoljeća nazvana je Mar-

montovom alejom po maršalu Augustu Marmontu,

vrhovnom upravitelju francuske provincije Ilirije.

Marmontova aleja dugačka je 850 metara i izvor-

no se sastojala od 112 stabala javorolisne platane.

Kao spomenik parkovne arhitekture zaštićena je

1968. godine temeljem Zakona o zaštiti prirode i

upisana u registar posebno zaštićenih objekata pri-

rode. No još 1905. godine aleju platana nastojalo se

sačuvati urbanističkim planom. Tada je bilo propi-

sano da obiteljske kuće koje će se podizati uz aleju

moraju biti odmaknute od platana toliko da ispred

njih stanu vrtovi. Zbog starosti i dotrajalosti veći

dio stabala postepeno je zamijenjen novima. Izvor-

ne platane koje su preživjele do danas stare su dvje-

sto godina koliko i sama Lujzijanska cesta koju štite

svojim krošnjama.

natjecanja EFSN

Piše: Ana Juričić – Musa

Foto: O. Vlainić

Hrvatske šume iskoristile su priliku da se

predstave kao sljedeći domaćin prvenstva

te su na natjecatelištu postavile štand s

promotivnim materijalima i gastronom-

skim specijalitetima Gorskoga kotara. Zanimanje za

Hrvatsku nadmašilo je sva očekivanja, a naša je ekipa

uložila veliki trud da dostojno predstavi svoju zemlju

i tvrtku. Sve je to nagrađeno velikim pljeskom i pri-

znanjem na završnoj ceremoniji kad je Željko Ledin-

ski u ime sljedećeg domaćina prvenstva, Hrvatskih

šuma, preuzeo zastavu EFNS-a i pozvao prisutne da

se u jednakom broju (čak 1360 sudionika iz 22 ze-

mlje!) pojave na 45. EFNS-u u Hrvatskoj.

Hrvatska se vratila sa zlatnom medaljom!

Drvored platana uz staro korito Rječine ljeti

Piše Foto

Lara Černicki

Netom završen 44. EFNS (Europsko prvenstvo šumara u nordijskim disciplinama), održan od 27. veljače do 04. ožujka u njemačkom gradu Todtnau, za hrvatske šumare bio je i više nego uspješan – po prvi se put hrvatska ekipa s natjecanja vratila sa zlatnom medaljom! Osvojio ju je Alen Abramović iz UŠP Delnice u kategoriji M31, u utrci klasičnim stilom na 10 km. Bio je to najljepši mogući uvod u pripreme za 45. europsko prvenstvo šumara u nordijskim disciplinama koje će se sljedeće godine održati u Hrvatskoj, u Gorskom kotaru.

Gužva na hrvatskom štandu

18 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

1 Start štafete

2 Pobjednička vožnja Alena

Abramovića

3 Prvo mjesto Alena Abramovića

4 Momčadi štafeta

5 HŠ preuzele zastavu EFNS-a

Samo natjecanje odvijalo se u klasičnom ili slobod-

nom stilu. U klasičnoj tehnici na 10 km, osim zlatnog

Alena Abramovića natjecali su se i Franjo Jakovac iz

UŠP Delnice, koji je u kategoriji M51 osvojio 12. mjesto,

zatim Denis Štimac (UŠP Delnice), koji je u jakoj konku-

renciji od 126 natjecatelja u kategoriji M41 osvojio 49.

mjesto, dok je Damir Trnski bio 116., te Hranislav Jako-

vac iz HŠD-a koji je u kategoriji M71 osvojio 20. mjesto.

Ženske natjecateljice u klasičnoj tehnici bile su Ti-

jana Grgurić (21. u kategoriji Ž41) i Marija Gubić (15. u

kategoriji Ž51).

U utrci slobodnim stilom na 10 km rezultati su bili

sljedeći: Blažimir Crnković iz UŠP Delnice u kategoriji

M21 osvojio je 6. mjesto, dok su u kategoriji M41 na-

stupili Mladen Šporer (9. mjesto), Neven Vukonić (43.

mjesto), Andrija Crnković (51. mjesto), Klaudio Lisac

(54. mjesto), Goran Prelac (55. mjesto), te Tomislav

Kranjčević (65. mjesto).

Osim pojedinačnih utrka, trčale su se i štafete. Od

ukupno 82 prijavljene muške štafete, Hrvatska je prija-

vila dvije ekipe, od kojih je “Hrvatska 1“ u sastavu Alen

Abramović, Franjo Jakovac, Blažimir Crnković i Mladen

Šporer zauzela odlično 8. mjesto, dok je „Hrvatska 2“ u

sastavu Denis Štimac, Goran Prelac, Andrija Crnković i

Neven Vukonić osvojila 43. mjesto.

Ženska štafeta, gdje se Tijani Grgurić i Mariji Gubić

iz UŠP Delnice kao treća članica pridružila slovenska

natjecateljica Janja Lukanc, stigla je na cilj kao dvade-

setčetvrta.

Osim samog natjecanja u biatlonu, sastavni dio

ENFS-a uvijek su i stručne ekskurzije. Tako su sudio-

nici ove godine mogli izabrati po dvije od ukupno 9

ponuđenih ekskurzija, od posjeta lokalnoj šumarskoj

i drvoprerađivačkoj industriji, gospodarenja šumama

duglazije u gradskim šumama Freiburga, posjeta seo-

skom gospodarstvu pa sve do posjeta gornjerajnskim

vinogradima ili razgledavanja najtoplijeg njemačkog

velegrada Freiburga.

Na skupštini Upravnog vijeća EFNS-a u Tod-tnau ove se godine birao novi predsjednik. Dosadaš-

nji predsjednik Nijemac Rudi Kynast nije se kandidirao

zbog novih poslovnih izazova te je za njegovog na-

sljednika jednoglasno izabran Šveđanin Gunnar Olof-

sson, donedavni direktor Sveaskoga (Švedskih šuma).

Ostali članovi Upravnog vijeća su počasni predsjednik

Erwin Lauterwasser, potpredsjednik Rudi Schlembach,

blagajnik Bruno Gallmann, voditelj poslova Uli Hueg,

tehnički delegat Siegfried Kaltenbach, Thomas Winter-

halter (zadužen za informatiku i komunikaciju s čla-

nicama) te Frank Schmidt (zadužen za PR i sponzore).

Pod predsjedanjem novog Upravnog vijeća EFNS-

a, na ovogodišnjoj sjednici predstavili su se i sljedeći

domaćini natjecanja – Hrvatska za 2013. te Švicarska

(Lenzerheide) za 2015. godinu. Domaćin za 2014. dogo-

voren je već ranije te će se natjecanje održati u Finskoj.

Prema svemu viđenom u Todtnau, Hrvatske šume

i suorganizatora Hrvatsko šumarsko društvo čeka

puno priprema. Organizacijski odbor 44. EFNS-a

odradio je izvrstan posao i neće ga biti lako nadma-

šiti. No, uz poznatu hrvatsku gostoljubivost i ljepote

Gorskoga kotara, gdje će se natjecanje potkraj sljede-

će veljače održati, ni to nije nemoguće.

20 HRV KE ŠUME 184 l TRAVANJ 2012.

Uzadarskom arhipelagu na granici srednje

Dalmacije i Kvarnera, jugoistočno od otoka

Maloga Lošinja smješten je mali otok Silba.

Kao najsjeverniji dalmatinski otok pomorci

ga nazivaju i granicom ili vratima Dalmacije. Nalazi se

između susjednih otoka Premude i Oliba, dug je 8,3

km, širok 3,3 km, površine je 15 četvornih kilometara.

Proteže se u smjeru sjever-sjeverozapad-jug-jugoistok,

a okružuju ga na zapadu Silbanski kanal te na istoku

Olibski kanal. Gledan iz zraka ima karakterističan oblik

broja osam, a u najužem dijelu, širine približno 700 m,

smješteno je istoimeno mjesto, jedino otočno naselje.

Silba je od 79 hrvatskih otoka i 52 otočića 29. po veli-

čini, pripada grupi manje naseljenih naših otoka, a naj-

bliži mu je obalni grad Zadar, udaljen oko 30 nautičkih

milja. Najviša otočna točka je Varh(80 m). Otočna obala

duga je 25 km , dosta je razvijena, a obuhvaća pješča-

ne i šljunčane plaže smještene unutar prekrasnih uvala

i zaljeva. Duž obale mogu se pronaći brojna mjesta za

kupanje u jednom od najprozirnijih mora na Jadranu.

Ispred naselja se nalaze najljepša pješčana plaža Šotori-

šće i uvala Pernastica koja, uz još mnoge uvale i zaljeve,

pruža utočište barkama, brodicama, jahtama i drugim

plovilima. Na otoku su dvije luke: u zapadnom dijelu

Žalić te u istočnom Mul. U zapadnoj luci, u kojoj je 1992.

godine sagrađeno novo pristanište, pristaju putnički

brodovi, a za lošega vremena katamarani mogu pristati

i u istočnoj. U njoj su vezani čamci mještana, a ljeti se

iza lukobrana vežu plovila nautičara. Otok je to duge

pomorske tradicije, otok kapetana, kapetanskih dvora

i stotine jedrenjaka.

Otok neuzvraćene ljubavinaši otoci SILBA

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić, Arhiva

Biljni svijet otoka Silbe znakovit je po samonikloj mediteranskoj fl ori koja se javlja u različitim oblicima, od makije do vrlo gustih šuma hrasta crnike. Osim autohtonih crnikovih šuma, na otoku je još pedesetak šumica alepskog bora.

Toranj Toreta – najpoznatija otočna znameni-

tost – Silba je dobila ime od latinske riječi selva, silva

(šuma), naseljena je još u ilirsko doba, a postoje tragovi

i iz rimskoga, kao što su nalazi novca, potopljenih bro-

dova i sarkofaga. Spominje je i Konstantin Porfirogenet,

Hrvati su je naselili u 8. stoljeću, a pod austrijskom je

upravom u 19. stoljeću. Bogata je njena sakralna po-

vijest jer ima sedam bijelih kapelica i čak šest crkvi.

Najstarija od njih je crkva Svetog Ivana iz 16. stoljeća,

smještena sjeverno od glavne ceste i nedaleko od sre-

dišta otoka. Crkva Sv. Marka iz 17. st. nalazi se u sredini

mjesnoga groblja, u blizini plaže Pocukmark (pod sve-

tim Markom), koja je po crkvi dobila ime. Crkva Sv. Ma-

rije od Karmela iz 17.st. te obližnji samostan pripadali

su franjevcima, a smješteni su nedaleko od plaža Tratica

i Carpusina. Crkva Sv. Ante izgrađena je polovicom 18.

stoljeća. Najpoznatija i najprepoznatljivija znamenitost

i simbol Silbe je šesterosruki toranj Toreta s vanjskim

zavojitim stubištem, koji je prema legendi izgradio u

19. stoljeću kapetan Petar Marinić, kao uspomenu na

neprežaljenu ljubav. Ovaj neobični toranj visok je 15 m,

privlači osobitu pozornost turista jer im služi kao vidi-

kovac. Naime, s njegova se vrha pruža jedinstven, ne-

zaboravan i čudesan pogled na susjedno otočje i akva-

torij, u što smo se i sami uvjerili.

Šume u sastavu gospodarske jedinice Zadarski

otoci – Biljni svijet otoka Silbe znakovit je po samonikloj

(autohtonoj) mediteranskoj flori koja se javlja u različitim

oblicima, od makije do vrlo gustih šuma mediteranskoga

hrasta crnike (Quercus ilex). Osim autohtonih crnikovih

20 HRVHRVATSATSKEKE ŠUMŠUMEE BROJ 184 ll TRAVANJ 2012

boboobobobooob rrraa...

Kao najsjeverniji dalmatinski otok, pomorci ga nazivaju i granicom ili vratima Dalmacije, a na najužem njegovom dijelu smješteno je istoimeno i jedino otočno naselje.

Otok Silba snimak iz zrakaKontrast između šumskih površina i oskudne mediteranske vegetacije

184 l TRAVANJ 2012. HRV KE ŠUME 21

šuma, na otoku je još približno pedesetak šumica alep-

skog bora (Pinus halepensis). Gledajući po posjedništvu

i vlasništvu, katastarska općina Silba zauzima 69,48 ha

šumskih površina (obraslih, proizvodno i neproizvodno

neobraslih i neplodnih). One su u sastavu gospodarske

jedinice Zadarski otoci (oko 5900 ha) kojom gospodari

Šumarija Zadar (Uprava šuma Split). Gospodarska jedini-

ca smještena je na području dviju šumsko-vegetacijskih

zona, eumediteranske i stenomediteranske, koje pri-

padaju mediteransko-litoralnom pojasu mediteranske

vegetacijske regije. Eumediteransku zonu karakterizira

šuma hrasta crnike s mirtom (Myrto-Quercetum ilicis),

uglavnom njeni degradacijski stadiji. To su čiste šume i

makije ovoga hrasta, građene isključivo od zimzelenih

drvenastih vrsta, bez udjela listopadnih. Silbanjsku ma-

kiju čine pretežito planika, mirta, šmrika, brnistra i dr. Ste-

nomediteranska zona karakteristična je po šumi alepsko-

ga bora i crnike (Querco ilicis-Pinetum halepensis), koja

u GJ Zadarski otoci obuhvaća sjeverniji otočni dio. To su

mješovite šume s većim ili manjim udjelom crnike, domi-

nantnu etažu oblikuje alepski bor, a u podstojnoj etaži

javlja se bujno razvijen sloj mediteranskoga grmlja (crni-

ka, tršlja, lemprika, mirta, tetivika i dr.).

Cilj gospodarenja – općekorisne funkcije šuma – S

obzirom na to da je u posljednjih tridesetak godina sto-

čarstvo na ovome području u opadanju, postupno se au-

tohtone šumske zajednice prirodnom sukcesijom šire na

nekadašnje pašnjačke površine. Mogućnost iskorištavanja

glavnoga šumskog proizvoda (drvne mase) ograničena

je sastavom i kvalitetom šumskih sastojina te njihovom

nezrelošću. Provode se samo sanitarne sječe, prorede te

sanacija opožarenih sastojina. Stoga su u novije vrijeme

osredne funkci e šuma ostale znača ni e od roizvod-

nih snovni u cil os od n o ćek ris e fun ci e

(društvene i zaštitno – ekološke), a posebice se to odnos

na turističke, ekološke, estetske i rekreacijske. Treba ista

knuti kako je Silba uz Mljet najšumovitiji i najzeleniji hrvat

ski otok. Na njemu se nalazi lovište koje se prostire i na ne

nastanjene otočiće Grebene. Zauzima površinu oko 150

ha, a Hrvatske šume gospodare na 69 ha. Na Silbi nem

otrovnih životinja i biljaka, a u šumama hrasta crnike mož

se naići na divlje kuniće. Na otoku biljni pokrov obuhvaća

poznate mediteranske voćne kulture, mnoštvo ljekovitog

aromatskog te začinskog i ukrasnoga mediteranskog bilja

Među voćarskim kulturama najzastupljenije su maslina

smokva, badem te neznatno vinova loza.

Bez automobila i hotela – Po mnogočemu Silba je

jedinstven otok, kao stvoren za godišnji odmor i pogo-

dan za svakoga da odmori i okrijepi dušu i tijelo te se su

sretne s djevičanskom prirodom. Uz ugodnu mediteran-

sku klimu, kristalno čisto i toplo more, ugodni ljetni vjeta

maestral, neponovljive zalaske sunca, otokom vladaju

mir i tišina jer nema prometa, što svakom posjetitelju

omogućuje potpuno psihičko opuštanje. Naime, nema

automobila ni motocikala, a bicikli su prava rijetkost. Je-

dina dozvoljena prometala su, uz pokoji bicikl, i moped

mjesnoga poštara, ručna kolica na dva kotača i traktori s

prikolicom. Zanimljivo je da se traktori, prema otočkome

redu, za prijevoz stvari mogu koristiti samo jedan sat pri-

je i jedan sat poslije dolaska broda. Stoga je ovaj prostor

raj za pješake i za sve one koji žele uživati u prirodnome

miru i svježem zraku, osobito tijekom šetnje kroz šumu.

Na otoku je nekoliko restorana, kafića, trgovina, pošta,

mjenjačnica i turistički ured, no nema nijednoga hotela.

Turisti mogu dobiti privatni smještaj tijekom cijele sezo-

ne. Unatoč činjenici što se Silba doima kao miran, samo-

tan i slabo nastanjen otok (manje od 300 stanovnika),

ipak nudi različite sadržaje (rekreacijsko trčanje, plivanje,

tenis, odbojka na plaži, surfanje, jedrenje i dr.), a za noć-

ni život zadužena su dva noćna kluba. Na maloj površini

nudi se bogat kulturni sadržaj jer ima mnogo galerija i

ljubitelja umjetnosti. Najpoznatija je galerija Marije Uje-

vić - Galetović koja je ujedno i parkovna galerija. Unutar

parka održavaju se izložbe i predstavljaju skulpture u nji-

hovom prirodnomo okruženju.

Raj na zemlji, prirodne ljepote i osebujnost –

Ovaj prelijepi i čudesni otok, kojeg zovu i otokom neuz-

vraćene ljubavi te rajem na zemlji, svake godine posjete

mnogobrojni turisti dolazeći trajektom ili katamaranom,

uglavnom iz Zadra. Zbog njegovih iznimnih prirodnih

ljepo a i ose os i i ek u i nov raćaju.

iiii

----

-----

----

000 000000

aa aaa aa

ee ee

iiiii

iiiiii

...

,, , ,

eeeeeee

-------

--

-----

rrr

j jj j

nininininih,, aaaa a oo osnsnsnsnovovovovnininini su ciciljlj gg gggggosososos ooodaaaddaarerererennnnjjjjaaa a oopooooppćećećećekokkoriririririsnsnsnsne e fufunknkcicicici eejejjeejj

ggg

ljljjjljljjjjepepepeepeepepepppototooototttaaaaa aaaa iiiiiii ososossososososebebebebebeebebeb

BROJ 184 ll TRAVANJ 2012 HRVHRVATSATSKEKE ŠUMŠUMEE 21

gg j g pp

jejejejejj kkk mumumumum ss sseee e izizizzizizzznonnnononnonnonononovvvavvvaa vvvvv v v vvraaarrrraaćaćaćaćaćaććaćaćaćajjujjujujj . bbbbbbujujujujujujujujujjnononononon ststttsttstttiiiii,i,i,, uuuuu uuuuuviviviviviv jjjjjjj

Silba je uz Mljet najšumovitiji i najzeleniji hrvatski otok. Gledajući po posjedništvu i vlasništvu, istoimena katastarska općina zauzima 69,48 ha šumskih površina, a u sastavu je Šumarije Zadar (UŠP Split). Na otoku se nalazi lovište površine oko 1500 ha, a Hrvatske šume gospodare na 69 ha.

Uz ugodnu mediteransku klimu, kristalno čisto i toplo more, ugodni vjetar maestral, neponovljive zalaske sunca, otokom vladaju mir i tišina jer nema prometa (automobila, motocikla i dr.), što svakom posjetitelju omogućuje potpuno psihičko opuštanje.

Čudesni i neponovljivi zalazak sunca

Toranj i vidikovac Toreta

najpoznatija otočna

znamenitost

Jedno od pristaništa

povijest

Granične kamene oznake nisu se u povijesti

koristile samo za obilježavanje granica poljo-

privrednog zemljišta. Njima su se obilježava-

la i ostala područja od posebnog državnog

interesa, primjerice šume. Posebna pozornost takvog

obilježavanja šuma bila je u vrijeme vladavine Mletačke

Republike, ali i za vrijeme vladavine Austrougarske dr-

žave. O tome danas svjedoče brojni ostatci tih kamena

međaša u Istri.

U Motovunskoj šumi u Istri, koja se nalazila izravno

pod vlašću Vijeća desetorice, mogu se naći granične

oznake koje datiraju iz 1799. Kada je izvršeno treće

označavanje šuma, najveći dio kamenova – graničnjaka

koji je pronađen iz tog vremena sadrži kao oznake, ukle-

sana slova CX (Consiglio dei dieci) i slova CF (Confine

forestale ili Catastro forestale) te broj iz serije. Pojedine

oznake koje su označavale šumske predjele imaju ukle-

sane grbove, iznad kojeg se nalaze inicijali ZP i oznaka

predjela.

U šumi Kontija (Istra) najveći dio graničnih ozna-

ka pripada austrijskom razdoblju s uklesanim slovima

Kaiser und Konig i brojem po sustavu tekućih brojeva.

Te granične oznake najvećim dijelom su izrađene od

kamena vapnenca, manjim dijelom od pješčenjaka. Di-

menzija su od 70 do 300 cm, na njima su i oznake po-

put godine, slova, križa, grbova i sl. Na gornjem dijelu

nalaze se urezane linije koje označavaju smjer pružanja

granice.

U članku pod nazivom „Omeđivanje šuma“, šumara

Vatroslava Cermana (šumarski list br. 2 iz 1897.), sazna-

jemo nešto više o postavljanju tzv. međašnih znakova.

Ako nema prirodnih međa (granica), mogu se koristiti

međe od kamena, stupova, humaka ili drveta. Po njemu

najprikladnije je kamenje, ako nabava istog nije presku-

pa. No, kao međaš može se koristiti samo pravilno iskle-

sani kamen, pošto se neuređeni kamen na terenu ne bi

mogao raspoznati.

Stupovi međaši rade se od hrastovine, moraju biti

deblji, istesani i vidljivim znakovima obilježeni. Podze-

mni dio stupa mora biti dobro ukopan u zemlju i zako-

van da se ga ne može lako izvući. Da bi se podzemni dio

stupa sačuvao od truljenja, treba ga nad vatrom pou-

gljeniti i drvenim katranom dobro namazati dok ugljen

još nije ugrijan. Oko svakog od ovih međaša treba isko-

pati humak od zemlje. Zemljani humak bez stupa ili

kamena ne traje dugo, unište ga kola koja preko njega

prijeđu ili ga razruju svinje.

HUMKE

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše, Arhiva

Granični međaši u šumi

Izrada humki 1929. Humke (Lugarski priručnik 1953.)

U antičko doba

u Istri i Dalmaciji

postupkom

centurijacije

nastojale su se

utvrditi granice i

veličine prvobitno

zemljišnih posjeda.

Centuriji su bili

zemljišni posjedi

veličine 710x710

metara, dijelili

su se na manje

jedinice jugere.

Juger dolazi od

riječi „iugum“

što znači jaram,

a veličina jednog

jugera označavala

je površinu koju

je par volova

moglo izorati u

jednom danu.

Granice između

pojedinih jugera

označavale su se

kamenom od kojih

su kasnije nastajali

suhozidovi kao

granice posjeda.

Za graničnike ne predlaže ni stojeća stabla, jer po

njemu ne nalaze se uvijek točno na samoj granici, a

teško se raspoznaju i među ostalim drvećem. Lako se

unište sa starošću ili krađom. Autor zaključuje „stabla

ne valja koristiti kao međaše“. Po njemu najprikladnije

za obilježavanje granica su grabe, iskopane od grani-

ce do granice. U istu svrhu mogu se koristiti i nasipi od

kamenja, plotovi i živice. Rijeke, planine i ceste su pri-

rodne granice. Da bi se uklonila mogućnost prijevare,

kamenje, stupovi i kolci koji služe u svrhu razmeđivanja

moraju se obilježiti i na druge načine, uz pomoć križeva,

grbova, brojeva ili nekih drugih znakova.

U Zakonu o šumama iz 1929. govori se isto tako o na-

činima obilježavanja granica u šumi. Između ostaloga

u članku 13. piše da se za znakove unutarnjeg razdije-

Klesana humka u državnim šumama

Šumarija Vrbovsko

22 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

ljenja šuma upotrebljava u pravilu kamenje, ukoliko ga

ima u blizini. Kamenje treba obraditi na onom dijelu koji

je iznad zemlje.

Ukoliko nema kamenja, postavljaju se stupovi od

hrastovog, borovog ili jelovog drveta, dužine od 1

metra do 1,20 metara, koji se zakopavaju u zemlju na

dubini od 60 cm. Oko stupa treba napraviti humku od

zemlje, na kršu od kamena. Da bi se spriječilo oštećiva-

nje zemljanih humaka, mogu se po potrebi oplesti ple-

terom ili se oko njih treba iskopati jarak. Na svaki kamen

stavljaju se obilježja u vidu razlomka. U nizinskim i pri-

brežnim šumama s prosjekama, veliko slovo u brojniku

označava glavnu ili bočnu prosjeku, a broj u nazivniku

redni broj humke, odnosno prosjeku. Međe pojedinih

šumskih uprava uglavnom su bile i granice odjela te su

se jasno obilježavale. Znakovi su se postavljali tako da

omoguće na terenu laku i brzu orijentaciju.

Ove primjere vezane uz obilježavanje granica u šumi

raznim znakovima pronašli smo u literaturi. No i na te-

renu postoji cijeli niz materijalnih dokaza, ostataka me-

đašnih znakova. Thurn – Taxis, vlasnik šuma u Gorskom

kotaru, prije II. svjetskog rata obilježavao je vanjske gra-

nice posjeda klesanim humkama. Humke su bile obilje-

žene brojevima koji su se podudarali s brojevima iste

humke ucrtane u gospodarskim kartama. U Gorskom

kotaru ima i ostataka obilježba posjeda šuma, zemljiš-

nih zajednica i državnih šuma (obilježenim humkama i

prosjekama danas vidljivim na terenu). Obilježene su i

granice četveromeđa, tromeđa i dvomeđa katastarskih

općina s vidljivim klesanim humkama iz 1820.

Nažalost, mnoga od tih obilježja nestala su tijekom

vremena, zatrpana su, oštećena ili ukradena. Spomen

su na jedno davno vrijeme, iz šumarske prošlosti, koje

ne treba prepustiti zaboravu. Ono što je preostalo tre-

balo bi kao pravu kulturnu baštinu spasiti i pohraniti

u muzeje ili na neko drugo mjesto. Sačuvalo bi se kao

spomen na generacije šumara koje su predano i odgo-

vorno radile i ovaj dio posla na razgraničavanju posjeda

i postavljanju međa

Humka na tromeđi katastarske općine Završje

Humka Thurn Taxisa

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 23

UHrvatskoj obitava samo jedna predstavnica

kopnenih kornjača, a to je obična čančara (lat.

Testudo hermanni), koja je zakonom strogo

zaštićena vrsta hrvatske faune. Taksonomski

gledano, čančara spada u rod Testudo unutar porodice

kopnica (Testudinidae). Područje rasprostranjenosti obič-

ne čančare u Hrvatskoj je zapravo vrlo ograničena. Naime,

kod nas je vezana samo za mediteransko područje sa sje-

verozapadnom granicom Zadar – Novigrad – Obrovac.

Sjeverozapadno od te granice, kao i u kontinentalnim pre-

djelima naše domovine, ova vrsta prirodno ne dolazi.

Obične čančare kreću se na kratkim i zdepastim no-

gama sa zajedno sraslim prstima. Na prednjim nogama

imaju 5, a na stražnjim 4 kandže. Tijelo im prekriva ma-

slinasto žut oklop duljine do 20 cm s tamnim šarama i

crnim rubom odozdo. U trenutku kada osjeti bilo kakvu

opasnost obična čančara uvuče se u svoj čvrsti oklop. Na

vrhu repa imaju oštar šiljak, a upravo po repu i šiljku ra-

zlikujemo mužjaka i ženku. Mužjaci imaju duži i izrazito

ušiljen rep, dok je kod ženki kraći i manje ušiljen.

Čančare žive po suhim, kamenitim predjelima medi-

teranskog područja, po rubovima maslinika i obradivim

oranicama, a često zalaze u makiju i šikaru. Rijetko ih mo-

žemo naći iznad 700 m nadmorske visine, jer čančare ne

vole ekstremne temperature, a zimu provode u hiberna-

ciji. Krajem listopada, plitko pod zemljom, čančara iskopa

rupu u kojoj će provesti hladne zimske dane i dočekati

proljeće. Nakon buđenja iz zimskog sna, tijekom ožujka

i travnja, ženka odmah kreće u potragu za partnerom.

Kako bi privukla mužjaka, ispušta mirise prepoznatljive

samo čančarama. Kada pronađe mužjaka, u lipnju dolazi

do parenja. U vrijeme parenja mužjaci suparnici postaju

vrlo ratoborni te se satima znaju međusobno sukobljava-

ti i gristi. Kada započne parenje mužjak prvo njuši i gricka

ženki prednje noge i glavu, a ona lagano bježi pred njim.

Ako ženka ne pristaje na parenje, mužjak zna biti vrlo

agresivan prema njoj. Ženke običnih čančara spolno su

zrele s 10 godina.

Nakon parenja i oplodnje ženka počinje tražiti pri-

kladno mjesto za polaganje jaja. Obično je to neko za-

klonjeno mjesto, izloženo suncu, gdje prevladava rahla

zemlja. Čančara prvo vrhom čeljusti počinje dodirivati

zemlju, zatim ju grebe prednjim nogama, a kada je si-

gurna da je upravo to pravo mjesto za polaganje jaja,

počinje stražnjim nogama kopati rupu gdje će ih polo-

žiti. Cijeli taj proces polaganja jaja, od pronalaženja pri-

kladnog mjesta, kopanja rupe, polaganja i zatrpavanja

jaja u toj rupi traje oko 3 sata. Jaja su bijele boje, ovalna

ili okrugla, veličine golubljih. Čančare obično polažu od

3-15 jaja, a najčešće oko 6 – 8. Nakon što ih ženka položi, i

zatrpa rupu, završava njena briga o tim jajima i budućem

naraštaju. U rujnu izlaze male čančare iz jaja, prepuštene

same sebi. Sama inkubacija traje relativno dugo, između

8 i 11 tjedana, znači 60 do 90 dana, a ovisi o vremenskim

prilikama, odnosno temperaturi zraka. Što je tempera-

tura zraka niža, inkubacija je duža. Spol mladih čančara

ovisi o temperaturi zraka. Pri nižoj temperaturi izleći će

se veći broj mužjaka, a pri višoj od 31,5 °C ženke. Idealna

temperatura za inkubaciju je oko 30 °C i tada se uglav-

nom liježe podjednaki broj mužjaka i ženki.

Temperatura određuje spol kornjače

24 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

fauna ČANČARE

Kornjače se ubrajaju među najdugovječnije životinje na Zemlji. Neke jedinke, a naročito iz porodice kopnica (Testudinidae) mogu doživjeti i preko 50 godina. Međutim, zbog mnogih opasnosti kojima su izložene, utvrđeno je da im je prosječna starost u prirodi oko 35 godina. Ove spore i trome životinje mogu podnijeti teške povrede tijela, a njihova žilavost i vitalnost u biologiji su poznati kao rijetki primjeri među višim životinjama.

Piše: Mirna Frntić

Foto: M. Frntić, Arhiva

Nakon završetka embrionalnog razvoja malih kornja-

ča, započinje proces izlijeganja. Taj proces nije nimalo

lagan, jer se male kornjače moraju probiti kroz ljusku ja-

jeta, a zatim kroz sloj zemlje kojim su jaja prekrivena. Pro-

ces izlaženja iz jaja traje od 8 do 24 sata, no ne uspiju sve

kornjačice izaći van isti dan. Tek rođene kornjačice, veliči-

ne su 30 – 40 mm, težine 6 – 8 g, oklop im je sav zgužvan

i naboran i takve su prepuštene same sebi. Vrlo su živah-

ne, odmah se počinju kretati, a kroz par dana oklop im se

izravna i svakim danom postaje sve čvršći. Rastu polako,

a veličinu svojih roditelja dostići će tek za 5 – 7 godina.

Otporne su te dobro preživljavaju razne ozljede.

Odlučite li u svom domu imati običnu čančaru kao ja,

morate znati da kornjače nisu uobičajeni kućni ljubimci.

S obzirom da su divlje jedinke strogo zaštićene, nikako ih

ne smijete uzeti iz prirode, već svoju kornjaču morate ku-

piti u zoo shopu. Za udomljavanje vam je potreban pla-

stični terarij s pijeskom te mješavinom treseta i zemlje.

U terariju joj je potrebno napraviti skrivalište, u koje se

može zavući i sakriti kada joj dosade nepoželjni pogledi.

Temperatura zraka trebala bi se kretati oko 27 – 30 °C, a

ako nisu zadovoljeni ti uvjeti potrebno je postaviti elek-

trične žarulje. Što se tiče hranjenja obične čančare nisu

izbirljive. Hrane se lišćem sočnih biljaka, voćem i plodovi-

ma, kukcima, životinjama u raspadanju, gujavicama i pu-

ževima. U hranu bi im trebalo dodavati mineralni prah za

gmazove, a povremeno i vitamine za kornjače u kapima.

Stavite li joj previše hrane, čančara će polako tu hranu

žvakati od jutra do mraka. Ostavite li ju slučajno samu u

svome domu, i nekuda otputujete, ne brinite, bez hrane

može preživjeti i nekoliko tjedana. S obzirom da obične

čančare u prirodi hiberniraju, tijekom zime ih je potrebno

preseliti na neko hladnije mjesto, npr. podrum, gdje se

temperatura neće spustiti ispod 4 °C. Također za hiberna-

ciju ih moramo pripremiti, tako da ih prestanemo hraniti

2 – 3 tjedna prije preseljenja, a terarij treba ispuniti suhim

lišćem ili sijenom, ili ih jednostavno preseliti u neku kutiju

koja će biti ispunjena suhim lišćem ili sijenom.

Mislite li ipak da je jednostavnije čančaru držati u vrtu,

morate uzeti u obzir da su čančare dobri kopači te da će

vam možda prokopati prolaz ispod ograde i pobjeći.

Zato prije nego se odlučite na udomljavanje obične

čančare, imajte na umu da čančare žive po 40 godina i

da rastu tijekom cijelog života te ćete im morati osigu-

rati prihvatljiv smještaj, a sebi ćete stvoriti dugogodiš-

nju obavezu. Sjetite se i činjenice da su čančare nosioci

parazita. Iako su ti paraziti često bezopasni za životinju i

uglavnom ne prelaze na čovjeka, nakon diranja čančare

obavezno treba oprati ruke. Imajte na umu i to da čanča-

re ne vole da ih se nosi po rukama!

Iako je strogo zaštićena vrsta životinja, i donedavno

su bile česti stanovnici naših vrtova, parkova i zelenih po-

vršina, nažalost, njihov broj se svakim danom smanjuje

i obične čančare postaju sve rjeđe i ugroženije. Naime,

upravo je napredak ljudske civilizacije doveo ove korisne

i zanimljive životinje u tako nepogodan položaj. Zahva-

ljujući svakodnevnoj užurbanoj izgradnji gradske i stam-

bene infrastrukture, parkovi i zelene površine svakim

se danom smanjuju, a promet postaje sve intenzivniji.

Čovjek u održavanju svojeg vrta sve više podliježe kori-

štenju umjetnih gnojiva i kemijskih sredstava, a poljopri-

vredne površine obrađuje mehaniziranim strojevima. Ne

smijemo zaboraviti da su ove vrste životinja u našim kra-

jevima često predmet ilegalne trgovine. Naime, čovjek ih

izlovljava iz prirode i prodaje na crnom tržištu. Također

treba spomenuti i požare na području Dalmacije. Naža-

lost, svi ti procesi utječu na smanjivanje prirodnog stani-

šta i brojnosti ovih sve rjeđih vrsta životinja. Stoga treba

što prije potaknuti ljudsku svijest o zaštiti i očuvanju ovih

već rijetkih vrsta životinja, kako ne bismo doveli u pitanje

njihov opstanak!

U Hrvatskoj, čančara je zakonom strogo zaštićena

vrsta životinje te je proglašena i strogo zaštićenom za-

vičajnom divljom svojtom. Za svaku prouzročenu štetu

nedopuštenim radnjama na čančari utvrđena je kazna u

visini od 4.000,00 kn.

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 25

šumska fl ora ZELJASTE BILJKE

MMnogocvjetna pokosnica, Salamunov

pečat (Polygonatum multiflorum) je ze-

ljasta trajna biljka iz porodice ljiljanovki

(Liliaceae), odnosno Asparagaceae po

novijem klasifikacijskom sustavu. Rasprostranjena je

u većem dijelu Europe i Azije (raste sve do Japana) te

u Sjevernoj Americi, a jedna je od približno 50 cvjet-

nica roda Polygonatum. Podanak je vodoravan, povr-

šinski odebljao, mesnat i člankovit. Stabljika je visoka

30-80 cm, snažna, gola, okrugla i jedra, uspravna ili

uzdignuta u luku. Listovi su eliptičnog ili širokojaja-

stog oblika, cjelovitoga ruba, dugi do 15 cm, široki 3

– 6 cm, u donjem dijelu suženi, naizmjenični i sjedeći.

Na licu su tamnozelene, a na naličju sivozelene boje.

Cvjetovi su zvonasti, cjevasti, zelenkastožuti, bez mi-

risa, sa po 6 prašnika, složeni po 2 do 5 u male viseće

grozdaste cvatove u pazušcima listova, na goloj, sa-

vijenoj peteljci. Jednostavni cvjetni ovoj perigon je

bijele boje, dug 10-20 mm, 1 – 3 mm širok, valjkastog

oblika, u gornjem dijelu stisnut. Latice su prljavobije-

le, sa zelenkastim vršcima. Cvatnja je tijekom svibnja

i lipnja. Plod je plavkastocrna bobica s pepeljastim

preljevom, duga 8 – 9 mm, slatkastog okusa.

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Raste u brojnim mezofi lnim, sjenovitim, hrastovo-grabovim i bukovim šumama, prilagođenim na umjerenu vlažnost zraka i tla. Nalazimo je u grmlju, uz rubove šuma, po šumskim čistinama, na livadama, od nizinskog do predplaninskoga pojasa.

Mnogocvjetna pokosnica (Polygonatum multifl orum) Listovi i zvonasti cvjetovi u grozdastim cvatovima

Plavkastocrni plodovi (bobice) slatkastog okusa

Salamunov pečat rasprostranjen je u većem dijelu Europe i Azije (raste sve do Japana) te u Sjevernoj Americi, a jedna je od približno 50 cvjetnica roda Polygonatum.

26 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

U brojnim mezofilnim šumama – Mnogo-

cvjetna pokosnica karakteristična je vrsta reda Fa-

getalia u sklopu kojega se javlja u brojnim mezo-

filnim, sjenovitim, hrastovo – grabovim i bukovim

šumama i šikarama, prilagođenim na umjerenu

vlažnost zraka i tla. Nalazimo je u grmlju, uz rubove

šuma, po šumskim čistinama, na livadama, od nizin-

skog do predplaninskoga pojasa. Raste na svježim

tlima bogatim humusom, neutralnim do umjereno

kiselim, rastresitim, pjeskovitim te na kamenitim ili

slabo ilovastim tlima.

U prizemnom rašću hrastovih i bukovih šuma –

U Hrvatskoj ova zeljasta biljka raste u sloju prizemnoga

rašća u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino

betuli – Quercetum roboris), uz vrste koje susrećemo u

kitnjakovo - grabovoj šumi i one svježijih terena (visiba-

ba, šafran, obična šumarica, brdska čestoslavica, kopit-

njak, bršljan, jagoda, zdravčica, mala pavenka, plućnjak,

Petrov križ i dr.). Nalazimo je i u brdskoj bukovoj šumi

s mrtvom koprivom (Lamio orvale-Fagetum sylvati-

cae), koja je rasprostranjena na kontinentalnoj strani

Dinarida te u Panonskome gorju, kao i u prijelaznome

području srednje Hrvatske na približno 400 – 750 m

nadmorske visine. U sloju prizemnoga rašća javlja se s

habulicom, lazarkinjom, običnom šumaricom, ženskom

paprati, lukovičastom i devetolisnom režuhom, cikla-

mom, rozetastom mlječikom, bršljanom, žutom i veli-

kom mrtvom koprivom i dr.

Otrovna i ljekovita svojstva – Biljka kao i ostale

vrste ovoga roda, zbog svojih listova, cvjetova i plo-

dova ima primjenu u hortikulturi te u vrtovima privlači

svojom gracioznošću. Treba istaknuti kako su svi njeni

dijelovi otrovni, jer sadrže aktivne tvari glikozid kon-

valamarin (poput glikozida Digitalisa) i konvalotoksin

(otrovniji od konvalamarina). Od saponina najznačajniji

su konvalarin i konvalarinska kiselina, a najviše ih ima

u svježoj biljci. Osim toga, biljka sadrži eterična ulja te

helidoninsku kiselinu. Znači, trovanja se očituju u tome

da glikozidi imaju kardiotonični učinak, a saponini iza-

zivaju upalu sluznica probavnoga sustava, povraćanje i

proljev. Trovanja su relativno rijetka, no mogu biti opa-

sna po život. Prema nekim istraživanjima, Salamunov

pečat ublažava pojedine tegobe tijekom menopau-

ze, prijeloma kostiju i dr. Korijen ubrzava ozdravljenje

nakon posjekotina i modrica, kožnih i drugih upala te

pojave akni. Njegova uporaba u borbi protiv šećerne

bolesti prvi je put zabilježena 1930. godine. Neki ame-

rički znanstvenici čak smatraju da su ova i još neke vrste

pokosnica jestive, no pritom je uvijek potreban krajnji

oprez. Naime, podanci bi se mogli skupljati za jelo na

mjestima gdje biljke rastu obilnije i u mnoštvu, ali tek u

nuždi i oskudici.

Sličnost sa širokolisnom pokosnicom – Ovoj ze-

ljastoj trajnici slična je širokolisna pokosnica (Polygo-

natum latifolium) koja ima izrazito bridastu stabljiku,

visoku 20-100 cm. Listovi su dugi 9-12 cm, široki 4 – 7

cm, jajastog oblika ili izduženo – eliptični, na vrhu uši-

ljeni. Po 1 – 5 cvjetova oblikuju grozdasti cvat. Plod je

sivkastocrna mesnata bobica. Biljka raste pretežito u

nizinskim područjima, u hrastovim stepskim šumama i

šikarama te u pojedinim poplavnim šumama.

Treba istaknuti kako su svi dijelovi mnogocvjetne pokosnice otrovni, a prema pojedinim istraživanjima, biljka ima i neka ljekovita svojstva. Američki znanstvenici čak smatraju da su ova i još neke vrste pokosnica uvjetno jestive (podanak), no pritom je uvijek potreban krajnji oprez.

Dijelovi biljke

Širokolisna pokosnica (Polygonatum

latifolium) sličnost sa Salamunovim pečatom

(Polygonatum multifl orum)

U šumskoj sastojini među

listincem

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 27

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 29

zanimljiva priroda EGZOTIČNO DRVEĆE

Grmoliko je i grbavo listopadno stablo koje

naraste u visinu od 2 do 8 metara. Kora je

tanka, po strukturi slična papiru, lako se lju-

šti. U proljeće cvjeta malim žutobjelkastim

cvjetićima s pet latica sakupljenih u metličasti cvat.

Iz cvjetova se razvijaju sjemenke, crvene ili smeđe

kvrgave bobice. Ponekad ova stabla rastu iz stijene ili

kamene gromade pa izgledaju kao da su pričvršćena

za stijenu odebljalim dijelom stabla koje raste izravno

iz korijena.

Prirodno mu je stanište područje sjeveroistočne

Afrike i jug Arapskog poluotoka. Pogoduje mu vapne-

Tamjan (Boswellia sacra) je stablo za koje se može reći da je kroz povijest imalo višestruku primjenu u svakodnevnom životu ljudi. Poznat je i pod nazivom olibanum ili sveta bosvelija. Naziv olibanum dolazi od arapske riječi „al Luban“, što znači mlijeko, asocira na mliječni sok iz ovog stabla. Koristilo se i koristi u vjerskim obredima, aromaterapji, uklanjanju neugodnih mirisa, u ljekovite i prehrambene svrhe.

Piš V Pl š

Tamjan – mirisno i ljekovito stablo

načko tlo, možemo ga naći i na visinama od 500 do

1500 metara.

Najpoznatiji je po smoli koju izlučuje poslije osam

do deset godina starosti. Jedno stablo tamjana do

kraja berbe može izlučiti od 3 do 10 kg smole.

Miris i kvaliteta smole ovise o starosti i vrsti drveta.

Da bi se dobila smola zasijeca se donji dio stabla,

čeka se i do tri mjeseca, koliko je potrebno da se po-

stupkom oksidacije stvrdne. Sakupljanje se vrši u vrije-

me sušnih razdoblja, od mjeseca svibnja do rujna.

Smola se sakuplja uzastopno tri do četiri godine da

bi se u slijedećih nekoliko godina stablo oporavljalo

od berbe.

Najkvalitetniji tamjan dobiva se u Omanu gdje je

poznat i pod nazivom „luban“. U Omanu postoji po-

dručje koje se naziva „Zemlja tamjana“. To je naziv za-

štićenih lokaliteta „na putovima tamjana“ u pokrajini

Dhofor. Uključuje nasade stabala tamjana u dolini Wa-

didawkah, ostatke utvrde Šisr i pripadajuće utvrđene

luke Khor Rori i Al-Balid. Trgovina tamjanom bila je

jedan od najvažnijih gospodarskih aktivnosti u anti-

ci i srednjem vijeku. Rasprostirala se od spomenute

„zemlje tamjana“ sve do Mezopotamije, Sredozemlja,

Indije i Kine.

Spomenuta mjesta svrstana su i na popis UNESCO-

a svjetske baštine za Aziju i Oceaniju.

Trgovina tamjanom dosegla je vrhunac u 2. sto-

ljeću. Godišnje se proizvodilo i do 3000 tona, karava-

nama se prenosio iz južne Arabije po cijelom Sredo-

zemlju (poglavito u Grčku i na Apeninski poluotok). Grane tamjana

30 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

Putovanja su potrajala i do dva mjeseca. Većina kara-

vanskih putova prolazila je pustinjom. Tijekom puto-

vanja vrijednost tamjana je rasla. Kad je pošiljka stigla

na odredište u Veneciji dosegao je cijenu zlata.

O korištenju tamjana u prošlim stoljećima postoji

niz zapisa i dokaza. U ljekovite svrhe koristio se već

prije 3500 godina. U 5. stoljeću pr. Kr. Hipokrat je pre-

poručivao žvakanje usitnjene smole pomiješane s

medom za liječenje kašlja i bolesti pluća. Plinije je nji-

me liječio teška trovanja, arapski su pak trgovci njime

zaustavljali krvarenja, liječili rane ili dijareju.

Zbog prirodnog ulja i ugodnog mirisa koristili su

ga i u starom Babilonu, Asiriji, Egiptu, Rimu, Grčkoj,

Kini i Japanu. Jedan dio bio je vezan za vjerske obre-

de, stari Grci i Rimljani njime su zagrijavali i osvježava-

li prostorije u kući. Kraljica od Sabe i egipatska kraljica

Kleopatra koristeći ga u kozmetičke svrhe njime su za-

državale svoju ljepotu. Stanovnici Afrike premazivali

su njime tijelo da bi se zaštitili od sunca i prevelikog

gubitka tekućine.

2011. međunarodna godina šuma

Pismo koje je dirnulo svijet

Domaćin svečanosti Sha Zukang, podtajnik

UN-a za ekonomska i društvena pitanja,

u svome prigodnom govoru, istaknuo je

kako šume pokrivaju 31 posto ukupne ko-

pnene površine Zemlje, uskladište više od jednog

trilijuna tona ugljika i osiguravaju egzistenciju za više

od 1,6 milijardi ljudi. Uništenjem šuma od 12 do 20

posto na globalnoj razini, emisija stakleničkih plinova

bi vodila globalnom zatopljenju.

Tijekom svečane ceremonije u čiji je program bio

uključen i stalni predstavnik Republike Hrvatske pri

Ujedinjenim narodima, veleposlanik Ranko Vilović,

dodijeljena su posebna priznanja, tzv. šumski oskari

(eng. Forest Heroes Awards) zaslužnim pojedincima,

običnim ljudima iz svih dijelova svijeta, u njihovom

doprinosu u očuvanju šuma.

Od 90 nominiranih iz 41 zemlje svijeta nagrade je

primilo šest ljudi sa svih kontinenata (osim Australije)

koji su svojim različitim primjerima u praksi utjecali

na podizanju svijesti o održivom okolišu upravljanja,

očuvanja i razvoja šuma odnosno svojim su radom

pokazali visoku razinu poštovanja prema šumskim

ekosustavima i njihovoj važnosti za opstanak planeta

Zemlje.

Tijekom ceremonije prikazan je isječak iz prvona-

građenog fi lma Međunarodnog šumskog fi lmskog

festivala, prvog takve vrste u svijetu, te je promovi-

rana knjiga Šume za ljude u kojoj se nalazi 75 članaka

autora koji dolaze iz 35 zemalja.

Jan McAlpine, direktorica Foruma o šumama UN-a,

(eng. The UN Forum on Forests – UNFF) istaknula je

kako je kampanja u međunarodnoj godini šuma bila

vrlo pozitivna u svim svjetskim regijama. Posebice je

pohvalila natjecanje za najljepše pismo Svjetske po-

štanske unije (o kome je pisano u broju 178/11), čija

su milijunska pisma skrenula pozornost na zaštitu

šuma, biološku raznolikost, prirodnu hranu i staništa,

klimatske promjene i dr., u svim svjetskim regijama.

Učenik s Barbadosa autor jednog od dva najljepša

pisma se u svečani program ceremonije uključio izrav-

no putem video veze te pročitao svoje pismo dok je

četrnaestogodišnja Kineskinja Wang Sa, kojoj je to bilo

prvo putovanje u inozemstvo, uživo pred auditorijem

dočarala svoje pismo. Njeno pismo ocjenjivački je sud

okarakterizirao kao: „Vrlo spretan i hirovit sastav. Po-

vlačeći parabolu između dva sela, čitatelje je zaintere-

sirano uvela u priču koja se odnosi na same ljude“.

U svome pismu upućenom ljudima, posebice naj-

mlađima, podsjetila je na vrlo važne uloge koje šume

UN-OVA PRIZNANJA ŠUMSKIM JUNACIMA

U današnje vrijeme dostupan je na tržištu u obliku

zrnaca, štapića za dimljenje, praška, eteričnog ulja...

Sadrži više od dvjesto sastojaka, najvažniji je mlije-

čni sok u kojem su otopljene razne smole, kaučuk,

eterično ulje, gorke supstance i sl. Fenoli koji nastaju

dimljenjem smole imaju antiseptičko djelovanje pa

se njime dezinficiraju prostorije, odjeća i predmeti za

svakodnevnu uporabu. Njime se liječe bolesti kože,

dišnih putova, crijevne infekcije, dijareja, reumatske

bolesti i sl.

Povećano iskorištavanje stabala tamjana, vremen-

ske neprilike, požari, štetnici nepovoljno djeluju pa se

posljednjih godina broj stabla smanjuje. Prema istra-

živanjima ekologa iz Nizozemske i Etiopije, u idućih

pedesetak godina broj stabala od kojih se dobiva ta-

mjan mogao bi se smanjiti za 90 posto. Rezultati istra-

živanja objavljeni su u časopisu Britanskog ekološkog

društva. Danas su najveći snabdjevači svjetskog trži-

šta tamjanom Oman, Somalija i Etiopija.

Cvjetovi tamjana

Eterično ulje

Piše: Ivo Aščić

Foto: Rick Bajornas, UN

Pod pokroviteljstvom UN-ovog foruma za šume (krovna međunarodna organizacija u šumarstvu) u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, svečanom ceremonijom dodjele posebnih priznanja zaslužnim pojedincima u doprinosu zaštite šuma, završeno je obilježavanje Međunarodne godine šuma 2011.

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 31

imaju: neutraliziranje klimatskih promjena, pozitivan

utjecaj na stabilizaciju tla, osiguranje radnih mjesta i

prihoda, osiguranje zdravstvenog prostora za rekrea-

ciju i odmor. Između ostalog, u svome pismu ona piše:

„Ja sam malo zeleno drvo koje živi u sredini šume

na staroj planini. Pišem vam kako bih s vama podi-

jelio priču koju sam svjedočio svojim očima. S jed-

ne moje strane nalazi se Zapadno, a s druge Istočno

selo. U prošlosti, oba sela su bila siromašna. Sve što

su posjedovali bila je šuma na planini.

Jednoga dana poglavica Zapadnog sela je naja-

vio kako će izvesti cijelo selo na put blagostanja. On

je pozvao i Istočno selo da mu se pridruži, ali neoče-

kivano Istočno selo je odbilo njegovu ponudu. Po-

glavica Zapadnog sela prezirno je rekao: „Ti siromaš-

ni kratkovidni jadniče“.

Stanovnici Zapadnog sela, ljudi i žene, stari i mla-

di, popeli su se na planinu i počeli raditi vrlo teško

kako bi ostvarili svoj san o bogatstvu. Posjekli su

puno drveća na svojoj strani planine, prije nego što

su zaista postali bogati. Od toga su kupili televizore,

hladnjake i klima uređaje. Tijekom dana Zapadno

selo nalikovalo je na gradilište, a noću izgledalo je

kao groblje. ...

Poglavica Istočnog sela je ostao miran: „Šume su

izvor zdravlja za sve naše generacije – od naših pre-

daka do pra-praunučadi. … Mi nećemo sjeći drveće.

Zapravo, mi trebamo saditi drveće. Mi ćemo posaditi

puno drveća kako bi ih mogli poslije sjeći“. Kada sam

čuo ove riječi, plakao sam ponovo, ovaj puta bile su

suze radosnice. Poglavica Istočnog sela je upravo

tako rekao. Vodio je seljane na pošumljavanje goleti.

Kako sam rastao sve više i širio krošnju, vidio sam

planinu iznad Zapadnog sela kako sve više postaje

gola, gubi svoje zelenilo, čak niti trava ne ostaje.

Strana planine na kojoj se nalazilo Istočno selo još

uvijek je prelijepa. Zelena planina s čistom vodom

bila je zaista čarobna.

Ljeto koje je došlo bilo je iznimno toplo, sunce je

spržilo zemlju. Klima uređaji u svim kućama Zapad-

nog sela bili su upaljeni, ljudi su ostali zarobljeni u

kućama. S druge strane, ljudi u Istočnom selu su se

relaksirali u velikoj hladovini drveća, svaki s lepezom

u ruci, pričali su i smijali se. Djeca su se igrala skriva-

ča, njihov smijeh je odjekivao kroz cijelo selo i šumu.

Briznuo sam u plač treći put. I ovaj put prolijevao sam

suze radosnice.

U pravilu, nakon vlažnih i vrućih dana slijedi oluja.

Uskoro je počela danima padati velika kiša. Zemlja is-

pod mojih korijena počela je nestajati. Vidio sam kako

se malo kamenje počinje kotrljati sa zapadne strane

planine. Crni oblaci bili su neprestano. Oko ponoći,

šuma je konačno utonula u miran san.

Iznenada, probudili su me glasni krikovi i zapoma-

ganje iz Zapadnog sela. Bio sam u šoku, moja noćna

mora se obistinila. Bilo je to veliko klizište. …

Čim su se prve sunčeve zrake pokazale slijedećeg

jutra, ljudi iz Istočnog sela pohitali su prema Zapad-

nom selu. Radili su teško kako bi izvukli poglavicu

Zapadnog sela iz užasnog blata. Čuo sam što je po-

glavica zadnje izustio: „Moja krivnja ...naše je drveće

nestalo“.

Tijekom sljedećih nekoliko godina Zapadno selo

nije sjeklo niti prodavalo drveće, učilo je od Istočnog

sela. Radili su zajedno na očuvanju okoliša sadnjom

drveća. Tijekom obnove i pošumljavanja svi su u selu

naučili kako mogu zaštiti šumu i prirodu. Od tada,

oba sela su se nadaleko resila zelenilom, cvijećem i

cvrkutanjem ptica. Postala su poznata mjesta. …

Ovo je kraj moje priče. Dragi moji ljudski prijatelji,

želim vam reći da je očuvanje šuma i zaštita Planeta

na kojem vi i ja živimo, dobro za vašu i moju buduć-

nost. Uništavanje šuma, pretjerana sječa drveća može

izazvati katastrofu, ne samo meni, već i vama također.

Vaš iskreni prijatelj,

Drvo koje se brine o čovječanstvu

Autorica najljepšeg pisma

Wang Sa

Medvjeđi luk – Allium ursinum

Maleni grm m

zanimljivostiJESTIVO ŠUMSKO BILJE

ČOVJEČANSTVO ODJEVENO U INDIGO

Medvjeđi luk ili srijemuš je šumska trajnica rasprostranjena od ravnica pa do 1900 mnv, po sjenovitim i vlažnim bjelogoričnim šumama. U bukovim šumama često čini čitave tepihe.

Piše: Marija Glavaš

Foto: Arhiva

Piše: Marija Glavaš

Foto: Arhiva

Ima uspravnu, 25 – 40 cm dugu, golu i trokuta-stu stabljiku. Zvjezdasti, bijeli cvjetići na vrhu stabljike čine štitasti cvat. Oni cvatu od travnja do lipnja. Lukovica je duga i tanka (2 – 5 cm), a

skuplja se ljeti i ujesen. Listovi su eliptični, dugulja-sti i plosnati. No, možda ga je najlakše prepoznati njuhom, jer ima jak miris po bijelom luku i upravo ga je nemoguće ignorirati.

Iskoristivi su praktički svi dijelovi biljke. U kulinar-stvu ima vrlo široku primjenu, a mnogi znalci sma-traju da je djelotvorniji od svojih rođaka češnjaka i bijeloga luka, jer za razliku od njih nije u procesu kultivacije izgubio svoja ljekovita svojstva, a i raste na nezagađenome tlu, no iz nekog je razloga vrlo zanemaren. Može se upotrijebiti na doista svakoja-ke načine – kao dodatak juhi, varivu, mesu, u sen-dvičima, mliječnim namazima, grickalicama, može se pripremiti kao što se priprema špinat ili salata ili se može kombinirati s drugim povrćem, a samljeve-ne sjemenke mogu se dodavati jelima kao vegeta. Puno se koristi kao začin. Ovi načini pripreme po-drazumijevaju svježe ubrane listove ili lukovice. Nije moguće sušiti ni kuhati dijelove biljke jer ubrzo iz-gube ljekovita svojstva. Mogu se, doduše, na nekih tjedan dana pohraniti u hladnjaku, ali za ovakvo hladno vrijeme, kada smo okovani snijegom i ledom potrebno je koristiti konzervirani medvjeđi luk. To se može izvesti uz pomoć maslinovog ulja, tako što se u proljeće svježe ubrani listovi stave u staklen-ku i preliju njime pa se doda žličica, dvije soli. Tako pripremljen odličan je dodatak varivima, a može se koristiti i kao krema za cijelo tijelo. Iz listova se može praviti i sok (neki ga koriste za dezinfekciju u kućan-stvu), a soku med, medu vino ili se može pripremi-ti tinktura (iscrpina biljke otopljena u alkoholu) za zimu, ona će pomoći pri detoksikaciji organizma.

Medvjeđi luk obiluje eteričnim uljem, a sadrži i enzime i nešto malo polisaharida. Mlado proljetno lišće obiluje C vitaminom, a ima i malo karotena. Zato je vrlo korisno nakon duge zime, u proljeće na-brati ga pa pripremiti neko ukusno jelo od njega, jer pročišćava krv, jetru i žuč od proizvoda sagorijeva-nja nakupljenih tijekom zime.

Stari su narodi svih kontinenata poznavali tehniku drobljenja lišća u stupama i iskuhavanja smjese kako bi lišće ispustilo boju. Najraširenija boja je bila indigovka (pamuk najbolje upija indigo pi-

gment), a najraširenije biljke koje su se koristile (i koriste) u tu svrhu one iz roda Indigofera. Rod čini oko 700 zeljanica i grmova. Grmovi su jednogodišnji ili dvogodišnji, visoki metar do dva, lišće im je perasto sastavljeno, svijetlo ze-leno, cvjetovi su leptirastog oblika, ružičaste ili ljubičaste boje, skupljeni u uspravnim grozdovima. Indigovke pri-rodno uspjevaju u tropskim krajevima, a vrsta (Indigofera tinctoria) koja je najviše svjetske odjeće obojila u tamno plavo dolazi iz Indije. Drevni Indijci znali su da će tučenjem uginulog lišća, potom kuhanjem na visokim temperatura-ma i na kraju procjeđivanjem dobiti prekrasnu tamno pla-vu do indigo boju. Do njih su stizali drevni arapski trgovci koji su indigo prodavali starim Grcima i starim Rimljanima. Kolijevka naše civilizacije držala je uvoz iz Indije neprocje-njivom robom. Starogrčki pisac Herodot u svojim povije-snim zapisima o Mediteranu spominje i indigo, a zna se da su stari Rimljani koristili pigment iz indigovki u medicinske svrhe, kozmetiku ili za slikarije.

Srednjevjekovni Europljani koristili su drugu biljku, koja im je zbog blizine bila puno dostupnija, a prirodno dolazi u jugoistočnoj Rusiji i središnjoj Aziji. Vrbnik (Isatis tinctoria) je omanji grm visok od 30 do 120 cm, dugog (4 – 18 cm), plavičasto zelenog lišća, svijetlo žutih cvjeto-va u glavicama, na dugim stapkama, a plodovi su duge crne mahune. Pigment iz indigovke bio je rijedak luksuz sve dok portugalski istraživač Vasco da Gama nije otkrio pomorski put do Indije. Od tada indigo biva tretiran kao svaka druga roba koju su Europljani smatrali vrijednom, postaje predmet komercijalizacije, pohlepe, konkurenci-je, uzrok hapšenja, ubojstava i robovskoga rada. Čuvena nizozemsko – britanska kompanija „East India Company“ uvozila je sredinom 17. st. velike količine indigo pigmenta, čime je ozbiljno ugrozila velike uzgajivače vrbnika u Fran-cuskoj, Njemačkoj i Engleskoj. To dovodi do brojnih prote-sta i do zabrane uvoza. Engleska kraljica, Elizabeta I. imala

32 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

ijenjao je povijest svijeta

Ljudi su od pamtivijeka ukrašavali tijelo i odjeću. Još davno prije nego što se razvila industrijska proizvodnja, pa time i umjetno proizvedene boje, znali su kako obojiti tkaninu, vunu ili svilu.

je inspekciju koja bi spalila svaku prokrijumčarenu pošilj-ku. U Francuskoj i Njemačkoj su se ljudi zatečeni prilikom bojenja tkanine indigom morali zakleti kako to više neće ponoviti, a ako bi bili uhvaćeni kako to ponovo čine uslije-dila bi im smrtna kazna. Svejedno, indigo je stekao veliku popularnost diljem Europe pa plantaže vrbnika uskoro u potpunosti nestaju. Krajem 19. st. i to se mijenja. Nijemac Johann Friedrich Wilhelm Adolf von Beayer uspio je sinte-tizirati umjetnu indigo boju, nakon čega ubrzo započinje manufakturna proizvodnja, a za njom slijedi industrijska proizvodnja kakva je i danas razvijena diljem svijeta. Indijci su zasigurno proklinjali Beayera jer je to upropastilo njiho-vu proizvodnju i izvoz.

Ali vratimo se sada ponovo unazad kada je golemo europsko tržište vapilo za paketićima indiga, a Indijci nisu mogli držati korak s njim. Španjolci su se dosjetili da po-sjeduju kolonije s tropskom klimom kakva odgovara indi-govki, pa su sredinom 16. st. osnovali plantaže duž sred-njoameričke pacifi čke obale. Francuzi su na današnjem Haitiju imali nešto više od 3000 plantaža i izvozili indigo u Louisianu. Na Karipskim su otocima plantaže osnovali En-glezi, Danci i Nizozemci. Na najstarijim plantažama koje su držali Španjolci, robovali su domorodci ili bi dobivali neke sitne naknade. Osjetljivi Indijanci, kojima je bijeli čovjek io-nako donio brojne, njima smrtonosne bolesti, masovno su umirali tijekom procesa pridobivanja indiga pa su ih kolo-nizatori ubrzo zamijenili. Vladalo je uvjerenje da su afrički robovi puno otporniji pa su sa sajmova robova brojni tr-govci odlazili zadovoljno trljajući ruke. No ni Indijancima ni Afrikancima bijeli kolonizatori nisu otkrili ništa novo što bi se ticalo obrade i upotrebe indiga. Drevne Maje obirale su grmove svoje autohtone indigovka vrste (I. suff ructicosa). Koristili su je za bojanje tkanina i lončarije, ali i zloupotre-bljavali – nanosili su indigo na kožu svojih obrednih žrtava. Afrikanci su blagoslovljeni s najviše vrsta koje daju indigo boju, uspjeli sakupiti tisućljetno iskustvo obrade i upotre-be. Neke od vrsta koje su im na raspolaganju su: Indigo-fera arrecta, Philenoptera cyanescens, Lonchocarpus cya-nescens, a Indigofera tinctoria je naturalizirana. Najstariji

nalazi takvih tkanina nalaze se u pogrebnim pećinama u državi Mali (područje obitavanja Dogona) i na egipatskim mumijama. Afrikanci svoju odjeću prirodnim bojama boje i danas. Tamno plava roba simbol je nekih naroda i po njoj se razlikuju od drugih (nama su možda najpoznatiji Tuare-zi). Žene naroda Yoruba (Nigerija) boje odjeću posebnom tehnikom, šaraju je voskom koji poslije uklone pa tako dobiju prekrasne tamno plave toge s bijelim šarama, nji-hovi sunarodnjaci pripadnici naroda Hausa bojaju odjeću u kružnim, ukopanim kadicama. U Kamerunu je indigom obrađena odjeća simbol bogatstva i plodnosti, u Sierra Le-oneu je to izvor prihoda brojnim obiteljima, u državi Mali time se bave žene iz naroda Dogon i narod Soninke, zatim Bauole iz Obale Bjelokosti, kao i mnogi drugi afrički narodi.

Te visoko cijenjene, tradicionalne vještine u Africi, koje su neki afrički robovi donijeli sa sobom na novi kontinent, iskoristili su vlasnici plantaža. Procese pripreme i bojanja izvodili su samo vješti i snažni robovi, a nesretnici koji su bojili odjeću bili su lako prepoznatljivi i uočljivi zbog svo-jih vječito plavih ruku. Njihove muke u Sjevernoj Americi, točnije Južnoj Karolini skrivila je jedna šesnaestogodišnja-kinja. Bila je to kći guvernera Antigue, Eliza Lucas (1722. – 1793. god.). Kada joj je mama umrla i kada su se prese-lili u Južnu Karolinu, zainteresirana za botaniku počela je s eksperimentima. Zahvaljujući njezinim upornim poku-šajima uzgoja I. tinctoriae, do 1775. god. indigo je postao jedna trećina zarade Južne Karoline. Ironično, kasnije je za trajanja Rata za nezavisnost opskrbljivala sjevernjačku vojsku (nosili su plave uniforme). No, daleko najrašireni-ja primjena zagasito plavoga pigmenta u Americi bila je ona na jeans odjeći. Čuveni Levi Strauss obogatio se kada je hlače od čvrstog, a podatnog denima dao obojiti indi-gom. I danas neki proizvođači jeansa u svojim reklamama naglašavaju da su im proizvodi obojani u prirodna bojila pridobivena iz grmova indigovke pa je zato boja njihovih traperica bogatija i ljepša.

Moderna Europa polako se vraća vrbniku, biljci koja je cvala po velikim srednjevjekovnim plantažama, ali danas s naglaskom na eko proizvod.

Indigofera tinctoria Isatis tinctoria

Muškarci Hausa naroda,

Nigerija, mjesto Kano

Tkanina koju su načinile Yoruba

žene iz Nigerije (u podlozi)

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 33

Potječe iz područja Kavkaza, jugoistočne Europe

i Bliskog istoka. U zapadnu Europu donijeta je

još u vrijeme Rimljana. Plinije ju je koristio za

liječenje kuge.

Opis biljke: uzgaja se kao jednogodišnja biljka. Razgra-

njena je, naraste u visinu do jednog metra. Stabljika je

uspravna, šuplja i razgranjena. Ima dvostruko do četve-

rostruko izrezane peraste listove te sitne bijele cvjetiće

sakupljene u štitaste cvatove. Plod ima dvije sjemenke

koje mirišu na anis te tanak i vretenast korijen.

Stanište: u Europi, sjevernoj Africi i umjerenim po-

dručjima Azije zastupljena je s oko dvanaestak vrsta. Kao

kultivirana biljka uzgaja se po vrtovima, ali se može naći

među grmljem, šikarama, neobrađenim zapuštenim ze-

mljištima, poljima...

Vrijeme cvatnje: od svibnja do kolovoza, ovisno o

stanišnim i vremenskim prilikama.

Miris i okus: gorkog je okusa, ima miris po anisu.

Branje i prerada: listovi se beru prije cvatnje, suše

se na toplom mjestu u hladu. Usitne se i pohrane u sta-

klenu ambalažu. Sjeme se isto tako dosušuje i pohranjuje

u hermetički zatvorenu i tamnu ambalažu.

Ljekovit sadržaj: eterična ulja, biofl avonoidi, api-

ina, gorke tvari, herofi lin, kalij, kalcij, željezo, metilkavi-

kol...

Ljekovito djelovanje: kod gihta (kod čvorova na-

kupina na zglobovima);

– upala očiju (konjuktivitis – upalna stanja kapaka kod

kojih se stavlja topli oblog);

– reume i artritisa (na oboljelo mjesto stavlja se topli

oblog);

– infekcije mjehura (za pojačano izlučivanje mokraće);

– kod probavnih teškoća (želuca i crijeva, kao gorak tonik

za jačanje želuca) te za hemoride;

– kod bolesti krvi i krvnih žila (razrjeđuje gustu krv, kod

visokog tlaka, za liječenje proširenih vena);

Krasuljica vrtna (Anthriscus cerefolium L.) poznata je i po nazivima krabulica, krabuljica, kervelj, krofulica, vonjuša, francuski peršin, gurmanski peršin... Ime je dobila od grčke riječi Anthriscu caerefolium što znači mirisno lišće.

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva

ljekovito bilje

– kod bolesti pluća (kašalj i katar);

– za bolesti kože (ekcem, modrice, bore, akne, razne in-

fekcije na koži. Za ispiranje raznih kožnih nečistoća i

rana koristi se svježi sok. Poznata je kozmetička upora-

ba u vidu maske, za gipkost i čišćenje kože);

– kod ženskih bolesti (tegoba maternice i jajnika);

– depresije i skleroze.

Čaj: jedna čajna žličica krasuljice prelije se sa 2 dl vru-

će vode. Poklopi se i pusti odstajati oko petnaestak minu-

ta, poslije čega se procijedi. Uzima se jedna do dvije šali-

ce čaja na dan. Za pripravu čaja može se koristiti i sjeme.

Ocat: šaka usitnjenih svježih listova prelije se s jed-

nom litrom jabučnog octa. Drži se na toplom mjestu tri-

desetak dana, a može i dulje. Koristi se za aromatiziranje

raznih zelenih salata.

U kulinarstvu se mladi listovi koriste kao ukusan

proljetni začin za razne salate, juhe i variva. Posebno se

upotrebljava u francuskoj kuhinji kao dodatak u pripremi

omleta, svježeg sira, riba, salata, juha... Mladi listovi doda-

ju se u ocat koji se koristi kao začin salatama.

U vrtu njome istjerujemo puževe.

Kontraindikacije: U kontaktu s biljkom moguće su

alergije. Kod većih unosa krasuljice ili uporabe korijena

može doći do trovanja.

Začin i lijek

KRASULJICA VRTNA

Dijelovi krasuljice

Grm krasuljica vrtna

34 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

U ribolovnom svijetu

proljeće i prvi izlasci

na vodu u znaku su

ribolova na pastrvu.

U Hrvatskoj, lovostaja

na pastrve prestaje

sa zadnjim danom

veljače pa sezona

na salmonidnim

vodama počinje u

ožujku. Puna sezona

ribolova na točkastu

ljepoticu kreće

sredinom ožujka i

početkom travnja.

Dakle, ne bude li

visokih snježnih voda

od topljenja snijega

ili proljetnih kiša,

ribolov na bistrim,

prozirnim visinskim

rijekama, potocima,

ali i jezerima trebao

bi sada biti u svom

zenitu.

Piše: Siniša Slavinić

Foto: Arhiva

ribolov PASTRVE

Bilo meka, bilo potočara ili kalifa

UHrvatskoj sportski ribolovci mogu loviti ne-

koliko vrsta pastrva, od kojih su najpoznatije,

već bitno ugrožena mekousna i jezerska pastr-

va te najzastupljenije potočna i kalifornijska.

Na sve njih ribolov je u Hrvatskoj dozvoljen isključivo na

umjetne mamce. Na nekim vodama dozvoljen je samo

ribolov umjetnom muhom, a na nekima uz umjetnu

muhu i na razne vrste varalica. Popularan ribolov prirod-

nim mamcima u Hrvatskoj je zabranjen, osim na nekim

privatnim zatvorenim vodama – jezerima gdje se lovi ka-

lifornijska pastrva.

Sve su pastrve prepoznatljive po svojem, točkicama

urešenom, tijelu. No, po njima se i razlikuju.

Pastrva je grabežljivac par exallance. Hrani se larva-

ma, kukcima, ali i manjim ribicama pa i drugim životinja-

ma koje može savladati i pojesti.

Zahvaljujući svojoj borbenosti, te okružju u kojem

živi, ribolov na pastrvu predstavlja poseban užitak i cije-

njeni je način sportskog ribolova. Postoje ribolovci –

specijalisti, koji su se posvetili ribolovu pastrve samo na

umjetnu muhu pa i sami izrađuju različite kreacije umjet-

nih tvorevina za ribolov – muha, nimfi, streamera. Ima i

pastrvaša koji love isključivo ovu ribu na umjetne mam-

ce – varalice. U svim slučajevima ribolova na pastrvu radi

se o tehnikama u pokretu, veoma dinamičnim načinima

koji od ribolovca traže i dobru kondiciju, znanje o ribi

koju love, mamcima (muhama i varalicama) te dobro

vladanje tehnikama ribolova, odnosno upotrebi pribora.

U mušičarskom ribolovu ribolovac mušičar, tzv. fly

fisherman, mora imati mušičarski štap odgovarajuće

AFTMA snage, čekrk adekvatan štapu, na kojem je na-

motana posebna uzica s predvezom i muhom, koja

omogućuje zabacivanje muhe. Ribolovac mora dobro

savladati tehnike zabacivanja muhe. Varaličar pak mora

imati štap za spin ribolov odgovarajuće težine bacanja

(5-20 grama), rolu ili kotur s namotanim tanjim najlonom

odnosno upredenicom te u kutiji pravo mnoštvo varali-

ca, od leptira veličine 0 do 4, preko manjih žlica i voblera

do silikonskih gujavica, nimfi i tvistera na jig glavi. I ovdje

ribolovac mora imati iskustva i znati bacati spin priborom

i pronaći pastrvu koja se najčešće skriva iza kamena, u

tišacima iza brzaka, ispod podlokanih obala, odnosno na

spoju mirnjaka i brzaka.

Pastrve mogu narasti i preko 10 kg težine. Prilikom

pražnjenja akumulacijskog Omladinskog jezera Lokve,

1968., pronađena je i najveća potočna pastrva na svijetu,

teška 25,5 kg i duga 124 cm. Na sportski način najveću

potočnu pastrvu ulovio je Boro Ivanković iz Čabra u Ča-

branci, 23. travnja 2011. na leptir br. 3. Riječ je o primjerku

teškom 6,35 kg i dugom 80 cm. To je rekord po natječaju

za Velulov – zlatnu udicu Hrvatske, mjesečnika Ribiči &

ribe, koji već 20 godina prati rekordne ulove ostvarene

na sportski način u vodama Hrvatske. Po tom natječaju

najveća mekousna pastrva u Hrvatskoj ulovljena je 1997.

u Krki i težila je 2 kg. Najveća kalifornijska pastrva ulov-

ljena je 2010. u Vitunjčici i bila je teška 5,21 kg, a najveća

jezerska pala je 2001. u Omladinskom jezeru i težila je

8,30 kg. U svjetskim relacijama, na sportski način najveća

potočna pastrva ulovljena je u Rusiji i bila je teška 15,90

kg. Najveće kalifornijske i jezerske pastrve ulovljene su u

Kanadi. Potočna pastrva ulovljena u Kanadi bila je teška

21,77 kg (107 cm), a jezerska 35 kg.

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 35

Drugačije je u šumama s kojima se šumarski

gospodari, gdje ponajviše nedostaje duplji

za ptice i sisavce, ali i za neke kukce. Zato

je u njima sve manje tzv. ptica dupljašica –

sova, golubova dupljaša, mnogih vrsta ptica pjevica,

nekih vrsta sitnih sisavaca i kukaca. Za duplje često

dolazi do borbi između pripadnika raznih ili istih vrsta,

u kojima jači pobjeđuje.

Ključ opstanka životinja, koje ne mogu bez duplji,

drže djetlići i žune, koji svake godine izdube više du-

plji nego što im treba. Često se pogrešno misli da se

drvo osušilo zato što je u njemu dubio duplju djetlić

ili žuna. Te ptice dube u oslabljenim, iznutra trulim

stablima. Za dijagnosticiranje koriste svoj izvrsni sluh.

Nije svaka šuma ili nema u svakoj šumi pogodnih

stabala za duplje. Primjerice, duplja crne žune ima

otvor od 10 do 20 cm i čovjek može gurnuti ruku u

nju, ali obično ne može doseći dno. Nalazi se na visini

od 5 do 15 m, što znači da deblo tu treba biti barem

45 cm debelo.

Bukva, koja je crnoj žuni najprivlačnija, ima takvu

debljinu debla u starosti od preko 100 godina, no sud-

bina crne žune ne zavisi samo o starosti drveća, nego

još više o prehrambenim mogućnostima šume. U

šumi gdje na tlu ne leže i trunu debla i gdje se panjevi

uklanjaju nema mjesta za crnu žunu. U trulom drvu se

nađe većina vrsta kukaca koji žive u šumi.

U šumicama usred polja i na stablima uz vode i po

vlažnim livadama gnijezdi zelena žuna. Hrani se sko-

ro isključivo livadskim mravima. Današnje pretjerano

gnojenje livada dušikom uništava mravinjake pa je ze-

lena žuna izgubila temelj opstanka. A stare duplje, iz-

među ostalog, nude gnijezdilišta dvjema ljepoticama

među pticama koje sa zelenom žunom dijele biotop.

To su danas već rijetki pupavac i još rjeđa zlatovrana.

U ekološkom pogledu je od svih djetlića najmanje

zahtjevan veliki djetlić i zato je najrašireniji. Srednji ili

Sve je manje tzv. ptica dupljašica - sova, golubova dupljaša, mnogih vrsta ptica pjevica i nekih sitnih sisavaca i kukaca.U prašumama i drugim šumama, u kojima se ne gospodari u šumarskom smislu, dlakava i pernata divljač i drugi sisavci i ptice imaju dovoljno mjesta za leženje, gniježđenje i podizanje mladunaca. Ako takvih mjesta za neku vrstu nema dovoljno, to je samo posljedica prirodne kompeticije.

Priredio: Zoran Timarac

Foto: Arhiva

lovstvo

Manjak dupljiSTANIŠTA

crvenoglavi djetlić je ekološki vezan za hrastove šume,

a mali djetlić za šume johe uz vodu.

Srednjegorska mješovita šuma (obrasla bukvama,

javorima i jelama) odgovara planinskom ili bjelohrp-

tom djetliću. Nestajanjem takvih šuma na nadmor-

skim visinama od 800 do 1400 m postao je jako rijetka

ptica. Smrekove šume, koje su zamijenile mješovite,

ne nude toj ptici nikakve mogućnosti za opstanak.

Za visokoplaninsku, autohtonu smreku vezan je

troprsti djetlić koji je relikt ledenog doba. U nizinskim,

topolovim nasadima je doseljeni sirijski djetlić, koji se

križa s velikim djetlićem.

Rođaka djetlića je vijoglavka, koja sama ne dubi du-

plje, ali se gnijezdi u njima. Selica je za razliku od djetli-

ća koji su stanarice. Vraća se relativno kasno iz Afrike,

kada se druge dupljarice već gnijezde, pa je i ono malo

duplji zauzeto. Vijoglavka se zato nasilno useljava, a

tuđa jaja i mladunce izbaci van i snese svoja jaja. Živi u

voćnjacima i šumicama, voli otvorene predjele.

Skoro nevidljivi ukras i redovna karika prehrambe-

nih lanaca naših šuma su sove, od kojih mnoge gni-

jezde u dupljama, ali ne isključivo u njima. To su: jejić

lulavac, ćukuša kukavica, ćuk obični, sovina jastrebača,

sovica mrtvačka. Sve su to manje ili više korisne ptice

koje se, između ostalog, hrane štetnim sitnim glodav-

cima i kukcima.

Od ptica pjevica koje gnijezde u dupljama najzani-

mljiviji je brglijez, koji preveliku duplju žune, djetlića

ili druge ptice zazida blatom do svoje veličine. Tako je

siguran od drugih gnjezdišnih konkurenata. Poznati su

primjeri da je brglijez zazidao ženku običnog ćuka ili

su u njegovom gnijezdu nađeni čvorkovi ptići.

Od svih sjenica najsnažnija je velika sjenica, no više

puta je pobijedi plavetna sjenica. Među sjenicama i

drugim pticama znamo tko je koga pobijedio po tu-

đim jajima ili mladuncima koji se nađu u duplji. A sve

te sitne ptice pjevice su korisne.

Od ostalih stanovnika duplji, koje su izdubile žune

36 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

U gradu Ludbregu, poznatom kao i „Centar svijeta“ (Centrum mundi) povodom proslave Dana grada i njegovoga nebeskoga zaštitnika Sv. Josipa, predstavljena je knjiga dr. sc. Gabrijela Horvata pod naslovom ŠUME KALNIKA.

Piše: Prof. dr. sc. Jozo FranjićN

a predstavljanju knjige u prepunoj Grad-

skoj vijećnici POU ‘Dragutin Novak’ govorili

su gradonačelnik Marijan Krobot, potpred-

sjednik Hrvatskog Sabora Milorad Batinić,

nakladnik i urednik knjige Stjepan Juranić, recenzent

i stručni promotor knjige prof. dr. sc. Jozo Franjić, kao i

sam autor. U glazbenom programu sudjelovala je žen-

ska vokalna skupina „Pajdašice“

Knjiga ŠUME KALNIKA predstavlja novi i jedinstveni

prikaz o Kalniku. Ona je rezultat dugogodišnjega bav-

ljenja kalničkim šumama i šumarstvom, a autor je u

njoj na originalan način izložio mnoštvo općih (povije-

snih, geografskih, geoloških, orografskih, klimatskih i

dr.) i specijalnih šumarskih (fl orističkih, vegetacijskih,

gospodarskih i dr.) značajki Kalnika. Knjiga je napisa-

na na 192 stranice, a podijeljena je u 17 poglavlja. U

uvodnome dijelu autor navodi Geografski smještaj

Kalnika, Geološko-litološku građu, Reljef i hidrologiju,

Klimu, Tlo, Vegetacijske značajke, Razvoj šumarstva

na Kalniku, Sadašnja organiziranost šumarstva, Dosa-

dašnja istraživanja vegetacije Kalnika, Pregled dosad

opisanih biljnih zajednica Kalnika, Kulture četinjača na

Kalniku te Poučna staza i zaštićeni objekti prirode na

Kalniku.

Specijalni i najopsežniji dijelovi su Šumska vege-

tacija Kalnika (bukove šume, hrastove šume, grabo-

ve šume i šume crne johe) i Najvažnije vrste drveća i

grmlja u šumama Kalnika, a sve skupa potkrijepljeno

je originalnim i autentičnim fotografi jama. U knjizi se

isto tako navode brojni citati istraživača i autora ra-

dova vezanih na istraživanje Kalnika, što predstavlja

svojevrstan registar cjelokupnoga dosadašnjega istra-

živačkog rada ovoga područja.

Knjiga Šume Kalnika, autora dr. sc. Gabrijela Horva-

ta predstavlja najopsežnije djelo o Kalniku koje osim

stručnih šumarskih značajki sadrži veliki broj općih

informacija tako da ona predstavlja zanimljivo štivo

i mnogim drugim grupacijama stručnjaka (geologa,

pedologa, hidrologa i dr.), kao i svih ljubitelja prirode

uopće.

Knjiga je zamišljena kao svojevrstan vodič Kalni-

kom i njegovim šumama, a namijenjena je kako struč-

noj javnosti tako i svim poznavateljima i ljubiteljima

Kalnika i njegove neponovljive prirode.

KNJIGA ZA STRUČNJAKE I LJUBITELJE PRIRODE

i djetlići, možemo spomenuti od sisavaca kunu zlaticu,

vjevericu, puha, šumske miševe i šišmiše, a od kuka-

ca pčele, ose, stršljene i bumbare. Svi oni imaju pravo

koristiti duplje bez obzira jesu li ih našli prazne ili su ih

ispraznili na silu. Pri tom kuna zlatica često uspije uloviti

i pojesti prethodnog vlasnika duplje.

Šume Kalnika

publikacije

Evo što može pomoći pticama dupljašicama i dru-

gim, bez obzira može li se to sve provesti:

– mrtvo drveće neka istrune u šumi;

– panjevi kao i neupotrebljivi ostatci neka ostanu u

šumi. Umjesto da se uništavaju arboricidima, mogu se

zasijati micelijom bukovače i tako prirodno razložiti, a

ujedno će to donijeti korist u gljivama kao sporednom

šumskom proizvodu kojim se hrani i divljač;

– postavljati kućice i druga umjetna gnijezda za stanov-

nike duplji (posebno umjesto jedne ili više duplji na

posječenom stablu toliko ili više kućica).

U tome se može surađivati sa školskom djecom, izvi-

đačima i dr.

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 37

Čim sletite u grad Cancun, shvatite pojam ma-

sovnoga turizma. Apsolutno sve je podređe-

no trošenju novca, jeftinoj zabavi, jeftinim

suvenirima te vrlo skupim izletima u unu-

trašnjost poluotoka gdje se nalazi većina Mayanskih

atrakcija. Sam grad Cancun, nastao početkom 70-ih

godina isključivo za potrebe turizma, obiluje brojnim

hotelima, restoranima, kafićima, noćnim klubovima

projektiranim kako bi se američka srednja klasa osje-

ćala kao bogataši dok uživaju na godišnjem odmoru.

Naime, 70 posto turista su Amerikanci koji dolaze u

Cancun jeftinim letovima iz gotovo svih većih ame-

ričkih gradova te je i turistička industrija prilagođena

njima. Ništa bolja nije ni Playa de Carmen, udaljena sat

vremena od Cancuna, no ovdje vabe turiste kilome-

tarskim pješčanim plažama koje se pružaju uz tirkizno

Karipsko more. Ponuda je identična, cijene su nešto

niže, no nude se isti sadržaji koji su definitivno pre-

skupi. Zbog svega toga odustali smo od klasičnih turi-

stičkih atrakcija poput Chitzen Itze, pogotovo jer smo

imali na umu što nas čeka poslije, a i pritisak masov-

nog turizma bio je pregolem da bi trošili velike svote

novca na velike gužve i dosadne vodiče.

No neke stvari bilo bi šteta propustiti, pogotovo

što su uz put i što ne koštaju puno. Između Playe de

Carmen i Tuluma nalazi se nekoliko malih imanja na ko-

jima se nalaze cenote, ponori ili jame ispunjene pitkom

Yukatan, poluotok u Meksiku okružen Meksičkim zaljevom i Karipskim morem obiluje tropskim šumama na vapnenačkoj podlozi, no nema niti jednu rijeku niti bilo kakav vodotok, a nedostaju mu i brdske formacije. Samim tim je vrlo čudno da je jedna od najvećih svjetskih civilizacija baš ovdje počela svoj uspon. No Maye su vrlo snalažljiv narod koji su unatoč svemu opstali do današnjih dana te su uspjeli svoju nevjerojatnu civilizaciju prodati svijetu kao top turističku atrakciju.

Piše Foto

Goran Vincencputopis

vodom koja je dala mogućnost Mayama da izgrade ve-

liku civilizaciju na mjestu gdje nema rijeka. Podvodni

špiljski kompleksi nastavljaju se duž cijelog Yukatan-

skog poluotoka te su međusobno povezani labirintom

kanala i podvodnih hodnika koji danas predstavljaju

odličnu adrenalinsku atrakciju gdje turisti dolaze roniti.

Po nekim teorijama, cenote su nastale udarom meteora

o obale sjevernog Yukatana, istog onog meteora koji je

izazvao nestanak dinosaura nakon kojeg nastupa raz-

doblje sisavaca. Voda je propala kroz krško tlo te nasta-

vila teći pod zemljom, dok je na površinu izlazila tek u

obliku pukotina u tlu koje danas nazivamo cenote. Svi

mayanski gradovi nastali su okolo tih pukotina, a neke

su stvarno spektakularne i šteta je ne posjetiti ih.

Na sat vremena od Playe nalazi se i Tulum, malo

mjesto koje ima zanimljivu atrakciju, a to su mayanske

ruševine na plaži. Ovo neobično malo nalazište služilo

je kraljevima i kleru za relaksaciju, a prekrasna pješča-

na plaža među stijenama pokazuje kako je mayansko

plemstvo itekako znalo uživati. Danas je kraljevska pla-

ža zaštićena zbog lokalne vrste morskih kornjača koje

liježu jaja u njenom pijesku.

Tulum je zanimljiv jer za male novce možete vidjeti

današnje Maye kako vrše obrede u tradicionalnim na-

rodnim nošnjama.

Zadnje mjesto koje smo posjetili u Meksiku bio je

Chetumal, glavni grad pokrajine Quintana Roo i jedini

Tirkizno Karipsko morePUTEVIMA MAYA

Ulaz u Cenotu

Mayanski obred u Tulummu

Ulica na Caye Caulkeru38 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

grad u ovom dijelu Meksika gdje možete osjetiti ritam

života lokalnog stanovništva. Chetumal nema značaj-

nijeg turističkog sadržaja, a posjetioci ovdje dolaze jer

se nalazi na 15 kilometara od granice sa Belizeom do

kojeg možete na dva načina. Prvi je cestom, što zahtije-

va 4 sata vožnje do najvećeg grada Belize Cityja ili hi-

drogliserom preko sjevernih otoka, za što vam treba

otprilike isto toliko vremena. S obzirom da nam je cilj

bio Caye Caulker, otok u Karipskom moru koji je brodu

usput, odlučili smo se za plovidbu.

Caye Caulker je sve ono što zamišljate kada

vam padne na pamet karipski raj. Pješčani sprud veliči-

ne 1,5 km sa 0,4 km, nema asfaltiranih ulica niti prome-

ta već ljudi koriste isključivo bicikle i rabljena električ-

na vozila za golf. Na ulicama je brašnasti bijeli pijesak

tako da slobodno možete hodati bosi po otoku. Sve je

puno restorana, barova i noćnih klubova te hotela svih

kategorija, a na plažama od bijeloga pijeska sjenu pra-

ve kokosove palme. Jastog je glavna hrana na otoku i

cijena mu rijetko prelazi 15 američkih dolara, dok su

škampi i riba još jeftiniji. Sadržaji su brojni, od ronje-

nja sa morskim psima, morskim kravama ili ražama do

kite-surfinga. Nude se i izleti na svjetski poznatu Plavu

rupu, koja u biti predstavlja potopljenu cenotu dubo-

ku 124 metra, sa zanimljivim živim svijetom u njenoj

okolini.

Otok ima jednu zanimljivost. Naime, kada je uragan

Hattie 1961. godine protutnjio karipskom obalom,

ovaj otočić mu se našao na putu te je uništio gotovo

sve izgrađeno ljudskom rukom. No, kada su se stanov-

nici iduće jutro vratili na otok, ostali su nemalo izne-

nađeni kada su shvatili da im je otok doslovno prepo-

lovljen na pola!

Iz svega opisanog da se naslutiti kako nas je Caye

Caulker zarobio te smo ovdje proveli prekrasnih šest

dana, odmarajući i puneći baterije za slijedeću etapu

putovanja koja je uključivala kopneni dio Belizea te

sjeverni dio Guatemale, poznat kao El Peten.

Uragan Hattie

Uz Caye Caulker veže se jedna zanimljivost. Naime, kada je uragan Hattie 1961. godine protutnjio karipskom obalom, ovaj otočić mu se našao na putu te je uništio gotovo sve izgrađeno ljudskom rukom. No, kada su se stanovnici iduće jutro vratili na otok, ostali su nemalo iznenađeni kada su shvatili da im je otok doslovno prepolovljen na pola! Snažni uragan je digao pijesak i spojio dvije obale dok su ostatak posla obavile morske struje. Danas je taj dio otoka atrakcija sa plažom i barom, a lokalno stanovništvo ga jednostavno zove The Split (eng. rascjep).

Karipski raj

Kraljevska plaža u Tulumu

Kilometarske plaže u Playi de Carmen

K

BROJ 184 l TRAVANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 39

Ovo nisu puke riječi već živodajni dojam:

prijašnjim vjerovanjima u oduhovljenost

prirode, na primjer u vrijeme Sv. Franje

Asiškog i njegova čuvena razgovora s pti-

cama, danas se jedni podsmjehuju, drugi dive, na na-

čin kako se divio veliki njemački pjesnik i književnik

W. Goethe ili prije njega slavni Shakespeare, uklju-

čivo antičke filozofe, renesansne slikare te moderne

pjesnike i književnike poput velikog njemačkog pisca

Hermana Hessea. On je iskazivao upravo kao i Goe-

the – začuđenost nad prirodom i slutnju ispunjenu

osluškivanjem njezina govora. Oh, kako je navezan

na Goethea divno zborio i pisao Hesse:

S čuđenjem sve počinje, s čuđenjem i završava,

pa ipak, to nije uzaludan put. Divimo li se nekoj

mahovini, kristalu, cvijetu, zlaćanomu kukcu ili

nebeskim oblacima, moru i spokojnim, divovskim

uzdisajima njegovih vala, leptirovu krilu, raznoliku

pismu i ukrasju njegovih crteža i beskrajnim, dra-

žesnim, čarobno blagim prijelazima i nijansama

boja – svaki put okom ili drugim osjetilom doživim

dijelić prirode.

Kada me on privuče i očara i njegovoj se pojavi i

objavi načas otvorim, u istom trenutku zaboravim

čitav onaj pohlepni i zaslijepljeni svijet ljudske

nužde, i umjesto da mislim ili zapovijedam, stje-

čem ili izrabljujem, suzbijam ili organiziram, ja u

tom trenutku ne činim ništa drugo, već se poput

Goethea čudim, i tim se čuđenjem ne zbratimih

se samo s Goetheom i svim drugim pjesnicima i

mudracima, već se zbratimih sa svim onim što s

divljenjem ćutim kao živ svijet: s leptirom, kukcem,

oblakom, rijekom i gorom, jer sam na putu čuđenja

na trenutak utekao svijetu podjela i stupio u svijet

jedinstva u kojem stvar i stvor jedno drugom go-

vore: – TO SI TI !

U duhu čuđenja nad prirodom tvore svoje pjesme

prirodoljubivi suvremeni hrvatski književnici po-

put Vlade Vlaisavljevića. Kao dječak pastir zavolio je

šume i krajolike prirodnih ljepota utkavši ih poglavito

u svoja djela: Kruha i srca, San i java, Ranjeni galeb,

Balada o Tounjčici, Pjesme i pjesničke proze. Žalio je

da nije odabrao zvanje šumara, već bilježnika da bi

život završio boemski kao pjesnik. Uzvišeno, ali i tra-

gično, od posljedica alkoholizma. Umjesto honorara

za svoju prvu knjigu, zbirku pjesama Kruha i srca, do-

bio je – nalivpero. Njime je zacijelo (na)pisao:

POD MRAZOM – Najtajanstvenija glazba je šumo-

renje šume u daljini. Slušam je noću, kad mi je biće

raspelo na križanju zamračenih cesta.

Tko to progovara kroz šumorenje šume?

Nježno kao dašak novorođenčeta.

Bolno kao pisak ranjenih srna.

Duboko kao šutnja susreta između života i smrti.

Šumoreća šumo! Ti si nada, koja vječno izdiše.

MOLITVA ŠUMI... Lepršaju zastave svemirskih bro-

dova što isploviše iz tame beskraja !

U takvim noćima ona otvara prozore širom.

Blagosliva rođenja tajnama očinjeg vida.

Daruje smiješak za boje ružinih pupoljaka.

A kad zora pokrije zdenac mjeseca i sve se umije

izvorom novih voda, onda spušta ruke u orošena

njedra daljine.

Što traži, znala je jedino ptica, smrznuta u snijegu

planina.

UMIRANJE ŠUME – Dugo je, dugo šuma umirala.

Svaki sam dan bio pokraj nje. Jutros je rano šuma

izdahnula: Crnu sam odjeću obuko zbog nje. Kraj

odra joj nije bilo nikoga. Ko ni kraj odrasla siroma-

ha. S mrakom je došla koraka tihoga, srna plaha. U

pogledu je sliku anđela donijela. Posutu zvjezda-

nim sjajem - Zašumio vjetar ko glas opijela. S mr-

tvom se šumom ko s majkom rastajem.

DRAGA TIŠINA – Topli pogledi šuma i mahovina ko

ljubičaste zvijezde u meni sjaje. Slatki korijen, dije-

te dubina. Mirise zemljinog htijenja daje. Kako je

čudan rastanak s danom na pustoj livadi pod lati-

com samoće. Krvava se sjena njiše granom. I tužan

je mravinjak zbog skore sljepoće.

Draga tišino pupoljče bola, plava te rijeka kraj vrbi-

ka voli. Noć kad grije ruke u njedrima dola, a jedna

se skitnja pred vratima moli.

RANO PROLJEĆE – Vrhunac gore još se bijeli ko

prostrt stol za Posljednu večeru. Iz doline pastir

kroz dan cijeli motri barke na nebeskom jezeru. U

suton mu ruka miluje granu. Ptice prhnu zrakom.

Svirala počne pjesmu znanu. Konji jurnu mrakom.

Selom se razbježe svijetla. Kasni koraci žure mlinu.

Izašli mjesec srebrnog pijetla pušta na gorsku čisti-

nu. Sva u strepnji zemlja diše, negdje sretna majka

sluša: kako joj dijete mlijeko siše, mirisno kao trave

duša.

Pjesnik Vlado Vlaisavljević doživio je ljepotu šume

u poznavanju, ali i čuđenju nad njezinom poetskom

snagom. Njegovo je nalivpero lirsko, jer mu je i pje-

snička duša takva. On suosjeća s umirućom šumom

koja je izložena devastaciji ne ulazeći u uzrok i eko-

loške posljedice te pojave kao primjerice lukrativ-

nim iskorištavanjem tropskih šuma i prašuma. No

on tamo ne odlazi već ljubi prirodu i cijeni slojevitu

funkciju naših šuma i krajolika, pjesnički pa i socio-

loški; njegov je stih: – Slušati dragu priču duša kroz

miris cvijeća i šapat šuma, zaboraviti grad gdje se slu-

ša – ruganje zvijezdama srca i uma.

U šumama nalazimo ljepotu prirode i odušak duše. Bez jednog i drugog cijeli život na Zemlji bio bi drukčiji ili ga uopće ne bi bilo. U ovo tzv. tehnološko doba, sve se mijenja pa i odnos prema prirodi i samoj šumi, budući da su uvelike postali predmet izrabljivanja i priroda kao integralna cjelina i šuma kao njezina kraljica ili sastavnica toga predragocjena kraljevstva.

Pripremio:

Josip Vuković

kultura

Priroda i šumaNA STRANICAMA KNJIŽEVNOSTI

40 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

dječji kutak POZDRAVLJAM TE ŠUMO, PJESMOM I PRIČOM

Priredila:Ljilja Ivković

Dječji vrtić »Ivana brlić Mažuranić«Podružnica »Seka i braco«, starija skupinaOdgojiteljice: Sanja Lukić i Marina Matković

HRASTHrast raste u šumiHrast u šumi živiLjudi ga posijeku,Od hrasta ostane panj.U šumi.

NAJVEĆE DRVODiv je hrast.Najveće drvo u šumi.Hrastova šuma – šuma divova.Najljepša slavonska šuma.Hrast – najveće drvo.

HRASTHrast je postao od žira,Proljeće nam to otkriva.

Sa grane je pao žirNije ništa bio kriv.

Vjetar ga skinuo sa grane,Kotrljao na sve srtrane.

Pala je kiša i smočila ga kao miša.

Žir se u zemlju sakrioDa bi veliko drvo napravio.

Zimu je cijelu kao medo spavao U proljeće se probudio, provirio

Sunce ga je grijalo, kiša zalilaPa je postao veliko drvo.

Stihovi su nastali u igrama zamišljanja, rime i scen-skim improvizacijama, kao izričaj grupe.

Dječji vrtić »Sesvete« Djeca mješovite odgojne skupineOdgojiteljice : Marijana Hasnek, Sonja Beštak i Višnja Bertović Kroflin

PJESMA O HRASTUDošlo nam je proljeće,ispod hrasta – vidi cvijeće!

Iz zemlje vire bijele visibabe,rozi šafrani,a crni kos veselo fućka na grani.

Druga ptičica si brzo gnijezdo sprema,ona nosi suhe, tanke grančice dok kiše nema.

Grane od hrasta lišća nemaju još,ali starog lišća na zemlji ima za puni koš.

Vjeverica ja na zemlji našla stari žir,dođe miš i misli: »Zašto ovo nije sir?«

PJESMA O HRASTUJedna vjeverica malaostala je sama.U duplji doma svogaponestala joj hrana.Pa sad skakućes grane na granui traži sebi finu hranu.Odjednom, čudan zvuk!Naišao je šumski vuk.Vuk je nastavio svojim putem dalje,a vjeverica je čulaglasno roktanje,rok, rok, rok – tok, tok, tok!Divlje svinje okupljanje imajui slasnim žirevima se igraju.Vjeverici se posrećilojer se društvo razišlopa je skupila hraneza svoje »crne« dane.HVALA ti hrastu,što hraniš šumski rodtvoji žireviukusan su nam plod.

to ovo nije sir?«miš i misli: »Zašt

PP HHHRRRAAASSSTTTUUPPJJEEESSSSMMMAAA OOOO HH

skim improvizacijama, kao izričaj grupe.

Oprezno s vatrom!