EPITET : naziv za figuru koja se shvaća u smislu riječi dodane imenici kako bi omogućila stvaranje želje, potpunije, jasnije ili u nečemu osobito karakteristične predodžbe neke stvari,pojave,živog bića ili osobe

-osnovna je zadaća pridjeva da kao atribut ili kao predikat karakterizira određene predmete

-epitet je riječ koja se dodaje imenici radi boljeg određenja,živosti ili izražajnosti, pridjevak (Anić,Rječnik hrvatskog jezika)

-epitet upozorava na neka posebna svojstva i određene odnose među riječima, upozorava na neka posebna svojstva i određene odnose među riječima, pa razlikujemo uobičajene atribute kao npr "dobar čovjek", od onih epiteta koji ističu neka iznimna svojstva predmeta ili osoba

-stalni epitet: taj će se epitet pojaviti svaki put kad se spomene taj pojam

-npr. brzonogi Ahilej, dovitljivi Odisej, bjeloruka Hera

IGRA RIJEČIMA- naziv različitih postupaka u kojima se koristi mogućnost odvajanja označitelja od označenog čime se dobivaju posebna, obično neočekivana značenja i postižu osobiti, najčešće komični dojmovi

- mogu nastati n avrlo različite načine: na temelju istog ili sličnog zvučanja, na temelju različitog znčenja istih riječi , na temelju rastavljanja riječi u kojima dijelovi dobivaju samostalno značenje

-npr Latinica (tv emisija) je dobila naziv prema prezimenu voditelja Denisa Latina

-igre riječima koriste se u svim vrstama humoristične književnosti (vicevima,anegdotaa,humoreskama)

-upotrebljava se u običnom govoru za različite pojave koje nisu u osnovi srodne

-svoje uzbuđenje možemo pokazati riječima tako što ćemo ih izvrnuti,skratiti,proširiti,služimo se deminutivima,posebnim sufiksima, izmijenit ćemo pojedine glasove riječi

-u veselu raspoloženju taj postupak ne primjećujemo pa ga nazivamo > igra riječima

-nedostaci: uništava normalnu funkciju jezika, uništava vezanost zvuka, fonema i smisla te spaja riječi u neočekivane veze isključivo prema kompleksima fonema bez obzira na pojmovni sadržaj riječi

-veća ili manja zvukovna srodnost riječi omogućuje njihovo spajanje u igru riječima

>osnovni oblici igre riječima:

1) zvukovno su identične riječi koje se odlikuju polisemijom tj. mnogoznačnošću

2)sličan fonemski kompleks povezan je s oštrom razlikom u značenju

3)isti se fonemski kompleks uzima kao cjelina, kao jedna riječ, a onda se rastavlja na dijelove, na više riječi

4) dva se različita fonemska kompleksa, dvije različite riječi, s više ili manje nasilja vežu u novu riječ

5) 20.st je populariziralo jos jednu vrstu igre riječima: opreku između riječi uzete kao cjeline i riječi kao kratice, tako da joj se svako slovo uzme kao početno slovo nove riječi

POREDBA: ubraja se u najraširenije i najomiljenije mikrostrukture pojačavanja efektivnosti sadržaja

-to čini tako što spaja pojmove iz dvaju različitosti svjetova

-pjesnik će poredbom nastojati pojačati afektivnost onoga pojma kojemu želi pridati naročito čuvstveno djelovanje

-pojmove koje pisac želi posebno istaknuti poredbom

Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku. 6 Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice. 7 Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama!8 Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi. 9 Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke. 10 Usta su tvoja kao najbolje vino.

GOMILANJE: već europski realizam 19. st. nastoji što izrazitije prikazati stvarnost gomilanjem pojedinačnih podataka o svijetu koji je prikazivao (Balzac) > kasnije to prelazi u naturalizam

-naturalizam je nagomilavanjem pojedenostima nastojao uvjerljivo prikazati sve one brojne trenutke i u čovjeku i izvan njega koji ga potpuno određuju, njegovu osobu i njegovo vladanje

>podjela: a) gomilanje (kumulacija)

b) uveličavanje (amplifikacija) … nizanje što više pojedinosti da što točnije prikaže svoj predmet

-amplifikacijama se odlikuje Krležina proza (Povratak Filipa Latinovicza)

-rado se služi oblikom pojačavanja i gradacijom

STILISTIKA: jezik u književnom djelu odstupa od jezika u običnom govoru

lat: stilus, štapić kojim se pisalo na navoštene tablice, a zatim je označavala način pisanja, te je otuda prenesena i u druga područja (stilovi u plivanju,nogometu, arhitekturi)

-stil znači ili dobar način pisanja odnosno govorenja, ili pak takav način svojstven nekoj književnoj epohi, nekoj književnoj školi, piscu ili pojedinom djelu

-moderna stilistika: polazi od shvaćanja stila kao izraza pojedinca ili kolektiva i zanimaju ju uglavnom sredstva i postupci kojima se postiže osobita kvaliteta iskaza, takva kvaliteta kakvu gramatička analiza ne može uopće zahvatiti

RETORIKA: nastala u staroj Grčkoj kao učenje o govorništvu, a kasnije se razvijala kao znanost koja i obuhvaća uz učenje o govorništvu i učenje o jeziku, o proznom izražavanju i o načelima kritičkog ocjenjivanja pojedinih književnih djela

-srž stare retorike bilo je učenje o ukrašenom govoru kao bitnoj osobini književnosti

-ideal kultiviranog govora, odnosno uvjerenje da je umijeće dobrog govorenja i pisanja ne samo uvjet nego i svrha književnog stvaralaštva

-vrijednost književnih djela nije mjerena mjerilom izražavanja individualnosti i originalnošću nego mjerilom autoriteta

-učenje o književnim vrstama bilo je izgrađeno na uvjerenju o uglavnom stalnim i čvrstim uzorcima prema kojima je valjalo pisati

-učenje o pojedinim stilovima bilo je najuže povezano s učenjem o vrstama

-vrste stilova: visoki, srednji i niski stil

-visoki: teme iz ratničkog života, u njima govore junaci koji predstavljaju cijeli narod, osnovne su misli sadržavale etičke ideale

-niski: pisalo se o običnim ljudima, teme su se uzimale iz pastirskog ili običnog građanskog života

-srednji: imao je srednji položaj između visokog i niskog