Upload
buithuan
View
231
Download
1
Embed Size (px)
Citation preview
Ministarstvo poljoprivrede
i zaštite životne sredine
UTICAJ OTPADA NA
ZDRAVLJE
Radmila Šerović
Načelnik Odeljenja za upravljanje otpadom
Dipl. ing. Tehnologije, Msc
Opasne materije
Opasna materija je svaka materija koja bi, zbog količine, koncentracije, fizičkih ili infektivnih svojstava mogla da predstavlja značajan rizik po zdravlje ljudi ili životnu sredinu ukoliko se oslobodi ili izlije. Opasne materije se nalaze u mnogim proizvodima koji nas okružuju, kao što su iskorišćene baterije, boje i lakovi, različite hemikalije, otpadno motorno ulje i dr.
Takav otpad sadrži materije koje mogu biti toksične, kancerogene, mutagene, infektivne, zapaljive, a koje kroz zemljište i vode ulaze u biološki lanac i mogu uzrokovati oboljevanje ljudi i štetno delovati na ostali živi svet.
Zakon o upravljanju otpadom je po pitanju opasnog otpada vrlo jasan, ali velike količine takvog otpada još uvek nepotrebno završavaju na komunalnim odlagalištima Ili divljim deponijama, što predstavlja veliku opasnost za zdravlje ljudi i životnu sredinu.
Posledice koje uzrokuju opasne materije mogu biti akutne i hronične. Akutne nastaju nakon kratkotrajne izloženosti (npr.opekotine uzrokovane korozivnim materijama, udisanje toksičnih gasova, iritacija očiju) i obično su odmah vidljive. Hronične posledice nastaju nakon dugoročne izloženosti koja je često slabog intenziteta i mogu se manifestvovati tek nakon mnogo godina, pa su teško predvidive, a samim tim i njihov uzrok se teško može utvrditi.
Opasan otpad je otpad koji izaziva povećanje smrtnosti ili povećanje učestanosti naročito opasnih ireverzibilnih bolesti ili može predstavljati ozbiljnu opasnost po zdravlje ljudi ili životnu sredinu ukoliko se tretira, skladišti, transportuje ili odlaže na neadekvatan način.
U hemijski otpad su svrstani halogenovani i organski rastvarači, boje, kiseline i baze, ulja, kao i razne smeše koje nastaju kao ostaci iz procesa, a sadrže hemikalije. Izloženost organskim rastvaračima javlja se u slučaju inhalacije parom, kontakta između kože i tečnosti ili ingestije. Obzirom da mnogi organski rastvarači imaju relativno visok napon pare i lako isparavaju, inhalacija pare smatra se primarnim načinom unošenja. Rastvarači su među vodećim uzrocima profesionalnih oboljenja u ovoj oblasti. Biološki efekti izlaganja mogu da se kreću od gotovo netoksičnih (npr. neki freoni) do veoma toksičnih ili kancerogenih (npr.benzen).
Dejstvo štetnih hemijskih agenasa na organizam
Toksičnost predstavlja nepovoljan (štetan) završetak niza
dejstava pokrenutih izlaganjem hemijskom, fizičkom ili
biološkom agensu.
Manifestacije toksičnosti: od blagih biohemijskih
poremećaja do ozbiljnih oštećenja organa i smrti. Mogu biti
reverzibilne ili ireverzibilne prirode koje uključuju:
apsorpciju, transport, biotransformaciju u manje toksične
ili toksičnije metabolite, interakciju sa ćelijskim
makromolekulima, izlučivanje i dr.
Ksenobiotik je svaka supstanca strana biološkom sistemu
koja ima mali ili nikakav značaj u održavanju normalnih
biohemijskih ćelijskih funkcija.
Promene koje toksični agensi izazivaju obično nastaju na mestima primene (to je lokalno dejstvo) ili se ispoljavaju na pojedinim organima (npr. jetra) ili organskim sistemima (digestivni trakt, respiratorni ili kardiovaskularni sistem, organi za ekskreciju, centralni nervni sistem i dr.), tek posle resorpcije i distribucije toksikanata u organizmu (sistemsko dejstvo).
Zna se da lokalno dejstvo izazivaju materije koje dobro reaguju sa sastojcima tkiva i to najčešće u koži, sluzokoži organima za varenje, disanje, oku i dr.
Ovakve efekte ispoljavaju jake baze i kiseline i dr. supstancije koje imaju sposobnost da nagrizaju tkiva.
Učinak na mestu kontakta se ispoljava u vidu slabih ili jakih zapaljenskih reakcija ili čak pojavom izumiranja tkiva - “hemijskih opekotinana efektorne ćelije”.
Intezitet oštećenja zavisi od količine, koncentracije, ph kiseline ili baze, vremenske ekspozicije, kao i individualnih karakteristika organizma (starosti organizma, prisustva hroničnih bolesti, stanja imuniteta, i dr.). Lokalno delovanje ne ostaje izolovano jer se gotovo uvek javljaju i sistemski (opšti) efekti.
Ponekad je dejstvo hemijskih jedinjenja selektivno, tj. zahvata samo jednu vrstu ćelija , dok na druge ćelije i strukture deluje slabije ili uopšte nema uticaja (npr. toksin botulin deluje isključivo na završetke holinergickih nervnih vlakana iz kojih sprečava oslobađanje hemoaktivne materije – acetilholina, koji je odgovoran za transmisiju nervnih impulsa sa ovih nervnih vlakana
Iskorišćena motorna ulja kao otpad
Imajući u vidu hemijski sastav iskorišćenog ulja u smislu
sadržaja sumpora, azota, hlora, fosfora, jedinjenja iz aditiva, i
ostalog, ovi produkti su veoma štetni po ljudsko zdravlje
uključujući i činjenicu da neki od njih imaju i kancerogena
svojstva.
Iskorišćena motorna ulja su opasna po životnu sredinu, zapaljiva,
isparljiva i toksična.
Trenutni efekti su gotovo zanemarivi, a štetna dejstva na zdravlje
ljudi se ispoljavaju vremenom jer sadrže kancerogene supstance.
Predstavljaju opasnost nakon upotrebe zato što menjaju svoja
osnovna svojstva i mogu da sadrže mnoge primese zagađujućih
materija.
Ostatke ulja ili ona koja nisu za upotrebu treba zadržati u
originalnoj ambalaži, na suvom i tamnom mestu, van izvora
toplote.
Korišćenje ulja kao energenta na neadekvatan način velika je pretnja kvalitetu vazduha. U uslovima stalnog porasta cene energenata, veoma je česta pojava korišćenja otpadnog ulja na tehnički neispravan način jer se obično koriste nepropisna ložista, a sam proces sagorevanja se obavlja na niskim temperaturama bez potrebnog monitoringa samog procesa sagorevanja i koncentracije emitovanih jedinjenja. Imajući u vidu sastav otpadnih ulja u smislu sadržaja sumpora, azota, hlora, fosfora, raznih jedinjenja iz aditiva, produkti sagorevanja su veoma štetni po ljudsko zdravlje uključujući i činjenicu da neki od njih imaju i kancerogena svojstva.
Vrlo male koncentracije ulja u pitkoj vodi izazivaju akutne smetnje kod ljudi kao što su mučnina, povraćanje i dijareja.
Uticaj otpada koji sadrži organske rastvarače na zdravlje
ljudi
Otpadne boje i lakovi, rastvarači i otpadna ambalaža sadrže
organske rastvarače koji mogu nepovoljno uticati na zdravlje
ljudi. Ono što karakteriše ove vrste otpada jeste njihova
zapaljivost.
Štetnost izlaganja ovoj vrsti otpada je različita i zavisi od
sastava. U narednoj tabeli je dato dejstvo nekih od organskih
rastvarača, kao sastojaka boja. Rastvarači su među vodećim
uzrocima profesionalnih oboljenja. Biološki efekti izlaganja
rastvaračima mogu da se kreću od gotovo netoksičnih do
veoma toksičnih ili kancerogenih (npr. benzen).
Zbog ove raznolikosti bitno je ponašati se u skladu sa
merama opreza i predostrožnosti i što bolje utvrditi sastav i
količinu opasnih supstanci (dat u bezbednosnom listu) kako
bi se adekvatno reagovalo u slučaju akcidenta ili
incidenta.Put ulaska u čovečji organizam može biti raznolik
– udisanja isparenja, kontakt sa kožom, gutanje.
U situacijama kada se radi sa otpadnim hemikalijama treba
biti veoma oprezan i primenjivati sva propisana sredstva
zaštite kako bi se izbegao kontakt
Prilikom rada sa pomenutim otpadom može doći do
oštećenja ambalaže, curenja i izlivanja u okolinu. Iz ovog
razloga treba preduzeti sve mere opreza i zaštite na radu
(posebna zaštitna odela, maske, rukavice otporne na
hemikalije...)
Uticaj otpada koji sadrži živu i druge teške metale na zdravlje
ljudi
Teški metali (uključujući živu) su izuzetno toksični i u
minimalnim dozama. Veliki problem u vezi sa trovanjem
ovim elementima je jako teško izlučivanje njihovih atoma iz
organizma, tako da posledice mogu da se osećaju godinama.
Donji prag otrovnosti praktično ne postoji, tj. i najmanja
njihova količina u organizmu je jako štetna.
Unutar fluo-cevi se nalazi živa (Hg) u obliku pare niskog
pritiska (približno 1/100 atmosferskog). Zbog tako niskog
pritiska, količina žive u jednoj fluo-cevi je mala i iznosi
svega desetak miligrama.
Praćenje događanja u ekosistemu su ukazala na sledeće pojave: snižen
broj spermatozoida (50% smanjenje od 1939.), neplodnost, genitalne
deformitete, hormonima indukovane humane kancere, neurološke
poremećaje u dece kao hiperaktivnost, poremećaj pažnje, snižen IQ,
reakcije besa kao i razvojne i reproduktivne probleme u životinjskom
svetu.
Teza “doza čini otrov” zamenjena je sa “vremenska ekspozicija čini
otrov” što obavezuje da naše sadašnje delovanje sagledavamo i
usmeravamo misleći na budućnost.
Iz navedenih razloga upravljanje otpadom koji sadrži teške metale je od
izuzetne važnosti. Ukoliko se dogodi da se razbije fluocev, treba odmah
napustiti prostoriju i što intenzivnije je izvetriti u trajanju od najmanje
deset minuta. Osim žive u obliku pare, na unutrašnjoj strani staklenog
balona cevi se nalazi fluorescentni sloj u čiji sastav ulaze još neki
hemijski elementi, koji su takođe vrlo toksični. Ne udišite vazduh iz
okoline tek slomljene fluo-cevi i trudite se da se ne posečete njenim
krhotinama.
Uticaj farmaceutskog otpada na zdravlje ljudi i životnu
sredinu
Farmaceutski otpad je otpad koji nastane u toku
proizvodnje,distribucije i primene farmaceuskih sredstava. On
obuhvata transportnu ambalažu, kao i proizvode sa isteklim
rokom trajanja.
Farmaceutski otpad se deli na neopasan i opasan.
Neopasan farmaceutski otpad uglavnom čine razni rastvori
(npr. rastvori za infuzije), kreme, sirupi, kapi (npr. kapi za oči),
tablete , drugi materijali za pripremu preparata i slično.
Pretežni sastav neopasnog farmaceutskog otpada čine razne
netoksične hemikalije soli, šećeri i silično.
Opasan farmaceutski otpad uglavnom čine različiti citotoksični lekovi, antivirusna sredstva, antiinfektivna sredstva, hormoni, toksini,razna imunopresivna sredstva, razne neiskorišćene hemikalije i materijali za dijagnostiku (npr: benzen, peroksidi, razne konzerve sa sprejom), preostali neiskorišćeni organski rastvarači (npr: formaldehid, soli teških metala, toksični reagensi) i drugi opasan otpad, pretežno različite vrste lekova.
Opasan farmaceutski otpad
može biti otrovan, toksičan,korozivan,irutirajući, zapaljiv,pa čak
i ekspozivan i druge slične osobine, koje
u slučaju nepravilnog odlaganja, skladištenja,
razvrstavanja mogu imati jako negativne
posledice po zdravlje ljudi
i životnu okolinu
Trenutno stanje i način
uupravljanja medicinskim
otpadom u RS
Oko 10–25% medicinskog otpada čini opasan otpad rizičan po
zdravlje ljudi i životnu sredinu.
U bolnicama u Srbiji postoji blizu 41.000 kreveta sa približnim
brojem od 11 miliona bolničkih dana. Prosečna zauzetost kreveta
je 72% na godišnjem nivou. Prema postojećim podacima iz
zdravstvenog sektora postoji i dodatnih 2.700 kreveta, koji se
nalaze u vojnim bolnicama i privatnim klinikama.
Procenjuje se da sve zdravstvene ustanove u Srbiji godišnje
stvaraju oko 48.000 t medicinskog otpada. Oko 9.600 t ovog
otpada se smatra infektivnim, odnosno opasnim otpadom.
Procena količine infektivnog medicinskog
otpada koja se stvara u zdravstvenim
ustanovama ne računajući
privatni sektor i sektor veterinarske
medicine, zasniva se na proceni
proizvodnje od 0,7 kg otpada
po postelji dnevno.
Tok medicinskog otpada
Razdvajanje infektivnog otpada u bolnicama
Tretman infektivnog otpada, metodom autklaviranja
Zdravstveni centri – operateri za sakupljanje, transport, skladištenje i tretman infektivnog medicinskog otpada
Infektivni otpad nakon tretmana – neopasan - deponije
Regionalne medicinske ustanove, različiti zdravstveni centri, vojne
ustanove i druge ustanove koje pružaju medicinsku negu trenutno na
teritoriji u Republike Srbije bi trebalo da koriste 78 autoklava i 78
drobilica za tretman medicinskog otpada kao i 25 specijalizovanih vozila
za prevoz medicinskog otpada –I FAZA
II FAZA –DODATNA OPREMA
Autoklavi i drobilice bi trebalo da čine postrojenje
za tretman medicinskog otpada –uglavnom infektivnog otpada
Veliki broj ovih postrojenja za tretman iz
različitih razloga (nedostatak prostora,obuke osoblja,
česti kvarovi, i slično) radi povremeno, ili ne radi
Privatne medicinske ustanove nisu
uključene u pomenuti sistem postrojenja za tretman
Trenutni problemi i nedostaci u sistemu upravljanja medicinskim otpadom
Odvajanje na mestu nastanka na opasan i neopasan, pravilno rukovanje, pakovanje, obeležavanje, i privremeno skladištenje u zdravstvenim ustanovama.
Adekvatan transport (interni i eksterni) medicinskog otpada do mesta njegovog tretmana i konačnog zbrinjavanja.
Adekvatan tretman za svaku vrstu medicinskog otpada (cittoksični, infektivni, farmaceutski).
Prihvatljivo rešenje za konačno zbrinjavanje otpada (npr: poseben kasete na deponijama)
Odgovornost svih generatora medicinskog otpada i svih subjekata u procesu upravljanja medicinskim otpadom (relevantnih institucija).
Sve ustanove za zdravstvenu zaštitu izrade planove upravljanja otpadom i imenuju odgovorno lice za upravljanje otpadom,
Izgraditi postrojenje za termički tretman ovog otpada – insinerator.
Konstantna obuka zaposlenih i drugih lica koje učestvuju u sistemu upravljanja medicinskim otpadom.
Razvijene zemlje imaju savremene uređaje za tretman
opasnog medicinskog otpada ( insineratore, autoklave i dr.)
koji su u skladu sa međunarodnim propisima i zahtevima,
tako da su postignuti svi međunarodni priznati principi:
redukciji opasnog otpada
prevenciju rasipanja optpada
poštovanje principa „zagađivač plaća“
sveobuhvatna i stalna kontrola mogućeg zagađenja
HVALA NA PAŽNJI
Radmila Šerović
Načelnik Odeljenja za upravljanje
otpadom
011 31 32 572
062 88 66 017