Tema 2: Iskustva u otkrivanju i procesuiranju krivičnih djela u oblasti korupcije

Prezentator: Miodrag Bajić, Glavni specijalni tužitelj, Okružno tužilaštvo Banja Luka Posebno tužilaštvo za suzbijanje organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala – Specijalno tužilaštvo

UVOD

Bosna i Hercegovina je zemlja u tranziciji, a višegodišnji rat znatno ju je ekonomski oslabio i spriječio da ide u korak sa svjetskim trendovima na političkom, ekonomskom, tehnološkom i kulturnom planu. Zbog siromaštva i lošeg funkcionisanja državnih organa u poratnom periodu, dovedena je u nezavidnu poziciju, a nizak stepen morala i korupcija postali su sastavni dio života njenih građana.

Geostrateški položaj Bosne i Hercegovine, migracije i kretanje stanovništva, razmjena dobara, informacija, te razvoj savremenih tehnologija doprinijeli su razvoju društva, ali istovremeno doveli i do povećanja svih oblika kriminala. To nije samo karateristika Bosne i Hercegovine, nego se sa ovim pojavama suočavaju se i razvijene zemlje sa izraženom dugogodišnjom demokratijom.

Novi oblici kriminala kojima se mora posvetiti posebna pažnja su koruptivni i organizovani kriminal, koji prijeti da ugrozi funkcionisanje ne samo određenih privrednih ili državnih subjekata jedne države, već i velikih državnih zajednica. Korupcija i organizovani kriminal su nezaustavljiv proces koji nastoji da uđe u sve pore društva i preuzme kontrolu nad istim.

Iako je opšte poznata činjenica da je korupcija veoma zastupljena u Bosni i Hercegovini, zabrinjavajući je podatak da se za koruptivni kriminal procesuira mali broj lica, još manji broj osudi, a osuđenim licima izriču se uglavnom uslovne osude.

1

5. KONFERENCIJA GLAVNIH TUŽITELJA U BIH1. i 2. oktobar/listopad 2009.

Hotel „Leotar“ Trebinje

POJAM KORUPCIJE Riječ korupcija potiče od latinske riječi CORRUPTIO što u osnovi znači pokvarenost, potkupljivanje, podmićivanje, kvarenje...

Međutim, korupcija spada u pojmove kojima je teško konkretno odrediti značenje, budući da se njeno značenje mijenja u različitim društvima i različitom vremenu.

Pored brojnih nastojanja da se definiše pojam korupcije, najprihvatljivija definicija korupcije bi mogla glasiti:

„Korupcija podrazumjeva zloupotrebu povjerenih javnih ovlaštenja radi postizanja lične koristi“.

U krivičnom zakonodavstvu korupcija se definiše kroz različita krivična djela, a najčešće kada govorimo o istoj podrazumjevamo: krivična djela protiv službene dužnosti, krivična djela protiv pravosuđa, krivična djela protiv privrede i platnog prometa.

PRAVNI OKVIR

Postoji više nacionalnih i međunarodnih pravnih dokumenta koji regulišu oblast korupcije.

Nacionalni:

- Krivični zakon i Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine - Krivični zakoni i Zakoni o krivičnom postupku Republike Srpske, Federacije BiH i

Brčko Distrikta - Zakon o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Republike

Srpske- Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine - Zakon o sprečavanju pranja novca- Zakon o javnim nabavkama- Zakon o finansiranju političkih partija Bosne i Hercegovine i dr.

2

Međunarodne konvencije:

- Krivično pravna konvencija o korupciji - Građansko pravna konvencija o korupciji - Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organizovanog kriminala - Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda

stečenog krivičnim djelom- Konvencija UN-a protiv korupcije i dr.

INSTITUCIJE ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE

U Bosni i Hercegovini institucije za represivno djelovanje u borbi protiv korupcije su: sudovi, tužilaštva, agencije za sprovođenje zakona i drugi državni organi koji moraju djelovati jedinstveno kako bi se ovi pojavni oblici koruptivnih krivičnih djela ili organizovanog kriminala sveli na prihvatljivu mjeru.

Najznačajnije agencija za sprovođenje zakona koje se bave suzbijanjem korupcije su:

- Državna agencija za istrage i zaštitu-SIPA - Granična policija- Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, Federacije BiH i Policija Brčko

Distrikta- Obavještajno sigurnosna agencija OSA- Uprava za indirektno oporezivanje- Poreske uprave entiteta i Brčko Distrikta i dr.

KRIVIČNA DJELA KORUPCIJE

KZ BiH

3

- Krivična djela korupcije i krivična djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti - ukupno 13 krivičnih djela

- Krivična djela protiv pravosuđa - ukupno 12 krivičnih djela

KZ RS- Krivična djela protiv službene dužnosti - ukupno 14 krivičnih djela

- Krivična djela protiv pravosuđa - ukupno 16 krivičnih djela

KZ F BiH- Krivična djela podmićivanja i krivična djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti

- 13 krivičnih djela- Krivična djela protiv pravosuđa - ukupno 20 krivičnih djela

KZ BD

- Krivična djela podmićivanja i krivična djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti - ukupno 13 krivičnih djela

- Krivična djela protiv pravosuđa - ukupno 20 krivičnih djela

POZITIVNA I NEGATIVNA ISKUSTVA

Nakon reforme pravosuđa praćene uvođenjem novih zakona o krivičnim postupcima koji su na snazi u Bosni i Hercegovini došlo je do novog načina vođenja istrage. Istraga je sa suda prešla na tužioca i ovlašćena službena lica. Tužilac je postao nosilac istrage i svih istražnih radnji koje u postupku preduzima sam ili preko ovlašćenih službenih lica, pri čemu je dobio značajniju ulogu u krivičnom postupku, ali samim tim i odgovornost za provođenje istrage naročito kada se ima u vidu činjenica da tužilac ima pravo i dužnost otkrivanja i gonjenja učinilaca krivičnih djela.

Pored pozitivnih zakonskih propisa Bosna i Hercegovina je usvojila i ratifikovala više međunarodnih konvencija o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, koje upravo govore o ovim oblicima kriminala, djelokrugu primjene konvencija, kriminalizacije dobiti stečene kroz kriminal, kažnjavanje korupcije, krivično gonjenje, suđenje i izricanje kazni i tako se našla na dobrom putu da normativnim aktima stvori pretpostavke za borbu protiv koruptivnog i organizovanog kriminala.

Preuzimanjem svojih međunarodno pravnih obaveza, Bosna i Hercegovina u borbi protiv ovih oblika kriminala dužna je obezbijediti da se diskreciona pravna ovlašćenja predviđena domaćim zakonima, a koja se odnose na koruptivna krivična djela i organizovani kriminal vrše tako da se postigne što viši stepen efikasnosti primjene zakonskih mjera u odnosu na takva djela, vodeći računa o potrebi da se spriječi činjenje pomenutih krivičnih djela.

Krivično pravna konvencija o korupciji takođe govori da će države potpisnice usvojiti takve mjere koje su neophodne da bi se obezbijedilo da lica ili entiteti budu specijalizovani u borbi protiv korupcije. Oni će imati neophodnu nezavisnost u skladu sa osnovnim principima pravnog sistema države potpisnice kako bi mogli efikasno da vrše svoje funkcije bez nepotrebnih pritisaka.

U Bosni i Hercegovini postoje tužilaštva i specijalizovana odjeljenja za borbu protiv korupcije i ogranizovanog kriminala. U Tužilaštvu BiH postoji odjeljenje za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, u Republici Srpskoj Specijalno tužilaštvo, a pri okružnim i kantonalnim tužilaštvima postoje odjeljenja za privredni kriminal. U okviru policijskih organa, takođe

4

postoje specijalizovana odjeljenja koja se bave ovim krivičnim djelima kao i pri drugim državnim institucijama.

Tužilaštvo BiH i Specijalno tužilaštvo u svom sastavu kao bitnu kariku za otkrivanje i gonjenje učinilaca krivičnih djela imaju tužilačke istražioce u kojima se po prvi put u velikoj mjeri približavaju uloge tužilaca i policije.

Iako imamo pravni okvir i institucije za otkrivanje i gonjenje krivičnih djela organizovanog kriminala i koruptivnih krivičnih djela u praksi postoji mnogo problema i osnovno je pitanje zašto se ova krivična djela nedovoljno istražuju i zašto se istim ne posvećuje dovoljna pažnja.

Da bi se otkrilo i dokazalo postojanje ovih krivičnih djela potrebno je znanje, sposobnost i angažovanost kako tužilaca tako i ovlašćenih službenih lica, bilo da se radi o tužilačkim istražiocima, policajacima ili drugim agencijama, kao i primjena svih operativno taktičkih radnji poznatih u kriminalistici i primjena posebnih istražnih radnji.

Efikasna borba protiv koruptivnih krivičnih djela podrazumjeva drugačiji način razmišljanja u otkrivanju i dokazivanju ovih krivičnih djela „ići za krivičnim djelom, odnosno za posledicom krivičnog djela“. Da bi se uspješno borili protiv ovih oblika kriminala potrebno je analizirati pojavni oblik krivičnog djela na određenom području i sačiniti plan koji služi za otkrivanje i gonjenje učinilaca ovih krivičnih djela. U planu je neophodno predvidjeti: o kojim krivičnim djelima se radi, odnosno pojavnim oblicima krivičnog djela, ko su potencijalni osumnjičeni, načini izvršenja krivičnih djela, dokazi koje treba prikupiti, broj i profil ljudi koji će učestvovati u ovakvoj operaciji, sredstva neophodna za obavljanje iste, kao i neophodna tehnička opremljenost ovlašćenih službenih lica.

Otkrivanje i dokazivanje ovih oblika kriminala podrazumjeva primjenu kombinovanih metoda kriminalističkih taktika i posebnih istražnih radnji koje jedino zajedno mogu dati određene rezulate. Posebno treba naglasiti kod primjene posebnih istražnih radnji da se ne treba osloniti isključivo na tehniku nego istu kombinovati sa ljudskim faktorom.

I pored zakonskih instrumenata za borbu protiv ovih oblika kriminala koje do sada nismo imali, nova krivična djela (organizovani kriminal, pranje novca), novi pravni instituti (sporazum o priznanju krivnje, zaštićeni svjedok), nove radnje dokazivanja (posebne istražne radnje), primjena novih naučnih dostignuća u kriminalistici (vještačenje DNK, kompjutera i sl.) i dalje imamo velikih problema u dokazivanju ovih krivičnih djela. Iako policijski organi u svojim sastavima imaju posebne grupe za suzbijanje ovih oblika kriminala vrlo rijetko pripadnici istih grupa su prošli odgovarajuću obuku za rad na ovim oblicima kriminala ili na usavršavanju i primjeni tehnika za otkrivanje istog, pa je većina „operacija“ prepuštena individualnim sposobnostima pojedinaca bilo da se radi o tužiocima ili ovlašćenim službenim slicima ili faktoru sreće, što je nedopustivo u ozbiljnom radu i nastojanju države da organizovani kriminal i korupciju svede na podnošljiv nivo.

Tužioci se rijetko uključuju u ranu fazu istrage, rijetko izlaze na teren sarađujući sa ovlašćenim službenim licima na otkrivanju počinilaca krivičnih djela i prikupljanju dokaza, što je neophodno radi prvenstveno ličnog uvida i saznanja tužilaca o predmetu, stvaranje povjerenja i odgovornosti u zajedničkom radu sa ovlašćenim službenim licima, a kao najvažnije prikupljanje dokaza na zakonom predviđen način o čemu tužilac mora voditi računa i upozoravati ovlašćena službena lica ukoliko ne postupaju na zakonom predviđen način. Za sve propuste ovlašćenih službenih lica odgovornost snosi tužilac koja se ogleda u kvalitetu i kvantitetu dokaza protiv počinioca određenog krivičnog djela, odnosno neprihvatanje suda da

5

provede određene nezakonite dokaze na kojima se ne može zasnovati odluka ili donošenje oslobađajućih presuda u slučaju da ne postoji dovoljno dokaza protiv optuženog.

Da li zbog preopterećenosti, neiskustva ili nezainteresovanosti, sudije su nedovoljno upoznate sa pozitivnim zakonskim propisima, prvenstveno međunarodnim konvencijama koje regulišu ovu problematiku, sa opšte prihvaćenim standardima i praksom u sudovima i novim tehnikama dokazivanja. Sudije kao da blagonaklono gledaju na ova krivična djela, a u svojim razmišljanjima idu čak do te granice da određene protivpravne radnje službenih i odgovornih lica predstavljaju neznatnu društvenu opasnost.Gotovo da ne postoje dokazi kojima se na suđenju može utvrditi namjera optuženog da je počinio krivično djelo, a i kada se ona konačno utvrdi u velikom broju slučajeva umjesto da se izriču strožije zatvorske kazne, izriču se uslovne osude ili novčane kazne, i pored utvrđene velike imovinske štete. Time se definitivno ne postiže ni specijalna ni generalna prevencija. Slobodno sudijsko uvjerenje se zloupotrebljava i donose se oslobađajuće presude samo zato što je takve presude lakše obrazložiti.

Prema izvještajima određenih nevladinih organizacija, Bosna i Hercegovina se svrstava u red evropskih zemlja sa najvišim stepenom korupcije. Stoga je neophodno da svi državni organi, a posebno sudovi, tužilaštva i policijski organi krenu u odlučnu borbu protiv ovog kriminala kako isti ne bi dostigao razmjere koji prijete da ugroze čitavu zemlju. Princip „okretanja glave ili nezamjeranja moćnim i opasnim ljudima“ ne znači da će organizovanog kriminala ili korupcije nestati ili da će se ista smanjiti, odnosno da neće ugroziti sudiju, tužioca, policajca koji tako nešto čini.

Bosna i Hercegovina kao i svi njeni organi moraju se energično i efikasno boriti protiv ovih pojava koje prijete da ugroze čitavo društvo, kako bi iste ostale na prihvatljivom nivou za državu i njene građane, a Bosna i Hercegovina ne bi postala zemlja bezakonja i beznađa.

6