Miroslav Krleža

P J E S M E

PriredioJure Karakaš

1

2

Ništa na poeziju nije nalik više od sna, pa kad je tome tako, ne treba davati upute kako će netko sanjati i o čemu, jer je to samo po sebi besmisao, pošto ljudski snovi nisu ovisni od vlastite ni od tuđe volje, ni od mode, ni od hipnoze, ni od sugestije, ni od bilo kakvog moralističkog, pedagoškog ili političkog programa. Međutim, da osim snova na objavljene «poetske milosti» može djelovati i snaga smione volje i produhovljene svijesti, tajanstvo pustolovnog, trajno riskantnog i prkosnog uspona mašte, uzvišene iznad banalne bijede ljudske stvarnosti i njenih neumoljivih zakona, ni to se ne može poreći.

Forum, 1965.

3

PREDGOVOR

Ova knjiga namijenjena je učenicima viših razreda osnovne škole i srednjoškolcima. Metodičke upute, i metodički instrumentarij uopće, nemaju pretenzija da budu analiza pjesama, nego samo putokaz kako odškrinuti vrata Krležinih bogatih poetskih vizija. Pritom treba imati na umu i izreku koju je stavio kao moto pjesmi «Mladić nosi svoje pjesme na ogled»: U poeziji postoje još neke neiskazive stvari koje se ne mogu objasniti. Te su stvari poput misterija.

Najviše pjesama ovdje odabrano je iz zbirki Knjiga lirike i Pjesme u tmini prema knjizi Krleža: Lirika Nakladnog zavoda Hrvatske iz Zagreba, 1949. Još su po jednim ulomkom zastupljene Simfonije i Balade Petrice Kerempuha, a dodano je i nekoliko pjesama u prozi tako da se može dobiti uvid u Krležino lirsko stvaralaštvo.

J.K.

4

Jesenja pjesma odraz je burnih unutarnjih nemira izazvanih ljepotom jeseni i tajanstvenom snagom prirode. Tko je Nepoznat Netko koji je tako moćan, a tako nedohvatljiv i kojeg pjesnik piše velikim početnim slovom? Unutarnji nemiri kulminiraju na kraju ljupkim naivnim mladenačkim oduševljenjem i očaravajućim neizravnim pozivom na uživanje u ljepotama jesenske prirode.

JESENJA PJESMA

Nepoznat Netko donio je JesenU Sjevernu Sobu.O, sada,kad sve je boja, berba i miris vinai kada se čuje pjesma Stvari i Živināi kada mrtvaci viču od čežnje u grobu,Nepoznat Netko donio je Jesenna srebrnom pladnjuu sobu:grožđe i kruške, jabuke i smokve.

A vani se puše sunčanog soka lokvei čuje se kroz prozorgdje u svili danapjeva negdje žena.

I cvrkuću ptice.

_____________ Manje poznate riječiživina - životinje

* Gdje se, u kakvom prostoru nalazi pjesnik u trenutku dok naviru burni osjećaji?* Objasni metaforu sve je boja, berba i miris vina.* Kako jesen djeluje na stvari i animalna bića?* Što u tebi pobuđuje neobična pjesnička slika o djelovanju jeseni na mrtvace u grobu?* Što je Nepoznat Netko donio na srebrnom pladnju? Koju funkciju ima epitet srebrn?* Objasni metafore sunčanog soka lokve i svila dana.* Što je decima, što katren, a što monostih?

5

Suton je simbolično umiranje dana kada se odvija prava drama personificirane prirode: boje, zvukovi, oblaci, nebo, cvijeće, stabla, ljudi… - sve se to kreće, komeša, iznosi svoje vizije života, sve se bori protiv mraka. Najviše optimizma i vjere u pobjedu nad mrakom unosi pastirska frula.

SUTON

Frula pastira:O, zdravo, čiste blistave zvijezde,o, zdravo,suton u granju.O, zdravo,vesele srebrne vode,ja pijem sutonju sanju.Topólâ pada crveno cvijećei plave se boje veselo smiju.Ja pjevam radost djevica triju,ko lasta mi pjesma lijećenad vodom tihom i vrbinju sivom.O, sve je, sve je srebrnim tkivomvjenčano,spleteno.Ko fino čarobno vretenozuje krijesnice žute,ivančice bijele pastirsku pjesmu slute…

(Ulomak iz simfonije Suton)__________ Manje poznate riječifrula – vrsta drvene pastirske svirale, sanja – sanjarija, maštarija, snoviđenjevreteno – obli drveni štapić dužine četrdesetak centimetara zadebljan u sredini a na krajevima šiljast, služi za namatanje pređe pri predenju

* Kakav je osnovni ton ove pjesme: sumoran, mračan ili zanosan i ushićen?* Što je tema pjesme?* Koga pozdravljaju pastirske frule?* Što je sve personificirano (oživljeno) u ovoj pjesmi?* Koji epiteti krase zvijezde? Kako zamišljaš suton s tim zvijezdama?* Koje se sve boje javljaju? Navedi svaku boju i motiv kojem pripada.* Kako doživljavaš pjesničku sliku sve je srebrnim tkivom vjenčano, spleteno?* Navedi ukratko svoje razmišljanje o pjesnikovu oduševljenju prirodom.

6

Oblak je simbol nestalnosti, promjena, a ako je pritom crven, nagovještava revolucionarne promjene koje ulijevaju nadu u bolji život ugroženima i obespravljenima. Krleža kao simpatizer humanog socijalizma i osvjedočeni ljevičar ovom pjesmom otkriva svoje opredjeljenje.

DAN CRVENIH OBLAKA

Danas je crvenih oblaka svečani dan,i danas vatrena glazba u peći radosno igra,i neke čudne ptice danas pjevaju.Sijevajudanas žuti kolobari.Konobaristoje u kavani, umorni i tužni,pa se čini,da je sve san.Danas je crvenih oblaka svečani dan.

_______________ Manje poznate riječikolobar – obruč, prsten difuznog svjetla oko Mjeseca, Sunca i drugih izvora svjetlosti; obruč poviše ili oko glave svetaca; nimbus, aureola

* Kakvo ozračje prevladava u ovoj pjesmi: smireno ili uzbuđeno?* Kako ti vidiš crvene oblake u stvarnosti? Kako nastaju?* Koja boja prevladava u pjesmi?* Koji se zvukovi čuju?* Čije raspoloženje odudara od općeg tona pjesme?* Zašto pjesnik kaže kako se čini da je sve san?* O kakvom bi se svečanom danu moglo raditi u ovoj pjesmi? Obrazloži svoj odgovor.* Na što se po tvom mišljenju odnosi svečani dan crvenih oblaka?* Navedi ukratko kakav je dojam na tebe ostavila ova pjesma.

7

Crvena boja u pravilu simbolizira ljubav, no u poeziji ona je često simbol pobune, revolta, revolucije i krvavih sukoba masa s vladajućom elitom. Krležin «Crveni suton» ljupka je refleksivna pjesma o doživljaju zalaska sunca u mirnoj naoko idiličnoj prirodi, no ispod laganog treperenja lahora, boja i zvukova nazire se unutarnji nemir i nagovještaj bunta.

CRVENI SUTON

Suton je dana crveni akvarel,po kome lahor igramodar i žut i bijel.I jato bojā pijuče i letipo božjoj paleti.U tišini djetinji zvoni glaso sutonu, što gine u radostan čas.

Na brdu su kresovi planuli,obale tiho lete.Zvuci su večernji kanulii svjetla večernja svijete.

Suton je danas crveni akvarel,po kome lahor igramodar i žut i bijel._____________Manje poznate riječiakvarel – slikarska tehnika; slika naslikana vodenim bojama, lahor – lagani vjetrić, povjetarac, paleta – slikarska daščica na kojoj se miješaju boje kresovi – velike vatre na otvorenom, svijete - svijetle (prez. glagola svijetliti)

* Kako doživljavaš suton za koji pjesnik kaže da je crveni akvarel? Postoje li uistinu crveni zalasci sunca?* Što je božja paleta?* Objasni onomatopeju u četvrtom stihu.* Što narušava tišinu u pjesničkoj slici iz zadnja dva stiha prve strofe? Kako doživljavaš tu sliku?* Kada se pale krijesovi? Kakav privid stvaraju krijesovi u noći?* Kakvi su to zvuci – večernji zvuci?* koje boje dominiraju, osim crvene, u ovom večernjem krajoliku?* Što bi po tvome mišljenju mogao simbolizirati lahor u crvenom sutonu: pjesnikov osjećaj blage smirenosti ili nagovještaj nemira u sigurnom društvu?* Kako se zovu strofe od kojih je komponirana ova pjesma?

8

Pismo ili epistola kao oblik komunikacije među ljudima odavno je našlo svoje mjesto u literaturi pa se tako razvila i posebna vrsta – epistolarna književnost. Ova pjesma ne ubraja se u tu vrstu. Pismo je ovdje odraz intimnih vibracija lirskog subjekta za kojeg napisana riječ ima jedno više značenje.

PISMO

Pismo je kao leptir: dodirne nas krilomu lepetu tihom i već nestane.Pismo je ko miris što ne prestaneda miriše lipom, tijelom, kosom, svilom.

Od lepeta pisma pelud slatkog praškasa vrška prsta polako se trusi.I pisma žive riječi lepeću ko dusi,a pismo vene ko ocvala čaška.

* U koju vrstu lirskih pjesama svrstavaš ovu pjesmu? (Sjeti se: pejsažna, domoljubna, ljubavna, refleksivna, socijalna…)* Što je zajedničko pismu i leptiru?* Kako sve može mirisati pismo? Pokušaj razjasniti podrijetlo i značenje tih mirisa.* Kakve su to olfaktivne, kakve taktilne a kakve akustične pjesničke slike? Navedi koje su od njih utkane u ovu pjesmu.* Kako ti vidiš i doživljavaš usporedbu pisma s duhovima i cvjetnim čaškama u drugoj strofi?* Što za tebe znači pismo?

9

Francuski pjesnik Paul Verlaine (Pol Verlen 1844 . -1896.), predstavnik simbolizma, čovjek turbulentna i nesređena života, svojom je poezijom snažno utjecao na europsku književnost, pa i na naše pjesnike. O njemu su pisali mnogi odgonetavajući njegovu modernu poeziju za koju jedni nikada nisu pronašli ključ i nisu je razumjeli, a drugi su ga kovali u zvijezde. I Krleža u ovoj pjesmi varira jednu od Verlaineovih tema.

SANJAM O SJENI(Varijacije po Verlaineu)

Sanjam o sjeni nepoznate ženekoju volim i koja voli mene.Tajanstvena ta žena poput vela svenekad hoću da je dirnem, a znam da voli mene.

Na svijetu nitko, tek ta me žena zna.Ta nikad ista i uvijek vječno druga,ja znam da ona ipak voli me ko drûgai moje srce samo za nju bije.

Tajanstveno šuti, tajanstvom se krije.O, ta žena toplog i mekanog tijela,ta suzom briše brige s moga čelai kantilena ta je glazba našeg sna.

Ja ne znam da l' je plava, crna, smeđa?Njen glas je svilen i mekan kao pređasmrti što cvate nad tugom ljubavnog odra.

Promatra me nijemo ko statua nijema,a glas joj zvoni: tajna trepetljiva i modra,skupocjen mrtav glas kog više nema.

______________ Manje poznate riječivarijacije – izvođenje neke književne ili glazbene (uopće umjetničke) teme na različite načine, Verlaine – Paul Verlaine (Pol Verlen) čuveni francuski pjesnikkantilena – melodija lirskog karaktera; melodiozni dijelovi u velikim glazbenim kompozicijama; arija, pjev, pređa – vuneni, pamučni ili laneni konci sastavljeni upredanjem

* Što je simbol?

10

* Tema ove pjesme naznačena je u naslovu. Odgonetni o čemu se tu radi.* Zašto pjesnik pridaje ženi atribut tajanstvenosti?* Koje tjelesne atribute ima tajanstvena žena?* Kakav se kontakt ostvaruje između pjesničkog subjekta (pjesnika) i tajanstvene žene: tjelesni ili duhovni? Obrazloži svoj odgovor.* Kakvu moć ima tajanstvena žena?* Što simbolizira pjesnička slika pređa smrti i skupocjeni mrtav glas koga više nema?* Kako ti zamišljaš tajanstvenu ženu iz ove pjesme?

11

Pejsažna pjesma u kojoj na prvi pogled sve djeluje mirno i idilično, no osjeća se nemir kao odraz unutarnjeg pjesnikova nemira, njegovog uzbuđenja koje izaziva zagonetna priroda.

U PREDVEČERJE

Stari crkveni toranj kao svjetionik stojiiznad krajine modre i zavjesa daljine.

Talas za talasom zemlje u predvečerje gine,vijugaju se ceste, njive, serpentine.

Lepršaju na vjetru nad tratinama stazei ploče žita po livadama plaze,

a vjetar pod bakrenom kupolom zujii dira vjetrokaze.

__________________ Manje poznate riječitalas – val, serpentine – vijugava, uska staza (ili cesta) na strmim gorskim obroncima, kupola – zaobljeni krov u obliku polukugle, polukuglasto nadsvođe

* Što dominira nad krajolikom?* Kakav je krajolik: krševit, brdovit ili brežuljkast? Pronađi stih koji to otkriva.* Koja boja prevladava u krajoliku?* Pronađi metaforu koja otkriva da su daljine skrivene.* Koja personifikacija oživljava djelo ratara iz tog krajolika?* Javlja li se u pjesmi onomatopeja?* Što te u pjesmi podsjeća na nestašno i razigrano dijete?

12

Odlazak u prirodu, u samoću, da bi se našao predah od prenapregnutog gradskog života gdje se neistomišljenici i nezadovoljnici sudaraju na svakom koraku, a društvene nepravde iritiraju – česta je tema liričara. Kakve će reakcije izazvati miris ruže u pjesniku mračnog raspoloženja.

ŠTO ZNAČI RUŽIN MIRIS

Što znači ružin miris, njen tihi, noćni cvât,kao kad kaplja kaplje za kapljom u noćni sat?

Za kapljom kaplje sat, a ruža nijemo cvate,protiču vode mrakom, zvijezde se nebom jate…

Noć kao riba nijemo na zvjezdane škrge diše,u tmini ruža tamno na tminu miriše.

Razlistava se, cvate, truni se, miče, vene,njen mračan napon nosi i zanosi mene,

i ja s tminom cvjetam, sa zvijezdama dišem,na tkanini neba sjenku jutarnju rišem.

* Daje li pjesnik odgovor na pitanje o značenju ružina mirisa? Kako se zove takvo pitanje u poeziji?* Koji dio dana pjesnik najčešće spominje i kako se to odražava na ozračje u pjesmi?* U drugom stihu uzastopno se ponavlja suglasnik lj u dočaravanju zvučnog efekta. Kako se zove takvo stilsko izražajno sredstvo?* Kako se zove stilsko izražajno sredstvo uzastopnog ponavljanja istog samoglasnika u stihu?* Kako se zovu rime kojima su povezani stihovi u ovoj pjesmi?* U jednom stihu dočaran je cijeli život ruže od početka do kraja i ta spoznaja o životu prirode snažno utječe na pjesnika. Koji je to stih?* Završava li pjesma optimistično ili pesimistično? Obrazloži svoj odgovor.

13

Bijeg u snove od svakodnevnih problema može značiti rasterećenje, ali i nemoć da se nešto konkretnije učini kako bi stanje u društvu bilo podnošljivije i pravednije.

GRADOVI U SNU

Ja volim svoje snove, u snu svoje gradove:popločane trgove i vodoskoke staklene.Ja volim čaše snova caklene,kakvih nema od Rialta do Padove.

U snu teku rijeke i miču se jedra,tkanina je neba plava, modra, vedra.Zavjesa lepet trepti svile narančaste,prelijevaju se vode tamnozelenkaste,nad gradom oblak kao glečer raste.

Bijele žene, bijele ruže, bijeli hrtovi,labudovi bijeli, zvona, vrtovi.Modre vode, glas gitare, volovi,gozba, glazba, radost, cjelovi.

____________ Manje poznate riječiRialto – glavni most u Veneciji, Padova – grad u Italiji

* U kojem je licu ispjevana pjesma?* Kakvi su pjesnikovi gradovi u snu?* Što se sve događa u pjesnikovu snu?* Jesu li ti događaji ugodni ili neugodni?* Označava li epitet cakleni arhaizam: staklo, ili-ili blještavilo: cakliti se, sjati se? Obrazloži svoj odgovor.* Koje boje dominiraju pjesmom?* Koji se zvukovi čuju u pjesmi?* Objasni ukratko kakav je dojam na tebe ostavila ova pjesma.

14

Mjesečina kao prirodna pojava oduvijek je stvarala ugodno i tajanstveno raspoloženje kao da ima neku posebnu moć nad senzibilnim ljudima. Kakve će reakcije i misli izazvati, ovisi o senzibilitetu pojedinca.

SVJETLOST MJESEČINE

Ja volim svjetlost stare mjesečinekad priče priča bolesnicima.Cvrčci se čuju po uljicima,a stvari u sobi ko prikaze se čine.

Tiho klizi mjesec starim sobama,daljinama i svijetlim vodama.U Egiptu svijetli rodamai lađama na vodi punim robama.

Želatina zelenog četvorine,što mirišu kô miris kore korine:od cimetam kave, ebanovine,svjetlucaju kô ljuske kovine.

Kô ribolov u mreži punoj lovinepraćakaju se sni u sjaju mjesečine.San sine, gine, u daljine mine,mjesečina pline u sjaju polutmine.__________ Manje poznate riječiuljici - maslinici , želatina – bjelančevinasta tvar slična hladetini koja se dobiva tako što se u vodi kuhaju neke životinjske (kosti) ili biljne (alge) supstance; hladetina

* U kojem je licu ispjevana pjesma?* Što je nokturno? Može li se ova pjesma uvrstiti u nokturno?* Kakav ugođaj prevladava u pjesmi?* Kuda sve klizi mjesec?* Koji se zvuk čuje u ovoj pjesmi (akustična slika)?* Kako zamišljaš personificiranu sliku mjesečine dok priča priču bolesnicima?* Što se u ovoj pjesmi doživljava osjetilom njuha (olfaktivne slike)?* Kako doživljavaš pjesničke slike sna u zadnjoj strofi?* Kojom se od navedenih rima pjesnik poslužio u drugoj strofi: parna, obgrljena, unakrsna, nagomilana, slobodno raspoređena?

15

Pjesma o prirodi gdje sve buja od aktivnosti, teških mirisa, zagasitih boja i neke čudne nevidljive snage koja djeluje na čovjeka i kao da ga poziva neka se vrati iz mrakom opterećenog društva u njeno krilo gdje će «svaki čovjek biti cvijet» i neće biti nezaposlenosti i svaki će čovjek biti «vesela ptica što pjeva i radi dvadeset i četiri sata na dan».

JUTRO PRED KIŠU

Kora je zemlje topla kô novopečeni hljeb.Sunčana krušnica božja gasne u maglama sivimi pada na šumu, trave, cvijeće i žita.Metvice sve su pale kô barjaci tužni na jarbola pola.

Žalost je ogromna jutros u svijetu trave i cvijeća i žitai bog će prosuti suze kô zrnje iz nebeskog sitai oprati suzama mlakim lipanjsku toplu zemlju.Livada spava tiha jutarnji tihi sani diše mirno mirisima ljetnim;a šum je silan u tvornicama cvjetnimi cvijeće radi dvadeset i četiri sata na dan.

Teče plima sočna po cijevima tih slavnih kemijskih fabrikašto rade med i šećer, anilin i mast,i gorko mlijeko na kaleže točei pokućstvo svileno za spavaće sobe zaljubljenih leptiradrapiraju svim bojama sunčanim.

Slušam taj pogon šumni u tvornicama cvjetnimi umoran čeznem za tihim nebosklonomgdje smračilo se nebo kô taman mračan svod.Još čami čovjek na dnu tamne kule,al' eto prsti duše već pipaju rupe na pljesnivom zidui doći će dan kad čovjek će silanrazmaknuti nebo od zemlje kô crna kamena dva,i planut će onda vidik novi.

O vidik novi, kad čovjek će svaki biti cvijetšto spušta od tuge pred jutarnjom kišom barjake svoje na jarbola pol.O bit će onda čovječja duša ljiljan i vesela pticašto pjeva i radi dvadeset i četiri sata na dan,biblijske mudrosti puna.

16

_____________ Manje poznate riječimetvica – biljka iz porodice usnatica prepoznatljiva po mirisu mentolaanilin – bezbojna otrovna tekućina koja se upotrebljava u izradi boja i različitih organskih spojeva, kalež – čaša osobita oblika (s jednim stalkom) koja se upotrebljava pri bogoslužju u katolika, drapiraju – namještaju nabore na čemu, npr. na kipu, na modelu (draperija – tkanina namještena u velike naborenebosklon – nebeski svod; nebo, čami - boravi samotan među četiri zida; osamljen, pati od dosade i samoće

* Za čim čezne topla pregrijana zemlja?* Kakvo emotivno stanje vlada u svijetu trave, cvijeća i žita?* Što su božje suze?* Kako doživljavaš pjesničku sliku Teče plima sočna po cijevima tih slavnih kemijskih fabrika…? Što se tu zapravo zbiva?* Za čim čezne pjesnik?* Koje stilsko izražajno sredstvo izražava silnu snagu i želju čovjekovu gdje će Čovjek silan razmaknuti nebo od zemlje? Što će biti posljedica tog čovjekova čina?* Objasni što su novi vidici?* Navedi ukratko kako te se dojmila pjesma.

17

Stablo je simbol ukorijenjenosti u tlo, otpornosti, dugovječnosti, prkošenja svim nedaćama i svojim postojanjem daje primjer čovjeku kakav bi trebao biti i kao jedinka i kao član društva u kojem živi i stvara.

STABLA

Kao noge tamnih, mračnih slonovastabla nijemo stoje u polumraku šume,u krošnje se miču u nemiru i šumeu slutnji vjetra, munja, u jauku zvonova.

Koluta se u stablu snaga, obnova:u obručima gube, čvoruga i kvrga.Sa stabla jesen lišće kao smeće trga,a stablo šuti, raste ponova.

I širi granje puno bršljana i gnijezda,gluhonijemo pod krugovima zvijezda.

I raste šutke u koprenama kiše,u tmini duše i arabeske riše,u šumskoj tišini, kad postaje sve tiše.

___________ Manje poznate riječiguba – gljivasta izraslina na kori stabla, bršljan – zimzelena biljka penjačica, često se ovija oke debla, koprena – tanko, nježno i djelomično providno platno skrojeno da visi preko lica i lagano zakriva od pogleda; veo

* Što su u stablu koluti?* Koji su znakovi obnove stabla na osnovi kojih se može odrediti i njegova starost?* Opiši kako vidiš usporedbu na početku pjesme. Što te se tu posebno dojmilo?* Što radi personificirana jesen?* Pronađi onomatopeje i objasni koje sve zvukove izražavaju.* Koje se stilsko izražajno sredstvo otkriva u pjesničkoj slici koprene kiše?* Koja je od sljedećih osobina karakteristična za stablo: savitljivost, šutljivost, osjetljivost?* Ako su u ovoj pjesmi stabla ljudi a šuma društvo u prenesenom značenju, kako ćemo nazvati to stilsko izražajno sredstvo?* Navedi ukratko svoje razmišljanje o osnovnoj poruci ove pjesme.

18

Ditiramb je pjesma koja slavi prirodu, život i životne radosti, naglašen joj je ton oduševljenja, zanosa i sreće zbog užitaka koje pruža život. U ovoj pjesmi Krleža slavi pobjedu sunca nad mrakom, što svakako ima preneseno, metaforično značenje. U njoj sve buja od uživanja pjesnikova koji se osjeća dijelom snage prirode, buja od silnog emotivnog naboja i želje za nečim gotovo nedostižnim.

JUTARNJA POBJEDA NAD TMINOM

Granje klikće vjetru jutarnjemšto zvijezde gasii ceste polijeva plavim sokom svitanja.Jablanovi mašu crnim stjegovima,a grmlje se je poput modrih zečevapripilo uz zemlju u strahopočitanjupred strijelcem sviju noćnih sjenaSuncem.

Još Sunca nema.

Tek laju psi vatreni na istočnom nebua vjetar rogove bije.Pred Suncem idu plameni trubači,i oblaci, i vjetar, sve pjeva pjesmu Suncu,i jablanovi mašu stjegovima,a tvornice u gradu pozdravljaju prvu svjetlost danai viju bijelim jedrima od dima,i plove po dolini i cvile kao lađe.

O, zdravo, Sunce,svjetiljka si u koprenama svijetlog nebosklona!Ja stojim sam na brdu i pjevam pjesmu jutarnje pobjede!Sebi gorim, kô sunčana svjetlost,ja sebi sâm sam svjetli neboskloni svjetlost mirišem na jutarnjem vjetru!

Mirišem svjetlost na vjetru jutarnjem!

___________Manje poznate riječistijeg – zastava, barjak, strahopočitanje – duboko, veliko poštovanje, nebosklon – nebeski svod, nebo

19

* Objasni simboliku naslova pjesme onako kako je ti shvaćaš.* Pronađi bar nekoliko elemenata ditiramba u ovoj pjesmi.* Je li u ovoj pjesmi naglašen ton oduševljenja i zanosa ili ton strahopoštovanja?* Što rade vjetar, jablani i grmlje u prvoj strofi? Kako se zovu takva stilska izražajna sredstva?* Kako doživljavaš stih Tek psi laju vatreni na istočnom nebu, a kako Pred Suncem idu plameni trubači?* Pronađi barem dvije onomatopeje i objasni kako doživljavaš te akustične pjesničke slike.* Je li ova pjesma ispjevana vezanim stihom? Obrazloži svoj odgovor.

20

Pjesma koja bi se mogla pretočiti u uzbudljivu priču o životu lišća, kakvih ima dosta u svjetskoj i našoj literaturi i koje znaju biti vrlo uzbudljive kad se listovi personificiraju, kad dobiju ljudske osobine. No Krležino lišće je tipično krležijansko: blato, vlaga, tmina, noć, jesenje kiše… - i poneki bljesak vedrine.

LIŠĆE NA DALEKOM PUTU

Mokar od jesenje kiše, vlažan kô usna žene,list je prhnuo jedan iz lirastog raspleta grana,bakren kao odsjaj u bakrenom osvitu danai žut kô bolesna pjega kada na obrazu vene.Micanje lišća u plaštu krošnje šušti.Govori lišće: oprašta se jedan list od drugog lista,u krošnji ostaje ljetna vedrina čista,vodoskok žubori, voda pljušti,a krošnja skida svoju jesenju nošnju,krošnja se noćas ljušti.Lišće se miče i krivuljom tihom, mekomprši u tminu,u jesenje noći prostoru dalekomlistovi venu i ginu.U toploj pari štale gdje se svjetiljka cijedi,a likovi blaga miču se znojni, blijedi,tu će lišće plakati za ljetom,pod kravljem nogom za sunčanim svijetom.I tako će ploviti lišće vodama blatnim i tužnim,niz vode mračne, jednolične, sive,gdje se miču vatre po obalama ružnimi puše se gnojne blatne njive,kroz vode pune riba i srebrnih ribljih ljusakado zelene slane vodešto se tiho miče, klokoće i pljuska.

_________________ Manje poznate riječilirast – poput lire (glazbenog žičanog instrumenta), plašt – vrsta gornje odjeće bez rukava koja se ogrće preko ramena i leđa

* Što je tema ove pjesme?* Koje se sve boje lišća otkrivaju u ovoj pjesmi?* Navedi sve kretnje koje lišće čini.* Što lišće doživljava u staji?

21

* Koji se zvukovi čuju?* Što se događa s krošnjama?* Objasni barem dvije personifikacije onako kako ih ti doživljavaš.* Prevladavaju li u pjesmi dinamične ili statične slike?* Prepričaj ukratko priču o lišću na kojoj se gradi ova pjesma.

22

Izlazak u prirodu iz zagađenog gradskog života može poslužiti kao duhovno pročišćenje i prikupljanje snage za nove životne izazove. A jesen bremenita plodovima i svježinom kao da zove u svoje okrilje.

EXODUS U JESEN

Voćke, žene trudne, graciozno pružaju plodove nebukao kineske čaše pune mirisnog sokana modrom suknu jesenje vedrine.

A nebo po čašama svilenim kistom riše jesenje simbole.Ja se na potoku perem od smrada i od grada.Onaj zgužvani rubac kojim sam vezao ranena dnu blatnih, crnih, sivih ulica u gradu,večeras na vjetru napinjem kô jedro.

Zvoni vjetar i silno je bijelo sve.Crvene mrlje na jedru gore kao ruže:ozdravljujem, plovim, perem se od grada.

_____________ Manje poznate riječiexodus – izlazak, istup; osobito istup većeg broja ljudi iz kakve zajednice, društva

* Čime jesen privlači pjesnika?* kako doživljavaš pjesničku sliku modro sukno jesenje vedrine?* Kakvi su po tvome mišljenju jesenji simboli koje jesen riše svilenim kistom?* Objasni snažnu pjesničku sliku Ja se na potoku perem od smrada i grada. O čemu se tu zapravo radi?* O kakvim ranama govori pjesnik: emotivnim, tj. duhovnim ili tjelesnim? Obrazloži svoj odgovor.* Koje boje i zvukovi dominiraju u ovoj pjesmi?* Kakav je ritam?* Prevladava li u pjesmi optimizam ili pesimizam? Obrazloži svoj odgovor.

23

Vjetar kao simbol nestalnosti, naročito ako je hladan, govori zapravo o mučnom i nelagodnom životu u građanskom društvu – o životnoj vjetrometini kojoj je čovjek izložen.

VJETAR U NOVEMBARSKOJ NOĆI

Sve su ključanice noćas vjetra pune,crni glasovi vjetra sviraju iz tmine.Prošle još noći budio pingvinepo santama u tmini sjeverne daljine,a noćas staklim trese, na žicama svira i dirapo oknima južne oprane musline.

To je svirka vjetra jesenja i platnakestenjarska lepeću mokra, prljava i siva.Kao djevojka noćnavjetar se iza oglasnog stupa skrivai mlati cimere nad vratima kô klatna.

Sasvim je crno. Orgulje se vjetra oreu granju, po žicama i na starom krovu.Noćas vjetar trga jedra, jarbole i provulađā što se s tamnim talasima bore.

_____________ Manje poznate riječimuslin – fina pamučna tkanina (ime po iračkom gradu Mosulu odakle potječe)cimer – slika s natpisom na krčmi, dućanu , obrtničkoj radionici i sl.orgulje – veliki glazbeni instrument na zračnu struju iz mijeha, sastoji se od cijevi različite veličine, a ima jednu ili više klavijatura, prova – pramac, kljun broda, prednji dio lađe

* Kakvo ozračje prevladava u pjesmi: napeto, uzbudljivo, dramatično ili tmurno, hladno i nelagodno?* Vjetar je u ovoj pjesmi personificiran. Navedi sve što radi kao živo biće.* Pronađi onomatopeje i za svaku navedi koji zvuk dočarava.* Prevladava li u pjesmi statičnost ili dinamičnost?* O kakvom ambijentu govore pjesničke slike iz druge strofe? Što ti te slike govore o ambijentu?* Kakve boje prevladavaju u pjesmi?* Kako se zovu strofe od kojih je sastavljena pjesma?* Ako je cijela pjesma u prenesenom značenju (alegorija) na što bi se mogla odnositi? Obrazloži svoj odgovor.

24

Bijeg iz sumornih gradova u prirodu trebao bi biti rasterećenje, no duboko ukorijenjeno nasljeđe toliko je ovladalo čovjekom da se naprosto ne može otresti društvenih i osobnih teških problema koji ga onemogućuju da istinski uživa u bojama, mirisima i zvucima čiste prirode.

VEČERNJI VJETAR

Sad vlat je svaka glazbalo, a vjetar, svirač pjan,udara napjev svadbeni.Sad cvijet je svaki svjetiljka, pa kad umire dan,u čašci svakoj miriševečernji bijeli plam.Sad svaka ja vlat glazbalo, a vjetar svirač pjan.

Na kljunu stojim orlokrile lađei gledam bijele ptice valova gdje ronei kristale slušam na morskom dnu što zvone.

Vedra boja neba večeras je gorka i slana,mirišem miris soli, joda i katranai pjevam pjesmu radosnu na pučini dana.Kestenovi šume kao more,o, kao more šume krošnje kestenova.

O, lijepo je, lijepo ploviti s livadomkao lađom po pučini na večernjem vjetru.

A taj sam put, na kome plovim večeras kao lađapo vedrome moru,ja orao taj put sam kao crnu brazdu,i tekla je smolaza tupim plugom kletve, očaja i bola,i sve je bilo brodolom i smrt.

Večeras plovimna večernjem vjetru i more divno pjeva,a kljun mi lađe siječe u luku modrih sanja,gdje vatre gore, pobjeda se slavi,trube se ore i praporci zveče,i vrčeva vino klokoće i teče.

Sad vlat je svaka glazbalo,

25

a vjetar, svirač pjan,udara napjev svadbeni

_____________ Manje poznate riječipraporac – šuplja metalna loptica s kuglicom unutra koja pri potresanju zvecka

* Što stvara zvučnu kulisu u prirodi? Kako doživljavaš te zvukove?* Kako pjesnik doživljava cvijeće?* Zanesen ljetom, pjesnik se uživljava u jedan drukčiji svijet. Gdje se odjednom nalazi? Kako se osjeća u tom novom svijetu?* O kakvom putu pjesnik govori u petoj strofi?* U čemu je kontrast između metaforičnih slika iz pete strofe i prethodnih pjesničkih slika?* U čemu je nesklad između pjesnikovih osjećaja izraženih u petoj strofi i pjesničkih slika nakon te strofe?* Navedi ukratko kakav je utisak na tebe ostavila ova pjesma.* Monostih, distih, tercina, katren, kvinta, sekstina, septima, oktava. Koje od navedenih vrsta strofa nisu zastupljene u ovoj pjesmi?

26

Priroda u čovjeku izaziva različite asocijacije: ljepota, ljubav, smirenost, agresivnost, bešćutnost…- zavisno od emotivnog stanja promatrača i situacije u kojoj stoji pred tom velikom zagonetkom.

Kako je priroda doživljena u ovoj pjesmi.

KIŠOVITO VEČE

Juriš je oblaka u predvečerje krvav bio,od straha su jablani spustili glave,kao ljudi pred smrtnom vijesti,a vihor je sive spirale ganjaopo bijeloj cesti.

Goruće žute svjetiljke bojaplamtjele su,i umro je dan,sumpornim ognjem žgan,i sad plače tužno kišovito večenapjeve mirne i spore,i svjetla krvava gore.

___________ Manje poznate riječispirala – zavojak, vijuga, krivina, žgati – peći, paliti, napjev – pjesma, melodija

* Kakav je ton ove pjesme: smiren, umirujući ili povišen, uzbuđujući?* Koje su prirodne pojave personificirane?* Navedi sve epitete i motive kojima su pridodani.* Koje značenje pjesničkoj slici u prvoj strofi daje epitet krvav?* Kako je pjesnik prikazao dolazak noći?* Što ti se u ovoj pjesmi čini dramatično?* Navedi ukratko kakve misli i osjećaje u tebi pobuđuje ova pjesma.

27

Nisu baš tako brojne Krležine pjesme u prvom licu, one pjesme u kojima lirski subjekt govori o svojim osjećajima. Pa i kad se takva pjesma pojavi, prevladavaju tamni tonovi, sve naprosto ključa od nabujalih čežnji prema nečemu teško odgonetljivom, nečemu što se naslućuje. Ako se i pojave svjetliji tonovi, prigušeni su nekim buntom, nekom težnjom za odlaskom, izlaskom u drukčije sfere.

PROLJETNA NOĆ U VRBIKU

Crne vrbe šute, kô strašila crna,i mjesec bije oblačine crne.Svjetlo gori i trne,i zriju zvjezdana zrna.Vihor u vrbama plačei mjesečinu njiše,kô žutu svjetiljku.Tople su moje misli, kô dlanovi mlade žene.Tople su moje misli,kô proljetna voda se toče,i negdje voda živa u duši mojoj klokoće.O, živa vodo duše moje, o proljetna slutnjo!O, ja kličem na mjesečini u pustom vrbiku,i vodama gazim srebrnim,i loptam se svjetlima nebeskim i u vis ih bacam,kô prozirna sjenka poljima koracam,i vičem.Crne vrbe šute, a velika Proljet, tiha, mjesečna, vječna,lebdi i blagoslov svijetli nosi u ruci.

* U kojem je licu ispjevana pjesma? Kako zovemo takav oblik?* Proljeće u pjesniku budi nemir, uzbuđenost. Po čemu se to može zaključiti?* Uz koje su motive vezane crna, žuta i srebrna boja? Koja boja prevladava?* Proljeće je u pjesniku pobudilo osjećaj nadnaravne snage. Pronađi hiperbolu koja to uprizoruje.* Kako doživljavaš personificirani vjetar koji plače?* Što je sve personificirano u ovoj pjesmi?* Kako se priroda odnosi prema nabujalim pjesnikovim osjećajima?* Kakvim je stihom ispjevana pjesma?

28

Prema naslovu očekivala bi se pejsažna pjesma puna jesenjih boja, mirisa i zvukova koji utječu na opuštajuću atmosferu i užitak u ljepoti dana što se budi. No već nakon prvog stiha slijedi šok: sve miriše na tugu, umor i smrt, a zasićeno je nezdravom, sumornom atmosferom.

LISTOPADNO JUTRO

Listopad! Listopad!Slušam tvoju pjesmu gdje ranjena plače,a smrt ti nose djeca u jesenje zadaće;Ti s umiranjem svojim rađaš pjevače!Listopad! Listopad!Jutra su tvoja siva,i grad je zamotan u magle i tugu.Sve pjesme su sad tupe.O, Listopad.Sad parovi umorni od bdijenja povlače se u rupe,parovi i kartaši.I pijanci truse pune kupe,utapaju svoj bol u posljednjoj čaši.O, sve su pjesme u tvoje jutro tupe,Listopad!Sad bolesne žene na škurom svjetlu svijećahodaju po kući u crnini.I sobe kô lijesovi škripe.A magle vani u polutmini sipei kô zavjese visekad se crne žene u listopadsko jutrospremaju na mise.Okna su sva siva kô mrene mrtvih oči,i vjetar nosi lisje što bolesno se kida.O, vjetar bolno u dimnjaku ridai cijedi se čađa, crna dimnjača.Po sobama se pale ognjii sokovi mirišu crvenih zimnjača.A vani na cestiornjava teretnih kola svoj svagdanji počinje hod.Listopad umire tiho kô ranjeni rapsod.

Listopad! Listopad!

29

_______________ Manje poznate riječi parcovi – štakori, truse – ispijaju do dna, kupe – čaše za vino, škuro svjetlo – slabašno svjetlo, svjetlo koje tako slabo osvjetljava da je prostorija škura, tj. tamnamrena – bolest očiju koje se očituje u slabljenju vida ili sljepoći; kataraktarida – glasno plače jecajući, rapsod – putujući pjevač u staroj Grčkoj koji je uz pratnju lire (žičanog instrumenta) pjevao epske pjesme.

* Kako pjesnik doživljava jesen: kao umiranje prirode ili kao svoje nezadovoljstvo stanjem sredine u kojoj obitava?* Kakve su pjesme listopada, a kakve dječje zadaće o jeseni?* Kako objašnjavaš metaforu Ti umiranjem svojim rađaš pjevače?* Kakvo ozračje vlada u gradu?* Na što te podsjećaju sobe kojima hodaju žene? Vlada li u tim sobama intima obiteljskog života ili jeziva blizina smrti?* Kakvo raspoloženje izaziva siva boja? Što je sve sivo u ovoj pjesmi?* Kakvu sliku grada prikazuje pjesnik?* Koji se zvuk čuje na kraju pjesme i kako on djeluje na opću atmosferu?* Zrači li ova pjesma optimističkim ili pesimističkim pogledom na društvo?

30

Kad je čovjek neraspoložen, sve oko njega izgleda tmurno, pa tako jedno obično popodne može biti odraz pjesnikova nezadovoljstva. Što je uzrok tom nezadovoljstvu, teško je odgonetnuti, no ono je slikano tamnim bojama i sivilom tako da cijela atmosfera odiše nekim čudnim umorom i bezvoljnošću.

CRNO UMORNO POPODNE

Popodne je danas crno, umorno.Po dvoru pada mrak i plaču modre sjene.Koplje pogleda mog o sive se lomi stijene.

Koplje pogleda mog se lomi o stijene sive,čađave, crne i tužne bez perspektive.Svjetiljka šumi i bolesni ginu glasoviptica,u povorci plaču umorni večernji časovii pada tmina.

___________ Manje poznate riječidvor – stari dvorac, plemićki zamak

* Metafora koplje pogleda mog predstavlja nezadovoljstvo, srdžbu. Pjesnikov pogled ubojit kao koplje nema ubojitu i prodornu moć Zašto?* Kako pjesnik doživljava zidove dvora koji u nekim vedrijim prilikama pobuđuju maštu i čežnju za lijepim prošlim vremenima?* Kako ptice dočaravaju sumornu atmosferu?* Što o pjesnikovim osjećajima govori personificirano vrijeme?* Izaziva li nezadovoljstvo i neraspoloženje želju za suprotstavljanjem ili nemoć?* Kakav pogled na svijet otkriva ova pjesma?* Kako se zovu strofe od kojih se sastoji «Crno umorno proljeće»?

31

Pjesma iznosi turobni osjećaj samoće i izgubljenosti. Kakvi su osjećaji usamljena čovjeka u hladnoj jeseni? Pomaže li mu jesenski ugođaj da odagna nelagodne osjećaje ili baš suprotno? Koje riječi pjesnik gomila da bi naglasio nemir i nelagodu što buja u njegovoj duši? Nazire li se izlaz iz tog stanja? U cijeloj pjesmi javlja se jedan glagol dva puta. Koji je to glagol? Koja riječ svojom neobičnošću još više pridonosi osjećaju izgubljenosti, osamljenosti i nemoći pred prirodom? Pjesma je ispjevana distihom vezanim parnom rimom.

JESENJA SAMOĆA

Sve više sam, sve luđe sam, sve tuđe i sve tužnijesve tamnije, sve sramnije, sve biva ružnije.

Sve hladnije, sve gadnije, sve ledenije,samo prazna jesen, sve biva jesenije.

* Pažljivo pročitaj uvodni tekst i na osnovi njega napiši kratak esej o ovoj neobičnoj pjesmi.

32

Već sam naslov ove pjesme sugerira mrak, ali ne otkriva onakav ugođaj kakav se obično doživljava u večernjem raspoloženju, nego oslikava nokturno očajne duše, mračnog raspoloženja, nezadovoljstva stanjem u društvu i samim sobom, vlastitom nemoći da nešto promijeni na bolje. Nezadovoljstvo je toliko da nokturnom u samotnoj sobi caruje zapravo beznađe.

NOKTURNO U SAMOTNOJ SOBI

U tkivu zavjese putuju zvijezde tiho cijelu božju noć.Modrozelena svjetlost kô fosforni pauk pužeod čipke do čipke,od ljiljana do ruže.O, zvijezde tako nijemo blistaju i kruže.

Kupola modra zvoni, putuju nebeske osi.Čovjek sjeme sije, smrt gnjilo voće kosi.Kupola modra se oko satanskog prsta vrti.Nema, nema radosti ni groba ni smrti.

Noć je puna teških uzdaha i nesna,a postelja je tvrda i kao sanduk tijesna.Sve su duše naše skupocjene urnebola, jada i pepela pune.U nama duboka tajna crna trune.U nervima nam glazbe ludujui poju nervi kô napete strune:pjesme mesa, pjesme pijane i burne.U tkivu zavjese putuju zvijezde tiho cijelu božju noć!

I cijela soba kao kajita na lađivodama zvjezdanim plovi.Od suza slani talasaj se snovii jedri lađa crna sa zastavama smrti.u tkivu zavjese putuju zvijezde tiho cijelu božju noći cijela soba kao kajita na lađiplovi po posljednjoj crti.

Svaka božja noć po smrti miriše.Portali sna su crni kao tuneli tamei čovjek nikad ne znakud smjera put.Na pir? Na sprovod? Ili na karmine?

33

U jutro sve se kô sjenka rasplineštp je mutni vjetar po oblacima riše.Svaka božja noć po smrti miriše.

Mi sanjamo. I krv nam gori i tijelo se dimii tečemo tužno u nebeskoj plimi.Čas jesmo, čas nismo. Kao sve! Svi Mi!I opet će svjetlost rasti, trudnjet mjesec i mirisati voće,a nas biti neće!Nad nama će duše da nove snove točei sve će teći kô što i sad teče._________________Manje poznate riječinokturno – umjetničko djelo (književno, slikarsko) koje predstavlja noć, noćne prizore, noćna raspoloženja, čipka – fini komad ukrasne tkanine s očicama izrađen kukičanjem ili vezenjem prema ornamentalnom uzorku (poznata paška čipka), kupola – polukuglast ili sličan krov; svod sličan polukuglisatanskog – sotonskog, đavoljeg, urne – posude u obliku vaze, obično od mramora ili kovine, u kojima se drži pepeo pokojnika nakon kremiranjakajita – sobica, kabina na brodu, portali – bogato izrađen ulaz u veliku zgradu; glavna vrata, velika vrata, glavni ulaz (npr. u crkvu), karmine – gozba u počast pokojniku, podušje

* Na osnovi čega možeš zaključiti da pjesnik promatra svemir kroz prozor?* Što je modra kupola, a što nebeske osi?* Događaju li se pod tom kupolom ugodne ili neugodne stvari? Obrazloži svoj odgovor.* Kako se osjeća pjesnik u svojoj sobi? Kakvo je ozračje?* Pročitaj još jednom četvrtu strofu i odgonetni o čemu zapravo govore njene tmurne pjesničke slike.* Prstenasta peta strofa zapravo predstavlja životni krug (ili možda svijet). Čime je taj krug ispunjen?* Znači li zadnja strofa fatalizam, mirenje s nemoći da se nešto promijeni vlastitim naporom ili možda nešto drugo? Obrazloži svoj odgovor.

34

Noćni ugođaji zbog svoje tajanstvenosti najčešće su lijepi, s puno čeznutljivih i nostalgičnih osjećaja, ali mogu biti i neugodni, ispunjeni nelagodom, strahom i očajem. Kakvu sliku nudi pjesnik u ovoj pjesmi. Je li to razmišljanje o tajanstvu noćnih zvukova koji podstiču na optimističke vizije ili pomisao na ništavnost našeg trajanja u okrilju svemoćne prirode.

NOKTURNO

Sve je gluho, kao mačka mekana i bređa,prede u tišini pospana i smeđa.Mi dišemo u noći: u baršunu lutkei nargilu snova upijamo šutke,a latice tmine nam prše oko vjeđa.

Noću sve je snova kolotečinai gibanje po grobljima i prahu.Umiranje tijela u svakome dahu,tok mračan mraka, mračnih rječina.

Mi vjerujemo da smo pećina,a samo smo stope na blatnom putu.

Pronosi nas noć ko lutku mrtvu, žutu,i samo smo nabor na tkanine skutušto raspline se u svitanja minutu.

______________Manje poznate riječinokturno – umjetničko djelo (književno, slikarsko) koje predstavlja noć, noćne prizore, noćna raspoloženja, bređa – koja nosi mlado, koja će se omacitipećina – prirodna velika šupljina u stijeni, u živom kamenu s otvorom; špilja

* Kakvu sliku noći prikazuje pjesnik na početku pjesme: mekanu, tihu, pospanu ili hladnu, neugodnu, beznadnu? * Nargila je specifična perzijska lula kroz čiji se dugi izvijeni čibuk što prolazi kroz staklenu posudu s vodom pušio opijum. O kakvoj nargili govori pjesnik u ovoj pjesmi?* S čime pjesnik najčešće povezuje noć?* Gdje pjesnik otkriva da je čovjek uvjeren u svoju snagu i moć?* Objasni metaforu onako kako je ti doživljavaš: a samo smo stope na blatnom putu.

35

* Kakva atmosfera prevladava u pjesmi: osjećaj umora, besperpektivnosti ili osjećaj straha od smrti i žudnje za životom?* Noć je snova kolotečina. Kako se naziva ovakav red riječi u stihu?* Pjesma se sastoji od četiri različite strofe. Kako nazivamo svaku od tih strofa?

36

Tišina na moru pred zalazak sunca uvijek budi posebno raspoloženje. Golemo vodeno prostranstvo, bljeskanje namreškane površine, igra svjetla i sjene, boje, mirisi, zvukovi… - i čovjek usred te veličanstvene slike prirode. Naviru osjećaji, u mislima se stvaraju najrazličitije slike…

BONACA U PREDVEČERJE

More ko žena miče pločice svojih dragulja,u sjeni jedra čipkastu pjenu plete.Blistaju zelenomodre, žute i sive facete,drveno rebro lađe voda usnom ljulja.

Na dnu u tmini sivog morskog muljapotopljene stvari miču se i svijete.Nad zrcalom modrim bijele ptice lete.Voda je teška ko kružnica ulja.

Iz dimnjaka lađe pramen čađe kulja,cvrči na ognju riba; vonja smole i joda.Titraju jegulje svjetla, gluha i nijema voda.

Na pučini jedro, lik rumena brodai ticalo bijelo svjetionika.Pod palubom oganj. Smijeh. Harmonika.

_____________ Manje poznate riječibonaca– tišina na moru, utiha, mainafaceta - jedna od strana brušenog dragog kamena ili fine staklene robe

* Pjesnik uspoređuje more sa ženom ukrašenom blistavim draguljima. Što ga podsjeća na dragulje, a što na čipke?* U drugoj strofi pojavljuje se vertikala (okomica). Koja boja dominira na dnu, a koja na vrhu te vertikale?* Objasni metaforu: titraju jegulje svjetla.* Voda usnom ljulja… Kako se zove ovo stilsko izražajno sredstvo?* Kako vidiš i doživljavaš pjesničku sliku: ticalo bijelo svjetionika?* Koje auditivne (slušne), vizualne (vidne), olfaktivne (mirisne) i taktilne (opip) dojmove možeš zapaziti u ovoj pjesmi?

37

Kristalna bjelina snijega izaziva u pjesniku osjećaj razočaranosti svijetom u kojem živi. U toj zdravoj, čistoj bjelini ističu se samo ružne stvari, pa se čak i lijepe vitke žene doimlju bolesno, nezdravo. Što je moglo izazvati takve reakcije u pjesniku? Je li to samo trenutno osjećanje izazvano kakvom krizom ili želja da se ostane čist u tom nezdravom, prljavom društvu. Obrati pozornost na zadnji stih.

SNIJEG

Na bijelom transparentu snijega sve se sada maske, pojave i stvariprljavima čine.I lijepe, tečne žene voštano su sive, a crvene im usne ranjave i trulei zubi žuti kao stare nule domina.

Glasovi su tupi i silno i prazno zvone,i bijeda je naša jasnija i većakad nema sedmorostruke laži boja, i sve je samo ledeno i sivo.

U bijeloj umnoj tišini snijegaja hodam i osjećam jalovu bol.

Mislim da to sve neće dugo trajati:još hitrije nego snijeg moje stopezamest će se moj trag u svemu.I nitko neće znati da sam i ja tu bio i prošao.

____________ Manje poznate riječitramsparent – nešto prozirno, providno, bistro, jasno; velika bijela platnena ili papirnata uokvirena površina s kakvim natpisom, parolom i sl. što ju nose ljudi u povorkama ili u masovnim demonstracijama, jalov – koji ne donosi ploda, neplodan

* Kakve su slike koje otkriva snijeg: ugodne ili neugodne?* Što sve otkriva snijeg?* Kako objašnjavaš pjesničku sliku Ja hodam i osjećam jalovu bol?* Poanta pjesme iskazana je u zadnjem stihu. Kako objašnjavaš njeno značenje?* Kakav je ritam pjesme? Obrazloži svoj odgovor.

38

Sam naslov pjesme sadrži i njenu temu: bez obzira na sjaj, raskoš, životno blagostanje, njegu, uspjesima na ljubavnom planu, bez obzira na sve što čovjek čini da bi udovoljio tjelesnim prohtjevima – na kraju završava kao i onaj koji ništa nije imao.

O BRZOJ PROLAZNOSTI BOGATSTVA

Bogatstvo znači preljev sagova,verige brončane, mramor pragova,

kaleže kristalne sitih gavanai bjelokosni odsjaj zlatnog tavana.

Bogatstvo nosi dar Fortune rogova,blagoslov Crkve, smiješak bogova,

pretile konje, perivoje, tkanine,damastne zavjese, tišine tratine,

nasmijane žene kô srebrne igračke,i gondole, na stalku ljuljačke,

okupano tijelo, sunce, daljine,i skupocjene meke haljine.

Al' koja korist od tih radostikad pod svima ruje rana žalosti?

Zapisano je da se umire:sva svjetla zgasnu, svi nemiri umire,za gavane, te site kumire,što gnjiju u sjaju svojih skupih sobana tužnoj stazi do kišnoga groba,

ko bosjak onaj što je nestaou sutonu kad pjevati je prestao.

________________Manje poznate riječiverige – lanac kojim se što zatvara; lanac nad ognjištem na kojem visi kotlićkalež – čaša osobita oblika (s jednim stalkom) koja se upotrebljava pri bogoslužju u katolika, gavan – bogataš, Fortuna – u starorimskoj mitologiji božica slijepog slučaja (sreće i nesreće), Fortuna rogova – rog obilja, pretili – predebeli

39

perivoj – park, damastna - koja je od damasta, tj. svilene, vunene ili lanene tkanine s arabeskama (orijentalnim šarama) , gondola – dug, plosnat venecijanski čamac s krovom na kojem se vesla stojeći , kumir – idol, bosjak – beskućnik, prosjak, siromah, «goljo»

* Što sve nosi bogatstvo?* Što sve znači bogatstvo?* Spominje li se u ovoj pjesmi duhovno bogatstvo? Što je prema tvome mišljenju duhovno bogatstvo?* Koje značenje ima epitet u naslovu pjesme?* Ironizira li pjesnik bogatstvo ili samo iznosi slike onakve kakve jesu bez izravnog opredjeljenja?* Kako objašnjavaš metaforu rana žalosti?* O čemu govore zadnji stihovi ove pjesme?* Napiši kraći osvrt o osnovnoj poruci ove pjesme.

40

Očaj nezaposlenog čovjeka buja poput nadošlih mutnih voda. U njemu sve kipti od nezadovoljstva i bijesa, a taj osjećaj širi na sve oko sebe tako da cijeli svijet djeluje kao mračna bolesna kaljuža, a ne vidi se izlaz. Pesimizam je užasan, optužujući.

PJESMA ČOVJEKA BEZ POSLA

Ogromna pitanja teku oko mene danas ko mutne jesenje vode, ko magla blatna jutra,i ja se rastačem danas po ulicama svimi tako ko poplava tečem, protičem i pjevamo sebi danas, ko voda što teče slijepa u koritu blatnom, ogromna, opasna, tamna.

Kroz gradove tečem, kroz daljine i nosim sebe u sebi i valjam krvave slutnje,snove ko stare krpe, nebosklon prazan, trule pokojne lažiko dvopapkar žvačem vrijeme na svom vlastitom grobui tečem tako po zakonu svoje krvi po praznim njedrima svojim kao pod maglenim nebom,ponirem, rujem, tonem, promičem, valjam se, pjevam:

smolavo, gusto, crno kao usirena krv.

Utiču u mene snage iz starih ranjavih ranai tako lopte pitanja danas ko poplave, strava i tmina:nabrekli stihovi šume, krvavo šume kao pijani kucaj bila,

glavobolna zvonjava mozga i pasji prebit jauk.

Prolazim tako pod odsjajima blijedim plinskih svjetiljakai ulice mračno punim ko kovčege pogrebne praznekretanjem svojim, disanjem svojim i sjenom svog febrilnog likai tako svjetlucam jadno fosforom pogleda nijemog ko ranjena riba u tmini mračnog dna,a sve je mutno ko staklo sklopljena okna i sve je prazno ko ulica mrtvoga gradai sve je tvrdo ko tuđa, zabita vrata i crno ko četiri posljednje daske.

____________ Manje poznate riječinebosklon - nebeski svod, nebo, febrilan – grozničav s povišenom temperaturom, bolestan

41

* U kojem je licu ispjevana pjesma?* Kakva atmosfera prevladava u pjesmi? Pronađi više epiteta koji dočaravaju tu atmosferu.* Pronađi stihove koji kazuju da čovjek neprekidno luta u potrazi za poslom.* O čemu razmišlja nezaposleni čovjek? Pronađi pjesničke slike koje otkrivaju da su to razmišljanja očajna, crna, puna beznađa.* Koje se stilsko izražajno sredstvo osim epiteta najčešće javlja u iznošenju očajnog stanja?* Pjesma je pesimistična, crna. Objasni što to znači.

42

Pjesnici, i sami često zahvaćeni bijedom, pred ovom društvenom nevoljom ostaju nemoćni; svjesni da im preostaje samo riječ kojom mogu probuditi savjest moćnika. Njihova riječ je i sućut i prosvjed i srdžba i poziv u pomoć.

ŠARENILO BIJEDE

Bijeda je šarena kao krvav fašnik,šarenije od bijede na svijetu ništa nije.Ćoravo se oko bijede suludo smije.Bijeda je krasta žućkasta, kao šafranov prašnik.

Bijeda miriše kao gnjila guba,siše kocke sagnjila krumpira,kroz zubalo se kese dva krezuba zuba.A jedina nada: šutnja, grob i muk.

I putuje tako u magli izgladnjeli pukte reži, pruža ruke, moli se i mre,i tako se peče na siromaštva ražnjupomazan svetim uljem na samilost i pažnju.

____________ Manje poznate riječifašnik – karneval, poklade, šafran – vrsta proljetnog cvijeta (šafran, visibaba, jaglac…)

* Pronađi izraze koji pjesmi daju sumoran, nezdrav ugođaj.* Objasni metaforičnost naslova. Znači li da bijeda postoji u svim rasama bez obzira naboju kože, u svim društvima na svijetu, u svim dijelovima zemlje ili neki drugi odgovor koji smatraš potpunijim?* Koja boja simbolizira bijedu?* Kakav miris ima bijeda?* Kako doživljavaš pjesničku sliku: Bijeda je krasta žućkasta?* U kojoj je strofi bijeda personificirana i djeluje zastrašujuće?* Čime se hrani bijeda?* Koja je jedina nada bijede?* Pronađi stihove u kojima se pjesnik očituje kao antiklerikalac jer crkvu smatra suodgovornom za bijedu u društvu.

43

Samilost je žalost nad tuđom nevoljom, suosjećajnost s tuđom patnjom, no je li samilost dovoljna da se izbave iz bijede očajnici koje je život prinudio na traženje milostinje. kršćansko i uopće religijsko naučavanje kaže da je grijeh ne darivati prosjaka, a samim tim i ne suosjećati s njim. U ovoj pjesmi pogled na samilost ima dublje i skrivenije značenje.

SAMILOST

Sirotinjske ruke za skutom prolaznikapružaju se sive kô signali.Prosjaka na cesti prolaznik ne žalite pliva gradom kô sjen utopljenika

što ga voda nosi na površini blatnai putuje kô pseto, crkla zvjerka.A samilost, ta gnjila božja kćerka,kô djevica blaga, idealna, zlatna

stavlja na rame balzame i platna,to čisto sveto čedo sveotkupnog Krstau sjeni božjeg putokaza prsta,

što u Nebo kaže nad oblake i tminu,dokazujuć svima iz biblijskog štivada se u gladnom tijelu božansko lice skriva.______________ Manje poznate riječiskut - donji dio haljine ili suknje; prednji dio odjeće koji pri sjedenju pokriva koljena, balzam – mirisna smjesa biljnih smola i eteričnih ulja koja se rabi kao melem, ljekovita mast

* Kakav je odnos prolaznika prema prosjaku na cesti?* Zašto pjesnik doživljava prolaznike kao licemjere? Tko su licemjeri?* Objasni personificiranu samilost koja stavlja na rane balzame i platna.* Čije naučavanje kaže da prosjake treba darivati? Zastupa li pjesnik to mišljenje? Obrazloži svoj odgovor* Nudi li pjesnik rješenje za spas sirotinje ili samo oslikava stanje u društvu jer je nemoćan da išta poduzme? Obrazloži svoj odgovor.* U čemu je ironija izrečena zadnjim stihom?* Na osnovi čega možeš prosuditi da je u ovoj pjesmi vidan antiklerikalizam?

44

Siromaštvo, bilo ono materijalno ili duhovno, izvor je mržnje koja razara i čovjeka i njegovu okolinu. A mržnja je gora i pogubnija od siromaštva. Kako Krleža gleda na to zlo u ljudskoj prirodi otkrit će snažne pjesničke slike u ovoj pjesmi.

MRŽNJA

Bijeda košulje nema, na usni joj svjetluca čik,tralje vuče blatom, blatan je bijedni lik.

Bijeda čisti jame i liže smolave dretve,u oblaku ruma kune paklene smrdljive kletve.

Obrazi bijede reže kroz bolesne krnje zube,bijednici se žderu kad se na krpama ljube.

Bijeda pjeva na daskama. Harfe zlatne zvone,i bijeda misli na brige, na ulog zalagaone.

Bijeda se vuče blatom, krvavi baguš pljuje,ugriz je bijede bijesan kô ugriz bolesne kuje.

_________________ Manje poznate riječitralje – dronjci, rite, čik – opušak, dopušena cigareta, dretva – vrsta čvrstog konca od konopljinih vlakana, služi za šivanje kože i drugih čvrstih predmeta,harfe – glazbeni žičani instrument, zalagaona – zalagaonica, ustanova u kojoj se stvari od vrijednosti daju u zalog za novac, baguš – duhan domaće proizvodnje i loše kvalitete, nekad se i žvakao

* Bijeda košulje nema, prva je pjesnička slika u prvoj strofi. Izdvoji iz te strofe još tri pjesničke slike. Kako zamišljaš personificiranu bijedu prikazanu tim slikama? * Izrazi žderati i režati spadaju u životinjski svijet. Što te riječi simboliziraju u pjesmi?* Tko su predstavnici bijede u drugoj strofi?* Na koga se odnosi bijeda u četvrtoj strofi? Kojom je metaforom tu skrivena mržnja?* Postoji li moralna bijeda? Ako postoji, u čemu je razlika između nje i materijalne bijede?* Objasni personificiranu bijedu u zadnjoj strofi. Znači li ona duhovno ili materijalno siromaštvo?* Zašto usporedba iz zadnje strofe objašnjava naslov pjesme?* Iznosi li pjesnik vlastiti sud o mržnji ili prepušta nama da sami izvedemo zaključke iz onoga što je ponuđeno u pjesmi?

45

Pjesnici su oduvijek bili skloni siromasima i napisano je bezbroj pjesama suosjećanja sa siromašnim svijetom koje kipte od nezadovoljstva i gnjeva nad tom društvenom nepravdom. Ovdje pjesnik daje svoju osebujnu viziju siromaštva ne optužujući nikoga, no osnovna poruka sadrži ogorčenje zbog nemoći i na ironičan način vodi u halucinantni svijet zaborava.

POSTELJA JEDINA JAHTA SIROMAHA

Ljulja se postelja, tiho kao lađa u spokojnoj luci.Na rubu umornog dana ostaju kovčezi briga.Prostor se rastvara zvjezdan ko astronomska knjigas uvelim cvijetom jave u umornoj ruci.

Siromasi putuju noćas na kontinente čudne.Prati ih žamor dana, žalosni odrazi lica,a postelja gladnih škripi ko stara jedrilica,gladne strave se dime i nestaju obale čudne.

Siromasi plove noćas, o divno je ploviti tako:spokojno, nijemo u umornoj horizontali.Vosak se svijesti na umornim vjeđama tali,u uzdah se pretvara kletva, u rasvjetu rajsku pako.

I sve je ko jastuk i sve se u beskraj gubi,i sve putuje nijemo i leti i zvoni i jedri.Ko barjaci vijore se zvjezdani prostori vedri,na nama ostaje patnja i mržnja i škrgut zubi.

I prosjak je u snu spirala svilenog prozirnog tkiva,signal na vjetru neba, san ostrva nadstvarno plavi,i u snu bijednih sreće ko lopte skaču po travi,a postelja jedri i pjeva, ko bijelo jedro pliva.,

nad tihim zrcalom vode modre, mračne i nijeme,krcata tovarom bola, smjerom u polumrak jutra,gdje će pristati siva u jutro magleno sjutrai gdje ćemo obalom sivom pronijeti staro breme.

Daleko je gladno sjutra, prosjaci, braćo, mornari,na jarbolu noćas nek planu svjetiljke smijeha,pune su palube noći, iz tamna makova smijehasrknimo zaborav noćas, gutljaj ljekovitog grijeha.

46

___________Manje poznate riječipako - pak, spirala – zavojnica, vijuga; žica savijena u vidu kakve krivuljeostrvo – otok

* Jahta je simbol bogataša koji znaju uživati u svom bogatstvu. Što znači jahta u naslovu pjesme?* Što je jedino lijepo u životu gladnih siromaha?* Objasni metaforu: Siromasi putuju noćas na kontinente čudne. U ovoj se metafori javlja i inverzija. Što je inverzija?* Što kazuje usporedba u drugoj strofi?* Što su čudni kontinenti u ovoj pjesmi?* Kada se javlja sreća bijednih?* Makov smijeh je metafora za narkomanske ovisnike. Koja je funkcija makova smijeha u ovoj pjesmi?* Napiši kratak osvrt na ovu pjesmu.

47

U pjesmi dolazi do izražaja socijalna suprotnost: bogati liječnik došao je u posjet siromahu. Dva svijeta stoje jedan nasuprot drugom. Vrlo lijepo je naznačen psihološki portret siromašne žene, a bogati liječnik portretiran je na ironičan način. Znaš li što je ironija?

LIJEČNIK KOD SIROMAHA

Kratkovidan gospodin s hladnim mekanim prstimašto hlade kao kamfor topla usijana rebra;s gumenim cijevima od kaučuka i srebrapipa znojno meso po stegnu i na krstima.

On ima rukavice od jelenje kože skupei njega vani čeka vlastita karuca.Svijetluca staklo cvikera i hladno paluca,sve tajne tijela Njemu su prozirne i glupe.

Oprali su pred Njim sve stolce i daske podate ribahu dugo lavor pepelom i pijeskom;svjetlucaju čaše svečanim blijeskom,čitava kuća plaho i oprezno na prstima hoda.

Žena se stidi; dršće u ruci platno grubog ručnikaod muke se znoji za bijedu sobe, prnje traljave.U očima toga stranca sve su stvari kaljave:

on misli na svoje blistave lovačke puške,na zeca na livadi, na vlagu pasje njuške,na odmor poslije ručka: stolice od slame,na drugove, na ruže, perunike i ciklame,na smiješak lutke: mlade u bjelini dame.

_______________ Manje poznate riječikamfor – aromatična tvar biljnog podrijetla koja se upotrebljava u medicinikrsta – križa, donji dio kralježnice, karuca – kočija, cviker – naočale koje se drže na nosu pomoću jedne metalne štipaljke

* Kako izgleda liječnik i kako se ponaša u bolesnikovoj kući?* Sve tajne tijela njemu su prozirne i glupe. Što ovaj stih kazuje o liječniku? Zašto pjesnik zamjenicu njemu piše velikim početnim slovom?* Opiši interijer i atmosferu u kući uoči liječnikova dolaska.

48

* Zašto se žena stidi?* O čemu razmišlja liječnik?* Na osnovi čega možeš zaključiti da se pjesnik poslužio ironijom u prikazu liječnikova lika?* Je li žena kriva za svoje siromaštvo? Obrazloži svoj odgovor.* Tko bi se zapravo trebao stidjeti siromaštva: žena ili liječnik? Obrazloži svoj odgovor.* Izvodi li pjesnik zaključak o problemu siromaštva ili nama prepušta da sami donesemo svoj sud?

49

Tužna i optužujuća pjesma o umiranju bolesnog djeteta teška je osuda društva zbog nebrige o socijalno najugroženijima. Gotovo ista tematika kao i u «Liječniku kod siromaha», ista polarizacija likova: bogati-siromašni, ista ironizacija bogataškog sloja, s tim što halucinantne slike umirućeg djeteta djeluju zastrašujuće i optužuju teže od bilo kakve otvoreno iskazane osude.

GOSPOĐA U POSJETI KOD BOLESNOG DJETETA SVOJE SLUŠKINJE

Vladimiru Nazoru

Bolest je ponijela sobu kô sivo oblačno jedro i soba plovi kô lađa.Putuje soba, putuje pokućstvo trulo, putuju duge, mokre izribane daske,sve se miče u sobi: miču se gadne prikaze i maske.Negdje iza stijene surovi glasovi, vino i pijana svađa.

Dijete snatri: ulicom luta.Kô žuta krpnjača lutka, u sivoj parhetnoj bijedi,dijete nepomično gleda stolnjak na stolu gumeni,gdje se kô krvava vrpca meandar vijuga rumenii odraz se dimljive svjetiljke po linoleumu cijedi.

A dijete snatri: ulicom luta,svi su ljudi umorni, žalosni, blijedi,strojevi iza zida sipljivo sopte.Kanali crni bljuju i masne vode iz tamnih rupa lopte,iza plota skaču bijele vunene loptei gospođice viču loptama čudne, engleske riječi.

Tu na rubu postelje, u krznu, ljubazna, dragaGospođa stara, tiha, s kretnjama voštanim, blaga.Njeno se bijelo lice miče u sjaju na svijeći.Bolest je ponijela sobu kô sivo oblačno jedro i soba plovi kô lađa.

Putuje soba, putuje pokućstvo trulo, putuju duge, mokre, izribane daske.Sve se miče u sobi: miču se gadne prikaze, maske.Febra namata sutone, jesen, crvene krošnjefebra namata mutne i bezbrojne slike u klupko.Tu se gospođa strana smiješi ljubazno, ljupkoi šal joj se vijori svilen, posljednje pariske nošnje.

Sve se u vrućicu slijeva: crkve i stabla i potoci,daleke slike kô crni bazaltni otoci.

50

Miče se zavjesa, svjetlucaju ormari,miču se u kutu nevidljive stvari;pucketa plamen svijeće u svijećnjaku od bronce,nad posteljom Konac plete svoje pljesnive konce.

Dijete leti na oblaku: za njim se pružaju ruke,a jastuci plove kô lađe u rasvijetljene luke.

Lijevo i desno ostaju čađave strehe i tramovi,zvekeću zvonca trojke, zvekeću orme i hamovi,zvekeće žlica u čaši.Srca nemirno kucanje,ruka u ruci Gospođe: tjeskobno mucanje.Malo se tijelo znoji, oči potonuše nikomkod dodira mutnog s čudnom i nejasnom slikom:da ima milostivih dama koje ne služe,a ruke im nisu crvene nabrekle ribe u modroj vodi plebe,i zubi se cakle, blistavi, bez krnja.Tkanina miriše, to nije majčina prnja,njena je ruka topla, mekana, ne zebe,ona daruje breskve, ananas, smokve, ruže.

«Zašto majčine oči tako zbunjeno kruže?Zašto su majčine ruke tako crne i grube?O zašto mati muca kroz gnjile i bolesne zube?»O sramno rumenilo stida što cvate na obrazu dječjem,o spoznajo tamna, crna kô mrtvačka jama,kad dijete guta gvalje neizrecive mukeod stida za majčine zube, za njene hrapave ruke!Kad dijete spoznaje mutno da njegova sluškinja mamanije dama kô ova bijela strana dama.

Izvor je patnje mutan. U toploj sutonoj stravitreperi uljeni jezik na staroj polituri.Miče se kazalo crno na niklastoj uri,olovne misli se dime u bolesnoj dječjoj glavi:kako je majčina gospođa mirisna, blaga, strana,grimizno, divno plamti čaša hipermangana.

Bolesne minute.Na usni okus slatkoljepljive vodice,sjena na stijeni sadrene bogorodice.A krevet plovi kô lađa. Svjetiljka tinja.

51

Miriše ljeto: sunčane lokve, miris bresaka, dinja,a noć je zimska. Vjetar. Snijeg praminja.

Dijete je dijete.Gradove gleda, crkve, tamne drvoredei sve se u bunilu mota.Tu je soba, tu je miris piškota,tu se ananas lijepi za prste, mirišu smokve, kruške,nad mekanim, gnjilim tijelom dah hladne samrtne njuške.

Dijete ne zna da njegovo umorno tijelo u sivoj povorci grede,po zakonu podrijetla, po sivom zakonu bijede.Dijete ne zna da jedni za sobom nose uljene slike i hrtove,dvorce, lovačke puške, engleske vrtove.A drugi venu u dvorištu: plijesan ljepljiva, siva,gdje zamire zvižduk čitavih lokomotiva.Jedine igračke tu su olovne žlice, stare limene kante,jedni plove kraj drugih kao ledene sante,jedni s kletvom a drugi s frazom od guvernante.

O sive žalosti soba kad kao sablast plutapodstava starog poderanog kaputa,o sušica gviri kô bolesno vižle iz kuta.O tračnice, smetišta, lomot lokomotiva,plotovi sivi, prazni lagvovi piva, sve se u djetetu plete u fosforne kolute:boje se kreću, maske, zelene, sumpornožute.

O ona tavanska tmina gdje vonjaše starih kaloša gumijai gdje su štakori grizli frizure sagnjilih lutkikô hijene lica sagnjilih mumija.Gdje su padale kiše, beskrajne sumrake duge,gdje je svirao vjetar na harmonici tuge.Međ krpama gnjilim, starim, razbitim crijepomu svijetu škrinja i stare prebite metle,tu su blistale te dječje oči svijetlešto sada gasnu i sanjaju o tavanu čarobnom, lijepom,o tavanskim tajnama, o sutonu i smeću,kamo su posljednji jesenji leptiripod krov pred mrazom znali da dolijeću.

Štakori, vjetrovi, škrinje, pulsaj razbitog zrcala,čađavi barjak dimnjaka gdje iskra bi rujna zavrcala,kiše, jesenje kiše, i vječno mokre ponjave,

52

sve se to mota i gine u polumraku tmine,a u grlu skrletni prsten anginei grize meso bodljikav otrovni pauk.

Soba je sluškinje prazna.Treperi svijećaKô bolesno pseto cvili u polutami jauk.____________ Manje poznate riječisnatriti – maštati, sanjariti, parhet – pamučna tkanina s dlačicama na jednoj strani meandar – linija koja teče izlomljeno pod pravim kutom ili u spirali, linoleum – vrsta plastificiranog saga za podove, sipljiv – astmatičan, zadušljiv, koji teško diše, soptati – dahtati, teško disati, lopte (loptiti) – liptati, šikljati, teći u velikim mlazovima (o krvi), febra - groznica, vrućica, ognjica , bazaltni – koji se sastoji od bazalta, tj. od kamena vulkanskog podrijetla crne ili zelene bojestreha – donji, rubni dio krova koji prelazi preko zidai na njega se obično stavljaju oluci ili žljebovi, tram – greda, stup, potporanj, trojka – zaprega od tri konja obično upregnuta za vožnju kočijom, orma – konjsak oprema za vuču, ham –dio konjske opreme koja se stavlja konju oko vrata, pleba – fleba, plava boja za ispiranje rublja, gvalje – oteklina koja se javlja u grlu pa djeluje poput ljepljive loptice koja se ne može progutati ni izbaciti iz grla, sutonoj - sutonskoj, u sutonupolitura – lakirana površina, hipermangan – tamnoljubičasti kristali metalnog sjaja; rastopljeni u vodi služe kao raskužno sredstvo za ispiranje rana i čirevasadrena – gipsana, od gipsa, piškota – vrsta slatkog, vrlo sipkog kolača, grede – ide, hoda, guvernanta – kućna učiteljica i odgojiteljica djece u bogatijim obiteljima, vižle – lovački pas, lagvovi (jedn. lagav, lagvić) - bačva, bačvicakaloše – galoše; kaljače, gornje cipele od gume za snijeg i blato, gumija – gumaponjava – pokrivač, skrletni – skerletni; grimizan, rumen, crven,,angina – upala grla i ždrijela

* Što se pričinjava bolesnom djetetu?* Na kojem se detalju u sobi zadržava djetetov pogled?* Čemu služi pjesnikovo gomilanje halucinantnih slika?* U čemu je kontrast u trećoj strofi?* Što je sve gospođa donijela djetetu?* Opiši ukratko djetetovu majku.* Kojim se stilskim izražajnim sredstvima pjesnik najviše poslužio u oslikavanju gospođe i djetetove majke?* Koga predstavlja djetetova majka, a koga gospođa?* Je li bogata gospođa kriva za djetetovu smrt? Obrazloži svoj odgovor.* Na osnovi čega možeš zaključiti da je ova pjesma balada?

53

U trenucima samoće, razočaranja i gorkog osjećaja nemoći pjesnik prebire po fragmentima djetinjstva kada je sanjario u veličanstvenoj polutami crkvene lađe da bi još više naglasio tragiku životne stvarnosti.

SEOSKA CRKVA

Dvije stijene. Tri brida, okomita, vitka,toranj kao tvrđa u oblake raste,oko gromovoda iglat cvrkut laste;oko tornja: slika smiona i vitka.

O, kako je boja zraka mirisna i žitka!Na jabuci bakar boje zelenkaste,rastu magle olovne i tmaste,grmljavine glas, u oblacima bitka.

Ljepote to su umornog užitkai radosti plave, djetinjaste:sumorno i nijemo sanjati u klupi,

u polutami crkve. Odjeci prazni, tupi,akustika groba: tu se slatko drijema.Mrtvi sveci, trule knjige, boga nema.

Meket ovce iz crkvenog trijema.

__________ Manje poznate riječižitko – koje je između rijetkog i gustog, donekle zgusnuto, razrijeđene gustoće; kašasto

* Što bi u svijetu maštovitog dječaka dok sjedi u crkvenoj polutami mogle predstavljati metaforične slike grmljavine glas i u oblacima bitke?* Kako zamišljaš radosti plave, djetinjaste?* Koja pjesnička slika predstavlja nagli preokret od dječakove mašte do spoznaje odrasla čovjeka?* Što ti govore motivi mrtvi sveci i trule knjige?* Ispiši sintagmu koja otkriva da je pjesnik ateist.* Na osnovi čega možeš zaključiti da je osnovna poruka pjesme pesimistična?

54

Izlazak iz mrke gomile gradskih kuća i šetnja kroz drvored tihih žutih kestenova može biti olakšanje od svakodnevnih problema i stvoriti iluziju kako je život lijep, gotovo bajkovit, a sve se događa u sjeni visokog crnog tornja. Atribut sveta uz iluziju ima posebno značenje.

PREDVEČERJE

Toranj na zapadnom nebu okrutno crno se koči.U drvoredu tihom žutih kestenovaide naša topla sveta Iluzija.Da li je sfinga i zlatna kopita nosi,to joj gori munjina u kosi,i čarape ima svilene.Oh! Tko to zna?U drvoredu tihom žutih kestenovaide sveta naša Iluzija.Zadnji cvrče cvrčci i mjesec se proljetno smije,i oblaci srebrno zvone, kô titravi plesači.Iza obrisa mrkih gradske gomile kućakotrlja se nebom zlatni skupocjeni disk.U srebrnim nitima prska mjesečev zeleni vrisk.

I jedno dijete crven fenjer nosi.

_________ Manje poznate riječiiluzija – (preneseno) neosnovana nada, neostvarljiva mašta, tlapnja, samoobmana, privid, varka, umišljanje, opsjena, maštarija, snovi, sanje… sfinga – u starom Egiptu kamena figura lavlje tijela s čovječjom glavom, a u grčkoj mitologiji krilato žensko biće, sprijeda djevojka, straga lav, koje je davilo i morilo ljude disk – atletska sprava za bacanje, okruglog, plosnatog oblika, teška 1 – 2 kg.fenjer - svjetiljka, lampaš, feral

* Kako zamišljaš krajolik dočaran u ovoj pjesmi?* Što radi personificirani mjesec?* Kako zamišljaš pjesničku sliku oblaci srebrno zvone? Koja se akustična slika tu javlja?* U čemu je nesklad između tornja i noći pune mjesečine?* Što pjesnik radi u mašti?* O kakvoj se iluziji govori u pjesmi?* Što bi moglo sugerirati dijete s crvenim fenjerom?

55

Provincijska stvarnost predočena je kroz mračne noći u kojima na trenutak sve utihne, a kao pozadina javljaju se razni zvukovi i slabašna svjetlost u daljini. Nameće se hladni zveket pasjeg lanca kao zvučna kulisa koja svemu daje pomalo jezivo, neugodno ozračje Kontrast bijesnom, uzaludnom pasjem lajanju i hladnom zveketu lanca su karavane koje tuda prolaze. Ne vide se, ali se čuju njihovi prepoznatljivi zvuci. One znaju svoj put i svoj cilj: dalek je, pun izazova, ali vodi iz provincijskog mraka.

NOĆ U PROVINCIJI

Psi laju a karavana prolaziStara arapska poslovica

Zašto tako laju psi po našim mračnim noćima?Odjeknu li cestom korak nepoznata strancail' zavonja usred tmine vuk?Na tren je tiho; sve glasove proguto je muki dok hladno klizi zveket pasjeg lanca,u daljini neka lampa tiho žmirka očima.

Sve je gluho. Potom opet lavež počima.Psi laju. Laju bijesno, bezumno i suludo,psi laju glupo, krvavo i uludona sve što se krene: na svjetiljke, na glasove i sjene,na mjesec, slutnje i nepoznate ljude,psi pasji laju, pjesme pasje, lude,psi laju noći i noći, tamne i vjetrovite,a te su pjesme pasje jalove i prokletstvom ovite.

O pasji sabore, ti laješ, a karavane idui čuje se zveket orme, kopita i točkova škripa.Zalud lavež tvoj svu pasju mržnju na prolaznike sipa,svi prolaze i nestaju, a ti na lancu kao sjena slijepasudbinu čekaš da s tobom tu pod plotom pasji krepa

_______________ Manje poznate riječikaravana – niz tovarnih životinja (ponajviše deva) s teretima, robom, koja se kreće po azijskim i afričkim stepama i pustinjama; povorka ljudi, životinja, kola i sl. u pokretu, orma - konjska oprema za vuču

* Predstavlja li pjesma idiličnu sliku mirne provincijske stvarnosti sa psima koji

56

čuvaju svoje kuće i gospodare ili tragičnu stvarnost nemoći i bijesa da se otrgne iz provincijske zaostalosti?* Što bi mogao simbolizirati uzaludni pseći lavež: nezadovoljna, nemoćna ali glasne intelektualce koji se bune protiv postojećeg stanja u društvu ili čuvare režima kojima je sve sumnjivo?* U pjesmi se nameću dvije mogućnosti življenja: ono pasje, na lancu ali sigurno i bez straha od gladi i neimaštine i ono koje nudi karavana: puno neizvjesnosti ali obećavajuće. Kojem životu pjesnik posvećuje više pozornosti?* Na što sve laju psi? Kojim se stilskim postupkom pjesnik tu poslužio?* Ritam se postiže jednim detaljem koji je ujedno i središnji motiv pjesme. Koji je to detalj?* Pjesma je ispjevana vezanim stihom. Jesu li stihovi vezani parnom, obgrljenom, unakrsnom ili slobodno raspoređenom rimom?

57

Iz perspektive čovjeka iz velegrada provincija (mali grad) je dosadna i žalosna. Tu se svi ljudi međusobno poznaju, ogovaraju jedni druge, okupljaju se jedino u kavanama gdje vode isprazne razgovore, a osnovna su preokupacija jelo i piće.

KAKO JE ŽALOSNA NOĆ U MALOM GRADU

Prolaze žene i pronose svoje tajne i ponose,a ljudi kô svrake s grane grakću iz kavane.

O kako je jadno i tužno u malome gradu živjeti,u sivome tiho sivjeti, u tužnome gnjiti ružno.

Tu plaze tuste intrige i duše gutaju dugovi,života gasnu krugovi u sivoj močvari brige.

Teške su masne glave, od vina i crne kave,ječi fijakersko kopito, svršeno sve je i propito.

_______________ Manje poznate riječituste – debele, fijaker – kočija

* Je li osnovni ugođaj ove pjesme optimističan ili pesimističan? Obrazloži svoj odgovor.* Kako zamišljaš pjesničke slike iz prve strofe?* Što po tvom mišljenju kazuju metafore u sivome tiho sivjeti, u tužnome gnjiti ružno?* Što su tuste intrige?* Što znači kas se kaže da je netko izgubio dušu zbog dugova?* Kako zamišljaš pjesničke slike iz zadnje strofe?* Život u gradu zna biti vrlo lijep i ugodan. Ova pjesma odraz je unutarnjeg pjesnikova nezadovoljstva. Što misliš čime je moglo biti izazvano to nezadovoljstvo: općim stanjem u društvu nakon Prvog svjetskog rata ili pjesnikovom odbojnom stavu prema provinciji? Obrazloži svoj odgovor.

58

To je tužna slika vremena u kojem su konji bili osnovno prijevozno sredstvo umjesto današnjih automobila, traktora, kamiona i sl. Do izražaja dolazi ljudski nemar, nezahvalnost i bezosjećajnost. A sve je smješteno u mirni provincijski ambijent u kojem se ističe i u kojem dominira jedan detalj: žalosna lubanja konja. Ne ni konj, ni stara islužena raga, ni mršavo kljuse, nego baš žalosna lubanja konja.

KONJI PRED KRČMOM

Crvene zavjese krčme, vino kiselo vonja,pred krčmom šuti žalosna lubanja konja.

Svjetiljke pruga klizi po sivom dlakavom stegnu,lubanja konjska čeka da je dignu i stegnu,

da udari kopitom kamen, da se umorno kreneniz ulicu maglenu sivu: žalosne uspomene

niču u glavi konjskoj. Titraju sjeneu krugu vlažne, pospane, tužne zjene.

I tako čekanje traje. Pod svjetiljkom kod uglasmiju se djevojke noćne. Miču se lica u krznu.

A lubanja konjska šuti. U velu stida i ruglakonji pred krčmom čekaju i čitavu noć mrznu.

* Što je krčma? Zašto konj stoji pred krčmom? Koje je doba dana? Kakve se uspomene javljaju u konjskoj lubanji?* Opća atmosfera je sumorna. Što sačinjava takvu atmosferu? Koji je epiteti oslikavaju?* Konj je žrtva ljudskog nemara i bezosjećajnosti. Po čemu se to može zaključiti?* Cijela je pjesma zapravo svedena na jednu sliku. Koja je to slika?* Pronađi bar jedno opkoračenje i objasni što je to opkoračenje.* Od kakvih se strofa sastoji pjesma i kojom su rimom povezani stihovi?

59

Zastrašujuća slika bijede izražena jednostavnim, svakidašnjim govorom ogorčenog intelektualca. Ta slika je željeznička postaja i na njoj se odražava naša stvarnost: ljudi žure na vlak a ono što nose u svojim kovčezima i zamotuljcima karakterizira njihovu osobnost; motaju se tu i oni koji žele nešto dobiti; sve je prljavo, sivo, turobno, a kao kontrast svemu nenadano projuri luksuzni vlak. Cijelu sliku uokviruje stari bolesni konj koji je, vjerojatno upregnut u kočiju, nekoga dovezao i strpljivo čeka. Iznad svega lebdi oblak iz jurećeg vlaka.

SUTON NA POSTAJI MALOG PROVINCIJSKOG GRADA

Tu stoji još pognute glave bolesno, bijelo kljuse,spustivši utege bola u svoju žalost i u se,bolesno, bijelo, posljednje, ranjivo kljuse.

A ljudi nose kovčege, slamu, masne pakete,zamote u papiru mokrih zgužvanih novina,svjetluca tu i tamo niklastog gumba podvorničkog kovina,a sve su boje sive sa prljave sive palete.

Sve su kretnje teške. Pojave pognute, nijeme,jedna grbava žena nosi tri krizantemei šumi suknja mlada isusovca.Mekeće negdje u šikari gladna stisnuta ovca,prolaze povorke sivih prnja,a ćelavi slijepac pruža rukeza zveketom novca.Signal.

Kô jahta od tuča i lakaprogrmi čelični lomot luksuznog plavog vlakakroz ove sive krpe i sivu bijedu mraka,usjana okna, iskre, ognjena grimizna traka,u obliku dima, u talasu parnog barjaka,kovčezi od vepra, šarenih hotelskih maraka,stolnjaci, srebro, čaše rajnskog vina, viskija, araka,kroz sive plotove trule žalosnih sivih baraka,od žute mjedi kvake, crveni mahagoni,četvorine svijetla, blistavi vagoni,Rein de chevreuil, côtelettes de poulerdes, fromage,u oblaku dima ognjena nebeska laž!

Tu stoji još pognute glave bolesno bijelo kljuse

60

spustiv utege bola u svoju žalost i u se,bolesno bijelo posljednje ranjivo kljuse.

I slijepac nariče glasno kraj plota zabitne postaje,rukama maše, zuri u tminu, kleči i klečeći ostajea sve je mračno i sve mračnije postaje.

____________ Manje poznate riječikljuse – mršav, slab, loš konj, isusovac – svećenik, član Isusovačkog reda, jezuitjahta – luksuzna lađa; brod s jarbolima opremljen za krstarenje morem, grimizna – ljubičastocrvena, mahagoni - mahagonij; vrsta skupocjenog drveta crvenkastosmeđe boje, Rein de chevreuil, côtelettes de poulerdes, fromage – Srneći bubreg, kotleti tovljenih kokošiju (kopuna), sir

* Kakvo ozračje prevladava u pjesmi?* U čemu je razlika između svijeta koji se kreće po željezničkoj postaji i svijeta koji se nalazi u jurećem vlaku?* Što na postaji rade slijepac i grbava žena?* Zašto se na postaji nalazi gladna ovca?* Kojem društvenom sloju pripadaju ljudi iz druge strofe?* Pronađi epitete koji oslikavaju opću atmosferu i čemu oni pridonose* . Pronađi auditivne (slušne) pjesničke slike.* Pronađi stih koji predstavlja nagovještaj izlaska iz ove sutonske tame, spašavanje iz kaljuže društvene bijede.* Kakvim je stihom ispjevana pjesma?

61

Pas kao animalno biće i vjerni čovjekov pratitelj od najdavnijih dana živi svoj pasji život kod ljudi, a taj život umjetnici, naročito pjesnici često oslikavaju kao ropsku odanost, ljudsku nezahvalnost i mučno trajanje. I ova pjesma je na tragu takvog oslikavanje pasjeg života. I sam naslov pseto to sugerira.

PSETO

Iz pasje zjene zrači nijema sjeta,i pas je krivulja i prsten kralježnjaka,u polutami duše pasjeg polumrakašto strujaju u krugu čarobnog magneta,

pogleda ljudskog. Tajna višeg svijetazanosi pasje meso. Ruka, bijela, laka,dotiče hladnu njušku: dar rijetkih trenutaka,kad ruka sveta dira tijelo pseta.

Ljudska je stopa psetu idealna meta.O, kako je tužno pasje trajanje,i snivanje na lancu, bijedno lajanje.

Nepomična hipnoza, prazno stajanjei čežnja za kretnjom žive ljudske kretnje,za titrajem glasa, za prostorima šetnje.

_________ Manje poznate riječisjeta – duševno stanje blage tuge i čežnje ili sjećanja na drago, lijepo ili izgubljeno; melankolija

* Kakvu pomisao kod tebe izaziva izraz pseto, a kakvu pas?* Iz čije perspektive pjesnik analizira pseći život: pasje ili ljudske?* Kakav je pasji pogled?* Zašto je za psa ljudska ruka sveta?* Za čim pas najviše čezne?* Treći stih naznačava da je pas animalno biće. Što mu je zajedničko s ljudskim bićem?* Kakav je pasji život? Obrazloži svoj odgovor.* Na kakve bi se ljude mogla odnositi ova pjesma?

62

Grad bi trebao biti centar svih ljudskih aktivnosti u najpozitivnijem smislu: jednakost, pravičnost, socijalna sigurnost, osobne i političke slobode… No stanje nakon Prvog svjetskog rata: nesigurnost, nezaposlenost, lažna obećanja raznih moćnika, politička zastrašivanja neistomišljenika… duboko su se dojmili pjesnika koji nemoćno širi ruke jer nije u stanju da nešto izmijeni. ostaje mu samo ogorčenost. Nizanje mračnih slika djeluje kao optužba.

KAMO PLOVE OVI GRADOVI

Kamo plove ovi gradovisa dimnjacima i zvonicimana blatnom oknu s tužnim licima?

Što trunu ovi truli krovovii blatne ulice i prazna zvonjava,a nebo je sivo kao ponjava?

Lukovi crkveni s mrtvim svecimai blatne krpe gnjilih novina,sa lažima i smradnim recima.

I sve se mota mutno, lajavo,ko klupko zmija, mračnih otrovnica.Nad gradom šumi čađav lepet ptica

_____________ Manje poznate riječiponjava – dio krevetne posteljine, pokrivač

* Što se pita pjesnik u prvoj strofi? Je li to retoričko pitanje? Objasni što je retoričko pitanje u poeziji.* Kakve slike gradova otkriva pjesnik u tom pitanju?* Koga u pjesmi predstavljaju zvonici, prazna zvonjava, mrtvi sveci? Što se time htjelo reći?* Što simboliziraju gnjile novine i smradni reci?* Kako objašnjavaš usporedbu u zadnjoj strofi? Što ti znače izrazi mutno, lajavo, klupko zmija otrovnica?* Na osnovi čega možeš zaključiti da je ova pjesma odraz pjesnikova ogorčenja i razočaranja u državne strukture toga vremena?* Zadnji stih zvuči pesimistički i zlokobno. Zašto?

63

Goleme stambene zgrade predstavljaju neku vrstu ljudskih košnica. Mnoštvo ljudi stiješnjeno na malom prostoru, njihovi međusobni odnosi, odnosi u obiteljima, društveni i socijalni status pojedinaca… sve to može biti tema za prikaz skladnog suživota različitih ljudi ili tema za idilične sličice o mladima i starima… No, u ovoj pjesmi otkriva se – pakao.

NAŠA KUĆA

Kuća je naša prokleta! Bolesna! Pakao!I nema božjeg danakad krv ne bi iz novih briznula rana,i nema božjeg dana,kad ne bi netko plakao.O, naša kuća je prokleta! Bolesna! Pakao!

U kući se našoj ljudi bodu, ko otrovne ose,po hodniku, gdje petrolejke gasnu u prljavoj spirali,crne sanduke nose.O, koliko dušā se kod nas u kući tali,a ljudi očajno viču po stubama u spirali.

Od bolesnih žena, što peru u pari rubljeu ognjici gore ko grozničave zublje!I viču grozne crne stube,u kući se našoj ljudi i žene sa strahom u duši ljube.

Na krovu kuće naše pjeva crni ćuki bjesovi se biju u dušama ljudi;na krovu kuće naše Smrt svoju pjesmu gudi,a nad kućom našom gori zvjezdan luk.I bjesovi se biju,i pokućstvo se lomi.I ljudi se svađaju,a rodilje viču.

Već opet se negdje škrofulozni gnomirađajui novi martiri niču.I negdje brenča harfa.To luđak neki svoje mrtve oplakuje sne.

I to je sve.

64

_________________ Manje poznate riječispirala – zavojnica, uvojnica; krivulja koja čini niz zavijutaka oko jedne točke ili osi, zublja – baklja, bjesovi – zli, zlobni i nestašni duhovi iz slavenske mitologiješkrofulozan – koji boluje od škrofula, tj. oteknuća vratnih žlijezda na tuberkuloznoj ili drugoj osnovi, gnom – u zapadnoeuropskoj mitologiji demonsko biće, ružni patuljak koji u zemlji čuva blago, martir – mučenik, patnik, stradalnik, žrtva, harfa - vrsta glazbenog žičanog instrumenta

* Kakvo ozračje prevladava u pjesmi?* Čuje li se smijeh u kući?* Što simbolizira crni ćuk na krovu?* Što o stanarima kazuje usporedba U kući se našoj ljudi bodu ko otrovne ose? Koje značenje tu ima epitet otrovne?* Objasni značenje stiha U kući se našoj ljudi i žene sa strahom u duši ljube.* I bjesovi se biju u dušama ljudi. Što ova metafora kaže o ljudima u kući?* Koja metafora kazuje da se grozna atmosfera neprekidno obnavlja?* Koja se boja najčešće javlja?* Pokušaj ukratko svojim riječima dočarati pesimističku sliku kuće onako kako je ti vidiš. Razmisli, bi li ova pjesma mogla biti alegorija.

65

Iza blještavila noćne slike velegrada bogati društveni sloj uživa u blagostanju onoga što je stvorio(blistave palače, velebne trgovine, sjajni koncerti, izložbe, bogate večere…) krije se jedan sasvim drugi svijet, svijet nezdravih, nezadovoljnih, neuglednih, nemoćnih… za koje blještavilo nema nikakvog čara. Pjesnikov doživljaj velegrada odaje sliku ogorčena i nezadovoljna čovjeka koji bi želio da i oni najugroženiji osjete blagodati te blještave idile, a nema tu moć koja bi njegove želje ostvarila, pretvorila u realnost

NOĆ U VELEGRADU

Noć svjetluca svojim očima,za oblacima jutro počima.

Vuku se sjene sivim noćima:škrofulozni, gnjili vratovi.

Žmirkaju svjetla, ginu satovi,spavaju sivi, truli spratovi.

Zavjese su crne, vrata zabita,a noć je kao škrinja razbita.

Ko strune zvuk, glas pukla gudalai smiješak žutog trulog zubala.

__________ Manje poznate riječiškrofulozni – koji boluju od škrofuloze, tj oteklina u vratu, vratnih žlijezda, na tuberkuloznoj osnovi, spratovi - katovi

* Kako vidiš personificiranu sliku grada u prvom stihu?* Koje tri boje dominiraju? Predstavljaju li te tri boje uobičajeni noćni ugođaj velegradskih ulica ili trulež, raspadanje, nezdravo stanje? Obrazloži svoj odgovor. * Pronađi usporedbu u kojoj je grad prikazan kao mrtvački sanduk što se raspada. Što misliš o tome?* Što se krije u metafori o zabitim vratima? Pokušaj to detaljnije rasvijetliti.* Što bi mogao simbolizirati zvuk napuklog gudala, a što smiješak žutog trulog zubala?* Promotri malo formu pjesme i navedi od kakvih se strofa sastoji.

66

Dubrovnik je veličanstven grad okupan morem i suncem, pun radosti, dječje igre i ljepote; grad slavne prošlosti, bogate kulture, blistavih građevina; grad sretnih ljudi koji su stvorili taj biser i ostavili ga u nasljeđe budućim generacijama. No to je samo privid, kulisa na blistavoj pozornici prirode.

DUBROVAČKA KULISA Petru Dobroviću

Ko paučina more. Srebro, sjaj pera paunai kao svila uvela i plava; i Grad blijedi mramor i stoljetna slava,smijeh Gondoline vile, meket fauna.

Kô skupocjeni pečat, hrizopras starih krovovanad Gradom se kupa, blista, ljeska;to je jutro čisto kô oprana freskazlatna slika juga, san slavenskih bogova.

Dubrovniče blijedi u jutarnjoj rosi!Zvuk zvona svilen, skàkut koštan tovaraa stijena stijeni, zvuku zvuk odgovara.Dječaci kliču, s breskvom, s dinjom, bosi.

Mlada žena vrč kozjeg mlijeka nosii rastače se po ulicama govor;oleandri cvatu, miriše četrun, lovori lepeze se rastvaraju dana,kroz lepezaste mreže paominih grana.

A more nije paunove boje, odsjaj srebra, već mučno, noćno, prazno ribanje.I veslanje i patnja, teško gibanje,brodolom, groblje lubanja i rebra.

Jutarnja je slika Grada znojna, sušičava febraprosjaka gladnih podno gradskih mira.Čitav grad je stara svirala što sviraza škudu stranca, tuđinskoga srebra.

Kô oklopljene lađe gradskih stijena nebotična platna,u sjeni kula jutro: slika bolesna i blatna.Tu, nad Gradom gdje Gondoline vile svadbuju

67

i Divjak skakuće niz Brgat s vijencem vinove loze,u izbama sivim umiru djeca od gladi i tuberkuloze.

O kako su teška ljetna jutra pod Minčetom u sjeni,gdje ljudi srču kaplju zraka kô ribe u hladnoj vodi.Grad kao lađa i simbol pod biskupskom zastavom brodi,sa stjegovima, glazbom i zvonjavom zvona.Predstava za strance: uz svirku frule i crnačkog saksofona.

___________ Manje poznate riječiPetar Dobrović - profesor, slikar i likovni kritičar, Krležin prijatelj i suradnik u časopisu Danas koji je Krleža uređivao, vila, mitsko biće često u djelima dubrovačkih književnika i u našoj narodnoj književnosti, pjesnici su im davali imena prema ulozi u svojim djelima, faun – lik iz starorimske mitologije koji živi u šumama i planinama; zaštitnik stada; dlakav je, s kozjim nogama, repom i rogovima, hrizopras – različite vrste dragulja, freska – zidna slika naslikana na vlažnom malteru, obično velikih dimenzija, tovar – - magarac ,,četrun – limunpaoma – palma, ribanje – ribolov, ribarenje, febra – groznica, vrućica, ognjicagradske mire – gradske obrambene zidine , škuda – nekadašnji dubrovački srebrni novac, nebotično – koje je kao nebo , Divjak – lik iz Gundulićeve drame «Dubravka» , Brgat – Naselje nedaleko od Dubrovnika, u Župi dubrovačkojizba – sobica, sobičak, Minčeta – jedna od dubrovačkih obrambenih kula

* Što je kulisa? Zašto ta riječ stoji u naslovu pjesme?* Pronađi pojedinosti koje ističu prirodne čari, karakteristike dubrovačkih krovova, razigranu djecu, vrijedne Dubrovčanke.* Gdje počinje nagli preokret u pjesmi?* Pronađi pojedinosti koje ističu mračne strane pomorskog života, bijedu i bolest običnog puka, lažnu sliku sjaja.* Koji dio pjesme predstavlja privid, kulisu, lažni sjaj slavnog grada, a koji životnu realnost?* Označi rime u svakoj strofi (U prvoj strofi je obgrljena: abba).

68

Krleža je izvrstan poznavatelj kazališta. I sam je vrhunski dramski pisac, a supruga mu je bila kazališna glumica. Ova pjesma razotkriva jedan drukčiji pogled na kazalište, nešto sasvim suprotno od blještavila, pompe, blistavih osmijeha lijepih glumica i gromoglasnog oduševljenja razdragane publike. U njoj je sve mračno, puno gorčine i crnih slutnji.

U KAZALIŠTU

Svijećnjaka staklenih blistaju blistavi traci,mirišu ramena ženska u skerletu zlatnih loža.Na riječima kô na oštrici nožalebde ukleti glumci kao čarobnjaci.

Oči dozrelih žena u polutami kruže;irisi tigarski gore usred okna očna.Meso je žensko toplo, usna rumena, sočna,latice vjeđa venu kao ocvale ruže.

U predvorju grimiznih loža za predstave je tiho.Tišina seoska.Zgurena stara baba, krezuba i tužnaiglama tucka, plete. Miče se prikaza ružna,u krpama sablast od prnja i od voska.

Tuckaju ocalne igle. Staklo svjetluca,na vratima šumi kotlić kao nabujala Leta;to je tamna pjega u svjetlu svjetlog svijetata vještica stara u sjeni klozeta,u mislima maše metlom u letu đavolskog leta.

Titraju riječi kô odsjaj duge u praznoj zraci.Znoji se smrtno topla glumačka koža.A njuška arene je stroga, od krvnika stroža,na daskama umire glumac u krvavoj mlaci.

Na daskama teško se diše kô u drvenoj raci,kô lepet samrtne ptice je grimizne zavjese šum!Od lepeta tog zamiru crijeva, srce i umi dršću nesretne lutke, znojavi pajaci!

Glumci su kao lutke: zubalom miču, žvaču,

69

glumac kao pauk povjesmo snova suče;iz svake lutke kroz okno oka smrt iza zavjese luče,glumci se kreću kô lutke, viču i plaču.

U grimizu umiru glasno ove viteške lutkeuz bubnjeva jeku, plač mokre prokisle kože;i dok se pljesak širi krugom od lože do lože,glumac se klanja polumrtav šutke.

Iza toga je konac. Pale su zavjese crnei metla se diže stare krezube Parke;Pletilja stara mete cvijeće, slavu i varke,vještica crna posljednje svjetlo trne.

_____________Manje poznate riječi skerlet – grimiz; odjeća grimizne boje, loža – mala odijeljena prostorija u kazalištu određena za nekoliko gledatelja, irisi – šarenica, dužica u okugrimiznih – ljubičastocrvenih, ocalne – čelične, Leta – u starogrčkoj mitologiji rijeka zaborava u donjem svijetu iz koje su pile duše preminulih , pajai – lutak, dječja igračka; cirkuski klaun, komičar, povjesmo – svežanj vune, kudjelje ili lana što se veže na preslicu i iz njega se ispredaju niti, luče – viri, virka, gleda (od lukati – viriti), Parka - u starorimskoj mitologiji božica sudbine

* Što u glumcima pobuđuje šum zastora koji se diže na početku predstave?* Tko sjedi u kazališnim ložama? Kako glumci doživljavaju one iz sjajnih loža? (Obrati pozornost na drugi stih druge strofe.)* Što proživljavaju glumci na pozornici? Zašto ih pjesnik poistovjećuje s gladijatorima i lutkama-pajacima?* Pokušaj odgonetnuti tko je zgurena stara baba, krezuba i ružna koja iglama tucka i plete.* Što simbolizira kotlić koji šumi?* Pjesma počinje sjajem i blještavilom. Kako završava?* Iznosi li pjesnik svoj sud o kazalištu i kazališnoj umjetnosti ili samo daje slike iz kojih sami izvlačimo zaključke?

70

Uskrs, veliki kršćanski blagdan, simbol je vraćanja u život, ponovnog oživljavanja, uzdizanja, preporoda… U danima svečarskog uzvišenog raspoloženja koje obuzima prirodu i ljude, pjesnik osjeća izvjesni nesklad između te atmosfere i svog poimanja društvenog sklada i preporoda.

USKRSNA PJESMA

U slavu svijetlog proljetnog trijumfazelene zastave vise jutros po šumama božjimi breskve pale cvjetove kô skrlet-oganj kandilai pseta ližu mlazove toplih mirisnih zonakroz koje plovi kugla naša samotna.

I pseta laju i voda srebrn-klokot allegretto zvonii sve je svijetli sveti uskrsni trijumf.Samo jeruzalemske žene hodaju tužno kô sprovod!O, jeruzalemske žene!I ja sam žena iz Jeruzalema i tužno hodam kao da je sprovod.Tri su kardinala jutros pjevala u crkvi svetog grada Toledada je jedna žena prozirna i blijedaprazan grob.I moje je tijelo prazna grobnicaiz koje je radost nestalau svečane glazbe grimizu.Uskrs je!A tijelo je moje prazna grobnicai pjesma plače nad njim kao blijeda žena.

_____________ Manje poznate riječitrijumf – slavlje poslije pobjede ili velikog uspjeha, skrlet – grimiz; odjeća od tkanine grimizne boje, kandilo – posudica od raznobojnog stakla, obično viseća, u kojoj gori žižak u ulju, allegretto – umjereno brzo, Jeruzalem – grad u Izraelu, osobito poznat iz Biblije i Kristovog djelovanja, kardinal – najviši svećenički čin u katoličkoj crkvi; iz redova kardinala bira se papa , Toledo – grad u Španjolskoj, grimiz – ljubičastocrvena tkanina, purpur

* U kojem je licu ispjevana pjesma?* Kako objašnjavaš metaforične pjesničke slike proljetni trijumf, zelene zastave i

71

božje šume? Što one zapravo kazuju?* Pronađi onomatopeju koja dočarava žuborenje bistrog potoka.* U čemu je kontrast između pjesnikovih osjećaja i jeruzalemskih žena?* U čemu je sličnost između pjesnikovih osjećaja i jeruzalemskih žena?* Što su kardinali priopćili vjernicima u Toledu?* Objasni metaforu tijelo je moje prozirna grobnica.* Navedi u najkraćim crtama što u tebi pobuđuje ova pjesma.

72

U svijetu opterećenom mračnim zbivanjima gdje dominiraju sumorna raspoloženja, plač, boleštine i smrt, ni pjesme nisu optimistične. One su samo odraz društvenog stanja i raspoloženja nezadovoljnih pojedinaca, ukazuju na nepravde i nedaće koje se posvuda događaju, no sve se ipak odvija svojim ustaljenim tokom.

PJESMA O PJESMIPetru Konjoviću

Pjesma kroz riječi bije kô kucaj bolesnog zubašto boli i boli i boli i neće da stane.Iz pjesme često gnojna sukrvica kanei stihovi su samo krvav povoj rane.

Putuje pjesma kô putnik u noćnom vlaku.Vijuga se vlak u tmini, svijetle četvorine crvene.Kretnje su ljudske pospane, olovne, teške, drvenei čuje se glas bola gdje jeca u polumraku.

Na sprovod netko opet putuje,u prašnu sobu sive sudnice,u bolnicu pod nož, u viku ludnice.

Putuju ljudi puni briga, škrinja, kišobrana.Vlakovi tamni plaze u modar osvit dana,a pjesma putuje s njima kô otvorena rana._________ Manje poznate riječiPetar Konjović – (1883. – 1970.) skladatelj i glazbeni pisac, bio intendant kazališta u Osijeku, Splitu, Novom Sadu i Zagrebu te profesor na Muzičkoj akademiji u Beogradu.

* Što je osnovna snaga pjesme?* Odnosi li se bol iz metafore u prvoj kitici na pjesnika koji ukazuje na društvene devijacije ili na one kojima je pjesma upućena? Obrazloži svoj odgovor.* Koja metafora ukazuje na zatrovanost društva što utječe i na poeziju?* Pjesma je odraz stanja u društvu i slika pojedinačnih ljudskih sudbina. Gdje ju sve susrećemo?* Kakav se glas čuje u pjesmi?* Kakvo opće raspoloženje u društvu otkriva treći stih druge strofe?* Kako zamišljaš vlak iz ove pjesme?* Navedi ukratko kakve osjećaje i misli u tebi pobuđuje ova pjesma.

73

Borbe s bikovima vrlo su popularne u nekim zemljama, primjerice u Španjolskoj, Portugalu i Meksiku i privlače golem broj gledatelja, a u prvim redovima raskošnih loža arene obično sjede bogati uglednici i dame. Toreadori su slavni poput filmskih, pjevačkih i sportskih zvijezda. Ova tužna pjesma predstavlja revolt protiv tog krvavog sporta i težnju za bijegom iz arene u prirodu gdje vlada skladan, nepomućen mir i idiličan život.

PJESMA TOREADORA

U ponoć mi nitko neće preskočiti daske,ni jedna lepeza neće pasti za moju glavu.Krvavim rtom espade zapisujem svoju slavu,u šumi pljeska, klicanja i laske.

Što će mi vašeg lažnog pljeska praske?Ocal se moga floreta zlosutno ljeska.O kako mrzim kružnicu žuta pijeska,po lukovima gospe, po trulim daskama maske.

O kako mrzim onu stoglavu masumantilja, kretnja, glasova i lica,za koje moja smrt je popodnevna trica.

Ja gledam nad arenom oblake, let ptica,a bik se valja kô same tmine lik tmicasteže srce u suludu grimasu.

O da mogu u tom bjesomučnom časuda udarim u srce arene!A duša moja da se od krvi okreneu brda, samoću, sa frulom o pasu,gdje klepke brenče, tiha stada pasui mlijeko miriše u rosnatom vrču.A bik se valja u stravičnom grčui pletivo se crijeva po areni rasu.

Što viču ove žene u ovom smrtnom časui lepezama mašu lokvi krvi masne,kad u mreni bika svjetlost dana gasne?

To urla pljesak kô fijuk oluje,

74

arena kliče, a meni se bljuje!O prokletstvo igre krvave i strasne!

____________ Manje poznate riječitoreador – borac s bikovima u areni, espada – toreadorov mač kojim ubija bikaocal – čelik, floret – vrsta mača, klepka – zvono koje govedo ili ovca nosi obješeno oko vrata, na ispaši

* Kako gledateljice i gledatelji u areni prate uspješne toreadorove poteze u borbi protiv bika?* Što se zbiva u toreadorovoj duši u trenucima ponoćne samoće nakon završene borbe?* Što je stoglava masa u trećoj strofi?* Pronađi stih u kojem pjesnik prikazuje ključni opasni trenutak u sudaru toreadora i bika.* Kamo u svojoj mašti odlazi toreador? Navedi idilične slike sasvim oprečne krvavoj drami u areni.* Vrhunac toreadorova nezadovoljstva dolazi na kraju. Kojim je pjesničkim slikama pjesnik to izrazio? Koju funkciju tu imaju onomatopeje?* Navedi ukratko svoj doživljaj ove pjesme.

75

Krleža se novinarstvom bavio cijeloga života, sam je izdavao časopise i napisao bezbroj članaka najrazličitijih vrsta i jako dobro poznaje snagu javne riječi. Poznaje u dušu i novinarski posao i novinare kao ljude različitih opredjeljenja i tiskarske probleme. Ono što ga u tom poslu najviše smeta je – laž. A kad je laž u službi političkih moćnika, postaje pogubna i opasna za svakoga, a naročito se bolno doima intelektualca čija je misija istina i pravednost društva u kojem živi.

PJESMA NOVINARA

Ja proklinjem svirku poganih rotacija,i pisak crnih strahotnih makinā,što Apsurd naših dana kô mlinovi melju,i ludu poju pjesan krvavu i velju,pjesan groznih neprovidnih tmina.

Ja proklinjem pisak strahotnih makinā,i ludu svirku poganih rotacijā,što poju laži bogova i nacijā,o borbi, u kojoj pobjeđuje nitkov,hulja i senzacija.

O, proklete laži neba i domovine,kad mudrac šuti, a laju novine,na čijoj bjelini satkanoj iz prnja,moja duša plačeovjenčana krunom bolovā i trnja.

Ja proklinjem svirku poganih rotacijā,i pisku crnih strahotnih makinā,što Apsurd naših dana kô mlinovi meljui ludu poje pjesan krvavu i velju.Pjesan sredovječnu, pjesan groznih tmina,ja proklinjem svirku strahotnih makinā.

___________ Manje poznate riječipogan – opak, zao, rotacija – vrtnja, okretanje; stroj za tiskanje novina i knjiga u velikom broju primjeraka, makina – stroj, mašina, apsurd – besmislica, besmisao, besmislenost, glupost, pjesan– pjesma, velja – velika

76

* Kakvo raspoloženje prevladava u pjesmi? Pronađi epitete koji sugeriraju takvo raspoloženje. Objasni kako doživljavaš svirku strahotnih makina. Što tu čuješ, a što vidiš?* Zašto se u pjesmi javlja toliki gnjev i bunt?* Koliko se puta u pjesmi ponavlja proklinjanje novinskih tiskara?* Što pjesnik postiže usporedbom u trećem stihu zadnje strofe?* Metafora krvava pjesma velja znači rat, huškačke novinske članke u vrijeme napetih političkih situacija. Tko u takvim situacijama najbolje prolazi, a tko strada?* Pročitaj još jedno treću strofu i objasni što pjesnik tu osuđuje.* Novinska bjelina satkana od prnja. Ova složena metafora govori o proizvodnji papira, ali i o nečemu drugom. Što tu sugeriraju prnje?* Što proživljava pjesnik u trećoj strofi?* Objasni zbog čega se u pjesniku javlja toliki gnjev i kao da poziva na bunt?

77

Vesela pučka svečanost na kojoj sudionici nose najrazličitije maske i najmaštovitije kostime, gdje sve pršti od glazbe, igre, pjesme i šale, a na kraju se spaljuje velika lutka – princ karnevala, krivac za sve nevolje i za sve što nije bilo dobro u prethodnoj godini - poslužila je pjesniku kao povod za potpuno drukčije razmišljanje od karnevalske razuzdanosti.

SMRT KARNEVALA

Past će sve maskemeđ četiri crno lakirane daskegdje kraljevi i huljeu crno bulje.

Tako titra cilik violinau cjelova plimi i poplavi vina.A žalosna i modra pepelnica je palado nogu mrtvog princaKarnevala.

Past će sve maskemeđ četiri crno lakirane daskegdje kraljevi i huljeu crno bulje.

_____________ Manje poznate riječikarneval – pučka svečanost praćena maskaradama, plesovima i igrama; mesopust, mesojeđe, poklade

* Objasni metaforiku prve strofe (past će sve maske, četiri crne lakirane daske, kraljevi i hulje u crno bulje). Što zapravo kazuje svaka od navedenih metafora?* Objasni hiperbolu o cjelovima i vinu. Kakva se slika dobiva o karnevalu?* Pepelnica je prvi dan korizme, tj velikog posta, prvi dan završetka karnevala. Što se prethodnog dana dogodilo s princom karnevala?* Za pjesmu koja počinje i završava istom strofom kaže se da ima prstenast oblik i taj joj oblik daje posebno značenje. Što zapravo zatvara taj prsten i stavlja u središte pozornosti: spaljivanje lutke na kraju karnevala ili ljudski život kao svojevrsni karneval ili stanje u društvu ili nešto četvrto? Obrazloži svoj odgovor.

78

Što se zbiva u duši čovjeka kojeg je zakon osudio na smrt: zna da nema izgleda za odgodu smrtne kazne ili pomilovanja. Pred njim se odvija čitav život, život nezadovoljnika i očajnika, i svi su od njega digli ruke. osamljenost, izoliranost, prepuštenost nemilosrdnoj sudbini i – praznina.

ČOVJEK OSUĐEN NA SMRT

Zakon stoji s lijeva i s desna,kô granitne stijene visoko do neba.Ja glođem koru kiselog hljeba,i život moj, pun šutnje, očaja i nesna,

kulja kao rana kroz krvave tminei tako lokva moje snage sahne.A nikoga nema da mi dušu dahne,da mi dade srca, vedrine, topline.

I tako čekam da se sve raspline:te granitne stijene, ta smrt na logu,da kažem zbogom svijetu, čovjeku i bogu.

______________ Manje poznate riječiloga – mjesto na tlu gdje se neke životinje trajnije zadržavaju, lijegalo, jazbina

* U kojem je licu ispjevana pjesma? Kako se zove takva forma?* O čemu razmišlja osuđenik?* Kakav je bio osuđenikov život? Što o tome govori usporedba?* Objasni značenje usporedbe o zakonu.* Pronađi stihove koji kazuju da je osuđenik sam, napušten, da su ga se svi odrekli* Što očekuje osuđenik?* Osjeća li se u osuđenikovoj ispovijedi strah, prepuštenost sudbini ili žudnja za životom? Obrazloži svoj odgovor.* Kako se zove rima u prve dvije strofe? kako se zovu strofe od kojih je sastavljena pjesma?

79

Petrica Kerempuh naš je srednjovjekovni pučki lakrdijaš, šaljivčina, izrugivač i skitnica. Osobito se rugao bogatoj gospodi, ali nije štedio ni siromašni svijet. U ovoj pjesmi «tješi» uplakanu ženu kojoj su objesili sina

BABA CMIZDRI POD GALGAMA

A koga vraga cmizdriš, zamusana mužačakaj su ti sinu dali tatski ogerlič?Na galge dojde samo fini fičfirič,naj sliniti, smardljiva bedača.

Još su ga mogli nabiti na ketača,z goročim kleštram popokati mu nokte.Od sega tega občuval je dragi nam Bog tei rešil te za navek tega čarvendača!

Od lucke je volje volja božja jača,od boga pa je jači, bomeš, gospon Komeš.Dobiš po gupcu, baba, če ne čkomeš.

Ni fajde nam od plača. V birtije pijača,karmine tvojem sinu napijaju pajdaši!Dojdi z nama, mama!Kesno je popoldan iti k maši!

(Ulomak iz Balada Petrice Kerempuha)__________ Manje poznate riječigalge – vješala, zamusana – zamazana, prljava, mužača – ženturača, seljanka, kmetska žena, tatski ogerlič – lopovska ogrlica, tj. omča oko vrata, fičfirič – fićfirić, kicoš, gizdelin, šminker, - naj – nemoj, smardljiva – smrdljiva, bedača – glipača, blesača, na ketača – na kotač, z goročim – s usijanim, užarenim, kleštram – kliještima, popokati – popukati, počupati, sega – svega, tega - toga,občuval – očuvao, za navek – zauvijek, čarvendača – crvendaća, lucke – ljudske,bomeš – bogme, Komeš – grof, naslov turopoljskog plemića, dobiš – dobiješ, po gubcu – po gubici, po njušci, po labrnji, če – ako, čkomeš – šutiš, ni fajde – nema koristi, karmine – podušje, gozba u počast pokojniku, pajdaši – prijatelji, drugovi, ortaci, kesno – kasno, popoldan – popodne, maši – misi

* Koji je dojam u tebi stvorila ova pjesma?* Kako pjesnik opisuje uplakanu ženu u početnim stihovima? Kojim epitetima ističe prezir prema predstavnicima nižeg društvenog sloja?

80

* Ima li izraz fini fičfirič značenje uglađeni gospodin ili znači nešto drugo? U tom se izrazu krije ironija. Što je ironija?* O kakvim se mukama govori u drugoj strofi? Kakvi su to sudovi i kakve presude donose? Što se iznosi u druga dva stiha te kitice?* Kako djeluje utjeha u tim stihovima: kao ironija koja izaziva sažalni smiješak ili kao pojačana gorka ironija koja vrijeđa?* Koja se razmišljanja iznose u trećoj strofi? U kojem se stihu te kitice govori da se na zemlji ne poštuju ni Božji ni ljudski zakoni? Što se događa onima koji se žale i traže pravdu?* Po čemu se razlikuje četvrta strofa od prethodnih? Kakav je njezin ton? Usporedi prvi, drugi i četvrti stih s trećim stihom zadnje strofe. Što se postiže tim obratom? Što u toj strofi djeluje bolno i uvredljivo?* Petrica želi biti duhovit. Takva gruba duhovitost koja djeluje uvredljivo zove se sarkazam. Pronađi barem jedan sarkazam u pjesmi.* Pokušaj ukratko objasniti što je to glagenhumor (crni humor, humor ispod vješala) na osnovi onoga što je izrečeno u ovoj pjesmi.

81

Stravična vizija ratne psihoze nameće se kao britka osuda ratnog bezumlja. Strah se uvukao u ljude koji u panici ne vide izlaza; uvukao se u kuće, u ulice, u sve pore društva, a Nepoznat Netko poput zastrašujuće aveti kruži svuda i ostavlja svoj užasni pečat

RAT

Noć. Sad kraljuje Tmina,i ljudi tužno viču u krvavom snu,a vozovi plaču u maglenoj daljinikao pseta.U čaši na stolu crna ruža cvjeta.Sad kraljuje Tmina.I osjeća se kako gasi svjetlost bijelog boga.Sablasni poklič vatrogasnog rogaori,to đavo kugle pali,kugla gori.I Mir. I Tmina.I opet jeca kiša.

U žlijebu kaplje voda.Sada tiho po ulicama hodaCrni Lupež, svih zločina kralj.A zvono na požar bijei pada na mozak kô malj.

Kukavni ljudi u strahupred vatrenim vihorom ratazabijaju čavlima vratakô rake.

O, sada noću Nepoznat Netkodrma i lomi kvakei crne vješa po kućama barjake.

A za sivog jutra po ulici se topekrvave stope.

___________ Manje poznate riječivozovi – vlakovi, malj – bat; teški čekić na dugom dršku

82

* Kakva atmosfera dominira cijelom pjesmom? Koja boja prevladava? Koliko se puta naglašava imenica Tmina pisana velikim početnim slovom?* Kakvi su ljudski snovi? Razjasni funkciju epiteta u tim snovima; što tu ljudi proživljavaju?* Koga prevoze personificirani vlakovi?* Koja je uloga Boga a koja đavola u ovoj pjesmi?* Svaki rat iznjedri kriminalce i zločince poput društvenog smeća. Kako ih pjesnik prikazuje u ovoj pjesmi?* Pronađi usporedbu u trećoj strofi i objasni kako je doživljavaš.* U «Jesenjoj pjesmi» u mladenačkom oduševljenju ljepotom života Nepoznat Netko donio je na srebrnom pladnju grožđe i kruške, jabuke i smokve. Što je u ovoj pjesmi donio Nepoznat netko? Što tu djeluje zastrašujuće?* Što te se u ovoj pjesmi najviše dojmilo?

83

Ratne strahote i ratno ludilo duboko se usijecaju u čovjekovu psihu, naročito ako je i sam sudionik ratnog bezumlja. Krleža je bio na ratištu u Prvom svjetskom ratu i u njemu se javlja nemoćni bijes, revolt i odbojnost prema besmislu ubijanja jer kao pojedinac ništa ne može poduzeti da taj užas prestane. Sve svoje ogorčenje unio je u svoje antiratne pjesme među kojima je i ova

PROLJEĆE HILJADUDEVETSTOTINA I OSAMNAESTE

Evropa je danas kuća samotna u kojoj zločin spii burad crna šuti i ludilo zri.A fitilj žute lampe – plače i plamen zelen vri,u tmini šume krila i lijeću crni sni,a jablanovi vise kô obješeni.Danas je Evropa kuća samotna,i u njoj Zločin spi.

O, opet tutnje mrtvački vozovii grme topovii plaču soldati.O, opet u mutnom velu sjeteoblaci krvavi lete.I nešto se sprema.A spasa – nema!I svi ljudi gore kô baklje nevidljivom bogu,koji bog ide.Tekneka se tužna djecatog boga stide.I plaču,a oči ih od soli i od bolipeku,i snijeg se talii proljetne vode teku.

______________ Manje poznate riječifitilj – stijenj; skup pamučnih niti ili pamučna vrpca koja gori u petrolejskoj ili uljnoj svjetiljci, vozovi – vlakovi, soldati – vojnici, velo - veo, koprena ; vrlo tanka, lagana i prozirna tkanina koja se u raznim oblicima ženskog odijevanja nosi preko lica ili preko glave, sjeta - duševno stanje blage tuge i čežnje ili sjećanja na drago, lijepo ili izgubljeno

84

* Ozračje ove pjesme je sumorno, mračno i zastrašujuće. O čemu zapravo govori cijela pjesma takvog ozračja?* Žuta i zelena boja u Krleže su simbol truljenja, propadanja i umiranja. Kome on pripisuje epitete tih boja? Koja se još boja javlja i što simbolizira?* Koja usporedba sugerira da je i priroda bolesna u toj kući samotnoj?* Objasni metaforu I svi ljudi gore kô baklje nevidljivom bogu. Zbog čega se neka tužna djeca tog boga stide: zato što netko u ime vjere zagovara rat pa se osjećaju prevarenima, zato što su počeli sumnjati u ispravnost svoje vjere, zato što su se odrekli vjere? Koji je odgovor najispravniji?* Ritam druge strofe je isprekidan. Zašto? Što se iznosi u toj strofi?* Zadnja dva stiha imaju posebnu simboliki. Objasni je.

85

Kad pjesnik dođe do spoznaje da su uzaludna njegova nastojanja: pjesničkom, tj. umjetničkom riječi utjecati na savjest društva i uljepšati čovjekov život, tada se prepusti rezignaciji, miri se sa sudbinom prihvaćajući ono što je neizbježno, te njegovom poezijom počnu dominirati nihilistička razmišljanja. To se odražava i u ovoj pjesmi

REZIGNACIJA

Rastu smeđe horizontale sutona od zemlje k nebui boje se sada slažu u tihe akordei prkos atoma u tijelu umornom gasne,kao da netko u nama svira violinu,i tako pada pepeljast i mrak.

Umoran i slomljen hodam u polutmini.Osjećam kako mi mozak svijetli kao svjetiljka.Osjećam kako sam zemlja koja je ustalai koja će opet leći kada joj dođe vrijeme.

Još nije proljetno doba. To zvone uvertiruprve vode među brazdamai tužno plaču u sjeni oblačjašto puši se u gnjiloj sivostina horizontu.

Gledam te oblake na horizontu i kao da slušam citru starinsku.

Kakav je ono oblak na sivom nebosklonušto tako tužno gasne u mrtvoj modrini?Je l' potonula lađa? Ili se samo činida je potonula lađa i lađe da uvijek tonu?

Kakve su to bolne sutonje gorčinekad dan ko bilje vene i sve boje gasnukao čaške blijedih žutih cvjetova?Što nema čovjek snage da sve težine skinei da uz svirku luđačku i strasnupoleti letom novih letova?

Boje se slažu u tihe akorde i zvoni tiha imaginarna citra,a čovjek zemlja hodi sam po sebi,i opet će leći kad mu dođe vrijeme.

86

______________ Manje poznate riječirezignacija - pomirenje sa sudbinom prihvaćanjem onoga što je neizbježno; smirenje, ravnodušnost, bezvoljnost, tiha bol, horizontala – vodoravna crta; pravac paralelan s ravninom horizonta, akord – istodobni suzvuk, suglasje triju ili više tonova, atom – najsitnija čestica kemijske tvari koja ima sva svojstva te tvariuvertira – predigra, uvod (u operu, operetu, balet), citra – vrsta lire, glazbeni instrument s više žica (oko 40), svira se trzalicom i to najobičnije tako da je glazbalo položeno na ravnu plohu, nebosklon – nebeski svod, nebo, imaginarna – izmišljena, nestvarna, zamišljena

* U pjesmi prevladava osjećaj bezvoljnosti i umora. Pronađi pjesničke slike koje to potvrđuju.* Objasni metaforu i prkos atoma u tijelu umornom gasne.* Voda je simbol života. Što se događa s vodama u proljetnim brazdama, a što u oblacima na nebosklonu?* Kakvo ozračje (atmosferu) stvara siva boja, sivilo?* U kojoj strofi do izražaja dolazi osjećaj nemoći a silna želja da se nešto učini? Pronađi nekoliko pjesničkih slika koje to dočaravaju.* Koje značenje u pjesmi imaju potonule lađe?* Pjesma završava rezigniranim prepuštanjem sudbini, općom pomirenošću sa stanjem u koje je pjesnik zapao. Pronađi stih u kojem je to izraženo* Obrazloži ukratko svoj doživljaj pjesme..

87

Ova pjesma je sinonim za hrvatsku politiku i opće stanje u društvu prošlih vremena, i odnos hrvatskog čovjeka prema vlastitoj zemlji i sudbini: busanje u prsa svojim domoljubljem i vjerom, primitivizam, zatucanost, polupismenost, neshvaćanje povijesti vlastitog naroda, a naglašen je antiklerikalizam i nesposobnost da se nađe put do vlastite bolje budućnosti.

PJESMA IZ HRVATSKE KRČME

Pred svakom hrvatskom krčmom raspeti Kristuš visi,i ljudi u krčmi piju – «kaj denes jesi, a sutra nisi!»Ti hrvatski pijani bogci već tristo bijelih danaližu krvavi potok što lopti iz Kristovih rana,kad biskup u gali kolje boga na pjevanoj misi.Pred svakom hrvatskom krčmom raspeti Kristuš visi.

U krčmi se danas listaju banknoteko listovi molitvenika.Tambure zvone. Žene se kese. Ori se pijana cika.Vjekovi pali su davni, a krčma gigantski stoji:Spomenik! Simbol! Čudo! Slavna narodna dika!Zalud pjeva o danu gnjeva zvono baroknog zvonika,u krčmi slijepa riče snaga ilirskog bika,koji je, pun tamne krvi barbarske rogate rase,pasao rimsko groblje ko što ga danas pase.

U tonama tona masnog panonskog blatagnjiju skeleti s prstenjem od venecijanskog zlata.A kad su križari išli, roktale su iste svinješto ruju i danas hrastike i madžarske šinje.Mramorne Dijane, grimiz i oluja rimskih trompeta,sve je prohujalo tuda i svemu je zamro glas.HABSBURG AUSTRIAE IMPERATOR je četiri stotine ljetaiz trule gvirio rane u krčmu, kroz velo tame.

Kucale pune su čaše u zdravlje prelepe naše,i zdravica kor je grmio povrh našeg planetako plamen repače, da će – Narodni Spaspasti na krčmu s nebajedino za nas.«Špricer! Cigare! Tref! As!»Četiri stotine ljeta

88

kroz prozor se krvatske krčme blistala bajoneta.

Sada, u hrvatskoj krčmi, crveni maršal visi u novoj rami –PETRUS PRIMUS SERBIAE VICTRIS REX.A moskovska zvona zvonepjesmu Kosmopolisa,pjesmu što u nebo raste ko toranjiz lubanje, vatre i krvavog betona.Moskovska zvone zvonapjesmu Bastille, pjesmu Babilona,i globus laje ko krvava doga –na kolac glavu starog tiranagosppodina Boga!I brusi se giljotinaza gospodina boga oca i gospodina sina.A pijani bogec u našoj krčmi gnjije ko u mrtvačkoj jami. –Sad u hrvatskoj krčmi crveni maršal visi u novoj ram.

I tako putuje krčma u tmini i čuje se lupa zvijezdako lupa kotača čađavih vagona.U krčmi putuje lirik, i tako se činida ljiljan drži u ruci i da u sebi pjeva:«Kyrie eleison bogce u hrvatskoj nizini!»Tako se to činii tako putuje krčma u zvjezdanoj tmini.

______________ Manje poznate riječibogci - siromasi, gala - svečana, sjajna, raskošna odora, banknote – papirnate novčanice, barokni – koji je nastao u doba baroka, tj. stila u arhitekturi od kraja 16. do pol. 18. st., šinje – željezničke tračnice, Dijana – starorimska božica lova, mjeseca i čaranja; njezin je kip bio čest ukras plemićkih parkova, grimiz – ljubičastocrvena tkanina, trompeta – truba, prelepa naša – kajkavski izraz za Hrvatsku prema stihovima iz Mihanovićeve «Lijepe naše domovine»kor - skup, zbor pjevača; povišeni dio crkve gdje stoje orgulje ili pjevači, pjevalište, repača – zvijezda repatica; prema narodnom vjerovanju njena pojava sluti na rat i nevolje širih razmjera, bajoneta – vojnički nož koji se nosi o pojasu, a za vrijeme bitke natakne se na pušku, Kozmopolis – zamišljeni, pretpostavljeni idealni «svjetski» grad budućnosti, Bastilla – čuveni zatvor u Parizu iz vremena Francuske revolucije, Babilon – stari grad u Aziji u kojem je prema Bibliji trebala biti sagrađena kula do neba, ali je za kaznu Bog ljudima pomiješao jezike pa se nisu mogli sporazumijevati oko gradnje i nastala je zbrka, pometnja, nered i

89

kaos, doga – vrsta velikog i jakog psa , giljotina – sprava za sječenje glava uvedena u vrijeme Francuske revolucije, Kyrie eleison – Gospodine, smiluj se

* Što je tema ove pjesme? (Razmisli o metaforici naslova.) Iz koji su sve razdoblja naše povijesti uzimani motivi?* Kojom metaforom pjesnik na drastičan način upleće euharistijsku misu (Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje…) u oslikavanje stanja u Hrvatskoj?* Krije li se ironija ili sarkazam u trećem i četvrtom stihu? Govore li ti stihovi o neobrazovanosti, vjerskoj zatucanosti, iskrenom vjerništvu ili o nečem drugom? Obrazloži svoj odgovor.* Kaj denes jesi, a sutra nisi! odraz je fatalističkog poimanja života. Što je fatalizam?* Iz kojeg dijalekta je uzeta sintagma raspeti Kristuš? Što simbolizira raspeti Krist u kršćanskoj religiji? Što se postiže ponavljanjem te sintagme?* Objasni ukratko metaforiku druge strofe imajući na umu ambijent krčme, ljude u pijanom zanosu, crkvene opomene, ilirsko razdoblje, sukobe s Rimljanima.* Što pjesnik govori o periodu vladavine Habsburgovaca?* Opiši ukratko pjesničke slike zgusnute u četvrtoj strofi.* Što sugeriraju moskovska zvona? Za koji društveni sustav važi krilatica da je religija opijum za narod?* Zašto pjesnik na kraju kaže Kyrie eleison bogce u hrvatskoj nizini?* Nudi li ova pjesma rješenje za «hrvatsku krčmu»?

90

Kavane su mjesta gdje se okupljaju ljudi najrazličitijih zanimanja, interesa, pogleda na svijet, društvenog položaja… Tu, u zadimljenim prostorijama, uz svirku kavanskih svirača, uz piće i jelo raspravljaju o svemu i svačemu. Kad kavana postane osnovno i jedino mjesto sastajanja i druženja, to onda odražava sliku kulturne i društvene sredine. Ova neobična pjesma govori o toj i takvoj sredini i šalje poražavajuću poruku.

U KAVANI

Godine gasnu, mutni su, blatni dani,teški su pečat naših umornih stopa.Čovjek u nama gnjije, u čovjeku čežnja kopai kuca bilo u gnjiloj, sagnjiloj rani:o kako se vučji živi negdje u šumama vani,gdje nisu tako mutni, blatni i bolesni dani,kao u kavani.Silne su mase tmine, na oku su mutna stakla,lica su mlitave krinke od vonjava voska i šminke;oči su naša okna, musava, prazna, siva,u dnu se zjenice naše gadna spodoba skriva.

I tako gasnu blatni sumorni dani,i tako gasnemo tiho u kavani.Kroz ovo blato nosimo godine jalove,a sanjamo o nebu, gledamo ptice, ždralove:kako plove kroz snovei lete kroz azurne valove, s krilima kako jedrekroz prostore caklene, vedre.

Sanjamo zastave, stihove, vatromet zvjezdanih lukova,sanjamo vjetrove noćne i divlju pjesmu vukova.Zastave, stihovi, pjesme, odjek drvenih riječi,kroz dim kavane kao u grobu ječi.

Tako godine gasnu, i olovna gasne glumasanjivih slika i umornog uma.Svjetiljke gasnu, mutni su blatni dani,dimi se, gnjije, u blatu u kavani.

91

_____________ Manje poznate riječikrinke - maske, obrazine, azurni – modri, plavi, plavetni poput neba, caklen - čist i sjajan poput stakla

* Kakvo ozračje otkriva ova pjesma?* Promotri epitete uz imenice dan, stope, bilo, rana, staklo, krinka, okno. Kakav svijet dočaravaju ti epiteti?* Ova pjesma govori o razočaranim ljudima koji neće, ne znaju ili ne mogu naći izlaz iz stanja u kojem se nalaze. O čemu maštaju ti ljudi?* Što ti ova pjesma kazuje o društvu?* Kakve su perspektive tog svijeta iz kavane?* Napiši ukratko što je, po tvom mišljenju, pjesnik želio kazati ovom pjesmom.

92

Čovjek je najsavršenije biće na svijetu. Stvaralac, kreator, organizator, zaštitnik.. Može stvarati čuda koja olakšavaju i uljepšavaju život svima. Ali…

U NAMA VRIJE VRUTAK VRUĆE LAVE

U nama vrije vrutak vruće lave,čovjek je topla zvijer pod pojasima neba.Na našem dlanu cvate topla kora hljeba,a krv nam je zvjezdana za mlačne noći plava.

U mesu našem ima meteorskog vrutka,i čovjek je lava, a ne voštana lutka.

Čovjek je sazdan od trideset i tri luka,kô tetiva je laka svaka naša ruka,a glava nam je puna snova, kô lađama bogata luka.

_______________ Manje poznate riječilava – rastopljena užarena masa koja izbija iz vulkanskog kratera; preneseno: nešto veliko i snažno što se nezaustavljivo uzdiže rušeći sve zaprekemeteor - kozmička materija koja se u zračnom sloju zažari i pada na zemlju u vidu kamenja, vrutak – vrelo, izvor

* Objasni naslov pjesme imajući na umu da lava pali i ništi sve na svom putu dok se ne ohladi, ali se nakon njenog hlađenja stvaraju novi uvjeti života.* Zbog kojih osobina pjesnik poistovjećuje čovjeka s užarenom vulkanskom masom koja golemom i razornom snagom izbija iz kratera?* Pronađi stih koji otkriva da je čovjek osjećajno, romantično biće.* Pronađi stih koji otkriva da čovjek može biti okrutan svirep i krvoločan.* Pjesnik vjeruje u snagu čovjekovu, njegove stvaralačke mogućnosti. Dokaži tu tvrdnju podacima iz pjesme. * U nama vrije vrutak vruće lave. Koji se suglasnici uzastopno javljaju u ovom stihu? Njima je istaknuta dinamičnost, naglašena zvučnost. kako se zove takvo stilsko izražajno sredstvo?* Pjesma se sastoji od tri različite strofe. Kako se zove svaka od tih strofa?* U koju vrstu lirskih pjesama možemo uvrstiti ovu pjesmu?

93

Loza samo na prvi pogled predstavlja motiv iz prirode, a zapravo govori o ljudskom životu, o životnim teškoćama pojedinca u društvenoj masi i nastojanju da u blatu društvenih previranja izbori svoje časno mjesto i ostane pošten, moralan, čista obraza.

LOZA

Lozine kretnje su čvoraste, kljaste,polagano loza spram sunca raste.

Iz blata i kiše, iz blata i pijeskaproziran grozd se na suncu ljeska.

Korijenje čokota, krastavo, tvrdo,penje se žilavo na jesenje brdo.

Loza se tiho i nijemo penje,o, divno je njeno slijepo htijenje!

Htjeti iz blata postati čista,kô vino kada u čaši blista.

____________ Manje poznate riječičvorast – koji ima čvorove, kvrgav, kljast – sakat, kljakav, invalidančokot – trs, struk loze sadnice (u vinogradu); grm loze na jednom korijenu

* Što govore pjesničke slike o lozinom kretanju u prvom stihu?* Objasni značenje drugog stiha, doslovno i preneseno.* Zamisli običnog čovjeka u društvu punom proturječnosti i poistovjeti ga s lozom. prati njegov život od prvog do zadnjeg stiha i navedi sve što radi i podnosi da bi postigao častan cilj.* Objasni poantu pjesme izrečenu u zadnjoj strofi.* Je li ritam ove pjesme brz i dinamičan ili umjeren i spor? Koji ritam bolje odgovara lozinoj upornosti, otpornosti i htijenju?* Kakvom su rimom povezani stihovi?* Je li ovo alegorijska pjesma? Obrazloži svoj odgovor.

94

Sat je simbol prolaznosti života. Ma što mi radili, za čim težili, o čemu maštali – vrijeme nam teče. Nekom protekne brža, nekom sporije. Što se zbiva između početka i kraja, kako će nam biti ispunjeno to otkucavanje, zavisi od nas samih, ali ne samo i od nas.

SAT

Što je život čovjeka spram kucanja sata?Krhko i lomno savitljiva vlat.Odlaze ljudi, zatvaraju za sobom vrata,u samoći sobe ostavljeno mudro kuca sat.

Zamire posljednji uzdah na usni od voska,sklapaju se ruke, svijeća svjetluca,a ura kuca, mirno kuca i kuca,tišina je u sobi kao noć seoska.

Zvone čaše, gozba, stolnjaci i vino,viču ljudi, radost, ure idu,a sat kuca, govori na zidu

staru pjesmu o protjecanju pijeskašto iz ruke smrti teče, iskri se i ljeska.

_____________ Manje poznate riječiprotjecanje pijeska - u pješčanim urana ili satovima (klepsidrama) vrijeme se mjeri pravilnim protjecanjem sitnog pijeska iz jedne posude u drugu: ovdje: protjecanje vremena, ljeskati se – svjetlucati se, blistati

* Što je čovjekov život prema pjesnikovu uvjerenju?* Pronađi gdje sat svjedoči o veselim trenucima u čovjekovu životu.* Koje pjesničke slike svjedoče o umiranju?* Kako doživljavaš pjesničku sliku tišina je u sobi kao noć seoska? Koje se stilsko izražajno sredstvo javlja u toj slici?* Objasni značenje metafore Krhko i lomno savitljiva vlat u prvoj strofi.* Pokušaj ukratko objasniti kako te se dojmila ova pjesma, na kakvo te razmišljanje pobudila.

95

Epitaf je lirski zapis na grobu u čast pokojniku, najčešće sažet i refleksivan. Epitaf može biti napisan i u obliku lirske pjesme u spomen dragoj ili uvaženoj, značajnoj osobi. Jedan od takvih epitafa je i ova pjesma.

PJESMA MRTVOM ČOVJEKU(U spomen Zlatka Galla)

Čudna stvar. U tvojoj sivoj sobi gori svijeća,a tebe nema.U sivom ruhu austrijskog oficira ti već si stao pred sud gospodnji.Je l' stojiš lijevo ili stojiš desno?

Čudna stvar. U tvojoj sivoj sobi gori svijeća,i suton je, a tebe, dragi, nema.Titra plam po prljavom plafonu, a jedan drugi putnik,što u tvojoj sobi sada u grob putuje,taj pjeva neke tužne napjeve.

Gle! Cvatu jabuke. Ja gledam modro ljetno nebo,i kuću gledam žutu. Kuću gledam mrtvu.A zrelo živi ova mrtva kuća u ćelijama crvenim mog mozga:srpanj je. I cvatu ruže. U sobama su zelene roletepopile sve svjetlo, pa je polutmina.I one gospe stare u svili krinolinana zidu u okviru šute crnim ovalom.Ja čujem tvoj glas. Tvoj čujem sad ja glas.To glupa neka pest oborila je nas.Ti pao si i s tobom razdrti su palidjetinjstva našeg bijeli stjegovi.Stjegonošo tužni, mrtve radosti,Tvoj čujem sad ja glas.

________________ Manje poznate riječiZlatko Gall - Krležin prijatelj iz djetinjstva koji je poginuo mlad u Prvom svjetskom ratu (1916.); potresen njegovom smrću, posvetio mu je ovu pjesmukrinolina – široka i obručima rastegnuta suknja tako da ima oblik zvona (bila u modi u 18. i prvoj pol. 19 st.)pest – šaka, stjegovi – zastave, stjegonoše – barjaktari, oni koji predvode u borbi * Doživljavaš li ovu pjesmu kao intimnu ispovijed nad mrtvim prijateljem ili kao tužbalicu zbog smrti ratnog druga i dragog prijatelja? Obrazloži svoj odgovor.

96

* Odakle je uzet motiv sud Gospodnji?* Tko je u ovoj pjesmi tužni putnik? Što je kazano tom metaforom?* Koja riječ naglašava iskreno prijateljstvo pjesnika i mrtvog čovjeka?* Kojim se stilskim izražajnim sredstvom pjesnik poslužio prikazujući atmosferu u sobi s lijesom i ljetnu atmosferu u eksterijeru?* Objasni metaforu i s tobom razdrti su pali djetinjstva našeg bijeli stjegovi.* Koji stih naglašava pjesnikovo uvjerenje da prijateljeva fizička smrt nije i apsolutna smrt?* Kakvim je stihom ispjevana ova pjesma?

97

Riječ je svojstvena samo ljudskoj vrsti i zahvaljujući njoj čovjek se vinuo visoko i postao gospodar prirode, za razliku od animalnog svijeta koji nema sposobnosti za izgovaranje riječi. Čin stvaralaštva često je mukotrpan i bolan, ispunjen nadama i strahovanjima, a rezultira velebnim uspjehom, ali i strašnim katastrofama. A sve je to rezultat Riječi koja je mati stvaralačkog čina

RIJEČ MATI ČINA

Riječ je trudna žena što kolose rađa.Cvile njeni nervi i utroba se njena puna krvi kida.Kroz Riječ sijeva sviju stvari os.Riječ je trudna žena,i Čin,taj krvavi kolosje tihe Riječi sin.Gorostasni i granitni Čin,što vulkansku tminu razdire,i zvijezde kreće kô kocke na pladnju,taj čin je dijete Riječi,tihe bolne riječi, trudne ženepred porodom što bolno u predvečerje jeca.

____________ Manje poznate riječičin – ono što je učinjeno; rezultat radnje, djelo, kolos – div, orijaš, gigant

* U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše od Boga – i Riječ bijaše Bog. Usporedi ovu znamenitu biblijsku rečenicu s ovom pjesmom i zaključi je li ta rečenica inspirirala pjesnika da stvori pjesmu Riječ mati čina?* Pjesnik poistovjećuje Riječ s trudnom ženom i porođajnim mukama. Zašto?* Što je čin: umjetničko djelo, veliki poduhvat, otkriće, zločin, rat…? Pokušaj objasniti svoje opredjeljenje.* Tko su kolosi u ovoj pjesmi: divovi ljudskog uma ili nešto drugo? Obrazloži svoj odgovor.* Što bi mogao biti gorostasni i granitni Čin što vulkansku tminu razdire?* Pronađi metaforu koja kazuje da je riječ osnova svega postojećeg.* Objasni zašto se ova pjesma ubraja u refleksivne pjesme.

98

Veliki hrvatski književnik Antun Gustav Matoš (1873-1914.) proveo je težak i mučan život kao vojni bjegunac i emigrant. Uzdržavao se uglavnom od književnog rada i sviranja violončela. Kao kritičar stekao je brojne neprijatelje koji su mu zagorčavali život. Umro je u Zagrebu u Bolnici Milosrdnih sestara, Vinogradska ulica, nakon neuspjele operacije grla. U istoj je bolnici umro i M.Krleža 1981.

TUŽALJKA NAD MRTVIM TIJELOM A.G. MATOŠA

S mrkog tornja batBroji pospan satBlaga svjetlost sipi sa visina;

Kroz samoću, muk.Sve je tiši huk:Željeznicu guta već daljina

A.G. MATOŠ, Nokturno, 1914., marta

U grkljanu rana, miris klora, krvava kanila,krvava vata, povoj, mlake krvi.U sivoj mreni mozga, u žilama svima,oblaci nesna, vonja karbola, krpe dima;i grkljan i tijelo, krevet, soba, sve pliva u krvi,u živcima i nepcu, u utrobi i mesu grizu crvii grizu, grizu, u jastučcu prsta, u kucaju bila,a rana kô škrga, nesvijest, krvava kanila,mlaki lepet crnog polusnenog krila,a tijelo je gnojna, crna, raskrvarena žila.

U sukrvici grla staklena mala cijev,kroz musavo staklo grgoće posmrtni pjev:to Pjesnik umire i sluša gdje željeznica sopti u daljini.A noć je mlačna. Nokturno prazne sobe u praznoj tišini.

A sve je oko Njega krčma. Stjeničava soba, graja sajma;i to je život: stjeničave sobe, mlin mjenica i najma.Sve kiselkasto vonja i sve je crna, smradna, nečista pukotina,a Pjesnik je tu putnik, prolaznik i popljuvana skotina.I koja korist od srebrnih riječi kad više vrijedi srebrnjaka stotina?I koja korist od lepeta svilenih rečenicakad sve je krčma, graja sajma, mlin dugova i mjenica?U oku sunčan odsjaj nebeskih oblačnih sjenica,u oku bližnjeg mržnja mutnih, maglenih zjenica,

99

a sve je stjeničava soba s vonjem stjenica.

Uznemireni obraz u odrazu ogledala, strano, mračno, bolećivo licesa svijećom u ruci. Nemir svijetlih prugau dubljini sobe. U mozgu sunčeve livade, miris rosnog luga,a oko Njega tmina i glupost crna, crna kao kugai svijetle lopte snova nad maglama jarugasjaje kao most na obalama i svodovima duga

Ovdje smrde štampana slova kao otvorene jame!Ovo je zemlja Khuena bana i madžarske tame,gdje pjesma kô svijeća na crnom vjetru tinja,u ogromnoj rupi bez svjetala međ lancima madžarskih šinjai samo se čuju po zakutcima svrakekako grakću nad strvinom i lokvama krvave mlake.Iza pjesničkih leđa nakaze, priviđenja tmurna,o trajanje strašno saborskog nokturna!

Strašno je ležati ranjen u mokrom papiru smolavih, svježih novina,kô prazna crkva bez zastave spava prazna domovina.A pjesme su krvave krpe i odjek mrtvačkih lubanja,strašno je kleti u sudnici uz jezik crnih bubanja,kô sjena se vući u kostrijeti prosjaka, pijane lole,u zavoju mokra papira, katrana, slagarske smole,u oblaku gnusnih laži, pakleno smrdljivih kleveta.Svetokrug blista nad daskom samrtnog kreveta.

Steže se goruće tijelo. Grči se žilava pesnicana usni treperi pjesma: blijeda, fosforna krijesnicai svijetli i sjaji kroz guste i mračne hrvatske tkanine,kroz jaruge blatne i crne granitne planine.O kako su teške strofe, kô zemlja na olovnoj lopti,u svakoj smo pjesmi počelivlastiti grob svoj kopati.

A gdje su ona grozničava bdijenja u dodiru s posljednjim stvarima,gdje su svijetle koprene tišine i svjetiljke i knjige po ormarima,kad gvalja bola raste u klupku krvava klupka,pjevati tako pjesme je paklena blatna kupka.U jalovim tminama, uz pasju pjesmu bijesnu,o kako je teško bdjeti i pisati u nesnu.A gdje su zastave? I kakve su to bitke,i gdje su pjesme što ko truba zvekeću i sijeku blistave i britke.,

100

i gdje su gradovi i sutoni i šumne svijetle ulice?U grlu škrga krvava, u rani staklo: ubod sulice.I svjetiljke i bolovi i rane, sramotno tamno trajanjei noćne pijanke po krčmama: suludo opajanje.I svitanje po praznim crkvamai jalovo kajanje.

Oganj liže kroz grkljan kô iz krvava grotla,kuha se tijelo u pari bolesnog kotla,kulja krvava vrpca po platnu mokre ponjave.Ura na zvoniku. Odjek zvonjave.U cjevčici gnojnoj ropac, glas opijela,na stijeni sjena sjene: sjen raspela.Pokoj tijelu ovog krvavog Tijela.

____________ Manje poznate riječikanila – cjevčica za odvođenje ili dovođenje tekućine ili zraka; upotrebljava se za umjetno hranjenje bolesnika , karbol – kemijska otopina fenola koja služi kao dezinfekcijsko sredstvo, nokturno – umjetničko djelo (književno, slikarsko) koje predstavlja noć, noćne prizore, noćna raspoloženja, mjenica – isprava kojom se netko obvezuje da drugoj osobi ili poduzeću, ustanovi i sl. isplati upisanu svotu u ugovorenom roku, najam – čin unajmljivanja, privremena uporaba nečijeg rada ili nekog predmeta, skotina – skot; zla, nemilosrdna, podla osoba, stjenica – kukac riličar zakržljalih krila, nametnik, gamad; obično se javlja u prljavim, nehigijenskim prostorima gdje žive ljudi, lug – šumica, gaj, kuga – teška zarazna bolest koja je u srednjem vijeku pokosila više ljudi nego svi ratovi zajednoKhuen ban - Karlo Khuen-Héderváry (1849.-1918.) mađarski grof i političar, hrvatski ban od 1883.-1903. koji je preko Sabora kao najvišeg organa vlasti pokušao provesti mađarizaciju Hrvatske, kostrijet – gruba svinjska dlaka (ovdje: odjeća od kostrijeti kakvu su nosili prosjaci i siromasi jer je dugotrajna i ne mora se prati), slagarska smola – ulje za podmazivanje tiskarskih strojeva, pesnica – šaka, gvalja - oteklina koja se javlja u grlu pa djeluje poput ljepljive loptice koja se ne može progutati ni izbaciti iz grla, sulica – strijela, ponjava – pokrivač, dio posteljine, grotlo – otvor, ždrijelo, obično u zemlji, npr. vulkansko grotlo, kuljati –izvirati, naglo izbijati u gustim mlazovima, ropac – hropac, teško disanje ili krkljanje pred smrt ili u teškoj bolesti, predsmrtna agonija, izdisanje, opijelo - crkveni obred posvećen mrtvima

* Što je tužaljka?* Kakvom slikom pjesnik započinje pjesmu? Izdvoji iz prve strofe riječi koje pripadaju bolničkom ambijentu. Koliko se puta ponavljaju izrazi vezani uz krv?* Bolesniku u predsmrtnoj agoniji do svijesti dopiru zvuci vlastitih stihova. Znaš li

101

na koju se to pjesmu odnosi? * Koja metafora kazuje da sredina u kojoj živi pjesnik ne shvaća vrijednost ni značenje umjetničke riječi? Kako je u pjesmi oslikana ta sredina?* Kakvu ulogu u pjesmi ima ban Khuen Hedervary?* Objasni ukratko kako doživljavaš pjesničku sliku u strofi gdje spava prazna domovina.* Što je po tvom mišljenju pjesnik želio reći metaforom gdje prava pjesma svijetli kroz guste mračne hrvatske tkanine?* O čemu govori osma strofa? Kako ti vidiš Hrvatsku Matoševa vremena?* Opiši ukratko kako je prikazana bolnica.* Kako doživljavaš agoniju i mučeničku smrt na kraju? Kakvu simboliku tu ima raspelo?

102

Mladić pun vjere u snagu pjesničke riječi donosi svoje pjesme na ogled starom iskusnom kritičaru. U njemu se kovitla prava oluja misli i osjećaja. Cijela pjesma je ispjevana u formi dijalog između mladog uzbuđenog pjesnika i Sivog Lica – oličenja autoriteta. Do izražaja dolaze dva oprečna svijeta: sanjar, vizionar, istinski zaljubljenik u snagu pjesničke riječi i iskusni racionalni kritičar koji je prema mladićevom intimnom uvjerenju «gluh za ljepotu skrivene riječi».

MLADIĆ NOSI SVOJE PJESME NA OGLEDIl y a encore, dans la poésie de certaines choses ineffables

et qu'on ne peut expliquer, Ces choses sont comme les mistères

Isusovac Rapin 1621.-1687

Ta tuđa tamna vrata, ta siva stakla, lokot,to čudno, strano ime na porculanskoj ploči!U srcu mladića krv se topla toči,fontane stiha zvoni srebrn klokot;a tu je tako sivo, gluha vrata, mračno,ta gnjila tmina vonja beznadno i plačno.

«O kako je teško na tuđem pragu zvoniti,na sprovodu samog sebe kako je žalosno zvoniti.O kako je pakleno gorka ova krvava muka,o kako buči u nama srce našeg buka,kako se olovno diže naša nervozna ruka!»

«Ta sve su naše pjesme žalosne, prazne, sive,gnjili leptiri, umorne bolesne ptice,a za tim vratima živi prazno bezlično lice,što će nam našu najtamniju sanjuda sjekirom lupi na mesarskom panju!»

Ta tuđa, tamna vrata, to lice i ta sjekira,taj zvona iglat zvek, zvek bolnog zvekira.Ta zaključana vrata, ta zavješena stakla,sjena se siva iza stakla makla;dok stravično ječi jeka panične zvonjave,miče se nečije lice u sjeni trule ponjavei govori glas iz polutame vonjave:

« Što «želite»?Tako se brutalno zvoniti ne sme!»

103

«Pardon, oprostite, ja sam donio pjesme!»

- «A što? Vi ste pjesme donijeli, velite?»

Kô kuhano riblje meso žuta je ruka mlakadotakla ruku pjesnika, propalog đaka;u kratkovidnom staklu kostobolnog starog gospodinatreperi bolestan mladić i blistavih dvadeset godina,u oku mladosti cakli mramorna, čista Evropa,a pogled po njemu kopaumornog mizantropa,i jedan se pauk spušta sa čađavog stropa.

I tako stanka u polutmini ganka.

Desetak vratiju škripe: daske čađavog lijesa,a rukopisi šušte; paket krvavog mesa.Pisati pune košare pjesama, disati pjesme kô ribe kad miču škrgom,nositi brokatne stihove kô svilena neba trgom,biti srebrna školjka, sjati u vodama blatnim,srkati vrčeve lune, loptat se breskvama zlatnim,pisati pjesme po stablima, računima, kavanskom stolu,vijati sunčane stjegove, klicati u bolu,plesati po krovu, tople rane ispirati,vikati, disati, cviliti, ljubiti, svirati,harfa biti milosti pjesničke punai tako dati papire od sebe i drhtat kô bluna,jer ovom je sivom licu sve to – «nered i buna»!I čitava naša krvava kaskadanjemu su – «papir i lemonada»!

Pjesnik:

«Jedan pogled, drhtaj progutane riječimože da u nama kreneveliko micanje slika, sjenu ljubljene ženeili trzaj dragog lica pri mrtvačkoj svijeći.»

Sivo lice:

«Da, to je tako, al' ritam treba pravilno teći!Što ste u stihu pravilniji, to ćete biti veći!»

104

Pjesnik:

«Pjesma ne govore ništa, i ništa neće da spozna,pjesma ni škole, ni ritma, ni pravila ne pozna.Pjesma je srebrna igračka,u ruci stoljeća pozna!»Sivo lice:

«Vaš je govor mutan! Uzmite prozirnost slika,metafore naših brončanih spomenika,još su i danas poetike naše dika!»

Pjesnik:

«Pjesma je intimno mucanje, skriveni čar što svijeti,što može da ga pokret usne poremeti!»

Sivo lice:

«Čovječe mladi, vaš je vidljivo prenapet govor,s rabotom takvom nikada nećete steći lovor!»

Pjesnik:

«Pjesma je suludo titranje, to mozak u nama titra.Mi smo luđačka glazba i zvonimo kao citra,ako nas takne ruka čarobna i hitra!»

Govori dečko tako, srce mu nervozno kuca,po oku mu sivi pogled kljunom kô vrana kljuca;govori sivo lice, muči se, muca, pljuca:

kako pjesničko pravilo treba pravilno glodati,kô oblak se ne smije dimiti, niti po krovu hodati!Čitati treba pjesme kô štampane retke,po zakonu olovnog sloga i mokre slagarske četke!I ako postoji tajna harfina žica,to je tajna svih hemeroidnih lica.

Ta tuđa tamna vrata, ta siva, prljava stakla,to pakleno sivo lice na vratima od stanasve to je zinulo kô crna, trula grana.Sve to je tako tužno, gluho, mračno,

105

sve manje gnjilo, beznadno i plačno.

A to je sve bunilo i znači: biti sam i hodati po krovu,i šaptati tihe tajne u bezdan dlakavog uha.U blatu i smradu i smeću slušati kako se krećuljepote skrivenih riječi za koje su siva lica gluha.I tako s riječima nijemim pred tuđim vratima stajati,slušati prljave glasove iz polutmine vonjave,zvoniti stihovā zvonjave i pjevati i trajati.

Gleda mladić ta tuđa vrata, to blijedo sivo lice,u njemu grmi harfa, u njemu grme žice.Plima se u njemu fosfornog zanosa diglačudni trepetljivih riječi, treperi magnetska igla,a to je tajna svetog bunila: biti sam i hodati po krovui svojom vikom buditi sive i pospane ljude.I to je tako i tako treba da bude.

___________ Manje poznate riječi«Il y a encore, dans la poésie de certaines choses ineffables et qu'on ne peut expliquer, Ces choses sont comme les mistères» -U poeziji postoje još neke neiskazive stvari, stvari koje se ne mogu objasniti, ove stvari su kao misterija,zvekir – ukrasni metalni predmet pričvršćen na vrata i služi za kucanje umjesto današnjeg električnog zvonca, ponjava – pokrivač, prekrivač, Evropa – prema grčkoj mitologiji: lijepa djevojka u koju se zaljubio Zeus, pretvorio je u bika i prenio na otok Kretu gdje mu je rodila tri sina: Minosa, Radamanta i Sarpedona, mizantrop – čovjekomrzac, ganak – hodnik, brokatni – poput teške tkanine protkane svilom, zlatom ili srebrom, harfa – vrsta žičanog glazbenog instrumenta, bluna – blesan, budala, glupan, kaskada – slap, vodopad, koji pada stepenasto, pozno - kasno, rabota – rad, posao, steći lovor – postati slavan, proslaviti se, citra – glazbeni trzački instrument s više (oko 40) žica, hemeroidni – koji se odnose na bolest debelog (izlaznog) crijeva, koji ima hemoroide; ili šuljeve; šuljeviti

* Što se događa u mladićevoj duši dok stoji pred vratima kritičareva stana?* Koliko je godina mladiću?* Objasni o čemu mladić razmišlja u trećoj strofi.* Kako po tvome mišljenju izgleda kritičar (Sivo Lice)?* U jednoj strofi suprotstavljena je mladost i starost. Koje značenje u toj strofi imaju izrazi Europa, mizantrop i pauk?* Potraži nekoliko metafora koje ti se čine najsnažnije i otkrivaju da mladić živi svoje pjesme svim svojim bićem, a Sivom Licu je to limunada.

106

* Poveži mladićeve riječi Pjesma je intimno mucanje, skriveni čar što svijeti… s mislima isusovca Rapina i Krležine misli da je poezija nalika snu i da ne treba donositi upute kako će netko sanjati. O čemu se tu zapravo radi?* Prepričaj ukratko razgovor mladića i Sivog Lica.* Objasni mladićevo razmišljanje u zadnjoj strofi o značenju poezije u čovjekovu životu i u ljudskom društvu.

107

Snovi su najsličniji poeziji: začudni, zagonetni, neodgonetljivi, ugodni, neugodni, zastrašujući; pobuđuju na duboka razmišljanja, izazivaju i podsmijehe i čuđenja, i nedoumice, i uvijek su – osobni. A sve završava buđenjem, nekad kao olakšanje, nekad kao razočaranje, a nekad se i ne dodirnu sjećanja kao da ih nije ni bilo

O SNOVIMA

Ima starinskih snova punih paučinete prijaju kô sive stoljetne butelje;a ima snova olovnih i mračnihkad nas kamen mlinskikô pakleni mlin melje.

Ima snova čudnih, kô gusta brabantska slika:na ulicama strava, rat, požar i vika,a đavo govori pod lukom crkvenog zvonika,krajina je mračna, puna modrih i zelenih vidika.

Kô stari sanovnici i truli kalendariu snu leže mnoge nepoznate stvari.

Gibaju se sjene, u oklopu, viteške,govore se riječi iskrene i teške.U snu je slika lika ljudskog oblačna i dobra,u srcu bližnjeg sniju riđovka i kobra.

Bacaju se karte, cekina zveči zveketu mjesečini mlačnoj polutihi kreket.

Stvari se bude, nejasne i jasne.U snovima svijeća uma gasnea pale se boje neobične i krasne.

Spram jutra snovi gasnu kô sjaj starih slika,po slici se snova pukotine miču.Pjega za pjegom kao sjene ničui gasne lik za likom u bezličju bez lika.

Boje su još snova kô ptice na dlanu,na vršku prsta topal udar krila, lepet.A u srcu odsjaj, titraj, oblak, trepet.

108

__________ Manje poznate riječibutelja – boca za vino izdužena grlića, od 7 dl, brabantska – koja pripada Brabantu, belgijskoj pokrajini

* Kakvih sve ima snova?* Koji su od tih snova ugodni, a koji neugodni, zastrašujući?* Navedi barem pet nepoznatih stvari koje leže u snu i daj svoj komentar za svaku od njih.* Što se događa sa snovima pred jutro?* Kako objašnjavaš metaforu u snu bližnjeg sniju riđovka i kobra?* Što pjesnik kaže za boje u snu?* Kakvu osobu možeš prepoznati u ovoj pjesmi: zaljubljenika, romantičnog intelektualca bogatog iskustva, vojnika na ratištu, mizantropa (čovjekomrsca)… ili nekog drugog? Obrazloži svoj odgovor* Što pjesnik kaže o snovima u zadnjem stihu?* Navedi ukratko svoj dojam o doživljaju ove pjesme..

109

Čovjekova intima neiscrpno je i nepresušno vrelo, to su čitavi svjetovi zapretani duboko u svijesti, i svaki vanjski poticaj izaziva reakcije, budi sjećanja. Ako su vanjski poticaji negativni i sjećanja će biti obojena tmurnim bojama

USPOMENE U NAMA

Pod našim mesom rastu spomena tamni kolutiko prstenje pod sočnom korom stabla.Ko iz dubljine zdenca mi u spomene kabladižemo slike iz tmine što u nama šuti.

O, kako su duboki zdenci naših slika,trajanja, magije, grčeva i plača.Voda nas živa uspomene jača,liječi nas tajna potonulih slika.

Gradovi sniju u nama, prostori, pjesme ptica,zaboravljene sobe, predvečerja kasna,i javljaju se draga pokojna tiha lica.

I tako sja u nama kružnica zdenca jasnalp pladanj srebrni u okviru tmicā,uspomena prhne iz nas kos plašena ptica.

____________ Manje poznate riječikabel - uže isprepleteno od više čeličnih žica; čelični konop

* O čemu govore dvije usporedbe u prvoj kitici? Što sugerira epitet tamni?* Promotri metaforu dižemo slike iz tmine što u n ama šuti. Što bi mogle predstavljati slike, a što tmina koja u nama šuti?* Voda nas živa uspomene jača. Pjesnik se često služi ovakvim redom riječi. Kako se zove takav red riječi? Napiši ili izgovori taj stih po pravilu geamatičkog reda riječi. U čemu je razlika?* Što bi mogle značiti dubine u drugoj strofi? Kakvo ozračje tu prevladava?* Kako doživljavaš hiperbolu u trećoj strofi?* Što bi mogli simbolizirati krugovi, a što zdenac u zadnjoj strofi?* Što je sonet?

110

Stara frajla je neudana žena koja je već zašla u godine. Ima li u tom naslovu malo ironije ili je to motiv za razmišljanje o jednom životu koji je mogao krenuti sasvim drugim tijekom. A sve je počelo jedne ljetne noći čarobne poput sna, na prvom plesu.

STARA FRAJLA

Mirišu uvela, žuta pisma,i misli o tomkako zajaukaše vrata za starim trulim plotomi kako ništa više nije došlo potom.

I tako svjetiljku gasi. Bole ju križa.Sluša glasove noćne, moli se i križa,voštana siva lutka pod staklom prestiža.

Zvuk glasovira javlja se kadikad,zvek ostruga, žamor prvog plesa;pod vlažnim glaceom nemir vrućeg mesa.

Tu ormar škripi kô daska od lijesa,te pjane ljetne noćisan neće doći nikad.

___________ Manje poznate riječiplot –prozirna pletena i sl. ograda koja omeđuje dvorište i li kakav drugi prostor.križa – donji dio kralježnica, donji dio leđa, prestiž – ugled, društveni stav o čijoj zasluženoj vrijednosti, ostruga – metalni dodatak na peti čizme kojim se konj podbada; mamuza, glace – (glase) svijetao, izglađen, sjajan; sjajna pamučna tkanina

* Pokušaj stvoriti priču potaknutu mirisom uvelih žutih pisama koja u ruci drži stara dama* Zajaukaše vrata. Ova pjesnička slika krije u sebi onomatopeju i personifikaciju. Što bi ta slika mogla značiti?* Zadnji stih prve kitice predstavlja početak drame u životu mlade djevojke. Objasni o čemu se radi.* Po čemu zaključuješ da život stare frajle teče monotono, uobičajeno i da ona nastoji zadržati ugled u društvu primjeren svome društvenom sloju?* Što otkrivaju ostruge u trećoj strofi o vremenu zbivanja, a što metafora nemir vrućeg mesa?

111

* Pronađi epitete u cijeloj pjesmi i objasni njihovu funkciju. Kakav ugođaj daju pjesmi?* Usporedba u zadnjoj strofi naznačava da je mladost davno prošla i da se nikada neće vratiti, a kraj je blizu. Po čemu to možeš zaključiti?* Objasni metaforu o «snu pjane ljetne noći koji nikad neće doći».

112

Žensko tijelo inspiracija je i kiparu i slikaru, i pjesniku; pobuđuje najrazličitije misli: od svetih i uzvišenih do erotskih i bludnih; pobuđuje divljenje, ali i niske strasti. Topla lipanjska noć kao stvorena je za maštanje o ljepoti žensko tijela, o tajnama i izazovima koje ono pobuđuje u čovjeku

NOĆ U LIPNJU

Tijelo je žene bijelo, kô mramor antičkih kipova,i krijesnice fosforne padaju kô zelene rakete.Žuti koluti tamjana puše se, pletu i lete,i noć miriše mjesečna i grana cvate lipova.A tijelo žene bijelo, kô mramor antičkih kipova.

Čovjek stoji blijed i žalostan,i misao mu se samotna i jadnau bolesnom kvrči grču,i po brazdama mu čela teče kipući znoj.U krv mu natače netko ognjene otrovne sokove;a bijela ga sablast pije,i krila mu dariva topla i žrtvuje mramorne bokove,a lipe mirišu i noć je zelena i vedrai crvena zvijezda sijeva,a čovjek cjeluje mirisna bedrai pjeva:Uvijek ono isto. Razdiranje vela.A žena je sveta. Žena je bijela,i tajna njena za nas je sve.Je sve.Sad blistavi kentauri njište mojom dušom,i kopitom me metalnim o tvrdo biju čelo.Nek rani mojoj povez bude, Ženo, tvoje velo!

____________Manje poznate riječiantički – koji se odnosi na antiku, tj. svijet stare Grčke i starog Rima,velo - veo, koprena ; vrlo tanka, lagana i prozirna tkanina koja se u raznim oblicima ženskog odijevanja nosi preko lica ili preko glave, kentaur - biće iz grčke mitologije kojemu je gornji dio tijela čovječji, a donji konjski

* Koji stih otkriva da je žena uzvišeno biće?* S čime pjesnik uspoređuje žensko tijelo?

113

* Kakvo ozračje prevladava u prvoj strofi?* Koju funkciju ima usporedba u drugom stihu?* U čemu se očitije kontrast između prve i druge strofe?* Na što bi se mogle odnositi metafore ognjeni otrovni sokovi i bijela sablast?* Koji stih otkriva prigušene erotske strasti i samokontrolu uzbuđena čovjeka?* Djeluje li zadnji stih kao smirenje ili kao razočaranje?* Ubraja li se ova pjesma u ljubavne ili u refleksivne lirske pjesme?

114

Intimni predmeti mogu govoriti svojim izgledom i biti odraz pjesnikova raspoloženja. Gledajući stari naslonjač, oslikavajući ga onakvim kakav jest, u pjesniku se javlja osjećaj bezvoljnosti. Sve ga podsjeća na trulež, beznađe i smrt

STARI NASLONJAČ

Kô izlizana dlaka slijepa konjasjaji se sukno starog naslonjača.Iz njega miriše miris trula dračai godina čislo kroz blijedo sukno vonja.

Mladenka je u oblaku od kolonjačekala u njem prvi zvuk svadbene kočijei pokojnik jedan u svadbenoj noći jeslušao pjesmu ćuka,na naslonu se tarom grčilanjegova žuta, ispijena ruka

I tako stolac traje. Šepav, razdrt, otrcan, od prnja.Gleda oko sebe, šuti, sluša,kô u ubožnici stara odbačena dušakojoj se iz krnjacijedi smrt crna od crnine crnja.

____________ Manje poznate riječičislo – krunica, brojanica, kolonj – kolonjska voda

* Promotri usporedbu u prvoj strofi. Što ti o njoj govori izlizana dlaka slijepog konja? * Čislo godina vonja. O čemu govori ova metafora?* Kako zamišljaš pjesničku sliku namirisane mladenke koja čeka svadbenu kočiju? Zašto ta slika nije vesela?* Što se dogodilo u naslonjaču u svadbenoj noći?* Što u pjesmi simbolizira pjesma ćuka?* Kakvom ozračju pridonose epiteti pridodani ruci?* Na osnovi čega možeš zaključiti da pjesmom dominira ozračje općeg beznađa i smrti?* Navedi kako se zove svaka strofa ove pjesme.

115

Personificirani ormar (oživljeni mrtvi predmet) prebire po vlastitim ranjivim mjestima i po uspomenama lijepim i manje lijepim, i kao da s nostalgijom oslikava vrijeme neke čudne blage tuge, vrijeme u kojem je bilo i radosti, ali tako malo da ju je prigušila slutnja neminovnog svršetka.

PJESMA STARINSKOG ORMARABeli za Badnjak 1928.

Ja sam starinski ormar iz Osamsto Dvadeset Druge!Pod mojim ključem je mnogo zaključane tuge,mene su grizli crvi, po mojoj su politurititrali odrazi svjetla, o sjajnoj noćnoj urikad zvone badnja zvonai zvončići saona.

U meni su trnula pisma, dugovi i tajne,bolesni ljudi su u meni lijekove čuvali;i dok su u srcima ljudskim smrtonosni bolovi kljuvalii dok su tišinama soba sudbonosni vihori duvalii dok je nevjesta s mirtom stupala preko praga,ja sam stajao nijemo poput sarkofaga.U meni su trunula pisma, dugovi i tajne,ja sam čuo povorke svadbenei grmljavinu karuce, pogrebne, staromodne i sjajne.I gdje su sve one ruke što su moja otvarale vrata?Gdje su ti prsti blistavi od starinskoga zlata?Gdje su ona svijetla, zelena, modra i žuta,što su padala na me, kroz krošnje kraj gradskoga puta,kada bi po koja lasta znala do mene dolutati?

Mene su brisale djevojke, majke, udovice i ženestare i mlade, sa pjesmom na usnii s licem što od žalosti vene.Mene su prali firnisom, uljem i kineskim lakom,u mene su teške i gvozdene zabijali čavle;ja sam čuvao pelene, samrtne svijeće i mirisne ženske kosei ja sam stajao tiho u onoj paničnoj minutikad mrtvaca dižui posljednji put kroz sobu iznose.

U zimi kad sobama lutaju pokojne, nesretne duše,ja im se javljam tihim otkucajem daske.

116

Kandilo lije po meni svjetlost i zlatni okviri sjaju,zimzelen žuti pod staklom i ćute mrtvačke maske.Ja brutalnu snagu konačne sjekire slutim,u sobi stojim,gledami šutim.

_________________ Manje poznate riječiBela – Bela Krleža, rođ. Kangrga, zagrebačka kazališna glumica, Krležina supruga, duvali – puhali, mirta – mladenkin, nevjestin vijenacsarkofag – kameni grob, raskošno uređen mrtvački lijes staroegipatskih (pa i drugih) vladara i velikodostojnika, karuca – kočija, firnis – uljevita ili smolasta tekućina kojom se mažu predmeti od drva ili kovine da bi se zaštitili od vlage i onečišćenog zraka, kandilo- posudica od raznobojnog stakla u kojoj , obično viseća, u kojoj gori žižak (stijenj) natopljen u ulju., brutalna - grub, bezobziran, surov, bez osjećaja, divljački

* U kojem je licu ispjevana ova pjesma? Koliko bi danas imao godina taj ormar?* Kako zamišljaš starinski ormar?* Koje lijepe uspomene naviru u sjećanju starinskog ormara?* Koji stihovi govore o zimskom ugođaju?* Tko je sve vodio brigu o urednosti ormara?* Navedi stihove koji govore o bogatim vlasnicima.* Što bi mogla značiti metafora o sudbonosnim vihorima?* Ormar je svjedok mnogim događajima. Navedi one koji su najviše izazvali tvoju pozornost i obrazloži zašto.* Ormar je zapravo u neku ruku simbol čovjekova života od rođenja do smrti. Potkrijepi tu tvrdnju primjerima iz pjesme (rođenje, bolesti, strahovi, vjenčanje, grubosti, promatranje tuđih sudbina, smrt).* Kako objašnjavaš pjesničku sliku o buđenju duše?* Kakav je tvoj opći dojam o ovoj pjesmi?

117

Izraz dubokog nezadovoljstva ili vlastitim stanjem ili stanjem u društvu općenito toliko je jak i sugestivan da je sve preplavio pesimizmom. Sve je tmurno, mračno, vlažno, bezperspektivno, a taj dojam pojačava tapkanje slijepca po snježnoj kaljuži

PJESMA U PROLJETNOJ NOĆI

Dolazi proljeće i to se osjeća po treperenju svjetiljaka uličnih i po dubljini prostornoj i po tome što se tople magle razlijevaju gradskim ulicama. Topla je riječna para kao topal dim i plove po njoj kućerine kao nasukane lađe pogaslih okana; modrikasta topla para kruži oko lađe u horizontalama. Dolazi proljeće, trudno novim doživljajima i teško kao nogostup žalosti i tuge. Nema u tom proljeću odjeka vriske kentaurske ni zveka dipala. Nije to proljeće skladno ni veliko, kao slike kojima djecu podučavaju elementima godišnjih doba. Na slikama školskim orači oru, potoci žubore i laste kruže oko bijelog okrečenog zvonika. Sve se na tim slikama odvija po jednostavnom i prostom zakonu, kao što su jednostavne rečenice u dječjim zadaćnicama: snijeg kopni, laste se vraćaju. Nema svega toga u dolasku ovog proljeća, i sve je nezgrapno i razbito. Dolazi proljeće kao slijepac u praznoj ulici. Prazna je ulica i iz daljine čuje se korak, nesiguran i kolebljiv. Po snježnoj bljuzgavici tapka slijepac, teturajući pijano i teško. Slijepac batinom pipa put i žvačući pogaslu cigaru smješka se glasno. Crno pseto njuška tragom slijepca i veselo maše repom. A sva su okna crna i sva su vrata zaključana. Čuje se kako negdje u limenom žlijebu kaplje voda.

________________ Manje poznate riječihorizontala – vodoravna crta, pravac paralelan s ravninom horizonta; vodoravan položaj, kentauri – divlji narod u grčkoj pokrajini Tesaliji, po Homeru više zvijeri nego ljudi; u kasnija se vremena pričalo da su Kentauri bili napola konji (glava i prsi ljudske, a ostalo tijelo konjsko), diple – dvojnice, vrsta svirale

* Po čemu se osjeća dolazak proljeća?* Kojim se osjetilom najčešće doživljava dolazak proljeća u ovom tekstu?* Pjesnik se poslužio kontrastom u svom doživljaju proljeća te dječjeg i antičkog (starogrčkog) viđenja tog godišnjeg doba. U čemu vidiš taj kontrast?* Pronađi nekoliko usporedaba koje dočaravaju pjesnikovo raspoloženje i njegovo viđenje proljeća.* Koja boja dominira završnim dijelom teksta?* Kakvom raspoloženju pridonosi slijepac? Kako zamišljaš tog slijepca?* Kakav se zvuk čuje na kraju teksta? Kakvu atmosferu sugerira ta onomatopeja?* Koji su lirski detalji po tvom mišljenju učinili ovaj tekst izrazitom lirskom prozom, tj. pjesmom u prozi?

118

Nemir je duševno stanje izazvano nekim vanjskim poticajem, nekim strahom ili opasnošću, ali i nečim pozitivnim što izaziva uzbuđeno iščekivanje nečeg lijepog i dragog. NEMIR

Nemir je u čovjeku. Glasovi. Događaji. Boje. Dolaze pojave i prolaze kroz čovjeka u velikom gibanju, bruje zbivanja kao zvonjava. Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika, zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu. Ta slika tiha je kao svitanje na moru kada je sve sivo i kada se ne čuje ništa nego gdje-gdje klokotanje vode. To je vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni u tišini.

* Zašto ova pjesma u prozi nosi naslov Nemir?* Što se zbiva u čovjekovoj intimi?* Objasni funkciju riječi Glasovi Događaji Boje u ovom tekstu.* Kako objašnjavaš tvrdnju I postoji duboko negdje u nama slika, zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu. * Gdje čovjek najintenzivnije doživljava tišinu?* Navedi koji lirski detalji, po tvom mišljenju, ovu prozu pretvaraju u čistu liriku.* Pokušaj se prisjetiti neke svoje uznemirenosti (ugodne ili neugodne) i vlastitog ponašanja u tim trenucima.* Što je lirska minijatura?

119

Čovjek je društveno biće i najteže mu pada samoća, naročito ako uz njega nisu bliske i drage osobe. Ova neobična pjesma u prozi razotkriva razmjere čovjekove samoće i silnu potrebu za komunikacijom s nekim bliskim.

ČEŽNJA

Događa se to u jesenjoj noći, kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini, i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim, tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drug, i kome bi mogli da pišemo pismo. Ispovjedili bismo mu sve što leži u nama. Pismo bi mu pisali, a njega nema.

* Kako doživljavaš pjesničke slike koje dočaravaju jesensku noć: kao dosadu, osjećaj unutarnjih nemira ili kao nezadovoljstvo trenutnim stanjem? Obrazloži svoj odgovor.* Kako zamišljaš osobu o kojoj govori pjesnik, nekoga tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drug...?* Kako bi izgledala tvoja ispovijed nekome tko ti je blizak, intiman, nakon trenutaka krize koja se javila zbog osamljenosti?* Kako bi na tebe djelovala ispovijed nekoga tko ti beskrajno vjeruje?* Kako doživljavaš nagli obrat na kraju pjesme? Kako se zove takav obrat?

120

Ovo pismo Krleža je poslao svojoj supruzi Beli dok je ležala teško bolesna u bolnici.

PISMO BELIZagreb, 27. 3. 1981.

Draga moja B,Stiglo je proljeće na Gvozd. Zvone zvona Sv. Marka, kotrljaju se srebrne lopte zvonjave po našem krovu, sunčano jutro, kosovi, dobro jutro, nadam se da si dobro spavala.«Pod ovim tornjem SV. Marka», davno, u davnoj davnini, prije mnogo godina, srela se jedna djevojčica s jednim dječakom, koji je pisao pjesme… Taj (mladić) ni danas ne radi drugo, nego piše pjesme, a jedna od njih je i ovo pismo.

Do viđenja, Tvoj M.K.

_____________ Manje poznate riječiGvozd – predio Zagreba u kojem je stanovao Krleža sa suprugomSv. Marko – crkva u Gornjem gradu u Zagrebu, prepoznatljiva po svom šarenom krovu s grbovima

* Kako te se dojmio tekst? Koje osjećaje sadrži?* Koje se pojedinosti spominju u pismu?* Čega se pjesnik sjeća?* Što je pjesničko u ovom pismu? Što pisac kaže o sebi?* S kojom je književnom vrstom srodan ovaj tekst? Pronađi u njemu osobito uspjela pjesnička mjesta.* Pronađi epitete i ponavljanja koja ističu osnovni dojam pisma.* Pokušaj napisati dirljivo pismo dragoj osobi.

121

BIBLIOGRAFIJA KNJIGA PJESAMA MIROSLAVA KRLEŽE

PAN – vlastita naklada, Zagreb, 1917.TRI SIMFONIJE – Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1917.PJESME I – vlastita naklada, Zagreb, 1918PJESME II – vlastita naklada, Zagreb, 1918.PJESME III – Jug, Zagreb, 1919.LIRIKA, Nakladni zavod Jug, Zagreb, 1919.PJESME I (drugo izdanje), Naklada knjižare Vinka Visockog, Koprivnica, 1926.PAN (drugo izdanje), Hrvatska književna naklada, Zagreb, 1929.PAN (treće izdanje), Hrvatska književna naklada, Zagreb, 1930.KNJIGA PJESAMA, Izdavačka knjižnica Gece Kona, Beograd, 1931.KNJIGA LIRIKE, Minerva, Zagreb, 1932.SIMFONIJE, Minerva, Zagreb, 1933.BALADE PETRICE KEREMPUHA, Akademska založba, Ljubljana, 1936.PJESME U TMINI, Biblioteka nezavisnih pisaca, Zagreb, 1936.BALADE PETRICE KEREMPUHA, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1946.( Poslije Drugog svjetskog rata nastavljena su izdanja Krležinih pjesama, najčešće kao izbori iz cjelokupnog opusa, ali i obnavljanje prijašnjih izdanja, naročito Balada Petrice Kerempuha koje su objavljivane i u drugim zemljama u prijevodima eminentnih prevoditelja.)

122

POGOVORKrležin pjesnički opus započinje Simfonijama, pjesmama koje se razlikuju

od svih kasnijih zbirki. Te poeme ispjevane u dramskom obliku (Podnevna simfonija – 563 stiha bez međunaslova, Pan-643 stiha, Suton-890 stihova) oduševljeno su slavlje prirode i životne radosti: to su ditirambi svibanjskom podnevnom suncu koje obasjava pitome zdrave krajolike, sjajnim toplim bojama jeseni, mirisima, zanosnom suzvučju i tišinama blagog podneblja; ditirambi predvečerjima kad ljepota krajolika i stvari poprima zlatne i žarke obrise. Ljepota, boje zvuci i mirisi pobjeđuju sve što sluti na crno i pesimistično, a crno i pesimistično provlači se kroz sve simfonije.

Kasnije njegove pjesme, pod utjecajem ratnih i poratnih zbivanja (i sam je bio sudionik Prvog svjetskog rata) poprimaju sasvim drugi karakter. To više nije poezija zanosa antičkim jednostavnim i čistim ljepotama pitomih krajolik njegova djetinjstva, nego sumorno, razočaravajuće, ogorčeno i vrlo kritično razračunavanje s društvenim nepravdama, sa samim sobom i vlastitom nemoći da se nešto učini u korist nesretnog čovjeka u nepravednom društvu, poezija bunta i nagovještaja obračuna sa zlom koje ponižava dostojanstvo čovjeka.

Prema riječima sarajevskog sveučilišnog profesora R. Vučkovića, jednog od brojnih analitičara Krležine poezije, naprosto se osjeti «kao da je osnovna težnja tih pjesama da budu ogledalo pjesnikove duše, da slikaju njegova tadašnja tamna raspoloženja i prenesu samotarske vizije slutnje smrti, nestajanja, ništavila. Pjesnički subjekt se u rezignaciji nad vremenom i prolaznošću obraća travama, bilju i tu (… ) nalazi jedinu utjehu osobnoj patnji, samoći i nestanku…»

A zagrebački sveučilišni profesor I. Frangeš za tu liriku između ostalog kaže: «To je općenito uzevši, lirika stvari, lirika blagog prebiranja po vlastitim ranjivim mjestima, tiho kazivanje o snovima, uspomenama, pismima, slikama, pjesmama, lirika blage tuge u kojoj zvoni neka turobna, daleka ali sigurna radost. U isto vrijeme, to je lirika proživljene društvene kritike kojoj gorčina ipak nije spriječila da se dovine do prave umjetničke vrijednosti…»

Ima u nekima od tih pjesama i čudne tajanstvene ljepote što nas može oduševiti, ali i ispuniti izvjesnom zebnjom: odakle sve to, tko je taj Nepoznat Netko tako moćan i tako nedokučiv?

Jednom će taj Nepoznat Netko donijeti na srebrnom pladnju grožđe i kruške, jabuke i smokve i oduševljeno ćemo slušati kako vani pjeva žena:

Nepoznat netko donio je Jesenna srebrnom pladnjuu sobu:grožđe i kruške, jabuke i smokve.A vani se puše sunčanog soka lokvei čuje se kroz prozorgdje u svili danapjeva negdje žena.

123

Drugi će put njegova pojava zastrašujuće odjekivati u našoj uobrazilji:

O, sada noću Nepoznat Netkodrma i lomi kvakei crne vješa po kući barjake.

Kad pjeva o prirodi, on zapravo pjeva o potrebi za ljepotom, za bijegom iz zagušljivih nezdravih gradova, iz tjeskobe koja u njima vlada da bi se u mirisnim livadama pod čarolijom vedrog zvjezdanog neba prikupilo snage za humaniji i čovjeka dostojniji život:

A nebo po čašama svilenim kistom riše simbole.Ja se na potoku perem od grada i smrada.

Značajne su pjesme o našoj provinciji, o gradićima u kojim kao da se odražava mračno lice bijede, bezvoljnosti, ustajalosti, stanje posvemašnjeg intelektualnog mrtvila i primitivizma:

O, kako je jadno i tužno u malome gradu živjeti,u sivome tiho sivjeti, u kužnome gnjiti ružno.

Tu plaze tuste intrige i duše gutaju dugovi,života gasnu krugovi u sivoj močvari brige.

Teške su masne glave, od vina i crne kave,ječi fijakersko kopito, svršeno sve je i propito.

U pjesmama socijalne tematike on u pravilu daje objektivnu sliku bijede i paralelno s njom uvodi predstavnika bogatog društvenog sloja da bi se ta bijeda još više istakla pa se tako sam od sebe nameće sud o društvenoj nepravdi, o raslojenom društvu u kojem jedni imaju sve a drugi su osuđeni na puko preživljavanje izloženi gladovanju, bolestima i preranom umiranju:

A dijete snatri: ulicom luta,svi su ljudi umorni, žalosni, blijedi,strojevi iza zida sipljivo sopte.Kanali crni bljuju i masne vode iz tamnih rupa lopte,iza plota skaču bijele vunene loptei gospođice viču loptama čudne engleske riječi.

Tu na rubu postelje, u krznu, ljubazna, draga,Gospođa stara, tiha, s kretnjama voštanim, blaga…

124

Posebno mjesto u Krležinom pjesništvu zauzimaju Balade Petrice Kerempuha, a to je ujedno i jedno od najznačajnijih pjesničkih djela u našoj književnosti uopće. Ispjevane su na kajkavskom dijalektu s puno starih već zaboravljenih riječi tako da je za potpuno razumijevanje i estetski užitak potrebno protumačiti mnoštvo kajkavskih izraza. Balade pjeva (govori) Petrica Kerempuh, pučki lakrdijaš bez dlake na jeziku koji se ruga i sebi i drugima. Obiluju ironijom, sarkazmom, crnim humorom, ciničnim opaskama i daju sliku poremećenog, izokrenutog svijeta našeg srednjovjekovlja, a ironični i sarkastični način izražavanja jedno je od glavnih oružja kojim se Petrica bori protiv moćnih bogataša i vlastele. Kroz cijelo djelo dominiraju dva osnovna motiva: pučki, kmetski s jedne i bogataški, velikaški s druge strane.

Balade su, kako je rekao sam autor «… u svojoj osnovi plebejska pobuna… tvrdoglava beskompromisna pobuna u prvom redu protiv duhovne hijerarhije, protiv svih socijalnih institucija i zakona stvorenih i ostvarenih na štetu slabijih».

Krleža je napisao i desetak pjesama u prozi. To su neobično lijepe produhovljene lirske minijature i mogu se uvrstiti u njegova najbolja pjesnička ostvarenja, ne samo u njegova, nego i u najljepše stranice hrvatskih pjesama u prozi uopće.

*

Krležin pjesnički instrumentarije je u skladu s vremenom u kojem je nastao, tj. u prvoj polovici 20. stoljeća.

Metaforika mu je složena, često puta nedokučiva i teško odgonetljiva i čar je u tome što se u velikom broju slučajeva njen smisao samo naslućuje. A to se slaže s njegovim poimanjem poezije navedenim na početku ove knjige, a i u podnaslovu (moto) pjesme Mladić nosi svoje pjesme na ogled.

Stih mu varira od kratkog do vrlo dugog i razvučenog s obiljem epiteta, naročito u pjesmama gdje značajnu ulogu ima sama fabula na kojoj se pjesma gradi (npr.. o Matošu, o hrvatskoj krčmi i sl.).

Služi se slobodnim i vezanim stihom, strofe su mu od monostiha i distiha do onih s najvećim brojem stihova. Rado uzima i formu soneta, no u sonetu se pridržava uvijek zadane forme. Rime su mu često slobodno raspoređene, a ponegdje se nađe i prilično nategnutih.

O funkciji boja u njegovoj poeziji prof. Vučković kaže sljedeće: «Najčešće se doživljaj iskazuje u dvije boje: crnoj i sivoj, što je uostalom i logično s obzirom na teme o kojima pjesnik pjeva i na turobnost motiva koji ga zaokupljaju. Siva boja se vezuje uz motive jeseni i kiše: Plače kiša posmrtnu sivu pjesmu. Listopad! Listopad! Jutra su tvoja siva i grad je zamotan u magle i tugu….

Siva boja u stihovima: I sada slušam polomljenih stvari sivi tragični kor: da - od danas nikada nitko neće rasplesti čvor, izražava sumorno raspoloženje, pa se javlja kao univerzalni simbol ljudskog življenja. U stihovima i sve je jedna boja: beznadna, siva, sivo se izjednačava s beznađem. Crno je boja noćnih tamnih

125

vizija, slika atmosfere smrti. U Krležinoj poeziji sve upravo vrvi od crnih stjegova: Crni se stjegovi viju preko svih ulica i mrtvačkih sanduka. Crna boja se prenosi i na doživljaj prirode: A nariču za njim crni kestenovi, Crni vjetar ledenim mačem…

Žuta i zelena boja simbol su truljenja, propadanja i umiranja. Bijela boja je najčešće atribut ženskog tijela. Iako je bijela boja simbol za svjetlije i plemenitije očitovanje života, i ona je dana u znaku tragične korote pjesnikova beznađa: I sve je bijelo mrtvo, nedohvatno. I točka.»

*

Krležina lirika samo je dio njegova književnog stvaralačkog opusa, odlomak iz jedne vrlo bogate i opsežne cjeline. I u njegovim proznim djelima: romanima, novelama, dramama, putopisima, dnevnicima, esejima… može se naći mnoštvo lirskih ulomaka koji se, izdvojeno, mirne duše mogu doživljavati kao čista lirika.

J.K.

126

KRONOLOGIJA VAŽNIJIH DOGAĐAJA IZ ŽIVOTA M. KRLEŽE

7. VII.. 1893. - rođen u Zagrebu u Dugoj ulici (danas Radićeva ulica br. 7) od oca Miroslava (1857.-1952.) redarstvenog nadzornika , tj policajca i majke Ivke, rođ. Drožar (1870.-1926.)

1899. – upisan u osnovnu školu na Kaptolu u Zagrebu

1903. – završio osnovnu školu. Upisan u Drugu klasičnu gimnaziju (danas Muzej Mimara). Tri razreda završio kao odlikaš, a četvrti razred ponavljao

1907. – prešao u gornjogradsku gimnaziju (postoji i danas na Katarinskom trgu, Gornji grad, blizu Sabora

1908. - upisuje se u domobransku kadetsku školu u Pečuhu u mađarskoj gdje je ostao tri godine

1911. – kao odličan đak dobiva stipendiju i upisuje se na Vojnu akademiju «Ludoviceum» u Budimpešti

1912. – putuje u Beograd da bi prešao u srpsku vojsku, ali ga sumnjiče pa se vraća natrag u Ludoviceum

1913. – ponovo bježi iz Ludoviceuma. Preko Pariza, Italije i Grčke stiže u Solun i Skopje te podnosi molbu da ga prime u vojsku kao dobrovoljca kako bi se u Balkanskim ratovima borio na srpskoj strani, ali ga sumnjiče kao austrijskog špijuna i umalo je strijeljan. Vraćen u Austro-Ugarsku i zatvoren gdje je robijao u zemunskom zatvoru

1914. – tiskani prvi dramski tekstovi: Legenda i Maskerata

1915. – u prosincu mobiliziran u pričuvni časničku školu i uvježbava novake po zagrebačkoj okolici

1916. – liječnici mu u travnju dijagnosticirali početak tuberkuloze. Nakon liječenja u Lovranu i oporavka, upućen na frontu u Galiciji gdje su se vodile žestoke borbe s Rusima. Zdravlje mu se pogoršava i liječnička komisija ga privremeno oslobađa od aktivne vojne službe

1917. – Oslobođen vojske i namješten kao civilni činovnik u Uredu za postradale u ratu.

127

1918. – Izišao prvi broj časopisa Plamen kojega uređuje zajedno s Augustom Cesarcem. Ukupno je izišlo 15 brojeva. Ljeti iste godine časopis zabranjen a glavni urednik Krleža uhićen i kažnjen izgonom iz Zagreba. Živi u Požegi

1919. - oženio se Belom Kangrgom, kasnije poznatom po tumačenju naslovnih uloga u njegovim dramama, posebice u Gospodi Glembajevima

1920. – Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu prihvaća njegovu dramu Galicija.Premijera je policijski zabranjena i skinula s repertoara. Te godine objavljena mu je proza Tri kavalira gospođice Melanije

1921. – boravi u Dugoj Rijeci do jeseni, ali je češće u Zagrebu. Objavljene novele po raznim časopisima ili kao zasebne knjige: Hrvatska rapsodija, Smrt Franje Kadavera, Veliki meštar sviju hulja, Tri domobrana, Mlada misa Alojzija Tičeka, Domobran Jambrek, Baraka Pet Be, Magyar kiralyi honved novela

1922. – Objavljena knjiga antiratnih novela Hrvatski bog Mars u koju su uvrštene ranije objavljene novele po časopisima. Objavljena drama Adam i Eva. Naslijedio stan od tetke Josipe Horvat u Kukovićevoj ulici 28 u Zagrebu (danas Hebrangova)

1923. – pokreće časopis Književna republika. U časopisu Suvremenik izlazi novela Vražji otok

1924. – putuje u Sovjetsku Rusiju u jesen i boravi do kraja siječnja iduće godine. U posebnoj knjizi tiskana novela Vražji otok.

1925. - tiskan važan putopis Pismo iz Koprivnice značajan za likovne prilike u Hrvatskoj i za kajkavsku dijalektalnu poeziju

1926. - tiskana knjiga putopisa Izlet u Rusiju Iste godine, 11. svibnja umrla Krležina majka

1927. – zabranjena Književna republika

1928. – pokrenuo časopis Književnik. Društvo hrvatskih književnika tiska dramu Gospoda Glembajevi, a «Hrvatska revija» dramu U agoniji

1929. – u Hrvatskom narodnom kazalištu izvedena po prvi put drama Gospoda Glembajevi, u naslovnoj ulozi Bela Krleža. Objavljuje čuveni esej o Jurju Križaniću. Dobio Demetrovu nagradu kao priznanje za najbolju hrvatsku dramu te godine. Uhitila ga policija u žestokim represalijama kraljevske šestosiječanjske diktature, ali ga odmah idućeg dana pustila.

128

1930. – boravi u Dubrovniku na Lapadu

1931. češće boravi u Beogradu, u Crnoj Gori posjećuje Njegošev grob na Lovćenu, posjećuje Cetinje, u kolovozu se liječi u Stubičkim toplicama., krajem godine boravi u Brnu i Pragu

1932. – putuje Europom: Varšava, Wilna, Krakow, München, Pariz i susreće mnoge znamenite ljude iz naših krajeva s kojima razgovara o raznim problemima. Piše roman Povratak Filipa Latinovicza

1933. – afera oko predavanja koje je trebao održati u Zagrebu o hrvatskoj književnosti ali su mu ideološki protivnici spriječili. U časopisu «Kultura» izlazi protukrležijanski tekst Quo wadis Krleža? te tako započinje poznati sukob na književnoj ljevici. Izlazi čuveni esej Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića

1934. - u Beogradu izlazi Časopis Danas kojeg uređuje zajedno s Milanom Bogdanovićem, svojim političkim istomišljenikom. Časopis izaziva burne reakcije, policija prijeti Krleži smrću i on se povlači u Zagreb

1935. – izlazi knjiga Evropa danas

1936. – u Ljubljani tiskane Balade Petrice Kerempuha. U Zagrebu tiskana zbirka pjesama Pjesme u tmini. Obje knjige su vrlo značajne u njegovom književnom stvaralaštvu

1937. – posjećuje Osijek i Skopje u povodu izvedbe svojih drama. Izlazi knjiga Deset krvavih godina ali je odmah zaplijenjena. Putuje u Italiju (u Rim) gdje po prvi put saznaje nešto o Staljinovim čistkama. Poslije Italije posjećuje Rimske Toplice i liječi se od išijasa

1938. – izlaze knjige Eppur si muove (zabranjeno), Knjiga proze, Na rubu pameti i prvi dio romana Banket u Blitvi

1939. - izlazi drugi dio romana Banket u Blitvi. Pokreće časopis Pečat. U dvobroju 8.9. tog časopisa objavljen čuveni Dijalektički antibarbarus koji će mu kasnije priskrbiti mnogo nevolja

1940. – prestao izlaziti časopis Pečat

1941. – sredinom travnja Gestapo ga zatvara u zatvor u Petrinjskoj ulici; uvjeren je da će kao ljevičarski «komunistički» pisac biti strijeljan, no netko nepoznat je intervenirao i Krleža je pušten kući. Simpatizeri (Petar Šegedin) pozivaju ga u

129

partizane, ali on odbija. Čuvena je njegov rečenica: «Svejedno ubio me Dido (Dido Kvaternik, Pavelićev general) ili Đido (Milovan Đilas, Crnogorac, jedan od ortodoksnih partizanskih rukovodilaca). Sklonio se u stan dr. Đure Vranešića koji je u ratnim godinama bio neka vrsta Krležinog zaštitnika. Nakon kapitulacije Italije endehazijske mu vlasti nude aktiviranje u javnom životu, ali on to odbija.

1942. napisao dramu Aretej ali je nije objavio; piše Djetinjstvo 1902.-3.

1943. - u rujnu ga poziva Pavelić i nudi mu u nazočnosti Mile Budaka položaj intendanta u Hrvatskom narodnom kazalištu, direktorsko mjesto u Sveučilišnoj knjižnici ili profesorsko na Sveučilištu, ali Krleža ništa ne prihvaća.

1944. – Mile Budak mu nudi da u Švicarskoj pokrene časopis «Hrvatska», ali Krleža odbija

1945. - po svršetku rata zdušno prihvaća nove, komunističke, vlasti. S vremenom sve više dobiva status nedodirljive književne veličine, gotovo državnog pisca

1946. – postaje predsjednik JAZU (danas HAZU) i Saveza književnika Jugoslavije

1949. –putuje Jadranom i Jugoslavijom radi izložbe jugoslavenskog srednjovjekovnog slikarstva i plastike koja će se održati u Parizu. Putuje u Pariz gdje uz prekide boravi gotovo godinu dana

1950. – dolazi na čelo Leksikografskog zavoda i gotovo tri desetljeća nadzirat će velike enciklopedijske projekte

1952. – seli u vilu na Gvozd 23, elitni dio Zagreba, gdje će ostati do kraja života. Umro mu otac.

1956. – izlazi prvi svezak Enciklopedije Jugoslavije

1959. – premijera drame Aretej u Zagrebu i Beogradu. U Beogradu premijeru gleda i Tito. Nije s oduševljenjem prihvaćena ni od publike ni od kritike

1961. – dovršava treću knjigu romana Banket u Blitvi

1962. – na njegovu inicijativu Razred za književnost JAZU pokreće časopis Forum u kojem izlazi treća knjiga Banketa u Blitvi i prva knjiga najnovijeg romana Zastave. Knjiga iste godine dobiva NIN-ovu nagradu i nagradu «Vladimir Nazor». Putuje u Egipat i Sudan u Titovoj pratnji

130

1965. - polazi s Titom u SSSR i s njim posjećuje Moskvu, Minsk, Sverdlovsk, Irkutsk, Bratsk, Bajkalsko jezero i Omsk1966. – putuje u Crnu Goru da primi Njegoševu nagradu. Dobiva također AVNOJ-evu nagradu, i to prvu u Jugoslaviji

1967. zagrebačko Izdavačko poduzeće «Zora» objavljuje roman –rijeku Zastave u četiri knjige. Potpisuje Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a nakon toga dao ostavku na članstvo u CK SKH

1968. – izašla i peta knjiga Zastava; objavljena u časopisu Forum

1969. – piše šestu knjigu Zastava. Izlazi knjiga Predraga Matvejevića Razgovori s Miroslavom Krležom

1970. – u Forumu objavljen scenarij za film Put u raj prema kojem je Mario Fanelli snimio film. Film loše prošao i kod publike i kod kritike

1977. – posljednji susret Tita s Krležom, u rujnu, nakon povratka iz SSSR-a, Kine i Koreje

1981. – na dan 23. travnja umrla mu supruga Bela u 85. godini. Iste godine, 29. prosinca umro i Miroslav Krleža u Bolnici Milosrdnih sestara u Vinogradskojulici u Zagrebu. Imao je punih 88 godina. U istoj bolnici umrli su Antun Gustav Matoš kojeg je Krleža cijenio i Tin Ujević kojeg baš nije simpatizirao.

131

Bilješka o priređivaču

. Jure Karakaš rođen je u Podlapcu u Lici 1942. Završio je Pedagošku akademiju u Gospiću (hrvatski jezik – povijest) i od 1966. do 1971. radio kao nastavnik povijesti u rodnom mjestu, a potom prešao u Zagreb gdje se izvjesno vrijeme zapošljava u Izdavačkom poduzeću «Zora» kao knjižničar-terenac. U Zagrebu je završio Filozofski fakultet (jugoslavistika – komparativna književnost) i ponovo se vratio svom zanimanju: prosvjeti. Od 1973. do 1988. radi kao nastavnik povijesti i hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Ivana Cankara, a od 1988. prelazi u Osnovnu školu «Mladost» gdje predaje hrvatski jezik, a nakon toga radi kao školski knjižničar.

Do sada je objavio sljedeće knjigePobunjenici, Sjeme na vjetru, Moja baka trenira karate, Ludo ljeto (romani za djecu i mladež), Krbavska bitka, Vrpile, Ratnik (povijesni romani),Vojnokrajiške pripovijetke (povijesne pripivijetke), Stara Lika (pjesme), Lovci na dugu (pjesme za djecu), Gramatika u stihu (primijenjeni stihovi), Slovarica u stihu (abeceda), Književni Velebit (književne kritike), Mačevi, topovi, muze i popovi (eseji o značajnim ličnostima naše prošlosti), Podlapac (monografija rodnog mjesta), Trideset godina Mladosti) (monografija Osnovne škole «Mladost»), Blistaju đačke oči (monografija književnika Grge Rupčića).U zborniku domoljubne poezije Nad zgarištima zvijezde, urednika Dragutinna Rosandića, zastupljen je sa devet pjesama, a u zbirci domoljubnih koračnica Ponosna Hrvatska sa dvije. Piše i stručnu literaturu. Zajedno s dr. Antom Beženom objavio sljedeće udžbenike i priručnike: Hrvatska čitanka 7 (čitanka za 7. razred osnovne škole), Priručnik za učitelje uz Hrvatsku čitanku 7, Radna bilježnica uz čitanku za 7. razred osnovne škole.

Dbitnik je književne nagrade „Neven“ za roman Pobunjenici, te godišnje nagrade Ivan Filipović za rad u prosvjeti. Uvršten je u Hrvatski biografski leksikon i u Hrvatsku književnu enciklopediju.

Bavi se i novinarstvom, a piše i predgovore za knjige te priređuje knjige za školsku lektiru.

132

PREDGOVOR………………………………………………………….JESENJA PJESMA…………………………………………………….SUTON………………………………………………….DAN CRVENIH OBLAKA…………………………………………… CRVENI SUTON……………………………………………………. PISMO…………………………………………………………………..SANJAM O SJENI…………………………………………………..U PREDVEČERJEŠTO ZNAČI RUŽIN MIRIS……………………………………………GRADOVI U SNU……………………………………………………….SVJETLO MJESEČINE…………………………………………………JUTRO PRED KIŠU……………………………………………………..STABLA…………………………………………………………………..JUTARNJA POBJEDA NAD TMINOM……………………………..LIŠĆE NA DALEKOM PUTU…………………………………………EXODUS U JESEN……………………………………………………..VJETAR U NOVEMBARSKOJ NOĆI……………………………….VEČERNJI VJETAR…………………………………………………KIŠOVITO VEČE………………………………………………………..PROLJETNA NOĆ U VRBIKU…………………………………………LISTOPADNO JUTRO………………………………………………….CRNO UMORNO POPODNE…………………………………………..JESENJA SAMOĆA……………………………………………………..NOKTURNO U SAMOTNOJ SOBI…………………………………….NOKTURNO…………………………………………………………….BONACA U PREDVEČERJE………………………………………..SNIJEG……………………………………………………………………. O BRZOJ PROLAZNOSTI BOGATSTVA…………………………….

133

PJESMA ČOVJEKA BEZ POSLA…………………………………………ŠARENILO BIJEDE……………………………………………………SAMILOST………………………………………………………………MRŽNJA………………………………………………………………..POSLJEDNJA JAHTA SIROMAHA……………………………………..LIJEČNIK KOD SIROMAHA…………………………………………..GOSPOĐA U POSJETI KOD BOLESNOG DJETETA SVOJE SLUŠKINJE…SEOSKA CRKVA………………………………………………………………PREDVEČERJE…………………………………………………………………NOĆ U PROVINCIJI…………………………………………………………..KAKO JE ŽALOSNA NOĆ U MALOM GRADU………………………………..KONJI PRED KRČMOM…………………………………………………………SUTON NA POSTAJI MALOG PROVINCIJSKOG GRADA………………PSETO…………………………………………………………………….KAMO PLOVE OVI GRADOVI…………………………………………….NAŠA KUĆA…………………………………………………………NOĆ U VELEGRADU………………………………………………..DUBROVAČKA KULISA……………………………………………..U KAZALIŠTU…………………………………………………………USKRSNA PJESMA………………………………………………………PJESMA O PJESMI………………………………………………………..PJESMA TOREADORA…………………………………………………..PJESMA NOVINARA……………………………………………………..SMRT KARNEVALA……………………………………………………..ČOVJEK OSUĐEN NA SMRT……………………………………………..BABA CMIZDRI POD GALGAMA………………………………………RAT………………………………………………………………………….PROLJEĆE HILJADUDEVETSTOTINA I OSAMNAESTE……………………REZIGNACIJA……………………………………………………………….PJESMA IZ HRVATSKE KRČME……………………………………………..U KAVANI…………………………………………………………………….U NAMA VRIJE VRUTAK VRUĆE LAVE…………………………………..LOZA……………………………………………………………………………SAT…………………………………………………………………………..PJESMA O MRTVOM ČOVJEKU…………………………………………….RIJEČ MATI ČINA……………………………………………………………TUŽALJKA NAD MRTVIM TIJELOM A.G. MATOŠA…………………..MLADIĆ NOSI SVOJE PJESME NA OGLED……………………………….O SNOVIMA……………………………………………………………………..USPOMENE U NAMA………………………………………………………….STARA FRAJLA………………………………………………………………….NOĆ U LIPNJU……………………………………………………………………STARI NASLONJAČ…………………………………………………………

134

PJESMA STARINSKOG ORMARA…………………………………………….PJESMA U PROLJETNOJ NOĆI………………………………………………..NEMIR……………………………………………………………………….ČEŽNJA……………………………………………………………………….PISMO BELI……………………………………………………………BIBLIOGRAFIJA PRVIH IZDANJA KNJIGA PJESAMA………………..POGOVOR……………………………………………………………………..KRONOLOGIJA VAŽNIJIH DOGAĐAJA IZ ŽIVOTA M. KRLEŽE……..Bilješka o priređivaču…………………………………………………….

135