mirovne novosti

broj 5 juni/srpanj 2011.

mirovne novosti

U ovom broju:

Moj glas se računa - Zvanični slogan i logo obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava za 2012.g.

broj 23 decembar/prosinac 2012.

� Izgradnja održivog mira u Bosni i Hercegovini � Uloga medija u afirmisanju i promociji prava

marginalizovanih grupa u BiH � Mreža Stariji brat, starija sestra BiH � Kako „pravi vjernici“ grade mir? � Otvori oči, ovo je i tvoja prošlost

� Udruženje „Ispočetka“ podržava usvajanje Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku na nivou FBiH

� Masline umjesto zidova � Evropo probudi se, vrijeme je za akciju!

Mirovne novosti 2

impressumGlavni i odgovorni urednik:Goran BubaloRedakcija:Edita ČoloSuzana BožićŠejla Dizdarević

design/DTP obradaŠejla Dizdarević

kontaktinfo@mreza-mira.netwww.mreza-mira.netwww.facebook.com/mzim.bh

tel: +387 33 812 401

Izgradnja održivog mira u Bosni i Hercegovini

Države nasljednice Jugoslavije, BiH posebno, i dalje se bore sa zaostavštinama rata. Politički, ekonomski i društveni napredak su ometeni strukturnim statusom quo utemeljen-om na etničkim podjelama. Većina trenutnog političkog vođstva nije spremna i sposobna za rješavanje nasljeđa prošlosti (osobito ratnih zločina), kako bi se podržalo pomirenje i razvijale strategije suradnje s drugim stranama. S druge strane, veliki dijelovi društva u BiH slijede antagonističku retoriku i akcije, ili se pak povlače u privatnu sferu jer ne vide alternative. Na svim nivoima akteri koji promiču dijalog, suradnju i pitanja od opšteg javnog interesa su zasjenjeni razdvajajućim diskursom i nemogućnošću konstruktivnog bavljenja raznolikostima i transformacijom sukoba na miran način.

“BiH danas pati od akutnog slučaja virtualne državnosti”, navodi se u izvještaju Vanjskopolitičke inicijative BH koja je pozvala domaće i međunarodne aktere u zemlji kako bi se osigurali minimalne institucionalne mjere zaštite kako bi se državi dala “priliku da se bori za opstanak”. Još uvijek se 9.450 ljudi vode kao nestali iz rata, a i dalje se otkrivaju masovne grobnice. Govori se o mogućnosti ponovnog nasilja. Korištenje nacionalističke retorike raste tijekom protekle tri godine, i danas dominira javnim forumima i medijima, ne ostavljajući prostor za pozitivne priče koje bi možda mogle spriječiti daljnji odlazak mladih iz zemlje.

Proces pristupa Evropskoj uniji predstavlja jednu od rijetkih prilika za izgradnju mira i prosperitetnu budućnost za građane/ke BiH. Međutim, u ovom trenutku na nivou civilnog društva nema dovoljno razmjena i suradnje usmjerene na izgradnji mira kako bi se podržao proces dijaloga i pomirenja kao preduslov za održive društvene promjene. Bez koherentne nacionalne, regionalne i pan-evropske podrške civilnom društvu u ovim širim društvenim procesima oni će također ostati nisko na popisu prioriteta političara i vlada u BiH na lokal-nom, regionalnom i nacionalnom nivou. Umjesto toga, u trenutnom slabom građanskom okruženju rizik za nasilnu eskalaciju sukoba ostaje visok.

Brojne nevladine organizacije koje imaju dragocjena iskustva s lokalnim inicijativama izgradnje mira su ukorijenjene u lokalnim zajednicama, a neke već sudjeluju u političkom dijalogu od lokalnog do nacionalnog nivoa, posebno one s uredima i stalnim aktivnostima u urbanim centrima. Međutim, raširen nedostatak organizacijskih sposobnosti i nepostojanje koordinacionog tijela za izgradnju mira je NVO-e natjerao da se fokusiraju na pojedinačne projekte. Kao rezultat toga tu je nedostatak međusobne svijesti, kontakata i suradnje među organizacijama sa sličnim ciljevima. Potencijalne sinergije nisu u potpunosti razvijene, nije optimizirano uzajamno učenje kroz razmjenu znanja, iskustava i resursa. Ciljani doprinos civilnog društva izgradnji mira u BiH, koji bi po definiciji trebao slijediti sve strategije BiH, je na taj način razdvojen u bezbroj nepovezanih malih inicijativa.

Međuetnička suradnja i promicanje nacionalnog dnevnog reda izgradnje mira za pomi-renje i kooperativni razvoj trenutno nije dovoljno vidljiva i pronalazi malo mjesta u medijima, kao i na javnim i političkim raspravama. Uz koordinirani pristup NVO-i koje rade na izgrad-nji mira će imati potencijal da daju važnu impuls u tom pogledu. Osim toga, kapaciteti za sudjelovanje u političkom zagovaranju i za ulazak u politički dijalog su trenutno niski. Nastupi na državnom nivou i vidljivost aktivnosti mobiliziranjem veće podrške unutar šire bh. javnosti će morati biti razvijeni ako želimo napredovati po pitanjima mira i suradničkog razvoja, te podsjetiti vladina tijela o javnim interesima građana.

Nekoliko studija i istraživanja pokazuju da je većina organizacija i aktivista/kinja predana izgradnji mira u BiH svjesna da je nedostatak nacionalnog umrežavanja otežao njihov ukupni učinak. Kao reakcija na inicijativu UN-ova glavnog tajnika Kofi A. Annan, European Centre for Conflict Prevention je podržao lokalne inicijative, i Nansen dijalog centar je organizirao

Piše:

Goran BubaloCRS BiH

Mirovne novosti 3

regionalne konsultacije za jugoistočnu Evro-pu. Kao rezultat te inicijative, a uz krucijalnu podršku USAID-a koji je podržao projekat Izaberimo mir zajedno koji zajednički imple-mentiraju Catholic Relief Services i Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, u februaru/veljači 2010. NVO-i (uglavnom lo-kalni, ali i nekoliko međunarodnih) koji rade u svim dijelovima zemlje su se ujedinili u “Mrežu za izgradnju mira”.

Danas Mreža za izgradnju mira oku-plja 107 članica, vodeće mirovne i ljudsko-pravaške organizacije sa aktivnostima u BiH, regionu, ali i širom svijeta. Što želimo i što je potrebno za cijelu državu je sveobuh-vatan napor usmjeren ka obnovi kvalitete društvenog i ekonomskog života u BiH, kao i ka dugoročnom povećanju sposob-nosti cijelog bh. društva da se ophodi s različitostima i sukobima na konstruktivan i nenasilan način, te time stvoriti okvir za zajedničko, koordinirano djelovanje niza nev-ladinih organizacija, lokalne uprave i samouprave, poslovnog sektora, medija i državnih institucija.

Naš cilj u radu je uticaj i konkretne inicijative vezane uz slijedeća područja javnih politika koje su prepoznate kao ključne za dugoročnu izgradnju mira u BiH: a) obrazovanje, b) sigurnost, c) regionalni razvoj, d) zaštita i promocija ljudskih i manjinskih prava, e) suočavanje s prošlošću i tranziciona pravda, f) rodna ravnopravnost, g) kultura javnog dijaloga i de-mokracije, h) jačanje kapaciteta civilnog društva za izgradnju istinskog mira, i) vraćanje povjerenja među BiH narodima, j) konstruktivnije djelovanje na vladajuće političke strukture u BiH, l) unaprijeđenje suživota u BiH.

Ove godine Mreža organizirala i koordinirala proslavu Međunarodnog dana mira u 12 gradova širom BiH. U Sarajevu je na obilježavanju učestvovalo preko 240 volontera/ki, čak i više u drugim gradovima. Po drugi put radimo Dan ljudskih prava u Parlamentu BiH, gdje ćemo proglasiti i dobitnike/ce natječaja za osnovne i srednje škole koji radimo u suradnji sa tri škole pod nazivom “Moj svijet ljudskih prava”. A naredne godine će ispred Mreže za Dan mira Helsinški parlament građana Banja Luka dodijeliti tradicionalne novinarske nagrade.

Ponosni smo na naše Mirovne novosti koje objavljujemo na mjesečnom nivou već skoro dvije godine. Mirovne novosti pružaju informacije o mirovnim i drugim organizacijama i njihovim aktivnostima. Kada ovo budete čitali biće gotov i treći godišnji Mirovni kalendar, gdje smo fotografije birali na javnom natječaju. Do sada smo objavili šest izdanja Direktorija do-natora koji rade u BiH i regionalno, gdje je na zadnjoj listi bilo više od 200 donatora. Kroz našu web-stranicu www.mreza-mira.net i mailing listu redovno razmjenjujemo informacije sa našim članicama i drugim organizacijama u BiH i regiji, o otvorenim pozivima za podnošenje prijedloga projekata, seminara, treninga, konferencija, itd. Osim toga, na državnom nivou radimo na pripremi Nacionalne strategije za razvoj pozitivnog okruženja za razvoj civilnog društva. Napokon, u toku je odabir Sekretarijata Mreže za izgradnju mira koji će koordinirati buduće aktivnosti.

U toku su pripreme za veliki mirovni događaj Sarajevo 2014 koji radimo u suradnji s brojnim drugim međunarodnim partnerima, i gdje očekujemo nekoliko stotina sudionika/ca iz cijeloga svijeta. Planiramo lobirati da se u BiH 2014. proglasi Godinom mira i nenasilja, sa brojnim aktivnostima tokom čitave godine.

I kao što je rekla jedna od naših članica: Po prvi put u našim rukama imamo ono što je najbitnije: MIR! Pozivamo vas da nam se pridružite i radite sa nama. Naša vrata su otvorena za suradnju!

Srdačni mirovni pozdravi,

Goran Bubalo

Fotografija: Mirona Iliescu

Mirovne novosti 4

U susret dodjeli novinarske nagrade „Srđan Aleksić“, ili

ULOGA MEDIJA U AFIRMISANJU I PROMOCIJI PRAVA MARGINALIZOVANIH GRUPA U BiH

Helsinški parlament građana Banjaluka i Fondacija CURE iz Sarajeva po treći put su raspisali konkurs za novinar-sku nagradu „Srđan Aleksić“ za profesionalno novinarsko izvještavanje o marginalizovanim i ranjivim grupama.

Postoje dva opšta mjesta ili dvije istine kada su mediji u pitanju koji su nas inspirisali na pokretanje ove nagrade. Prva istina je da su mediji ogledalo društva, a druga činjenica je da u današnjem svijetu najveći broj infor-macija dobijamo upravo putem medija, i da je nepisano pravilo da ako nešto nije objavljeno u medijima kao da se nije ni desilo.

Imajući u vidu prvu činjenicu došli smo do zaključka da svi oni koji su na marginama našeg bosanskohercegovačkog društva, a to su sve one društvene grupe kojima se sva-kodnevno krše ljudska prava i/ili koji su svakodnevno diskriminisani, tj. ne doživljavaju isti tretman u društvu u odnosu na neke druge građane/ke ili neke druge društvene grupe, sličnu sudbinu doživljavaju i u medijima. Ugrožene i marginalizovane društvene grupe u medijima su takođe na marginama. O njima se govori u udarnim terminima samo onda ako je u pitanju neki skandal ili crna hronika, inače se prikazuju u poodmaklim minutima dnevnika ili na dvadeset i nekoj stranici dnevnih novina. Na žalost ter-min emitovanja nije jedini, niti najveći problem medijsk-og izvještavanja o marginalizovanim i ranjivim grupama. Najveći problem predstavlja stereotipno izvještavanje sa politički nekorektnom terminologijom. To praktično znači da „medijsko ogledalo“ funkcioniše na način da ga može shvatiti prosječan građanin, a to se postiže generalizovan-jem, odnosno korištenjem „opšteprihvaćenih predrasuda i stereotipa“ o nekoj društvenoj grupi, što omogućava „prosječnom gledaocu/čitaocu“ da razumije o čemu se radi. Ako još tome dodamo termine kao što su „cigo“, „in-valid“, „retard“ „peder“ i slično, mediji ne samo da „bet-oniraju“ poziciju određene društvene grupe, ograničavaju njen društveni potencijal i angažman, nego u krajnjoj liniji pozivaju na distanciranje ili čak na linč.

Druga činjenica - da se nešto nije desilo ako nije objav-ljeno u medijima - u stvari govori o saradnji medija i nev-ladinih organizacija, koja je na niskom nivou, sporadična i

vezana za obilježavanje nekih međunarodnih praznika. Nema dugoročnih zajedničkih akcija, iako i jedni i drugi činimo treći sektor, tj. civilno društvo.

Postoji niz uzroka zašto je ta saradnja slaba: nespremnost aktivista iz NVO sektora za javni nastup, politički i eko-nomski pritisci na medije, obostrana neprofesionalnost, a i nespremnost na izazove. Međutim, najzanimljiviji uzrok slabe saradnje medija i nevladinih organizacija u stvari je različita brzina djelovanja, reče mi jedna novinarka. Dok nevladine organizacije rade na dugoročnim ciljevima pop-ut izgradnje povjerenja među ljudima, podizanja svijesti o pojedinim problemima u društvu, ugradnje mehanizama zaštite ljudskih prava, borbe protiv diskriminacije, koje traju mjesecima i godinama, medijima je potrebna infor-macija, kako novinari vole da kažu, „juče“.

Upravo ove dvije činjenice su nas nagnale da ustanovimo novinarsku nagradu Srđan Aleksić, a ideja je bila da nev-ladine organizacije dodjeljuju nagradu medijima i novi-narima, i to onima koji prave iskorak u našem društvu, onima koji imaju hrabrosti i odvažnosti, istrajnosti i što je još važnije, društvene odgovornosti da istraže zašto se

Piše: Aleksandar Žolja, Helsinški parlament građana Banja Luka

Mirovne novosti 5

pojedinac ili društvena grupa nalaze u nezavidnoj situaciji i ko je odgovoran za to!

Posebnost ove nagrade je i ime koje ona nosi. Trebinjac Srđan Aleksić sublimira sve one vrijednosti koje želimo da promovišemo i za koje se zalažemo: hrabrost, odvažnost, građanska odgovornost, solidarnost, međusobno poštovanje, uvažavanje drugog i drugačijeg... Ove vrijed-nosti prepoznao je u liku Srđana Aleksića, koji je ubijen za vrijeme rata pokušavajući da spasi svog sugrađanina, pokojni novinar i urednik magazina Start Ekrem Tinjak, koji je kao član radne grupe predložio, a svi ostali članovi podržali, da se novinarska nagrada za profesionalno izvještavanje o marginalizovanim i ranjivim grupama zove upravo Srđan Aleksić.

Na protekla dva konkursa za novinarsku nagradu „Srđan Aleksić“ stigla su ukupno 93 priloga/teksta, a dodijeljeno je 11 nagrada za tekstove u štampanim medijima i web portalima i priloge u elektronskim medijima, uključujući i dvije specijalne nagrade za izvještavanje u kontinuitetu koje su dodijeljene Mirjani Marković, novinarki TV stanice „Slobomir“ i urednici emisije „Jednake mogućnosti“ koja može poslužiti kao primjer kako se mogu i trebaju pratiti životi i problemi osoba koje su uskraćene za pristup so-cijalnim, ekonomskim, političkim i kulturnim pravima i web portalu manjine.ba koji je prepoznao važnost pitanja marginalizacije društvenih grupa, ali i značaj promocije i odbrane prava manjina u Bosni i Hercegovini.

Pored novinarske nagrade „Srđan Aleksić“, HPG BL i Fondacija Cure ove godine su raspisali i poziv za dostavljanje fotografija na temu marginalizovanih grupa.

Na ovaj način želimo omogućiti i fotoreporterima da se uključe u promociju ljudskih prava ovih grupa i da svojim fotografijama, kao specifičnim formama izražavanja koje svjedoče o vremenu u kojem živimo, doprinesu artikulaciji specifičnih potreba različitih marginalizovanih grupa i iznalaženju sistemskih rješenja za njihove probleme.

Pored ova dva poziva, Mreža za izgradnju mira BiH objaviće u 2013. godini i poseban poziv za speci-jalnu nagradu za izvještavanje u kontinuitetu koja će biti dodijeljena 21. septembra 2013. godine na Međunarodni dan mira. Članice Mreže za izgradnju mira već nekoliko godina unazad obilježavaju ovaj dan organizovanjem različitih akcija u gradovima BiH, a dodjela specijalne nagrade biće još jedan od načina da se promovišu univerzalne vrijednosti, poštovanje ljudskih prava, ali i koncept društveno odgovornog novinarstva koji podrazumijeva ne samo puko izvještavanje nego i kritičko promišljanje novinara, uključivanje, istraživanje i odgovornost za objavljeni sadržaj. S druge strane, dodjela specijalne nagrade je prilika i da se NVO-i, koje šalju prijedloge za ove nagrade, dodatno legitimišu kao aktivni sub-jekti društva i da se afirmišu novinari i/ili mediji koji u kontinuitetu i angažovano prate probleme margin-alizovanih i ranjivih grupa u našem društvu i adre-siraju ih odgovornim za njihovo rješavanje.

Mirovne novosti 6

Mreža Stariji brat, starija sestra BiHMira je presrećna svaki put kada dođem po nju. Uvijek me snažno zagrli i brzo ode da se spremi kako bismo što prije krenule „u grad“. Poslednji put, dok sam sjedila na klupici na kojoj je obično čekam (gore u Dječijem domu, kada odem po nju), palo mi je na pamet koliko se sve promijenilo od prvog dana kada sam je upoznala. Sjećam se da njoj ranije uopšte nije bilo bitno kako će izgledati, šta će joj vaspitačica obući... A sada već podsjeća na veliku djevojčicu koja se sama sprema i bira šta da obuče. I nekako, sva mi je odrasla... Ima lijepe manire. Za stolom se lijepo ponaša. Ne povisuje glas kao ranije kada smo u nekom lokalu i, iskreno da vam kažem, nekako me obuzima radost kada bar na trenutak pomislim da sam ja zaslužna za to.

Ovo su riječi volonterke koja je na proslavi povodom obilježavanja deset godina pro-jekta Stariji brat, starija sestra u Banjoj Luci na najjednostavniji način oslikala srž ovog projekta koji se trenutno realizira u šest

gradova u Bosni i Hercegovini. U projektu povezujemo djecu osnovnoškolskog uzrasta, između 7 i 14 godina, sa jednom „starijom sestrom“ ili „starijim bratom“. Tokom sedmičnog druženja dijete razvija povjerljiv, siguran i podržavajući odnos sa volo-nterom, odnosno volonterkom koji/a za njega predstav-lja pozitivan model ponašanja. Kroz prijateljski odnos i druženje ono usvaja socijalno prihvatljiva ponašanja, moralne i kulturne vrijednosti te životne vještine neo-phodne za samostalan život u zajednici.Prije deset godina ovaj projekt je zaživio u Banja Luci, a dvije godine nakon toga započela je i realizacija u Sa-rajevu. Nakon što su Nova generacija iz Banja Luke i UG NARKO-NE iz Sarajeva uvidjeli da implementiraju vrlo sličan projekt, započela je zajednička suradnja te je os-tvaren temelj za formiranje Mreže, što je ubrzo i ost-vareno. Pod pokroviteljstvom Renovabisa iz Njemačke 2009., koji je partner UG NARKO-NE, započelo je umrežavanje, a nove organizacije su se pridružile inici-jativi. Danas Mrežu Stariji brat, starija sestra čine: De-mokratski centar Nove nade iz Foče, Kruh sv. Ante, SOS Društveni centar Herman Gmeiner i UG NARKO-NE iz Sa-rajeva, SOS Porodični centar iz Mostara, IPAK-Mladost gradi budućnost iz Tuzle, Medica iz Zenice te Nova gen-eracija iz Banja Luke.

Prilikom implementacije ovog projekta centri za soci-jalni rad i dječiji domovi su partneri lokalnim organizaci-jama. Uz suradnju stručnih suradnika projekt se realizira prema standardima kvaliteta koje su razvili/e koordina-tori/ice i menadžer/ice iz Mreže, a koji su prezentirani u formi Priručnika standarda kvaliteta za implementaciju projekta Stariji brat, starija sestra.Više od 250 volontera/ki tokom tri godine djelovanja Mreže sudjelovalo je u projektu kao „starija braća“ ili „starije sestre“.Utvrđen je i sekretarijat koji je od marta 2010. godine bio smješten u kancelariji Udruženja IPAK-MGB u Tuzli, a od aprila 2012. godine kancelarija je smještena u Sa-rajevu.Od 2009. godine do danas za menadžere/ice orga-nizacija članica Mreže organizirana su četiri seminara s ciljem: izrade strukture Mreže, razvoja menadžmenta i organizacijskih procesa te evaluacije i smjernica za razvoj Mreže koji je vodila Hedy Anderegg, dipl. psih iz Švicarske. Također, organizirana je i radionica Razvoj mreže koju je vodio TACSO Office BiH.U istom razdoblju su za koordinatore/ice lokalnih pro-jekata, osim supervizijskih sastanaka koji se održavaju na dvomjesečnoj razini, organizirani treninzi. Cilj im je bio: predstaviti standarde rada, pripremiti uvodne edukacije za volontere/ke te dati potporu volonterima putem savjetodavnih sastanke koje su vodile s. Magda-lena Schildknecht i Alma Hadžiskakić iz UG NARKO-NE. U 2012. godini educirani su novi koordinatori/ice i asis-tenti/ce projekta Stariji brat, starija sestra.

Mirovne novosti 7

Osim potpore koju volonteri i volonterke dobivaju u matičnim organizacijama na savjetodavnim sastancima (koje vode koordinatori/ice projekta i stručni surad-nici/ice iz centara za socijalni rad) organizirana su dva treninga za volontere iz svih gradova na teme: Umijeće rješavanja konflikta komunikacijom te Fundraising – sa prosjačkim štapom ili socijalno odgovornim partnerima. Drugi trening je bio osnova za fundraising kampanju koju su volonteri/ke realizirali u pet gradova, a prikupljena sredstva usmjerili su na pokrivanje troškova druženja sa djecom, prilikom čega su volonteri iz Mostara ostvarili najbolje rezultate.Upravo događaji koji okupljaju djecu i volontere/ke iz svih gradova te u kojima oni uviđaju njihove sličnosti i međusobno se upoznaju, pokazuju najveću snagu umrežavanja. To potvrđuje i volonter koji je na prvom

treningu rekao: Nisam znao da postoji ovoliko normalnih mladih u BiH.Također, 2010. u okviru Mreže organizirana je posjeta Kid's festivalu za djecu i volontere iz pet gradova. Drugi događaj koji je okupio sve sudionike iz šest gradova jest Izlet Mreže Stariji brat, starija sestra BiH u Zenicu, or-ganiziran u maju 2011. godine, tokom kojeg su prisutni mogli „upoznati“ gradove u BiH pomoću velike makete koju su pripremili volonteri.Inače, projekt Stariji brat, starija sestra ima temelje u najpoznatijem mentorskom programu Big Brother Big Sister koji se više od sto godina realizira u Americi.Planovi Mreže odnose se na pristupanje Internacional-nom pokretu BBBS te registraciju Mreže na razini BiH.

“Iskreno da vam kažem, nekako me obuzima radost kada bar na trenutak pomislim da sam ja zaslužna za to.”

Mirovne novosti 8

Kako „pravi vjernici“ grade mir?PITALA ME MOJA DRAGA TETKA: „U KOJU DŽAMIJU I U KOJU CRKVU, AMRA, DOLAZE „PRAVI“ VJER-NICI?“. Nije morala objašnjavati, bilo mi je jasno da traga za sigurnim mjestom gdje nema zloupotrebe vjere, gdje ljudi dolaze zbog Boga, a ne da ih neko vidi, da dobiju političke poene ili postanu članovi „kluba“ koji je pogodan za sklapan-je poslova, brakova, poznanstava... Ne gledam na ovu pojavu toliko prisutnu u mom okruženju kao neobičnu... sve što je ljudsko nije mi strano. Ipak, kakav bi izgledao svijet kada bi se u djelima onih koji sebe nazivaju vjernicima očitavala nesebičnost, požrtvovanost za druge, orjentiranost ka neprest-anom služenju potrebama onih oko sebe, okrenutost zajednici, općem dobru? Kako se u Bosni i Hercegovini veliki procenat ljudi izjašnjava kao vjernici, živjeli bismo u svijetu u kome bi vam se ljubazno smiješili, molili vas da u red stanete ispred njih, posmatrali biste kako brinu o svojim komšijama... ljudi oko vas bi se brinuli da zaposle tuđu djecu, a svojoj ne bi kupovali skupu odjeću, skupe mobitele i Ipod-e. Vjernici/ liječnici ili vjernici/državni službenici, na rastanku siromašnima koje su operisali ili im izdali neki dokument, „tutnuli“ bi im u džep nešto novca, da im se nađe.... Vjernici/šalterski radnici bi iskakali iza svojih šaltera da po-nude stolicu starcima koji čekaju, a vjernici/političari bi brinuli o potrebama zajednice, gledali uvijek „širu sliku“ i bježali kao bez glave od korupcije, pljačke i nepoštenja. Vjernici/novinari bi izvještavali etično, iz više izvora, bojali bi se Svevišnjeg, pa ne bi olajavali i koris-tili govor mržnje...da ne spominjem da bi ovi vjernici prijavljivali svoje radnike i brinuli o ekološkom po-

slovanju svojih firmi...Teško je živjeti u društvu u kome se većinski ne poštuju ni bazične Božije odredbe svakog vjerozakona, pa zato donkihotovski zvučim sama sebi dok predstavljam udruženje Mali Koraci (http://malikoraci.com.ba) koje vodim, „kao pokušaj da se istinske vrijednosti svake religije, među kojima je mir na prvom mjestu, afirmišu u društvu“. Još mi je teže „ne baciti kamen“, ne optužiti „tamo neke“ da su takvi i prepoznati u sebi tipičnog čovjeka ovog vremena, duboko ukorijenjen-og u svoj grad, zemlju, narode.I zato, mirim tamo neke, pokušavajući se izmiriti sa so-bom. Takva, u neprestanoj težnji da budem „kako treba“, sa up-ornim padovima i pobjedama, otišla sam ovog novembra 2012. godine u Njemačku, u posjetu mojoj kršćanskoj braći, da zajedno otkrivamo kako mi vjernici možemo graditi mir. U organizaciji „Church and Peace“ ekumenske kršćanske mirovne mreže, govorila sam na nekoliko skupova, susrela mnoge kršćane, muslimane i jevreje i govorila u mnogim crkvama. Otišla sam misleći da ću morati mojoj evrop-skoj braći pojasniti da i muslimani jedu viljuškom i kašikom i da ne uče svoju djecu nasilju i mržnji prema Drugima. Vratila sam se postiđena količinom posvećenosti ideji MIRA i BOLJITKA čovjekovog. Bila sam postiđena konkretnim akcijama, od-bijanjem materijalnih zadovoljstava i konformizma za ljubav skromnom životu, ali i njihovom upornom opi-ranju nasilju, sili, ratovima. U zajed-nici Sv. Lorenca u kojoj sam živjela, u malom selu Laufodrf, gdje je i centralni ured Church and Peace, naučila sam da se svijet može mi-jenjati... i to ne samo sa mekanog

sjedišta crnog BMW-og vozila koji prevozi visoke dužnosnike... naučila sam kako mali veliki ljudi grade mir. Grupa entuzijasta, pripadnika ove skupine, odlučila se jesti količinu hrane u iznosu od 5 EURA dnevno (nije li više nasilje prema glad-nima), ići jednom godišnje u šoping centre da kupe odjeću (pored svih bajkovitih njemačkih robnih kuća), popraviti stare seoske kuće i živjeti u njima, raditi. Oni rade 25 sati sedmično kako ne bi postali robovi kapitalističke mašine... Rade sa mentalno oboljelima, žive čedno i moralno. Na ovom su svijetu, ali ne od ovog svijeta. Istovremeno, boriti se sa žarom i ljubavlju – sa druge. Za njihov mir, blagostanje, za razumijevanje, za dijalog... Naša mreža „Vjernici za mir“ (http://www.vjernicizamir.org) koja okuplja vjernike/ce koji su okrenuti izgradn-ji mira, izgradnji mostova, slavljenju zajedništva u različitosti je nastala kao duhovna sestra Church and Peace. Gotovo ista, samo što „Vjer-nici za mir“, prirodno izrastajući iz balkanskog konteksta, uključuje i muslimane.Jednog tmurnog jutra, dok sam bila gost u Church and Peace, desila se

Napisala: Amra Pandžo

Mirovne novosti 9

strava u Palestini. Ubijena djeca, oružje, smrt. Čekala sam, ljuta i nesretna, kako će ovi Njemci i kršćani reagovati na strašne vijesti. Oni su istog trena izašli na ulice, organizovali demonstracije na ulicama, sa peticijom, sakupljanjem potpisa protiv naoružanja.... nakon što sam im se pridružila, pitala sam se, onako za sebe, da li su i moji Bo-sanci ovako brzo reagovali i odmah danas izašli na ulice i stajali na zimi, strpljivo objašnjavali prolaznicima kako oni kao građani mogu do-prinijeti smanjenju nasilja i broja ratova na svijetu. Bila sam ponosna i sretna što sam tog dana, učinila nešto, bila aktivna, što sam imala moje prijatelje koji su pravili ne-nasilni otpor strašnim događanjima u Palestini. Sljedećeg jutra u njemačkim novinama izašla je vijest da u Njemačkoj ima više od tri miliona „islamista“. Ova nova kovanica služi da proširi strah od musli-mana. Naime, nisu više opasne samo vehabije (oni se lako pre-

poznaju po izgledu), opasni su i neki koji izgledaju „uobičajeno“, ali možda imaju radikalne islamske stavove i tako postaju „islamisti“. Zebnja i nepovjerenje se uvlači u njemačke građane, jer samo u susjednom gradiću Wetzlar-u živi 30% muslimana. Ko je od njih „opasnost“, pitaju se komšije dok pogledom prate mlade Turkinje, Alžirke, Bosanke sa hidžabima ispred svojih prozora? Onda su me moji prijatelji vodili da zajedno govorimo kršćanima i muslim-anima da je svijet sigurno mjesto na kome možemo aktivno, kao vjernici, graditi mir. Pokušavali smo otklanjati strahove, umirivati mržnje i povrijeđena srca i duše... uspostavljati mostove između ljudi oslanjajući se na poruke svojih vjera. „Trebamo zaviditi našoj braći muslimanima“, govorio je moj prijatelj Ernst, „oni se mole Bogu pet puta na dan“. „Isus je Riječ Božija, kaže Kur'an, a sve što piše u Kur'anu, sveto je za muslimane, znači sveta im je i svaka Isusova

riječ“, govorila sam ja. IZMEĐU NAS JE SAMO JEDNA LINIJA, grmili smo zajedno pokušavajući nadjačati glasove straha, nepovjerenja i neznanja. Jedna starija gospođa mi je prišla u crkvi i pobunila se: „Polako, polako, ne prodajite maglu, mi vjerujemo da je Isus Bog, a vi ne. Nikada mi ne možemo biti isto“. Nasmiješila sam se i toplo je pogledala. „Jasno“, rekla sam „tako je lijepo da se razlikujemo. Neko je lipa, neko žbunje, a neko hrast, ali svima nam treba sunce, voda i vjetar. Svima nam treba ljubav i mir, svi plačemo i smijemo se, sviju BOLI NA ISTI NAČIN“. Ne znam jesam li je ubijedila ali moja misija nisu bile dogmatske rasprave. Ja sam željela iza sebe ostaviti trag ljubavi i povjerenja. A u Njemačkoj sam našla prijatelje koji su ljubav i povjerenje poklonili meni. DA SE VRATIM NA POČETAK TEK-STA, DRAGA TETKA... ZA TE PRAVE VJERNIKE ŠTO PITAŠ... MOŽDA NAJBOLJE U NJEMAČKOJ DA IH TRAŽIŠ.

Mirovne novosti 10

Novoformirano Udruženje altruista „Ispočetka“ daje podršku usvajanju Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku na nivou Federacije BiH

Udruženje altruista “Ispočetka” je novoformirano udruženje usko profiliranih eksperata sa višegodišnjim iskustvom u radu u sistemu izvršenja krivičnih sankcija i radu sa delinkventnim i socijalno zapostavljenim licima. Cilj rada Udruženja je, stručnim pristupom i uticajem, pomoći u razvoju efikasnosti sistema izvršenja krivičnih sankcija u BiH i, u skladu sa međunarodnom praksom i standardima, raditi na promociji i zaštiti prava lica lišenih slobode i njihovih žrtava. Vrijednosni koncept rada Udruženja zasnovan je na Evrop-skoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava, Evropskoj konven-ciji o sprečavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Evropskim zatvorskim pravilima, UN Konvenciji o pravima djeteta, Pravilima UN za zaštitu maloljetnika lišenih slobode i drugim međunarodnim normama i standardima. Posebnu pažnju eksperti Udruženja žele posvetiti maloljetnim prestupnic-ima, njihovim žrtvama, te maloljetnicima kao žrtvama krivičnih djela. Stoga prepoznaju neophodnost postojanja odvojenog krivičnog zakonodavstva za maloljetnike, a što bi zasigurno bio veoma značajan korak naprijed u borbi protiv maloljetničkog kriminaliteta. Eksperti ukazuju na potrebu usvajanja Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku na nivou Federacije BiH, s obzirom da su ovakvi zakoni već usvojeni u Republici Srpskoj (početkom 2011.) i Brčko Distriktu (krajem 2011.) i njihova primjena je već pokazala veoma dobre rezultate. Više od 100 godina sudstvo za maloljetnike je tema niza rasprava. U posljednjih 30 godina maloljetničko prestupništvo je doživjelo najveću promjenu u pogledu vrsta a posebno načina izvršenja krivičnih djela . U BiH krivično zakonodavstvo već duže vrijeme uređuje prob-lematiku maloljetničkog kriminaliteta u okviru krivičnih zakona, zakona o krivičnom postupku i zakona o izvršenju krivičnih sankcija. Još od 1998. godine krivično zakono-davstvo poznaje i alternativne načine rješavanja krivičnih sporova u kojima su učinioci krivičnih djela maloljetnici . To su odgojne preporuke koje izriče tužilac ili sudija za ma-loljetnike bez održavanja glavnog pretresa, kao centralnog dijela krivičnog postupka. U posljednjih nekoliko godina aktuelan je proces odvajan-ja krivičnopravne regulative za maloljetnike u sukobu sa zakonom iz zakona koji regulišu istu problematiku i za pu-noljetne osobe. Tako je u Strategiji protiv maloljetničkog prestupništva za BiH 2006 – 2010. kao prvi strateški cilj u

oblasti zakonodavstva predviđa: stvaranje uslova za us-vajanje i implementaciju Nacrta Zakona o zaštiti i postu-panju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku. Ovaj Zakon objedinjava procesni, materijalni i izvršni prav-ni aspekt koji je baziran na međunarodnim standardima i rezultatima dobre prakse u drugim zemljama, te uvažava pravni, socijalni i kulturni kontekst BiH.Novo zakonodavstvo donosi niz promjena koje imaju je-dan cilj - povećati primjenu alternativnih načina rješavanja krivičnopravnih sporova, uz direktno izbjegavanje sank-cionisanja maloljetnika, odnosno njihovog institucional-nog tretiranja. U najkraćem, Udruženje prepoznaje neke od najznačajnijih izmjena koje bi trebale biti obuhvaćene u novom Zakonu:

• Novi Zakon taksativno nabraja prava maloljetnika lišenih slobode kratko ih opisujući. Ovo je veoma bitno pitanje obzirom da se veliki broj domaćih i međunarodnih dokumenata bavi ljudskim pravima lica lišenih slobode.

• Zakon propisuje određene obavze maloljetnika koje se odnose na poštivanja kućnog reda i drugih pravila ustanove u kojoj borave. Kršenje spomenutih pro-pisa iziskuje disciplinsko tretiranje maloljetnika.

• Zakon prediviđa da u tužilaštvu i sudu postoje odjeljenja za maloljetnike, u čijem radu učestvuju i stručni savjetnici sa posebnim zadacima u postupku koji se vodi prema maloljetniku (misli se na socijalne

Mr. Vildana Vranj, viši asistent na Katedri za krivično pravo, Pravni fakultet u Sarajevu.

Alma Kovačević, predsjednik Udruženja altruista "Ispočetka", nezavisni ekspert za monitoring

kazneno-popravnih ustanova, policijskih stanica i neuropsihijatrijskih ustanova gdje su lica mimo svoje

volje lišena slobode

Mirovne novosti 11

pedagoge-defektologe, socijalne radnike i psiho-loge).

• Prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela mogu se primijeniti odgojne preporuke za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, a za krivična djela za koja je zapriječena kazna zatvora preko pet godina ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela.

• Posebno poglavlje u zakonu su krivična djela na štetu djece i maloljetnika. Ovim odredbama nastoji se pružiti adekvatna zaštita žrtvama u toku postupka. U tom smislu, a po uzoru na savremena zakonodavst-va, predviđeni su posebni oblici ispitivanja djece i maloljetnika kao žrtava specifičnih krivičnih djela.

U kreiranju rješenja koja se odnose na lišavanje slobode i pritvaranje maloljetnika, a koja su navedena u Zakonu, uzeti su u obzir odgovarajući međunarodni standardi o zaštiti prava na slobodu. Isto tako rješenja o položaj malol-

jetnika u toku izdražavanja kazne maloljetničkog zatvora odnosno zvodskih mjera, prate preporuke i standarde koje propisuju međunarodni dokumenti.Obezbjeđivanje uslova primjene Zakona o zaštiti i postu-panju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku na nivou Federacije BiH u praksi bit će težak, ali neophodan zadatak. Prema dosadašnjim istraživanjima, zatim obzi-rom na strukturu učinjenih krivičnih djela, te primjenu principa postupnosti i srazmjernosti, dolazi se do zaključka da je mali broj maloljetnika koji zahtijevaju instituciona-lni tretman. U pravilu, radi se o recidivistima kod kojih su primarna i sekundarna prevencija zatajile. Udruženje al-truista „Ispočetka“ će se zalagati u hitnom pomaganju i preduzimanju niza aktivnosti u cilju poboljšanja postojećih i obezbjeđivanju novih uslova za provedbu Zakona zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u BiH, ako taj Zakon bude usvojen.

Svjetski Dan akcije i molitve za djecu obilježen u BiH

Grupa mladih Međureligijskog vijeća Svi Zajedno, u saradnji s međunarodnom organizacijom Global Network of Religions for Children (GNRC) obilježila je Dan molitve i djelovanja za djecu (Day of Prayer and Action for Chil-dren – DPAC), 18. novembra 2012. godine ispred BBI Centra. Zbog svakodnevnog porasta nasilja nad djecom obilježavanje ovogodišnjeg DPAC-a posvećeno je borbi protiv nasilja nad djecom.

Na Trgu djece djece Sarajeva se pored članova grupe Svi Zajedno okupilo više od 50 osnovnoškolaca koji su imali priliku da se kreativno izraze, crtaju, pišu poruke mira i izrađuju origami ždralove. Djeca su pravila čestitke u kojima su čestitali Dan djece, pisali poruke mira, te ih zatim poklanjali prolaznicima. Ždralove, simbole mira su također poklanjali prolaznicima, a roditelji su imali priliku da se informišu o pozitivnim stilovima roditeljstva i saznaju nešto više o različitim oblicima nasilja.Pored toga bio je postavljen "Peace Wall" na kome su građani mogli da izraze svoje stavove o ovoj temi i upute poruku mira. Teatarska grupa "Confero" je svojim performansom na simboličan način skrenula pažnju na problematiku nasilja i uputila poruku protiv bilo kojeg oblika nasilja nad djecom. Cijeli događaj je bio popraćen brojnim televizijskim, radijskim i novinskim kućama, te se nadamo da smo i putem medija uspjeli skrenuti pažnju na problem nasilja nad djecom.Dan molitve i djelovanja za djecu obilježava se svakog 20. novembra s ciljem senzibiliziranja ljudi različitih vjera, kako bi zajedničkim djelovanjem radili na ostvarenju boljeg života za svu djecu. 20. novembar je Svjetski dan djece koji se obilježava odlukom Ujedinjenih naroda od 1954. godine, a od 1989. godine obilježava se i kao dan usvajanja Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta.Svjetski dan molitve i akcije za djecu prvi put je obilježen 2008. U 2009-toj više od 9000 ljudi u 29 gradova iz 22 zemlje sudjelovalo je u obilježavanu ovog dana. Dok je 2010. obilježen u 47 zemalja kroz 69 događaja s više od 33.000 sudionika iz cijelog svijeta. U 2011. postignut je rekordan broj od 96 aktivnosti koje su realizirane u 72 zemlje širom svijeta.U BiH ovaj događaj se obilježava od 2010. godine kada je prvi put upriličena proslava od strane GNRC BiH. Dok je prošle godine ovaj datum obilježen u tri grada i to u Sarajevu u organizaciji GNRC BIH, zatim Mostaru u organizaciji „Svi Zajedno" grupe mladih Međureligijskog vijeća u BiH i u Doboju od strane nevladine organizacije Šesto čulo.Sudjelovanjem u obilježavanju ovog međunarodnog dana BiH se uvrstila na svjetsku listu zemalja koje nastoje aktivno djelovati u rješavanju problema djece i poboljšati kvalitetu njihovog života, te na taj način osigurati bolju budućnost vlastite zemlje.

Mirovne novosti 12

Otvori oči, ovo je i tvoja prošlost

U okviru regionalnog programa „Edukacija za ljudska prava i aktivno građanstvo na Za-

padnom Balkanu“, a u organizaciji Helsinškog odbora za ljudska prava u Republici Srpskoj (HORS) realizuje se projekat pod nazivom „Otvori oči, ovo je i tvoja prošlost“. Osnovni cilj ovog projekta je da ohrabri mlade ljudi iz Bijeljine, Brčko Distrikta BH i Tuzle i da im pruži podršku u pokretanju neophodnog dijaloga o zajedničkoj nedavnoj prošlosti u kojoj su se dešavala teška kršenja ljudskih prava. Kroz aktivnosti projekta, mladi ljudi imaju priliku učiti o prošlosti kroz faktografiju ali i kroz iskustva svje-doka vremena i žrtava ratnih zločina i kršenja ljudskih prava u periodu od 1992. do 1995. godine u pomenute tri lokalne zajednice. Tokom Škole solidarnosti, koja je predstavljala uvod u projekat, mladi su učili o kon-ceptu Tranzicijske pravde i njenom značaju za bosanskohercegovačko društvo u cjelini, o obascima zločina počinjenim u ove tri lokalne zajed-

nice, te o ulozi mladih u procesima uspostavljanja odnosa i odgovor-nosti za nedjela počinjena u ne-davnoj prošlosti. Pored teoretskih znanja i konkretnih vještina, koje su imali priliku steći tokom Škole, mladi su posjetili mjesta stradanja u ove tri lokalne zajednice, te su u razgovorima sa svjedocima vre-mena i žrtvama tih zločina imali priliku spoznati i ljudsku i vrlo ličnu dimenziju patnji koje su rezultat događaja i politika tokom 90-tih na tim prostorima i koji i danas imaju veliki uticaj na pojedinačne živote ali i na zajednice u kojim živimo. Iako mladi, koji su tek rođeni u vrijeme kada su se dešavali teški zločini ili čak neposredno nakon njih, nemaju ni direktnu ni in-direktnu odgovornost za samo činjenje tih nedjela, oni snose odgovornost za svoj odnos prema događajima iz nama zajedničke prošlosti, sada i ubuduće. Na njima je izbor da li će u postojećem bosanskohercegovačkom društvenom i političkom okruženju

biti dio zajednica koje i dalje negiraju počinjene zločine i prizanju samo žrtve iz sopstvene etničke grupe, uprkos utvrđenim činjenicama, ili će se odlučiti da budu drugačiji, prihvatajući prošlost kao činjenično stanje i zalažući se za pevazilaženje po-sljedica nasilja iz prošlosti zarad boljih odnosa unutar podijeljenog bosanskohercegovačkog društva. “Prije uključivanja u ovaj projekat nisam znala da postoje ljudi u Republici Srpskoj kojima je stalo da zločini počinjeni na ovoj teritoriji izađu na vidjelo.

To je prvi i najveći čin koji me već na samom početku projekta oduševio. Na ovoj Školi sam imala priliku vidjeti i čuti ono što do sada nisam znala, a tiče se i mene i svih građana ove države. Ono sto je jako bitno je to da sam saznala blisku ratnu prošlost naše zemlje koja se često u javnim razgovorima izbjegava ili pak namješta u korist pojedinca. Nas zadatak ,kao i zadatak svih Bosanaca i Hercegovaca je da se suočimo sa prošlošću i da iznesemo realnu i jedinstvenu verziju te prošlosti. Sh-vatila sam da je krivica individualan čin, a ne čin čitavog naroda.” Adnela Ahmičić, učesnica programa Tokom decembra, u saradnji sa svo-jim nadležnim profesorima/icama i drugim predstavnicima škola iz kojih dolaze, a uz podršku Helsinškog odbora, ovi mladi ljudi će realizovati izložbe i akcije koje tretiraju tema-tiku i sadržaje Škole solidarnosti. Po završetku ovih aktivnosti, u januaru će se emitovati i TV emisija, koja će sumirati njihova iskustva i planove za nastavak zajedničkog rada i zalag-anja. Program je finansijski podržan od strane Ambasade SAD-a u BiH.

Napisala: Aleksandra Letić

Mirovne novosti 13

Sjećanje na osobe lišene svojeg najtemeljnijeg ljudskog prava – prava na životLjudska prava podrazumijevaju niz neotuđivih temeljnih prava os-obe koja osoba ima samim tim što je – ljudsko biće. Ljudska prava se odnose na svaku osobu bilo gdje u svijetu i ne poznaju klasu, spol ili društveni status.Svakog 10. decembra međunarodna zajednica obilježava Međunarodni dan ljudskih prava. Na ovaj dan 1948. godine je Gen-eralna skupština Ujedinjenih Naroda usvojila Univerzalnu deklara-ciju o ljudskim pravima. Službeno deklaracija nastupa 1950. godine, nakon što je skupština donijela rezoluciju 423 (V) pozivajući sve države i zainteresirane organizacije da usvoje 10. decembar kao Dan ljudskih prava.Jedno od temeljnih ljudskih prava priznatih međunarodnim zakonima i konvencijama je pravo svake osobe da ne bude podvrgnuto prisilnom nestanku. Pod „prisilnim nestankom“ se podrazumijeva hapšenje, pritvaranje ili otmica osoba od strane, ili uz ovlaštenje, podršku ili prih-vatanje države ili neke političke organizacije, nakon čega slijedi odbijan-je da se prizna to lišavanje slobode ili da se pruži informacija o sudbini tih osoba, sa ciljem njihovog lišavanja zakonske zaštite. No, kada se ovakvi zločini i kršenja ljudskih prava ipak dogode, po-rodice nestalih imaju pravo da znaju sudbinu svojih nestalih članova, mjesto njihovog trenutnog boravišta, ili ako su mrtvi prilike i uzrok njihove smrti i mjesto ukopa; a ako je mjesto ukopa poznato oni imaju pravo da potražuju posmrtne ostatke svojih srodnika.Pored toga, svaka vlada ima dužnost da preduzme odgovarajuće mjere kako bi se počinjeni zločini istražili a odgovorni priveli pravdi, budući da prema međunarodnim zakonima prisilni nestanak pred-stavlja zločin protiv čovječnosti. Na Zapadnom Balkanu, pitanje nestalih osoba još uvijek je jedno od najtežih posljedica oružanih sukoba i najvećih kršenja ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji krajem prošlog stoljeća, tokom čega se smatra da je oko 40.000 osoba nestalo, od kojih 30.000 u Bosni i Hercegovini. Uprkos velikim naporima koje su uložile lokalne vlasti i međunarodna zajednica i uprkos činjenici da su ostaci preko dvije trećine od nave-denih 40.000 osoba pronađeni, identificirani i vraćeni porodicama – porodice još oko 13.000 osoba u regionu još uvijek čekaju na bilo kakav odgovor. U Bosni i Hercegovini, Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) od 1996. godine pomaže lokalnim vlastima u kreiranju održivog procesa za lociranje i identifikaciju nestalih osoba. ICMP je također pružio direktnu pomoć kroz DNK-identifikaciju 14.112 osoba. Dodatnih 8.000 slučajeva nestalih osoba je zatvoreno prije početka ICMP-ovog projekta DNK-identifikacije. Vlasti u BiH i vlade u regionu moraju preduzeti sve mjere kako bi preostalih više od 9.000 nestalih osoba u BiH bilo pronađeno. Is-tovremeno, dok vlasti nastavljaju raditi na pitanju nestalih osoba, porodice nestalih moraju postati svjesne činjenice da sve nestale osobe neće biti nađene i da će u narednim godinama proces pronalaženja nestalih osoba postajati sve teži.U skladu sa Zakonom o nestalim osobama BiH koji je donešen 2004. godine, porodice nestalih osoba imaju pravo na ostvarenje odgovarajuće odštete. Međutim, Fond za pomoć porodicama nesta-lih još nije kreiran, čime je Zakon o nestalim osobama prekršen. ICMP poziva vlasti u BiH da smjesta implementiraju odredbu o na-vedenom fondu.

ICMP poziva vlasti u regionu da pruže informacije o ilegalnim mjes-tima ukopa kojima raspolažu i da intenziviraju razmjenu podataka sa ostalim vladama u regionu, te da uspostave transparentan proces lociranja i identificiranja nestalih osoba, u najboljem interesu svojih građana. ICMP također poziva organizacije civilnog društva koje se bave ljudskim pravima da izvrše pritisak na svoje vlade kako bi se postigao navedeni cilj. Rješavanje pitanja nestalih osoba je značajan dio procesa društvenog oporavka i pomirenja, te – kako su to poro-dice nestalih naglasile u mnogo navrata – predstavlja teret koji ne smijemo ostaviti na plećima našoj djeci.Na ovaj važni dan, Međunarodni dan ljudskih prava, sa skrušenošću se sjetimo svih osoba nestalih u oružanim sukobima koji su „izbri-sani“ samo zato što su pripadali pogrešnoj nacionalnosti, vjeri, rasi, klasi, spolu ili političkoj opciji. Setimo se svih onih koji su lišeni svo-jeg najosnovnijeg ljudskog prava, prava na život.

PORODICE MOGU PROVJERITI STATUS DNK-ANALIZE NJIHOVIH NESTALIH SRODNIKAICMP posjeduje bazu podataka sa 150,000 genetičkih profila. Na ICMP-ovoj internet-stranici zainteresovani mogu provjeriti status nestalog srodnika ili prijaviti novu nestalu osobu. Molimo otvorite www.ic-mp.org i posjetite naš Centar za upite o nestalim osobama. Na našoj stranici možete preuzeti i Vodič za porodice nestalih u Bosni i Hercegovini. Ako želite anonimno prijaviti informaciju o ile-galnom mjestu ukopa molimo pozovite Institut za nestale osobe BiH na 080 02 01 07.

O ICMP-uMeđunarodna komisija za nestale osobe je osnovana na inicijativu američkog predsjednika Bila Clintona 1996. godine, nakon samita zemalja grupe G-7 održanog u francuskom gradu Lyonu. Njen glavni zadatak je da obezbijedi saradnju vlada na lociranju i identifikovan-ju osoba nestalih tokom oružanih sukoba ili kao rezultat kršenja ljudskih prava. Osim toga, ICMP podržava rad drugih organizacija, podstiče uključivanje javnosti u ove aktivnosti i aktivnsti na odavan-ju počasti nestalim osobama. Sjedište ICMP-a je u Sarajevu.

Mirovne novosti 14

Evropo probudi se, vrijeme je za akciju!Oko 95 aktivista/kinja iz više od 30 evropskih zemalja okupilo se, u periodu od 12. do 17. novembra 2012. u Finskoj, na UNITED-ovoj konfenciji pod geslom „Evropo probudi se, vrijeme je za akciju! Kreativni pristupi borbi protiv diskrimi-nacije“. Među učesnicima koji su disku-tovali o antidiskirminaciji u obrazovanju, volontiranju, pravima migranata, Romima, online aktivizmu i kreativnim pristupima u borbi protiv rasima, bila je i predstavnica Helsinškog parlamenta građana Banjaluka Ivana Stanković. Ivana je aktivno učestovala u artivističkoj grupi koja je „ispitivala“ ulogu umjetnosti u kreiranju boljeg i tolerantnijeg društva i mogućnosti da se kroz različite oblike umjetničkog izraza suprotstavi nasilju, ra-sizmu, nepotizmu, nacionalizmu i drugim izmima. Grupa je razmijenila iskustva, izlistala osobe koje su kroz umjetnost u posljedn-jem stoljeću napravili promjene u društvu

(kao što su Martin Luter King, Roza Parks, Džon Lenon i njegova pjesma Give Peace the Chance, Čarli Čaplin i njegov film „Veliki diktator“ u kojem parodira ulogu Adolfa Hitlera), identifikovala različite forme umjetnosti koje mogu uticati na promjene u društvu i podizanju svijesti javnosti o diskriminaciji kao što su grafiti, strip, filmovi, slike, muzika, performansi, pozorište, itd. Kolege iz Rusije prezentovali su svoj pro-jekat kroz koji su, u saradnji sa evropskim umjetnicima, osmišljavali i štampali stri-pove u kojima problematizuju sve oblike diskriminacije sa kojima se danas susreću građani građanke Rusije (www.respect.com.mx/en), dok su predstavnici češke delegacije predstavili postere, napravljene u saradnju sa umjetnicima sa Balkana, ko-jima problematizuju pitanja balkanskog/evropskog identiteta (www.rmv.cz/en). Predstavnik Tupilak organizacije (www.tupilak.org) iz Švedske, govorio je o

švedskim iskustvima u promociji i zaštiti ljudskih prava, a kao primjer uspješnog aktivističkog djelovanja naveo je pravno regu-lisanje prava LGBTIQ populacije čime je ovoj popu-laciji u Švedskoj omogućeno da sklapaju istopolne brakove i usvajaju djecu. Pored predavanja predstavnika finskih nevladinih i vladinih tijela uključenih u borbu protiv diskriminacije, pro-gram konferencije podrazumijevao je i edukativne radion-ice svrstane u dve grupe: akcijski kuvar i NGO opstanak. Na ovim radionicama učesnici su saznavali o različitim alatima aktivizma. Posebno su se izdvojile radionice strateškog

spora u kojima su učesnici upoznati sa pravnim sredstvima dokazivanja diskrimi-nacije, kao i radionica „Žive biblioteke“, jednog od projekata organizacije Al-lianssi (www.alli.fi/english) . Korporativna društvena odgovornost prezentovana je u sklopu radionica o NVO opstanku i promo-ciji odgovornog poslovanja. Konferencija u Finskoj, kao i prethodne UNITED konferencije, pokazala je da su mladi ljudi širom Evrope spremni da zajed-no rade na promociji ljudskih prava i borbi protiv svih vidova diskriminacije bazirane na nacionalnoj, etničkoj, polnoj, rasnoj ili nekoj drugoj osnovi. Prošla UNITED konferencija održana je u Turskoj, a naredna je planirana za maj 2013. godine u Litvaniji.

ANTRFILEUNITED for Intercultural Action je mreža koja okuplja pojedince i organizacije iz 46 evropskih zemlja u borbi protiv rasima, nacionalizma, fašizma, disriminacije i marginalizacije azilanata. Mreža je aktivno uključena u obilježavanje 21. marta - Međunarodnog dana borbe potiv svih oblika rasne diskriminacije, 9. novembra - Međunarodnog dana protiv fašizma i antisemitizma koji podsjeća na početak pogroma Jevreja u Njemačkoj uoči 2. svjetskog rata i 20. juna - Međunarodnog dana izbjeglica. Evropska imigrantska poli-tika rezultira je, prema UNITED-u, smrću više od 13000 ljudi u pokušaju ulaska u „Evropsku tvrđavu“. „ Ako smrt 13000 ljudi ne probudi evropsku savjest, šta će je probuditi“, pitaju u UNITED-u.

Piše: Ivana Stanković, Helsinški parlament građana Banja Luka

Mirovne novosti 15

Akcija čišćenja 9.9.2012. - Let’s Do It

Akcija čišćenja 9.9.2012. je završena. Akcija u Bosni i Herce-govini pod nazivom “Let’s Do It – očistimo zemlju za 1 dan” najveća je akcija u (h)istoriji BiH posvećena prvenstveno

čišćenju ilegalnih deponija smeća u jednom danu, ali i čišćenju zelenih površina i drugih prirodnih vrijednosti, odnosno zaštićenih područja.Odziv građana i omladine je bio zadovoljavajući, obzirom da je u općini Konjic bilo 28 volontera. Jablanica je ipak brojala više: 31 volonter, 7 sati čišćenja, cca. 250 kesa smeća.Organizovane su dvije grupe, gdje je jedna grupa čistila gradski park, stadion u Rasadniku i područje oko Stare opštine i područje oko Srednje škole. Druga grupa je čistila lokacije putem Djevora (proširenja, Oštro Bogno, „dedina klupa“), Glogošnice (stadion, de-ponija kod kapele), brane u Šanici, Bijele/Ravne (deponije) i putem u Donjoj Jablanici (parking i dvije deponije prema polju).Ostale su dvije lokacije neočišćene, te se nadamo da ćemo u nekom idućem periodu i to riješiti.Na kraju akcije je posađeno jedno stablo “jablana” kao znak imena Jablanice (lokalitet Glogošnica) i kao simbolični znak rađanju novih

stabala, a Međunarodni centar za djecu i omladinu “FORTIS” u na-rednom periodu ima u planu posaditi jablanove u dijelu grada.Osjeti se i dalje ta energija koja nas je povezala sve danas u Bosni i Hercegovini, energija koja je postavila temelj ka ljepšoj i čistijoj Bosni i Hercegovini.Zahvalna sam i ponosna na članove lokalnog tima i smatram da svi oni koji su kročili u deponiju u Ravnoj/Bijeloj su istinski heroji.ONI BEZ KOJIH AKCIJA NE BI USPJELA SU:

1. Općina Jablanica – općinski načelnik Salem Dedić2. Turski LOT tim – komandir Haluk Sak3. Viva Pizzeria4. Motel Maksumić5. TR Tarik6. Firma Titan7. Radnja Metal8. Jablanica-bus

Slike možete pogledati na oficijelnoj stranici lokalnog partnera www.centar-fortis.org ili na istoj Facebook stranici.

Piše: Indira Čilić, koordinator za općinu Jablanica

Masline umjesto zidovaOmladinski studio Mostarskog teatra mladih 1974 izražavajući jasan bunt protiv svih podjela u kojima mladi ljudi žive i odrastaju, a istovremeno progovarajući o željama i nadanjima za budućnost kreirali su predstavu „Maslinova grana“. Putuju, igraju i svijetu poručuju šta neće i šta žele. Poslije svake predstave sade drvo masline, te i na taj način odašilju poruke pomirenja, ljubavi i toleran-cije. Odjek do sada izvedenih pred-stava i svih aktivnosti oko predstava ponukao ih je da kreiraju projekat "Maslinova grana" čiju realizaciju u partnerstvu žele ponuditi omladins-kim organizacijama, koje dijele ideje i misiju mira, iz Bosne i Hercegovine.Ideja je sadnja masline u svim graničnim opštinama BiH (Neum, Čapljina, Ljubuški, Grude, Posušje, Tomislavgrad, Livno, Bosansko Gra-hovo, Bihać, Cazin, Velika Kladuša, Bužim, Bosanska Krupa, Novi Grad, Kostajnica, Kozarska Dubica, Gradiška, Srbac, Derventa, Brod, Odžak, Šamac, Orašje, Domaljevac, Brčko, Bijeljina, Zvornik, Bratunac, Srebrenica,

Višegrad, Rudo, Čajniče, Foča, Gacko, Bileća, Trebinje, Ravno).- Uz sadnju masline igrala bi se predstava „Maslino-va grana“, a nakon svake izvedbe predstave vodio razgovor o pomirenju, toleranciji, ljubavi...- Uz predstavu bi otvarali izložbu o projektu i toku realizacije projekta. Tim povodom sa lokalnim organizacijama potpisivali bi ugovore o partnerstvu.- Kompletan tok realizacije projekta snimali bi i na kraju montirali do-kumentarni film. Štampali bi i foto monografiju i na kraju priredili izložbu fotografija o realizaciji cjelokupnog projekta. - Želja je projektom pokrenuti kampan-ju koja bi mogla rezultirati ultimativnim zahtjevom mladih za rješavanjem njihovih problema formulisanih u razgovorima nakon izvedbi predstave.- Održati završni okrugli sto o poru-kama proisteklim iz projekta

„Maslinova grana“Umjetničko – pedagoško vodstvo: Amra PrutinaPredstava nastala u okviru projekta Balkanska teatarska mrežaIgraju: Taida Heljić, Merjema Macić, Ali Kamer Aksoy, Alem Neziri, Anela Bašić, Maja Fišić, Sanita Bašić, Amila Zulović i Adna Maksumić.Predstava je na 10 Festivalu srednjoškolskog teatra BiH, održanom u Travniku ove godine dobila nagradu za originalnu ideju.

Autorica teksta: Amra Prutina

Ovaj dokument je pripremljen uz pomoć Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država (USAID).Stavovi autora izraženi u ovoj publikaciji ne moraju odražavati stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.

Novo muzičko odjeljenje u OŠ „Vareš“ približava djecu iz podijeljene školeU OŠ „Vareš“ u Varešu 27. novembra ot-voreno je odjeljenje muzičke škole pri ovoj školi, čime se pravi korak unapri-jed ka integriranom obrazovanju. Ot-varanje zajedničkog muzičkog odjeljen-ja je rezultat projekta „Obrazovanje za socijalnu koheziju BiH na putu ka EU“ koji je u protekle tri godine implementi-ralo Ministarstvo za obrazovanje, nau-ku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona, preko Pedagoškog zavoda Ze-nica, u saradnji sa organizacijom Save the Children. Projekat ima za cilj da obezbijedi pravičan pristup inkluzivnom i kvalitet-nom obrazovanju sve djece, sa poseb-nim naglaskom na djecu iz ranjivih i isključenih skupina na području Zeničko-dobojskog kantona, te da pro-movira toleranciju i poštivanje različitosti kroz obrazovni sistem i društvo. Otvaranje odjeljenja muzičke škole je jedna u nizu projektnih aktivnosti koje doprinose postizanju ovog cilja. Osnivanje zajedničkog odjeljenja muzičke škole je korak naprijed ka integraciji djece iz podijeljene osnovne škole „Vareš“, kroz vannastavnu aktivnost koja se provodi za djecu pripadnike hrvatskog i bošnjačkog naroda istovremeno, doprinoseći na taj način međusobnom upoznavanju i suživotu djece u ovoj zajednici. Kako bi se ovo ostvarilo uloženi su zajednički na-pori. Save the Children je obezbijedio materijalnu podršku za nabavku muzičkih instrumenata i neophodne opreme, Mini-starstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona omogućilo je osnivanje odjeljenja muzičke škole, a osnovna škola „Vareš“ je obezbijedila uvjete potrebne za realizaciju nastave. Od septembra 2012. godine, 19 učenika-ca je upisano na odsjek za klavir, dok je za narednu godinu planirano otvaranje odsjeka za gitaru te proširivanje na druge odsjeke/klase u ovoj školi.Svi učesnici u projektu pokazali su spremnost i dali su punu podršku ovoj projektnoj aktivnosti u OŠ ‘Vareš’, koja doprinosi jačanju međusobnog uvažavanja, tolerancije, komunikacije i njegovanju multikulturalnosti kao bogatstva BiH.