© R

oute

55 /

Shut

ters

tock

.com

Misije EGSO-a za utvrđivanje činjenica o situaciji u kojoj se nalaze izbjeglice sa stanovišta organizacija civilnog društva

OBJEDINJENO IZVJEŠĆE

Europski gospodarski i socijalni odbor

HRREG.NO. BE - BXL - 27

Rue Belliard/Belliardstraat 991040 Bruxelles/Brussel

BELGIQUE/BELGIË

Izdavač: Odjel za posjete i publikacijeEESC-2016-14-HR

www.eesc.europa.eu

© Europska unija, 2016Umnožavanje je dopušteno pod uvjetom da se navede izvor.

Europski gospodarski i socijalni odbor

1/14

MISIJE EGSO-a ZA UTVRĐIVANJE ČINJENICA O STANJU U VEZI S

IZBJEGLICAMA

IZ PERSPEKTIVE ORGANIZACIJA CIVILNOG DRUŠTVA

(prosinac 2015. – siječanj 2016.)

Objedinjeno izvješće

16. ožujka 2016.

KLJUČNE PORUKE

Europski gospodarski i socijalni odbor neizmjerno cijeni važnu ulogu civilnog društva u trenutnoj

izbjegličkoj krizi. Bez njegova djelovanja tragična humanitarna situacija koja je nastala u mnogim

europskim zemljama mogla je dovesti do još katastrofalnijih posljedica.

Slijedom svoje predanosti da bude glas uključenih strana, EGSO je organizirao 11 misija za

utvrđivanje činjenica – u Austriji, Švedskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Hrvatskoj, Sloveniji,

Italiji, Malti, Poljskoj i Bugarskoj. Na temelju rezultata tih misija, kao i bogatog iskustva svojih

članova, EGSO, kao predstavnik i zagovornik organiziranog civilnog društva, državama članicama i

institucijama EU-a prenosi ključne poruke za rješavanje izbjegličke krize:1

a. Europska unija i države članice moraju zajednički raditi na uspostavi istinskog zajedničkog

europskog sustava azila, u skladu s člankom 78. EFEU-a, kao i na ostvarivanju poštene

raspodjele izbjeglica. Potrebno je jačati i na pravilan način provoditi zajedničke kriterije EU-a

za utvrđivanje prava određene osobe na međunarodnu zaštitu.

b. Uredbu iz Dublina potrebno je preispitati uzimajući u obzir činjenicu da su prve zemlje u koje

stižu izbjeglicama često samo tranzitne zemlje.

c. Europska unija i države članice trebale bi namijeniti dovoljno nacionalnih resursa (osoblje,

financijska sredstva i infrastruktura) za prihvat izbjeglica i pružanje pomoći. Ako organizacije

civilnog društva ispunjavaju zadaće država članica, kao što je često slučaj, vlade bi im trebale

osigurati odgovarajuću naknadu. Nadalje, organizacijama civilnog društva potrebno je

osigurati jednostavniji pristup financijskim sredstvima EU-a.

d. Države članice odgovorne su za provedbu obaveznih zahtjeva Ženevske konvencije.

Europsko vijeće, Europska komisija i Europski parlament trebali bi preuzeti odgovornost za

aktivnu potporu državama članica kako bi im se omogućilo rješavanje problema izbjegličke

krize.

1

Potrebno je napraviti jasnu razliku između izbjeglica u smislu Ženevske konvencije i državljana trećih zemalja koji nemaju pravo

na zaštićeni status. Navedene ključne poruke odnose se na izbjeglice.

2/14

e. Potrebno je očuvati postignuća schengenskog sustava. Učinkovite kontrole na vanjskim

granicama preduvjet su za očuvanje tog sustava. U skladu sa Ženevskom konvencijom,

osiguravanje granica ne smije podrazumijevati zatvaranje vrata onima kojima je zaštita

potrebna iz humanitarnih razloga.

f. Izbjeglice trebaju sigurne i regularne rute za dolazak u EU kako bi se izbjegli novi smrtni

slučajevi, kršenje ljudskih prava i izloženost krijumčarenju i trgovini ljudima. Potreban je

koordiniraniji pristup svih uključenih europskih i međunarodnih dionika.

g. Europska unija i države članice trebaju pružati potporu izbjeglicama u zemljama koje graniče

s područjima sukoba.

h. Informativne kampanje trebaju odvraćati gospodarske migrante od dovođenja svog života u

opasnost pri pokušaju dolaska u EU. Potrebno je provoditi naloge za vraćanje osoba čiji su

zahtjevi za azil odbijeni. Priče povratnika trebaju služiti kao preventivno sredstvo i pobijati

pristrane informacije koje šire krijumčari.

i. Potrebno je proširiti mandat i povećati resurse Frontexa kako bi se unaprijedile operacije

traženja i spašavanja. Frontex bi trebao imati veću ulogu u registraciji na vanjskim granicama.

j. Kako bi mehanizam za premještanje postao u potpunosti funkcionalan, registracija na

vanjskim granicama Europe mora biti obavezna, svi planirani centri za prihvat i registraciju

trebaju postati operativni i djelovati non-stop te je potrebno razmotriti povećanje njihova

broja. Države članice trebaju ispuniti obećanje u pogledu osiguravanja osoblja u centrima za

prihvat i registraciju te staviti na raspolaganje dodatne resurse.

k. Tražitelji azila trebaju po dolasku imati pristup ažuriranim informacijama o svojim pravima i

obvezama na jeziku koji razumiju. Izbjeglicama, posebice najugroženijim među njima, i

volonterima koji s njima rade potrebna je odgovarajuća psihološka pomoć. Na mjestima

dolaska potrebno je osigurati zdravstvene usluge.

l. Suradnju i koordinaciju među organizacijama civilnog društva te između njih i njihovih vlada

potrebno je unaprijediti i profesionalizirati kako bi se osigurala njihova održivost. Države

članice moraju uspostaviti jasnu podjelu odgovornosti na području prihvata i pružanja pomoći

izbjeglicama, u čemu često sudjeluju različiti sektori, te osigurati koordinaciju javnih vlasti na

različitim razinama.

m. EU bi trebao uložiti veći trud u koordinaciju humanitarnih napora i osiguravanje veće

prisutnosti i vidljivosti EU-a u zemljama koje su glavno odredište izbjeglica – primjerice,

preko odjela Europske komisije za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu (ECHO) ili sličnog

tijela.

3/14

n. Potrebno je na odgovarajući način uzeti u obzir pitanja koja zabrinjavaju lokalno

stanovništvo. Međutim, govor mržnje, dezinformacije o izbjeglicama i ksenofobne izjave

potrebno je odlučno suzbiti, dok se mora naglašavati pozitivan doprinos izbjeglica kako bi se

promijenila njihova slika u medijima. Izbjeglice ne treba doživljavati kao prijetnju, već kao

priliku za europski gospodarski i socijalni model.

o. Više nego ikad prije važno je provesti snažne gospodarske politike kako bi se potaknuo rast i

otvorila radna mjesta za sve. Već sama pomoć izbjeglicama i njihovoj integraciji predstavlja

gospodarski poticaj. Rast i zapošljavanje pomažu u suzbijanju neprijateljstva prema

izbjeglicama.

p. Održive dugoročne integracijske politike koje obuhvaćaju analizu i priznavanje kompetencija,

obrazovanje i osposobljavanje, uključujući građansko obrazovanje i tečajeve jezika, moraju se

primijeniti što prije ako se želi ostvariti pozitivan ishod postupka azila. U suradnji sa

socijalnim partnerima potrebno je poticati sudjelovanje na tržištu rada. Ulaganje u

integracijske mjere isplatit će se srednjoročno i dugoročno, dok bi šteta nastala izostankom

integracije bila golema.

EGSO je nakon misija za utvrđivanje činjenica bolje pripremljen da pruži doprinos rješavanju

izbjegličke krize, kao i izradi politika za integraciju izbjeglica. Kao predstavnik organiziranog

civilnog društva, EGSO će prenositi njegove potrebe, primjedbe i preporuke institucijama EU-a,

europskim građanima i njihovim organizacijama. Uz naše stručno znanje, zajedno s europskom i

globalnom perspektivom, EGSO će dodatno doprinijeti razvoju politika EU-a na području azila i

migracija.

Uvod

Progon, sukobi i siromaštvo natjerali su više od milijun osoba da 2015. godine potraže sigurnost u

Europi, i to nakon što su, prkoseći smrti, putovali morem i kopnom. Ukupno 57 % činili su Sirijci u

bijegu od rata u svojoj zemlji. Afganistanci su činili 24 %, dok je Iračana bilo 9 %. Ostali su bili iz

zemalja kao što su Pakistan, Eritreja i Somalija.2 Velika većina stigla je do Europe putujući preko

Sredozemlja i pristižući uglavnom u Grčku i Italiju. Od ukupnog broja osoba 3735 ih je nestalo te se

smatra da su se utopile.3 Nažalost, za one koji su preživjeli dolazak u Europu rijetko se pokazao

krajem patnji i teških uvjeta. Loši uvjeti prihvata, krijumčari, pljačkaši, slučajevi korupcije te nasilja

koje su provodili policijski i granični službenici, iznimno nepovoljni vremenski uvjeti, zatvorene

granice, kontrola putovnica i sve veće neprijateljstvo europskih građana samo su neke od teškoća s

kojima su se susretali muškarci, žene i djeca u potrazi za utočištem u Europi.

2

UNHCR, Regionalni odgovor na izbjegličko i migrantsko pitanje za Europu 2016., objavljeno 26. siječnja 2016.

3 http://www.unhcr.org/5683d0b56.html.

4/14

Odgovarajuća reakcija na dolazak velikog broja migranata 2014. i 2015. godine često je predstavljala

izazov za javna tijela nadležna na nacionalnoj i regionalnoj razini. Volonteri, donatori, organizacije

civilnog društva i lokalne vlasti često su imali značajnu ulogu u različitim fazama postupka azila. U

nekim su slučajevima lokalni gradonačelnici prekoračili svoje odgovornosti kako bi izvršili zadaće

koje inače trebaju ispunjavati nacionalne i regionalne vlasti, a uloga civilnog društva bila je zamjetna

te je i dalje ključna. U nekim su se zemljama lokalne vlasti u pograničnim regijama znatno zadužile

kako bi financirale svoje napore.

U prosincu 2015. i siječnju 2016. izaslanstva EGSO-a posjetila su jedanaest država članica EU-a

(posjet Turskoj planiran je za ožujak) radi susreta s organizacijama civilnog društva koje rade s

izbjeglicama i migrantima kako bi se utvrdili problemi, potrebe, neuspjesi, uspješni modeli i primjeri

najbolje prakse različitih aktera u trenutačnoj izbjegličkoj krizi s krajnjim ciljem doprinošenja izradi

politika EU-a. Svako izaslanstvo činila su tri člana, uz podršku tajništva EGSO-a. Izaslanstva su

posjetila Austriju, Bugarsku, Grčku, Hrvatsku, Italiju, Mađarsku, Maltu, Njemačku, Poljsku,

Sloveniju i Švedsku te se sastala sa sveukupno 183 dionika, uglavnom iz organizacija civilnog

društva.

Ovo objedinjeno izvješće pruža pregled glavnih zaključaka izaslanstava s osobitim naglaskom na

preporukama za politike radi suočavanja s izazovima trenutačne izbjegličke krize i dugoročne

integracije osoba pod međunarodnom zaštitom. Objedinjeno izvješće dopunit će se detaljnim sažetim

izvješćima o jedanaest posjeta zemljama.

1. Smanjenje broja (nepropisnih) dolazaka

Čimbenici zbog kojih dolazak velikoga broja izbjeglica i drugih migranata predstavlja poseban izazov

jesu sam broj osoba koje dolaze u kratkom vremenskom razdoblju i činjenica da većina njih stiže u

Europu nepropisnim kanalima. Dublinskim sustavom ne može se prikladno odgovoriti na masovan

priljev izbjeglica. Potpora zemljama koje graniče s područjima sukoba i primaju izbjeglice nije

dovoljna. Zemlje kao što su Turska, Libanon i Jordan primile su najveći dio izbjeglica, uključujući

gotovo 4,3 milijuna Sirijaca. U tim je zemljama život izbjeglica težak i skup, bez gotovo ikakvih

mogućnosti za zaposlenje i uz kroničan nedostatak potpora. Očekuje se da će se migracije u Europu

nastaviti, najvjerojatnije u velikim razmjerima.

1.1 Suočavanje s temeljnim uzrocima

Potrebno je suočiti se s temeljnim uzrocima prisilnog raseljavanja, među ostalim okončanjem

sukoba i iznalaženjem političkih rješenja za krize. Napore uložene u uspostavu mira trebaju

pratiti napori uloženi u obnovu zemalja i društava nakon dugogodišnjeg rata.

Glavni ciljevi u zemljama podrijetla trebali bi biti sigurnost ljudi utemeljena na pravima te ljudski

i društveni razvoj koji pruža stvarne mogućnosti za lokalno stanovništvo, a posebno za mlade.

5/14

Potrebna su veća ulaganja u inicijative pomoći i razvojne inicijative, uključujući one koje

poduzimaju organizacije civilnog društva, kojima se poboljšava položaj raseljenog stanovništva u

zemljama koje graniče s područjima sukoba, poput Turske, Libanona ili Jordana.

1.2 Osiguravanje sigurnih ruta

Izbjeglice trebaju sigurne i regularne rute kojima mogu doći u EU. Potrebno je spriječiti

smrtne slučajeve, kršenje ljudskih prava i izloženost krijumčarenju i trgovini ljudima. To bi

trebalo uključivati programe humanitarnog prihvata (preseljenje), izdavanje humanitarnih viza u

veleposlanstvima, programe privatnog sponzorstva i uvođenje mehanizama privremene zaštite.

Potrebno je izmijeniti Zakonik Unije o vizama kako bi se omogućila veća zaštita. Jedno je

moguće rješenje registracija zahtjeva za azil izvan EU-a, npr. u Turskoj.

U slučaju nepostojanja sigurnih ruta na tranzitnim je rutama potrebno osigurati besplatne usluge

kao što su prijevoz, smještaj i internetska veza kako bi se izbjeglo krijumčarenje i iskorištavanje.

Potrebno je proširiti mandat i povećati resurse Frontexa, čime bi mu se omogućila istaknutija

uloga u postupcima registracije i granične kontrole.

1.3 Odvraćanje od nepropisnog putovanja

EU i države članice trebaju potencijalne neregularne gospodarske migrante odvraćati od

putovanja u EU uz pomoć informativnih kampanja u zemljama podrijetla. Osim toga, dobrovoljni

povratnici mogu u svojim zemljama podrijetla biti glasnici i ispraviti često pristrane informacije

koje šire krijumčari i druge uključene strane.

2. Prihvat izbjeglica i pružanje pomoći na human način

Osim traženja načina za dugoročno rješavanje uzroka velikog priljeva, EU mora biti spreman na to da

će se migracijski tokovi nastaviti te mora osmisliti snažne instrumente za učinkovito upravljanje tim

tokovima. Migracijske rute i profili migranata stalno se mijenjaju, zbog čega zemlje moraju biti

fleksibilne i prilagođavati se tim promjenama.

Civilno društvo žali zbog nepostojanja zajedničkog pristupa EU-a upravljanju velikim priljevom

izbjeglica, kao i zbog nepostojanja funkcionalnog zajedničkog sustava azila. Mjerodavni zakoni EU-a

i međunarodni zakoni ne provode se uvijek na odgovarajući način u državama članicama. Dogovoreni

broj osoba za premještanje ne odgovara stvarnom broju migranata koji pristižu. Osim toga, sustav

EU-a za premještanje ne funkcionira kako bi trebao te je dosad premješten samo malen broj

migranata. Neke su zemlje jednostrano zatvorile svoje granice i tako ugrozile schengenski sustav.

6/14

2.1 Zajednički europski sustav azila

EGSO preporučuje sljedeće:

dovršenje istinskoga zajedničkog europskog sustava azila utemeljenog na zaštiti ljudskih prava,

solidarnosti i podjeli odgovornosti. Trebao bi uključivati jedinstven status azila i uzajamno

priznavanje odluka o azilu kako bi se osiguralo da tražitelji azila mogu uživati jednaka prava i

uvjete prihvata te prolaziti jednake postupke u svim državama članicama. Time bi se moglo stati

na kraj „kupovanju azila“;

registraciju po dolasku svih tražitelja azila koji ulaze u EU, čime bi se izbjegla dupla registracija.

Države članice trebale bi također poboljšati razmjenu podataka o priljevu izbjeglica. Frontex bi

trebao imati veću ulogu u tom postupku;

reviziju Dublinske uredbe kako bi se uspostavio bolji, trajni mehanizam za podjelu odgovornosti

radi pružanja potpore državama članicama na vanjskim granicama EU-a. One ne bi trebale biti

jedine koje su obvezne primiti sve tražitelje azila koji uđu u EU, razmatrati njihove zahtjeve za

azil i potom ih integrirati;

svi planirani centri za prihvat i registraciju moraju postati operativni i djelovati non-stop,

potrebno je razmotriti povećanje njihova broja, a države članice trebaju osigurati osoblje u njima i

staviti na raspolaganje dodatne resurse;

pridržavanje kvota premještanja u okviru rokova koje je potrebno odrediti i brži administrativni

odgovor. Kad god je to moguće, potrebno je uzeti u obzir poznavanje jezika, obiteljske veze ili

veze s dijasporom;

države članice moraju povećati svoj kapacitet obrade kako bi smanjile troškove i poboljšale

položaj osoba koje su podnijele zahtjev;

migranti koji su primili nalog za povratak brzo se vraćaju u zemlju podrijetla, na dostojanstven

način i oboružani alatima za ponovnu integraciju, u suradnji s vlastima zemlje podrijetla.

2.2 Prihvat tražitelja azila i izbjeglica

Vlasti država članica ulažu silne napore kako bi pružile prikladan odgovor na dolazak velikog broja

tražitelja azila. Mnoge od njih nemaju kapacitet i/ili političku volju kako bi osigurale prikladne uvjete

prihvata, medicinsku pomoć, informacije o pravnim postupcima te pravima tražitelja azila i izbjeglica.

Nema dovoljno financijskih sredstava, obučenog osoblja i usmenih prevoditelja. Katkad nejasna

raspodjela odgovornosti i financijskih sredstava između središnjih i decentraliziranih razina uzrokuje

pomutnju u aktivnostima pružanja pomoći, dok se lokalne vlasti i organizacije civilnog društva trude

nositi s krizom. Nakon podnošenja zahtjeva za azil izbjeglice bi trebali imati pravo na osnovne usluge

kao što je smještaj, ali prikladnog smještaja kronično nedostaje i mnogi izbjeglice ostaju u

privremenom smještaju. Nedostatan odgovor vlada omogućuje beskrupuloznim osobama da iskoriste

ranjiv položaj izbjeglica koji se moraju brinuti sami za sebe, primjerice osiguravanjem dobara,

smještaja, radnih mjesta ili usluga u okviru neregularnih kanala.

7/14

EGSO stoga preporučuje sljedeće:

Europska komisija treba pratiti ispravan prijenos zakonodavstva EU-a o azilu u nacionalna

zakonodavstva te pridržavaju li ga sve države članice, a posebno u pogledu Direktive o

uvjetima prihvata;4

kontinuirano praćenje pravne usklađenosti postupaka registracije i azila (jezik postupka, pružanje

potrebnih i pouzdanih informacija, pravno zastupanje, odgovarajući životni uvjeti tijekom

postupka itd.), posebno u zemljama s očito niskom stopom pozitivnih odluka o azilu;

države članice trebaju pokazati političku predanost prihvatu izbjeglica i pružanju pomoći tim

osobama. Trebale bi namijeniti dovoljno nacionalnih resursa (osoblje, financijska sredstva i

infrastruktura) za rješavanje krize i provesti strateške planove. Prihvat izbjeglica odgovornost je

cijele države članice, a nacionalna razina treba pružati potporu lokalnim vlastima;

države članice trebaju uspostaviti jasnu podjelu odgovornosti na području prihvata i pružanja

pomoći izbjeglicama, u čemu često sudjeluju različiti sektori, te osigurati koordinaciju javnih

vlasti na različitim razinama;

EU i države članice trebaju se pripremiti za slične krize u budućnosti i uspostaviti posebne

sustave praćenja za migracije;

države članice trebaju očuvati jedinstvo obitelji i ponuditi individualizirani pristup;

države članice trebaju osigurati prihvatne i tranzitne centre s odgovarajućim resursima u kojima bi

se pomoć u slučaju potrebe trebala nuditi non-stop, osobito posebno izloženim osobama;

države članice trebaju staviti na raspolaganje potrebne resurse kako bi se skratilo vrijeme

provedeno u hitnom smještaju (posebno za obitelji) i poboljšali uvjete života. Smještaj bi se

trebao osigurati u lokalnim zajednicama, a ne izvan njih. Hitno je potreban smještaj koji si

izbjeglice mogu priuštiti te im treba pružiti podršku pri traženju smještaja.

2.3 Pružanje odgovarajućih i pouzdanih informacija tražiteljima azila i izbjeglicama

Na svojemu putu prema Europi i kroz nju izbjeglice se oslanjanju na (često lažne) informacije koje

dobivaju neslužbenim kanalima i od krijumčara. Priče u medijima mogu biti pristrane i cenzurirane.

Osim toga, izbjeglice rijetko govore jezik društva zemlje domaćina ili bilo koji drugi europski jezik.

Međutim, u mnogim državama članicama EU-a nema dovoljno usmenih prevoditelja koji dobro

vladaju jezicima kao što su arapski, farsi ili paštunski. Trenutačno organizacije civilnog društva imaju

važnu ulogu u pronalaženju i obučavanju usmenih prevoditelja.

Stoga EGSO preporučuje sljedeće:

Europska komisija treba zajamčiti da države članice poštuju članak 5. Direktive o uvjetima

prihvata o pružanju informacija o pravima i obvezama tražitelja azila te o organizacijama,

skupinama ili osobama koje pružaju pomoć i informacije;

4

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32013L0033&from=EN

8/14

Europska komisija treba zajamčiti da države članice poštuju sve odredbe Direktive o postupcima

azila u vezi s jezikom;

države članice trebaju izbjeglicama pružati jasne praktične i pravne informacije usmenim i

pismenim putem na jeziku koji razumiju; ključno je imati dovoljan broj dobro pripremljenih

usmenih i pismenih prevoditelja kako bi pomagali pri registraciji te umanjili strah i značaj

dezinformacija, a države članice moraju osigurati sredstva potrebna za njihovo zapošljavanje.

Usmeni prevoditelji kojima prevođenje nije struka (npr. izbjeglice/migranti iz proteklih

imigracijskih valova) mogu pomoći u osnovnim razgovorima, ali je potrebno postići dobru

ravnotežu između rizika i koristi.

EU treba omogućiti da su izbjeglicama centralizirane informacije dostupne odmah po

dolasku. Na letcima i službenoj internetskoj stranici EU-a (sličnoj portalu EU-a za imigraciju)

pružale bi se ažurirane informacije o njihovim pravima, uspostavljenim postupcima i

mogućnostima azila koje su im dostupne diljem EU-a, a ne samo u nekoliko zemalja, poput

Njemačke, Austrije i Švedske.

EU bi trebao koordinirati proizvodnju informativnih brošura za izbjeglice u postupku

premještanja kako bi prije putovanja dobili osnovne informacije na materinjem jeziku o zemlji

odredišta. Djeci treba također pružiti prilagođene informacije.

2.4 Zaštita najugroženijih skupina

Mnogi izbjeglice stižu nakon dugih i traumatičnih putovanja, na kojima su često bili žrtvama pljačke,

silovanja ili nekog drugog oblika nasilja. Pobjegli su od rata, ostavili za sobom članove obitelji ili ih

izgubili na putu do Europe. Ta se trauma ne uzima uvijek dovoljno u obzir tijekom faze prihvata i

postupka azila. Sve je veći broj maloljetnih osoba bez pratnje koje pristižu u EU. Broj maloljetnih

osoba bez pratnje čiji je nestanak prijavljen zabrinjavajuće je visok. Iako često nije jasno što se

dogodilo, mnogi su vjerojatno završili u rukama kriminalnih skupina, trgovaca ljudima i drugih

zlonamjernih osoba.

Stoga EGSO preporučuje sljedeće:

države članice trebaju osigurati potrebna sredstva kako bi se izbjeglicama, ali i volonterima

koji s njima rade, pružila odgovarajuća psihološka pomoć;

maloljetne osobe bez pratnje trebaju dobiti smještaj u malim centrima ili u obiteljima

domaćinima. Europska komisija trebala bi zajamčiti da države članice ne zadržavaju maloljetne

osobe (bez pratnje), a EU bi trebao ojačati mehanizme za praćenje poštovanja prava djeteta u

suradnji s UNICEF-om;

također je potrebno uzeti u obzir kategoriju roda: kad god to zatraže, podnositeljice zahtjeva treba

ispitati službenica uz pomoć usmene prevoditeljice.

9/14

3. Veća potpora organizacijama civilnog društva

Organizacije civilnog društva obavljaju neprocjenjiv posao pomažući vladama ili ih čak zamjenjujući

u njihovim zadaćama pružanja humanitarne pomoći i zaštite izbjeglicama. Organizacije civilnog

društva, iznimno predane lokalne inicijative i volonteri obavljaju širok spektar aktivnosti u svim

fazama postupka prihvata, uključujući zadovoljavanje osnovnih potreba izbjeglica, pružanje

smještaja, socijalne i psihološke pomoći te informacija, spajanje razdvojenih članova obitelji,

pronalaženje rješenja za djecu bez pratnje i zapošljavanje usmenih prevoditelja. Prate poštuju li se

ljudska prava te provode aktivnosti zagovaranja i podizanja razine osviještenosti.

3.1 Priznavanje uloge i koordinacija organizacija civilnog društva

Neke organizacije civilnog društva vlada je službeno ovlastila za rješavanje situacije i jamčenje

koordinacije aktivnosti pružanja pomoći, no neke države ne koordiniraju napore na području pružanja

humanitarne pomoći ili to prepuštaju UNHCR-u i Međunarodnoj organizaciji za migracije. Doima se

da u nekim zemljama vlade nemaju dovoljno povjerenja u organizacije civilnog društva, koje se

smatraju previše „darežljivima“ ili dijelom „industrije dobre volje“. Tako se ne stvara prava atmosfera

za djelotvornu suradnju. U drugim je zemljama suradnja s vladom dobra, a javne vlasti uzimaju u

obzir prijedloge organizacija civilnog društva. Organiziraju se redoviti koordinacijski sastanci svih

važnih dionika, a osobna uključenost političara (ministara) pokazuje vladinu predanost i donosi dobre

rezultate.

Čini se da je suradnja među organizacijama civilnog društva općenito učinkovita te se na taj način

izbjegavaju pomutnja i udvostručenje napora, a katkad ta suradnja ima čak i prekogranični karakter.

Međutim, katkad se organizacije civilnog društva međusobno natječu za resurse i pozornost medija.

Zbog toga se javlja potreba za dugoročnom održivom strategijom kojom se uzimaju u obzir dobrobit i

zadovoljstvo poslom (često vrlo ograničenog broja) zaposlenika organizacija civilnog društva i

volontera.

Stoga EGSO preporučuje sljedeće:

budući da je u rješavanju izbjegličke krize ključna uspješna suradnja, a ne natjecanje, organizacije

trebaju izgraditi zajedničku viziju o zaštiti izbjeglica i postići zajednički dogovor o svojim

mandatima, ulogama i odgovornostima. Države članice trebaju podržavati organizacije

civilnog društva u suradnji, istraživanju, koordinaciji aktivnosti te razmjeni iskustava,

znanja i resursa. Njihova internacionalizacija, prekogranična suradnja i razmjena informacija

mogle bi se podupirati s pomoću posebnih fondova ili formalne mreže;

EU treba osigurati promicanje, razmjenu i, po mogućnosti, preuzimanje primjera dobre prakse

organizacija civilnog društva. Praktično iskustvo organizacija civilnog društva potrebno je

iskorištavati u postupku izrade politika;

potrebno je poboljšati suradnju i koordinaciju između država članica i organizacija civilnog

društva, među ostalim imenovanjem osoba za kontakt u mjerodavnim ministarstvima koje će

10/14

pružati informacije tim organizacijama. Također bi trebala postojati jasna podjela odgovornosti za

prihvat migranata, uz nužnu koordinaciju različitih javnih tijela i organizacija;

različite organizacije uključene u mreže potpore trebaju održavati redovite koordinacijske

sastanke te se preporučuje da dokumentiraju svoje zajedničke inicijative za buduće potrebe, kao i

izrade kontrolne popise, postupke itd.;

u državama članicama u kojima ne postoje potrebno je osnovati forume za suradnju radi

okupljanja javnih vlasti (državna i lokalna razina) i organizacija civilnog društva. Na razini EU-a

EGSO i Europska komisija mogli bi imati ulogu u jamčenju da su ti forumi za suradnju dovoljno

operativni i uključivi;

pitanje izbjeglica mora se depolitizirati, a države članice moraju zajamčiti da među

organizacijama ne postoji diskriminacija na temelju političke odanosti ili političkih sklonosti;

uzimajući u obzir mandate Odjela za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu Europske komisije

(ECHO) i Frontexa, EU bi trebao uložiti veći trud u koordinaciju humanitarnih napora i

osiguravanje veće prisutnosti na terenu. Preko ECHO-a ili nekoga novog tijela EU bi trebao

osigurati stručnjake za koordinaciju, prihvat i zaštitu izbjeglica te provesti strateške planove na

lokalnoj razini u dogovoru sa svim važnim dionicima kako bi se zajamčilo da su zadovoljene

osnovne potrebe izbjeglica kao što su hrana, medicinska pomoć, smještaj i pravna pomoć;

EU bi trebao osigurati da se nova inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, u

koordinaciji ECHO-a, može primjenjivati i u EU-u i na taj način zajamčiti da se volonteri

usmjeravaju na mjesta na kojima su najpotrebniji te da njihove vještine i iskustvo nisu suvišni ili

se ne trate.

3.2 Financiranje i potpora organizacijama civilnog društva

Organizacije civilnog društva suočavaju se s raznim teškoćama u pristupu financiranju i obučavanju

osoblja. Od njih se obično očekuje da će sufinancirati svoje aktivnosti vlastitim sredstvima čak i ako

obavljaju zadaće uime javnih vlasti. Osim toga, organizacije civilnog društva često se oslanjanju na

kratkoročna bespovratna sredstva EU-a, što im ne omogućuje planiranje aktivnosti održivog,

dugoročnog karaktera. Organizacije civilnog društva također se međusobno natječu zbog zahtjeva da

dokažu da imaju dovoljan broj klijenata, što može štetiti učinkovitosti usluga koje pružaju. Kratki

projekti utječu i na sigurnost radnih mjesta osoblja, zbog čega je teže privući i zadržati stručno

osoblje. U nekim se područjima pojavio svojevrsni oblik „dobrotvornog turizma“.

Kad organizacije civilnog društva obavljaju zadaće uime javnih vlasti, dužnost je država

članica osigurati im odgovarajuću naknadu. Osim toga, države članice trebale bi osigurati

sredstva potrebna za dugoročnu profesionalizaciju pomoći izbjeglicama s obzirom na to da se broj

volontera smanjuje, a poslove u tom sektoru učiniti dovoljno privlačnima kako bi se riješilo

pitanje manjka stručnog osoblja.

Dobivanje financijskih sredstava EU-a trebalo bi postati jednostavnije i brže, među ostalim i

za male inicijative, a da se pritom ne ugrožava nepristranost i transparentnost postupka. Obvezu

sufinanciranja trebale bi olakšati ili pokriti države članice.

11/14

Postoji snažna potreba za dugoročnim programiranjem dodjele bespovratnih sredstava FAMI-ja

(Fond za azil, migracije i integraciju) na temelju jasnih pravila. Komisija bi trebala izbjegavati

kašnjenja u dodjeli bespovratnih sredstava FAMI-ja.

Komisija bi trebala prilagoditi pravila o financiranju kako bi omogućila podnošenje zahtjeva za

naknadu određenih neizravnih troškova (izvan okvira koordinacijskih troškova), što je prije bio

slučaj u Europskom fondu za izbjeglice i Europskom fondu za integraciju.

Komisija bi trebala pokrenuti zakonodavnu inicijativu kojom se omogućuje financiranje izgradnje

institucionalnih kapaciteta organizacija civilnog društva, kako bi se zajamčili stabilni uvjeti

zapošljavanja, i osposobljavanje (primjerice u upravljanju kampovima).

4. Promjena stvorene slike

Podrška javnosti prihvaćanju izbjeglica preduvjet je za djelotvoran zajednički pristup EU-a dolasku

izbjeglica. Međutim, negativni osjećaji prema izbjeglicama u EU-u sve su snažniji. Javnost treba

dobiti informacije o izbjeglicama utemeljene na činjenicama, a u tom pogledu mediji i organizacije

civilnog društva imaju važnu ulogu. Strah od nepoznatog dodatno potiču neki mediji koji šire netočne

informacije i ponavljaju stereotipe. Međutim, neki mediji iskorištavaju doprinos civilnog društva kako

bi stvorili uravnoteženu sliku o izbjeglicama.

4.1 Isticanje koristi od migracija

Institucije EU-a i države članice trebaju objavljivati pozitivne primjere postignuća migranata i

njihova doprinosa gospodarskom, društvenom i kulturnom životu Europe kako bi se poboljšala

njihova slika u javnoj raspravi (npr. isticanjem broja učitelja ili vojnih/policijskih službenika

inozemnog podrijetla u Njemačkoj ili Francuskoj umjesto usredotočivanja na problematične

mlade osobe). Uspješni izbjeglice moraju biti vidljivi kao uzori, a EU treba podupirati razmjenu

primjera dobre prakse na tom području.

Potpora javnosti migracijama može se povećati ako društva razumiju korist koju one donose.

Institucije EU-a trebaju naglašavati pozitivne aspekte migracija, kao što je činjenica da mnoga

sela u udaljenim područjima Europe u kojima broj stanovnika opada sada imaju koristi od

dodatne radne snage i potrošnje, većeg broja učenika u školama itd. koje je sa sobom donio

dolazak izbjeglica.

4.2 Migracije u medijima

Vlasti država članica trebaju razmotriti pružanje ključnih činjenica i podataka novinarima te

omogućavanje studijskih posjeta, npr. izbjegličkim centrima ili graničnim prijelazima, u cilju

borbe protiv negativnih stereotipa.

Države članice moraju ojačati multikulturno obrazovanje kojim se suzbija diskriminacija u

školskom kurikulumu, ali i izvan školskog sustava, jer će raznolikost neminovno rasti. To se

obrazovanje treba temeljiti na iskustvu lokalnih vlada, relevantnih organizacija civilnog društva i

12/14

organizacija koje vode migranti. One bi trebale pomoći svojim građanima da postanu svjesni

globalnih trendova.

Države članice ne bi smjele tolerirati uporabu uvredljivog i ksenofobnog jezika i govora mržnje u

medijima te ih trebaju kažnjavati u skladu sa zakonom.

4.3 Napori u zajednici

EU i države članice trebaju lokalnim zajednicama (npr. roditeljima u lokalnim školama) pružati

primjerene informacije utemeljene na činjenicama i poticati stvaranje prilika za uspostavljanje

veza sa strancima, primjerice preko aktivnosti za djecu i odrasle u organizaciji lokalnih kulturnih

centara ili organizacija civilnog društva.

Države članice trebaju financirati pripremu i obuku javnih službenika koji su u kontaktu s

izbjeglicama (uključujući lokalne i nacionalne vlade, zavode za zapošljavanje, policiju, škole itd.)

kako bi im pružile instrumente da se lakše nose s kulturnom raznolikošću i ponudile im

informacije i korisne kontakte (organizacije civilnog društva koje pružaju pomoć).

5. Jamčenje integracije izbjeglica

5.1 Osmišljavanje integracijskih politika

Iskustva država članica EU-a na području integracijskih politika različita su, a razlikuje se i njihov

pristup tim politikama. Integracija je dvosmjeran postupak te podrazumijeva prava i obveze.

Organizacije civilnog društva diljem Europe ispunjavaju praznine i nude mnoge usluge kojima se

pridonosi integraciji, poput tečajeva jezika, pravne pomoći, informacijskih usluga i kulturnih

aktivnosti.

Diljem Europe postoji potreba za održivim dugoročnim integracijskim politikama. EU bi

trebao nastaviti poticati uključenost dionika i razmjenu primjera dobre prakse među državama

članicama.

Države članice trebale bi primjenjivati sveobuhvatan i dosljedan pristup koji obuhvaća različita

područja politika i priznati postupak azila kao sastavni dio postupka integracije.

Stručnjaci i akteri moraju biti uključeni u osmišljavanje integracijskih politika na razini država

članica kako bi se izbjegao populistički pristup. Uključenost lokalnih dionika vrlo je važna jer se

na toj razini integracija zapravo odvija.

Države članice trebaju organizacije civilnog društva, a posebno poslodavce i sindikate, kao i

regionalne vlasti uključiti u osmišljavanje integracijskih politika, osobito kako bi se zajamčilo da

izbjeglice razviju kompetencije za popunjavanje specifičnih praznina na tržištu rada.

Države članice trebaju uzeti u obzir da je u integracijskoj politici potreban individualizirani

pristup. Izbjeglice su zaista u lošijem položaju od ostalih migranata. Možda su izgubili

dokumente, njihove su mreže suženije, a zdravlje im je možda narušeno zbog nasilja i trauma.

13/14

Države članice trebale bi osobe koje su se integrirale na zadovoljavajući način, a nekad su bile

migranti/izbjeglice uključiti kao mentore u pružanje potpore tražiteljima azila. Te osobe služe kao

uzor i pomažu da se stekne bolje razumijevanje društva zemlje domaćina.

Izbjeglice se trebaju pridržavati zakona zemlje domaćina i prihvatiti njezinu kulturu. To

podrazumijeva poštovanje ravnopravnosti spolova i ženskog autoriteta, npr. u slučaju nastavnica,

liječnica, socijalnih radnica itd. U tu svrhu države članice trebaju osigurati financijska sredstva za

savjetovanje i mentorstvo.

Države članice trebaju imati na umu da je intenzivna potpora koja se u nekim zemljama pruža

maloljetnim osobama bez pratnje primjer dobre prakse i predstavlja primjeren, iako skup, model

za integraciju svih migranata.

5.2 Ključna uloga jezične izobrazbe i obrazovanja

Države članice trebale bi osigurati potrebna sredstva kako bi se osobama kojima će se

vjerojatno dodijeliti zaštićeni status omogućila jezična izobrazba po mogućnosti što prije

nakon njihova dolaska, a primjer je dobre prakse spojiti tu mogućnost s radom jer to pomaže pri

učenju jezika.

Države članice trebale bi omogućiti brz pristup ustanovama za skrb o djeci i školama jer je to od

ključne važnosti za spajanje obitelji i uključivanje žena na tržište rada.

5.3 Važnost uključivanja na tržište rada

Socijalni partneri svjesni su mogućeg pozitivnog doprinosa izbjeglica u kontekstu demografskog

starenja i posebnih kompetencija potrebnih u nekim sektorima. Za većinu odraslih izbjeglica

pronalaženje odgovarajućeg zaposlenja predstavlja velik izazov. Suočavaju se s mnogim preprekama,

kao što su nedovoljno poznavanje jezika, gubitak osobnih dokumenata i potvrda, nepriznavanje

diploma i kvalifikacija te manjak mogućnosti za zaposlenje, posebno u zemljama s visokom stopom

nezaposlenosti. Ako uopće uspiju pronaći posao, mnogi visokokvalificirani izbjeglice zaposle se na

mjestima nekvalificiranih radnika.

Neovisno o članku 15. Direktive o uvjetima prihvata, u kojemu stoji: „ Države članice osiguravaju

da podnositelji zahtjeva [za međunarodnu zaštitu] imaju pristup tržištu rada najkasnije devet

mjeseci od datuma podnošenja zahtjeva […]“, države članice trebaju uložiti napore da tražitelji

azila počnu raditi što prije kako bi se izbjeglo zastarijevanje njihovih kompetencija i kako bi im se

omogućilo da postanu gospodarski produktivni. Budući da se tako postiže samodostatnost,

dostojanstvo i socijalna interakcija, taj je pristup koristan i za pojedince i za društvo zemlje

domaćina. Države članice moraju im zajamčiti uvjete jednake uvjetima koje imaju njihovi

državljani.

U svojoj politici o zakonitoj migraciji i integraciji EU treba posvetiti dovoljno pozornosti

procjenama tržišta rada i analizi kompetencija te omogućiti bolje utvrđivanje i razvoj

kompetencija izbjeglica. Potrebno je osigurati učinkovito priznavanje diploma i kvalifikacija, po

mogućnosti na temelju Europskoga kvalifikacijskog okvira.

14/14

Izbjeglicama, obrazovnim ustanovama i poslodavcima potrebna je pravna sigurnost. Države

članice trebaju migrantima koji se obrazuju i osposobljavaju dati razuman rok za dovršetak

obrazovanja i osposobljavanja čak i ako je njihov zahtjev za azil odbijen. Što se tiče naukovanja

izbjeglica, neke su države članice usvojile dobru praksu da potiču poslodavce na ulaganje u obuku

naučnika i jamče sigurnost kako izbjeglicama tako i njihovim poslodavcima omogućujući

osobama koje su podnijele zahtjev za azil da ostanu na tom radnom mjestu nekoliko godina, čak i

ako je postupak dobivanja azila neuspješan.

EU i države članice trebaju provesti obrazovnu i informativnu kampanju o pravima, obvezama i

postupcima u vezi sa zapošljavanjem migranata posebno usmjerenu na poslodavce i sindikate.

_____________

© R

oute

55 /

Shut

ters

tock

.com

Misije EGSO-a za utvrđivanje činjenica o situaciji u kojoj se nalaze izbjeglice sa stanovišta organizacija civilnog društva

OBJEDINJENO IZVJEŠĆE

Europski gospodarski i socijalni odbor

HRREG.NO. BE - BXL - 27

Rue Belliard/Belliardstraat 991040 Bruxelles/Brussel

BELGIQUE/BELGIË

Izdavač: Odjel za posjete i publikacijeEESC-2016-14-HR

www.eesc.europa.eu

© Europska unija, 2016Umnožavanje je dopušteno pod uvjetom da se navede izvor.

Europski gospodarski i socijalni odbor