MOGUĆNOSTI I IZAZOVI SUSTAVNOG I KVALITETNOG …goo.hr/wp-content/uploads/2014/04/Izazovi-uvodjenja-GOO.pdf · i Fakultet političkih znanosti tijekom 2010. potvrđuje rezultate

Projekt „Novo doba ljudskih prava i demokracije u školama” financira

Europska unija, a sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Za sadržaj publikacije odgovorna je isključivo Mreža mladih

Hrvatske i on se ni na koji način ne može smatrati službenim

stajalištem Europske unije, niti nužno odražava stajalište Ureda

za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Europska unijahttp://ec.europa.eu/croatia/index_hr.htm

Ured za udruge Vlade Republike Hrvatskewww.uzuvrh.hr

ISBN 978-953-7805-16-6

Europska unija

Projekt financira Europska unija, a sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske

MOGUĆNOSTI I IZAZOVI SUSTAVNOG I KVALITETNOG

UVOĐENJA GRAĐANSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

U ŠKOLAMA U PODRUČJIMA POSEBNE DRŽAVNE SKRBI

Pozicijski dokument nastao u okviru projekta Novo doba ljudskih prava i demokracije u školama, u suradnji s

organizacijama GOOD Inicijative za sustavno i kvalitetno uvođenje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo

u odgojno-obrazovne ustanove

Znam, razmišljam, sudjelujem MOGUĆNOSTI I IZAZOVI SUSTAVNOG I KVALITETNOG UVOĐENJA GRAĐANSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

u školama u područjima posebne državne skrbi

Izdavač Mreža mladih Hrvatske

Za izdavača Ankica Milić

Dizajn i prijelom Novi Val

Tisak Novi Val

Naklada 200 kom.

ISBN 978-953-7805-16-6

Mreža mladih Hrvatske, 2014.

Dokument se može djelomično reproducirati bez odobrenja Mreže mladih Hrvatske pod uvjetom

navođenja izvora i upotrebom u nekomercijalne svrhe.

MOGUĆNOSTI I IZAZOVI SUSTAVNOG I KVALITETNOG UVOĐENJA GRAĐANSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA U ŠKOLAMA U PODRUČJIMA POSEBNE DRŽAVNE SKRBI

Pozicijski dokument nastao u okviru projekta Novo doba ljudskih prava i demokracije u školama, u suradnji s organizacijama GOOD Inicijative za sustavno i kvalitetno uvođenje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u odgojno-obrazovne ustanove

Zagreb, siječanj 2014.

”

1.

Uvod Građanskim odgojem i obrazovanjem razvija se građanska i međuljudska kompetencija djece i mladih. Građanska kompetencija sastoji se od znanja/razumijevanja, stavova/vrijednosti i vještina/sposobnosti ključnih za građane kao nositelje prava i odgovornosti u društvu, koji razumiju društvene procese i svoju ulogu u njima, te je jedna od ključnih kompetencija, navedena u Europskom referentnom okviru za cjeloživotno učenje i Nacionalnom okvirnom kurikulumu.

Građanski odgoj i obrazovanje u svom sveobuhvatnom shvaćanju obuhvaća šest strukturnih dimenzija (ljudsko-pravnu, političku, društvenu, kulturnu, gospodarsku/ekonomsku i eko-lošku) te tri funkcionalne dimenzije (znanja/razumijevanja, stavova/vrijednosti i vještina/sposobnosti). Prema Šalaju (2005), konceptom građanskog obrazovanja naglašava se parti-cipativna dimenzija, to jest važnost uključivanja mladih u život škole i zajednice. Isti autor naglašava da se konsenzus o nužnosti postojanja tog segmenta obrazovanja kao bitnog dijela školskog sustava temelji na razumijevanju da budućnost demokratskih političkih sustava ovisi o kompetencijama građana da se informirano i odgovorno uključuju u društveni život, pri čemu priprema koju mladi dobivaju u odgojno-obrazovnim ustanovama ima važnu ulogu.

Spomenuti sadržaji dobivaju svoje mjesto u obrazovnim sustavima velikog broja demokratskih država jer potiču razumijevanje društvenih procesa i funkcioniranja suvremenog društva te su usmjereni na stvaranje pretpostavki za aktivno sudjelovanje građana u političkom životu zajednice i procesima donošenja odluka (Leonard, 1997, i Schachter, 1996, prema Šalaj 2002). Galston (2001, prema Šalaj, 2005) sažima rezultate različitih istraživanja i pokazuje da su više razine političke pismenosti pozitivno povezane s cijelim nizom važnih dimenzija demokratske političke kulture: veća konzistentnost političkih stavova i vrijednosti s obzirom na različita politička pitanja i probleme, više razine političkog povjerenja, niže razine političke alijenacije, više razine normativne potpore demokraciji i više razine spremnosti na političko sudjelova-nje. Razumijevanje društvenih procesa i funkcioniranje suvremenog društva u današnje je vrijeme nemoguće bez razumijevanja sustava zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, u kojem djelujemo na globalnoj, europskoj i nacionalnoj razini. Shvaćanje toga koja su prava i odgovornosti građanina/građanke unutar zajednica u kojima pojedinac djeluje, važno je kako bi se društvo razvijalo kao demokratsko. Istovremeno, potrebno je razvijati vještine i sposob-nosti koje omogućuju osobi da kompetentno sudjeluje u demokratskom društvu temeljenom

2 | MOGUĆNOSTI I IZAZOVI SUSTAVNOG I KVALITETNOG UVOĐENJA GRAĐANSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

na kulturi ljudskih prava. Razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina ostvaruje se putem društvene dimenzije u području građanskog odgoja i obrazovanja. Razumijevanje različitih zajednica u kojima djelujemo omogućuje nam ekološka dimenzija — ekološki odgovoran život utječe na našu najužu zajednicu, ali podjednako i na globalnu razinu, odnosno sve građane i građanke svijeta. Shvaćanje različitosti i bogatstva koje imamo zbog specifičnosti raznih naroda omogućuje i potiče interkulturna dimenzija. Isprepletenost svih spomenutih sadržaja razvija građansku kompetenciju, kao zajednički termin za poseban tip znanja, vještina, sta-vova, vrijednosti i ponašanja, koji pojedincu osiguravaju uspješno ispunjavanje građanske uloge, a razvija se općenito kroz školske i izvanškolske aktivnosti i, osobito, kroz građanski odgoj i obrazovanje.

2.

Građanski odGoj i obrazovanje U Hrvatskoj

Republika Hrvatska obvezala se na poštivanje međunarodnih standarda važnih za odgoj i obrazovanje, uključujući Međunarodni pakt o ekonomskim, društvenim i kulturnim pravima, kojim se uređuje pravo na odgoj i obrazovanje i određuje da ono mora biti raspoloživo, dostupno, prihvatljivo i prilagođeno svakom djetetu, odnosno učeniku. U kontekstu demokratskog društva, čija stabilnost i razvoj bitno ovise o osnaženosti njegovih građana za participaciju, to ponajprije znači osigurati djeci i mladima takve sadržaje i metode odgoja i obrazovanja koje će im pomoći da se razviju u aktivne i odgovorne demokratske građane (Spajić Vrkaš, 2013).

Do prvog značajnijeg koraka prema obrazovanju za demokratsko građanstvo u Hrvatskoj dolazi krajem devedesetih godina kada Vlada RH osniva Nacionalni odbor za odgoj i obrazo-vanje o ljudskim pravima s ciljem izrade, provedbe i evaluacije nacionalnog programa (Spajić Vrkaš, 2013). Oslanjajući se na rezultate projekta „Mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole“1 i projekta „Građanin“2 1998., završen je Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava (Vlada RH, 1999) u kojemu su objedinjeni programi za predškolsku, osnovnoš-kolsku i srednjoškolsku razinu. Iste je godine Ministarstvo uvrstilo osnovnoškolski program odgoja i obrazovanja za ljudska prava u Nastavni plan i program za osnovnu školu kao ne-obvezan integrativni sadržaj, a samoinicijativno se počeo provoditi i u nekim predškolskim i

1 Projekt se od 1997. do 1999. u Hrvatskoj ostvarivao pod pokroviteljstvom UNESCO-a, Vlade Republike Hrvatske, Vlade Kralje-vine Nizozemske i Hrvatskog povjerenstva za UNESCO (Spajić Vrkaš, 2001).

2 Projekt se ostvarivao pod pokroviteljstvom Centra za građansko obrazovanje iz Calabasasa, SAD.

| 3

srednjoškolskim ustanovama3. Istovremeno, tadašnji Zavod za unapređenje školstva počinje s izobrazbom odgajatelja, učitelja i nastavnika za provedbu Nacionalnog programa, a 2000. imenuju se viši savjetnik pri Zavodu i 21 županijski koordinator za promicanje odgoja i ob-razovanja za ljudska prava u osnovnim i srednjim školama. Agencija za odgoj i obrazovanje provodi stručna usavršavanja odgajatelja, učitelja i nastavnika, kao i godišnje smotre proje-kata iz područja Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo. Akademske godine 2003./2004. Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pokreće dva opsežna projekta s ciljem uvođenja odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo na Sveučilište4 (Spajić Vrkaš, 2013).

Vedrana Spajić Vrkaš (2013) opisuje kako od početka 2000. odgoj i obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo ulazi u najvažnije razvojno-strateške dokumente u području odgoja i obrazovanja i srodnih područja (Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. — 2010.; Strategija za izradbu i razvoj nacionalnoga kurikuluma, 2007.; Nacionalni program za Rome, 2002.; Akcijski plan Desetljeća za uključivanje Roma 2005. — 2015.; Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece 2006. — 2012.; Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova 2006. — 2010.; Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva 2006. — 2011.; Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava 2008. — 2011.; Nacionalni program za mlade 2009. — 2013.), a potom i u pravno-normativne dokumente kojima se regulira područje odgoja i obrazovanja (Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 2008.).

Međutim, provedba odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u ško-lama pokazuje značajne nedostatke i ne uspijeva uključiti dovoljan broj učenika. Izostanak sadržaja u vezi s demokratskim građanstvom u osnovnoj školi pokazalo je i Istraživanje Centra za ljudska prava „Demokracija i ljudska prava u osnovnim školama, teorija i praksa“ koje je provedeno 2009. godine. Rezultati su pokazali da postojeće osnovnoškolsko obrazovanje (na razini sustava, škole i razreda) nedovoljno pridonosi realizaciji ciljeva obrazovanja za de-mokratsko građanstvo. Iako je anketno istraživanje stavova učenika, nastavnika, ravnatelja i roditelja u osnovnim školama pokazalo da većina ispitanika svih ciljnih skupina elemente građanskog odgoja smatra najvažnijim ciljevima školovanja, sadržajna analiza udžbenika

3 Prva četiri regionalna seminara za izobrazbu odgajatelja, učitelja i nastavnika organizirana su uz potporu Human Rights Education Associatesa iz SAD-a, koji za to dobiva financijska sredstva od Vlade Kraljevine Nizozemske. Nakon toga, stručno usavršavanje nastavlja se uz potporu Ministarstva.

4 Riječ je, s jedne strane, o znanstveno-istraživačkom projektu „Učenje za ljudska prava na sveučilištu“, koji se ostvarivao uz potporu Ministarstva znanosti i sporta, s ciljem ispitivanja znanja i stavova u području ljudskih prava, demokracije i gra-đanstva među studentima Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Rijeci te, s druge strane, o projektu „Sveučilišni kurikulum za ljudska prava i demokratsko građanstvo“ koji se provodio uz potporu Ministarstva vanjskih poslova Republike Austrije, s ciljem izrade i provedbe interdisciplinarnoga sveučilišnog kurikuluma. Kurikulum je izrađen i uspješno eksperimentalno proveden 2006.


pokazala je kako udžbenici ne daju dovoljno informacija o demokratskom političkom sustavu, a još manje iskustveno učenje i djelovanje. Sadržaji obrazovanja za demokratsko građanstvo su u osnovnim školama prisutni na sporadičan i neobavezan način, koji ponajprije ovisi o afinitetima i dodatnom angažmanu pojedinog nastavnika ili učitelja, a u cijelosti nedovoljno potiču na „vježbanje demokracije“, građanski aktivizam i djelovanje za opće dobro. Pritom se nastavnici i ravnatelji ne osjećaju dovoljno osposobljenima za uspješno provođenje obrazovanja za demokratsko građanstvo, ne vide sustavnu potporu tom dijelu svoga rada, a gradivo pred-meta u čijim bi se okvirima ovi sadržaji mogli doticati smatraju preopširnim da bi ostavljalo dovoljan prostor za navedene sadržaje.

U višim razredima osnovne škole potpuno izostaje predmet koji bi se bavio suvremenim društvom. Situacija u srednjim školama drugačija je jer se u programu nalaze predmeti koji se direktno vežu za građansko obrazovanje, posebice predmet politika i gospodarstvo, ali i sociologija, etika i srodni predmeti koje predaju nastavnici osposobljeni za prijenos znanja u vezi s pojedinim dimenzijama građanskog obrazovanja. Srednjoškolski sustav, s druge strane, nepravedno nudi različitu vrstu i opseg znanja ovisno o vrsti škola, a razlike u količini znanja i vještina koje proizlaze iz školskog programa u vezi s izgradnjom kompetencija za funkcional-nog građanina proizvode socijalnu segregaciju s obzirom na zadani opseg znanja koje učenici usvajaju u različitim vrstama škola (Zelić, Pernar, Škrabalo, Miošić, 2011).

Studija o političkoj socijalizaciji hrvatskih srednjoškolaca koju su proveli organizacija GONG i Fakultet političkih znanosti tijekom 2010. potvrđuje rezultate o niskoj političkoj pismenosti mladih, postojanju nedemokratskih stavova i njihovoj povezanosti s nedostatkom znanja i vještina, ali i na značajne razlike u znanju s obzirom na tip srednjih škola, pri čemu su učeni-ci iz strukovnih škola u značajno nepovoljnijem položaju za razvoj građanske kompetencije (Bagić i Šalaj, 2011.). Godine 2010. donosi se „Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje“ — NOK5, koji je napravljen oslanjajući se na „Europski kvalifikacijski okvir za cjeloživotno učenje“6. NOK-om su stvorene normativne pretpostavke za izradu kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja, budući da je građanska kompetencija uvedena kao jedan od najvažnijih ishoda učenja i poučavanja u školi koja se dijelom treba ostvariti u sklopu društveno-humanističkog područja, a dijelom građanskim odgojem i obrazovanjem (Spajić Vrkaš, 2013).

Iste godine revitalizirano je djelovanje Nacionalnog odbora za obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo kao savjetodavnog tijela koje promiče odgoj i obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo na svim razinama odgojno-obrazovnog sustava te u svim oblicima, od formalnog do neformalnog obrazovanja. Nacrt Kurikuluma odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole koji je izradila stručna skupina predstavljen je pred Nacionalnim

5 MZOS (2010). Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. (http://www.azoo.hr/images/stories/dokumenti/Nacionalni_okvirni_kurikulum.pdf).

6 Prijevod dostupan na: http://www.asoo.hr/UserDocsImages/dokumenti/eqf.pdf.

| 5

odborom nakon čega ga je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uputilo učiteljima i nastavnicima, nadležnim predstavnicima vlasti, predstavnicima civilnog sektora i sveučilišnim nastavnicima na pregled i mišljenje (Lončarić-Jelačić et al. 2012). Njihova mišljenja, ocjene i prijedlozi korišteni su za doradu i završavanje teksta kurikuluma. Završnu verziju kurikuluma7 u kolovozu 2012. prihvatio je ministar znanosti, obrazovanja i sporta te, slijedom toga, donio „Odluku o eksperimentalnoj provedbi kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja u 12 osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj“, uz obvezu praćenja i vrednovanja procesa provedbe, što je povjereno Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Istraži-vačko-obrazovnom centru za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Agenciji za odgoj i obrazovanje te Mreži mladih Hrvatske i njezinim partnerima, Centru za mirovne studije i GONG-u.

3.

Potrebe i izazovi za sUstavno i kvalitetno Uvođenje GrađanskoG

odGoja i obrazovanja U školama na PodrUčjU od Posebne državne skrbi

Prisutnost govora mržnje u javnom prostoru (od medija do predstavničkih tijela), podaci o nasilju u hrvatskom društvu, nasilju u obiteljskim i partnerskim odnosima, nasilju među mladima kao i sve prisutnije inicijative usmjerene na isključivanje i neuvažavanje potreba i prava pojedinih manjina (kao što je Inicijativa za ustavno definiranje heteroseksualnog braka, kojom se želi spriječiti mogućnost brakova homoseksualnih parova, te inicijativa protiv dvojezičnosti u Vukovaru, kojom se želi dodatno umanjiti korištenje višejezičnih natpisa u RH) upućuju na nedovoljno razvijenu građansku i međuljudsku kompetenciju građana i građanki RH te na nedovoljna postignuća društva i obrazovnog sustava koji nisu uspjeli u dovoljnoj mjeri utjecati na razvoj svijesti i vještina usmjerenih na poštivanje i zaštitu ljudskih prava te na stvaranje društva solidarnosti i uključivosti.

Iskustva različitih organizacija civilnog društva koje se bave neformalnim građanskim obra-zovanjem te iskustvo organizacija koje sudjeluju u provedbi projekta Novo doba demokracije i ljudskih prava u školama, kojem je nositelj Mreža mladih Hrvatske, a suradničke organizacije

7 Kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja dostupan je na: http://www.azoo.hr/images/razno/Kurikulum_gradanskog_odgoja_i_obrazovanja.pdf.


Centar za mirovne studije i Gong, kroz koji se osigurava podrška i praćenje eksperimentalnog uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja, osobito u područjima posebne državne skrbi, predstavljeno je tijekom različitih zajedničkih sastanaka i okruglih stolova provedenih tije-kom 2012. i 2013. Na taj način utvrđeni su neki izazovi i mogućnosti provedbe građanskog odgoja i obrazovanja.

Općeniti izazovi uvođenja Građanskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj:

• Društveno okruženje u kojem jača netolerancija i isključivost, te je evidentna nedostatna sigurnost i zaštita različitih manjina.

• Krizna ekonomska situacija dovela je do rasta nezaposlenosti velikog broja stanovnika RH. Donositelji političkih odluka ne planiraju veća financijska ulaganja u obrazovne reforme, već se reforme vrše uz minimalnu dodatnu materijalnu i organizacijsku potporu, zbog čega škole te sami učitelji i nastavnici za njih često nisu dovoljno pripremljeni.

• Donesena je odluka o eksperimentalnom uvođenju Kurikuluma građanskog odgoja i ob-razovanja u 12 škola, ali donošenje se odluke o sustavnom uvođenju građanskog odgoja i obrazovanja u sve škole očekuje tek u lipnju 2014. te je nakon odluke nužno osigurati uvjete i podršku za uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja.

• Sve škole nisu jednako dobro pripremljene za kvalitetno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja te će im biti potrebna dodatna podrška, ljudski, materijalni i financijski resursi.

• Organiziranje načina poučavanja građanskog odgoja i obrazovanja na način sukladan resursima i mogućnostima škola, a da se pritom osigura poučavanje sukladno Kurikulu-mu građanskog odgoja i obrazovanja u trenutačnim uvjetima također predstavlja izazov.

• Evidentna je nedostupnost dovoljnog broja kvalitetnih i dugotrajnijih edukacija i priruč-nika za nastavnike te zahtjevnost provedbe i potreba za razvojem znanja i kompetencija nastavnika.

• Utvrđene su teškoće u motiviranju jednog dijela nastavnika za međupredmetno poveziva-nje, ali značajan su resurs mnogi motivirani i educirani nastavnici i učitelji.

Opisani izazovi izraženi su u cijeloj RH. Međutim, kroz komunikaciju sudionika iz škola sa sudionicima iz civilnog društva tijekom okruglih stolova i zajedničkih sastanaka u 2013., istaknuti su neki izazovi koji su izraženiji u područjima od posebne državne skrbi, kao što su:

• Slabija socioekonomska situacija na tim područjima u odnosu na prosjek RH (siromaštvo, nezaposlenost, socijalni izazovi, npr. skup javni prijevoz do škole zbog čega dio mladih odustaje od daljnjeg obrazovanja).

• Postojanje socijalne distance i netrpeljivosti među pojedinim nacionalnim, vjerskim i etničkim skupinama, pri čemu postojeća istraživanja i svakodnevno iskustvo pokazuju netrpeljivost prema manjinama (osobito romskoj i srpskoj), prema osobama nekatoličke

| 7

vjeroispovijesti, kao i prema imigrantima (osobito onima druge boje kože) te prema seksu-alnim manjinama. Budući da u pojedinim područjima od posebne državne skrbi živi veći broj pripadnika manjina, javlja se otpor većinske zajednice u trenucima u kojim manjina treba ostvariti pojedina ustavno zagarantirana prava (primjer su prosvjedi i građanski referendum zbog uvođenja dvojezičnih natpisa u Vukovaru).

• Apatija i pasivnost građana i građanki (ljudi su navikli da se ništa oko njih ne događa i da ne mogu pridonijeti pozitivnim promjenama te opisuju nemoć i nemogućnost djelovanja prema neadekvatnim ponašanjima predstavnika lokalne i područne samouprave).

• Na pojedinim područjima od posebne državne skrbi postoji tek mali broj nedostatno ka-pacitiranih organizacija civilnog društva.

• Samo deklarativna podrška lokalnih vlasti, a izostanak konkretne podrške ili čak poneg-dje i izraženije teškoće u suradnji jedinica lokalne i županijske samouprave s lokalnim ustanovama i građanima.

• Slabija financijska i ekonomska situacija u pojedinim lokalnim samoupravama koje ne mogu osigurati sufinanciranje aktivnosti organizacija koje su za društvenu dobrobit.

• Neosiguravanje dostatnih financijskih sredstava za podupiranje rada lokalnih organizacija civilnog društva od strane lokalne samouprave (ne pristupaju sufinanciranju strateški).

• Škole na pojedinim područjima nisu dovoljno kapacitirane za provedbu građanskog odgoja i obrazovanja ili nemaju potrebne resurse.

• Također, škole nisu osposobljene za pisanje projektnih prijedloga putem kojih bi mogla osigurati financijsku podršku za kvalitetniju provedbu građanskog obrazovanja.

• Neke organizacije civilnog društva nemaju kapaciteta ni za osiguranje normalnog funkci-oniranja hladnog pogona, a kamoli za apliciranje na natječaje iz EU-fondova.

• Škole nemaju mogućnosti da plate stručna osposobljavanja učitelja i nastavnika ili gosto-vanje i pomoć nekog iz organizacija civilnog društva, tko bi im pomogao u provođenju građanskog obrazovanja.


4.

važnost sUradnje škola i orGanizacija civilnoG drUštva

te značaj neformalnoG obrazovanja U UvođenjU GrađanskoG odGoja

i obrazovanja U PodrUčjima Posebne državne skrbi

Suradnja organizacija civilnog društva i različitih aktera koji djeluju u lokalnim zajednicama važna je jer utječe na unapređenje kvalitete života unutar te zajednice. U područjima posebne državne skrbi potrebno je uložiti dodatne napore usmjerene ka rješavanju lokalnih problema i bavljenju temama od lokalne važnosti te organizacijama civilnog društva omogućiti rad u okviru svoga područja djelovanja.

Organizacije civilnog društva mogu ponuditi svoju: ekspertizu, neformalne edukacije učenika, nastavnika i svih građana, materijale/literaturu, poticati suradnju s lokalnom zajednicom, uključiti volontere te zagovarati pozitivne društvene promjene i rješavanje problema. Tako su aktivnosti koje organizacije civilnog društva mogu provoditi: istraživanja, javna događa-nja poput okruglih stolova, konferencije, predavanja, izlaganja, radionice, edukacije i slično.

Organizacije civilnog društva koje se bave obrazovanjem već dugi niz godina, i to kroz ne-formalnu edukaciju mladih ili edukaciju nastavnika te sudjelovanje u projektima škola sa zajednicom, često svojim djelovanjem premošćuju nedostatne edukativne sadržaje u školama ili lokalnim zajednicama u vezi s područjem građanskog odgoja i obrazovanja.

Pokazalo se da su za buduće zaposlenje i društveno sudjelovanje jednako važna znanja i vje-štine koje stječemo svakodnevnim iskustvom, dakle neformalnim učenjem, ali i polaženjem organiziranih tečajeva, usavršavanja, treninga koji nazivamo neformalnim učenjem. O nefor-malnom učenju govore: UNESCO (70-tih) te Memorandum EU o cjeloživotnom učenju (2000). Neformalno učenje podrazumijeva organiziranost i usmjerenost na cilj (Intenciju), ali se ne provodi i ne certificira na jednak način kao formalno obrazovanje. Ovaj oblik obrazovanja često je u većoj mjeri iskustven i participativan, a cilj mu je podržati sudionike/ice u aktivnom sudje-lovanju te ih potaknuti na to da se prisjete ili dožive iskustva koja će početi i podržati proces učenja. Na ovaj način neformalne edukacije postaju dobra dopuna formalnom obrazovanju i dovode do razvoja vještine kao praktičnog i primijenjenog dijela građanske kompetencije.

| 9

Neformalno obrazovanje također omogućava veću fleksibilnost u prilagodbi tema, tempa rada i korištenih metoda, a to je posebno važno u onim područjima u kojima škole nemaju dovoljno resursa i mogućnosti za praktične vježbe ili za suradnju sa zajednicom. Udruge na tim područjima mogu biti dobar povezujući faktor ili mogu osiguravati raznovrsnost dodatnih i izvannastavnih aktivnosti.

Međutim, dodatni je izazov to što na pojedinim područjima posebne državne skrbi nema do-voljnog broja organizacija civilnog društva ili su njihovi kapaciteti nedovoljni ili im je područje djelovanja takvo da ne pridonose rješavanju ključnih problema zajednice. I u budućnosti do-prinos organizacija civilnog društva razvoju i provedbi građanskog odgoja i obrazovanja može biti značajan. Nastavit će se potreba za: zagovaračkim aktivnostima te praćenjem provedbe građanskog obrazovanja, suradnjom sa školama u provedbi programa koji pridonose razvoju građanske kompetencije učenika i pripremi učitelja te suradnje u razmjeni dobrih praksi i ideja za nastavu, razrade nastavnih jedinica i sadržaja. Radi lakšeg povezivanja programa udruga s potrebama škola, izrađen je katalog programa neformalnog obrazovanja u kojem će biti prezentirani različiti programi udruga kako bi škole mogle pronaći partnere koji odgovaraju njihovim aktualnim potrebama.


5.

moGUćnosti za svladavanje izazova U ProcesU Uvođenja GrađanskoG odGoja i obrazovanja U školama na PodrUčjima od Posebne državne skrbi – PrePorUke

Na temelju rezultata istraživanja kojim je praćeno eksperimentalno uvođe-nje građanskog odgoja i obrazovanja u osnovne i srednje škole, izdvojene su sljedeće preporuke (Spajić Vrkaš, 2013):

Sistemska razina:

• Osigurati da volonterski rad učenika/društveno koristan rad, projektna nastava i priprema učenika za izbore za predsjednika/cu razreda i predstavnika/cu razreda u vijeću učenika postanu obvezne dimenzije provedbe kurikuluma GOO-a u svim razredima u osnovnoj i srednjoj školi.

• Osigurati materijalnu potporu školama i učiteljima i/ili nastavnicima u provedbi kurikuluma GOO-a, uključujući razmjenu iskustava među učiteljima, odnosno nastavnicima koji provode kurikulum.

• Izraditi bazu podataka o potrebama škola za stručnim usavršavanjem u GOO-u, koja se periodično obnavlja, i organizirati sustavno i kontinuirano stručno usavr-šavanje učitelja i nastavnika u tom području s osloncem na analitičke pokazatelje.

• Osigurati potrebne uvjete za uključivanje svih relevantnih dionika u sustav ob-razovanja i stručnog usavršavanja učitelja i nastavnika za GOO, kao i u nastavu GOO-a, osobito organizacija civilnog društva koje kroz dulje vremensko razdoblje ostvaruju respektabilne rezultate u tom području.

• Uvesti sustav identifikacije i priznanja u škole u kojima se ostvaruje dobra prak-sa u GOO-u i osigurati potrebne uvjete za širenje dobre prakse na druge škole.

• Osigurati da učenici više sudjeluju u odlučivanju o pitanjima za koja su nepo-sredno zainteresirani kroz učenička vijeća na lokalnoj, županijskoj i nacionalnoj razini.

| 11

• Istraživanje nastave GOO-a u svim osnovnim i srednjim školama uključiti među prioritete istraživačke politike u području odgoja i obrazovanja.

Institucionalna razina:

• Nastavu GOO-a više povezati sa svakodnevnim životom učenika i s učenicima dogovarati nastavne sadržaje i teme u GOO-u i načine njihove obrade.

• GOO provoditi korištenjem interaktivnih, istraživačkih i suradničkih metoda učenja, s naglaskom na istraživačko-projektnu nastavu, debatu i izvannastavne aktivnosti.

• Poticati učenike na kritičko promatranje i analizu stvarnih društvenih problema s naglaskom na različita motrišta.

• Jačati interes učenika za zbivanja u školi i lokalnoj zajednici istraživanjem pro-blema i zajedničkim traženjem rješenja.

• Osigurati različite izvore za učenje u GOO-u, s naglaskom na materijale namije-njene djeci i mladima.

• Osigurati uvjete za veću aktivnost učenika u odlučivanju o školskim pitanjima i njihova mišljenja poštovati pri odlučivanju o školskim pitanjima.

• Uspostaviti učinkovitu suradnju s roditeljima, organizacijama civilnog društva i drugim relevantnim lokalnim akterima u nastavi GOO-a, osobito s organiza-cijama mladih i za mlade.

• Učiniti GOO instrumentom razvoja škole kao demokratske zajednice učenja.


6.

PoPis literatUre1. Bagić, D. i Šalaj, B. (2011) „Političko znanje mladih u Hrvatskoj“ u Bagić, D (ur) Odgaja li škola

dobre građane? Studija o političkoj socijalizaciji hrvatskih srednjoškolaca. GONG i Fakultet poli-tičkih znanosti, Zagreb

2. Bagić, D. (2011) „Politički stavovi maturanata i njihove determinante: odgaja li škola dobre građane?“ u Bagić, D. (ur) Odgaja li škola dobre građane? Studija o političkoj socijalizaciji hrvatskih srednjoškolaca. GONG i Fakultet političkih znanosti, Zagreb

3. Bužinkić, E. (2011): Institucionalni okvir — normativna podloga za zagovaranje uvođenja mi-rovnog obrazovnog kurikuluma u formalni obrazovni sustav: dokumenti, strategije, zakoni. (U) Učiti za mir. Zagreb, Centar za mirovne studije, str. 21-50.

4. Demokracija i ljudska prava u osnovnim školama: teorija i praksa, Centar za ljudska prava, Zagreb, 2012:19.

5. Horvat, M. (2009) „Mirovno obrazovanje u odgojno-obrazovnom sustavu Republike Hrvatske” u Bačić, L. (ur.) Zvoni za mir. Centar za mirovne studije, Mreža mladih Hrvatske i MAP Savje-tovanja, Zagreb

6. Spajić-Vrkaš (2013): Rezultati eksperimentalne provedbe kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja. Istraživački izvještaj za 6 škola s područja posebne državne skrbi za školsku godinu 2012./2013., Zagreb

7. Šalaj, B. (2002): Modeli političkoga obrazovanja u školskim sustavima europskih država. Poli-tička misao, XXXIX, 3, str. 127—144.

8. Šalaj, B (2005): Političko obrazovanje u školama: nepotrebna politizacija obrazovanja ili važan uvjet demokracije? Slučaj Engleske. Politička misao, XLII, 2, str. 77—100

9. Šalaj, B. (2011): Politička pismenost mladih u Hrvatskoj: teorija i istraživanje. Bagić, D. (ur) Odgaja li škola dobre građane? Studija o političkoj socijalizaciji hrvatskih srednjoškolaca. GONG i Fakultet političkih znanosti, Zagreb.

10. Velički, D; Šenjug, A. (2010): Učenje demokracije i demokratske kompetencije budućih odgojitelja i učitelja. Napredak, 151 (3—4) 390—406, Zagreb.

11. Zelić, D., Pernar, S, Škrabalo,M. i Miošić, N.(2011): Preporuke za programe političkog opisme-njavanja mladih. Bagić, D. (ur) Odgaja li škola dobre građane? Studija o političkoj socijalizaciji hrvatskih srednjoškolaca. GONG i Fakultet političkih znanosti, Zagreb.

Internetske stranice:

• Agencija za odgoj i obrazovanje, http://www.azoo.hr

• Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, http://www.mzos.hr

| 13

Projekt „Novo doba ljudskih prava i demokracije u školama” financira

Europska unija, a sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Za sadržaj publikacije odgovorna je isključivo Mreža mladih

Hrvatske i on se ni na koji način ne može smatrati službenim

stajalištem Europske unije, niti nužno odražava stajalište Ureda

za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Europska unijahttp://ec.europa.eu/croatia/index_hr.htm

Ured za udruge Vlade Republike Hrvatskewww.uzuvrh.hr

ISBN 978-953-7805-16-6

Europska unija

Projekt financira Europska unija, a sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske

MOGUĆNOSTI I IZAZOVI SUSTAVNOG I KVALITETNOG

UVOĐENJA GRAĐANSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

U ŠKOLAMA U PODRUČJIMA POSEBNE DRŽAVNE SKRBI

Pozicijski dokument nastao u okviru projekta Novo doba ljudskih prava i demokracije u školama, u suradnji s

organizacijama GOOD Inicijative za sustavno i kvalitetno uvođenje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo

u odgojno-obrazovne ustanove

Documents

MOGUĆNOSTI I IZAZOVI SUSTAVNOG I KVALITETNOG …goo.hr/wp-content/uploads/2014/04/Izazovi-uvodjenja-GOO.pdf · i Fakultet političkih znanosti tijekom 2010. potvrđuje rezultate