Embed Size (px)
DESCRIPTION
Studentski list "Moj kamen" službeno je glasilo Zavičajnog kluba hercegovačkih studenata.
Citation preview
EN
KAMEN
OJ KAM
EN
MOJ
MOJ K
AMEN
M
OJ KA
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
KAMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
MOJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
MEN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
KAMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
MOJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AM
MEN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
KAMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
MOJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
A
MEN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ
J KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
MOJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
N
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KA
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MO
J KAMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
E
N
MOJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KA
MOJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
O
KAMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MEN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AME
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
MOJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
O
KAMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MEN
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
AM
MOJ K
AMEN
M
OJ KAM
EN
MOJ K
MOJ KAM
EN
MOJ K
AMEN
M
KAMEN
M
OJ KAM
EN
MEN
MOJ K
AM
MOJ
MOJ KAMENGlasilo hercegovačkih studenataISSN 1333-4964
Za izdavača: Ante Škegro
Izdavač:Zavičajni klub hercegovačkih studenata
Uredništvo: Ana Gudelj, Jadranka Jukić, Josip Kraljević, Ivan Lovrić i Marija Suton.
Grafi čko oblikovanje: Marija Suton i Josip Kraljević
Lektura:Ana Gudelj
Crteži:Marta Dušević
Naklada: 1000 primjeraka
Tisak: Iguana grafi ka
Adresa uredništva:MOJ KAMENGlasilo hercegovačkih studenataSavska cesta 25, 10000 ZagrebE-mail: [email protected]://www.zkhs.hr
Žiro račun: 2360000-1101422885
Tvrdnje i mišljenja u objavljenim radovima izražavaju isključivo stavove autora i ne pred-stavljaju nužno stavove i mišljenja uredništva ili izdavača.
A sada nešto potpuno drugačije. Ili barem bitno drugačije...Za razliku od većine dosadašnjeg Kamenja, koje je prečesto izgledalo kao mješanac Glasa koncila, Hrvatskog slova i patetično-sterilnih školskih zadaća, ovaj broj Ka-mena malo više odiše životom (domaćim običnim, studentskim). U ovom se broju manje glumi i nema toliko šminkanja ni misaonih photoshopova, a sve kako bi ma-ter, tetka, šira rodbina ili lokalni župnik bili zadovoljni i rekli nešto u stilu: „Ma vidi ti našeg malog što je fi n, pametan i dobar!“ Ovaj broj nije pisan da bi udovoljio gore navedenima niti se uzimao u obzir poznati problem većine tekstova što su defi lirali dosadašnjim Kamenjem - šta će selo reći? E sad, ako ovo čitaju oni koji misle kako jedan studentski list mora doooobro paziti o čemu i kako piše ili misle da isti taj list mora odgovarati okvirima koje su odredili neki drugi, onda je najbolje da ovaj Ka-men odmah zatvore. Jer jedini okvir koji bi jedan studentski list morao poštivati jest kvaliteta. Mi se samo nadamo da smo na dobrom putu.Bujrum!
Ivan Lovrić
Ovdje je mogao biti i tvoj tekst...
Zainteresirani neka se jave na [email protected]
Bog i Hrvati! Imamo tronošce! ...................................... 6
Hercegovački spomenici .............................................. 8
Čitanje prve poslanice nezagrebačkog studenta zagrebačkim studentima ............................................................ 10
Draga Bojano, slušao ja plavi radio, čitao 24 sata i vozio auto... ........................................................ 13
U ime Oca i Sina… .................................................... 16
Dacia, grof Drakula, doniranje organa, ptičja gripa i slične stvarčice .................................................... 18
Konzumerizam iliti patnje mladog naroda .................... 20
Bolonjski proces u Hrvatskoj ..................................... 22
Stjudent Lajf @ Mostar ............................................. 24
Stori Super Kamen Mjuzik Talenc ................................ 28
Intervju s babom Vukojušom ...................................... 32
Antipoezija ili kako sam prvi put vodio ljubav ............... 37
ZKHS - vijesti ......................................................... 40Fenomen zvan reality show ili kako su mali Hrvati postali veliki voajeri ...................................... 42
B(l)ože pomozi ....................................................... 44
Lako ti je šofer biti ................................................. 46
Cannabis Sativa ...................................................... 48
Kad proćeram frezu kroz grad... ................................ 50
Nije moja mala takva ............................................... 51
Apstinencija & Grad ................................................. 52
Priča jednog papka .................................................. 54
Grad s mostovima i jedna ljubavna… ........................... 56
O ljubavi, sreći, braku, tuzi i sličnim pi…jama ............... 60
Krug ..................................................................... 62
Sadržaj:
MO
J KA
MEN
18.
6 7
U hotelu će ga čekati Nataša, Melana i Silvija. Sve tri skupa nemaju 35. On voli mlado meso. Traži Vi-agru, ne sjeća se gdje ju je ostavio.
“Aha, u onom džepu gdje sam držao govor.” - sjetit će se. Do 3 će potrošiti 7 kondoma. Dva će ostaviti za ženu. Večeras valja proslaviti diplomu.
Po povratku s Kupresa nazvat će ga Ante iz Središnjice: “Slušaj, jel bi moga oko šest taj svoj govor pročitat u Trebižatu? Miro ne more stić. Od-veo je ženu gore. Ima ispit tek pridvečer. Oduljilo se, Stevo veli da je navala danas bila”
“More more, rođo nađemo se doli u pola 6, sve za Hrvatsku jel tako he he! Ajd’ čujemo se živ ti meni bio rode!”
“Ženo nađ’ der onaj papir što sam bio zgužva pa mi čitaj naglas do doli. Već sam pozaboravio issa mi!”
“O ckej”- reći će mu sad već diplomirana ekonomis-tica uslužnog menadžmenta i počet će čitati:
“Mi Hrvati smo ugroženi! Naše hrvatsko sveučilište se bori za opstanak! Hrvati moraju imati pravo na školovanje na hrvatskom jeziku, sa hrvatskim skriptama i olovkama! Sa hrvatskim digitronima i šalabakterima! Hrvatsko sveučilište temelj je op-stanka nas Hrvata! Hrvat Hrvatu će pomoći! Hrvat-stvo naše je neupitno! Svi koji su protiv nas su izrodi i izdajnici, masoni, sotonisti, bjelosvjetske izdajice i komunisti......”
“Aj ponovi” reći će diplomirana.
“Mi Hrvati smo .....u jebem ti ne ide ako ne upam-tim nema veze malo ćemo ga ispeglat pa ću s papira čitat; aj još jedanput.”
“Dobro, dosta je. Ako znadnem znadnem”
U Trebižatu će ljudi već mahati zastavama kad On bude stigao. “Ovde je i vino bolje”, reći će ženi dok bude gasio pasata.
Bit će to još jedan povijesni govor u očuvanju hrvatskih nacionalnih interesa na ovim povijesnim i bremenitim prostorima.
Bog i Hrvati! Imamo tronošce!
“Mi Hrvati smo ugroženi! Naše hrvatsko sveučilište se bori za op-stanak! Hrvati moraju imati pravo na školovanje na hrvatskom jeziku, sa hrvatskim skriptama i olovka-ma! Sa hrvatskim digitronima i šalabakterima! Hrvatsko sveučilište temelj je opstanka nas Hrvata! Hrvat Hrvatu će pomoći! Hrvatstvo naše je neupitno! Svi koji su protiv nas su izrodi i izdajnici, masoni, sotonisti, bjelosvjetske izdajice i komunisti......”
Bog i Hrvati! Imamo tronošce!
On je član visokog izaslanstva svoje stranke. Bivši komunist. Dobro pozicioniran. Ima sve u malom prstu. I par diploma. Što u ratu što poslije rata. Zna kako narod diše. Zna na šta je narod slab. Žena mu nije školovana kao On. Nema ni zanat. Njoj diplomu tek valja skucat’.
Eno ga vježba pred ogledalom govor. Govorit će za koji tjedan u centru Donjeg Brišnika pred svjeti-nom za izbore. Popet će se na onaj tronožac rodi-jaka Ćipe. Novinari kojima je i lani plaćao večere držat će mu mikrofone.
U prvom redu ispred njega stajat će oni kojima je namjestio traktor-donacije iz EU, USAID-a i Japana. Oni će mu pljeskati. Kad oni krenu za njima će i svjetina.
Pored njih ponosna žena s Fabusovom pristupnicom u ruci ponosno će ga gledati. Kako je pametan moj dragani mislit će se. Njoj je sve to lijepo i krasno. Poludi kad čuje da joj neko takvog krasnog muža blati u medijima.
Evo ga već u Brišniku. Vadi papir iz unutarnjeg džepa. Stavlja cvike bez dioptrije da izgleda kao intelek-tualac i počinje čitati: “Mi Hrvati smo ugroženi! Naše hrvatsko sveučilište se bori za opstanak! Hr-vati moraju imati pravo na školovanje na hrvats-kom jeziku, sa hrvatskim skriptama i olovkama! Sa hrvatskim digitronima i šalabakterima! Hrvatsko sveučilište temelj je opstanka nas Hrvata! Hrvat Hrvatu će pomoći! Hrvatstvo naše je neupitno! Svi koji su protiv nas su izrodi i izdajnici, masoni, so-tonisti, bjelosvjetske izdajice i komunisti! Bog i Hrvati......”
“Je pametan blago ti mu majci! “- reći će baka Joka iz Kongore.“Mašala čovka, e svaka mu dala!” - reći će did Pere iz Mandina sela.“Nitko ne smije da nas bije!” - apostrofi rat će on na kraju.
Rulja će podivljati u nacionalnom zanosu. Mladež Partije dijelit će letke i pristupnice za u stranku. U zraku će se osjetiti miris duvanjske janjetine i zvuk narodnih pjesama. Uz stotine litara vina padat će mrak. Onda će pustiti narodnjake. Bit će to još jedan državotovroni dan u Duvnu koji će oplemen-iti visoki govornik iz najhrvatskije hrvatske Partije. Visoko izlasanstvo mjesnog ogranka pljeskat će mu snažnim udarcima. Pljesak za njega pljesak je i nji-hovoj egzistenciji.
Navečer će sa ženom odsjesti u Matinom hotelu. Džabe. Zato jer je Mate od njega dobio štelu u privatizaciji.
Ujutro džabe kava, doručak i može se krenuti.
Sjest će ženu u službenog passata. Na Stipinoj benziskoj nalit će goriva. Stipi nije uspio srediti koncesiju pa gorivo na Stipe-benzu nije džabe. Al’ nema veze. Premijeru će se to lako opravdati. Uos-talom i premijer toči na Stipe-benzu.
-”Tri kutije Durexa, šteka Malrbora, dezodorans, li-tra Jegera, tank eurosupera, to ti pajdo dođe ....”
-”Nije bitno koliko, napiši više goriva umisto ovog i daj mi račun.”
Negdje oko Šuice ugledat će onaj papir s govorom ispod sjedala. Dok ga bude gužvao u očima će mu zapeti ona rečenica: “ Jedino hrvatsko sveučilište na hrvatskom jeziku” i sjetit će se sve one razular-ene pijane mase. “Koji papci, bog te”, pomislit će u sebi.
Stisnut će dugme. Prozor će se početi otvarati.
U trenutku kada bude htio izbaciti papir žena će ga upitati - “Imaš li kopiju toga na laptopu?”
“Bogami, menščini da nemam” reći će on.
“Pa ostavi to šta bacaš bog te, tribat će ti za Uzariće u subotu.”
“Bogami si u pravu. Vi’š ti moje žene je pametna.” - reći će On sav razdragan, ponovno bacajući onaj papir na pod.
Oko 12 stići će među Srbe. Stevo i Vasa su vese-li što ga vide isto k’o i zadnji put. Prošli tjedan doveo im je bio punicu. Profesori s Fabusa i inače su veseli kad vide studente iz Hercegovine. Ženi će iz novčanika izbrojati 2500 skripti. Bit će to njena prva diploma.
“Čekaj me u Hotelu. Bit ću gotova do 3.”
Jedan dan u životu vrlog dičnika
Piše: Ivan Šušnjar, župa Posušje
MO
J KA
MEN
18.
8 9
izveli smo vas iz mraka na svjetlost. Samo, dok to vrijeme dođe morat će ugraditi i petnaestu ploču…
Na istome trgu, lijevo od gore spomenutog spo-menika-fontane nedavno postaviše oca hrvatske književnosti Marka Marulića. Isklesan je u bijelom istarskom kamenu. Nije sigurno da je ovo Marulić, jer ni po čemu se ne može izvesti zaključak da je to upravo on, stari Marul, otac naše književnosti. Pa ipak, ako je gospoda rekla da je Marul, onda je Marul. Iako je zdepast i sisat u nekakvoj kratkoj haljinici. Fali mu još toljaga i neupućen bi pomislio da je krapinski pračovjek ili možda hobit.
U istom društvu, na suprotnoj strani trga, našla se i brončana kraljica Katarina. Lijepa i dostojanstve-na, kao što je, vjerujem, i bila. Sjedi na prijestolju i kao da se čudi – gdje se ovo našla, u što se to pret-vorio grad što joj ga otac utemelji?
U obližnjem pak parku, krajem godine osvanuo je Bruce Lee i doveo uspavani Mostar na naslovnice i male ekrane cijelog svijeta. Mali zmaj, kao simbol pravde, nešto pozitivno u podijeljenu gradu, ali… Već sutra ovaj grad je pokazao koliko je ostalo od njegove urbane kulture. Slomiše mu nunčaku, uprljaše ga blatom i nacrtaše mu spolni organ. Kako
se nije znalo tko je to napravio muslimani ili Hrvati (Srba više nema toliko da bi mogli učiniti nedjelo ovakvih razmjera iako su skloni divljaštvu svake vrste) trebalo je naći krivca. Tako da je sve palo na leđa malih Cigana. Iako je vjerojatnije da je to učinila jedna druga populacija stanovništva, sve brojnija u ovom gradu. To nije ni muslimanska, ni hrvatska, ni ciganska populacija. To je narkomanska populacija.
I na suprotnoj obali Neretve, naši federalni part-neri nanizali su mnoštvo zanimljivih skulptura i spo-menika, većinom u orijentalnom stilu, da svjedoče o islamskoj baštini. Zanimljiv primjer je crna mramorna gromada jednostavnog imena: spomenik bosanskohercegovačko-kuvajtskog prijateljstva, a nalazi se na Musali kod srušenog hotela Neretva. Nadasve lijepa je i žućkasta stijena na Španjolskom trgu u sjećanje na španjolske vojnike poginule u mirovnoj misiji. Po stilu je najbliža gore navedenim spomenicima smrti, samo što ovdje umjesto Gospe imamo golubicu mira, a sve je ukusno zaokruženo malom željeznom ogradicom.
BEZVRIJEDNI SPOMENICIIma po Hercegovini još mnoštvo građevina, kula, gradina, ilirskih gomila, bazilika… Primjerice Herce-govi gradovi Ljubuški, Počitelj i Blagaj, kasnoantička biskupska bazilika u Cimu, Stara Biskupija u Vu-kodolu nadomak Mostara, rimska Villa Rustica u Mogorjelu kod Čapljine, ilirski grad Daorson kod St-oca, humačka i kočerinska ploča, bezbrojne nekro-pole stećaka… Ovi su spomenici građeni od kamena. Našeg kamena, Mog Kamena. Ali zašto na njih trošiti riječi kad ionako nikome nisu zanimljivi…
Hercegovački spomenici
CESTE SMRTIVozeći se lokalnom cestom od Mostara do Čitluka i dalje, prema Međugorju i Ljubuškom, pažljivijem promatraču ne može promaći mnoštvo različitih kamenih ili mramornih ploča koje se poput rekla-ma nižu uz cestu. Ti uvjetno nazvani spomeni-ci obilježavaju mjesta pogibije naših, većinom mladih, zemljaka koji su svoj život ostavili na cesti vraćajući se s kakve cajke, ili pak svatova s preko-brojnim postotkom alkohola (ili nekog drugog de-rivata) u krvi. Brojniji su ovi spomenici od ionako nebrojenih jumbo-plakata koji su bez ikakvog reda razbacani duž naših izlokanih i propalih prometnica. Uzdižu se svuda po kršnome nam zavičaju, poput kakvih modernih stećaka što su ih gradili naši preci. Nepoznat mi je slučaj da negdje drugdje na našem planetu postoji ovakva ili slična tradicija slavljenja mrtvih. Stoga, evo zgodne prigode, da odgovorni porazmisle i uvrste ovu baštinu u turističku ponudu Hercegovine. Ponajprije stoga, što ovi monumen-ti odaju visok estetski i umjetnički stupanj koji može zadovoljiti i najzahtjevnijeg gosta željnog obogaćivanja svog duha. I doista, graditelji ovih spomenika iskazuju velik stupanj maštovitosti. Kamena gromada i na njoj ulaštena mramorna ploča, ime i prezime, godište (po prilici 1984-2005). I povrh svega bdije Gospa ili sveti Ante (‘ko koga više voli). Oni najmaštovitiji stave i buket plastičnog cvijeća s umjetnom ro-som i trepereće ‘’vječno svjetlo’’ na bat-erije. Po svijetu se odavno uobičajilo u vinorodnim krajevima, poput našeg, gra-diti vinske ceste. Ali budimo inovativni. Više turista može nam privući Cesta smrti Mostar – Ljubuški, nego nekakva tamo hercegovačka vinska cesta.
ŠIROKOBRIJEŠKI FRANJOU Širokome Brigu, u centru grada, ispred kamene općinske vijećnice, uzdiže se monumentalni brončani spomenik pred-sjedniku svih Hrvata. Mnogo je velik – 3 metra čak – ali ipak premalen da bi po-kazao svu veličinu hercegovačkog hrvat-stva i ljubavi koju gajimo prema prvom i jedinom predsjedniku svih Hrvata. Ovaj sadašnji, malešni predsjednik, samo je predsjednik Hrvatske i Hrvati iz Her-cegovine ga uopće ne zanimaju. A kad
je pak otac nacije u pitanju, kako smo mi , je li, natprirodno veliki Hrvati, logično je da i spomenik bude natprirodne veličine. I stoji tako mrki vrhovnik u srcu svekolike hrvatske Hercegovine i kao da žali i nas i ovu zemlju. Kao da misli…’’e da je sad ‘95., da mi je sad u Dayton…sve bi drukčije bilo moji dragi Hercegovci’’.
POPLAVA SPOMENIKA MOSTARUU glavnome nam hercegovačkom gradu niču spo-menici kao gljive poslije kiše. Počelo je s još nedovršenim spomenikom hrvatskim braniteljima na Rondou koji se gradi već dugo po sistemu: od izbora do izbora. Za opće izbore svršiše s betoni-ranjem, za lokalne postaviše 14 mramornih ploča koje zatvaraju križ i predstavljaju ekvivalent broju stoljeća koliko evo opstojimo na ovim vjetromet-inama. Pred sljedeće izbore valjda, bit će gotov i bazen s fontanom i upalit će u njemu svjetla da se dobije jedna zaokružena cjelina mramora, vode i svjetla, tako da mogu reći: od izbora do izbora
Kamen kao ogledalo
Piše: Danijel Vidov ić
MO
J KA
MEN
18.
10 11
fakulteta ovisi o nečijim željama i mogućnostima, ali nije tako u centru našeg Balkana, jedinstvenoj Hercegovini.
Umjesto fi lozofi ranja, najlakše je to potkrijepiti popularnim „transkriptom“, radnja kojeg se odvi-ja ljeti na bućalištu, likovi su obični Hercegovci, muževi i očevi, Vice i Mladen.
(iako se radi o prilično istinitoj situaciji, likovi su izmišljeni, a na mjestu bućališta sada stoji stam-bena zgrada)
Vice: E moj Mlađo, razvali te ja opet u bućam !
Mladen: A đavlu i ti i buće, kad imaš sriće ! (pl-junu na zemlju)
Vice: Kakva srića, nek je zdravlja samo, i da je dici dobro.
Mladen: A šta je s onim tvojim malim Josipom, čua sam od moje Ane da je pa razred !?
Vice: Ma jok jadan ne bio, završio s dobrim, eno upisa sam ga na vakultet u Zagreb, nek se škola dite.
Mladen: (šuti i gleda u pod)
Vice: A šta je s tvojom Anom, di će ona ?
Mladen: (gleda u stranu, oklijeva) A moja će ti isto u Zagreb.
Vice: A tako ti je, štaš bolje od Zagreba.
Mladen: A je (i dalje gleda u stranu), idem, moram kući večeravat, aj živio mi Vice.
Vice: Živio Mlađo, pozdravi svoje.
(Mladenova kuća, on i žena Nevenka pričaju)
Nevenka: Pobogu Mladene, šta ti je !
Mladen: A šuti ženo, eno reče mi Vice da onaj nje-gov mali propalitet ode u Zagreb studirat.
Nevenka: Mali Josip? Aj neka, baš mi je drago, nek mu je sa srićom.
Mladen: Ma sramota, a mi našu malu...odlična učenica...a u Mostar je šaljemo.
Nevenka: A šta ćeš kad ona neće, tu su joj sve pri-jateljice, a nemamo ni para.
Mladen: A đavlu nemamo, dignut ću i kredit ako triba, ide moja mala u Zagreb i gotovo!
Nevenka: Mladene pobogu, ali ona neće gori.
Mladene: Đavlu neće, neće se moja mala gubat po Mostaru, kako ću onom Vici pogledat u oči, rugat će mi se svi u naselju…Ana ide u Zagreb i točka !
I tako poneki Hercegovci iskazuju ogromnu brigu za školovanje svojih potomaka, poštujući njihove želje i svoje mogućnosti, ne mareći za komentare i postupke drugih.
Ma šalim se, kakav bi to bio Hercegovac da ga se ne tiče šta drugi misle o njemu. Važno je poslat kćer/sina na studij u Zagreb (jedino i isključivo), makar i ne imali novca (uvijek se može posudit kod vlasnika automehaničarske radnje te povremenog dilera ili u krajnjem slučaju dignuti 2-3 kredita), makar se njoj/njemu baš i ne studira (ali novi Golf V će ga natjerati da se predomisli) ili makar upisati nju/njega na promet (u Zagrebu naravno).
Eh vi hercegovački zagrebački studenti, nekad znate toliko „ispizditi“ ljude, da oni umjesto učenja u ovom post-prazničkom razdoblju, prionu za kompjuter da vam utipkaju nešto u glavu.
E ovako, jedne obične večeri dospije mi pred oči zadnji broj vašeg studentskog lista „Moj kamen“ (broj 17.), i krenem ja lagano „skrolati“ (to je ono kad listaš na kompjuteru) kroz tekstove, svega i svačega, ali onda se zaustavih kod jednog teksta zanimljivog naslova. O kojem se tekstu radi i tko je autor, neću prozivati, nije ni važno. Čitam tekst, ispočetka ništa posebno zanimljivo, ali onda šok, strava i užas. I tako ode jedan posve normalan, običan dan u muški reproduktivni organ.
A zašto? Pa, jer sam pročitavši jednu rečenicu u tekstu skontao da nisam Hercegovac, da moji starci nisu moji roditelji, da nisam rođen u Hercegovini, pretpostavljam da sam zapravo neko vanzemaljsko biće ili barem Dalmatinac ili Bosanac. Ovako ide ta slavna rečenica, tj. jedan njezin dio: „…i Hercego-vac ne bi bio Hercegovac da ne zavoli Zagreb“.
Šta!? Tko!? O čem ti!?
Ajde dobro, nakon što sam uhvatio zraka poslije stravičnog saznanja da možda nisam Hercegovac, kontam možda strašno zvuči izvučeno iz kontek-sta, nastavljam čitanje. I onda opet šok, nešto čudno u glavi (koji su simptomi moždanog uda-ra?), pa zar je to zaista istina?
Nisam Hercegovac!!!
Za sve je opet kriva neka rečenica iz „Vašeg ka-mena“, citiram: „…ali očito je suđena ta bol nama Hercegovcima raskriljenim između dva doma, te dvije velike ljubavi, nikada do kraja izmirene, al` uzvišene…
Između Hercegovine i Zagreba.“
Jao, jao, kroz glavu mi prolaze scene iz djetin-jstva, pokušavam dohvatiti najranija sjećanja iz života, da shvatim tko sam zapravo i odakle me u Hercegovini. Ali ništa, sve čega se sjećam vezano je za Hercegovinu, ali eto izgleda da ipak nisam Hercegovac. Šteta!
Nikad nisam, a ni sada ne prihvaćam to nametan-je neke velike ljubavi (za povraćati!) između Her-cegovaca Hrvata i Zagreba. To nas uvijek prati, uz neizbježne bile čarape i mobitele, pa se čak i u vicevima i šaljivim dosjetkama ističe ta poveza-nost, poput ove:
„U nekim krajevima bio je običaj da se djetetu is-pod jastuka stavi dukat, da ima puno sreće i bla-gostanja u životu, dok su u Hercegovini djetetu ispod jastuka stavljali kartu Zagreba.“
I eto, tek ispadneš na svijet i već ti stvore neki kompleks Zagreba kao nekog ultimativnog cilja kojem moraš stremiti u životu. Bilo je par scena kad su mi se prijatelji i kolege u završnom razre-du gimnazije čudili kad sam rekao da nikad nisam bio u Zagrebu. „Pa ono mislim, znaš, svaki norma-lan Hercegovac Hrvat bar jednom godišnje ode u Zagreb, ili u rodbine ili na Zagreb Auto Show...“. Srećom, bliže rodbine gore ni nemam, a auti me zanimaju k’o i preponsko jahanje.
A onda nakon srednje škole dođe i fakultet, uz još dodatnog i intenzivnog zlostavljanja „zagrebačkim sindromom“. Izabiru se željeni (ili koji bilo) fakulteti, bira se između Sarajeva, Mo-stara (hehe, ajde, bar je blizu Hercegovine ako ništa), Zagreba, Splita itd. Na nekom normalnom prostoru, u nekom normalnom vremenu, taj izbor
Čitanje prve poslanice nezagrebačkog studenta zagrebačkim studentima
Ostati u Zagrebu ili ne vratiti se kući?
Piše: Zdravko Musa župa Humac-Ljubuški
MO
J KA
MEN
18.
12 13
tamo se javljali zagrebčanci kažu pravi i dobro odgojeni. i ljute se što je za novu hrtMirko pus-tio neku četnikušu da im čestita ulazak u 2006-u . nisam skontao o kom se radi. pravi i dobro odgojeni zagrepčanci ljute se što nije bilo više iva robića i kića slabinaca. da koji će kurac njima neko tamo da prostiš makedonče kostadinov određivati njihov svehrvatski velekulturni novogodišnji program.
voditeljica na taj rasistički ispad pravih i dobro odgojenih zagrepčanaca šuti. u zagrebu je već desetljećima normalno prozivati sve koji nisu “pra-vi i dobro odgojeni”. sve koji su drugačiji.
onda se javila jedna koja je osula po hrvatima. ona je pri tome rezolutno naglasila kako je prava i dobro odgojena zagrebačka dama, i rekla je da šta koji k. hrt nije puštao više narodnjaka kada je već toliko tih primitivaca bosanaca i hercegovaca u ovj “našoj” hrvatskoj. ona, dobro odgojena i al-truidna zagrepčanka spremna je čak žrtvovati svoj novogodišnji doček pa će zbog nas primitivaca ako treba slušati i narodnjake. da nije rasis-toidno bilo bi licemjerno. voditeljica opet sve fi no odslušala.
danas pak tema pučke kuhinje - zove lik koji je naglasio da nije član ni jedne stranke. kaže sve opet krivi bosanci i her-cegovci da im majku. i da šta koji k bla bla bla itd.... žena voditeljica opet se sjebala i šuti. danas joj je bilo i neugodno.
prije neki mjesec ugledna zg. krem glumi-ca koja ima ogromne noge i veeeeeelika široka usta i koja se zove bojana gregorić krenula pisati kolumne za 24 sata. u prvoj kolumni dotične moglo se štošta toga dokučiti.
te kako su nju zg. tete dobro gojile te kako je ona bla bla opet kulturna i dobro odgojena i fakat stvarno jest.
ona za razliku od ovih prije nikog nije poslala u kurac al je zato već u idućoj kolumni neke ljude nazvala govnima. no vratimo se na prvu kolumnu. kaže bojana kako se ona zna slijepcu maknuti s puta i da se zna u tramvaju ustati sa stolice i da neke seljanke koje ne znaju pročitati pravilno gucci i versace to uopće ne znaju i da te seljanke riječ mlijeko izgovaraju kao “mliko” što vjerojatno implicira re-
gionalnu južnjačku odrednicu tih neodgojenih sel-janki koje po bojani “ne znaju poprimiti kulturu grada u koji dolaze”
draga bojano, ja se vozio danas u svom golfu dvojci hercegovačkih tablica koje neki krivo nazivaju bo-sanskim a nisu jer su pobogu izdane u ljubuškom. idem ti ja tako slavonskom avenijom i bila fakat velika gužva za to doba dana.ljudi koji obično u eteru zg radio stanica jadiku-ju kako nemaju love i kako su im sve moji zeml-jaci pokrali taj dan išli su u šoping. dok su se vozili slavonskom zvali su iz dosade etere zg radio stanica predstavljali se kao kulturni i pravi zagrepčanci i nekome nervorzno jebali majku. neki od njih čitali su i vašu kolumnu u 24 sata i potvrdno klimali glavom govoreći blagonaklono - blago majci njenoj, jer svi draga bojano žele biti kao vi! em ste zgodni vele, em imate predivna velika usta i sexi dugačke noge i fakat kažu dobro pišete. svima se diže na vas draga bojano.
Draga Bojano, slušao ja plavi radio, čitao 24 sata i vozio auto...
Netolerantnost «tolerantnih po defaultu»
Piše: Ivan Šušnjar
Da barem svako dijete na svijetu ima Hercegovce za mater i ćaću, ne bi bilo gladnih ni nepismenih. I svi bi gajili veliku ljubav prema Zagrebu, jer su Hercegovci. Cijeli svijet...
Naravno, ima i razumljivih razloga te povezanosti Hercegovine i Zagreba. Uvijek je hercegovačka zemlja bila škrta prema svojim stanovnicima, pa su Hercegovci tako morali ići „trbuvom za kruvom“ u razvijene zapadne zemlje ili bar do Zagreba, a onda su se mnogi gore i nastanili.
Ali mislim da je najvažniji razlog prije svega, naš hercegovački mentalitet. Ono u smislu - mi Hercegovci smo najbolji u svemu, u civilizacijs-kom, društvenom, političkom (hehe), kulturnom, tehničkom (najbolja auta i mobiteli), znanstvenom i svim drugim mogućim segmentima života, ma Her-cegovci su najbolji u Svemiru (u biti i jesmo najbolji, ali ujedno i najgori). Pa smo tako, mi Hercegovci i najbolji i najveći Hrvati od svih Hrvata u ovoj galak-siji, a Zagreb je metropola Hrvatske, pa di će onda najveći Hrvat među Hrvatima, Hercegovac, nego u najveći grad Hrvatske, jer je on ipak najveći Hrvat. Među Hrvatima.
Što se tiče vas hercegovačkih zagrebačkih studenata, čitajući ovaj zadnji „Vaš ka-men“, dobio sam dojam da vi ne znate što ste zapravo vi. Mislim, shvaćam ove što su rođeni u Zagrebu, čiji su roditelji Hercegovci, naravno da vole svoj grad i da će u njemu ostati.
Ali vi naši odavde, jeste li vi Hercegov-ci ili ste samo „Hercegovci“ radi fore da se po nečemu ističete u ipak multi-kulturalnom Zagrebu , a u biti boli vas muški organ za Hercegovinu, jer ćete kad završite faksove ostat u svom Zagrebu, a Hercegovinu možda počastite svojom prisutnošću ljeti, da vam služi kao viken-
dica nekih pedesetak kilometara od mora?
Ipak u Hercegovini ništa nevalja, nema budućnosti, nema posla, „država“ ne funkcionira, politički us-troj je demokratsko-jednopartijski (zna se), nema se gdje izići vani, muški su krkani, cure ne daju seksa, bla bla... Posve normalni, razumni i logični razlozi za ostat u Zagrebu. Ali jeb.. logiku. Zar su Hercegovci logični Vulkanci iz Star Treka ?
Onima (mazlumi) koji se ipak nekim čudom vrate u „šugavu“ Hercegovinu nakon završetka faksa, sva-ko dobro i sreća (trebat će im), a vi ostali odite u …znate već što.
Nemaju svi Hercegovci Hrvati neke osjećaje prema Zagrebu, pa se nadam da u nekim budućim izjavama i tekstovima neću čuti ili pročitati nekakvu rečenicu o „sudbonosnoj povezanosti svih Hercegovaca Hr-vata i Zagreba“. Jer ima nas dosta Hercegovaca Hrvata kojima Zagreb nije „Rim“ (znate, to je ono „svi putovi vode u Rim“), nekima je to Hercegovina. Zato ne govorite u ime svih. Hvala.
Autor: Ne-zagrebački student koji cijeli život pogrešno misli da je Hercegovac.
MO
J KA
MEN
18.
14 15
tavi ključ. mali bulji u mene blagonaklono. žena, pače cura, izlazi . zahvaljuje se. zbunjena je i posramljena. gleda drito u mene. ne smije pogledat u stranu. sa strane prolaze mrzo-voljne i nadasve kulturne ko-lone zagrepčanaca....
14 je sati. ja, alien sa hercegovačkim tablicama gu-ram škodu samohrane djevojke iz zagreba koju joj je podvalio kulturni zagrepčanec iz du-brave koji se zove jura i to s poluživim akumulatorom kojeg je napunio extra za tu prevaru. pitam je zašto je pobogu to kupila? kaže bio je samo 500 eura. stručno joj govorim da je to auto koje se ni u ludilu ne kupuje. guram škodu u stra-nu. sklanjam svog golfa dvo-jku s nepoželjnim tablicama u stranu. mrzovoljna urbana rulja konačno prestaje trubiti. srednjih prsti prihvatili su se za volane. gledaju u nas dvoje, pardon troje, i opet vrte gla-vama. iza zamagljenih stakala stare dotrajale škode u zg gospodu preplašeno bulje oči malog 5-6 godišnjaka. gospodi sam sada i ja kriv, poremetio sam njihov sustav ponašanja, unio zbrku u njihove savršene gospodske podsvijesti; podsje-tio ih na njihove ruralne kori-jene i probudio u njima osjećaj malograđanštine kojeg su se nekako uspjeli riješiti...
svi redom imaju bolje auto od moga. a nu mene hercegovca jebem ti.... mislim se, trebalo bi me biti sram me jer odudaram od sterotipa koji su u ovom gradu već odavno postali alfa i omega.
kažem joj nek zove muža da on sredi servis il “kaj god”. nema muža reče. nikog nema ponovi i poče plakati. onda sam shvatio da sam se pravo zajebao. ne samo da sam ispao seljak i patetični provincijalac i da ću to zauvijek ostati nego bi sad trebao ko zad-nji brdsko-čobanski romantik pasti i na bespomoćne suze žene, pače cure. to je danas u ovom vremenu king-kong-kros kulture tako jadno i demode....
sranje, mislim se u sebi i opet nagonski rekoh joj da sačeka. “u blizini na cvjetnom je serviser odoh po njeg nek vas barem prebaci s ceste a za popravku se dogovorite.”
rekla mi je hvala i sjela u svoj “novi” auto.
izvukao sam joj tad iz svojih kola, draga bojano, stari broj vašeg tabloida kojeg čuvam kao relikvi-ju i pokazujem prijateljima. nek čita dok dođem. posebno samo joj preporučio vašu kolumnu.
kad sam se vratio s majstorom koji je već spremao uže za vući njenu škodu upitao sam je kakav joj je vaš tekst draga bojano.
rekla mi je: “čisto sranje!”
ja isto mislim da je vaš tekst čisto sranje draga bo-jano.
sve najbolje vama i svim kulturnim i dobro odgo-jenim zagrepčancima želi vam dotepenec, primiti-vac, hercegovac da prostiš, koji već 10 godina kola vašim gradom ko pravi pravcati alien i vjerojatno će takav i ostati...
jednoj mladoj mamici usred slavonske baš danas ugasila se škoda favorit na desnom traku tamo od-mah iza nacionalne. i žena a više zapravo djevojka vergla li ga vergla . na zadnjem sjedalu plače njen 5-6 godišnji sin.
ja, seljačina hercegovačka u svom golfu kojeg ne-pravedno optužuju da je bosanski, slušam plavi i pokušavam shvatiti što se događa. gospođa, pače dakle cura, u dotičnoj škodi godina je kao vi. i zbunjena je. jer iza nje se stvorila kolona kulturnih i dobro odgojenih zagrepčana koja bjesomučno tru-bi. desni trak je totalno zablokiran. kulturni i dobro odgojeni zagrepčanci iz lijevog traka ne puštaju kulturnjake iz desnog da se ubace u lijevi.
kulturna zagrebačka ljevica i desnica na slavonskoj danas je oko 14 sati mladoj zagrebačkoj mamici za koju će se kasnije ispostaviti da je samohrana majka kulturno jebala majku, savjetovali su ju da nekome popuši kurac, pokazivali joj srednji prst i trubili.
neki su bili čak toliko kulturni da su se pentrali au-tima na zelene površine s desne strane; obilazili mamicu u škodi i pri tom razbijali kartere na vlas-titim motorima.
a mamica u škodi, preplašena od kulturnih zvijeri oko nje samo je uporno okretala ključem nadajući se nekom čudu iako akumulator odavno nije davao znaka života. mali je na zadnjem sjedalu zbun-jeno gledao zašto su svi ljuti na njegovu mamu i doživljavao vjerojatno jednu od svojih prvih trauma koja će ga kasnije načiniti vjerojatno isto tako kul-turnim i pravim zagrepčancem.
vidite draga bojano, ja sam stajao u koloni nekih 5 automobila iza nje dok kulturna gospoda sa zg tabli-cama ispred mene nije otišla preko zelene površine i onda sam ostao u nedoumici što da radim?
da li da konačno poprimim civilizacijske tekovine ovog grada o kojima sam čitao u vašim kolumna-ma ili da ostanem obični mali provincijski seljak? ako želim i ja jednog grada došljacima jebati ma-jku poput vas i tako postati pravi i kulturni gospon zagrepčanec trebao bih se popeti desno na zeleni travnjak i ženi pokazati srednji prst...
ako iziđem i poguram gospodičnu malkice u desno što i nije neki fi zički problem ispast ću kao jedan od likova iz vaših kolumni, patetični došljak, pače fi zikaner, pače neprilagođena provincijska budala iliti vam kako vi to već nazivate u svojim super cool kulturnim kolumnama jednostavno govno, budući da se ne ponašam onako kako kulturna zagrebačka masa srednjoprstaša zahtijeva.
stajao sam tako neko-liko trenutaka za volanom misleći se šta da napravim. iza mene rulja u koloni trubi k’o luda, vrte nervorzno urbanim, kulturnim glavama. žuri im se toliko da čak psuju i ono što su nekako prešutjeli oko božića. dobio sam fi lng da kingkros da-nas radi samo do tri.
izišao sam. nagonski. nisam mogao ne izići. u nas seljaka je, jebi-ga draga bojano, sve nagonski i seljački.
došao do škode. žena i dalje vrti ključem u bravi. histerično. kuckam na prozor. molim ju da smota volan udesno i da os-
MO
J KA
MEN
18.
16 17
pomake u tom smislu, ali postoje strašni propusti za koje nema opravdanja. Petljanje u politiku, pedo-fi lija među svećenicima, Jelena Brajša te općenito nebuloze kao što je propagiranje nekorištenja kon-tracepcije u doba kad iza svakog ćoška vreba čitava abeceda hepatitisa i ostalih bolešćurina.
Naš dragi don Anto Baković nije dobar poznavatelj ljudskog mentalnog sklopa. Upadanje u tuđu intimu obično izaziva kontraefekt pa se ne bih čudila da je njegovo obraćanje ženama koje još nisu u meno-pauzi izazvalo povećanje prodaje prezervativa, pa tamo neki činovnik u Durexu zadovoljno trlja ruke nadajući se da će se pojaviti čitava vojska Antinih sljedbenika.
Svaka velika institucija može ponekad zakazati, ali to ne bi smjelo periodički ponavljati. Svećenici su ljudi, toga sam svjesna, ali nepodoban čovjek nema što raditi na oltaru pod okriljem halje. Postoje osobe kojima se divim, čije vođenje mise nije po nekoj ustaljenoj šabloni, a takav svećenik nije gore, na nadmorskoj visini gdje mu se vrti od nedostatka kisika, nego među pukom. Takva misa je razgov-or ravnopravnih i ljudi to upijaju. S druge strane medalje stoji, po prilici, jedan fra Vladimir Kozina koji, u punoj crkvi, na moje čuđenje, a rezignaciju ostalih koji su već navikli na takve stvari, popljuje svu žensku svitu jezikom kojeg bi se posramila i Ve-drana Rudan u verbalnom obračunu s Vucom . Uopće mi nije jasno zašto bi se to trebalo tolerirati ili ne spominjati?! Dragi naš fra Kozina, Božji sljedbenik, zaboravlja da je i Isusa rodila žena.
Svi smo također svjedoci buke koja uz ptičju gripu popuni onih pola sata Dnevnika. Karikature kao izgovor za džihad i neka čudna, meni nerazumljiva politika koja pod okriljem vjere opravdava necivi-lizirano ponašanje. Neću sada kontemplirati koliko je to ukusan ili neukusan crtež, ali mislim da bi Mu-hamed, osobno i lično, predložio da se svi prime za ruke i odmumljaju jednu turu miroljubivih pjesmica na čelu sa Imagine...
Svejedno odbijam biti jedna od onih kojima je čaša uvijek napola prazna pa mislim da ipak nije sve tako crno. Čista, neiskvarena vjera je poželjna vo-dilja kroz život jer nas oplemenjuje i čini ljudima u pravom smislu riječi. Isto tako smatram da je potrebno vjeru prilagoditi sebi, a ne zloupotreblja-vati. Kažu da posjedujemo razum koji nas izdvaja od ostalih živih bića pa ne vidim zasto bi prihvaćali servirano bez promišljanja ili, što je još gore, ne razmišljati jer to nije red. Vjera koja steže i čini osobu klaustrofobičnom neće rezultirati mirnom i združenom braćom, već napola poremećenim fa-naticima koji u ime crteža nasrću na onoga «s druge strane».
Zaključujem izjavom jednog empirista (moje babe): budi ti dobar čovjek i plaćaj uredno režije, to ti je sva mudrost. Amen :)
U ime Oca i Sina…
…a ne, nećemo otvoriti sezonu sviban-jskih pobožnosti prije vremena niti liturgijsko slavlje u pisanom obliku; ovo je isključivo u nadi da će mojih par re-dova (odlomaka) u Kamenu dobiti priz-vuk dramaturgije. Iako volim kada se svi udružimo i pjevamo «Kad se male ruke slože!», ovaj put monopoliziram prostor i otvaram škakljivu temu.
Nije mi cilj igrati se Pandorinim kuti-jama jer su mi u školi rekli da ne smi-jem dirati susjedove jabuke, Pandorine kutije i Ahilove pete pa zato dodajem klauzulu autorskom pravu: ovo je, od uvoda do zaključka, subjektivni tekst na temu duhovnosti, vjere i doživljaja iste, a najviše na probleme i propuste koje primjećujem putem.
Pretpostavljam da sve religije u suštini zagovaraju ljubav, mir, zajedništvo i slične tekovine civiliziranog svijeta kojima se poželjno okružiti za života ne bi li zaslužili bolji CV kad osvanemo Petru na vratima. Također pretpostavljam da vjera ima unutarnju i vanjsku manifestaciju koja je od tihog partnera postala vrišteći imperativ za našu egzistenciju.
Norme, običaji i nepisani zakoni bi u teoriji tre-bali rezultirati spokojem i sveopćim zadovoljst-vom, a praksa je pokazala suprotno. Nastaje jaz dimenzija Marijanske brazde jer je, negdje putem, postalo puno važnije otići na misu radi sela i razga-ziti nove cipele, dati izdašnije milodare za otkup grijeha i deklarirati se katolikom kada to odgovara trenutačnom političkom režimu.
Stvarno je apsurdno kako smo mi doslovno shvatili onu da je život pozornica i koliko smo opterećeni ulogom koju igramo u društvu. Endemični su po-jedinci koji uspijevaju ostati imuni na fenomen «što će selo reći?» i njih obično doživljavamo kao delikvente obrijanih glava. Budući da individualnost nije na cijeni uporno nastojimo živjeti u harmoniji sa selom i susjedima pa nam daleko teže pada po-gled ispod obrva susjede usidjelice, nego kazna za parkiranje. Sve to je mala žrtva ne bi li iskamčili status pravog Hrvata koji redovito odradi šihtu nedjeljom ujutro, a jednom zaslužen, status se nosi k’o poglavica pero - na vrhu tintare, uzdignuta čela i bistra oka da vidi i strina iz Minkena.
Koliko god se divim ljudima koji tiho, istinski i pre-dano prakticiraju i žive svoju vjeru, toliko prezirem licemjere koji se okreću kako puhne vjetar na Mar-kovom trgu ili u redakciji nekih trendseterskih novi-na. U slučaju da je religioznost IN ove sezone, svaka će šuša staviti 3-4 krunice oko vrata ili u ime Oca, Sina i Muhameda zapaliti koje veleposlanstvo.
Ponekad pomislim da je jako tanka granica na rel-aciji fanatik – ateist jer je strašno kakve su se sve grozote u prošlosti radile, a rade se i danas u ime onoga čija je bit ljubav. Zapravo je jako malo is-tinskih ateista među kvazialternativcima koji si olako prišivaju taj status jer je takvo stanje duha teško postići i bez obzira na neke moje dileme i skepticizam, ateizam nije nešto što bi se trebalo priželjkivati. Bahato je pretpostaviti kako nema ništa iznad čovjeka i sebe staviti na vrh baš svake hijerarhije.
Često se kaže da na mladima svijet ostaje, a primjećujem kako su mladi naraštaji i crkva kao in-stitucija u stalnom sukobu. To je još jedan problem koji se uredno gura pod tepih pod izlikom kako s vremenom sve dođe na svoje. Činjenica je da obje strane zagovaraju ekstremne mjere koje kao takve ne mogu biti dobre i ispravne. Crkva je institucija koja se bazira na svojoj konzervativnosti i njegovan-ju vrijednosti daleko starijih od sezone jesen-zima 2006. ili zagrebačke špice. Glupo je očekivati neke
Licemjerje, fanatizam, šovnizam i još neke «krive Drine»...
Piše: Maja Čotić župa Humac-Ljubuški
MO
J KA
MEN
18.
18 19
I nakon ovako kratkog uvoda :), slijedi «blagi pre-okret». Morala sam Vas malo zavarati - pretpostav-ljam koliko bi Vas krenulo čitati članak s naslovom «Rumunjsko gospodarstvo – primjer za Hrvatsku»! Ma samo bih vam htjela pokazati da rečenica tipa I oni će u Europu prije nas?! uopće ne bi trebala
izazivati toliki rad vaših mišića lica :), jednako kao ni ona Pa što se pametno može vidjeti u Rumun-jskoj? - nadam se da sam vas u to uvjerila prvim dijelom teksta. Zato izvadih par brojčica, tek toliko da vidimo imaju li se naši vrli političari pravo toliko sablažnjavati na samu pomisao na usporedbu Lijepe naše sa «zaostalom» Rumunjskom. Pa da vidimo.Pogledamo li bruto domaći proizvod po glavi stanovnika na semaforu će biti velikih 1:0 za Hrvatsku. BDP u Rumunjskoj iznosi oko 7 700 dolara po stanovniku, a u Hrvatskoj oko 45% više, dakle 11 200 dolara. Kako je ta veličina jedan od temeljnih pokazatelja razvijenosti svake zemlje, s pravom bi se moglo zaključiti da je Hrvatska ekonomija sada jača nego Rumunjska. Riječ koja je najbitnija u ovoj rečenici je SADA. Naime, sudeći po veličinama svih ostalih relevantnih makroekonomskih varijabli brzo će doći vrijeme kada će Rumunjska biti, ako već ne ispred nas, onda barem nama uz bok po eko-nomskoj razvijenosti. Ključni pokazatelj brzine razvoja neke zemlje je stopa rasta bruto domaćeg proizvoda – iz ovih bro-jki zaključak možete izvesti sami – 2004. godine Hrvatska 3.8%, Rumunjska 8.35 %. Nakon ovih dviju malenih brojki, ono čuđenje iz prethodnog odlomka mi nekako više i nije na mjestu. Iako razlika u rastu BDP-a prethodnih godina nije bila tako dramatična ono što zabrinjava je vrijednost ostalih varijabli. Što bi naš premijer dao kad bi mogao reći da je stopa nezaposlenosti u Lijepoj našoj 6,8 posto? – nažalost, čini se da će još dugo morati svoje političke bodove skupljati na nekom drugom mjestu – u Hrvatskoj je nezaposleno čak 14,2% stanovništva! Samo da se prisjetimo, za sada je stanje 2:1 za Rumunjsku.
Iako je rast hrvatskog uvoza u zadnja tri kvartala 2005. godine gotovo jednak rastu izvoza (oko 7,6%) ipak je razlika izvoza i uvoza kao postotka BDP-a u prošloj godina bila čak -24,3%. U isto vrijeme vrijed-nost te varijable u Rumunjskoj je sićušnih –9,7%. Da ne bi bilo zabune, ovakav odnos nije karakterističan samo za prethodnu godinu – razlika izvoza i uvoza se posljednjih godina kretala oko -22% u Hrvatskoj i oko -6,9% u Rumunjskoj. Nazirete li smjer u kojem mi idemo? Pogledamo li direktne strane investicije smjer u kojem mi idemo bit će zasigurno još manje jasan. Njihova veličina izražena kao postotak bruto domaćeg proizvoda se zadnje dvije godine kreće oko 3%, dok je u Rumunjskoj njegova veličina oko 9,85%. Oni ne pužu, oni trče.
I za kraj, samo da vidimo kako naša mila država upravlja našim novcem. Baš me zanima što bi vam vaši dragi roditelji rekli da znaju da se svake go-dine pored njihovih, potrošite još i dodatnih 40-ak posto tuđih kuna. Ako ih pametno ulažete, možda bi vam to i odobrili. Naša država naše kune jako dobro ulaže, jel’ da? Ne znam koliko su Rumunji zadovoljni sa svojim blagajnicima koji potroše oko 20% više lea nego što ih prikupe, ali po stopama rasta, nekako mi se čini da se njihova Vlada bolje razumije u ula-ganja. Stanje na semaforu 5:1. Znate za koga.
Nakon svega ovoga jedino što mogu zaključiti je da bi u onoj rečenici s početka teksta “I oni će u Eu-ropsku Uniju prije nas?!” uskličnik vrlo lako mogao ostati bez svog prijatelja upitnika! A što se tiče one “Pa što se pametno može vidjeti u Rumunjskoj?”, nadam se da vam je odgovor jasan. Vrijedi otići. Samo, požurite jer tko zna hoće li uskoro još biti Dacia, konjskih zaprega, doniranja organa, ptičje gripe i sličnih stvarčica :)
Dacia, grof Drakula, doniranje organa, ptičja gripa i slične stvarčice
Nova godina u Rumunjskoj, točnije u Bukureštu? Sviđa vam se, jel’ da? Pa…i ne baš. Ali ako ste još uvijek student (čitaj: izvlačite lovu od staraca, dak-le, Pariz i London otpadaju ), a obišli ste već većinu ovih istočnijih glavnih gradova i čvrsto odlučili Nove godine provoditi negdje preko granice umjesto u jednim te istim kafi ćima i disko-klubovima (samo s pet puta skupljim ulaznicama) te Vam uz to već u jedanaestom mjesecu prodaju sve angažmane za Sofi ju (a mi mislili da smo jedini luđaci kojima se ide istočno:)) i napričaju kako je Rumunjska prekrasna, možda na neku foru završite u autobusu koji ide u tom smjeru :) Tako je barem bilo s nama. Kako je autobus prelazio granice i približavao se Rumun-jskoj, sve sam se više prisjećala onih zafrkancija ekipe o besplatnim sistematskim pregledima i uku-snom pilećem mesu i razmišljala kako propuštanje novogodišnje fešte u obližnjem vatrogasnom domu možda i nije bila tako dobra ideja.
Granica. Kako bi vam pokazali kakvu iznimnu čast imate što ulazite u njihovu zemlju - valjda je to zato – na granici vam svima uzmu putovnice i onda lijepo čekate satak, dva dok ih sve ne provjere u kompjuteru - to se zove briga za sigurnost . Jed-naka je procedura i na izlasku – nema šta, tamo se poštuju zakoni :). Prvo zaustavljanje u Rumunjskoj: Slatina – živopisan gradić s konjskim zapregama na cestama, Daciama iz 70-ih godina (inače, 60% ru-munjskih automobila čine Dacie, a u Slatini vjero-jatno niti nema drugog auta osim njih – to je pravo domoljublje :)), prljavim ulicama i fasadama koje se nisu obnavljale valjda od drugog svjetskog rata. Najimpresivnije mjesto u tom gradiću je bila ni više ni manje nego OMV-ova benzinska postaja :). Ako je takav i Bukurešt onda smo stvarno pogriješili stranu svijeta!
Nakon 16 sati vožnje, eto nas i u Bukureštu. Onaj dio o prekrasnoj Rumunjskoj sad nam se nekako činio bližim stvarnosti. Grad je stvarno prekrasan – ogromni trgovi, mnoštvo velikih zgrada (tamo se nalazi po površini najveća zgrada u Europi i druga po veličini u svijetu – iz Pentagona), velikih kružnih tokova i aleja s 4-5 traka u jednom smjeru. Krivac za izgradnju tako golemih građevina je diktator Caucescu kojemu je očito veličina bila jedna od važnijih opsesija u životu! Pored nje, «mirnim» je putem htio od Rumunjske napraviti modernu ur-banu zemlju pa je zato preseljavao čitava sela i dijelove gradova kako bi odgovarali slici u njegovoj «mudroj» glavi. Narod ga je shvaćao – završio je s
metkom u čelu! Što se tiče automobila, domolju-blje je opet na visokom nivou, ali se vidi i značajna zapadna orijentacija:). Cijene nisu ništa niže od onih u Zagrebu (npr. cola je 14 kuna, i, ne, nismo bili u Sheratonu) uz iznimku taksija - nekako mi se čini da bi od pronalaženja grada koji ima skuplji taksi od Zagreba i najuporniji brzo odustali. Najveći nedostatak Bukurešta je svakako sigurnost – ovo je jedan od gradova u kojem se nikako ne preporuča biti feministicom. Bez sigurne, i to kršne muške ruke, ne preporučujem vam noćno razgledavanje grada. Pored opasnih i čudnih tipova, mogao bi vas iznenada okružiti i čopor djece koja očito nisu čula da se na spavanje ide iza crtića – malih prosjaka ima na svakom koraku i to u bilo koje doba dana i noći. Ne možete ih ne uočiti, pretpostavljate kako iz-gledaju, a pored toga u rukama gotovo uvijek nose male janjce. Slatko ili ne, odlučite sami.
Tko je kome Zapad?
Piše: Antonija Kožul
MO
J KA
MEN
18.
20 21
S druge strane, valjda nam je to i bio cilj na-kon rušenja bratstva i jedinstva. Skidanjem države kao glavne, je-dine, najbolje i u sva-koj situaciji poželjne institucije, dolazi do iznenadnog preokreta u glavama ljudi. Odjed-nom se benzin može kupovati svaki dan (iako je i to pomalo up-itno u zadnje vrijeme). To valjda povlači i činjenicu kako Hrvati moraju voziti najnovija auta. Ne nužno i najbol-ja, jer dok je novo, do-bro je. Za par godina će ionako biti staro. To je zanimljivo za državu koja svim silama nas-toji prestati brojati svoje nezaposlene. Jer broj nikako ne opada, kao ni vanjski dugovi na kojima nam nitko ne zavidi.Svatko može testirati svoju inteli-genciju, zapravo bolje rečeno snalažljivost, te se okušati u raznim poslovima. Možda mi kao Hercegovci tu malo prednjačimo. Nisam sigurna, jer nisam živjela puno godina u komunizmu, koliko je taj mit o Hercegovcima, kao snalažljivom i spretnom naro-du (pritom se ograđujem od bilo kakvih ilegalnih primisli), bio uvriježen među narodom prije rata. Isto tako, jer nisam mnogo godina pionir bila (točnije nijednu), nisam sigurna koliko je kafi ća točno bilo u našim gradovima prije rata. Ili samo-posluga. Ili veleprodaja, maloprodaja i svih osta-lih prodaja. Smrt komunizmu – sloboda trgovini. Tj. trošenju novca.
Istina je da smo godinama bili (?!) pod stegom gdje su nam bili ugroženi i kultura i jezik i vjera, pa smo valjda morali okameniti sukladno prirod-noj okolini, ali zar se prema tom Murphyjevom zakonu, analogija ne bi trebala biti primjenjena i na ostale krajeve Lijepe nam naše? Zašto smo onda mi snalažljivi? I zašto mi imamo para?
A kod nas normalan narod vozi golfove dvojke i preživljava. Ne vidim tu puno smisla, a ni nekog prihvatljivog objašnjenja.
Dakle, formula za uspjeh je namlatiti dovoljno novca i uložit u objekt poput gore navedenih. Onda iz ponude izdvajati: najveći broj svježih namirnica i tek iščupanog povrća iz vrta, dovolj-no dobrog za one koji doma imaju barem kokoši; audio i video tehnika tek uvezena iz Bangladeša, za malo para, doduše i bez garancije; odjeća od čistog pamuka, garantirano preživljava prvo pran-je; te naravno dječje igračke sumnjive kvalitete kupljene u zapadnim zemljama nakon što je tamo zabranjena njihova distribucija.
A tek ako je čovjek te sreće pa ima kafi ć. Iz kojeg uz zvuke orijentalne glazbe mladi podižu ruke i u trenutku zanosa i najvišeg suosjećanja sa stihovi-ma tako dubokoumnim i kvalitetno napravljenim, razbijaju čaše ne pazeći na noge, stopla i ostale ekstremitete ostalog naroda, možda ni krivog ni dužnog.
A opet nekako, sve je to sastavni dio takve jedne priče, tako da se nitko nema pravo žaliti. A oni koji imaju, to ne čine. To je tako normalno.
Konzumerizam iliti patnje mladog naroda
Relativno nov pojam. Jedva da je i u rječnike ušao. Ali zavidna brzina kojom se širi je dovoljan dokaz njegove nepobitne postojanosti i sposobnosti da svakog normalnog čovjeka dovede u situaciju da se probudi s mišlju kako će dogurati do iduće plaće. Ili u ekstremnijim slučajevima šta će jesti taj dan, jer je zadnju lipu spiskao po petstopedetšesti put obilazeći sve trgovine na čijim je vratima ugled-ao primamljive natpise o sniženjima, i to ne bilo kakvim. 40, 50 ili u ekstremnim uvjetima čak i 60 % zvuči jako dobro. Posebice kad ignoriramo onaj sićušni znak DO iznad svake brojke koja se pojavi.
Tako da ustvari na prevedenom nam maternjem jeziku 40% znači 20 kuna, 50% jedva nekako i do 30, a ovo od 60% i ne postoji. Čast izuzecima.
Ja kao pripadnica nježnijeg spola priznajem da volim kupovati. Zapravo više možda samo hodati naokolo i blejiti u sve te šarene, mozgoispirujuće artikle, sve dok se napokon ne nakanim nešto i ku-piti. A tek kad nešto novo stavim na sebe i cijeli dan hodam po sobi u tome dok se napokon ne priviknem na tu novu stvar. Pa to je jednostavno prekrasan i neopisiv osjećaj. Kao s reklama. Tolika ispiranja mozga imaju svoje posljedice. Sve su to neki pla-cebo efekti. Pogotovo kad je riječ o mršavljenju, skidanju prišteva, pranju veša i neizostavnom jefti-nom telefoniranju. Toliko čovjeka izbombardiraju o jeftinoći i učinkovitosti da na kraju ne vidiš ni fl eke na robi ni prišteve ne faci tamo gdje ih ima.
Dok se oduvijek podrazumijeva da pripadnice nježnijeg spola više, češće i iracionalnije troše svoja, dečkova, roditeljska ili čija već primanja, u novije vrijeme svijet se susreće sa sve većim bro-jem dečkiju koji s jednakim žarom hrle u trgovine. Oni su uglavnom okarakterizirani kao metroseksu-alci. Po novijem i überoseksualci. Prepoznatljivi po fudbalerkama, tenama s obaveznom zastavicom neke države sa strane ili neizostavnim znakom neke ogromne multinacionalne kompanije koja u svom jedinom i krajnjem cilju ima žigosanje ljudi na ta-kav način. Tene naravno ne smiju biti u crnoj boji, preporučljive su žuta, zelena ili crvena. Bijela za posebne prigode. Džemper ili košulja (obavezno bijela na crne linije, okomite ili vodoravne, sve-jedno) po mogućnosti moraju imati našivenu neku životinjicu, najprihvatljivi je krokodil. Jer svi znaju šta krokodil predstavlja.
Nema unosnijeg biznisa od onog vlasnika velikih trgovačkih centara. Tko bi ikad pomislio da ova država, koja ima stanovnika ko svako drugo selo u
Kini, ima toliko ljudi i novčanika da smo svaki put pri posjeti jednom takvom centru primorani staja-ti u redu i brojati koliko artikala ima ovaj ispred mene. I koliko je puta u zadnjem Došašću zasvirala Last Christmas svaki put kad bi ušli u neku prostor-iju opremljenu radiom i odgovarajućom opremom da primi oveći broj ljudi? Bilo da se radi o trgovini ili kafi ću. Prestala sam brojat kad je brojka prešla troznamenkastu cifru. Bez pretjerivanja.
A i prema novijim istraživanjima ljudi brže, bolje i odlučnije troše novac kada im iznad glave svira neka glazba, tako da se trgovcima preporuča puštati što glasniju glazbu u svojim objektima. Što je s dru-ge strane pohvalno jer se vidi odanost i predanost trgovaca svom poslu, i najvažnije UPUĆENOST u sve nove tehnike pribavljanja love, stalnu edukaciju poslovnog kadra, što je jedan od neizostavnih fak-tora u brutalnom svijetu pretjerane konkurencije i kapitalizma. Nije ni njima uopće lako.
Mlaćenje praznih para
Piše: Katarina Pervan
MO
J KA
MEN
18.
22 23
Dakle, suma sumarum - nešto je trulo. Naravno, uzmu li se u obzir sve odrednice, pogotovo ova sa ispitima. Jer, statistike koje kažu kako je s dosadašnjim sustavom bijednih 40 posto studenata završavalo faks (uopće, dakle ne u roku!!), a pros-jek studiranja je bio 6-7 godina ne idu baš pod ruku s kompletom bolonjskih noviteta. Ne samo što će studenti izgubiti volju nakon što padnu svaku go-dinu po jednom (slobodna, optimistična procjena jednog kunića arhitektonske Bolonje), nego ćemo dobiti opet prosjek šest godina studija. Samo, prob-lem je što se sada time dobije titula diplomiranog koji nema mogućnosti kao kolege mu koji su samo godinu ranije upisali faks. I tako u bližoj budućnosti dolazi do poplave visokoobrazovanih intelektualaca (jer je uloženi trud i razina obrazovanja ostala ista, samo u skraćenom periodu) koji će se početi cijeniti kao pomoćna radna snaga. Što je, gledano s novom-agistarske strane vrlo profi tabilno, a s diplomiranog stajališta poprilično mučno. Uostalom, i nezaposle-nost tu dobiva svoje mjesto. Tko će zapošljavati silne visokokvalifi cirane ljude kakvih će uskoro biti podosta? Malobrojni magistri i doktori? Ili srednja stručna sprema? Prosta retorika.
Istina je da će ovakvim sustavom pojedinci doći do izražaja, s obzirom na dodatne ne svima dostupne (većinom) dvije godine (a vjerojatno će biti svima dosta i ove prve ‘tri’, ako Bog dragi da i naši se živci slože s Njim), ali opet je nepravda s obzirom na stare standarde. Ne možemo misliti samo na prvih pet godina budućnosti ‘produkata’ Bolonjskog pro-cesa. Sagledano šire, u državi koja već dugo stoji na klimavim nogama prvenstveno što se tiče zapo-slenosti nema previše mjesta eksperimentiranju i dodatnom otežavanju budućnosti mladim ljudima. Pokusi se izvode u optimalnim uvjetima. A Hrvatska je, po tome, primjer nesterilizirane Petrijeve po-sudice.
Zna se da je hrvatski student jedan od najobra-zovanijih u Europi, ako ne i šire, a opet po završetku školovanja nerijetko ostane na burzi ili je potplaćen. Dakle, zašto još više otežavati pute k uspješnoj budućnosti? Sito i rešeto, pijesak od kamenja? Što će ostati? Pet promila stanovništva s najvišim obra-zovanjem? To nije hijerarhija po trudu, to je apsurd po pasivnim promatračima.
Ili pak olakšane mogućnosti odlaska u Europu (u toku školovanja ili po zaposlenju)? Ah, da, sad ćemo svi biti jedna država. Nema odljeva mozgova, braćo Nijemci, Englezi, Francuzi... Što je moje, tvoje je. Pa makar mi bilo i zadnje, a tebe ni ne znam. Ako je to bio plan, mašala je odrađen. Jer, kome treba domovina ako možeš ići u bijeli svijet i dati mu sebe kao jedan od nekolicine lijepih naših pametnih, ob-razovanih. I vratiti se kad se nakon deset godina zaželiš neba, a onako usput u selu kupiš komšijinu ledinu i izgradiš arhitektonsku oazu tik uz njegovu pojatu. Dramatično? Možda. Ali za svaki smo val isel-
javanja imali razlog. Pravovaljani. Sad imamo samo primamljivu, a legalnu ispriku. Plaćenu linijom manjeg otpora, upakiranu u realnu nam situaciju u državi i umotanu u fi ni bolonjski papir. Naravno, sve u ime zajedništva i proeuropske politike.
A što se tiče samog puta do diplome, moram nagla-siti ono što mi automatski i posttraumatski brzinom hiperaktivnog impulsa prolazi živčanim vlaknima i na cilju stimulira iritacijski režanj – i profesori su morali razraditi sasvim novi plan rada. I jako su se žurili ne bi li sve dovršili na vrijeme. Kako bis-mo mi povlašteni studenti mogli doći na gotovo (i apsorbirati gradivo kojem se klanjaju akumulator-mozgovi). Da ne pričam o nuspojavama kao što su ‘anonimni deseto-minutni testovi koji neće utjecati na završnu ocjenu, već služe kao indikator novog sustava’, ali se ipak moramo potpisati i dobiti mi-nuse ako ne valja.
Dakle, iako cijenjeni nam političari i nadošli minis-tri puni sveameričkog znanja pokušavaju doprijeti do, ajmo realno, nedokazano disfunkcionalne srži školskog sustava i presaditi ju, problem je što kom-patibilnost s donatorom nije provjerena. A trans-plantacija nije nešto za igrati se bez skupe opreme i u turbulentnom dvokrilcu.
Zaključak - ne slovimo kao jedan od najobra-zovanijih naroda jer nam sustav ne funkcionira. Cilj je dovršiti školovanje kako Bog zapovijeda, ne selektirati ono ionako malo odabranih ili pribaviti klijentelu žutim institucijama. Dosad se pokazalo da provjereno ide, teško, ali na kraju prepoznato i cijenjeno. Opet ponavljam, država u banani otežava puno toga. Razlog više proglašavanja limita dopuštenih ministarskih hokus-pokusa, pogotovo sa stvarima koje nisu pokvarene.
Opet, nije sve tako crno. Integriramo se u europske krugove, pratimo te tokove. Ali zašto je tuđa trava uvijek zelenija i zašto su ograde tu da se ruše? Ali, to je već za neku drugu temu.
Bolonjski proces u Hrvatskoj
Sastankom ministara prosvjete Njemačke, Fran-cuske, Ujedinjenog kraljevstva i Italije 1998. godine i potpisivanjem Sorbonske deklaracije došlo je do pokretanja Bolonjskog procesa čija je glavna ideja bila usklađivanje europskog visokog školovanja. Sama Bolonjska deklaracija potpisana je u lipnju 1999.godine od strane 29 europskih država. Cilj na kojem se radi od tog dana bi trebao biti dovršen 2010. godine kad će napokon biti formirana zajed-nica višeg europskog obrazovanja. Time bi i na ob-razovnom planu kontinenta došlo do ujedinjenja.
Bolonjski se proces u nas gotovo u potpunosti uveo ove akademske godine. Unatoč tome i činjenici da se na nekim, uglavnom privatnim fakultetima pro-vodi već par godina, neka ga sveučilišta ipak još nisu priznala. No, pravi je problem zapravo na onim fakultetima koji su ga službeno uveli, a još nemaju ni ugrubo razrađen plan rada i provođenja.
Ima dosta članaka i rasprava o proceduri, što sve obuhvaća i koje promjene donosi cjelokupnom sistemu, kako prosvjetnom, tako i državnom, na kraju krajeva, ali nema univerzalne šablone koja bi okupila i odredila sva pravila i načine provođenja. Znači, jednostavno rečeno – rijetki su upućeni u opću, novonastalu anarhiju koja muti prosvjetne nam redove.
Dakle, Bolonjska deklaracija u hrvatskom prosvjet-nom sustavu…U praksi.Kako kažu, opća je namjera bila rasterećivanje studenata reduciranjem i/ili olakšanim, poboljšanim rasporedom gradiva. Također, skraćeno je vrijeme potrebno za diplomiranje, te magistriranje; ali su i mogućnosti dobivene navedenim prilično izmijen-jene. Veliki značaj ima i opcija studiranja na stranim sveučilištima koja prihvaćaju Bolonjsku deklaraciju jer je uvelike olakšan prijelaz i na međunarodnoj razini (bez obzira na Uniju), naravno, pod uvjetom srodnosti fakulteta.
Što se tiče konkretne primjene na samu satnicu i davanje godina, tu je došlo do velikih promjena. Problem je što svaki fakultet ima svoju verziju tumačenja i provođenja. Recimo, Pravni fakultet u Zagrebu uopće nema novu podjelu po godinama, petogodišnje školovanje je osnovno, dok većina os-talih ima osnovne tri plus dvije za titulu magistra, te još dvije za doktorat. No, najgora je situacija na Ekonomskom fakultetu koji još uopće nije defi nirao taj dio, točnije, još se ne izjašnjava studentima po tom pitanju. Nadalje, najavljivano ‘raspršivanje’
gradiva još nije, bar u prvoj godini, uzelo maha. Štoviše, četverosemestralni su predmeti, npr., ‘zbi-jeni’ u dva semestra. Što povlači duplo više gradiva po ispitu. Zatim, na većini fakulteta, pogotovo onim tehničkim, ima više kolokvija no prije (što nije tako lako položivo ako ih imate svaki tjedan). A osim programa na tehničkim i određenih kolokvija na ne-kim društvenim, pohađanja su opći uvjet za potpis. Dopušteno je 25 posto izostanaka (opravdanih, dak-le s ispričnicom liječnika, recimo), što preračunato ne zvuči tako labavo. Također, sama tjedna satnica je drastično smanjena (na nekim fakultetima go-tovo upola), ali je potrebno puno više samostalnog rada kako bi se uopće mogla pratiti predavanja, o polaganju ispita da ne govorim.
Ispiti su posebna priča. U ovom slučaju dolazi do najveće razlike u fakultetima. Ključni element su ECTS bodovi čiji se maksimalni broj može sku-piti položenim svim ispitima (plus nekim posebnim odrednicama faksa, od programa do seminara), a bez kojih na nekim fakultetima ne možete upisati višu godinu. Ili, jednostavno i ubitačno rečeno – bez svih danih ispita na zadnjem, jesenskom roku nema dalje. Nema uvjeta, parcijale – prolaz ili pad. Iako, već je spomenuto kako je ovo ipak dosta relativ-no. Neki imaju glavne predmete koje moraju dati (dosadašnja praksa), neki određeni postotak, a ovi opisani su onako pravo bolonjski zapeli na sve ili ništa.
Ali zato uvjeta za upise u magisterijske i doktor-atske godine ima - potreban prosjek (naravno, još neodređen, pa ti vidi). A diploma ne nosi funkcije kao dosad. Recimo, diplomirani građevinari i arhi-tekti neće moći raditi samostalno, nego za nekog više (!!!) kvalifi ciranog kolegu.
Može li to u nas?
Piše: Iva Čamber
MO
J KA
MEN
18.
24 25
Nego, iz zone sumraka ponovno u normalan svijet. Okrećem se da bih skužio kako danas referada radi od 10-12h. A naporna posla, čak dva sata dnevno – od čega pola vremena teroriziraju studente, gdje je čak bilo slučajeva da studentice uplakane izlaze iz referade.
14:00 – Cimer ide na predavanje jer je on pametno proveo ljeto i upisao višu godinu...dobro, ne znam jel baš bilo pametno ne ići nigdje i štrebati na +40 al se svakako isplatilo.
Ja idem na ispunjavanje svoje građanske dužnosti – u kladionicu, al prije toga malo na net, da se in-formiram o statistikama, momčadima i situacijama u klubovima.
A kad sam već na netu da vidim malo i koji ženski akt, treba malo rekuperacije nakon onog „bića“ da-nas na faksu.
15:00 – Hodajući glavnom ulicom, Avenijom, pro-matram konobare koji gostima poput kanadera do-nose po čašu vode uz kavu.
Znam da će me razapeti zbog ovog, ali moram reći – high class obučeni, uz spiku koja vrijedi 0 bodova, fi no ulickani tatini sinovi s dvije marke u džepu pro-sipaju pamet nazočnima uvjeravajući ih da felge na novom BMW-u nisu 16-ke nego 17-ke i da su sinoć umalo pokupili „trebu“ koja snima spot sa Žakom Houdekom – e da, onim debelim prasetom koji u svakom spotu sjedi jer se ne može kretati, inače bi mu trebalo mjesta ko ringišpilu, a kamere i nemaju toliko krupan plan.
Dolazim kući, upalim televiziju – kad ono na jed-nom programu sapunica na talijanskom, na drugom sapunica na španjolskom i na kraju mogu izabrati sapunicu na turskom ili novu emisiju „Sarajevske Bašče i Avlije“. Izabirem snijeg na programu br. 28.
15:45 – Učenje! Ovu godinu neću fulati i moram biti puno ozbiljniji – na greškama se uči, ima da položim sve ispite iz prve!!!
15:49 – ZZzzzzzZzzzZZZZZzzzzzZ (zaspao ko mala beba)
17:15 – Čujem psovanje u stanu, ustajem i vidim cimera kako sav mokar baca dva bureka na stol. E da, pada kiša, a to znači opći potop jer osim što je odvod vode nikakav i ulice postanu vaterpolska igrališta, lokal-ni besposličari bezobzirno pokušavaju smočiti što više ljudi vozajući se kroz lokve po gradu s nabrijanim au-tima.
18:05 – Otvaram frižder, tamo boca soka i keks. I to Koestlin, jedna od najvećih prehrambenih industri-ja u Hrvatskoj - ona što proizvodi kekse i čokoladice (ako slučajno niste znali).
I pade mi na pamet…neki dan ja čekam rezultate od nekog ispita kojeg sam naravno pao, kad dolazi cura u utegnutoj bijeloj majici, stane ispred ploče za 3.godinu ekonomije i…“Jeeeee, položila sam!!!“ Ajd kad sam već tu da joj čestitam jer nema nekog uokolo. Skužim da joj na majici piše Koestlin. Pi-tam je gdje je zbavila majicu, jer nisam vidio da je Koestlin još otvorio kod nas. Njoj nije jasno… Ja joj kažem da je to ogranak Sisleya, a ona će sva sretna – “Aaaa, da, sad sam se sjetila, pa ovo mi je seka donijela iz Italije! “ Blago meni, a treća godina eko-nomije...Moram li napomenuti da je bila plavuša?
19:00 - Netko lupa na vrata. Aaaa, već je došla ekipa s dvije boce žeste i naramkom pive.
20:00 – Zagrijavanje uz alkoholne napitke, neizostavna obostrana vrijeđanja i omalovažavanja i razrada taktike za večeras. Tko, koga, kako, s čim?
Stjudent Lajf @ Mostar
Zamoljen da malo dočaram stu-dentski život u Mostaru počeo sam razmišljati...studentski život, jel to uopće postoji i može li se to ikako nazvati studiranjem? Kako sad da vam sve to opišem, a da bude realno sagledavanje činjenica i da, takoreći, možete osjetiti kako bi to bilo da studirate u gradu podno Veleža. Ajde da vam opišem jedan moj običan dan – evo jučer, četvrtak. Pošto obnavljam godinu, jer ipak – „Obnavljanje je majka znanja“ - kao što bi moj jedan dobar prijatelj rekao, imam malo viška vremena jer ne idem na predavanja.
Idemo redom, samo da se malo prisjetim svega što se jučer zbivalo:
07:32 – Buđenje, okrećem jastuk koji sam obalio, kopam nos i brišem od krevet, podrigujem počešem se po jajima….zzzzzz…..
10:30 – Budim se drugi put (jao osjećam se kao da pišem dnevnik), ne mogu disati, začepljena nosa trčim u kupaonicu s dvije tablete Coldrexa. Ispušem teglu slina, popijem tablete i ponovno na spavanje.
12:00 – Cimer nešto klapa po kuhinji, vjerojatno traži jel slučajno ostalo onih štrudla od sinoć.Nor-malno da nije, pa idemo na doručak. Spuštamo se iz stana kadli gazdarica pred ulazom zgrade. Bla bla bla blaaaa, štaš od jadne babe – moraš i s njom koju proljudikat. Taktikom izbjegavanja cigana uspješno dolazimo do lokalnih šiptara u pizzeriu „Hollywood“ koji, kao i obično, svaki put pogriješe s narudžbom. Li-jep početak dana dok iza nas neki polubuntovni srednjoškolci šaraju po zidovima koristeći se lokal-nim žargonom pokušavajući ispasti frajeri pred ma-loljetnicama. Vidim ja malac izvadio Marlboro, puši kao veliki, a dok sam ulazio u WC – skužim kako je kupio kutiju jeftinog Walter Wolfa i prebacio cigare iz jedne u drugu kutiju.
Cimer je već popizdio i nakon kakvog – takvog ob-roka idemo na faks.
13:00 – Evo nas na faksu. A na faksu veeeeliki plakat na zidu – Brucošijada večeras!
Da se smijem il da plačem? Znam da će večeras doći ekipa iz Ljubuškog i da mi pijanka ne gine, a ja ovakav slinav, poluotvorenih očiju gledam hoću li se moći popeti na 4-ti kat sad kad se vratim u stan. Ajde dobro, valjda ću preživjeti.
Nešto zamišljam kako će to biti večeras i u međuvrmenu se ispred mene stvori jedna zgodna curka s ultra-aerodinamičnom guzom, dugom crnom kosom i polugolih leđa. Jebote, sad ja kontam – val-jalo bi to malo pomnije istražit, kao upast ću joj s nekom spikom. „Ej kolegice, jel slučajno znaš kad su predavanja iz...mmmm...“ Kad se okrenula imao sam što vidjeti. Čak se i nasmijala, a volio bih da nije...
Ne pamtim kad sam vidio onakve brkove, zapravo neki dan sam bio u babine sestre, al čini mi se da ih je ova pomnije uzgajala. Ne, nisu to bili oni čang-šlang brkovi samo sa strane već su išli ravno iz nosne šupljine, da bi osmijeh otkrio ozonsku rupu koje se ne bi postidio ni bauštelac iz Donje Tramošnje, a da ne govorim o prištu na sred čela, kao vulkan pred erupciju. Na trenutak sam pomislio da je Indijka s onom crvenom točkom na čela...kamo sreće...
S.O.S – što sad? „Aaaa, da sjetio sam se, market-ing je tek sutra...“ – nastavljam započetu rečenicu uz kiseli osmijeh...ma svakako sam pod antibiot-icima...
D trut end nating bat d trut!
Piše: Slobodan Tomić župa Humac-Ljubuški
MO
J KA
MEN
18.
26 27
Druga joj uzima čašu :„Dajder da probam!“ – a ja gledam, nabacim još veći osmjeh i ne komenti-ram…
Druga će : „Bona ovo ti je GIN, al ne znam koji je sok, nekako je gusto“.
Ustajem, naklanjam se i odlazim…njima ništa nije jasno, a ekipa sva u deliriju…
Vraćam se nakon nekih 5 minuta i gle čuda – prilazi mi neko djevojče, valjda brucošica, plavuša, bu-jnog poprsja, ki metak! Ekipa promatra i kidaju se od smijeha…ne kontam!?
Unijela mi se u facu, a ja prilično povodljiv i lako iskoristiv pokušavam se sjetiti jel ja nju nekako znam? Al neeee, moja memorijska kartica ne radi, pa ne sjećam se ni odakle me u disku jebote… Ajde, ja ništa, glumit ću facu, ne reagiram…
Ona se obavije oko mene, uvali mi jezičinu, plešemo…vruće za popizdit. Sve ja kontam - vid me ufatio sam nešto za razliku od onih luzera u kutu što se cerekaju? Al opet nije mi jasno što se smiju.
„Čekaj malo, eto me za minut.“
Ostavljam nju i vraćam se ekipi neće li mi odati priznanje sentimentalne naravi. Al oni se smiju ki ludi. Skužim ja neka manita pjesma, okrećem se kad eto ti nje, digla ruke koliko je god mogla, a tamo…lokve pod pazuhom veličine nogometne lopte, a ja mislio da se ja malo čujem na večerašnji burek. Ko da mi je neko šamarčinu opalio, dolazim k sebi i pogledam malo bolje – jel majke ti, pa jel ona nešto Mesiću u rodu, jednu obrvu ima…
Ayaya Karamba, slabo mi je… kidam nalijevoooo!
Fajrunt – nekih 3:30 otprilike, sjedimo van diska, blago rečeno sjebani. Frenda boli stomak jer ne podnosi alkohol, a zajebano je to kad pojedeš kilo proteina prije alkoholiziranja. Ovaj obdareniji pri-jatelj ga je opet počeo vaditi i još nas više iskom-pleksirati svojom batinom, jer naš europski prosjek je kao David protiv Golijata… Treći prijatelj djeluje skulirano, al ni on nije daleko od toga da ispovraća dušu… a ja sam kriomice izrigao pola večere dok su se oni prije pola sata svađali oko toga može li se Snickers svrstati u hranu ili je nešto drugo...
Krećemo prema stanu, onako promrzli i nezado-voljni…bolje reći nezadovoljeni, da bi napokon skužili kako u stanu nema dovoljno pokrivača za nas četvoricu.
Spavamo u formaciji 2 X 2 uz obostranu paljbu pr-daca koja traje dok se napokon nekom ne omakne prdac u krutom obliku… Prekrašno.
Eto, tako nekako bi izgledao jedan običan dan pro-palog studenta u Mostaru ( khm, moje malenkos-ti…)
Zapravo je najtragičnije da nisam ništa izmislio i da su svaki događaj i osoba od krvi i mesa, i da sam čak izaostavio neke detalje kako bi bilo prihvatljivije pročitati sve ovo…
Pa ako slučajno, a ne daj bože, budete studirali ovdje – znate što vas čeka…
Zapravo, ne znam kako uopće izdržim i ostanem normalan u takvoj konverzaciji. Jedan prijatelj je ortodoksni „reci ne curama“ tip kojeg je doslovno strah ženske sise, drugi ne želi ništa preko 18 godina jer su te previše mentalno sazrele za njega, a treći ima curu godinu dana i već traži salu za svatove. Na kraju dolazimo do zadnjeg koji čim vidi da je „ono“ ispred njega žensko, više i ne poznaje prijatelje te se izgubi u noći… Ne, nisam to ja…više...
21:30 - Uz dobro natopljenu jetru kotrljamo se niz stepenice, pritom neartikuliranim glasanjem mladih mužjaka dozivljući prvu lovinu.
21:45 - Već smo u predkvalifi kacijskom kafi ću „Stolici“ gdje nastavljamo s visokofrekventnim zvu-kovima i nesinkroniziranim pokretima ruku i nogu potaknuti cijeli kafi ć na dizanje atmosfere. Nara-vno, nemilice punimo stol praznim čašama i bo-cama dok okupljeno mnoštvo s čuđenjem promatra naše ponašanje koje sve više djeluje kao da smo u neolitu, samo nam fali toljaga da njome mlatnemo po glavi prvu žensku žrtvu i odvučemo je u nast-ambu/pećinu.
22:30 – Situacija postaje sve dramatičnija, neki od nas (pogotovo oni koji su djelovali najmirnije) i koje je doslovno strah suprotno-spolnih osoba izvode djelomični striptiz uz opće odobravanje nazočnih. Srećom imaju što pokazati….
* poslije 23:00 * više se i ne gleda na sat…. Lagano krećemo prema disku, putem gubeći naše članove društva, no ne predajemo se. Ustrajni u našoj nam-jeri, neki od nas i blatnjavi, jer jednostavno nisu mogli pobjeći od ogromne lokvetine, upadamo u duboko grotlo Heinekena. Bez klimatizacije, s du-plo više ljudi nego što prima i uz mrke poglede se-curityja tražimo put do WC-a.
Ajmo reć da je negdje oko 1:00 poslije ponoći – Džepovi su ozbiljno presušili, curke nas ignoriraju jer nismo obučeni u košuljice na pruge s malim krokodilčićem što je zinuo u lijevu stranu, nemamo frizuru na jež i ne držimo Jack Daniels u jednoj igrajući se s ključevima od S klase u drugoj ruci. Ma neeee, nisu one materijalistički orijentirane.
Ma evo, tko zbari manekenku, a da nema prilično širok vozni park, da nije etiketiran kao „mali što mu ćaća ima…“ ja ću mu bit osobni sluga na mjesec dana…
Frend donosi još jednu cugu, a ja sam već blizu blackouta i sad kontam… WC je daleko, a u mo-jim dišnim putovima je alarmantno stanje. I šta sad? Kako svakako neću popiti piće, otpijem pola, duboko udahnem i svu onu slinavu nakupinu ispl-junem diskretno u piće. Nitko nije skužio, a ja se riješio višesatnih nakupina slina. Stavljam čašu na stol kadli dolaze dvije poznanice, ortodoksne mo-starke.
Prva će : „Đes ba, šta ima, jes to se ubio?“ Nabacu-jem glupi osmjeh i promatram ih bez ijedne riječi.
Druga će curka : „Šta to piješ, majke ti?“
Ja: „ Fini sok“
Prva uzima čašu sa stola (da, da – onu u koju sam dušu islinio), lagano degustira i konstatira : „A jel, meščini da je ovo đus votka, ili je votka sa gus-tim?“
MO
J KA
MEN
18.
28 29
IBRO DIRKA (POTENCIJALNI)Za razliku od ocvalog rokera, koji bi zbog broja neo-pravdanih sati fasovao ukor pred isključenje, najmlađi i najneiskusniji sudionik ovog natjecanja postao je inventar ulica oko glavnog zagrebačkog trga. Praška, Gajeva, Jurišićeva - birajte...svugdje je bio. Čak je i u istom danu znao napraviti turneju. Čim skonta da uli-com gdje se prvotno smjestio prolaze ljudi sa znatnim postotkom škotskih gena, malac sklapa stolicu, har-moniku trpa u krpenu torbu i put pod noge do druge ulice. Mnogi prekaljeni svirači bi o biznisu imali štošta naučiti od ovog pučkoškolca. Naravno, ako uopće i ide u školu...jerbo mi nije jasno kad bi naš mali Rom sti-gao otići u školu pošto je stalno na cesti. A, uostalom, dolazi iz takvog okružja u kojem se tri ili četiri razreda osnovne škole smatraju solidnim dostignućem, ako ne i velikom maturom.
Iako tek početnik, malac solidno barata harmoničkim vještinama, a u njegovoj svirci moguće je zamijetiti primjese mnogih glazbenih pravaca: stalno jedna te ista melodija (ne znam kako mu ne dosadi više) je očiti utjecaj techna, a vrlo slobodne varijacije (čitaj: učestali krivi tonovi) na jednu te istu temu upućuju na jazz. Kad se svemu tome doda i umjetnički pogled uperen u daljinu (ili prazninu), povezan s apsolutnim nedoživljavanjem prolaznika namjernika, jasno je zašto se u kutijici s parama našlo svega čeitri i po kune (od toga su tri kune moje) – raja ne mari za zamišljene umjetnike koji sviraju komornu muziku! Raja traži veselo...raja traži narodno! Zato, Ibro, trgni se dok je vrijeme!
MIĆAA Mića nastavi sa svirkom. Godine i godine naku-pljenog sviračkog iskustva izviru iz svakog tona Mićine harmonike. Ponekad i zapjeva. Ali samo ponekad. I tada do izražaja dođu godine i godine kafanskog staža. Cigarete i obojena pića učinile su Mićin glas hrapavim i ispranim poput one jadne bluze što je svaki put iznova ispiru u reklamama za deterdžente. Ali to je nekako i normalno stanje kod većine uličnih svirača – malo sviraš, a ono što zaradiš daš konobarima. I tako iz dana u dan.
Priča Mića kako ovo ne radi zbog para. Ima ih i više nego dovoljno. Svako malo svira na direktorskim zabavama. Ponekad ga se ne može ni dobiti koliko je zauzet gažama. Evo baš ga je maloprije zvao neki gazda na mobitel.
Svašta je još napričao i bio spreman napričati, ali ja sam morao ići dalje. A i on je taman tada prestao svirati jer je skinuo harmoniku sa sebe i prepustio je jednom od zagrebačkih bogalja. Da i on nešto zaradi.
Čovjek patuljasta rasta i bez obje noge rastezao je Mićinu harmoniku. A Mići su se orosile oči.
Dobar je Mića.
- Kolko ćeš mi dat što me slikaš?- Evo...5 kuna.- Daj 10!- A ljeba ti, pa ja sam student, oklen mi tolko para?!- Ajd, daj onda 5.I šta ću... Dao.
Stori Super Kamen Mjuzik Talenc
Kao što svake novine, koje bar malo drže do sebe, krajem stare ili početkom nove godine naprave nekakav izbor za najovo ili najono, tako smo i mi odlučili sklepati jedan izbor s prefi ksom NAJ. I dok drugi biraju najznačajnije događaje, najbolju pjesmu/album, najbolji fi lm, najosobu (pa u takve izbore dospiju čak i takvi imbecili kao što je izvjesna Lana Pavić naprimjer), kod nas su u igri zagrebački ulični svirači.Svirač, i još k tome ulični – to je zani-manje za koje se ne školuje. Zato su iz ovog izbora unaprijed isključeni svi gla-beno obrazovani tamburaši i nadobudni
studenti koji svirkom (dobrom do vrlodo-brom) pokušavaju ugojiti ionako mršav džeparac. Također, u obzir nismo uzeli ni neke koji su već snimili nekakav albumčić. Samim tim su postali komercijala, a takve ne želimo...i uopće nije bitno zna li itko osim uže rodbine za njih...što se mene tiče, takvi idu u istu kategoriju s Mlad-enom Burnaćem i Eliom Piskom. Svaki dan ste prošli barem kraj jednog od naših junaka, vidjeli ih, poslušali, a možda i ubacili koju zvekuću u njihov šešir. Pa pogledajmo koji će se kandi-dat ovjenčati titulom stori super kamen mjuzik talenta...
ROKEROcvali roker s dugom kosom do pojasa i majicom iz Caritasa za-uzeo je elitno radno mjesto - na početku Marićevog prolaza, odmah do fensi kafane «Charlie». Gitara, gajba od pive za sjedenje, piva u fi šeku za pijenje (k’o iz američkih fi lmova) – sve je tu samo njega nema. Nema pa nema... Četiri puta sam ga dolazio poslušati i poslikati, ali džabe. I ne priznajem mu kao ispriku to što je bilo toliko hladno da bi i najzadrtiji macho muškarci navukli štrample; ako su mogli ostali svirači biti na svojim mjestima, ako jedna Marica koja radi na traci u Badelu može sva-kodnevno odrađivati smjenu od sedam do tri, mogao si se i ti, moj rokeru, udostojiti i zasvirati barem jednom od ova četiri puta što sam navraćao. Nema priče - šest neo-pravdanih odmah! Pa ne može se tako u Europu... Za pokoru uzmi tri očenaša, tri zdravomarije, tri slavaocu i deset sklekova!
Ocjena: neocijenjen! Ali zato iz zalaganja čista jedinica!
Dora (ulična)
Piše: Ivan Lovrić
MO
J KA
MEN
18.
30 31
DID I BABADugo je nesuđeni Paganini neprimjetno gudio po zagrebačkim ulicama. Sam. Malo tko ga se sjeća jer baš i nije ostav-ljao poseban dojam. A onda je sreo nju i sve je krenulo uzlaznom putanjom.
Savršen par! Kao da su se dvije polovice, davno odvojene jedna od druge, napokon spojile nakon dugih godina međusobne potrage.
I premda mu violina još uvijek zvuči kao da ju je po sluhu naštimala Iva Majoli (dokazana apsolutna sluhistica iz dueta sa Sandijem), baba to pokriva svojom dernjavom pa se cilik violine skoro ni ne čuje.
«Trepetljikaaaaaaa trepetalaaaaa...» auuuu, pa tu ima toliko decibela da bi se kraj babe ušima poklopili i takvi galadmdžije kao što je, po prilici, Rojs. Vjerojatno je, nekad davno, progutala mikrofon. I još ga nije pokakila. No, na stranu sada mikrofoni i velike nužde; ono što želim reći je to da Zagreb uopće nije znao šta su to ulični svirači dok prst sud-bine nije spojio ovo dvoje osobitih poje-dinaca. Da im je naći kakvog menadžera zgrnuli bi milijune za tili čas...dok bi izmjerio IQ Nives Celzijus.
Ovo dvoje su apsolutni pobjednici ovog, ali i svakog budućeg natjecanja, jer ne vidim niti mogu zamisliti nekoga tko bi ih mogao ugroziti. Jednostavno toliko dobri koliko su Tina & Nikša loši.
U idućem broju organiziramo novi izbor za najnešto. Još nis-mo odlučili šta, ali imamo par solucija kao što su najiritantniji prodavač 24sata ili najdosad-niji Jehovin svjedok...Šaljite svoje prijedloge.
MULTIINSTRUMENTALISTTehnički najpotkovaniji kandidat za najboljeg uličnog svirača - Ronaldinho među polovanecima, Natali Dizdar među mineama. Stari lagano razvlači svoju harmoniku koja izgleda kao da je izašla iz neke MTV emisije «Pimp my harmonika» - na nju je natakarena još jedna klavijatura, točnije, melo-dika koja se svira pušući. A to nije sve. Majstor za svo to vrijeme proizvodi specijalne zvučne efekte defom koji mu je postavljen na cipelu. Šta da vam pričam...multipraktik! Komotno bi ga mogli pro-davati na Top-shopu, zajedno sa superkrečkom ili miracle-blade noževima.
Ne žureći nikud, posađen na svoj stolac, stari pomalo svirucka... Za svoj ćeif. Ćeif njemu, a ćeif bome i svakom tko ga sluša. Posebno onoj dvojici pasa što po čitave dane, ugodno izvalje-ni, spavaju na nekakvom ćebetu podno gazdinih nogu. Tako lijepo spavaju da bi se s njima mogli mjeriti jedino saborski zastupnici poslije stanke za ručak.
A stari i dalje svira...ni njemu se ne žuri... Sutra opet sve iznova...
SKORO PA POBJEDNIKČovjek zbog kojeg je i pokrenut ovaj izbor...čovjek čiji te entuzijazam jednostavno poneseeeeee (na ljestvici od 1-10 on bi dobio 12)...čovjek kojega bi stvarno bila šteta propustiti pogledati dok traje njegova smjena na trgu...čovjek kao stvoren za ovaj posao (samo da mu sviranje ide mrvicu bolje)...Jest da je malo stidljiv, ali brzo se oslobodi. Točnije, pare ga oslobode i na lice mu navuku osmijeh koji bi, da nije ušiju, išao skroz oko glave. Ne samo što je najveći veseljak među svim predstavljenim kandidatima, već je i najkulturnije čeljade u ovom izboru. Muškima će fi no zahvaliti za svaku ubačenu kovanicu, a ako mu žensko stvorenje ostavi kojeg mrkog medu u kofer, pratit će je po trgu ili do tramvaja i pjevati joj na uho na primjer «Sijem žitooooooo, raste grahoricaaaaaa...». Ma milina! Da sam žensko, Vlatka Pokos na primjer, isti čas bih ostavio Dikana i pošao za ovog svirača. Šalim se...da sam Vlatka Pokos najprije bih otišao na lobotomiju. Uglavnom, naš junak i nije neki svirač, još manje pjevač, ali bi ga bio grijeh ne pogledati. I ne ubaciti mu štogod zvekuće u kofer.
MO
J KA
MEN
18.
32 33
sve zatvorila! Meni, bolan, bilo 20 godina, a nisam znala nikako ni da postoji momak, ni da se ženi ni udaje, ništa ja to nisam znala. Ništa nam ćaća nije da vidit. U jednu nas šumu otra i čuvali goveda, u šumi živili, nigdi ništa…
Niste se sa muškadijom viđali?Ma kakva muškadija! Do 20 godina godina nisam znala da postoji muško. Onda, kad je rat bio, po-tralo nas na prisilni rad pa nas tamo združilo s muškadijon i onda se počeli tako među sobom za-bljavat i zamirat…
Danas mlađarija di se god vidi svagdi se pri-tisnu. Kako je to prija bilo?Ma prija ti to nije bilo tako. Mi bi po 4 godine, cura leži s momkom ko s bratom, ništa ne bi ni radili niti bi se krećali! Niko nije zna za tu manitošćinu niti je to ko šta radio. Nije bilo televizije i nisi ima di vidit toju brezobrašćinu. Koju je Bog da prirodu, to ne triba pritvorat u što ne valja. Kako zna živina? Niko je ne uči. Ko kaže tici, pa pivcu, pa kokoši, pa malon janjetu? Za sve to najviše je kriva televizija. Ako dite vidi na televiziji lopovšćinu, ono krade. Ako vidi onu tešku brezobrašćinu, ono iđe za tojim. Sad je se, moj sinko, sve naopako okrenulo. Prija smo mi bili veseli, pivali, kolo igrali, kod ovaca se zabljavali, ali nismo nikakvu brezobrašćinu radili. Nisi se smio pratru kazat ako si išta ružno učinio!
Kako ste se oblačili?Sve smo na sebi imali od vune, debelo, ništa usko da ti ne mere nikudan vitar puvat. Vunene gaće, vunene čorape, vuneni šudar, vunena kobanica…
Pa nije vas bilo zgodno ni svuć?Ma kakvi! Taki si i radio i spava u toj robi. Ta nisi ima pokrivača.
Ko je koga sluša kad ste se oženili: ti dida ili did tebe?A kakav on?! On je meni bio pogan. Da ga nisam vliko slušala, ko zna di bi bila. On je samo bio dobar trgovac, a vamo mi ništa ne zna pomoć ni neće. Da mu nije mene on bi sam umro, niti zna sam jamit kruva, ni mlika, ništa. Uvik sve sam ja. I dicu gojila dok je on oda tamo po Njemačkon; svi živili u malon kući, nije bilo ni krova nad glavom. Al onda did, kad je zaradio malo para, napravio veliku kuću, sad nam je lipo, samo da je produžit život. Evo i jutros me zabolilo, mal nisan umrla!
Šta misliš ti, baba, oće li bit smak svita?Pa prilike su da oće! Pokvario je se svit, evo trešnja zemlje, evo poplave, to priti svitu. Nema mu, bome, izlaza. More još malo, al nema mu izlaza ako se ne pokori.
A kako viruje ova današnja mlađarija? Iđe li u crkvu?Još u nas malo bolje iđu, mada su i u nas dobro zabacili. A po svitu, vidim na televiziji, u svašta se utvaraju i slabo iđu u crkvu i toji sigurno ne viruju. Mi stariji smo dobro Boga molili zato što nismo imali ništa. A ovi danas svit i najio se i na-pio, svega ima pa pobisnio i neće da moli! Nikoga se on ne boji kad se najide i napije!
Intervju s babom Vukojušom
Šta ti, baba, misliš, koji je bolji predsjednik, Mesić ili Tuđman što je bio?Što se mene tiče, ja sam strašno rvacku državu žalila kad je ona davno pala, kad je ona bila jadna. A sad kad je Tuđman dobio, nekako je meni najdraži Tuđman. Pa taman da mi se i rugali, on je meni drag. On je, brte, meščini, našu državu stvorio i on jon je bijo vođa. I ondan, eto, draga mi je ta rvacka država i malešna san je uvik volila. Evo ja sam sad u ovoj Bosni i Ercegovini pa me stra da ću pripast vamo, a da neću pripast Rvackon. Ali, eto, dica su mi sva tamo pa mi je jopet drago.
Kako je proša ovi zadnji rat?A eto proša je i on – izgubila sam u njemu sina, najmlađega. Poginio mi je braneć Domovinu. Ali ostalo mi je jopet 5 sinova i toliko unučadi i praunučadi pa se i jopet radujem i veselim. Ža mi je dobro i sina… Opet mi je drago da je poginio za državu nego da je poginijo, ne daj Bože, u autu. Za državu i ne žalim poginit.
Pa de, baba, malo ti meni pripovidi, kako ova današnja mlađarija, šta ti misliš o njima? Je li bolje bilo prije silo ili danas disko?Evo šta ti ja kažem o mlađariji: što se moga zakona tiče, da sam ja gospodar, sve bi im televizije zatvo-rila do 15, 16 godina, ne bi dala da to iko išta vidi. To kvari mlađariju, to ako je nejako i onu bitku kad vidi i onu brezobrašćinu, to njega kvari. To bi ja
U alternativnom centru svijeta, u posuškom selu Rakitnu, živi baba Vukojuša. Baba ko baba - pomalo radi oko kuće, prebire očenaše i, nara-vno, priča. Pošto vjerujemo da ste svi zasićeni šuplje političke govorancije i samoreklamirajućih intervjua sa svom silom celebritiesa (a to u našoj državi tako jadno zvuči), odlučili smo popričati s jednom običnom babom (a možda i ne tako običnom). Pa u daljn-jim redovima pročitajte kako se naša baba Vukojuša nosi s temama na kojima posrću i mnogo kompetentniji (moš mislit!) ljudi - spolna ravnopravnost, legalizacija prostitucije i homoseksu-alizam, politika, plastična kirurgija, ulazak Hrvatske u EU, ekonomski prob-lemi ali i estradna događanja (ništa bez toga)... I još mnogo, mnogo toga...
Ja sam te doša, moja baba, štogod priupitat pa, eto, što mi ti znadneš kazat, kaži.Šta ću ti znat, sunce moje, kad sam ti pomatupila! Da si me pita nazad 10 godina, eee koja sam ti ja onda bila... A sad sam ti ja puno toga zaboravila, ali opet, eto, nešto bi mogla reć o svom životu. Težak mi je bio, šta sam muke vidila, sve ratove prošla, jade, ali, eto, opet sam živa. Dica me, brte, podržavaju i razgovaraju. Rodila sam osmero dice, jednoga sam izgubila u Domovinskom ratu braneć Domovinu, ali, vala Bogu, ovi su mi svi zdravo i veselo. Imam 35-ero unučadi i praunučadi. Samo da me zovnu po jednom, meni je dosta.
Koje no si ti godište, baba?Ja sam dvajes sedmo. Priživila sam sve ratove, dočikala svu vojsku, te partizane, te Talijane, te Švabe… Rođena sam u selu di je davno Bog reka laka noć, di ništa nije bilo - tri sata oda pišice i do crkve. To je bilo misto Bože sačuvaj zabačeno, ali ga je našla svaka vojska i tute bi se skupljali prid našon kućon. Ne znam sama šta sam jada vidila i stravote pritrpila, dobro sam ikako u pameti ostala. Samo da me je bilo nejaku gojit i školovat, ja sam mogla bit jedne države predsjednica. I sad volim politiku slušat, to je nešto nemoguće koju sam ja politiku u sebi imala i kakva sam političarka mogla bit...
Baba zna
Piše: Ivan Mihalj-Žabić
MO
J KA
MEN
18.
34 35
Ženske one što se zagovaraju, ona «Ljubav...», nema u nji velike brezobrašćine, samo se zagov-araju, zamiraju i varaju… Još negda pogledan onu školu i onoga brku štono svašta nadosiru i nije mi mrsko pogledat i onu Orgestu i Piramidu što prika-zuju sridom i Silo globalno. A i Život uživo mogu pogledat. Ovo ostalo ne gledam, nisam ja mlada da gledam televiziju.
Jelena Veljača ili Severina?Šta veljača?
Jesi ti, baba, čula ikad za to?Jesam za Severinu, nisam, brte, za tu Veljaču.
Jesi gledala ikad Severinu?Jednom sam je vidila na televiziji, nekakva se učka digla oko nje i oni je se Melijunaš vuca oko nje. Malo se on promine kad je kod nje, ali poznala sam ja njega. Uvik ga gledam na televiziji, da sam malo mlađa, sve bi ono upamtila pa bi išla i uvik dobivat melijone. Al šta ću kad sam stara pa sve zaboravim. A toju Veljaču nisam nikad vidila ni čula. Di to je ta Veljača, ko je ona?
Ma ona ti je isto tamo na televiziji, nekakva brezobrašćina oko nje, fi lm neki izašo s njom…Zato je ja i ne znam, čim ja vidim da je brezobrašćina, ja to odma začepin. To ne valja gledat.
A did, voli li on gledat Severinu?A jok, ne voli ni on. On ne voli ništa gledat, pogoto-vo to. On bi samo trgovo. Al ostario, nema trgovine pa nije više ni za čega. Ne zna ni kavu ispeć. Mene kad zaboli, ja šutim po tri dana, ni ne poviriva dok se ja ne ustanen. Niti ko vari, ni ništa. Undan kad se ja ustanen, opet najiden i sebe i njega.
Konji ili traktori?U stara su doba bili dobri i konji, ali sad su bolji traktori zato što oni ne jidu i ne triba ji namirivat, a mogu više radit. Pa to je za život bolje.
Koja je tebi najbolja stranica na internetu?Ja ti ne znam ništa o tomu intarnetu. Nisam nikad vidila, čujen nešto na televiziji nekad o njemu, ali ja ti i ne znan šta to znači. Ko kad nije to nikad bilo za mog vrimena.
A mobitel?Nije ni toga bilo, ali je dobar. Neko viče da nije zdravo, ali brate, čim oćeš da nekoga zovneš, kad te jami briga i muka, ti ga zovneš i momentalno znaš di je i šta je, jel dobro il nije.
Ronaldinho ili Beckham?Šta je to?
Jesi li ti čula i za jedno to? Ronaldinho…Dinja?! Ronadinja?
I Beckham?To nikad nisam čula za to. Pa, bolan, bilo mi je 50 godina kad sam prvi put bananu vidila, a di li toju ronadinju!
Nije, baba, ovo voće, ovo su ti ljudi.A zato nisam ni čula. Možda sam i čula, al nisam virovala šta je to.
To su nogometaši, baba. Gledaš li ti nogomet?A slabo, slabo… Biju jedan drugoga, posrću, znoje se i onda ja zamišljan...Bože, ne bi mogla nikoga svoga nunde vidit. Težak je ono kruv, al eto ljudi u svašta udaraju. Ono je teško, ono ja ne volim gledat. Da imam tamo svoga nekog, uvik bi se za njim krivila.(Did: Dosta više toga!)
Šta bi ti poručila ovoj današnjoj mlađariji, kako triba ić u crkvu i molit Boga?Kad god moreš, otiđi u crkvu, ali uvik misli i plaši se imena Božjega. I da ne smiš pravit zla nikakva, ni krast, ni ubijat, ni sramotu tešku pravit. Ako moreš, lipo se oženi, imaj svoj porod, najmanje šestero dice. To ti je najmanje! Ja sam imala osmero, ko da nisam nijedno. Sve ji je Bog čuva i sve ji je zdravo odgojio.
Kako ove današnje matere? Znaju li one dicu gojit?One ništa! One se samo sastanu, po cili dan ispijaju kavu, a ne misle o dici. Po noći legnu i ne ustaju. Ja sam po 20 puta ustajala i gledala da mi se nije dite odgrnilo i da se nije vatra utrnila. Po noći bi prela i plela da ujitra imaju šta obuć. Sve je danas
drukčije nego je bilo prije, ništa ne valja. Prija smo bili zdraviji, više odali pišice, a danas samo side i vozaju se s autin. I ‘rana je prija puno zdravija bila, danas je to sve zatrovano.
Ma jašta, sve zatrovano i bolesno. Nego, baba, šta ti misliš o ovoj ptičjoj gripi?Ma ima tu nešto, al ne bi ja tu sve virovala. Vazada su kokoši krepavale. U mene budi po deset kokošiju pa ji pet krepa i niko ništa, a tamo se jedan labud privrnio i odma pusta učka oko njega! To oni samo nadosiru, u nas to ne mere doć. Jadni seljak goji pet kokošiju da pojide jaje pa mu ji oni pobiju. To nije dobro!
A ovo što krave manitaju?A ni to u nas ne mere doć. Tamo je bilo u nekim državama, ali naše su krave u red. U nas to nema.
De mi reci, voliš li rađe pojist kilo pečenja ili divje zelje?
Pečenje ne volim nikako, ne mere mi ga nikako želudac prikuvat. A zelje divje kad svariš, taman bude dobro.
Pet očenaša ili krunica?Krunica je puno ako nemaš vrimena, a pet očenaša moreš vazda reć. I kad iđeš putom kući moreš izmo-lit za sreću i zdravlje sebe, svoje obitelji i ciloga svita koji misle dobro. A za one pogane da se ob-rate, da ih Bog vrati u svoj vinograd da budu bolji.
Loza ili kiselina?Bome, one su u priliku. Dobro je i to i to. Nije to ništa loše, samo kiseline moreš koliko oćeš, a loze ne mereš puno. Malo proždreš ujitra i uveče da ti bolje krv cirkulira i onda još nekad kad te nešto zaboli i kad ti loše dođe. Ako imaš loze.
De mi, baba, reci, šta ti misliš, bi li tribali bit ravnopravni i muški i ženski?Ma jok, bolan! Žensku se zna šta je njijovo, a mušku se zna šta je njegovo. Ne bi smio muškarac bit po-gan, ni oštar pa udarat na ženu i nešto brezpravno činit. Ako je dobra žena i dobro vodi svoju kuću i radi dobro svoj posa, ne bi je tribalo psovat nikako. Ako je žena neznana i loša, tribalo bi je naučit, a onda je moreš malo i zapsovat. A muško mora bit glavno. Otkad je god Boga i svita, vazda je tako. Bog je muški i on voli muške i on njima daje veću prednost. Žensko bi tribalo bit poslušno, prijatno i da puno manje govori i da pritrpi sve. Ako ne zna pametno govorit, unda neka šuti. Ako je dobra i poslušna, onda je malo pomiluj pa će jon bit draže radit i slušat.
Koja je tvoja najdraža emisija, serija na televiziji?Najviše gledan onu manitu...ma nije manita, pa-metna je ona, nije vrlo ni brezobrazna...ona «Ljubav...» što no glumi ona Dora u njon...prije je bila Jurakova grama, a sad ne znam kako se točno zove, uvečer se vazda prikazuje prija vijesti...
MO
J KA
MEN
18.
36 37
Antipoezija ili kako sam prvi put vodio ljubav
Dok putuješ, na prepuštaj se sanjaren-jima, već fantaziraj i obraćaj pozornost čak i na sve sitnice.
D. Harms
Jedno popodne dok smo nekolicina nas (igrom slučaja sve iz roda maskulinum) sjedili na terasi caffea «Start», igrali domina i pili čaj od kolačića s drače, dotrčao je M. (20 god., vegetarijanac; ne ide na skijanje zimi). Sav ljutit i znojan nešto nam je počeo prigovarati kako stalno igramo te glupe igrice i kako ćemo postati zatupljeni od domina. Na to mu je najbolji igrač domina među nama Mr. P. (22 god., taj dan neobrijan; veliki ljubitelj roda femininum) rekao: «Pazi šta govoriš, inače bi ti se godine mogle srušit ko ove domine!». Ovaj se, živoga mi klaka, malo ušutio. Nije prošlo ni pet minuta, a opet će on: «Svi ćete postat zatupljeni! Radite nešto kreativ-no!». Tada su ga, onako blesavo, ošinuli pogledom Sir T. (22 god. čovjek od velikih ideja; voli pekmez od šljiva) i van G. (23 god., najdraža planeta mu je Jupiter; nikad ne priča sam sa sobom) i rekli skoro pa u isti glas: «A šta ti kreativno radiš osim što spavaš?». M. se, onako, podlo nasmijao i dreknuo iz svega glasa: «Ja pišen poeziju!». Na tu izjavu sva moja ekipa ljubitelja domina prasnula je u smijeh, pa tako i ja s njima. Taman kad smo se svi prestali smijati, ponovo smo se počeli smijati jer nismo mogli vjerovati. Zamolili smo njegovo veličanstvo M. da nam, ako nije problem, recitira neku svoju pjesmu ili šta već to bilo. On se u početku nećkao, ali na kraju ipak pristade. Prvo se ustade na noge, raskopča košulju i prođe dvaput rukom kroz kosu. Sva naša osjetila bila su usmjerena na njega i svi smo s nestrpljenjem iščekivali njegove riječi. Tada on poče;
Bila ti mačka,…stajalana prozoru…Odjednom…
Mačka nestala…Cijelo selo išlo u potragu
I nikad je ne nađoše
Mi smo se samo pogledali i zaključili da je ovaj ble-sav. Netko se smijao, neki su samo odmahnuli rukom i nastavili piti čaj i igrati domina. Tada je on rekao: «Ajde da vidim vas, zna li iko bolje od mene?». Tada je Sir T. iz inata uzeo papir i olovku sa šanka i u roku sedam minuta napisao svoju prvu pjesmu, ako se to tako može nazvati. A ide ovako;
Stolice
Stolice su, na njima se sjediI one su od drveta
A neke su, ili nisu od drvetaPonekad se zamislim
I jebo majku šta bi bez njih…E da mi je para
Kad je on pročitao ovu pjesmu pred svima nama M. je cičao od radosti i govorio da je pogodio u samu bit umijeća pisanja poezije. A van G.,najnačitanije čeljade od nas na to je rekao: «Ovo nije poezija što vi čitate, poezija vam je F. G. Lorca, poezija vam je A. Ujević, poezija vam je I. Montale. A ovo što vi čitate to vam je čista anti-poezija koja nema književnu niti bilo kakvu drugu vrijednost». Tada mu M. reče: «To sve stoji što si ti reko, ali mi smo kreativni i tako izražavamo ono što osjećamo svu-kud po nama».
E, upravo taj dan svima nam je promijenio živote. Svi odreda smo počeli pisat svoje anti-pjesme koje su se u početku samo nama sviđale, a kasnije ih je počela prihvaćati sve prisutnija anti-publika. Da vam ja više ne duljim o tome kako je to sve počelo, najbolje bi bilo da vi pročitate neke od naših nagrađivanih radova iz bogatog anti-opusa.
Ikspres jorself
Piše: Josip Galić - Gala
De mi reci, tko je tebi bolji: Ljubo Skokić (lo-kalni guslar i gangaš) ili Jacques Houdek?Ne znam ti ja ko ti je taj Ža Koldek, al di ima veze Ljubo Skokić s tojim? Ne mere se meni s Ljubom niko izmišat zato što mi je komšija pa ga poštujen i volin, posebno kad popije onda mi je puno bolji od svakoga.
A koji je tvoj najdraži pjevač?Sad ti ja ove nove pivače ne mogu nikako zamislit koji mi je bolji, koji je gori, nekako mi ne pivaju ko dosad što su pivali milo i ćusto, samo se belje. Piv-aju drugim jezikom, tamo, vamo, ništa ji ne mereš svatit. Oni mi je bio drag, sad ga vele ne viđan, Zec, meščini da se preziva Zec, oni što kaže Bukovar… A nije loš ni Škoro, on mi je isto zgodan. I oni Mi…Vićo Slaminac iz Slavonije. E, toja dva–tri, šta ja znam… A oni tamo mladi, to ništa, to se sve belji. Ma nit znadu pivat, nit znadu one starinske pisme, ja ji ne razumim ništa koliko sam stara.
Šta misliš o depilaciji, sada ženske depiliraju noge, briju dlake s noga pa onda plastična kirurgija, napumpavanje sisa?Šta o tome mislim? Toje bi ja sve povezala i u za-tvor bacila dok se ne nauče pameti! I ove šta sise povećavaju, to je sve Bože sačuvaj, sve priko Božje zapovidi. To nije prirodno, a šta god nije prirod-no, ne valja. Što se ona ne drži kako jon je Bog da prirodno pa bi vidila kako bi lipa bila. Ja nisam nikad sapunom lice umila, ruke jesan, al glavu ni-kad, pa vidiš kako sam i sad uvik lipo crvena. A i one menđuše lipe i ćuste uvuć u žensko i ćust lančić metnit, to nije loše, ali ono što meću u jezik i u nos, to ne valja ni mušku ni žensku. To je manitošćina. I toje bi ja zatvorila! Ne bi im dala ist nikako dok se pameti ne nauče!
A šta ti misliš o istospolnim zajednicama i legalizaciji prostitucije?Ja ti to ne razumin. Šta ti je to?
Pederi, baba!Aaaa, ono Bože sačuvaj! Ono bi tribala Vlada uništit da nema nikako toga u državi! Prikrojit ih na drugi plan, dat im nešto drugo da rade, a da se okanu on-
oga! Ma zatrat ih sve na neki daleki otok pa ih slabo ‘ranit, a dobro ji gonjat da rade, da nose, vuču, da nešto golemo prave. Samo jednom na dan im dat da idu, ali slabe rane da ne mogu migat sobom pa da in toji bis izađe iz guzice! To je manitošćina, grij i trovanje naroda! Od Boga grijota, od ljudi sramota! Ko ih je na to naslavičio? Sotona! Uliđe sotona u nji i oni se pritvore u nju i ne znaju šta rade.
Nego, ajder mi kaži kako gledaš na ulazak Hrvatske u EU?Evo šta ja mislin: ne bi mi tribali nikako ić u tu ev-ropsku uniju, šta nan ona pomaže, šta li nam triba da smo mi jaki i veliki, da nas ima vele? Da nas bar ima 50 melijona. A nas je sosve malo pa bi jon se obavezno tribali priklonit. Tako da nas malo zaštiti ne bi li nan štogod pomogla da nam bude bolje, ne bi li nan dala da se ljudi zaposle. Ako nam ne bi ništa učinila bolje, unda nam je svejedno il bili tamo il vode.
De mi reci sad, baba, kako misliš da će ovaj PDV utjecat na makroekonomsku situaciju u Rakitnu?U Rakitnu? Šta ti je to PDV? Nisam ti pratila, slabo se razumin u to…
A ja, ne razumiš se u to… Onda reci je li dobro u nas? Kako napreduje industrija i proizvod-nja?Nema ti u nas industrije nikakve, a proizvodnja ti je najviše ovih 5-6 varma, drže toji ajvan, ima mesa koliko god oćeš. Ljudi rade i dobro je. Bilo je puno ovih šta su radili po Njemačkon pa su dici svojoj kupili svašta i oni dobro žive, imaju svi penzije njemačke. Računam, kad pomru toji njemački ljudi i nestane penzija, morat će se opet držat ajvan.
Bi li moga naš did živit samo o zelju da ne ide mesa?Ma ne bi moga; do sad su naši stari živili da nisu vidili mesa, malo mlika i kruva žalosna. A sada mi ne bi mogli nikako živit da nema vakoga urmeta. Naši stari su prija mrili rano. Moja baba 100 godina živila, moja mater isto. Al da je bilo dobre ‘rane, bi one po 150.
Koliko ćeš ti?Neću ja dugo, ispatila se nejaka. Al da je bilo vako ko što je sada, živila bi ja 150 sigurno!
Šta bi ti za kraj poručila nama studentima u Zagrebu i po svitu daleko od svoje kuće?A eto, šta bi van… Ja bi vas sve pozdravila i sve van najbolje zaželila. Di se god sritnete i vidite da se dobro ponašate i poštujete, da dobro školu učite i o svojoj državi vazda dobro mislite i da je čuvate. Svin van želim, šta vas god ima studenta u Zagrebu i svagdi, da van sve Bog dadne najbolje. I neka vi tako poživite dobro i učite i da se svi vratite svojon kući, zaposlenje dobijete i tako… Zbogonte!
MO
J KA
MEN
18.
38 39
4. (Gala)Jubavna pjesma
Gdje ti nisi i maskare tvoje sjaj, ja pričan o tebiKapi vosak po tepihu, po mojoj mršavoj sjeni,
Odvezane šnjure mojih tena samo ti znaš svezat, I meni kao i tebi matematika slabo iđe.
Dozivan te u snu, ali smo čudna ćukenja zavijaju,
Hladne ruke umivaju zajapurene obraze u znoju lica moga
Dođi amo, oooooo dođi amo,Ne ostavljaj me bona Ti.
Znadem da je mojim mukama došao kraj, Ostavljen na infuziji tvojih slatkorječivih
obećanjaGrizem nokte i proklinjem ovaj dan,
Proklinjem, zato što mi nije tvoja majka dala potpis iz «Nacrtne geometrije»
Kutak za ha-ha-haiku
Jaje na oko za jaje na okoZubić vila za zubić vilu
Ali nema više, maraka za četri kune...
Rosa na dračinu listuko ulje na tefl onskoj tavi,
klizi bespomoćno...
Na nišanu sjedi mlado od muhedok zahrđali obarač spava,
prateći lovca kroz žito...
Krvava trešnja crvenih obrazanjiše se na vjetru,
krvavih neobrađenih bašta djetinjstva moga...
Plave tapete na zidu jednomokrenute naopačke
sanjaju unazad, o zidu tom ...
Sine, ne deri se stinanNonomu.
Tata, onda mi kupi tamburu il me ženi...
Ojjj taman ispolirana šoferšajbačeka svoj kamen krečnjak
da je razvali...
Sine, sve dođe na svojePa tako i kovana ograda
Na naš balkon
5.(de G.)Ruska kragna
Oko vrata mojih usnulih, nevinih godina, leže savijene tvoje mrtve ruke
Tvoje ruke, a po njima izmrvljeni keksi.Tvoji očni kapci, a po njima trepavice.
Nemoj budit prespavane sate, nema potrebe za to Jelena
Jelena, molim te smo mi otkopčaj rusku kragnu.Da povratim, sjećanja na tebe.
Bonus; Među ovim anti-pjesmama nalazi se uljez-pjesma koja tu nikako ne pripada. Na vama ostaje, moji dragi čitatelji, da pronađete uljez-pjesmu i pošaljete na našu adresu točan odgov-or, gdje vas očekuje nagrada društva «Bivši ljubitelji čaja od kolačića s drače i strastvenih igrača domina». Naša adresa; Peto Bogno b.b., 34 574 Ljubotići, Međuzemlje
1. (Mr. P.)Ruže su crvene, tulipana ima u Nizozemskoj.
Konobar, promijeni pepeljaru!
Svakakvih boja. Daltonist.
Kupio sam košulju, bila je Nedjelja za mise, nisam išoooo
Predikat, glagol – sve je to isto.
Nema prozora na svačijoj kući.
Nema veze sve je bez-veze.
Sunce mi izlazi na (zapadu)-sjevero-zapadu
Točka.
Teško je
...
Kad sam bio beba, nisam se tio rodit dok mi tata nije kupio biciklo – 18 brzinca
Sjedi na kavu pa ćeš vidit
...
Hladnjak, frižider, duboko, Duboko Mokro.
Šta si se dovezo mene, ohani.
2. (senior M.)Eto..
Pjesmo moja, snovi moji
Vas bih opet usnut htio
Kad me budi jutrom
Moram na klozet poć
A još je eto…
3. (van G.)Sunovrati se oblak na zemlju
Ima ima, nema da nema
Ko će sad skupljati ovce od oblaka
1,2,3,4,5,6,7,8,9.
Miriše vonj iz ovčijih nozdrva, sir je odličan
Meni se menščini umrla Mila, a je ladno
Tužno je zbog sira usmrđenog
MO
J KA
MEN
18.
40 41
Odbor studentskog doma “Stjepan Radić”, 18. studenog organizirao je put u Vukovar na obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine. Inicijativi se pridružio i ZKHS pa su mnogi članovi pošli u Vukovar dostojanstveno obilježiti 14. godišnjicu velike tragedije.
...
11. prosinca pred dobro ispunjenom kinodvoranom Studentskog nas-elja “Stjepan Radić” u organizaciji Zavičajnog kluba hercegovačkih studenata održana javna tribina na kojoj je gostovao hrvatski član Predsjedništva BiH Ivo Miro Jović, tre-nutni predsjedatelj Predsjedništva. Povod za tribinu bilo je obilježavanje 10. godišnjice potpisivanja Daytonsko-pariškoga mirovnog spora-zuma. Tribinu na kojoj je najviše bilo riječi o naja-vljenim ustavnim promjenama i položaju hrvatskog naroda u tim reformama vodio je Danijel Vidović, a dobar dio vremena bio je posvećen i pitanjima pub-like. Jović je kao profesor i dugogodišnji djelatnik u prosvjeti odgovarao i na pitanja o sustavu obra-zovanja i nametanju školskih programa Hrvatima u BiH, problemu jezika i prava na hrvatski TV kanal.
Nakon tribine druženje studenata s predsjedateljem Predsjedništva BiH nastavljeno je na prigodnom domjenku.
...
Naravno da smo nastavili i s organizacijom popularnih “Hercegovačkih noći” - tradicionalno najposjećenih tuluma u gradu. Diskoteka “The best” je baš svaki put bila premala za sve one željne zabave i dobrog provoda. Posebno bismo izdvojili “Hercegovačku noć” 28.1. na kojoj je nastupao Miroslav Škoro, trenutno jedna od najtraženijih osoba s hrvatske estrade.
Očekujemo i vas na jednoj od idućih noći.
ZKHS - vijesti
KLUPSKE AKTIVNOSTILipanj je započeo s tradicionalnim igrama hercegovačkih studenata koje se održavaju na terenima ŠRC Jarun. Iako je glavni cilj Igara druženje i zabava, naravno da nije izostalo nad-metanje u modernim i tradicionalnim sportovima i igrama: bacanju kamena s ramena, potezanju kono-pa, potezanju klipa, skoku u dalj s mjesta, obaranju ruke, trčanju u vrećama i otkriću igara – bodivu. U sklopu Igara odigrano je i fi nale dosad najjačeg malonogometnog turnira u organizaciji ZKHS-a. Na turniru je nastupilo 48 ekipa, a pobjedila je ekipa Bertol (glavnina ekipe je osvojila i ovogodišnju Ku-tiju šibica) svladavši u fi nalu ekipu VDM Mandis.
Ljeto je bilo vruuuuuuuće, a ohladiti se na Kravi-ci – pun pogodak. I ove se godine skupilo mnoštvo članova i prijatelja koji su uz mezu, piće, glazbu i veselje proveli jedan kolovoški dan. Tradicija se nastavlja...
...
Novu akademsku godinu započeli smo misom za hercegovačke studente i njihove prijatelje u crkvi Bezgrješnog začeća BDM - samostan hercegovačkih franjevaca u Dubravi. Nakon mise u samostanskoj dvorani upriličen je i domjenak uz nastup folk-lorne skupine kluba - prilika je to za upoznavanje i druženje među studentima te za učlanjenje novih članova.
Klupske aktivnosti
MO
J KA
MEN
18.
42 43
Malo po malo, citat po citat, još jedna sezona je privede-na kraju koji sam s čežnjom iščekivala jer sam se naivno nadala da će vesela družina Pere Kvržice ili Velikog Brata iščeznuti iz mog života i sva-kodnevnice. Finale je bilo uveličano s čak dvije naciona-lnosti jer je trava uvijek zele-nija kod susjeda. Hamdija, koji je usput rečeno trebao osvojiti i nagradu hrvatskog glumišta zasluženo nosi milju u svoju čergu. Zašto? Pa ako on može uvjeriti čitavu državu da je altruistički nastrojen, simpatičan i natprosječno in-teligentan obiteljski čovjek, neka mu pare. Ionako bi ih zaradio u Hollywoodu, a platit ćemo mu i socijalno kao svim domaćim umjetnicima.
I to nije sve! Tek sad kreće prava stvar. Pretpostavljam da će se u slobodnoj prodaji poja-viti golišavi kalendari Brankice s logom „Sava gume“, rasta majice sa likom Kristijana za samo 99 kn + poštarina, kinder fi gurice malog Matka sa rodbinom, specijalna sličica životinjskog carstva Prerijska tuka Nataša, prigodni Badelovi proizvodi s likom Ivana, Lanin rabljeni ručnik, privjesci, cd-i, igrice, transkripti, kišobrani i pregače plus emisije o sva-kom ukućanu pojedinačno.
Kasnije će ti isti inteligent-ni, elokventni ljudi postati voditelji, manekeni, unicefovi poslanici, karizmatični vođe, neurokirurzi, stupovi društva. Nebo je granica. Svejedno mislim da su svi, na čelu s uredništvom, očekivali nešto eksplicitnije scene pa je usprkos dovođenju žene svih veličina, oblina i širina ova sezona podbacila. Nema mesa,nema fešte. Nema seksa, nema telefonskih impulsa. Da su barem sve računice tako jednostavne. U međuvremenu je počeo još jedan show sličnog prefi ksa - Dvornikovi. Pater familias, pijanac kojeg tišti teret davno ugasle slave, žena i dijete njihovo u jeku puberteta. Inati se prgava familijo!Sve navedeno me prisiljava da proširim horizonte pa se snijeg na kraju programa više i ne čini tako loš
sadržaj ili nužno smetnja u prijemu. Ako dovoljno dugo gledam, sigurno ću uloviti neku fabulu. Pa nek mi netko kaže da sam asocijativna! :DČinjenice kažu da je televizija još uvijek najmoćniji medij na ovim prostorima, pa može stvoriti neke kvazi idole i iste baciti u zaborav kada ekonomska računica nije zadovoljena. Indirektno se utječe na naše stavove i uspješno promovira način života koji si mi ne možemo, a i ne bi trebali priuštiti. Gdje će bolje proći ideja o bogatstvu preko noći nego u zemlji kao što je ova?Tješi me činjenica da tamo ima i pametnih ljudi. Unovčili su ono čega nikad neće nestati - ljudsku glupost.
Fenomen zvan reality show ili kako su mali Hrvati postali veliki voajeri
Veliko oko vidi sve - slogan poznat svakome tko pos-jeduje bar jedno osjetilo. Veliko oko, veliko uho, veliki brat, a sve to za samo 3,66 kn/min.Male pare da se zadovolje niske strasti kao što je voajerizam,odlična razbibriga za široke mase i eto nam još jednog poluproizvoda kojeg mi uvozimo na-kon što je relativno ignoriran od ostatka Europe.Postanak reality showa kao oblika zabave je vjero-jatno posljedica komercijalizacije svega, pa tako i vlastite privatnosti, koju inače ljubomorno štitimo dok u isto vrijeme veselo pratimo nove dogodovštine sada već raspuštene ekipe iz kuće velikog brata.Koncepcija Big Brothera, najvećeg showa tog ob-lika, originalno je zasnovana na eksperimentu kojim su se proučavali različiti profi li ljudi i promjene u ponašanju istih uzrokovane izolacijom. Ovaj trend se širi brže od bilo koje ptičje gripe i srodne im peradi pa bi suparnička televizija uskoro mogla po-nuditi svoju verziju „Pavlovljevi psi“ .RTL je komercijalna televizija poznata po pro-branim švapskim pokušajima kinematografi je, zahtjevnim fi lmovima kalibra Steven Segal protiv armije korumpiranih marinaca i repriziranju navod-no humoristične serije iz 80-tih godina prošlog stoljeća. Oni nam donose Big Brother. Već dvije se-zone.
Voditelji ove pa-rade dali su pose-ban štih svemu jer dugo nisam vidje-la dvije iritantnije ličnosti na okupu. Geeeeeeeeeeni-jalni Boris Mirković i klik meteorolog-injaRenata Sopek uspješno su zaokružili zahtje-van voditeljski projekt potican-jem okupljene gomile na ur-lanje „Big, Big Brother!“ i povre-menim glumačkim pokušajima kojeg bi se sramila i Jelena Veljača.
Stanari kuće su navodno pro-
brani tako da čine naciju u malom, odnosno uzorak ljudi od kojih se sastoji lijepa naša. Bez grižnje savjesti mogu reći da je rezultat slikovit prikaz pojave zvane odljev mozgova. Pozitivno je što nas nitko ne može optužiti za diskriminaciju po bilo kojoj osnovi jer su ti ljudi mahom ograničenih intelektualnih sposobnosti, bez ambicija, bez posla, kronične ljenčine, ug-lavnom neuki i vokabularno uskraćeni. Sve to je zapravo mala žrtva ako ćemo tako napokon stvoriti reputaciju moderne, nediskriminirajuće države koja zaslužuje svoje mjesto u EU .
Protagonisti ove priče su sveprisutni, figura-tivno i doslovno. Čitava nacija je terorizirana agresivnim marketingom u vlastitoj dnevnoj sobi pa nastaju tekstovi poput ovoga. Prisutniji su od bilo kojeg poznatog parazita i zastupljen-iji od većine javnih ličnosti u apsolutno svim medijima. Ujutro u novinama Hamdija na mega formatu, širok osmjeh, zlatan zub. Popodne, u obiteljskom terminu Matko kontemplira o smislu života i pučkim načinima kontracepcije. Navečer, kad navodno dječica snivaju snom pravednika, RTL će svakih pola sata počastiti gledateljstvo scenom Ivana kako uveseljava sam sebe. Slowmotion.
Geeeeeeenijalnooooooooo!!
Piše: Maja Čotić
MO
J KA
MEN
18.
44 45
ju podsjeća na ljetna predvečerja, a istovremeno se nadasve dubokoumno, uglađeno i oplemenjeno dugačkim rečenicama punim pridjeva, priloga i za-reza poistovijetila s pjesnikovim bumbarima koji lutaju od cvijeta do cvijeta ne znajući gdje im je mjesto u svome svijetu i zajednici, sve je samo rad i brzina, ne primjećujemo prave ljepote, volila bi samo malo mira. Jer, nije ona brez srca, iako je ličnost i po, od krvi je i mesa, ali ta njena ranjiva strana rijetko kad ispliva. Ali kad je krene, komen-tari pohvale na sve strane. Iako ni traga patetici, toooo nikako – omakne joj se duboko zakopana nježna strana. Drži se svog stila. Jedinstvenog. Također, svoja trenutačna stanja svijesti uspijeva ispoljiti na poseban, zreo i literarno usavršen način (nikako iskomercijaliziran, ne-ne) kojim i sama sebe iznenadi. Ali ahoj, svestrana ima i privatni život. Napile su se sad za vikend, Kroacijana je bila s ne-kim pravašem, Janja je ležala zgažena u separeu, Marceli su suze tekle, sjetila se Phillipa, a ona sama ima fl ešbekove. Ma briga je za cijeli svijet, ona će pit’, pušit’ i trošit’ sve raspoloživo da je se ni jedna punoglafka ne bi posramila, a opet intelektualni po-tencijal samozatajno skrivati u svome blogu. A da, u ranijim fazama bila je kriza – htjela se ubiti. I onda je bilo vele komentara, da zašto, da šta je bilo, da je još mlada, da nek’ se jaaaaavi, nek’ se vrati, pa oni raspravljaju o njoj, tako pametna, tako dobro piše, stvarno šteta što nadareni imaju problema sami sa sobom, pa vrijeme joj je javiti se. I onda je vidila da nije sve tako crno, stvarno, ‘pa ljudi me vole, ajde, vrijeme je da im javim da sam oporav-ljena’. Ali neka još malo komentara, javit će da nije imala vremena (‘valjda će proć’ priča, s obzirom da sam prije nabi-jala dan za danom, ma, joj, neće ni skontat’, bitno je da sam se vratila’). Svi su sretni, sad se malo oslobodila, hrabrije će pisati, i njeno je ime na top listi najposjećenijih blogova. Bok uz bok s ostalih dvjes-to kolega. Dizajn – ženska slika u pozadini, pravo senzualno eman-cipirano. O seksu ne govori vele, jedino tu i tamo indirektno i ‘nako općen’to. Al’ đavlija je ona, ne treba potvrdu, pa nek’ si misle napaljeni blogeri.
I da, piše za svoju dušu. Objavljuje na net jer…nema mjesta na hard disku više. Na kraju, i bolje je tako ispalo. Talent je prepoznat. Od strane kolega, di’š stručnije?
On studira promet. Piše već dvi godine, ali ima tek 40ak tekstova. Nisu dugi, a i piše teme niđe veze. Nema apostrofa, od gramatike ni slova (i u dijalektalnoj kategoriji), ali hvale ga. Nije baš pretjerano društveno osviješten, nema političara ni aut-of-d-klozt baletana, uspoređuje naranče s Dolca i Trešnjevke, ne priča viceve i piše sonete, i to vlastitome jastuku (jesam li spomenula da je na prometu?). Voli i burek kao i mlada osviještena prije spomenuta, ali ne s pivom. Voli ga jer…jer ga voli. I da, nije iz metropole. I ima babu; razumije se bolje s njom nego s najbližom rajom, uživa u njenim monolozima (čudno, nit’ se podsmjehuje, nit’ ruga, već iskreno uživa) i uvjeren je da će njegovo po-imanje ličnosti i karaktera propasti bez nje. Blog o babi. Svašta. Ali pazi sad, dosta ga ljudi prati. Tek-stovi mu izlaze i na drugim stranicama, nije interni bloger. Pa dobro, ima humora, jedino ako je to. Ali, nema pouke ni primjene. Niti je u toku aktualnih zbivanja, nema (inače standardno) blog-mišljenje o tome. Stil baziran na humoru. Zabavno, ali zar je to sve? Plitko, kolega, plitko.
Kažu, blog je moj dnevnik za raju, tvoje izražavanje za vlastitu dušu, njegovo oslobađanje u svrhu daljnjeg literarnog razvijanja, njihova razbibriga. I rekoše mi, svaki je originalan, svaki je poseban. Ja kažem, ako je tako, originalnost se mjeri u miliju-nima. I još kažem, čitam neoriginalne iznimke dis-kutabilno didaktične i utilitarne tematike, hvala.
Naime,
imam mater koja tipka na mobitel kažiprstom is-tovremeno držeći sporni uređaj u drugoj ruci (ne smi ga priviše stisnut, satrat će ga...´pa dobro mala, kako ga to bacaš na jorgan, pošemerit će mi se sve poruke, znaš da ih i ovako teško nađem˝) i koja ne smije blizu tipke ˝power˝ na kompjuteru jer ona to ne zna pravo stisnut (ako pokvari bit će kriva...pa ako to počne dimit, kuću zapalit...al lako za kuću, ako dicu zahvati?!)... Ali čak i ona zna šta je blog.
Vjerojatno ne zna da ih ima 27 milijuna i da se svake sekunde otvara po jedan, ali brate, meni je i brez toga jasno kolko je sati. Sat prekasno za elementa-rnu uzbunu - poplava blogova.
Blog je trend. Izražavanje je u trendu. E da je izražavanje bilo prije par godina u tako inten-zivnom trendu pa di bi meni, solidnoj trojci, bio kraj na školskim zadaćama (ne kaže se zadaćnica, ne-ne, to je teka za zadaće). Spomenuta trojka je subjektivno ocjenjivanje. Komentari blogova su subjektivne procjene. Impresije o istima također. Ergo, ne uzimati srcu nestručne procjene!
‘Quot linguas calles, tot homines vales’ - ne prim-jenjivati na blogere. Prošvrljajte malo, naravno da ima kategorija i gradacija, ali amplitude su zane-marive. No, kako mudri kažu, sve se na kraju svede na podjelu loši/dobri (ono kom si,kom sa se ne bi štel mešat). Ide ovako…
Ona studira novinarstvo. Mlada je, pametna, podrugljivo voli sve što vole mladi. Uglavnom sarkastično kritizira društveno-politička previranja (izraz koristi u ironiji, podsmjehujući se informa-tivnom programu kojeg prezire jer je neinovativan, jeftin i pozerski; ona će biti neovisna, slobodna i nekomercijalna, ali to neka zaključe komenta-tori čitajući između redaka, tako da ne može biti optužena za ‘usta moja hvalite me’), pa u kakvoj državi živimo, pjevačice u kazalištu, glavna pre-
okupacija je ono što nam mediji serviraju, ah da se još time za-mara, taman posla (stalo joj je do toga k’o do ispita koji piše u srijedu, psssss molim te, pa će i posvetiti tri pasusa tome, nek ljudi znaju kako nju takve stvari ne diraju…nebitne, ali samo da prokomentira u svome blogu, da.). Ne koristi Klaićev rječnik, zna ona puno fraza i teških riječi napamet. Štoviše, zna točno u kojem kontekstu oni sjedaju kao ključ-enzim. Ali, u trenu-cima izuzetne slabosti piše kako neobično oslobađajuće osjećaje bude jaglaci u njoj u proljeće i o povjetarcu u kosi joj boje meda. Našla je sliku onkraj stihova Luke Paljetka u sekinom bukvaru koja
B(l)ože pomoziHoću interneeeet!!!!
Piše: Iva Čamber
MO
J KA
MEN
18.
46 47
Ali kako sve na svijetu ima uzrok i posljedicu, valjalo bi potražiti uzrok, tj.krivca za ovaj lokalni fenomen s često kobnim krajem. Osim policije koja ne čini gotovo ništa da bi takvo ponašanje suzbila i koju sam dosada mislim dovoljno popljuvala, ni roditelje često ne treba izostaviti s liste osumnjičenih. Kad bi neki Japanac (a samo oni imaju vremena za takvo što!) stvarao robotizirani prototip Hercegovca sred-njih godina, morao bi u njega ugraditi čip koji će potaknuti tog istog robota da uči sina voziti onog dana kada ovaj navrši trinaestu, ako ne i ranije. Jer, istini u oči, takav slučaj kod nas je više pravilo nego iznimka. Muško dijete je spremno za vožnju čim mu izraste prva dlaka koja bi ukazivala na buduću bradu, a vremenski raz-mak koji dijeli prvu probnu vožnju iza kuće od svakodnevnog divljanja po kilometrima makadama je napro-sto prekratak i iznosi svega nekoliko tjedana.
Varijacija na temu: obitelj ima mno-go novca pa otac kupuje maloljet-nom sinu nov novcat mercedes, a s autom u paketu dobiva i blagoslov svih policijskih patrola na području općine da se njegov sin ne mora ni oko čega sekirati, već se može oz-biljno posvetiti svom novom hobiju. Jer „zašto mu ne bih dao kad mogu“ ili „nek se mali ne muči ako sam ja morao“! Takva razmišljanja su toliko
nerzela i primitivna da se to riječima ne da opisati. Bilo bi smiješno da nije žalosno, netko bi rekao. Mnogo puta se roditelji pokaju zbog takva ponašanja, isto kao što se vjerojatno grizu oni koji su izgubili dijete zbog pištolja koji je ležao napunjen negdje po kući. Ali najžalosnija je defi nitivno činjenica da se takve stvari uporno događaju! Svi plaču dan-dva, isto toliko tuguju i mole, a onda opet udri po istom. Kao da nitko ne uči iz tuđih nesreća. Ne mogu se ne zapitati hoće li se ikada išta promijeniti u tom pogledu?
Lako ti je šofer biti
Neki dan na predavanju upoznah curu iz naših kra-jeva. Znate i sami kako je to sresti nekoga iz rodne grude...čak i nakon tri godine u metropoli bude ti drago upoznati još jednog zemljaka... I makar vi i ne imali ništa zajedničko ili taj netko i ne ostavi dojam baš onako drage osobe kako se u prvom trenutku činilo, sa simpatijom gledate na to novo poznanstvo. Možda i zato što zemljak jednostavno zna da je burek od mesa, a «burek od sira» zapavo ne postoji, već se to kaže – sirnica.
Započele mi tako razgovor o uobičajenim brigama mladih i bezbrižnih: gdje, kako, kada i s kim koja izlazi kada dođe doma. Ništa neobično do trenutka kada je ona, nakon mog komentara o tome kako je sve više policijskih kontrola na putu do Mostara pet-kom navečer, nonšalantno primijetila kako to i nije činjenica od neke važnosti, jer su to, eto, „naši“ policajci. Netko neupućen u situaciju na našim prometnicama mogao bi pomisliti da se to „naši“ koristi u žargonu kao naziv od milja za sve policajce federacije, ili možda mostarske ili širokobriješke. Ma kakvi. Stvar je mnogo kompleksnija.
Činjenica je da su naši policajci ili legende bez trunke autoriteta koji propisno ne sankcioniraju prometne prekršaje, maloljetne vozače, sinove kumova prijatel-ja sa ženine strane, ili su pak potpuni idioti s kojima ćete se svađati do besvijesti zbog tog jer niste dali žmigavac u podne na cesti u selu Boguizanogu ko-jim prosječno prođe 25 automo-bila mjesečno. U ovom drugom slučaju riskirate da vam pred-stavnik zakona opsuje štošta ako mu se i riječju suprotstavite, a ako ste žensko i vozite koliko-to-liko pristojno auto, mogao bi biti u stanju izrecitirati cijelu malu bilježnicu šovinističkih primjed-bi. Bit svega je da su pristrani, neobjektivni pa se često pitamo postoje li oni uopće ili bi stanje bilo isto, a možda i bolje, da ih nema. Atribut „naši“ se odnosi na tu prvu skupinu, na policajce s ko-jima se i prelako izlazi na kraj. Istina je da su prometni policajci omraženi od strane mladih u
svakoj zemlji kugle zemaljske, ali apsurdno je da se samo u našoj zemlji pojavljuje taj paradoksalni dvostruki efekt. Da ih neki mrze, a da nekim drugi-ma ne predstavljaju nikakav problem, jer naprosto znaju prečesto pogledati kroz prste i oprati ruke od mogućih posljedica. A posljedice se događaju često. Nije potrebno nikakvo statističko istraživanje kako bi bilo tko zaključio da u nas mnogo mladih ljudi gine vikendom u pijanom stanju, pri neprilagođenoj brzini. Dosta njih je bez vozačke, jer dok praše Cer-nom s kazaljkom koja pokazuje i preko 130 na sat, u tri ujutro, u neregistriranom golfu - oni su carevi i kraljevi, a ne šesnaesto ili sedamnaestogodišnjaci.Za spomenuti je i neizostavni soundtrack takvih situacija: iz auta obavezno trešte narodnjaci. Pa i sama znam nabrojati desetak ljudi iz osnovne škole koji su još tih davnih vremena harali po selima u svakakvim primjercima strojeva na četiri kotača, kojima bi u svakoj pristojnoj zemlji bilo zabran-jeno prometovanje, što zbog starosti, a što zbog općeg stanja vozila. Ali kod nas je taj „sport“ tol-iko popularan da me ne bi začudilo ni legaliziranje nekog međužupanijskog natjecanja za one napre-dne, recimo mlađe od petnaest. Ne krivim tu djecu, svatko se voli osjećati moćno ako može, pa makar nakratko ili na taj način.
Ma pusti ga...nek se uči mali
Piše: Adrijana Zubac
MO
J KA
MEN
18.
48 49
Konoplja sadrži 400 različitih tvari od kojih je najzanimljiviji THC-a koji je zastupljen u količini od 1 do 10 %, ovisno o derivatu biljke. Lako je pogoditi da je upravo THC najvećim dijelom zaslužan za psihoaktivni učinak marihuane. THC iz marihuane se apsorbira u masnom tkivu u različitim or-ganima gdje ostaje nekoliko dana do neko-liko tjedana, ovisno o kemijskom sastavu biljke i konzumiranoj količini. Dovodi kon-zumente u stanja euforije, nekontroliranog bezrazložnog smijeha i opuštenosti, a u većim količinama i do halucinacija ili obam-rlosti, mučnina i tupila.
Iako je u društvu prihvaćena dosta ležerno zbog propagirane neštetnosti zadnjih se go-dina, pokazuju studije, potvrđuje štetnost konzumiranja na raznim područjima. Pored srca i pluća najveći utjecaj ima na dijelove mozga koji kontroliraju pamćenje, pažnju i učenje te uništava kratkoročnu radnu memoriju. Isto tako, neka istraživanja potvrđuju povezanost konzumacije mari-huane u adolescentskoj dobi s povećanim rizikom oboljenja od shizofrenije. No, ne bi bilo fer ne spomenuti i neka pozitivna djelovanja i primjene u medicini kad se upotrebom marihuane ublažavaju bolovi ili vraća raspoloženje kod multipla skleroze ili reumatskog gastritisa. Daje se, također, oboljelima od ADIS-a kako bi im se otvorio apetit te kod nekih terapija liječenja raka. Ublažili bolovi, popravilo raspoloženje...ne liječi se.
Osim marihuane od kanabisa se dobiva hašiš (haš, šit) i hašišovo ulje. Primjenu je našla i u kulinarstvu pa se tako pripremaju kolači s marihuanom (space cake) ili se može naprav-iti maslac i med s aromom marihuane tako da se stavi određena količina u med i ostavi tako nekoliko mjeseci da stoji, nakon čega je spreman za konzumiranje. Kolač, maslac i med imaju znatno blaže djelovanje.
Marihuana postaje veliki problem u svijetu zbog snižavanja granice prve konzumacije. Tako u SAD-u počinju pušiti djeca s 13 godina, a povećao se i broj konzumenata, procjenjuje se za 150 % zad-njih 15 godina. Prema izvješću Europskog centra za motrenje droga i ovisnosti o drogama iz Lisab-ona, marihuanu je 2005. godine pušilo 45 milijuna stanovnika EU mlađih od 40 godina, što je 5 mili-juna više nego godinu prije.
Simptomi konzumiranja su proširene zjenice, zakr-vavljene oči, pričljivost (pametovanje), opće stan-je slično laganom pijanstvu, nervoza, promijenjena boja glasa... Pušenje ima i svoje posljedice: pad odgovornosti, gubitak motivacije za obveze, zabo-ravljivost,
pojačana sklonost zabavi, bahatost u komunikaciji s roditeljima, opasnost u prometu, povećan rizik prelaska na teže droge.
Evo za roditelje kako će skužiti djecu, a može se primijeniti i na cimere i cimerice: jak miris za-paljenog lišća, sitne sjemenke po džepovima, cigaretni papir (koristi se za izradu fi ltera jointa), crveni jastučići pod očima... Al opet je najbolje da pitate osumnjičenoga da ne bi bilo bespotrebnih paničarenja... Miris zapaljenog lišća može biti od jakog parfema, sjemenke od raštike, cigaretni pa-pir za izradu nakita, a podočnjake je još najlakše opravdati - ionako su među studentima pojava kat-egorije dobar dan – svaki dan.
Cannabis Sativa
Teška malo priča, ha?! I ja mislim da je teška, al listam nekoliko zadnjih Kamenja i nikako naići na nešto o drogama, pa se pitam jel postoji toga među Hercegovcima, ima li toga među studentima? Koja glupa pitanja... Jednako glupa u bilo kojem kontek-stu i u bilo kojem društvu. Droga, svih vrsta, ima u Hercegovini, među studentima, kako Slavoncima i Dalmatincima tako i Hercegovcima. Jednostavno ima, nećemo sada o tom koliko, šta, kako...to je manje bitno. Je li više Dalmatinaca duva ili se Her-cegovaca bode? Nebitno. Idemo mi ovdje napraviti jedan pregled uz malo statistike i naravno bez ci-jena i dobavljača.
Da netko ne bi krivo protumačio, poanta ove priče nije bogzna kako ambiciozna, ne očekujemo da ćemo nekog od nečeg odgovoriti, postići nešto rev-olucionarno, ali eto...samo nek se ne šuti. I to je nešto.
Cannabis sativa (hrv. konoplja) je jednosezonska, prilično neatraktivna biljka, uskih zupčastih listo-va. Sadi se u proljeće i treba joj 4 do 6 mjeseci da naraste. Naraste oko 120 cm u normalnim uvjeti-ma, u sunčanijim krajevima poput mediteranskih. Od podneblja uvelike ovisi sastav pa je tako ona
uzgojena u Libanonu, Južnoj Africi i Panami znatno slabija od one iz Maroka i Egipta. Postoji muška i ženska biljka, a može biti i dvospolac, jedna biljka sa muškim i ženskim granama. Često se uzgaja i u ostalim dijelovima svijeta u zatvorenim prostorima pod halogenim svjetiljkama, kada naraste oko 50 cm te ima drugačije djelovanje. Tako uzgojena bilj-ka naziva se skunk i ima drugačije, uglavnom jače, djelovanje.
Marihuana je zelena, smeđa ili siva mješavina suhog isjeckanog lišća, stabljika, sjemenki i cvijeća kono-plje. Riječ marihuana dolazi od portugalske riječi maraguango što označava omamljujuću biljku. Odavde kreće njena dalja primjena...
Konoplja je poznata već 8.500 godina i imala je različite primjene. Između ostalog neke vrste ko-ristile su se za izradu konopa pa je tako sve do polovice 18. stoljeća u nekim američkih državama postojao zakon po kojem su svi farmeri morali uzgajati konoplju, a za one koji to nisu radili bile su propisane kazne. No, u ‘’širu uporabu’’ dolazi šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad su ‘’djeca cvijeća’’ ponovo počela otkrivati egzotični istok i njegove čari.
Jer još trava nije nikla...
Piše: Jure Landeka
MO
J KA
MEN
18.
50 51
Nije moja mala takva
Jeste li ikada imali osjećaj da se na nedjeljnom obiteljskom ručku osjećate kao na sastanku udru-ge liječenih alkoholičara? E, pa upravo to se meni desilo neki dan.
Nedjelja je započela kao i svaka druga, oko dva popodne tata me s mukom, pomoću ne znam kakvih sve metoda, uspije izbaciti iz kreveta i onako sva mamurna i nateknuta sjedam za stol. Nitko ništa ne ispituje. Aleluja, konačno i u mojoj kući malo tišine, a vjerujte to se rijetko kad dešava. Šutnja je super, ali kad u natprosječno brbljavoj obitelji potraje nekih 15-20 minuta onda znate da je netko nešto gadno napravio. Onako zabrinuta gledam se s bratom, sestrom i onim, više ne tako najdražim, rođakom koji je došao prije dvadeset dana i očito baš ne namjerava ubrzo ići. Mislim, volim ja njega, ali znate onu „Svakog gosta tri dana dosta!“, a on je ipak malo pretjerao sa svojim posjetom. Nego, da se ja vratim na temu...
I tako nakon silnih pogledavanja i zbunjenih faca moj najdraži tatica konačno je progovorio. Ajme, okrenuo se prema meni. Zemljo otvori se. Nešto kao…sinoć je doživio toliko razočaranje i sramotu od osobe kojoj je on beskonačno vjerovao. Naravno radi se o meni (nemojte se čuditi na ovo beskonačno vjerovao,da vidite kako ja njega znam dobro smota-ti i uvjeriti - nabaciš nevino lice i popušta kako hoćeš). Nekim slučajem, ni sama ne znam zašto, on i dva prijatelja bila su kod kuma na kartanju. Kum nažalost živi preko puta mog najdražeg kafi ća u ko-jem ja jedino ne spavam. Zakartali se oni i tek oko jedan sjetili se pokupiti kući. Baš ono oko jedan... Ma sve ja to poštujem i što se moj tata zna zabaviti i ima društveni život, ali za sve postoji mjesto i vri-jeme… Baš ono oko jedan. Eto, dogodilo se to da me vidio kako mrtva pijana izlazim iz kafi ća i to još s cigaretom u jednoj ruci, a drugom zagrljena s još pijanijim likom delikventskog izgleda (vjerojatno zbog ćele), kaže on.
Sve to je istina, ali ne bih ja bila ja da se barem ne pokušam izvući iz ovakvog sranja. Pokušavam glu-pom standardnom forom da me možda zamijenio s nekim, samo mu se činilo da sam to ja (koja in-spiracija)...pa nije njegova miljenica takva, da taj tip nije tako loš kako izgleda... I sam me učio da ne procjenjujem ljude na takav način, ali ništa ne pomaže. Ovaj put sam stvarno nagrabusila. A moj dragi brat, sestra i rođak, umjesto da mi pomognu ili barem pošteno šute, ko za inat uskaču s glupim upadicama kako moja ekipa, a samim time i ja, baš i nismo neki primjer u društvu; kafi ć u koji izlazimo je na glasu, hm, i da nije čudno moje drage pri-jatelje vidjeti pod dobrom dozom alkohola. Mislim u sebi kao njih su troje drugačiji, ali nisam toliko govno kao oni da ih uvaljujem u svoju jamu. Jed-nog dana sami će je sebi iskopati, jer nisu baš toliki anđeli kakvim se predstavljaju.
Nisam mogla vjerovati da će se to tako brzo dogodi-ti, točnije, ja sam iskopala ogromnu jamu, a ni njih troje nisu baš nešto puno manju. Tata nakon takvog šoka nije bio u stanju spavati jer nije baš dobar osjećaj kad skužiš da djeci nije potrebno kupovati više coca-colu kući kad i tako izvan nje najradije nazdravljaju ‘nečim jačim’. Zbog neprospavane noći radi mene skužio je da ni ostatak ‘stada’ nije u boljem izdanju: brat i rođak se uopće ne sjećaju da su ga sreli jutros oko četiri budnog u boravku koji je nakon njihovog ulaska smrdio kao kotao za rakiju, a draga i dobra sekica tek je nakon stotog pokušaja uspjela pogoditi ključem u bravu. What a big happy family!
Baš mi ga je bilo žao dok je prepričavao događaje, ali nisam bila u stanju pomoći mu. Ostalo mi je jedino reći da sve to nije ništa čudno - pa svi to rade. Izlazak vanka u biti i predstavlja idemo se napit. Ali mislim, sad sam pametnija ako šutim, blinkam okicama i pravim se naivna.
Tog dana u mojoj kući je riješen misterij izlazaka, opijanja, a samim time i odrastanja. Nas četvero osjećali smo se kao na optuženičkoj klupi. Tata je bio tužitelj, a mama sudac i porota. Kazna je dobivena: sve češće zabrane, provjeravanja, ispi-tivanja… Mi, kao liječeni alkoholičari morali smo priznati da nećemo više, naravno uz neizbježnu misao u tom trenutku ‘‘meni svejedno, vama drago čuti’’.
Ionako ću idući tjedan u Zagreb; tamo nema ni po-rote, ni tate, ni mame, a izlaske može ograničiti samo lova koju se muze preko telefona.
Prvo službeno pijanstvo
Piše: Jadranka Jukić, župa Posušje
Kad proćeram frezu kroz grad...
Naravno, svi znate šta je freza. Za one koji ne znaju (božesačuvaj!) - vidi sliku!
Mada, slika i nije nešto, al eto, bar relativno dočarava kakva je freza strojka zapravo...
Uglavnom, obećo sam sebi da ću jednog dana fr-ezom proć kroz centar grada. Zagreba, neee? (uuuu, Mile Bandić i njegov purgerski mi sad dolaze u uši, a to tako jadno zvuči...hehe)
Na koji način ću doć do nje, za ovu priču nije bit-no... Ali freza nek bude, po mogućnosti, goldonka, classic (ako kojim slučajem nema classic, dobro će poslužit i verzija avantgarde)...standardna oprema + extra novitet - linija u prikolici (da se može muzi-ka razvit).
Elem, sjedim tako na frezi i lagano se furam zagrebačkim ulicama... Iz zvučnika trese d best of narodnih guslara...lagani rad...25 na sat...izlazim sa sporedne na glavnu skrećući ulijevo (dajem znak rukom, jer žmigavaca nema)...ulazim na glavnu...dajem gas...freza poteže do čitavih 40 na sat!!!...vjetar u kosi...ijuuuuuuuuuuuuuuu...
Ej, ljudi...kako je to dobar osjećaj...nemate po-jma! Možda je netko baš sad dobio sedmicu na lotu, možda je netko baš sad ozdravio od raka s kojim se gubo 5 godina, možda...al osjećaj vožnje frezom između zgrada je neopisiv!!! I evo me između zgra-
da..motor prede...vjetar je i dalje u kosi... Purgeri, posebno oni sa špice, u čudu gledaju moju pojavu, žene vrište, babe navlače zavjese i spuštaju rolete, majke kupe djecu s ulice, svi se sklanjaju... U ovom gradu nema mjesta za njih i frezu zajedno...
Stajem na semaforu...gledam vozača do mene...kopa nos i turira...a mene nešto i nije briga... slušam motor kako prede...okrećem glavu za 180° (a nema retrovizora, šta ćeš...) i primjećujem kolonu iza sebe... gužva je, kontam...ljudi se vraćaju s po-sla... crveno još svijetli...još uvijek...pali se žuto, a meni se baš u tom trenutku (kao slučajno... hehe, moš mislit!) ugasi motor...pali se zeleno...freza sto-ji - svi stoje... Lagano ustajem s vozačkog mjesta, otplentavam konop za paljenje i još laganijim ko-rakom krećem do prednjeg dijela freze...raja psu-je...ne čujem ih, taman iz zvučnika s prikolice fi no rastežu gusle o Divi Grabovčevoj...namotavam ko-nop na glavu motora...raja psuje...sad ih čujem, al glumim da ne čujem...namoto konop... potežem... jednom... drugi put i oooooooooooooooopp... brrrrrrrrrrrrrrrrrmmmm... to ti je reć motor... slušaj kako prede...
Laganim korakom se vraćam na vozačko mjesto...raja se krsti...dodajem gas i krećem...ne bojim se i ne sumnjam...
Vjetar u kosi...ijuuuuuuuuuuuuuu...
Hercegovački san
Piše: Ivan Lovrić
MO
J KA
MEN
18.
52 53
(čitaj Apstinencija)». Stoga su mis-lile i mislile i na kraju se dosjetile: «Idemo vanka!». Manijakalno se krene spremati i navlači najuže traperice i najveći dekolte. Čak! Čak stavlja i onu najbolju, sv-jetski poznatu maskaru od koje se diže vjetar kada trepneš! Toliko je očajna postala!
Čoporativni izlazak garantirano donosi ulove. Žrtva je manje pokretljiva jer ostale je stjeraju u mrtvi kut i glavni predator (naša djevojčura Očajka) čini fi nalni, ubojiti udarac. Razoružava žrtvu svojim zamamnim oblinama i ne-odoljivim treptajima okica, a svi znamo da muški spol i nije isuviše karakteran da bi odolio takvom čemu.
Naravno,treba samo doći do tog stadija. Ulazeći u mjesto okupljan-ja sličnih njoj i sličnih njemu, Očajka doživljava prvi udarac za ego. Nafi lana komplimentima od strane svojih najbližih prijateljica kao purica za Božić, nejasno joj je kako zapravo dok trepće nema kovitlajućih vjetrova i nitko živ se ne okreće za njom. Šta sad? Nastavlja dalje, nije se toliko tru-dila da bi ju jedna sitnica odvratila od misije. Ske-nira okolinu i pokušava namirisati što jaču i veću nakupinu testesterona na jednom mjestu. Snima potencijalnog frajerčića i nabaciva lagani osmijeh na lice, istodobno mičući pramen kose sa čela. Sve odreda fi lmske zavodničke fore - ni Sharon Stone ih se ne bi posramila. Frajer uzvraća osmijeh i is-prsi se više nego uobičajeno pokazujući sve bicepse i tricepse nagomilane na rukama i prsima. Nakon pola sata dječje igrice, eto ti frajera, okuraženog i neodoljivog, pravac u njenom smjeru. Dok se pro-bija kroz gužvu, ona se nastoji poglupiti što više pa namjesti okice na bling-bling poziciju. I ništa! Sve njeno pade u vodu, pa i grudi što su prkosile gravi-taciji nekako opadoše. Zapravo se dečku nekon-trolirano išlo u wc, a osmijesi za koje je mislila da ih šalje upravo njoj su zapravo grčevi od silnog zadržavanja tekućine.
Za utjehu postavlja se za šank i kompenzira žeđ za muškarcem naručujući jednu čašicu za drugom. Runda za rundom, čašica za čašicom...dok ne os-jeti laganu ugodu i osjećaj lebdenja. Obuzimaju je ritmovi neke domaćice pa se uz osmijeh retarda nekontrolirano uhvati u koštac s plesnim podijem (ona dva milimetra slobodnog prostora do šanka). Podsvjesno se nada da će upravo pokreti tijela koje je odreda sve pokupila sa mtv-a, točnije iz spo-tova famozne Beyonce, nagnati nekog jadnika da glumi 50 Centa. Na kraju večeri, isfrustrirana više no ikada, kupi svoju umornu guzu i pješači solo
doma. Kako bi se utješila, s ekipom popljuje cjelokupnu birtijsku ekipu i sve frajere koji su bili isuviše ružni za njen ukus.«Sljedeći vikend će sigurno biti puuuno bolje!» A onda se sjeti kako je to govorila i prošli vikend kada se sama vraćala doma. Hoće li Očajnica i dalje prkositi svijetu (i gravi-taciji) te nastaviti izlaziti? Hoće li u bar jednom od tih izlazaka pronaći ljubav svog života? Hoće li prekinuti teret vječne apstinencije? Možda i hoće! A možda će se jednog lijepog sunčanog dana odlučiti na posjetu sexy shopu ne bi li utažila za stupanj-dva očajnicu u sebi.
Apstinencija & Grad
Znate kako žena može u svojim kriznim (kasnim) 20-tim godina postati očajna? Pogotovo kada dol-azi iz sredine u kojoj joj od ranog djetinjstva fi laju mozak kako je najbolja stvar za nju na svijetu udati se za pristojnog mladića iz pristojne obitelji. Nara-vno, uz sve to bi bilo idealno, ako mladić ili sama djevojčica nisu fi nancijski potkovani, završiti i faks.
Stoga, jadna mala naivna, nevina djevojčura ne nalazeći smisao svog postojanja u zajednici zvanoj brak (iz razloga koji su samo njoj poznati) pokupi svoje prnjice i pohrli u ralje poročnog velegrada!! Uuu!!! Je li vas strah već?! Naravno, ništa joj se strašno ne dogodi, osim što krene studirati, malo se više informirati, obrazovati, opijati, bančiti, širiti obzore iliti horizonte... sve u svemu, nije joj toliko loše! I tako, zanemarujući primarnu dužnost svake žene, a to je da bez obzira na situaciju, vrijeme i prostor skenira potencijalne mladiće u neposrednoj blizini i nabaci neodoljivi osmijeh «što sam šesna», curica nastavi svoj život u bezljubavnoj (bezvoljnoj) atmosferi.
Najednom, prođu teen godine, faks se bliži kraju, a djevojčica nije više djevojčica - postala je žena!!! Onaj pritajeni glasićak od doma što je uporno jecao «uuudaaaj see, zaljubiii see», postaje gromoglasni bariton. Neizdrživi pritisak! Hvata je nervoza, živa se izjeda i ne zna kamo da krene. Krene rezimirati svoj ljubavni život od samih korijena, nastojeći pronaći novu priliku u starim, potrošenim mogućnostima. Ništa! Ni silni telefonski razgovori, ni cjelodnevna ispijanja kave nisu pomogli njenim prijateljicama da ne zakažu u misiji «spašavanje studentice Očaj
Da na samom početku samo razjasnim neke stvari:1.Nisam Carrie, čak ni nemam skrivene želje da to postanem2.Ovo je APSTINENCIJA, a ne sex (Bože sačuvaj)3.Riječ je o Zagreb gradu, a ne fucking New Yorku (Nju Jorku)4.Svaka sličnost s bilo kakvom stvarnošću je potpuna izmišljotina5.Živjela apstinencija, alkohol i rock&roll !!! (možda baš i ne ovo prvo)Sad da napokon prijeđemo na bitno!
Zagorjele pite puna tepsija, dosadila više apstinencija
Piše: Marija Kutleša
MO
J KA
MEN
18.
54 55
no. Opet, reko, idem pitat da vidim šta ona kaže. Najprije sam joj se predstavio i pitao je kako se zove, znam ja da je ona mene znala, nisam ja baš nepoznat u gradu, ko što sam i ja znao kako je njoj ime. Baš se lijepo smijala, odmah sam se bio zalju-bio, ali ono pomalo, rekla je da je na rođendanu one prijateljice, ta je bila jedna od gorih, ali šta će kad ide čitavi razred, neće ona ostat kod kuće. Rekla je da će ići u disco ali da mora bit kod kuće do jedan, tako joj stara rekla. Prava obitelj, znao sam joj ja staroga iz viđenja. Ja sam joj rekao da ću je ja odvest kući jer će ove njezine sigurno ostat do zore, vidi se iz kakvih su obitelji. Rekla je da bi to bilo super, znao sam odmah šta mi je činiti. Odvezao sam ih u disko, nek bude s prijateljicama malo, pa ću je odvest kući. Ja sam s onim mojima stajao stalno pored ograde, tamo na povišenom. Li-jepo se, mogu reć, ponašala, prava cura za ženit.
Petnest do jedan sam joj rekao da ćemo kući, baš joj nimalo nije bilo krivo. Mislio sam se bi li svra-tio na parking ili ravno kući, reko neću je cimat na parking nego ću ispred kuće. Kad sam je probao poljubit odmakla je glavu na drugu stranu i rekla da se ja njoj sviđam ali da ona nije takva. Sad sam baš bio siguran da je ono prava cura iz prave obitelji. Vidi se šta znači odgojena cura. Rekao sam joj da ćemo sutra na kavu popodne, dala mi je broj mobi-tela. I tako sam je ja nazvao (jer nije imala baš para na računu) sutra i nisam se nimalo pokajao. Kako mi nije bilo ladno one zime, tako ni ove, sve zbog ljubavi što me grije.
Priča jednog papka
Ovo je još jedna ljubavna priča. U nizu ljubavnih priča, koje su sve iste, sitnice ih samo na prvi po-gled čine različitima, ali nije tome tako. Nije. Ova se, recimo, nije dogodila prohladne ljetne večeri, kad je sunce ostavljalo crvene tragove iza najvećeg brda u krajoliku. To ju čini različitom, to je ta sitnica. Al to ne znači da ova priča nije ljubavna. Ljubavne priče se mogu događati i zimi. Sad je već lako pogoditi da se ova priča, događala zimi. Bura je pičila ko sumanuta. Šta je sumanuta?! Bura piči ko sumanuta, to je najvažnije, zubi ne cvokoću, grije ljubav, oni leptirići što cvrkuću ispod pločica (zaboravi kupaonicu)....
Te sam se zime, kad je bura pičila ko sumanuta, ja zaljubio u svoju curu tako jako da su mi leptirići zujali ispod pločica. Nije to bila obična, ona dječja ljubav, bilo je to nešto više. Sad nešto razmišljam, ovako sam mislio za svaku bivšu u usporedbi s onim prethodnim, ali neću joj reći, ne čini mi se pamet-no, mogla bi misliti da ona za mene nije jedina na svijetu. A onda postane naporna, i ja postanem na-poran (sebi) jer joj se moram ulizivati sve dok ne skuži da je ona Ona, sa velikim O, to Amerikanci
zovu d van ili van end onli. Tada se vozamo svaku večer i kupujem joj bajadere. Najviše voli bajadere, ona ne jede puno slatkoga da se ne bi zdebljala, jer za mene želi izgle-dati savršeno. Bajadere jede samo kad joj ih ja kupim i kad je uvjera-vam da je ona meni najljepša i najzgodnija i kad je debela. Sreća pa još nije debela, al bolje je da joj ja to odmah polako napomin-jem da se ne bi zapustila. Stara joj nije vrlo debela, ne bi trebala biti ni ona, kad rodi vjerojatno će imati koje kilo viška, ali onda neće jesti bajadere dok ne smrša. Inače baš i nema neke sise, al zato kad rodi bit će dobra trojka, meni je takva najbolja, samo nećemo da dugo doji da je ne bi razvuklo.
Ja sam nju trefi o u kafi ću, ona je bila najnormalnija od onih njenih iz razreda, bile su neke i zgodnije od nje al svašta se pričalo o njima, o njoj nikad ništa. Odma mi se svi-djela, bila je tada dobro napucana,
pa ti ja pošaljem konobara da ih počastim. One njene sve odreda naručile one votke neke, crne, crvene, ko da ja ne znam da je sve to alkohol, samo malo zabo-jeno pa izgleda ko sok, a ona naručila pravi sok. Znao sam odmah da je prava cura, a ne ko one njene da se opija. Ona je jedina i po-gledala prema meni i nas-mijala mi se, al samo malo, da ne ispane da ja mislim da joj se sviđam. Prava cura, mislim se ja i pođem od-mah k njoj da je pitam šta ko ona o meni misli, imam li ja šanse kod nje. Ja mislim da imam, ovako ne izgledam loše, trenirao sam nogomet dok nisam počeo izlazit, a iz dobre sam obitelji sigur-
Bokte, kolko ja nju volin...
Piše: Jure Landeka
MO
J KA
MEN
18.
56 57
donijeta - doći će opet grad s trgovima blizu gradu s mostovi-ma. Vidjet će se kuda. Što dalje. Iskrenost – ona će biti vodilja.
I što sad? Ona. Povratak. U grad s trgovima. U onaj život s početka priče. Glava prepuna misli. Ako krenemo dalje? Nečiji će se svi-jet jednom morati promijeniti. Ne. Ne, promijeniti. Skoro pa nestati. Želim li uopće doći u priliku da se moram odreći onog života s početka priče? Tako lijepo složenog i sretnog? Postoji li itko i išta što je toga vrijedno? Mislite li da je odgovor na pitanje lagan? Razmislite malo. Postoji samo: da ili ne. Jeste li se spremni odreći prijatelja koji vas razumiju i kada ne govorite? Mame koja je tu i kada to ne zaslužujete? Ulica koje vas same vode na vaše ciljeve? Po-sla o kojem sanjate? Nakon jedne večeri, vjerujem ne. U taj ste odgovor sigurni svi.
Više me zanima sljedeće, biste li stali na početku puta koji će vas tamo negdje, nakon poduljeg hoda odvesti od vašeg svijeta? Biste li krenuli za osjećajima ili biste već na početku od svega odu-stali? Ima li smisla mučiti se? Spajati grad s trgovima i grad s mostovima? Odricati se polako dijelova jed-nog života da biste stvorili jedan novi? Tko uopće obećava da su grad s mostovima i grad s trgovima jedno za drugo? Da je on ili ona taj ili ta? Možda je to samo zabluda? Možda ćete na pola puta stati i vidjeti da ste pogriješili? Pa vi se uopće ne pozna-jete?! Postoji samo jedna večer i neki osjećaj. Možda je najbolje zaboraviti večeri poput ove i nas-taviti mirno sa svojim životom. Nadati se da će u njega opet ući netko tako poseban.
Moj odgovor leži u riječi “osjećaj”. Ne čini mi se svaki dan da bi netko mogao biti taj. Ne osjećam svako malo leptiriće. Ne gledam svaki dan nekoga tim očima. Ne prolazim svaki dan tuđim putevima. Ne težim istim snovima. Ne želim svakome dati sve. I onda kad jednom osjetim sve to zajedno, pomislim da on možda stvarno zaslužuje sve. Ne, ne odmah sve. Ali. Zaslužuje bar vidjeti je li on to sve!
I što ako su svi ti osjećaji bili samo varka? Samo težnja? Puka iluzija? Što ako “padnem”? Udarim se? Ma dignut ću se i krenuti dalje! Boljet će. Znam. Ali vjerojatno puno manje nego da se kasnije cijeli život pitam zašto sam odustala. Gdje i tko bih ja sada uopće bila da nisam koji put pala? Ne znam i ne zanima me previše. Znam samo da bih ponovila sve svoje priče, polupriče i nepriče. Od najglupljih do najboljih. Jer kad se sve skupa zbroji bilo je u njima puno više lijepih trenutaka. Koji su vrijedni svih onih drugih, loših i tužnih.
On, kraj grada s mostovima. Razmišlja. Ne jedna-ko kao ja. Kad vidi mene, kao da vidi sebe prije nekoliko godina. Optimizam, energija, sve zrači iz mene. Da, to i je razlog zašto da sam ga privukla. I on je nekad bio sanjar. Jedan od onih koji su govo-rili da ne žele odustati od nečega bez da to probaju. Jer. Poslije bi mogli žaliti za tim. Negdje duboko u sebi još je uvijek takav. I s vremena na vrijeme, kao te večeri, taj stari on izbije na površinu. Tada nas-tane urnebes. Ali… Previše puta u životu je udario glavom u zid. Jer je bio prehrabar, ili prelud (nazo-vite to kako hoćete) da ga zaobiđe! Ovaj put se boji da bi zid mogao biti pretvrd. Da bi moglo boljeti prejako. Mogao bi on još dugo objašnjavati kako i zašto je to odlučio, ali to i nije tako važno. Važna je samo jedna stvar. Da smo postupili prema našem dogovoru: i on i ja smo bili maksimalno iskreni i tu zamjerke ne bi smjelo biti. Da smo se sreli negdje drugdje, u nekom drugom vremenu tko zna što je moglo biti. Ovako ostaje samo jedna lijepa uspom-ena na ugodnu šetnju po starim mostovima i jednu mladu curu iz grada s trgovima koja mu je početak ljeta učinila tako posebnim.
Rezultat je jasan. Pala sam i ovaj put se prilično jako udarila. Stali smo na početku onog puta. Puta na koji sam tako žarko željela krenuti. Bez obzira na moj svijet. I cijenu. Pitate se koliko je dugo boljelo? Boli. Još i danas. Manje, ali boli.
Dok ste čitali prethodne retke možda ste se zapitali zavarava li ona samo sebe? Možda je razlog zaustav-ljanju posve drugačiji – on ne misli da je ona ONA. Možda je sve to umislila? Poglede? Riječi? Treperen-je? Osjećaje? Leptiriće? Dodire? Iste svijetove? On je jedan je od onih neiskrenih?
Grad s mostovima i jedna ljubavna…
Imam nekoliko jako dobrih prijatelja. Obitelj koju volim i koja voli mene. Hrpu poznanika. Ne stig-nem otići na sve kave. Nekoliko je veza iza mene. Sjećam se lijepih dijelova. Zaljubim se jako rijetko. Oduvijek živim u istom gradu. Bavim se sa sto stvari. Često putujem. Studirala sam neko vrijeme vani. Bila nekoliko puta u novinama. Čekao me posao o kojem sam oduvijek sanjala. Diplomirala. Počela raditi. Preda mnom je karijera.
Sa smiješkom se budim, u pravilu s njime i zaspnem. Rijetko sam tužna. Gledam vedro na život. Ne znam što bih promijenila u njemu. Samo bih ga pustila da teče. U smjeru u kojem on misli da trebamo ići.
Volim svoj svijet i sve oko njega. Nekako je sve u savršenom redu. I onda sretnem njega. I ovaj moj sretni svijet postane toliko nebitan. Vidjeli smo se jednom davno. Pružili ruke. Rekli svoja imena. I…nastavili razgovore s drugima. Tada ga nisam primijetila. Sada. Nekoliko godina poslije. Taj isti dečko i ta ista cura. Ponovo pružanje ruku. Izgovaranje istih imena. Samo…drugačiji pogledi. Neka energija. Baš mi je privlačan. Isti stol. Puno ljudi za njim. Progovorili smo tek nekoliko rečenica. Ne poznajem ga. Kriomice sam ga tu i tamo pogle-davala. Onako, da ne primijeti. Tko zna što bi po-mislio. Nisam previše razmišljala. Nisam stigla. Možda zato nisam ni primijetila njegove poglede. Jedan slučajni ples. Neočekivano. Njegovo pitanje. Mogli bismo na piće ovih dana? Gužva. Malo vremena. Moram vidjeti puno ljudi. Prošla su dva dana. Nisam stigla posložiti misli. Za-ljubljenost? Još je nema. Znam je kontrolirati. Zapravo, ne znam. Znam se samo odmaknuti. Onako, da ne mogu saznati koliko je netko dobar. Rijetki ulaze u tu skupinu. Oženjeni. Zauzeti. Oni druge vjere. Nazovite me slobodno nacionalistom. Tu lista prestaje. Za njega ne vrijedi ništa od na-vedenog. Zato se i ne zamaram. Što god se dogodi, dobro je.
Tko zna što on o svemu misli? Tako je sladak. Predvečer. Terasa s pogledom na grad. On priča. Govorim i ja. Kao da mi nadopunjava misli. Nije mi jasno. Kao da smo prošli iste stvari samo s drugim ljudima. Kao da smo bili s istim ljudima samo na drugim mjestima. Kao da unaprijed zna što mislim i čemu težim. Kao da vidi što osjećam. Nešto je u zr-aku. Nevidljivo struji između mene i njega. Osjeća li i on to? Sve mi je bliže.
Bila si tisuću puta u ovom gradu? I nikada nisi vidje-la njegove mostove? Hodamo. Stare zidine. Poneki glas. Prigušena svjetlost. Nešto se polako našlo na mome ramenu. Njegova ruka. Čini mi se da joj je baš tu mjesto. Riječi teku dalje, kao da se ništa nije dogodilo. Što više govori, što više govorim, to mi se sve više čini da sanjam. Nemoguće. Ja ga ne znam, a čini mi se kao da ga oduvijek znam. Išao je drugim putevima, a opet su nam putevi jednaki. Svijet je gledao drugim očima, a opet su nam pogledi jed-naki. On teži svojim ciljevima, a opet, težnje su nam jednake.
Most je ispred nas. Onaj. Koraci su prestali. Glasovi su prestali. Oči pričaju. Zrak govori. Taj trenutak. Pogled, ruke, treperenje i sve ostalo. Zapravo, i sada ga vidim. Večer. Prolazi. Što sad? Granica. Ona zaljubljenosti. Je pređena. Nije postojao niti jedan razlog da stanem ispred nje. Koliko puta osjećam ovako nešto? Koliko puta pomislim da sam našla drugog sebe? Sada - jednom u puno godina; prije šest-sedam godina – sto puta u godini.
Samo, jedan detalj je zaboravljen. On živi blizu grada s mostovima. Sa svojim životom. Ja živim bli-zu grada s trgovima. Sa svojim životom. Da, onim is-tim životima koji mi se čine tako jednakima. Kuda? Večer, iduća, ne, ona slijedeća će biti pametnija. Našli su se opet. I razgovarali. Te je večeri odluka
Treba znati stati
Piše: Šima Matić
MO
J KA
MEN
18.
58
Onih koji se pretvaraju? Glume? Zovu na piće? Gov-ore što im odgovara? Čine te posebnom tek tako? Vole kad drugi pate? Nije. Budite sigurni. Potpuno sigurni.
Daljina. Ta riječ. Ne volim je. Mislim da sad znate i zašto. Zbog spoznaje da tamo negdje možda živi onaj tko ima sve čemu težim. A zbog nje ne mogu do njega. Do onoga koji ima i ono tako realno i ono tako irealno. Da, da. Shvatila sam da za ljubav tre-ba i realno i irealno. Da, dobar, pažljiv, pametan. Nedovoljno. Probala sam. Treba biti i ono nešto o čemu ne odlučujem ni ja, ni on, ni vi. Onaj osjećaj. Osjećaj koji sam tada imala. Osjećaj koji se nalazi jako rijetko. I koji se još teže poklopi s onim real-nim.
Misao. Čovjek je znao da sam iz grada s trgovima. Prije pogleda. Prije grada s mostovima. Prije polj-upca. Znate onu moju listu sa zabranjenim, onima kojima ne dopuštam da mi se približe, da na njih pomislima, da prijeđem granicu? Ima je i on. Samo, njegova ima još jednu skupinu. One iz drugog grada. One su davno prije stavljene na nju. Zašto? Zato što je u taj zid već udario. Zato što je bio pretvrd. Zato što je boljelo prejako. Vjerujem li? Da. Iako nikada nisam bila pred njegovim zidovima. Bila sam pred svojim i boljelo je. Ipak, jesam li ja ista kao i netko prije mene? Teško. Gdje bih ja uopće stigla da tako razmišljam? Ne znam. Čini mi se da bih stajala na mjestu. Pretpostavljate koliko mi se to stajanje sviđa. Svejedno. Nije bitno kako ja razmišljam. Htjedoh samo reći – ponekad pomislim, dečko sa svojom listom i toliko padova iza sebe zasigurno mora znati kako se granica prelazi i kako se ona prijeđe, kako se čvrsto čuva i kako je kad boli. Baš je zato tu večer mogao učiniti samo običnom ka-vom, satkom vremena sa zanimljivim dečkom, bez mostova, pogleda i zagrljaja. Bez dopuštanja da
onaj drugi prijeđe zabran-jenu granicu. Bez kasni-jeg pada. Boli i tuge. I što da sad mislim o svemu? Njemu? Meni? Nama? Da je dobar dečko znam. Da me ne bi namjerno povri-jedio također znam. Ipak, ponekad se pitam jesam li ovaj put morala pasti? Zapravo, pitam se jesam li sama pala ili me netko ba-rem malo gurnuo? Odgovor na to pitanje nađite sami.
Da smo pokušali i da nije išlo, znala bi da on nije ONAJ ili da ja nisam ONA. Boljelo bi neko vrijeme. Ali znali bi da je tako tre-balo biti. Svatko bi krenuo u novu potragu za NJOM
ili NJIM. Ovako, još uvijek često pomislim da smo od ljubavi odustali prelako, prebrzo, s mišlju kako se ona događa svima i to bezuvjetno. Ah, u kakvoj smo samo zabludi bili. Sve mi se više čini da se ona prava ljubav događa samo rijetkima. Ipak i ti rijetki imaju nešto zajedničko – oni se za nju istinski bore, čuvaju je, njeguju i trude se da svakim danom post-ane sve veća i veća – baš onako kako se prema naj-dragocjenijem od svih osjećaja treba ponašati.
Ipak, i iz ove priče sam nešto naučila - ono pesimistično: hej, curo, ako se sama nećeš paziti, neće to nitko drugi umjesto tebe; i ono optimistično: ipak si još uvijek ona stara, optimistična curica jer i nakon ovog pada i dalje misliš kako je ljubav ono zbog čega sve ostalo postaje nevažno.
Sad je priči kraj, samo da vam kažem zašto sam je uopće napisala:
zato da se potrudite razmišljati kako će se onaj drugi osjećati;
zato da pažljivo čuvate granicu srca i samo rijet-kima dopustite da je prijeđu;
zato da ne mislite da će sljedeći zid biti jednako tako visok i tvrd kao i prethodni;
zato da nikada, ali baš nikada ne odustanete prije nego što ste pokušali;
zato da zaključite da je prava ljubav vrijedna svega – vašeg cijelog svijeta.
zato da priliku za nju čuvate i pazite kao da je zad-nje što vam je preostalo.
i zato da svijet barem još ponekad gledate ružičastim naočalama
Na kraju: samo se nadam da ćemo svi mi još koji put poletjeti bez razmišljanja, preskočiti sve prošle zi-dove i shvatiti da su se svi prijašnji udarci isplatili . Tek tada ćemo letjeti.
MO
J KA
MEN
18.
60 61
posljedica ljubavi ili samo onaj veliki komad sante leda ispod površine ljudske svijesti koji psiholozi i ostale vračare nazivaju ego? Nijesam stručan u te stvari pa ih ne bih ovako na pamet htio analizirati. Ali ako se ikad nađete u situaciji da vam je mozak na desetak minuta suvišan, eto, da imate o nečemu razmišljati.
Posljedica svake sretne ljubavi ili popriličnih fi nan-cijskih interesa je brak.
Strašna riječ na b koja već nekoliko desetljeća utje-ruje strah u kosti muškarcima mlađim od dvadeset i pet i ženama starijim od dvadeset i sedam. Iako, kako je krenulo u Hercegovini ovih par godina, ljudi se žene iz dosade, ali to je opet neka druga priča.
Pažljivim analiziranjem bračnih parova na koje nailazim u gradu, tramvaju, na televiziji i svojoj okolini, zaključio sam da je savršen brak ostvariv samo između slijepog i gluhog muškarca koji ne zna „u pare“ i nijeme, bez osjeta mirisa, žene koja ne zna voziti.
Da objasnim malo. Dakle, slijep i gluh muškarac – skoro pa očito. Nakon deset-petnaest godina braka najbolje je da je ne vidiš ni ne čuješ. To ionako nije ni blizu žene s kojom si se oženio, najbliže je njenoj majci (što je u slučaju da je stara vještica još živa izrazito gadna situ-acija pa se sljepoća i gluhoća ne mogu nazvati hendike-pom nego blagoslovom). A to da ne zna u pare dobro je od samog početka - manja je vjerojatnost od srčanih bolesti nakon što se ona vrati iz trgovine.
P.S. Ništa me nemojte ozbiljno shvaćati, ljubav je razlog zbog kojeg ste rođeni i zbog kojeg živite, uživajte u svim ljubavima tužnim, nesretnim, malim i velikim i najviše u iskrenima. Rijetko se događaju.
Za ženu je najbolje da ne osjeti mirise u dva slučaja: kad se vrati doma s posla ne osjeti kako milokrasno ćute noge i ostali dva tjedna neoprani dijelovi tijela i kada mu, u slučaju da to uopće radi, pere petnaest dana star veš. To da je žena nijema je u svakom slučaju dobro jer nakon nekog vremena većina ih se udavi vlastitim jezikom. Figurativno rečeno.
I na kraju malo o tuzi. Tuga ili bolje ona riječ iz portugalskog Saudade, melankolija, je možda najljepši dio ljubavi. Osjećaj koji prati svaku ljubav u određenom vremenu, a većinu cijelo vrijeme. To je osjećaj koji je rodio većinu velikih pjesnika i strašnih ljubavnih priča i koji je na kraju krajeva najviše zaslužan za toliku priču o ljubavi.
Zato uživajte u tužnim ljubavima, bolje su nego one sretne. Imaju ljepši kraj.
O ljubavi, sreći, braku, tuzi i sličnim pi…jamaI tako vrijeme prolazi, ja starim, a cure se podmlađuju, skoro pa ću u zatvoru završiti.
Ponukan tim nezadrživim biološkim satom... Da, i mi moderni metro, retro, homo macho i šta ti ga ja sve znam, muškarci ga imamo. Bar moja mater tako misli.
U zadnje vrijeme sve se više brine oko mog ljubavnog života nego oko diplome. Ne znam šta je na to goni - želja za unucima ili moj prisilni celibat od veza?
Neki dan na mjestu gdje i car ide pješke, tamo mi obično dolaze sve dobre ideje, valjda je to rela-tivno, puno vremena provedem s….. , na pamet mi je palo opće ljudsko, pjesničko i ino pitanje: Koji je to vrag u ljubavi?!
Primicanjem veljače i Valentinova, ljudi kao da su poludjeli pa sad cijeli grad vrvi od medvjeda, plišanih da-bome i srca, crvenih dabome. Baš bih volio vidjeti nekoga da curi kupi prljavosmeđe, štono se kaže boje pro-ljeva, veliko srce. Mislim da nježna umjetnička duša pripadnice ljepšeg spola ne bi otrpjela takav propust. I hrabri bi se i originalni ljubavnik našao s glavom na pločniku i otiskom čizme na mekoj pozadini. Čizme koju se jadnica toliko trudila pronaći samo za njega, dripca lijenog, obilazeći sve do jednu trgovinu, što dakako ona kao osviještena liberalna i snažna žena, iz dna duše prezire.
Dakle, sjedim ja tako i između osta-lih fi zioloških potreba razmišljam o ljubavi kao uzroku, posljedici, stanju i bivanju naših života. Neosporna je činjenica da ljubav pokreće svijet. Neke vrste ljubavi malo više od drugih. Isto je tako neosporna činjenica da ljudi u ljubavi (ili čistoj požudi) i nisu najpametniji na svijetu. Kad zbrojiš dva i dva dođeš do rezultata da se ovaj svijet i ne vrti baš najpametnije. Da, profesore Grbavac, logiku nikad nisam naučio i čitao sam iz bilježnice na ispi-tivanju pa ćete mi oprostiti na ovoj maloj grešci u logičkom zaključivanju za potrebe ovog kratkog teksta.
Nije jedna muška glava dobila otpusnicu od tijela zbog neodoljivog i nježnog lica niti je jedna ženska glava raščupana u sukobima oko kakva mišićava gor-skog primjerka.
No svi kad se sjete svojih prvih, drugih, a neki i dvoz-namenkastih brojeva ljubavi, uvijek se raznježe i te su im osobe jako drage i posebno lijepe i baš eto te...
Nitko se ne sjeti mučnina, ružnog madeža koji je baš ta osoba imala na nezgodnom mjestu, malo veće li-jeve od desne sise u žene, malo „kraćeg“ muškarca. Svi se uvijek sjećamo samo lijepih i divnih stvari o onima koji su bili s nama. Je li to ljudska dobrota i
Nema tu velike pameti
Piše: Blaž Ereš
MO
J KA
MEN
18.
62
Krug
POSTOJI LI PRIJATELJ?
Možda vam pitanje zvuči klišejski, ako je tako od-govorite mi.
Bila jednom djevojčica koja je jako volila ljude, uvik je ljudima bila okružena, smijala se, bila je sretna. Djevojčica je odrasla, ali je i dalje volila ljude. Sada je tih ljudi bilo stvarno malo, i sve man-je. Nešto se promijenilo.
«Postoji prijatelj», govorila je djevojčica, možda jer je u to uistinu vjerovala, možda jer u suprotno nije htjela vjerovati. Djevojčica je znala da mora volit da bi se i dalje, kao nekad, smijala i bila sret-na.
Nešto se promijenilo. Ponekad se lažno smijala, nije bila sretna, više nije bila sigurna postoji li pri-jatelj.
Nešto je ostalo isto. Djevojčica se i dalje nadala.
Odlučila je ostati sretna. Onaj veliki krug prijatel-ja, u čijoj je sredini stajala i smijala se, sada je smanjen, puno, ali ona je i dalje u sredini, smije se. Trebala je samo napravit manji krug.
DAŠAK MENE
Bila san mala kad san ga upoznala. Već je pa mrak, dan je stvarno bia sparan, i odjedanput se stvoria. Lagan, mekan... dašak vjetra.
Onda san otišla. Opet mi je doša. Prepoznala san njegov dodir. Znala san da uvik mogu doć doma, za-mislit da san mala,. zauzet svoju pozu i čekat ga. I doša bi.
Ali zašto se vraćat maloj meni kad i sad iman taj osjećaj. Znaš taj osjećaj!
Poznajem njegov dodir, miris, okus, pokret, zvuk...
Piše: Marija Bubić
Bila jednom jedna djevojčica...
