Zagreb moj grad br.9

7/29/2019 Zagreb moj grad br.9

1/34

Besplatniprimjera

k

ISSN1

846-4378

Broj 9 Godina I Prosinac 2007.

Sretan

Boi


2/34

3

Impresum

Izdava: BIBRA izdavatvo d.o.o.rg Kralja omislava 21, Zagrebel./fax: 01/4880 555e-mail: [email protected]

Direktorica i glavna urednica:

Biserka Rajkovi Salata

Pomonica glavne urednice: Tamara KernGrafika urednica: Nera Orli

Redaktura i korektura: Ana Gruden

Lektorica: Julijana Jurkovi

Novinari:

Milka BaboviBranimir poljari

Suradnici:

dr. sc. Darija Vranei BenderJura Gaparac

Zlatko Puntijar

Fotografi:

Ines NovkoviIvo Pervan

Marketing: Biba Salata, 091/4880 555

Pravni zastupnik:

Tuak Mileti i partneriOdvjetniko drutvo

Tisak:

Sretniji i lijepi Boi

Evo, jo nekoliko dana dijeli nas od meni najljepega blagdana u godini Boia.Djeje oi ve zrae radou i velikim iekivanjem. A i mi odrasli se osmjehujemoee, pravimo planove (i kako od malo napraviti vie), a u mati ve kitimo borovei vidimo sreom obasjana lica naih najbliih. Svi nastojimo bolje, ljepe i sretnije

doekati i proivjeti blagdanske dane. A za to se valja i potruditi, nastojati da i naalica zasjaje svojom unutranjom ljepotom.Ali, sjetimo se i onih kojima su zlo i nesrea zakucali na vrata. Svi se zajedno sjetimoi djece kojoj je potrebna topla rije, mali dar, mili osmijeh, sjetimo se djece kojato nemaju. Sjetimo se djece koja su ostala bez roditelja, bez svojih najmilijih,naputene i bolesne djece, djece invalida, sjetimo se djece naih branitelja.Svi moemo izdvojiti malo slobodnoga vremena i posjetiti ih te im odnijetidarak. Moete se obratiti i udrugama i zakladama koje se brinu za takvudjecu i oni e se pobrinuti da va dar stigne na pravo mjesto.Sjetimo se i starijih, nemonih, razveselimo i njih toplom rijeju,nekom sitnicom. Boi je prava prilika da ih ne zaboravimo.Sjetimo se i ne zaboravimo ih nikad... Boi e vam biti ljepi isretniji ako ste ga i vi nekom uinili ljepim.Jer e tada, kada smo svjesni da smo uinili dobro djelo, i naa

lica zasjati istinskom unutarnjom ljepotom, a ona su zalog inae sree, naega sretnijeg i ljepeg Boia.Sretan Vam Boi!

Fotografija naslovnice: Ines Novkovi

Bor galerija Gala

Biba

6 Dogaanja

8 Povijest zagrebakog sporta Streljana na Tukancu - najstarija

sportska graevina u Zagrebu

13 Zagrepani kojene smijemo zaboraviti

Pedesetogodinjica "Dobrotvora"

u Zagrebu

14 Zagrebaki spomenici

Spomenik Tinu Ujeviu

15 O Zagrebu markom i igom "Boi 1991." - prva hrvatska

boina potanska marka

16 Zagrebaki gradonaelnici Matija Mrazovi

19 Mala kola antikvarijata Eduard Slavoljub Penkala

22 Intervju Zvonimir Milec

29 Kultura Marc Chagall - Pria nad priama

30 Miljenko Stani

32 Intervju Ivo Jelui

46 Roditelji i djeca

Probiotici

50 Boi U to vrime godita...

58 Zdrava hrana Bakalar

60 Kuhinja Recepti iz prve kuharice koja je

prevedena na hrvatski jezik 1813.

Sadraj


3/34

Povijest zagrebakog sportaNapisala:Milka Babovi

Graansko streljako

drutvo u Zagrebu je

osnovano 1786. Kada se

2006. navrilo ak 220

godina od tog poetka

organiziranog streljatva

u Zagrebu tiskana jedragocjena knjiga "Slike iz

streljake prolosti".

- najstarija sportska graevina u Zagrebu

Streljana na Tukancu

Od 1786, kada je osnovano Graansko streljako drutvo, preko

"Lepe vesi" na Mlinarskoj cesti, pa sve do poznate streljane

na Tukancu, streljatvo je bio znaajan sport u Hrvatskoj, a

streljane nerijetko sredita drutvenih i politikih zbivanja

P

ukotine na zidovima zgrade kina ukanaczabrinule su Hrvatski filmski savez; ni vlas-nik Grad Zagreb nije bez glavobolje. Istina,

zgrada nije u prvoj mladosti, ali bilo bi dobrosaznati to je uznemirilo "staricu"!?Zvonimir Milec, dobri duh zagrebakog 'juer,danas, sutra', vrli kroniar, naslovom svoga lan-ka "Puca kino na staroj streljani u ukancu",uznemirio je one koji neto o prolosti znaju,a one koji ne znaju, potaknuo da znatieljnozapitkuju.Prije svega, mora se rei ovo: taj dio ukanca jepovijesni lokalitet u koji se ulazi opreznou po-put areheologa. Zgrada je bila i lijepo oznaena:'Streljaki savez' Zagreba postavio je 16. prosinca1962. spomen-plou povodom 175. obljetniceorganiziranoga streljatva u Zagrebu. Po ne balijepom obiaju nekih koji obnavljaju zgradeu naem gradu, ploa se skine i jednostavnonestane!Graansko streljako drutvo u Zagrebu je os-novano 1786. Kada se 2006. navrilo ak 220 go-dina od tog poetka organiziranoga streljatva u

8


4/34

9

Zagrebu tiskana je dragocjena knjiga "Slike iz stre-ljake prolosti". Streljaki savez Zagreba imao jeza suradnike vrsne autore tekstova i izbornikeilustracija. a izvanserijski vrijedna spomen-knjiga predragocjeni je izvor povijesti streljatvakoja se ne razabire ako se samo spomene kinoukanac.

Prema kronikama onoga vremena povjesniarinam odgovaraju na pitanje koje su drutvene, gos-podarske i politike okolnosti u drugoj polovici18. stoljea uvjetovale i potaknule osnivanje Gra-anskog streljakog drutva u Zagrebu (1786.).Istiu da je pogodovala i nova administrativnapodjela Hrvatske to ju je proveo car Josip II. (vla-dao od 1780. do 1790.). Iz Koprivnice je, odlukomcara (1783.), u Zagreb preseljeno zapovjednitvoVaradinske krajine. Zatim je 1786. pripojensjeverni dio Severinske upanije, iz Karlovca uZagreb preseljeno vrhovno zapovjednitvo Kar-lovake krajine te su sva tri sjedinjena u jednoGeneralno zapovjednitvo za podruje hrvatsko-

slavonske Vojne krajine.Streljatvo se iri meugraanstvomJo 1780. Zagreb je imao 1483 stanovnika, a 1787.2815. Sve brojniji strijelci, vojska i graanstvo, idalje su vjebali gaanje po breuljcima i pod-sljemenskim dolovima gradske okolice. Postalo

je jasno da treba nai rjeenja za moderni je ibolje uvjete vjebanja; i zbog sigurnosti i miragraana. Jedno od rjeenja je bilo i vjebanje naposjedu "Lepa ves" na Mlinarskoj cesti, ali je i onopostalo premalo jer se streljatvo (i kao sport ikao razonoda) irilo meu graanstvom.

U povijesti streljatva u gradu koji je rastao,znaajna je godina 1801. Naime, 1797. brigadnigeneral grof Antun Pejaevi premjeten je sfrancusko-njemakoga ratita na Rajni u ge-neral-komandu u Zagrebu. Jasno, ulanio seu Streljako drutvo. Iskusnom asniku koji jeslubovao i ratovao diljem Europe nije trebalodugo da ocijeni koliko je zagrebakim strijelcimanuna streljana. Odluio je na svom posjedu uukancu svojim novcem izgraditi streljanu. Za-traio je od Gradskoga magistrata doputenje za

Grb obitelji Pejaevi

gradnju. Gradski magistrat je djelovao brzo: ve utravnju 1801. ovlastio je kapetana Franju Macanai konzula Josipa Sareia da obave oevid nazemljitu ponuenom za streljanu. Na osnoviizvjetaja, samo 10 dana kasnije, odreeni suuvjeti gradnje otvorene streljane: visine zatitnihzidova i grudobrana za zaustavljanje metaka,

visina zatitnog zida iza meta, te zatita pjeakai zaprega na cesti. Naalost, zapoeti pripremni

radovi su bili prekinuti jer je grof Antun Pejaeviumro 1802.Streljaka djelatnost nije zamrla, niti je zamisaogrofa Antuna Pejaevia pala u zaborav. Nakonnekoliko pokuaja (kojima se premostilo vrijeme)dolo se do konanoga rjeenja. Naime, 10. oujka1808. lanovi Streljakoga drutva sklopili susporazum s Ivanom Steinbergerom, komornikomi ratnim blagajnikom, da se otvorena streljanaizgradi na njegovom zemljitu u ukancu. Zvuipomalo nevjerojatno, ali pisane kronike ne lau:samo pet dana kasnije Gradski magistrat odobrio

je taj sporazum. Suglasnost Namjesnikog vijeastie ve 23. travnja: "Kr.ugarsko namjesniko

vijee obavjetava Magistrat grada Zagreba dase doputa podizanje streljane /erectionenmetae iaeulatorial/ u dolini uskanecz izvangrada, gdje nee biti opasno za graane, nitiza susjede ili sluajne prolaznike, sa svim po-trebnim osiguranjem. Podizanje takvih streljanadoputa se i u drugim gradovima za estitu raz-bibrigu /honestaurum distractionum/..."Streljana na TukancuStreljanu su gradili na otvorenom, na zaravanku10 m iznad potoka ukanca. Nije bilo nikakveimprovizacije. Geodetska mjerenja obavio je ma-

jor barun Mrringer, projektirao je natporunikStauff von Beaulieux, nacrte crtao graevinski po-monik Hubert Pumliger, Mrringerov pristav.Nadzornik gradnje bio je kapetan Georgije Kralj.Sve je bilo promiljeno i struno obavljeno. Po-drobno proueno osunanje u odnosu na topo-grafiju zemljita (to je pri streljatvu izuzetno

vano) rezultiralo je idealnim poloajem strelita,izgradnjom strelita u sutjeski potoka ukancapostignuta je sigurnost prolaznika, a i zatita odbuke."Streljana je imala samo dva streljaka mjesta,bila je iroka svega 6,20 m i dugaka 105,60 mizmeu linije gaanja i cilja. Iza ciljeva je biozemljani usjek nad kojim je izveden est metara

visoki zid od opeke kao zatita od zalutalihmetaka, Drvena nastrenica irine 5,60 m i vi-sine 2,80 m natkrivala je vatrenu liniju, Drvenastreljaka kuica s trijemom za strijelce imala jedvostreni krov visine sljemena 6 metara od tla..."(Dr.sc Arijana tulhofer "Sportska arhitektura uZagrebu" Zagreb 2005. str. 168.)Dvije su injenice izuzetnoga povijesnog znaenja.Prva je ta da je "Graanska streljana" u ukancuotvorena 1808, najstarija sportska graevina uZagrebu. Druga da je nacrt (pronaen tek u ljeto1975.) najstariji do sada pronaeni nacrt sportskearhitekture u Zagrebu.Izgradnjom streljane, potaknuta je djelatnost

Graanskog streljakog drutva. Poveao sebroj lanova ulanjene su i ene. Svakodnevnose moglo vjebati. A dobar glas o streljakojivosti u Zagrebu brzo se proirio te su poelistizati pozivi za sudjelovanja na natjecanjma uNjemakoj, Ugarskoj, vicarskoj. Poziv strelja-koga drutva iz Bea 29. travnja 1826. najstariji

je sauvani poziv.

Sredite drutvenog ivotaStreljana je i sredite drutvenosti prireuju sezabave, plesovi, lanova je sve vie i postaje jasnoda se mora dalje graditi i proirivati. Godine1834. kupljeno je na poetku ukanca zemljite.

Nacrt za graansku streljanu iz 1808. godine

Dvije su injenice izuzetna

povijesnog znaenja. Prva

je ta da je Graanska

streljana u Tukancu,

otvorena 1808, najstarija

sportska graevina u

Zagrebu. Druga, da je

nacrt streljane najstariji

do sada pronaeni nacrt

sportske arhitekture u

Zagrebu.

>>


5/34

U knjizi koja nam slui kao dragocjeni izvorpodataka navodi se da: "Na poetku ukanca,gdje je u staro doba bilo gradsko slubeno stratite

na kojem su spaljivane vjetice, vjeani zloinci istrijeljani prijestupnici, novoizabrani streljakipukovnik grof Jurica (uro) Ori Slovetikipoloio je kamen temeljac za gradnju novestreljanje i time otvorio novu stranicu u povijesti

Znaaj streljane

na Tukancu mora

se ocjenjivati i

injenicom da senjezine prostorije nisu

koristile iskljuivo za

sport i zabavu, nego

su bile koritene i za

politike priredbe

onoga vremena,

da su bile arita

preporodnoga pokreta

za prava u upravi i za

hrvatski slubeni jezik

zagrebakog streljatva. Iste godine posveenje i novi streljaki barjak , a stari onaj iz 1807.godine velikom je sveanou pohranjen u

streljaku pismohranu."Nova streljana graena je dobrovoljnim novanimprilozima lanova drutva i mnogih dobrotvora.Da bi "to prije zatvorili finacijsku kostrukciju",kako bismo mi danas rekli, tiskali su i dionice.Nominalna vrijednost dionice je bila 5 guldena.Na sauvanoj dionici Wilhelma Denegra je datum10. listopada 1840. to dokazuje da su se novaniproblemi rjeavali i nakon zavretka gradnje. Zadionicu se, primjerice, moglo dobiti 20 ulaznicaza glavno godinje gaanje u sljedeoj sezoni."Prva zgrada sportske arhitekture izvedena uZagrebu, jednokatna zgrada Graanske streljanena ukancu, sveano je otvorena 1. rujna 1838.

Nacrti zgrade s malom dvoranom nisu poznati, alijoj je i zgled sauvan na preglednoj panoramskojlitografiji bekog majstora Franza Josepha Sand-manna oko godine 1845... " ( "Sportska arhitekturau Zagrebu", str. 168.)a je litografija u Hrvatskom povijesnom muzejuu Zagrebu. Lijepo se vidi izgled zgrade i okolia.ukanac tada nije bio u sreditu grada, a to jena litografiji oito: drvored jablana du gornjegadijela panorame na Josipovcu dananja je ulicaIvana Gorana Kovaia.Malo pomalo, streljana u ukancu se proiruje.Nakon to je izmeu 1882. i 1885. dograenai velika dvorana po projektu graditelja Janka

Jambriaka i in. Milana Lenucija, grad je dobiosuvremeni i udobni sportski i drutveni objekt. anova streljana je prva javna zgrada s elektrinom

rasvjetom. No, ni tu se nije stalo. Krajem 19.stoljea, 1898, izgraena su na gornjoj terasitri teniska igralita, koja su 1899. osvjetljenaelektrinom rasvjetom. Neumorni kroniari ipovjesniari pronali su i ovaj biser zagrebake

>>

Grof Jurica (uro) Ori Slavetiki, streljakipukovnik, 1834.

10

Dionica u vrijedosti od 5 guldena, uplaenaza gradnju streljakog doma

Pogled s Gornjeg grada na Streljaki dom na ukancu


6/34

11

sportske prolosti: u ukancu, naStreljani, to je bio opi naziv za tajlijepi i sadrajem bogati dio grada,na povrini bruenoga betona ot-

voreno je i koturalite.

Knjiga uspomenaGraansko streljako drutvo dje-lovalo je na ukancu do 1914,punih 128 godina, a od tada zgradadobiva brojne nesportske namjene:

vrtni restoran i ljetno kazalite od1922, podruno kazalite matinekue iz Frankopanske ulice 1923.1929, nakon kazalita zgradase pregrauje u kino "ukanac--Streljana", pa tonfilm kino "Edi-son Place eatar", koji zahtijevaproduenje dvorane za 8,5 me-tara. Na sjevernom rubu neka-danjega strelita, izgraena je

godine 1931. zgrada sportskogadrutva Shell, uz koju se, usje-en u strmu padinu, nalaziobetonirani sportski teren koji jedo prije desetak godina bio malakoarkaka oaza Koarkakog kluba Lokomoti-

va ("Sportska arhitektura u Zagrebu", str. 169.)Kronike o zbivanjima u blioj i daljnjoj prolostisu nepresuna vrela objektivnih injenica. A dnev-nici, spomenari, pisma dodaju tim injenicamadaak, mirisa i boje tih prolih dana. Oive ljudikojih smo potomci. U Muzeju grada Zagrebauva se "Knjiga uspomena" graanske streljaneu Zagrebu. Negdje poetkom Prvoga svjetskog

rata (1914.) je zagubljena. I kad su se povjesniarive pomirili s milju da je nepovratno nestala ,pronaena je 1974. Muzeju grada Zagrebadarovao ju je Vlatko Ulnik. Sa stranica togspomenara oivjela je zagrebaka streljana naukancu u svom sjaju!

Nadnevak prvoga zapisa u "Knjizi uspomena"je 12. oujka 1869. og je dana car i kralj FranjoJosip I posjetio drutvene prostorije Graanskestreljane na ukancu. Zbilo se to za vrijeme dru-gog carsko-kraljevskog posjeta gradu Zagrebu.Na treoj stranici spomen-knjige je vlastorunikraljev potpis. Vrijedan spomen je i crte kakoFranjo Josip I gaa u oslikane mete. Na tomgornjem dijelu crtea dobro se vidi da je tada

(1869.) streljana bila osvjetljena svijeama.Na donjem dijelu tog crtea ovjekovjeen jedogaaj kada kralj prima uglednike gradskeuprave i ravnateljstva streljakog drutva. aj

je crte ujedno i ilustracija podatka da seza runa, nepogodna vremena gaalo udvorani. e posebne puke zvali su "sobnepuke" (Zimmerstutzen). U knjizi "Slike iz

streljake prolosti" ih podrobno opisuju:"Bile su to kapslare kod kojih se na pistonstavljao poseban kapsl, a cijev odozgopunila olovnim zrnom malog kalibra, alibez barutnog punjenja. Na udaljenostiod 8 do 10 metara bile su prilino po-uzdane.Na stranicama te vrijedne "Knjige uspo-mena" sauvana su imena lanova upra-

ve streljakoga drutva , imena uglednihgostiju, lanova streljakih drutava kojisu dolazi na proslave, na nagradna i os-tala natjecanja. ako se saznaje da sustrijelci ivo djelovali u Osijeku, Va-radinu, Poegi, Bjelovaru, te u drugim

veim i manjim gradovima Austro-ugarske monarhije.

etiri plesaNa nekim se stranicama Danice opi-suju drutvena zbivanja. ako se moe

tijekom 1840. u mislima "zaplesati" aketiri puta jer je su u dvorani streljakog drutvaprireena ak etiri plesa. "Domorodni mladiizagrebaki" priredili su, na primjer, 27. sijenja1842. zabavu. Dvorana je bila okiena narodnimbojama, svi natpisi bili su napisani hrvatskim

jezikom. A ples je povela grofica Sidonija Rubido,ro. Erddy. Za tu je zabavu natporunik MarkoBogunovi skupinu djevojaka i mladia nauioplesati i narodno kolo. Za te zabave je Vatroslav

Lisinski (1819. 1854.) skladao valcere "uz kojese plesalo sve do jutra" pisalo je u Danici.Sredinom kolovoza 1842. slavila se 600. obljet-nica Zlatne bule Bele IV Gradecu, kojom jeZagreb 1242. imenovan kraljevskim i slobodnimgradom. im je povodom Graansko streljako

drutvo priredilo veliko jubi-lejsko strijeljanje, natjeca-nje koje je trajalo est dana:

"od 4. rujna 1842. i to od trisata poslije podne do 10.rujna iste godine u est satinaveer" izvjetavaju Narod-

ne novine i Agramer Zeitung,

te objavljuju imena strijelaca iglavne nagrade.Znaaj streljane na ukancumora se ocijenjivati i injenicom

da se njezine prostorije nisukoristile iskljuivo za sport izabavu, nego su bile koritene

i za politike priredbe onogavremena, da su bile arita pre-porodnog pokreta za prava u

upravi i za hrvatski slubeni jezik.Zato treba sauvati povijest odpukotina u sjeanju, ne zametnuti

spomen-ploe na njemu.Oslikana meta iz 1829. (lijevo) i iz 1844. (desno)


7/34

Haulikova

ulicaNapisao:Branimir poljariFoto: Ines Novkovi

Zagrebake ulice

12

Juraj Haulik roen je u rnavi 1788, kolovao seu Ostrogonu i bekom Pazmaneumu; zareenje 1811. te slubuje kao kapelan u Komoranu.Poslije je bio tajnik i arhivar budimskoga vikara.Nakon doktorata iz teologije postaje primasovtajnik, kanonik ostrogonski, vijenik ugarskoganamjesnitva, naslovni biskup Pritine (1830.)te dvorski savjetnik ugarske dvorske kancelarije uBeu.Iako je od 1832. bio prepot zagrebakoga kaptolai vranski prior, i dalje je ivio u Beu. U burnimgodinama jaanja nacionalne svijesti u Hrvata,

Jedna od najmanjih

zagrebakih ulica, koja

povezuje Svaiev trg s

Mihanovievom ulicom,

nazvana je po prvom

zagrebakom nadbiskupu

Jurju Hauliku, koji je po

narodnosti bio Slovak

procvatom Hrvatskoga narodnog preporoda, u

svibnju 1837. postaje zagrebaki biskup. 7. sijenjasljedee godine sveano je ustolien u Zagrebakojkatedrali. Haulikova je uloga u hrvatskom poli-tikom ivotu esto bila presudna. ako je nazajednikom Ugarsko-hrvatskom saboru izmeu1839. i 1847. otro istupao protiv uvoenja ma-arskoga jezika kao slubenoga u Hrvatskoj iSlavoniji.Jo 1842. (u vrijeme bana Hallera) odbija slijeditimaaronsku politiku, a godinu dana prije utemeljio

je Hrvatsko gospodarsko drutvo kojemu je bio naelu. Naime, politiki se priklonio narodnjacimapa je pokrenuo i Katoliki list, glasilo hrvatskogepiskopata koje je izlazilo do 1945. kad su komu-

nistike vlasti zabranile daljnje izlaenje. Kad jenastojanjem bana Josipa Jelaia, papinskom bulomUbi primum placuit 1852. zagrebaka biskupija po-stala nadbiskupija (tako prestajui biti pod juris-dikcijom ugarskog episkopa), Juraj Haulik postajeprvi zagrebaki nadbiskup. Papa Pio IX. proglaavaga 1856. kardinalom. Na njegov poticaj u Zagreb1845. dolaze sestre milosrdnice kojima je trokomod 200 000 forinti sagradio samostan, crkvu, kolei poznatu bolnicu u Vinogradskoj ulici.Velikim svotama novca pomagao je mnogim kul-turnim ustanovama, npr. sveuilitu s 10.000forinti, akademiji s isto toliko, a osim njih i Maticihrvatskoj, Glazbenom zavodu, Narodnome mu-

zeju, Drutvu sv. Jeronima, itd. u iznosima od

1600 do 6000 forinti, to je u to vrijeme bio veliknovac.Zahvaljujui kardinalu Jurju Hauliku na je Mak-simir dobio dananji izgled. ak se neko vrijemezvao i Jurjevac, po krsnom imenu kardinala. Osvojem troku uredio je u park-umi umjetna je-zera, vidikovac, vicarsku kuu, sagradio kapelicusv. Jurja, a dao je i na ulaz u Maksimir postavitispomenik kipara Antona Fernkorna: kip sv. Jurja uborbi sa zmajem, koji se danas nalazi preko putaMuzeja za umjetnost i obrt. Park Jurjaves predan

je na upotrebu graanima Zagreba 1843. o emunam svjedoi natpis na piramidi. Godine 1853. uBeu je objavljen album s litografijama Jurjavesi,

odnosno Maksimira, a iste godine na prvomje jezeru otvoreno klizalite, to je bio poetakorganiziranoga sporta u Zagrebu.eko je nabrojiti svote koje je izdavao u huma-nitarne svrhe, podupirui siromahe, udovice, ake iranjenike, dajui potporu hrvatskim knjievnicima,znanstvenicima i umjetnicima, za izdavanje knjigai za nabavu umjetnina kojima je uresio dvoranenadbiskupskog dvora.Nadbiskup i kardinal Juraj Haulik umro je u Za-grebu 11. svibnja 1869. Sveano je pokopan u kriptiZagrebake katedrale, a Zagreb je jednu od svojihdonjogradskih ulica nazvao njegovim imenom:Haulikova.


8/34

13

Godine 1877. osnovano je na ponuku Gju-re Stjepana Deelia, uvaenog gradskogsenatora u Zagrebu, Zagrebako drutvo"Dobrotvor", koje je stavilo sebi zadaom, da odjevai obuva siromanu djecu, to polaze puke kolegrada Zagreba, bez obzira na vjeru i zaviajnost.Svoju je zadau vrilo drutvo savjesno i danasna kraju 50-godinjeg rada svojega s ponosomgleda na taj rad i s harnou se spominje svih ovihmarnih i radinih radenika koji se nesebino stavieu slubu drutva. Prvi predsjednik drutva bio jedr. Stanko Andrijevi, tadanji gradonaelnik. Iza

ovog slijedili su kao predsjednici: Eduard Suhin,kolski nadzornik, Gjuro Stjepan Deeli i dr.Velimir Deeli st . Potpredsjedniku ast izvravalisu: Gjuro Stjepan Deeli, Ilija Gutea i LjudevitHagenauer. Blagajnika je bilo vie, meu ovimase istakoe osobito Gjuro Dupelj, predstojnik ze-maljske blagajne, Slavko Skomea i Franjo aban.ajnici su bili od reda sami nastavnici: GjuroKuten, Andrija Hajdinjak, Franjo Bartu, Stjepanirola i dr. Boidar irola.Financijalno stanje drutveno kretalo se vazdau skromnim granicama, sve dok nijesu uglednigradjani grada Zagreba, vidjevi lijepu djelatnostdrutvenu, poeli u svojim zapisima i ostavinama

trebama siromane djece, dobivali su odijelo i

obuu. Kasnije, kada se Zagreb poveao, moralasu priskoiti i druga humanitarna drutva, papomoi dijelom, da i ona odijevaju i obuvaju dje-cu siromaha, dok su se druga drutva brinulaza hranu preko zime, druga opet za oporavakbolesnih preko ljeta. Posao se poveavao, "Dobro-tvor" je, hvala plemenitim i dareljivim prijateljimasvojim, sve vie dijelio, najvie za vrijeme rata,kada je "Dobrotvor" postao centralnim mjestomhumanitarne akcije, koju je uskoro potom preuzeonovo kreirani socijalni odsjek kod Gradskog po-glavarstva. U 50 godina svoga rada "Dobrotvor" jepodijelio preko 17.000 odjevnih predmeta.Danas vri "Dobrotvor" i dalje svoju blagotvornu

misiju, makar i ne u onolikoj mjeri, kako je tomogao i morao initi u doba kada je bio gotovo

jedinim takovim drutvom u gradu Zagrebu. A ipakonaj dio humanitarnog rada, to na njega otpada,

vri "Dobrotvor" u tijesnoj vezi sa socijalnim od-sjekom Gradskog poglavarstva; taj odsjek pazi,da se humanitarna akcija pravilno razvija i neiskoriuje. u dakle plemenitu svrhu i zadau"Dobrotvora" dunost je svakoga, tko moe, da jupomogne. Zima je navratima, a sirotinja e opetpokucati na vrata svog "Dobrotvora", da ju spasikojim toplim komadom odjee i obue. ko moeneka ne kasni svojim prinosom, jer dvostruko daje,tko brzo daje!

Pedesetogodinjica"Dobrotvora"u Zagrebu

Prije 130 godina osnovano

je Zagrebako drutvo

"Dobrotvor". Povodom

50-godinjice osnutka drutva

1927. u asopisu "Svijet"

izaao je ovaj lanak.

ostavljati "Dobrotvoru" ovee svote i zaklade. a-

ko se isto poela drutvena glavnica poveavatistalnim doprinosima grada Zagreba i mnogih pa-triotskih novanih zavoda, a umnim upravljanjemglavnica je, iako pomalo, a ono stalno postajalasve vea, pa je "Dobrotvor" mogao ve u god.1912. sagraditi svoj drutveni dom. U Haulikovojulici br. 4 danas stoji ponosita palaa, zapravonajamna kua, a prihodi to ih odbacuje najamninaomoguuju "Dobrotvoru", da i dalje u dananjimtekim prilikama izvruje asno svoju zadau.Svoju zadau "Dobrotvor" je od poetka vrio sve

veim marom, a od portvovnosti uglednih la-nica svoje gospojinske sekcije drutvo je mogloutrti mnogu suzu sirotinjsku i olakati kolovanje

i takove djece, kojih roditelji nijesu bili u stanjunamaknuti potrebito odijelo i obuu. Isprva jedjelatnost drutvena bila upravljanje samim po-

Foto:Dravni arhiv u Zagrebu

U 50 godina svoga rada

"Dobrotvor" je podijelio

preko 17.000 odjevnih

predmeta

Zagrepani koje ne smijemo zaboraviti


9/34

14

Uhapen u svojoj magli,zakopan u svojem mraku,svako svojoj zvijezdi nagli,svojoj rui, svojem mraku.

I svak udi svetkovinedjetinjastih blagostanja,srene mrene i dubine

nevinosti i neznanja.

I na oblak koji titi,i na munju koja prijeti,naa blaga Nada vriti:

biti ist. Biti sveti.

I kad nema Naeg Duhameu nama jednog sveca,

treba i bez bijela ruhabiti djeca, biti djeca

Tin UjeviIz "Kolajne"

Autor spomenika je Miro Vuco, kipar koji jeroen u Vojniu kraj Sinja 11. rujna 1941,a diplomirao u klasi Antuna Augustinia1967. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Vuco je jedan od osnivaa grupe Biafra.Bilo je dosta rasprava oko postavljanja spomenikainu Ujeviu, od onih je li izabrano pravo mjesto (jersu mnogi smatrali da bi mjesto kod Kazaline kavanebilo prihvatljivije s obzirom da je in bio vezan uzMassarykovu ulicu gdje su se nalazila poznata mjestakoja je obilazio kao to su gostionice Dinga i Blato,zatim Kazalina kavana i prijeratni ip-top), do onihu kojima se prigovaralo to je spomenik preglomazanza skueni prostor u Varavskoj ulici. Danas, kadaga promatramo na njegovome mjestu, ini se da sestopio i s ulicom, a i kod tovatelja velikoga pjes-nika osebujnou kipareva djela zrai istinom ivotanajveeg boema meu hrvatskim literatima. Spo-

menik inu Ujeviu odraava provokativnost i pre-koraenje tradicionalnih estetskih normi to je karak-teristika kipara Mire Vuce, a i sam je Ujevi cijelogaivota bio provokativan protivnik ustaljenih graan-skih normi. S njim je povezana boemtina kao nainivljenja, a u svojoj prvoj zbirci 1920. provlai temuusamljenosti koju kao prokletstvo nosi kroz ivot.Ponajbolji pjesnikovi stihovi nalaze se u zbirci Kolaj-na (1926.) u kojima se osjeaju trubadurski odjecirenesansnoga doba kako bi se u zbirkama Autona korzu i Ojaeno zvono okrenuo prirodi traeiu njoj izlaz iz usamljenosti. Njegova posljednja zbir-ka, edan kamen na studencu (1955.), pokazujerezignirano prihvaanje ivota sa svim njegovimdobrim i loim stranama. Ujevi je izraziti pjesnik in-telektualac i postaje (a i danas ostaje) uzor mladim na-ratajima. in Ujevi roen je 5. srpnja 1891. u Vrgor-cu, a umro je u Zagrebu 12. studenog 1955.

Zagrebaki spomeniciNapisao:Branimir poljariFoto: Ines Novkovi

SpomenikTinu Ujeviu

Visok 3,5 metra, izraen u bronci, 1991. postavljen je u Varavskoj

ulici nedaleko od ulaza u kino Europa spomenik jednom od

najveih hrvatskih pjesnika, ovjeku koji je dao peat hrvatskoj

kulturi u prvoj polovici 20. stoljea.


10/34

15

O Zagrebu markom i igom

Napisala:Dunja Majnari Radoevi

Ve i sami naslovi novinskih lanaka u drugojpolovici 1991. dovoljan su pokazatelj stanjau Hrvatskoj: Agresija na Hrvatsku, Vu-kovar izmeu ivota i smrti, Karlovac: unitenistanovi i kue. No, tome usprkos, u to je vrijeme 9.rujna 1991. godine izila prva redovita potanskamarka Republike Hrvatske za zranu potu Zagreb Dubrovnik. Bila je jedan od izraza dravnosti i(poput svih potanskih marki) nosila je popularnoznaenje male putovnice drave u kojoj je izdanai samim time svoju zemlju predstavlja u velikomesvijetu.

U prosincu su svjetlo dana ugledale i prve dvijeprigodne potanske marke Republike Hrvatske.Prva je prigodna marka izdana 10. prosinca 1991.u povodu 8. listopada, proglaenja neovisnosti Re-publike Hrvatske, a 11. prosinca 1991. izdana jedruga prigodna marka Boi 91 namijenjenaboinim blagdanima. Ovo je ujedno i prva hrvat-ska marka ikad izdana na temu Boia.Motiv marke je detalj boinih jaslica iz XVII.stoljea, koje se nalaze na otoku Koljunu. OtoiKoljun je jedinstveno kulturno-povijesno mjestosmjeten u Puntarskoj dragi na otoku Krku. Odav-no naseljen, Koljun dobiva povijesno znaenjetek nakon osnivanja benediktinske opatije u jeda-

Boi 1991.- prva hrvatskaboina potanska marka

U drugoj polovici 1991.

godine, kada se Hrvatska

borila za svoju nezavisnost,

izila je prva redovita

potanska marka RepublikeHrvatske za zranu potu

Zagreb Dubrovnik, a u

prosincu iste godine, i prve

dvije prigodne potanske

marke, od kojih je druga bila

Boi 91.

naestom stoljeu, kada svetite sv. Marije Ko-ljunske u Mostiru postaje izvor vjerskoga, kultur-

noga i nacionalnoga ivota glagoljakog otoka Kr-ka i okolice. Nakon benediktinaca 1447. godine,Frankopani daruju otoi franjevcima koji, dobividozvolu pape Nikole V, otoi i naseljavaju. amoizgraen franjevaki samostan u svojim prostorimadanas uva bogatu etnografsku i zooloku zbirku teknjinicu s oko 30 000 knjiga. Na otoiu se nalazei crkve Navjetenja Marijina i sv. Bernardina. Usredparka crnogorice, u malu Kapelu poroenja, davnosu privremeno postavljeni relativno veliki f ragmenti

jaslica iz 17. stoljea s fino maniristiki obraenimlikovima Djeteta Isusa, Djevice Marije, Josipa, vo-la i magarca. U tihoj Badnjoj noi nakon mise u

velikoj crkvi, domae stanovnitvo ve stoljeima

pobono obilazi jaslice koje zorno upotpunjuju cje-lokupni doivljaj boinih blagdana.Detalj ovih boinih jaslica likovno je obraen iizabran za motiv prve hrvatske boine marke1991. godine. Grafiko rjeenje marke je dao poz-nati hrvatski dizajner Boris Ljubii. Potanskiarak ima 25 maraka. Marke su raene u offsetu, napolusjajnom papiru, dimenzije pojedine marke su30 x 36,7 mm, a tiskane su u arcima s (A) eljastimzupanjem 12 u nakladi od 1.400,000 maraka iu (B) nezupanim arcima u nakladi od 125.000maraka. Uz ova su izdanja tiskani i FDC i prigodnilist. Nominala marke je 4,00 din. Marke su tiskaneu iskari "Zrinski" u akovcu.

Motiv marke je detaljboinih jaslica iz XVII.

stoljea, koje se nalaze na

otoku Koljunu. Otoi

Koljun je jedinstveno

kulturno-povijesno mjesto

smjeten u Puntarskoj

dragi na otoku Krku.


11/34

16

Zagrebaki gradonaelnici

16

Kada je 1. veljae 1879. jednoglasno izabranza naelnika grada Zagreba, Matija Mraz-ovi nije mogao ni slutiti da e njegov

Zagreb pogoditi jak potres (9. studenog 1880.),koji je gradu nanio neizmjerno veliku tetu.Najveu je tetu nanio katedrali u kojoj se sruiosvod nad svetitem, a nisu bile poteene nitikaptolske kurije, franjevaki samostan, Crkva sv.Katarine, Kamenita vrata, Isusovaki samostan,Popov toranj, Crkva sv. Marka te mnoge javnezgrade, 1758 privatnih kua; od toga 947 kua

vrlo teko. Povjerenstvo je (na ijemu je elu biouz gradonaelnika i knjievnik August enoa) usta-

novilo da u cijelom Zagrebu nema nijedne kuena kojoj se ne bi vidjela teta od potresa.Zagreb je u to vrijeme imao 26 000 stanovnika.Godinu dana nakon katastrofalnoga potresa, 10.kolovoza 1881, Matija Mrazovi odrekao se astigradonaelnika zbog bolesti, ali je i u tom kratkomperiodu gradonaelnikovanja uspio sanirati mno-ge probleme koji su nastali nakon potresa. Meu

vana ostvarenja ubraja se izgradnja palae Hrvat-ske akademije znanosti i umjetnosti na Zrinjevcu uneorenesansnom stilu koja, naalost, nije mogla bitiuseljena 1880, kada je dovrena, ve godinu danakasnije jer je jednako tako pretrpjela napukline odpotresa koje je trebalo sanirati. Prije nego je postao

Napisao:Branimir poljariFoto: Arhiv MGZ

- najtuniji zagrebakigradonaelnikIstaknuti hrvatski politiar, vrstan novinar i neko odvjetnik,

Matija Mrazovi, zagrebaki je gradonaelnik zasluan za

izgradnju palae Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti naZrinjevcu, no, naalost, za vrijeme ijega je mandata Zagreb

pogodio veliki potres 1880.

zagrebaki gradonaelnik, Matija Mrazovi je bioistaknuti hrvatski politiar. Roen je 24. veljae1824. u selu Visoko (nedaleko Maloga Kalnika),

poznatom po plemenitaima ljivarima koje jeopisao August enoa u svojoj poznatoj pjesmiljivari. Njegov otac bio je seljaki plemi pa jesinu omoguio kolovanje u Varadinu i Zagrebu.Mrazovi je ve 1850. godine bio odvjetnik uZagrebu.Budui da je teko podnosio Bachov apsolutizam,njegova kua postaje sjecite hrvatskih rodoljuba.Upravo je Mrazovi uspio da se Hrvatska 1860.rijei bana Ivana Coroninija. Kad je te godine

vraen ustav, Mrazovi kao vrstan novinar pokrees Vrbaniem i drugim rodoljubima list Pozor, ukojemu je branio hrvatsko dravno pravo. Velikupolitiku djelatnost razvio je u hrvatskim saborima

1861. i od 1865. do 1867. kao jedan od prvaka Na-rodne stranke koja je nastavila rad Iliraca. Otro sesuprotstavio Ugarsko-hrvatskoj nagodbi 1868, da bigodinu kasnije iznio u Zatoeniku sve nepravilnostio konzorciju za isuenje Lonjskoga polja (u emu jesvoje prste imao i sam ban Levin Rauch).Nakon sudskoga spora koji je protiv njega poveoban, Mrazovi je dokazao svoje ispravne poteze,nakon ega je omraeni ban Levin Rauch moraopodnijeti ostavku, a Mrazovi postao najpopularnijiovjek u Hrvatskoj.Prilikom izbora u svibnju 1871. zahvaljujui Mra-zoviu Narodna stranka je od 65 izbornih kotaraosvojila 51 kotar. Mrazovi je ostao voa Narodne

stranke do 26. lipnja 1880. itav taj njegov politikirad omoguio mu je da postane zagrebaki gra-donaelnik.

Kad je zbog bolesti prestao biti prvi ovjek grada,zamro je i njegov politiki rad. Matija Mrazoviumro je u Zagrebu 13. rujna 1896. i uz velike jepoasti pokopan na zagrebakome Mirogoju.

Godinu dana nakon

katastrofalnoga potresa,

Matija Mrazovi odrekao

se asti gradonaelnikazbog bolesti, ali je i u

tom kratkom periodu

gradonaelnikovanja

uspio sanirati mnoge

probleme koji su nastali

nakon potresa

Matija Mrazovi


12/34

17

Fotografje Vladimira Vuinovia

iz monografje "Djeve sa zagrebakih proelja"

Adresa ove djeve je erjavieva 16.


13/34

Nedjelja je, kao dan odmora, u starih purgeraimala ustaljeni ritual: ujutro pripreme zasvetu misu, nakon nje sveani objed, a

poslije podne kako pie stara kronika "skutrenikraj tople peike ekajui su bili da zima prejde."o se uglavnom odnosilo na starije jer su mlai(posebice ako je Zagreb bio pod snijegom) nalazili

zabavu u sanjkanju po strmim ulicama ili su se pakklizali. Stoga nije udno kako je u Zagrebu prvizimski sport bilo upravo klizanje. O tome namsvjedoe i prva klizalita u gradu, meu kojima jeprvo bilo ono davne 1870. u dvoritu dananjihKlovievih dvora na Jezuitskom trgu. Sanjkalo seu tukanakoj umi, po Pantovaku, Streljakom i

Zimske nedjelje

starih Zagrepana

Napisao:Branimir poljariFoto: Arhiv MGZ

Zagrebaki tikleci

Kako se Zagreb istio od snijega?

Prvi podatak o ienju snijega u Zagrebunalazimo u odlukama gradskoga magistrataiz 17. stoljea gdje se izrijekom govori"kak svaki tacunar pred svojim tacunom snegaodhrnuti mora, al pak ne', po gradskom straaruglobu bu platiti moral". Oito da je te davne 1621.godine Gornji grad bio zameten snijegom pa senije moglo ulaziti u trgovine. Gdje se "odhrnuti"snijeg odbacivao, nije nam poznato. Znano je

jedino da se smee moralo iznositi izvan gradskihzidina na za to odreeno mjesto (uglavnom izadananje Demetrove ulice prema tukanakoj u-

mi). Postavljanjem kanalizacije u vrijeme grado-naelnika Adolfa Moinskoga, snijeg se ubacivaou kanalizacijske ahtove. No, prije toga su se zaienje od snijega na gradskim ulicama i trgovimabrinuli smetlari koji su svojim kolima odvozilisnijeg sve do Save. Bilo je to potkraj devetnaestogastoljea i poetkom dvadesetoga. U odvoz snijegaukljuivali su se i "foringai" sa svojim konjima ikolima, a oni su u Zagrebu obavljali pediterskeposlove.Gradonaelniku Milanu Amruu zamjeravano jeto iz gradske blagajne nije elio davati novac za

18

ienje snijega jer je navodno njegova deviza, to sesnijega tie, bila: "Bog dal, Bog zel!" GradonaelnikVeeslav Holjevac ezdesetih je godina bio posvedrugaiji. On je angairao lanove Alpinistikogodsjeka planinarskoga drutva sveuilita Velebitiz Radieve ulice za ienje mokroga snijega sgornjogradskih krovova. Studenti-alpinisti od zara-de su kupili opremu za svoje aktivnosti klinove,karabinere i cepine, i to na takozvanoj "vojnojfurdi" na Kustoiji.Meutim, u Zagrebu je oduvijek postojao zakon pokojemu se snijeg mora oistiti s nogostupa.

Mesnikom ulicom, ali i kroz Kamenita vrata nizRadievu ulicu. No, u jednoj zabrani gradskog ma-gistrata izrijekom je reeno: "Kroz Kamenita vratadjeci je na sanjkama prolaz zabranjen." I dok jeklizalite u nekadanjem isusovakom samostanubilo rezervirano samo "za otmjenu gospodu i vele-potovane gospoe", prvo se javno klizalite na-lo na mjestu dananjega Mauranieva trga i namjestu stare sveuiline knjinice. ako su nedje-ljom poslije podne oivjela klizalita; pa ak i onana zaleenom maksimirskom jezeru. Ali, bilo

je i onih starih sugraana koji bi se po cioj zimizaputili preko gradskih mitnica, zvanih malte, akdo estina ili do Kustoije preko rnomerekoga

potoka koji je bio gradska mea. Prve tacije bilesu gostionice gdje su se mogli ugrijati uz glivanj,kuhano vino. Vremena su se izmijenila pa je Zagrebpoeo ivjeti zimi i na skijama, zahvaljujui FraniBuaru koji je te rogle (kako su skije posprdnonazivali) donio iz vedske. Prvi skijai pojavili suse na Cmroku i tek su se u 20. stoljeu odvaili naskijama do vrha svoje Medvednice Sljemena.

I dok je klizalite u

nekadanjem isusovakom

samostanu bilo rezervirano

samo "za otmjenugospodu i velepotovane

gospoe", prvo se javno

klizalite nalo na mjestu

dananjega Mauranieva

trga


14/34

19

Odabrao:Jura Gaparaciz knjige Miroslava Tischlera

"Penkala", iz 2001. godine

Eduard Penkala rodio se u malom gradutadanje Austro-Ugarske monarhije, Lip-tovsky sv. Mikula (dananja RepublikaSlovaka), 20. travnja, 1871. Njegov otac Franjo

Penkala, vii katastarski inenjer, bio je Poljak, amajka Marija (roena Hannel) Nizozemka. OsimEduarda imali su jo troje djece: Ivana, Franju

Mala kola antikvarijata

Izumitelj automatskemehanike olovke

Eduard Slavoljub Penkala

Odabrao Jura Giz knjige Miroslava

"Penkala", iz 2001

duard Penkala rodio se u maltadanje Austro-Ugarske monatovsky sv. Mikula (dananja

Slovaka), 20. travnja, 1871. Njegov ot

Penkala, vii katastarski inenjer, bio jemajka Marija (roena Hannel) NizozeEduarda imali su jo troje djece: Iva

Danas, kada prosjeni

ovjek ne moe zamisliti

ivot bez kompjutorai elektronske pote,

Penkalin se izum moda

ne doima poput

revolucije, no prije

stotinu godina

on je uistinu

promijenio stavprema pisaem

priboru. Mehanika

olovka postala je

neizostavni

uporabni predmet

za svakoga tko je

znao pisati.

Karikatura smijenoga

ovjeka sa iljatim nosom

i velikim uhom, za koje

je zataknuta golema

automatska olovka,

prvi je put objavljena

1908. u njemakom

asopisu Jugend.

Simpatini uko bio je

zapravo sam Eduard

Penkala.

>>


15/34

20

Penkalini patentiPenkalini talenti nadilazili su jednostavnu proizvodnju pribora za pisanje, pokazujui nje-govu genijalnost i intuiciju, to mu je, uz solidnu kulturu, omoguilo da diplomira kemijuna sveuilitu u Dresdenu, a njegovi su izumi zadirali u najrazliitije sere: od sredstavaprotiv parazita do anodnih baterija, od mikroona za onogra do radioaktivnoga lijeka zareumatizam te brojaa potronje tekuina i plina. Imao je sposobnost mnogo godina ranije

anticipirati izvedbe kao to suhovercrat i helikopter, kon-struirao je zrakoplov bez verti-kalnoga stabilizatora, kojim seupravljalo pomou vodorav-noga repa na nain slian kakoto ine ptice vlastitim repom. UKraljevskom patentnom ureduu Budimpeti zatitio je oko 80patenata, ali od toga nije imaoveliku fnancijsku korist za sebei svoju obitelj (imao je etverodjece).Kapriciozni prst sudbine pre-

kinuo je dugi popis korisnihstvari koje je talent ovogaovjeka darovao ovjeanstvu:u 51. godini ivota skrila ga jeupala plua.

i Rudolfa. Jo kao djeak, Eduard je pokazivao

sklonost prema tehnici: volio se igrati majstora,stalno je neto popravljao u svojoj sobici (impro-

viziranoj radionici) te je matao o izumima. Pukukolu zavrio je u rodnom gradiu, a gimnaziju

je upisao u Bielitzu, gdje je maturirao 28. rujna1892. Na nagovor roditelja, koji su eljeli da im sinpostane lijenik, Eduard je otiao u Be i upisaostudij medicine. Meutim, ubrzo je shvatio da nijenapravio dobar izbor te nakon prvoga semestraprekida studij i seli se u Dresden, gdje na Kraljevskojtehnikoj visokoj koli upisuje kemiju. Diplomirao

je 19. veljae 1898. ocjenom dobar.Jo tijekom studija upoznao je Emiliju Stoffregen,studenticu na Glazbenoj akademiji, gdje je on u

slobodno vrijeme pohaao satove violine. Njihovodruenje ubrzo se pretvorilo u ljubav, koja je okru-njena zarukama nakon zavretka studija. Eduard

je diplomiravi odmah dobio posao u struci, ukemijskoj industriji u Koicama. Ve sljedee go-dine, 1899, eni se Emilijom, a 1900, mladi bra-ni par seli se u Zagreb. U novi grad ga je dovelanjegova ambicioznost i elja za napredovanjemu poslu: Visoko hrvatsko-ugarsko ministarstvofinancija imenovalo ga je 1904. kraljevskim teh-nikim nadzornikom. Mjesto na koje je postavljenodgovaralo bi dananjem poloaju ministra, a unjegovoj je nadlenosti bilo cijelo istono podrujeAustro-Ugarske Monarhije.

Dolazak u ZagrebGlavni grad Hrvatske (upravno-politiko, eko-nomsko i kulturno sredite zemlje) pruao jemladom inenjeru kemije poetkom stoljea ne-sluene mogunosti. Zagreb je u to doba zbog

svojega geografskog poloaja, galopirajue indus-

trijalizacije, te velikoga drutvenog i kulturnognapretka bio privlaan mnogima. Od gradia s tri-desetak tisua stanovnika, kakav je bio sredinom 19.stoljea, Zagreb se ve 1900. pretvara u modernoindustrijsko i trgovako sredite u kojemu iviezdeset tisua ljudi. Unapreenju materijalnogarazvitka grada i intenziviranju njegova drutvenogivota svakako je pridonijelo i doseljavanje velikogabroja stanovnika iz gotovo svih krajeva Austro-Ugarske Monarhije.Eduard i Emilija Penkala u Zagrebu su se na-stanili na rgu Franje Josipa broj 15 (dananjirg kralja omislava). U istoj kui, inenjerPenkala 1902. uredio je malu radionicu u kojoj

je poeo konstruirati i izraivati prototipovesvojih patenata. Iste je godine roen njihov prvi sinEduard. Inenjer Penkala od prvoga se dana osjeaogotovo pravim Zagrepaninom bio je ugledan ipotovan, kretao se u drutvu hrvatske intelektualnei politike elite. Prijatelji su mu bili gradonaelnikVjekoslav Heinzel, kipar Robert Frange Mi-hanovi, veliki mecena dr. Iso Krnjavi i mnogidrugi. Slovak po roenju, Eduard Penkala za krat-ko se vrijeme ivota u Zagrebu suivio sa svimtadanjim hrvatskim politikim problemima,a svoju ljubav prema novoj domovini dokazao

je i uzevi hrvatsko ime Slavoljub. Prilikomimenovanja za Kraljevskoga tehnikog kontrolora,

Slovak po roenju,

Eduard Penkala za

kratko se vrijeme ivota u

Zagrebu suivio sa svimtadanjim hrvatskim

politikim problemima,

a svoju ljubav prema

novoj domovini dokazao

je i uzevi hrvatsko ime

Slavoljub

Obitelj Penkala: sin Eduardjr., supruga Emilija, ki Tea i

sin Ivan

>>


16/34

21

14. lipnja 1904, prvi se puta potpisao kao in.Slavoljub Penkala.Zagreb je vrlo inspirativno djelovao na Penkalu:uz odgovoran i zahtjevan posao stalno se baviokonstruiranjem, a i obitelj mu se poveala. Drugisin, Ivan, rodio se 1903, a 1905. i ki Tea. Satiprovedeni u maloj radionici urodili su plodomte je 26. listopada 1905. in. Penkala prijavio svojprvi izum. Rije je bila o rotirajuoj etkici zazube koja je u Kraljevsko-carskom patentnomuredu u Budimpeti bila registrirana pod brojem25153. Zagreb u to vrijeme, naravno, nije imaosvoj patentni ured jer su sve austrougarske dravneustanove takve vrste bile u Budimpeti i Beu.

Automatska olovka:poetak karijere

24. sijenja 1906. patentnom je uredu prijavio vrlozanimljiv i vaan izum. Automatska mehanikaolovka (koja je u Budimpeti zavedena pod brojem36946) znaila je pravu revoluciju meu pisaimpriborom. Do Penkalina su izuma grafitne olovkebile ili drvene (koje su se morale iljiti) ili mehanike s vrlo sloenim nainom mijenjanja i namjetanjagrafitnog uloka. Automatsku olovku in. Penkalenije trebalo iljiti, a njezin tanki grafitni uloak,kako se troio pisanjem, izlazio bi iz tijela olovkepritiskom na papir. Danas, kada prosjeni ovjek ne

moe zamisliti ivot bez kompjutora i elektronskepote, Penkalin se izum moda ne doima poputrevolucije, no prije stotinu godina on je uistinupromijenio stav prema pisaem priboru.Mehanika olovka postala je neizostavni uporabnipredmet za svakoga tko je znao pisati.

Partnerstvo s MosterimaNedugo nakon to je in. Penkala prijavio i zati-tio svoj patent, automatsku olovku, upoznao jeEdmunda Mostera, jednog od devetero djece ug-lednoga trgovca i vlasnika parnoga mlina HinkaMostera (iz Sv. Ivana abnoga, pokraj Krievaca).Obitelj Moster bila je jedna od najimunijih u tom

kraju, a bogatstvo su stekli marljivou, vlastitimradom i snalaljivou. Edmund Moster i njegovbrat Mavro (inae, trgovci) te 1906. godine osje-tili su da je patent Eduarda Penkale prilika za po-

veanje njihovoga kapitala i odluili su u njegauloiti obiteljski novac.ako su braa Edmund i Mavro Moster 21. kolovoza1906. sklopili ugovor s Eduardom Penkalom oosnivanju tvrtke Edmund Moster & Co., u UliciMarije Valerije broj 8 (dananja Praka ulica). Iakosu bili ravnopravni partneri, Penkalino ime nijebilo u slubenome nazivu tvrtke jer su Mosteri biliglavni financijeri. No, tvrtku su ionako vremenomsvi poeli zvati po genijalnom konstruktoru.

Nepunih sedam mjeseci nakon patentiranja Pen-kaline automatske olovke poinje njezina pro-izvodnja. U tvrtci je bilo zaposleno dvadesetaknamjetenika, no rastom proizvodnje, poveavaose i broj zaposlenih. Osim automatske olovke,u tvornici se po Penkalinom patentu izraivao iostali pisai pribor, poput titnika i produivaa zaolovke, suila, nalivpera, itd..Automatska olovka postala je pravi hit na europ-skom i svjetskom tritu, a njezin je uspjeh do-nio tvornici Edmund Moster & Co. fantastine

poslovne rezultate. Marketinki domiljato biloje i osmiljavanje maskote koja je poslije postalazatitni znak tvrtke. Karikatura smijenoga ovjekasa iljatim nosom i velikim uhom, za koje je za-taknuta golema automatska olovka, prvi je putobjavljena 1908. u njemakom asopisu Jugend.Simpatini uko bio je zapravo sam Eduard Pen-kala, a idejno rjeenje znaka izradila je njegovaurjakinja, akademska slikarica Jadviga Matavovska,ro. Stoffregen. Nakon uspjeha reklamne kampanje jer nitko nije mogao odoljeti uku koji s plakatapoziva na kupnju Penkala olovke u zagrebakutvornicu poinje pristizati sve vie narudbi izcijele Europe. U Edmund Moster & Co. odluili su

tada osnovati jo jednu tvornicu jer proizvodnja upostojeoj nije mogla udovoljiti zahtjevima trita.

Berlinska podrunicaPodrunica zagrebake tvrtke osnovana je 6.studenoga 1909. u Berlinu u Njemakoj. Ravnateljtvornice Edmund Moster & Co. u Rixdorfu (dioBerlina) na Lindenstrasse 108, bio je dr. AlexanderMoster, Edmundov i Mavrin brat. Berlinska tvor-nica imala je gotovo jednak proizvodni programkao i tvornica u Zagrebu. Njemaka je bila velikoi zahtjevno trite, ali i dobra odskona daska zairenje poslovanja.

Nastavak u sljedeem broju

Na tritu je bilo automatskih olovakarazliitih veliina i boja. Neki su se modeliproizvodili bez kapa (slika gore), a neki skapama koje su imale prepoznatljiv bijeli vrh

Braa Edmund i Mavro Moster 21. kolovoza 1906. sklopili su ugovor s Eduardom Penkalomo osnivanju tvrtke Edmund Moster & Co.


17/34

22

S

ubotnju kavu popila sam ovaj puta, umjesto u Floresu, u kafiuK&K (kava i knjiga), u drutvu najzagrebakijega pisca,Zvonimira Mileca. Razgovor je bio esto prekidan dolaskom

prijatelja i znanaca koji su mu estitali na nagradi Medalja GradaZagreba za pola stoljea svoga rada. No, to nije jedina nagrada: Milec

je 1994. godine, povodom 900- te godinjice Zagreba, dobio NagraduGrada Zagreba. Na proslavi je predstavio dvije nove knjige "Mojzagrebaki rukopis 50 godina s gradom" i "Volite li Zagreb". Doli sui unuii djedu pokazati najnoviju igraku.

to vama znai Zagreb?Zagreb nije moj izbor, Zagreb je moja sudbina. Nemam alternativu.Roen sam u Zagrebu, svi moji su tu roeni i to vjerojatno od13. stoljea. Jer, u Remetama, kada su stari pavlini gradili crkvu,stanovnici koji su tamo ivjeli krili su umu jer je bila od Maksimirado Remeta. Sve te stanovnike koji su za njih radili, zvali su pavlinci. Amoja grosa (baka) po tati je bila prezimenom Pavlinec. I prije etirigodine umro je posljednji potomak Pavlineca koji je vjerojatno tamo

jo od 13. stoljea. A za moje prezime je akademik imunovi (kojije napisao knjigu o hrvatskim prezimenima, a sa mnom je sjedio ukomisiji za imenovanje ulica) rekao ovo: "Milec vi znate da nigdjena svijetu nema toga prezimena osim na Bukovcu, a to Vam je znakda je prezime tamo i nastalo." I kako da ja sad biram kada je sve mojepovezano sa Zagrebom, preciznije s Bukovcem i Remetama?! Dakle,Zagreb je moja sudbina i ja poput pua nosim svoju kuicu. I to je to.O Zagrebu piem od svojih tinejderskih godina, znam pisati i samoto radim, i ne vidim nekoga na obzoru tko bi mene jednog danazamijenio u pisanju o Zagrebu.Ove se godine navrilo 50 godina od moga profesionalnog pisanjakolumni o Zagrebu. Moj prvi tekst je bio o posljednjem ivom konjaru(vozau tramvaja) s renjevke, koji mi je priao o tome kako je

Intervju

22

Zagreb je

moja sudbina

Zvonimir Milec:

Najzagrebakiji pisac Zvonimir Milec

ovih dana je proslavio 50 godina svoga

rada i tom je prigodom predstavio

dvije nove knjige Moj zagrebaki

rukopis 50 godina s gradom i Volite

li Zagreb. U svojoj poznatoj kavani K&K

gospodin Milec je s nama rado podijelio

uspomene i sjeanja na svoj rodni grad

koji simpatino naziva svojom sudbinom.

Razgovarala:Biba Salata


18/34

23

izgledao Zagreb dok je njegovim ulicama voziokonjski tramvaj. o sam napisao i kao klinac sceste otiao u novootvoreni Veernji vjesnik (koji

je pretea Veernjega lista) i odnio svoj tekst.amo su bili sami Zagrepani, novinari i urednici.Objavili su mi tekst, a da ga nitko nije dirao i tos mojim potpisom. Bio sam u devetom nebu. Bio

sam tako uzbuen i u euforiji da me skoro pregaziotramvaj. Naravno, elektrini.U svojoj karijeri preao sam put od gradskogareportera, preko urednika rubrika do pomonikaglavnog urednika Veernjeg i otiao kao sporta,kad je bilo najbolje, na vrhuncu karijere. Glavniurednik je jo uvijek kod nas, naalost, politikafunkcija. I onda sam dobio ovaj kafi K&K (knjiga ikava) na natjeaju.

Kako ste doli na ideju na napravite kafiK&K?Vidite kao lokal izgleda. On je produkt kolumne.raili su me da piem o tadanjim kafiima koji

su bili grobnice od kamena i metala, i kakav bihja kafi volio posjeivati ili imati. U Londonume oduevila knjiara, kafi i antikvarijat. omi se jako dopalo. Po tome se i ovo mjesto zoveK&K (knjiga i kava). ako sam svoju priu poslaoGradskome poglavarstvu. ada je Branko Mikabio gradonaelnik, roeni Zagrepanin, i na OV-u me pohvalio. Nisam mogao doi sebi jer to uopenisam oekivao. I tada su raspisali natjeaj, pozvalisu me da s tom kolumnom idem na natjeaj. Od300 zahtjeva, prola je moja kolumna i dobio samprostor na koritenje. Prostor je uredio scenograf iakademski slikar eljko Senei. Sve to vidite nazidu su moje kolumne i knjige. Na jednome zidu su

svi gradonaelnici grada Zagreba. o nema niti uMuzeju grada Zagreba. Od prvoga do zadnjega.

Planirate li opirnije pisati o nedavnim ru-enjima i planiranim graenjima od tvornicePenkala (Nada Dimi), preko Cvjetnoga trga doKoranske?Postoji struka. Ako je objekt zatien, onda se nebi smio dirati ni ruiti. Ako nije zatien, neemoni mi plakati. Isto je s Cvjetnim trgom. Bio sampozvan u tzv. struni sud, da dam miljenje okoprojekta gospodina Horvatinia. Nakon to sumi pokazali maketu (koja mi se svidjela) zanimalome jesu li fasade koje se planiraju ruiti pod

zatitom ili nisu. Direktorica Zavoda za zatituspomenika kulture kae da nisu zatiene i nemaprepreke za ruenje. Ja kao da sam zaduen zaouvanje kolektivne memorije. Znam da je tubila stara tipografija, dioniko drutvo i tiskali suObzor, dolazili su Deman, Zagorka, Josip Horvat,...Mato je tu dolazio... i dilema je sauvati to iline. Meutim, zato bi mi to morali sauvati akomoemo napraviti neto ljepe i korisnije za nas.Meni se ovaj projekt jako svia. Do tada nisamznao nita o tom bekom arhitektu, koji govoriak i hrvatski. Igor Zidi, Duan amonja i jarazgledavali smo neke projekte i imali smo istomiljenje. Svidjelo nam se. Onda su me svi napali.

Poslije toga sam napisao jo jednu kolumnu: "Da seHorvatini zove Mr. Smith, vjerojatno ne bi bilotolike halabuke". to se mene tie ako investitorima sve dozvole, ako je platio sve poreze, ako Gradmisli da je to u redu, onda ja nemam pravo o tomesuditi. A to se tie podzemnih garaa neka toGrad rjeava.

Za djeji roman "Zviduk s Bukovca" dobiliste dvije prestine nagrade?U Hrvatskoj 1976. i u Jugoslaviji 1977. Za najboljidjeji roman, a preveden je i na poljski.

Je li bila namijenjena vaoj djeci?Ne. o je bila ista narudba. Ja sam profesionalac.Zvao me jedan enski glas iz mladosti, po govorusam shvatio da je Dubrovanka Ana Kului kultna urednica biblioteke Vjeverica na kojoj suodrasle generacije. I ona kae: "Proitala sam jednu

vau kolumnu o vaem Bukovcu koja mi se takodopala da mislim da bi to bio fantastian roman za

djecu. Biste li se upustili u pisanje romana za djecu?A ja sam joj odgovorio: "Koliko kartica i kada je rokza predaju teksta?"

u kui. Mislili smo kako e to ostati naoj djecipa neka i nae mame i tate i bake i djedovi s tomodlukom budu zadovoljni. I tako je nastala naakua koju sam ja veim dijelom projektirao.

Sami ste uredili i interijer?Da, na primjer, pregradna stijena je u japanskom

stilu, sva je u staklu. Jednom je kod nas bio na kavipoznati arhitekt Oleg Hri i onda smo se nakonmjesec dana sreli u gradu, a on mi kae: "uj, ti sene bu ljutil, ja sam projektiral jednu kuu pa samukral onu tvoju pregradnu stijenu." Meni je biokompliment da arhitekt "ukrade" moju ideju.

Odakle crpite ideje za kolumne?Moje su knjige nastale kao produkt kolumni.Silveku Degenu su dali da napie kolumnu uVeernjaku, i jednoga dana, doe k meni, spodonjacima, trese se i kae mi: "Kaj si ti jo iv?Ja ne razmem, ti tolike godine pie kolumne. Menikad doe rok, ja se hou ubiti. o nije za ljude." A

ja mu kaem: "Mora se staviti na taj broj okretaja.o je takva vrsta posla. Razmiljanje ide i povezujekolumnu-dvije unaprijed." Zamislim dobar naslov u naslovu je kod mene obino ve teza i tema: iim ga zamislim, vie ne razmiljam. ako petkomsjednem za svoj laptop i kolumna je za sat i polgotova. Dobro radim samo kad imam tremu. Neuni sjesti za kompjutor ako nemam tremu.

Proslavili ste 50-u godinjicu rada i objavilidvije knjige. Koliko ste ih dugo pisali?Napisao sam ih u godinu dana. Po vruini sam sezavukao u kuu i radio. Dosta tekstova sam imao

ve gotovih, samo sam ih uredio za potrebe knjige.

Da sam iao istraivati ne bi bila gotova nekolikogodina. Pisao sam svaki dan pet sati. Jedna ima 200stranica, a druga ima 430 i tu je jo 100 stranicakolumni, tako da je to ukupno 730 stranica na-pisanih u godini dana.

Kako vam se svia na asopis Zagreb mojgrad?Mislim da vam naslovnica nije atraktivna za trite.Radio sam prve i jedine Kavanske novine, izlazilesu samo godinu dana, ali su bile toliko kvalitetne dasu ljudi dolazili ovdje samo radi njih. Radila ih jeodlina ekipa pisaca i novinara toga vremena u Hr-

vatskoj: Ivan Kuan, Branimir Donat, eljko Sene-

i, Zdravko Zima, omislav Sabljak i drugi. Pisalisu besplatno. Prialo se da je honorar za teksto-

ve kava. ako da smo se mi zafrkavali sredinomsedamdesetih godina i pisali tekstove u kavani.

Pripremate li uskoro neto zanimljivo?Na web stranici Zagreba pokreem svoj portal.Neu nita detaljnije govoriti, sve ete vidjeti kadbude gotovo.

Hoete li i za Zagreb moj grad ponekadneto napisati?Vama trebaju dvije kartice? Moemo se dogo-

voriti.

O Zagrebu piem od svojih

tinejderskih godina,

znam pisati i samo to

radim, i ne vidim nekoga

na obzoru tko bi mene

jednog dana zamijenio u

pisanju o Zagrebu

Vi ste s Bukovca doselili u Centar i ponovnose vratili na Bukovac?Moj kompleks i kompleks svih mladih ljudi speriferije je da ive u centru grada. I ja sam takodugo navaljivao dok nisam doao prvo do stanau Balkan prolazu, na drugom katu s balkonomi tamo nam se rodila mlaa ki, ali nismo imalidosta mjesta. ako sam ga uredio da su ga dolazilislikati. I onda sam ga promijenio za vei, trosobni,s djevojakom sobicom, tono preko puta Balkanprolaza, Masarykova 5/III, s balkonom to mojaena voli. I onda sam konano dosegnuo taj svojivotni san. aj san sam odsanjao dok jednoga dananisam opet napisao kolumnu: "Sit sam Citya". ajstan nisam mogao prodati ve smo morali napisati dajemo u adaptaciju. Nabasao sam na ovjekakojega sam poznavao (direktora jedne zagrebakefirme) i on je meni dao svoj mali stan na Kvatriui lovu, a ja sam poeo na eninom imanju radove(ona je isto s Bukovca). Poeli smo nadograivatikuu za nas. I tako smo se ponovno vratili naBukovac. Podigli smo krovite i napravili tri stana


19/34

mo tiskarske pree. Ilustracije u drvorezuukraavale su slovake interijere sve do masovne

pojave arenih slika na staklu, koje su ih postupnonadomjestile.radicijske interijere uSlovakoj esto su ukra-avali sakralni drvenikipii iji su autoridolazili su iz raznihdrutvenih slojeva. Nanastanak kipova utjecalisu interijeri seoskih cr-kava i kapelica, te oltarnikipovi u svetitima napodruju Slovake i sus-

jednih zemalja, koje su

autori posjeivali. Ol-tarni kipovi bili su jed-nostavnog, zvonastogoblika, jer su odijevaniu odjeu prema od-govarajuem liturgij-skom razdoblju. Za-nimljivo je da su ikipii puke proveni-jencije preuzeli isti oblik. Usprkos jednostavnojizradi, njihovo emotivno i estetsko djelovanjeiznimno je intenzivno i sugestivno: ak i zadananjega, preteno materijalistiki orijentiranogai racionalnoga, ovjeka.

28

S lovaki nacionalni muzej u Martinu najstarijije i trenutano najvei ogranak Slovakoganacionalnog muzeja. Njegovi poeci seu odkraja 19. stoljea i povezani su sa stvaranjem Slo-

vakoga muzejskog udruenja (1893. godine).Muzej je skupljao eksponate s cijeloga podrujaSlovake (ali i iz inozemstva) te danas raspolaenajveim fundusom etnografskih zbirki u Repu-blici Slovakoj (gotovo 100 000 predmeta), kao ifundusima iz podruja arheologije, likovnih umjet-nosti, povijesti, povijesti umjetnosti i prirodnihznanosti u ukupnom broju od gotovo 500 000 pred-meta. Opsegom nevelik dio sadanjega fundusaini zbirka predmeta koja dokumentira proslavuBoia. Razdoblje Boia i u slovakoj je tradicijskojkulturi sredinji dio zimskoga obiajnog ciklusa,kao i poetak crkvene liturgijske godine.U fundusu Slovakoga nacionalnog muzeja u Mar-

tinu jaslice ine samostalnu, brojem ne veliku, alidragocjenu zbirku. Veina potjee iz druge polovice19. i prvih desetljea 20. stoljea. Rudarska pod-ruja u Slovakoj bila su sredita izrade jaslica.ivotna povezanost rudara s drvetom, njihova ma-tovitost, umjenost i dobro poznavanje svojstvadrveta postali su ishodite naroitog izraza tra-dicijske umjetnosti. Drugu, znatno manju skupinuine jaslice iz sjeverne Slovake, preteno iz Oravei Kysuca. Iz ovoga su podruja predstavljena dva os-novna tipa jaslica: vrste (neprenosive) i prijenosne(mehanike), s kojima je povezan tradicijski be-tlehemski igrokaz o roenju Isusa Krista.

Simboli Boia u tradicijskoj

kulturi Slovake

Slava Bogu...

Izloba iz fundusa Slovakoga nacionalnog muzeja u Martinu u

Etnografskom muzeju od 13. prosinca 2007. do 13. sijenja 2008.

Slike na staklu u Slovakoj su se izraivale odpoetka 19. stoljea pod austrijskim, njemakimi leskim utjecajima. Veina je imala sakralni ka-rakter, a u tradicionalnoj sredini imale su zatitnufunkciju. Rairene su bile preteno u rimokatolikim

obiteljima. Na slikama su dominirali prizori izivota Isusa Krista,Djevice Marije, kaoi u narodu omiljenihsvetaca. Slike prika-zane na izlobi po-tjeu iz 19. stoljea.Zidne grafike sakral-noga karaktera bilesu rasprostranjenepreteno u 18. sto-ljeu. Izraivale suse tiskanjem s drve-nih kalupa uz po-

Razdoblje Boia i u

slovakoj je tradicijskoj

kulturi sredinji diozimskoga obiajnog

ciklusa, kao to je i

poetak crkvene

liturgijske godine

Foto:Arhiv Etnografskog muzeja


20/34

Kako Zagreb vole pjesnici i pisci

38

Tekst:Snjeana Antunovi

Narodil se je kralj nebeski

Prosinac. Mjesec slavlja, darivanja, lu-de trke po trgovinama, jer svatko elinajbolje najbliima, mjesec veselja, bo-inih zvona, ali i tuge zbog onih kojih

vie nema meu nama.Prosinac sjeanja na prelijepe danedjetinjstva kada je "dolazio Mali Bogo"- ponekad siromaan, ponekad pundarova, ali uvijek nasmijeen i s ane-oskom pratnjom.Mjesec je to kada prieljkujemo dasnijeg "barem za Boi zabijeli krovove",prisjeamo se narodnih obiaja i pu-na srca pjevamo "Narodil se je kraljnebeski", a eljeli bismo, eljeli i punimsrcem zagrliti svijet.I pisci su u svojim romanima opisivaliboine obiaje, boine jadranske bu-re i snijeg na cestama koji "kripi podnogama", a pjesnici su svoje osjeajepretakali u stihove katkada i "zapre-teno", jer je bilo dugo razdoblje "bo-ine utnje". Ali od onih narodnih ipjevanih po crkvama do danas pisanihive te pjesme u razdraganim srcima

ljudi diljem svijeta u veliko i sveto vri-jeme boinih blagdana.

Dragutin Domjani

Boi

Posipal bi snegomVse puteI spunil z veseljemVse kute,Da smeh i popevka zvoni,Da brigah i tugahNi,Da suza ve oko ne mutiDa saki si vsrcu

Outi:Boi nam doel je vesel,Sakomu sree doneselV sela i grade i gaj,

Vlado Gotovac

U povodu zvonato ini zvono

u zvoniku dok zvoni

Ono poziva da se sjetimomisli koje s nam ne starejanjeta jednog i janjeta drugogpolja na kojem padaju mjeseariplamena jednog i plamena drugogonih koji nas posjeuju po svojoj voljigolubice jedne i golubice drugevelike ozbiljnosti noi na goricrnine jedne i crnine drugerijei koje su nedostupne tvarikruha jednog i kruha drugog

orgulja i glasova to slave i nadaju sekraljevstva jednog i kraljevstva drugogtamjana u kojem lutamosna jednog i sna drugogsvih godina djela svih plodovaivota jednog i ivota drugogsvega to prolazi postajui istoljubavi jedne i ljubavi drugedaljine to je srce ne iscrpljujepoziva jednog i poziva drugogsadanjosti koja nita ne naputatijela jednog i tijela drugogsvega to promie u istoj boli trenutka

Vera Zemuni

Boinapjesma

U dubokom snijegu,kraj crkve na brijeguzeleni stoji bor.

S neba u sretnoj noisvjetlo zvijezda se toii pjeva anela zbor.

Najljepa zvijezda malana vrak bora je stala,zabruji zvona zvon.

I bijela staza zablistaza tek roenog Krista,kojom e koraati On.

Dragutin Domjani

Boi

e bi rekel Boiu,Kaj elim si ja,Rekel bi, naj svakomuPuno srdca da.

Da bu narod naroduKak i bratu brat,I da zadovolen buJenput i Hrvat.


21/34

Cijele e se ove pedagoke godine odvijatimnoge razliite aktivnosti kojima e djeca

i djelatnici Djejeg vrtia "Bajka" obiljeitisvoju 75. obljetnicu. Svi smo vrlo ponosni to jedan

vrti traje tako dugo, to ima tako dugu tradiciju ito smo jedan od tri najstarija vrtia u Zagrebu. e-ko je i zamisliti i izraunati koliko je djece svojenajbezbrinije dane provelo u naem vrtiu, koli-ko je to svladanih prvih koraka i prvih rijei, ispri-anih pria, sagraenih tornjeva od kockica, uspa-

vanih lutki, proslavljenih roendana, koliko je to sku-hanih rukova, opranih podova, pokoene trave.

Ustanova socijalnog karakteraA sve je zapoelo u vrijeme velike ekonomske krizeprije Drugoga svjetskog rata, kad je renjevka bilanajvee predgrae Zagreba, s mnogo maliana bezosnovnih uvjeta za ivot. U studenom 1932. godineotvorena je ustanova pod nazivom "Gradsko djejesklonite za radniku djecu" na Selskoj cesti, kaotrea ustanova za socijalnu skrb radnike djece uZagrebu. Osniva toga sklonita bio je Socijalniured gradskoga poglavarstva. Zgrada je namjenskigraena za djecu od tree do dvanaeste godine ibila je tada najmodernije zdanje. Sastojala se oddviju prostorija za djecu, blagovaonice, uiteljskezbornice, kupaonice i dvorane za tjelesni odgoj, a udvoritu se nalazio i plivaki bazen sa sunalitem.U poetku svojega djelovanja ustanova je imala

socijalni karakter i osnovni je cilj bio "uvanje dje-

Kako smo postali

U posljednjih 17 godina

nastojimo pratiti drutvene

promjene i zadovoljiti sve

vee potrebe za kvalitetnim

odgojno-obrazovnimradom s djecom. U radu

se provodi niz verificiranih

programa kao to su skupine

s proirenim programom

vjerskog odgoja, zdrava

prehrana, rad s darovitom

djecom, integracija djeces tekoama u razvoju,

smjenski program.Djeji vrti"Bajka"

ce zaposlenih i nezaposlenih siromanih roditelja,odvraanje od utjecaja ulice, na zabavan nainprivikavanje radu i davanje prvih osnova odgoja."u su se nalazila djeca koja su ivjela u vrlo ne-povoljnim stambenim prilikama, djeca samohranih

majki (koja su uglavnom besplatno boravila usklonitu), a davala im se i pomo u obui i odjei.U to su vrijeme sa 180 djece radile 4 uiteljice.Broj djece neprestano je rastao i 1937. godine usklonitu je bilo smjeteno 240 djece s kojima jeradilo 6 uiteljica, a zbornica se prenamjenjuje

u prostore za djecu. Do 1939. godine sklonite jeve imalo i svoju kuhinju u kojoj su se pripremaliobroci za djecu.U vrijeme tekih ratnih prilika (1941. - 42. i kasnije)u djeje sklonite primana su djeca roditelja po-

ginulih u ratu, djeca s Kozare i ratna siroad us-vojena od naprednih graana.Nakon osloboenja 1945. godine, ustanova nas-tavlja djelovati kao obdanite za djecu zaposlenihi nezaposlenih roditelja, samohranih majki i za rat-nu siroad.

Odgojno-obrazovna ustanovaU srpnju 1945. godine ustanova dobiva nazivDjeje obdanite "Anela Cvetkovi", a osniva jesocijalni odjel Narodnog odbora.Ve se u to vrijeme uz zatitu djece naglaavajuodgojno-obrazovni zadaci usmjereni na formiranjesvestrane linosti, a s djecom rade odgojiteljice sodgajateljskom kolom i uiteljice.Broj djece stalno raste i radi se u vrlo skuenimuvjetima, a potrebe za smjetajem djece sve su

vee pa 8. oujka 1965. godine ustanova proirujekapacitete otvaranjem podrunoga vrtia tada naz-

vanoga "Vladimir Gortan", na Opatijskom trgu.Godine 1966. obdanite se preimenovalo u Djeji

vrti "Anela Cvetkovi", iako u njemu sve do 1970.godine borave i djeca kolske dobi.Znaajan datum u razvoju vrtia je otvaranje cen-tralnog objekta u Zorkovakoj ulici (21. oujka 1980.godine) s kapacitetom od 200 djece. Izgradnjom togobjekta znatno je proirena djelatnost vrtia koji

svojim radom prvi puta obuhvaa i djecu od prve44

Napisala:Vesna Hrvoj


22/34

45

Djeci Zagreba

Vlaki Bubi u suradnji s Turistikom zajednicomgrada Zagreba, daruje najmlaima besplatnevonje u prosincu. Zapoevi u ponedjeljak (3.12.) vlaki Bubi besplatno vozi djecu koju DjedBoinjak daruje slatkiima, sve do petka 21. 12.2007, (radnim danom od 13 do 13.55 sati).Zanimljivo je istaknuti da je vlaki ve 16 godinasastavni dio turistike i kulturoloke ponudegrada Zagreba, a ove godine lokomotiva jeprigodno ukraena natpisom Djeci Zagreba s

ljubavlju. Vlaki vozi po svojoj standardnoj ruti poevi od Trga bana Josipa Jelaia.

Vipnet nagraujesrednjokolce

Petar uek iz Zagrebapobjednik je tree Vip Eu-reke, smotre znanstvenogastvaralatva hrvatskih sred-njokolaca. Njegov rad Iz-laganje Caenorhabditis ele-gans CL2070 elektromag-netskim poljima ekstremnoniskih rekvencija iz kuan-

skih izvora inducira ekspre-siju Hsp16 ocijenjen je za

najboljega u konkurenciji 15 radova fnalista iz cijele zemlje. Drugo mjesto pripalo je Veroniki Sunkoiz zagrebake V. gimnazije s radom Kompleksno ponaanje sustava kondenzirajuih kapljica nahladnoj podlozi. Trea je bila Martina Platenik iz Buja (koja je ve treu godinu zaredom u fnaluVip Eureke), a njezin je rad nosio naslov Utjecaj razliitih stimulansa na pamenje. NatjecanjeVip Eureka organizira Znanstveno-edukacijski centar Vinjan u suradnji s generalnim sponzoromVipnetom, a mogu sudjelovati uenici svih srednjih kola u Hrvatskoj sa samostalnim radovima izraznih podruja i interakcija prirodnih i drutvenih znanosti te tehnologije, s posebnim naglaskomna multidisciplinarnost.Pobjednika natjecanja Vipnet je nagradio prijenosnim raunalom Dell s Vodaone Mobile Connectkarticom, drugoplasiranu mobilnim teleonom Vodaone live! Sony Ericsson K800i i Vipme CDboxom, a treeplasiranu Vipme kompletom Vodaone live! Sony Ericsson W200i.

Kroz sav taj dugi niz

godina djelatnici vrtia

dokazivali su se svojim

kvalitetnim radom, a vrti

je za dokazanu kvalitetu i

istinsku brigu o djeci dobio

niz priznanja i zahvala

do tree godine, s kojima rade medicinske sestre.Budui da je i dalje rasla potreba za smjetajemdjece, 1983. godine proireni su kapaciteti otva-ranjem triju odgojnih skupina u adaptiranomprostoru osnovne kole "V. Cerin", a time je omo-gueno otvaranje dviju skupina djece u smjenskomboravku za roditelje koji su radili u tjednim smjena-ma. ada je to bila jedina ustanova u gradu u kojojsu djeca mogla boraviti do 21 sat naveer. Do danassmo ostali jedini vrti s takv im oblikom 10-satnogaprimarnoga programa.7. oujka 1985. godine otvoren je jo jedan noviobjekt "Ciglenica" u Humskoj ulici, i time vrti po-staje maksimalne veliine s 31 odgojnom skupinomi spada meu najvee u gradu.

Istinska briga o djeciU vrijeme drutvenih promjena se mijenja i ime

vrtia i na prijedlog odgojiteljice Marije Cikojevi,vrti dobiva najljepe ime i otada se zove Djejivrti "Bajka".Kroz sav taj dugi niz godina djelatnici vrtia do-

kazivali su se svojim kvalitetnim radom, vrti je zadokazanu kvalitetu i istinsku brigu o djeci dobioniz priznanja i zahvala.U posljednjih 17 godina nastojimo pratiti drutvenepromjene i zadovoljiti sve vee potrebe za kvali-tetnim odgojno-obrazovnim radom s djecom. Uradu se provodi niz verificiranih programa kaoto su skupine s proirenim programom vjerskogodgoja, zdrava prehrana, rad s darovitom djecom,integracija djece s tekoama u razvoju, smjenskiprogram.Na je vrti (zasad i jedini) u svibnju 2006. godine

sklopio ugovor o javno-privatnom partnerstvu stvrtkom Ericsson Nikola esla, koja sufinancirasmjetaj djece svojih zaposlenika u dvjema odgoj-nim skupinama, iji se rad prilagoava potrebama

roditelja, s neto kvalitetnijim uvjetima za djecu.radicija vrtia je i humanitarni rad pa se vegodinama posvajaju dupini, organiziraju koncerti,tombole i niz drugih akcija kojima su se prikupljalaznaajna sredstva za udrugu "Krijesnice", po-mae se djeci u Centru za odgoj i obrazovanje"Goljak". Ravnateljica vrtia idejni je zaetnik iorganizator projekta Darujmo djeci kazalite, kojiima i humanitarni karakter, a u akciji je proteklepedagoke godine sakupljeno vie od 120 000 kunaza udrugu Krila terapijsko jahanje.Najnoviji projekt, ostvarenje kojega je u tijeku, jest

i otvaranje posebnih skupina za djecu s autizmom,kao kombinacija rehabilitacije i integracije takvedjece, to je prvi takav pokuaj u gradu.Danas vrti djeluje na etiri lokacije, obuhvaa oko

700 djece u 31 skupini, a s djecom i za djecu radioko 110 zaposlenih i po tome smo jo uvijek jedanod najveih vrtia u gradu.O vrtiu i njegovu radu moglo bi se pisati jomnogo toga, ali je najvanije naglasiti da u njemurade kvalitetni strunjaci i zainteresirani djelat-nici koji daju sve od sebe za sretno djetinjstvo dje-ce koju su nam s povjerenjem povjerili roditelji.Kvalitetan rad i ljubav prema djeci vidljivi su u sve-mu onom to radimo a vodi nas vizija naeg vrtiakao "vrtia prijatelja djece", i za to nam priznanjedaju sve institucije na razini Grada i Ministarstva.


23/34

Poetkom 2007. godine Dukat je nagraentrostrukim Superbrands priznanjem; prvo jedodijeljeno unkcionalnom, probiotikom jo-gurtu BioAktivu, od strane potroaa najbolje

prihvaenom Dukatovom jogurtu te najprodavanijem jogurtu uope nahrvatskom tritu. Nadalje, Superbrands priznanje dodijeljeno je i krovnombrandu Dukat iju okosnicu poslovne flozofje ine zdravi, svjei, prirodnii nutritivno visokovrijedni mlijeni proizvodi bez konzervansa, gotovostoljee tradicije, najsuvremenija tehnologija proizvodnje te samo najboljemlijeko s domaih panjaka. Posljednje je (ali ne i manje vano) Superbrandspriznanje dodijeljeno Dukat mlijenoj industriji d.d., kao jednoj od vodeihtvrtki u Hrvatskoj, koja svoju korporativnu kulturu gradi na uvjerenju kakosu poslovni uspjeh, briga za ljude i okolinu nerazdvojno povezani. Sredinom

godine, na najutjecajnijemu meunarodnomnezavisnom ocjenjivanju prehrambenih proizvodau Njemakoj (DLG), tri su Dukatova proizvodanagraena zlatnim medaljama Dukatela mlijeninamaz sa unkom, Brzo&Fino vrhnje za kuhanjete okoladni Mousse. Na bjelovarskom sajmu sira, azatim i na sajmu sira u Grubinom polju Dukat osvaja etiri zlatne medalje,na svakom sajmu po dvije za Sireline vrhunske sireve Ribanac i Trapist.Da eer dolazi na kraju, potvruje i posljednja nagrada pouzdane rob-ne marke Trusted brand(dodijeljene Dukatu od strane potroaa), ustudenom ove godine. Naime, ak je 46,5 % hrvatskih potroaa izabraloDukat kao najpouzdaniju robnu marku u kategoriji mlijenih proizvoda itako nagradili Dukat, pa moda ak i najznaajnijim priznanjem.

Crijevo je jedan od najveih imunolokihorgana u tijelu. Povrinom zauzima 250 400 m2 i na toj povrini ivi oko 300 500razliitih vrsta bakterija. Ono to je fascinatno jeda broj tih bakterija 10 puta premauje broj stanicau naem tijelu. Zanimljivo je da su sojevi bakterijau svakome od nas razliiti te da ovise o vieimbenika kao to su vrsta hrane koju uzimamo,

uporabi antibiotika i slino. Naa crijevna floraima vanu ulogu u razvoju imunolokoga sustava,u zatiti od patogenih mikroorganizama, kao i uprobavljanju i apsorpciji hrane i hranjivih tvari.Znajui vanost crijevne flore, odnosno tih dobrihbakterija, postavlja se pitanje moe li se unosomtakvih bakterija poboljati zdravlje ovjeka.Vanost bakterija u prehrani prvi put je opisaodr. Elie Metchnikoff jo davne 1907. godine, ka-da je otkrio da seljaci u Bugarskoj ive dulje i kva-litetnije, to je pripisao velikoj koliini kefira kojikonzumiraju, odnosno bakterijama koje se u njemu

Roditelji i djeca

46

Probiotici

- uvari zdravlja

Napisala:Iva Hojsak, dr. med.Referentnicentar za djejugastroenterologiju iprehranuKlinika za djeje

bolesti ZagrebKlaieva 16

Probiotici mogu imati pozitivan

uinak na nae zdravlje te ih

se moe ukljuiti u redovitu

prehranu, to posebice

moemo imati na umu u

predstojeem blagdanskom

periodu, u kojemupretjeranost u jelu i piu moe

dovesti do neeljenih posljedica

nalaze. e bakterije danas nazivamo probioticima.Probiotici su pripravak ivih mikroorganizama kojiima pozitivan uinak na zdravlje ovjeka. Iako se,kada se spominje pojam probiotika, najee mislina bakterije, oni mogu biti i iz roda gljivica. Najupo-trebljivanije bakterije su iz vrste Lactobacillus iliBifidobacterium, a od gljivica Saccharomyces.oan mehanizam djelovanja probiotika nije u

potpunosti poznat, ali se smatra da oni naseljavajucrijevni sustav te se tako natjeu s patogenimbakterijama i tako sprjeavaju njihov rast, luebakteriocine, sniavaju pH u crijevu te djelujuimunomodulacijski.O uinku probiotika danas se mnogo govori, a zbogega su u svijetu u tijeku brojne studije. Govorilo seo njihovom utjecaju na alergije, smanjenju infekcija injihovoj prevenciji, djelovanju na kronine crijevnebolesti, spolni i mokrani sustav te krvoilni sustavitd.. Ono o emu danas postoje znanstveni dokazii to su potvrdile metaanalize, u najveem se po-

stotku odnosi na djelovanje probiotika na akutniproljev. Dokazano je da probiotici skrauju trajanjeproljeva te da su uinkovitiji u vodenom proljevuako se primijene u poetku bolesti.Danas na tritu postoje brojni preparati koji sadreprobiotike od fermentiranih mlijenih pripravaka(u koje su dodani) do pripravaka, odnosno kapsula,koje sadre probiotik.

to se tie sigurnosti primjene, probiotici nemajutetnih uinaka ako se primijene u osoba koje neboluju od tekih bolesti koje smanjuju djelotvornost

vlastitog imunolokoga sustava to potvrujugastroenteroloka drutva.Dakle, ono to moemo zakljuiti je da probioticimogu imati pozitivan uinak na nae zdravljete ih se moe ukljuiti u redovitu prehranu, toposebice moemo imati na umu u predstojeemblagdanskom periodu u kojemu pretjeranost u

jelu i piu moe dovesti do neeljenih posljedica(povraanje i proljev).

Potroai odluili

Foto: SXC


24/34

47

Kupku otkrile stare civilizacijeFoto:SXC

Wellness se kao novi ivotni pristup, od-

nosno svjetonazor, razvio prije tride-setak godina u Americi kao suglasje

mentalnog, fizikog i psihikog zdravlja. Prijepetnaestak godina ameriki je lijenik HalbertDunn od dva pojma well being i fitness stvorionovi termin wellness, koji je postao sinonim zaharmoniju duha i tijela, zdrav ivot osloboen odstresa. Osim termina wellness, osobito u Americi,

vrlo se esto koristi i termin spa, koji je skraenicaod latinskog termina Sanus per Aquam, to bi uprijevodu znailo zdravlje kroz vodu. ako su seu rimsko doba nazivala ljeilita koja su cjelovitimpristupom i prirodnim ljeilinim faktorima provo-dila terapije za senzaciju zdravstvenih poremeaja,

vodei brigu o tjelesnom i duhovnom zdravlju. Sdruge strane, Spa je ime gradia u istonoj Belgiji,poznatog po mineralnim izvorima vode. aj gradiu drugoj polovici 18. stoljea, kao odmorite iljeilite iznimno je cijenio car Petar Veliki. akose Spa ubrzo pretvorio u destinaciju europske elite

Stari Egipanisu jo etiri

tisue godina prije Krista

koristili aromatine kupke kao

terapiju kojom se magino

djelovalo na tijelo, te su otkrili

utjecaj parfema na duhovno i

mentalo zdravlje

koja je uivala u termalnim tretmanima pa su po

tom gradiu Amerikanci nazvali mjesta posebnoposveena zdravlju, ljepoti i jednodnevnim ili

viednevnim tretmanima.Svaki hotel koji prati svjetske trendove, danas nu-no mora imati bogato opremljen wellness i spacentar. Saune, osim to imaju oputajui uinak,poznate su i po iznimno povoljnom utjecaju nazdravlje. Whirpool, bazeni s hidroterapijom iprotustrujnim plivanjem, te bogato opremljenifitness centri, podiu kvalitetu objekta, ali i itaveturistike destinacije.Kako je wellness krajem prolog i poetkom ovogstoljea u uzlaznom trendu, sve je vie dnevnihwellness centara koji se, uglavnom, nalaze u gra-

dovima i usmjereni su na potrebe urbanog stanov-nitva koje se kratkim, ali uestalim posjetimanastoje opustiti i osloboditi stresa.Osim hotela i centara, postoje i veliki wellness kom-pleksi kojima u najveem broju raspolau srednje-europske zemlje poput Austrije, eke, Maarske i

Slovenije. Naime, susjedna Slovenija s 15 wellnesskompleksa ubraja se meu razvijenije wellness

destinacije. Hrvatska zaostaje u wellness ponudi uodnosu na spomenute zemlje. No, brojni hoteli upotrazi za produljenjem sezone upotpunili su po-nudu wellness centrima. U svijetu postoji potragaza zdravim ambijentom, a Hrvatska je zemlja s is-tim morem i nizom prirodnih ljekovitih initelja.


25/34

48

Zamislite bajaderu duine sedam i pol me-tara, vlaki koji s likovima iz crtanih filmo-va prevozi djecu gradskim ulicama, o-koladne menije u restoranima i torte svih vrstau kavanama, izlobu o Majama i kakau, studenteprimijenjene umjetnosti koji u kalupima izrauju

suvenire i skulpture od topljene okolade: ne, nisteu svijetu mate niti u Disneylandu, ve u Opatijiposljednjega vikenda u studenom, na Festivaluokolade. Raspitate li se kod tamonjih hotelijera iliu kojoj turistikoj zajednici, doznat ete i termineFestivala pizze, kada se natjeu ponajbolji picajoliu atraktivnom mijeenju tijesta; Festivala kave, spredavanjima i degustacijama koktela i pripravakana bazi kave; Gastronauta XIX. Stoljea, kada se uraznim restoranima pripremaju jela po recepturamaproteklih vremena; natjecanja barmena i kuhara.Opatiju znate kao grad festivalske glazbe; to je onadoista i ostala: Dora (izbor hrvatske predstavniceza eurovizijsko natjecanje) odvija se krajem ve-

Opatija zimiljae ili poetkom oujka; protekle dvije godineprethodile su joj Opatijske serenade, neka vrstaretrospektive staroga Opatijskog festivala, a lani jeta ista Kristalna dvorana hotela Kvarner ugostilapotkraj zime i bugarskoga pijanista i Moskovskufilharmoniju. Meutim, prava opatijska novost sugastronomski festivali koji objedinjuju raznolikazbivanja koja oivljavaju cijeli grad.Od sredine studenoga je u Opatiji, u vili Angiolina(obnovljenoj 1844. za prve turiste), otvoren Hr-

vatski muzej turizma. onije, drava i grad suzajedniki otvorili stalnu izlobu koju e dinami-nim ritmom smjenjivati tematske izlobe na raz-

ne teme povezane s turizmom. ome valja dodatii prvih pet malih postava koji pripovijedaju frag-mente gradske povijesti unutar okvira projektaOpatija, grad-muzej Srednje Europe, a nalazese u predvorju Gradske vijenice (Povijest opatij-ske vlasti), vile Jeannette (Slavni gosti vile Jean-nette: Gustav Mahler, Oskar II. i Ferencz Mora),Talassotherapije (Povijest zdravstvenog turiz-ma), hotela Mozart (Prie o zgradi i vlasnicima) ibaru hotela Miramar (Habsburgovci i Opatija).

Napokon, na sve se strane otvaraju novi, modernodizajnirani, wellness-sadraji: u hotelu Mozart, zaone koji su skloni intimnijem doivljaju; u hoteluAmbasador, za one koji vole vei izbor.I, naravno, Opatija ne bi bila Opatija kada nebi nudila vikende pune sunca i mira: za etnju

vijugavim obalnim putem, meu okunicamavila i lovorima, ili doskora dotjeranom umskomstazom Carmen Sylve, s edukacijskim ploamakoje pripovijedaju o tragovima jedne iznimne florei davne kulture, ili do Veprinca, koji su turistiki

vodii osmislili kao izletite u srednji vijek nadOpatijom. I sve to na samo sat i pol od Zagreba: nedajte da Vas predugo ekamo.

Festival okolade je proao, ali vas u Opatiji

jo oekuje i estival pizze, kave, pjesme

te gastronomski estivali koji objedinjuju

raznolika zbivanja koja oivljavaju cijeli grad

Napisao:Amir MuzurGradonaelnik Opatije

48


26/34

Boini blagdani (poput raznih slinih blag-dana u drugim religijama) ljudski rod pod-sjeaju na vjenu ljepotu ivota koja nikadane nestaje, nego se samo u raznim oblicima u u-desnim preobraajima umnaa, tj. mijenja.Kranstvo (proizalo iz abrahamske tradicije izkoje je potekao Isus Krist sa svojim uenjem) jeprava riznica simbolike slavlja vjenoga ivota.Mislite li da je jedno zrno penice tragino okonalo

svoj ivot te netragom izgubljeno nestalo tako tose je udesno preobrazilo u vlat i klas?Kristov se je nauk (poput tog simbola zrna pe-nice) proirio, moemo rei cijelim svijetom, aosnovnom, nepromjenjivom nauku, dodana su unjegovoj simbolici i razna lokalna obiljeja uvjeto-

vana najee prirodnim osobitostima ili stapanjemranijih ukorjenjenih kultova u kranske obrede.Kao to su, primjerice, zamjena za razna predkr-anska boanstva novim obraenicima na kran-stvo, zamijenili kranski sveci zatitnici. U jed-nom takvom stapanju kranstva s ranijim vjero-

vanjima preuzeti su tako i simboli badnjega drvetaili boinoga bora.

U to vrime godita...

50

Napisao:Jura GaparacFoto:Ines Novkovi

Dan prije Boia,

stapanjem ranijega

kulta, dobio je ime

Badnjak; to je ime

hrastova panja ili kladekoja se je te noi, uoi

obiljeavanja Kristova

roenja, unosila u kuu

da bi tu no, kao i u

ostale u dane Boia,

gorjela na ognjitu

Prosinac je vrijeme koje

u kranskom dijelu nae

civilizacije obiljeavaju

boini blagdani

Badnje drvoU slavenskim kultovima i prije doseljenja na da-nanje prostore, bilo je prisutno oboavanje drvea(osobito hrasta i lipe), o kojima su bili ispredenimitovi i vjerovanja kao o umskim boanstvima.Lipa s osobitom elegancijom stabla ukraena scvijetom opojnoga mirisa (a koji sasuen kao aj

jo i lijei), a mekog drveta, doslovno podsjeana ljepu umsku kraljevnu a i samo ime o njoj

najvie govori Lipa (op.a. Dalmatincima ne trebaprijevod?!). Prelaskom Slavena (a meu njimameu prvima i Hrvata) na kranstvo, nije dobilanikakvu kultnu ulogu u kranskim obredima, ali jeipak postala sastavnim dijelom crkvenih prostora

jer od njenog (za skulptursko-rezbarsku obradu)podatnoga drveta izraen je najvei dio skulpturana brojnim drvenim oltarima.Svojom poroznou osobito dobro upija krednenanose na koje se nanosi boja ili pozlata te imu dobrim uvjetima omoguuje stoljetnu posto-

janu trajnost. Stabla lipe fasciniraju i svojomdugovjenou. Kraj te umske kraljice (makar

je u kranstvu izgubila kultnu ulogu) ljudi su se


27/34

51

i nadalje voljeli okupljati. U skladu s time pod-sjetimo se samo Stubike lipe koja raste i danas,a oko koje su se one davne 1573. godine okupljalipuntari Matije Gupca. Druga (moda jo i starija)lipa u naoj zemlji nalazi se u Postojbini Kalnikihplemia ljivara na trgu pored gotike crkve uselu Visoko. No, vratimo se na hrast. Hrast goro-stanou svoga stabla i tvrdoom svoga drvetazaista podsjea na umskoga kralja. Dobroga kraljakoji svojim plodovima (irovima) moe nahranitiljude kao i ivotinje.Primjerice, od trgovina svinjama koje su se tovileu stoljetnim turopoljskim hrastovim umamalugovima stoljeima je egzistiralo stanovnitvoimune plemenite opine turopoljske zahvaljujuitome. Slino je bilo i s velikim dijelom Slavonijeprije negoli je u 19. stoljeu velikim dijelom iskr-ena u itnicu. Prodajom slavonske hrastovine (aosobito Francuzima za izradu baava u kojim sunajbolje sazrijevali njihovi dobro poznati pleme-niti napitci) namaknuta su i sredstva kojima jebiskup Josip Juraj Strossmayer sagradio velebnu

historecistinu akovaku katedralu. Gorostasnistoljetni hrastovi, naalost, ostali su sauvani sa-mo na starim fotografijama koje nam vjernosvje-doe da Josip Kozarac, pisac Slavonske ume,u raskoi svojega talenta nimalo nije pretjeraoopisujui ih kao jednu od najveih ljepota svogrodnoga kraja.U okruju takvih fascinantnih prirodnih ljepotanai sam dan prije Boia stapanjem ranijega kultadobio je ime Badnjak; to je ime hrastova panjaili klade koja se je te noi (uoi obiljeavanja Kris-tova roenja) unosila u kuu, da bi tu no, kao iu ostale dane Boia, gorjela na ognjitu.reba li uope naglasiti da je toplina ognjita

(pogotovo u tom najhladnijem dijelu godine)bila centar doma oko kojega se je cijela obiteljokupljala. U ostalim, rekli bismo, obinimdanima godine, tvrdo hrastovo drvo (odkojega su se gradile kue te razni vrstialati) bilo je prevrijedno da bi se na njemuogrijevali, ali te blagdanske noi gorjelo je uast roenju Krista. Stara hrvatska boinapjesma pjeva Na tom mladom ljetu veselimose, mladoga kralja mi molimo, a plamsajui unoi Kristova roenja iz staroga kulta preuzetiumski kralj plamsajui odavao je ast novomemladom kralju.Njegovi odsjeeni, naizgled umrli dijelovi,

ivjeli su i dalje, razvijajui toplinu koja je grijalarazne generacije jedne obitelji skupljene okonjega na ognjitu, a pepeo koji bi ostao iza togpreobraaja (naizgled mrtav) davao je jalovojzemlji, sljubljenoj s njime raanje osobitep

Documents

Zagreb moj grad br.9