Upload
others
View
1
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 1
PREGLEDADVENTISTI»KI
PREGLEDMolitveni tjedan 2017.
Samomilost
2 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)
ADVENTISTI»KI PREGLEDGLASILO KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE
AdventistiËki pregled je mjeseËnik Jadranske unijekonferencija KrπÊanske adventistiËke crkve. Cilj mu jeprenositi vijesti iz Crkve i iz religijskog svijeta, kao inapise duhovne naravi koji su u skladu s naukom Biblijei kojima je cilj pridonijeti Ëitateljevom duhovnom rastu.
Naπe je poslanje uzdiÊi Isusa Krista donoπenjem izvjeπÊao Njegovoj neusporedivoj ljubavi i djelovanju udanaπnjici, pruæanje pomoÊi da Ga ljudi bolje upoznajui prenoπenje nade u Njegov skori dolazak.
ISSN 1331-9272
Godina XXV. (LXIV) • Molitveni tjedan 2017.
NakladnikKrπÊanska adventistiËka crkvaJadranska unija konferencija • adventisti.hrPrilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb
Glavni i odgovorni urednikNeven KlaËmer • [email protected]
Izvrπni urednik Miroslav VukmaniÊ •[email protected]
UredniπtvoKristina BoæiÊ, Zmago Godina, Mladen JuriËeviÊ,Neven KlaËmer, Darko KovaËeviÊ, Kristina Laco,Drago Mojzeπ, Miroslav VukmaniÊ
Telefon 01/2361-900 • Telefaks 01/2361-901
Prijevod Ivan –idara
Lektura i oblikovanje Miroslav VukmaniÊ
Korektura Brankica VukmaniÊ
Cijena ovog broja: 10 kn
Tisak Tiskara Velika Gorica, 2017.
Poruka predsjednikaKrist naπa pravednost
Ove godine obiljeæava se 500. obljetnica
protestantske reformacije, kad je
objavljena poruka spasenja samo po
Kristu — poruka koju su mnogi Ëuli po
prvi put. Svjetlost se πirila ne samo kroz
uËenja velikih reformatora, nego i samom Boæjom
rijeËju, Biblijom, buduÊi da je postala dostupna na
mnogim jezicima i ljudi su je mogli Ëitati osobno.
Vaæno je da se Ëitanje naπeg Molitvenog tjedna
2017. godine usredotoËuje na temu “Krist naπa
pravednost”, jer uistinu nema “drugog imena pod
nebom… po kojemu se moæemo spasiti” (Djela 4,12).
Ellen G. White je to lijepo izrazila tijekom
zasjedanja Generalne konferencije kad je napisala:
“Jedini naËin na koji Êe ljudi moÊi Ëvrsto stajati u tom
sukobu jest da budu ukorijenjeni i utemeljeni u Kristu.
… Propovijedanje Krista raspetoga, Krista koji je naπa
pravednost, zadovoljava glad duπe. Kad osiguramo
zanimanje ljudi za ovu veliku srediπnju istinu, vjera,
nada i hrabrost dolaze u srce.” (Dnevni bilten
Generalne konferencije, 28. sijeËnja 1893.)
Pisac ovih molitvenih πtiva, prof. dr. sc. Hans (Johann) Heinz, roen u BeËu u Austriji, zapoËeo
je svoje teoloπke studije u Séminaire Adventiste du Salève u Collongesu u Francuskoj. Nakon diplo-
miranja zapoËeo je svoje pastoralno djelovanje u BeËu, 1953. godine. »etiri godine kasnije pozvan je
u austrijsko uËiliπte Schloss Bogenhofen, gdje je proveo dvadeset i jednu godinu kao predavaË. Sedam
godina radio je i kao ravnatelj πkole.
Nakon doktorskog studija u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama, na SveuËiliπtu Andrews, bio je
dekan Seminara Marienhöhe u Darmstadtu u NjemaËkoj, od 1982. do 1995. godine. Objavio je nekoliko
knjiga (meu kojima su u Hrvatskoj poznate Suvremeni Ëovjek i Biblija, izaπlo dosad devet izdanja, te
Kamo ide svijet, 1996.) i napisao mnoπtvo Ëlanaka s podruËja teologije i crkvene povijesti. Njegova
doktorska disertacija Opravdanje i zasluge (Justification and Merit) bavila se suprotnostima izmeu
rimokatoliËke doktrine o zaslugama i biblijske doktrine o opravdanju vjerom.
Hans Heinz i njegova supruga Louisette uæivaju kao aktivni umirovljenici u blizini Bogenhofena
u Austriji. Njihov sin, prof. dr. sc. Daniel Heinz, direktor je Povijesnog arhiva Crkve adventista sedmog
dana za Europu, koji se nalazi u SveuËiliπtu Friedensau u NjemaËkoj.
Ohrabrujem vas da ovog tjedna, osim razmiπljanja o
ovim posebnim πtivima, provodite vrijeme u prouËavanju
Boæje rijeËi i molitvi dok se usredotoËujemo na Krista
kao naπu pravednost. Ako u domu imate mlae, svakako
im se pridruæite, prateÊi i njihova Ëitanja za djecu.
Neka nas Gospodin blagoslovi dok se kao crkvena
obitelj okupljamo po cijelom svijetu, kako bismo
prouËavali i molili se tijekom ovog vaænog vremena
povijesti Zemlje.
Ted N. C. Wilson, predsjednik KrπÊanske
adventistiËke crkve u svijetu
ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 3
Prva subota
Boæja rijeË —temelj naπe vjere
Na prvi pogled mala
skupina Ëinila se sliËnom
bilo kojoj drugoj
pogrebnoj povorci:
Ëlanovi sveÊenstva,
znatiæeljni promatraËi i ljudi s
pomagalima za kopanje groba.
Nedostajalo je samo jedno — lijes s
pokojnikom.
NeobiËan i gnjevan pogrebDok je ta skupina uπla u groblje
æupne crkve Svete Marije u
Lutterworthu u Engleskoj, osjeÊaji
uzbuenja i osvete proæimali su zrak.
KonaËno, Ëetrdeset i tri godine nakon
πto je stari “otpadnik” John Wycliffe
bio poloæen u grob, primit Êe ono πto
je zasluæio.
Kad su stigli do groba, muπkarci
su oduπevljeno raskopavali tlo,
kopajuÊi sve dublje, sve dok lopate
nisu zagreble po dasci. Otvoren je lijes
i nesvete su ruke Wycliffeove kosti s
mjesta poËivanja pobacale u vatru.
BuduÊi da to nije moglo uËiniti za
vrijeme njegovog æivota, papinstvo je
bilo odluËno postiÊi svoje ciljeve
godinama nakon njegove smrti. Kad su
kosti Johna Wycliffea pretvorene u
pepeo, ponosni prelati su ga pokupili
i bacili u obliænju rijeku Swift,
nadajuÊi se da Êe tako uniπtiti svaki
trag tog Ëovjeka i njegovog rada.
Odakle takva mrænja? Zaπto takva
okrutnost i gorËina? Jer se John
Wycliffe usudio suprotstaviti papi,
usudio se propovijedati protiv
preslobodnih fratara, a najgore od
svega — usudio se prevesti Bibliju s
latinskog na engleski jezik, pruæajuÊi
Boæju svetu RijeË ljudima na njihovom
materinskom jeziku. SveÊenici, biskupi
i sâm papa znali su da Êe svjetlo Boæje
rijeËi rasprπiti tamu koja je njih i
njihov pokvareni sustav dræala na
vlasti.
“Spaljivanje kostiju takvog Ëovjeka
ne moæe zaustaviti i njegov utjecaj”,
napisao je stoljeÊima kasnije teolog i
povjesniËar George Townsend. “Kao
πto je John Foxe rekao u svojoj knjizi
o muËenicima: ‘Iako su iskopali
njegovo tijelo, spalili kosti i potopili
pepeo, Boæju rijeË i istinu njezinog
nauka, njezin plod i uspjeh nisu mogli
spaliti. To sve do danas … ostaje.’”1
I dok je John Wycliffe sve do
svoje smrti izbjegao vatru, mnogi drugi
koji su doπli nakon njega bili su
spaljeni na lomaËi; nekima su zbog
njihove vjernosti Bogu i Njegovoj
RijeËi odrubili glavu, neke su utopili, a
neke muËili.
Pribliæavanje Biblije ljudimaNapori i nastojanja da se Bibliju
preda ljudima na materinskom jeziku
su nastavljeni. Dvjesto godina nakon
roenja Johna Wycliffea je Martin
Luther, najpoznatiji od svih
reformatora objavio prijevod Novoga
zavjeta na njemaËki jezik, 1522.
godine. Njegov cjeloviti prijevod
Biblije prvi put je objavljen 1534.
godine, i narod njemaËkog govornog
podruËja toplo ga je pozdravio. Ali
vlasti nisu bile zadovoljne: “Uzalud su
crkvene i graanske vlasti pozvane da
skrπe ‘krivovjerje’. Uzalud su
pribjegavale zatvoru, muËenju, ognju i
maËu. TisuÊe vjernika zapeËatilo je
svoju vjeru krvlju, a Boæje djelo je
ipak napredovalo. Progonstvo je
sluæilo samo joπ veÊem πirenju istina.”2
Dok je Martin Luther donio Boæju
rijeË obiËnim ljudima u NjemaËkoj,
William Tyndale slijedio je korake
Johna Wycliffea radeÊi na novom
engleskom prijevodu Biblije. Dok je
Wycliffe preveo Bibliju s latinskog
prijevoda, Tyndale je prevodio s
izvornih jezika — grËkog i hebrejskog.
Njegov rad nije bio dobrodoπao u
Engleskoj, te je bibliËar morao pobjeÊi
u NjemaËku, gdje je 1525. godine
objavio svoj prijevod Novog zavjeta —
prvi koji je tiskan na engleskom jeziku
i preveden s izvornog grËkog. Odmah
su primjerci prokrijumËareni u
Englesku. Tyndaleov prijevod bio je
dobrodoπao narodu, ali vlasti su ga
mrzile. Tijekom prevoenja Starog
zavjeta, Tyndalea je netko prokazao
1535. godine. Nakon πto je u zatvoru
proveo pet stotina dana, Tyndalea su
muËili, uguπili lancima i spalili na
lomaËi. Njegovi vjerni prijatelji dovrπili
su njegov posao, a Tyndaleov potpuni
4 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)
prijevod Biblije objavljen je nekoliko
godina nakon njegove smrti.
Reformatorska vatrenostZaπto su ti ljudi prolazili kroz
takve boli i patnje, Ëak i smrt, da bi
donijeli Boæju rijeË ljudima? Zato πto
su æeljeli da ljudi upoznaju Boæju
istinu. Jednom kad oËi javnosti budu
otvorene istini Biblije, vidjet Êe
suprotnosti izmeu onoga πto govori
Boæja rijeË, i onoga πto pouËavaju
sveÊenici. Istina Êe osloboditi narod
pritiska i straha od institucionalne
crkve.3
Ellen G. White podræava æelju
reformatora da pristup Bibliji bude
dostupan svakome. “Biblija nije dana
samo za propovjednike i uËene ljude”,
napisala je. “Svaki muπkarac, æena i
dijete treba Ëitati Pismo za sebe. Ne
trebate ovisiti o propovjedniku da ga
Ëita za vas. Biblija je Boæja rijeË
upuÊena vama. Siromaπni muπkarci je
trebaju jednako kao i bogati,
neobrazovani koliko i uËeni. Krist je
dao tu RijeË tako jasnom da, ËitajuÊi
je, nitko ne treba posrnuti.”4
Zbog protestantskih naËela
prihvaÊanja obiËnog Ëitanja teksta i
dopuπtanja Bibliji da sama sebe
tumaËi, veÊina od naπih temeljnih
istina — subota, stanje mrtvih, Svetiπte
i istraæni sud — uspostavljene su u
vrijeme kad je Crkva adventista
sedmoga dana sluæbeno organizirana,
1863. godine.
PiπuÊi o takvom temeljitom
prouËavanju Biblije, Ellen G. White
kaæe: “Starjeπina [Hiram] Edson i drugi
koji su bili oduπevljeni, plemeniti i
istiniti, bili su meu onima koji su
nakon prolaska vremena 1844. godine
traæili istinu kao skriveno blago. Sastali
smo se, ozbiljno prouËavali i molili se.
»esto smo ostali zajedno do kasno u
noÊ, a ponekad i cijelu noÊ, moleÊi se
za prosvjetljenje i prouËavajuÊi RijeË.
Iznova i iznova su se ta braÊa
okupljala kako bi prouËavali Bibliju,
razumjeli njezino znaËenje i bili
spremni te pouke iznositi u sili.”5
KritiËke oËiDanas neki podcjenjuju zamisao o
“obiËnom Ëitanju” biblijskog teksta.
Prema njihovom naËinu razmiπljanja,
Bibliji treba pristupiti kritiËki, kako
bismo razumjeli koji dijelovi Boæje
rijeËi vaæe za nas danas u dvadeset i
prvom stoljeÊu. Umjesto da
usporeuju Pismo s Pismom, oni
ljudskom mudroπÊu prosuuju izmeu
onoga πto joπ vaæi u njemu, a πto ne.
Jedna od najveÊih bitaka s kojima
se suoËavamo kao adventisti sedmog
dana jest, a i bit Êe, borba za autoritet
Biblije. Upamtite da su Sveta pisma
jedina zaπtita kad vjerno slijedimo i
zastupamo povijesno-biblijski naËin
tumaËenja Pisma, dopuπtajuÊi Svetom
pismu, Bibliji, da sama sebe tumaËi —
zapovijed po zapovijed, pravilo po
pravilo.
Imajte na umu sljedeÊe upute o
prihvaÊanju Biblije onako kako glasi:
“Bog od svojih sljedbenika zahtijeva
viπe nego πto mnogi shvaÊaju. Kako ne
bismo izgradili nadu za Nebo na
laænom temelju, moramo prihvatiti
poruku Biblije dok Ëitamo i vjerujemo
da Gospodin i misli ono πto kaæe.”6
Metode prouËavanja BiblijeCrkva adventista sedmoga dana
ima sluæbeni dokument, ili smjernice,
o tome kako prouËavati Bibliju. Taj je
dokument izglasan na Izvrπnom
odboru Generalne konferencije na
godiπnjem zasjedanju u Rio de Janeiru,
u Brazilu, i “upuÊuje se svim
Ëlanovima Crkve adventista sedmog
dana s ciljem pruæanja smjernica o
tome kako prouËavati Bibliju”. Zatim
objaπnjava dva razliËita pristupa Pismu:
Povijesno-kritiËka metoda
umanjuje potrebu za vjerom u Boga i
posluπnost Njegovim zapovijedima.
Osim toga, buduÊi da takva metoda
umanjuje boæansko sudjelovanje u
Bibliji kao nadahnutoj Knjizi
(ukljuËujuÊi njezinu cjelovitost koja
odiπe jedinstvom) i zloupotrebljava ili
pogreπno razumije apokaliptiËka
proroËanstva i eshatoloπke dijelove
Biblije, potiËemo adventistiËke
prouËavatelje Biblije da izbjegavaju
oslanjanje na pretpostavke i
manjkavosti koje su povezane s
povijesno-kritiËkom metodom.
Nasuprot povijesno-kritiËkoj
metodi i pretpostavkama, vjerujemo da
je korisno postaviti naËela biblijskog
prouËavanja koja su u skladu s
uËenjima Svetoga pisma, koja Ëuvaju
njihovo jedinstvo i temelje se na
pretpostavci da je Biblija Boæja rijeË.
Takav pristup Êe nas za nagradu
dovesti do zadovoljavajuÊeg iskustva s
Bogom.7
Bog nas je s Neba opunomoÊio
da budemo branitelji Njegove RijeËi,
jer je dokazano da je ona istina i da
mijenja æivot ljudi. Svijet je preplavljen
egzistencijalnim ponaπanjem — ljudi
misle da je sve relativno, ali nije!
Postoje naËela, i ona se nalaze u
Boæjoj rijeËi i naπem vjernom
pridræavanju uËenja te RijeËi.
Odvojimo vrijeme zaprouËavanje Boæje rijeËi
Æivimo u posljednjem razdoblju
Laodiceje, kad je krπÊanstvo vrlo
povrπno. –avao Êe pokuπati sve da bi
nas odvratio od Biblije i istine. Bit Êe
upotrijebljena sva moguÊa sredstva:
rekreacija, mediji, zabava, posao,
glazba, neslaganja i unutarnja borba,
laæni nauci, obiteljski sukobi,
gospodarski izazovi — sve πto Êe
odvesti daleko od Boæje rijeËi.
Ali sada je vrijeme da
svakodnevno Ëitamo Bibliju. Boæja rijeË
je æivotno vaæna jer nas dovodi licem
k licu s Isusom Kristom. UËi nas da je
spasenje moguÊe samo kroz potpuno
oslanjanje na Njega. Biblija govori o
Njegovom æivotu i smrti, Njegovom
uskrsnuÊu i Njegovoj sluæbi za nas u
nebeskom Svetiπtu, u Svetinji nad
svetinjama. PodsjeÊa nas da je subota
Kristov posebni peËat i savez s
Njegovim narodom koji dræi
Zapovijedi. To potvruje naπu vjeru i
nadu u skori, doslovni drugi dolazak
Isusa Krista, naπega Otkupitelja.
Sada je vrijeme da razvijemo potpunu vjeru,
pouzdanje i povjerenje u Boæju rijeË.
ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 5
Pomaæe nam da znamo da sluæimo
Bogu koji nikada neÊe promaπiti i Ëija
Êe Crkva pobijediti avolje napade.
Sada je vrijeme da razvijemo
potpunu vjeru, pouzdanje i povjerenje
u Boæju rijeË. Znamo da dolazi vrijeme
kad se neÊemo smjeti osloniti na naπa
osjetila, da Êe biti prikazana “silna,
gotovo neodoljiva obmana”8 i varka, i
znakovi tako varljivi da bi obmanuli,
“kad bi bilo moguÊe, i same
izabranike” (Matej 7,24.25)
Sada je vrijemeDolazi oluja. Sada je vrijeme da se
utemeljimo na Ëvrstom temelju Boæje
rijeËi. Sâm Isus nam govori kako da
budemo spremni: “Svatko tko sluπa
ove moje rijeËi i izvrπava ih moæe se
usporediti s mudrim Ëovjekom koji
svoju kuÊu sagradi na litici. Udari
pljusak, navaliπe potoci, puhnuπe
vjetrovi i jurnuπe na kuÊu, ali se ona
ne sruπi, jer je sagraena na litici.”
(Matej 7,24.25)
Naπa vjera i uvjerenja moraju biti
izgraeni na bezvremenskoj Boæjoj
Za razmiπljanjei razgovor1. Koji povijesni znaËaj vidite u
dogaaju spaljivanja
Wycliffeovih kostiju?
2. Kako moæemo poboljπati
naπe prouËavanje Biblije da
bismo od toga imali viπe koristi?
3. ©to se podrazumijeva pod
pojmom “oluja dolazi”? Kako se
pripremamo za to?
rijeËi. Biblija, koja je vjerno saËuvana i
zapeËaÊena krvlju muËenika, nadilazi
vrijeme i kulturu. To je æiva Boæja
rijeË, a kroz vodstvo Svetoga Duha
moæemo pronaÊi odgovore koji su
tako oËajniËki potrebni sada.
Ted N. C. Wilson
predsjednik Crkve adventista
sedmoga dana.
1 George Townsend, The Acts and
Monuments of John Foxe: With a Life of the
Martyrologist, and Vindication of the Work, sv.
3, 96.2 Velika borba, 154.3 “William Tyndale”, http://greatsite.com/
timeline-english-bible-history/william-
tyndale.html.
4 Ellen G. White, Manuscript 12, 7.
veljaËe 1901.5 Ellen G. White, Selected Messages, sv. 1,
206.6 Ellen G. White, Testimonies for the
Church, sv. 5, 171.7 “Methods of Bible Study”, https://
www.adventist.org/en/information/official-
statements/documents/article/go/-/methods-of-
bible-study/.8 Velika borba, 492.
6 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)
Nedjelja
NauËiti porukuEvanelja
HANS HEINZ
Philipp Melanchthon je inaËe
bio poznat kao miroljubiv
Ëovjek i spreman na
usuglaπavanje stavova, a to
je traæio i od reformatora
Martina Luthera. Jednog dana ga je
prijatelj upitao zaπto je toliko privræen
Lutheru, iako je taj veliki Ëovjek
ponekad znao biti popriliËno
tvrdokoran, zapovjedniËki nastrojen i
nagao. Melanchthon, koji je bio jedan
od velikih znanstvenika u razdoblju
reformacije, odgovorio je jednostavno
i saæeto: “Od njega sam nauËio poruku
Evanelja.”
Utjecajem Luthera i reformacije
Evanelje se, u poËetku suvremenog
doba, vratilo u srediπte krπÊanske
vjere. Prema apostolu Pavlu, to je
poruka kroz koju djeluje “sila Boæja”,
donoseÊi “spasenje svakomu koji
vjeruje” (Rimljanima 1,16 —
Varaædinska Biblija).
Ova definicija koju daje apostol
predstavlja pet pojmova od posebne
vaænosti:
EvaneljeRijeË Evanelje ima znaËenje
“dobra vijest”, “radosna poruka”,
“poruka pobjede”. To je “evanelje
Boæje” (Rimljanima 1,1) jer dolazi od
Boga i govori o Bogu. Ali to je takoer
“evanelje Kristovo” (Rimljanima
15,19), to jest poruka misije, ærtve i
pomirujuÊe smrti Isusa iz Nazareta,
boæanskog Mesije ili Pomazanika za
ovaj svijet. Nadalje, govori i o
Njegovoj pobjedi nad smrÊu,
Njegovom posredovanju pred Bogom
za Njegov narod koji joπ æivi i bori se
na ovom svijetu, kao i Njegovom
drugom dolasku kako bi dovrπio svoje
djelo. Prema tome, Evanelje nam daje
utjehu da Êe, nakon sadaπnjeg
“spasenja u nesavrπenom svijetu”, Krist
doÊi i “promijeniti cijeli svijet”.
Evanelje pruæa rjeπenje osnovnog
ljudskog problema: “Evanelje je
jedino sredstvo koje se moæe
suprotstaviti grijehu i bijedi na ovoj
Zemlji.”1
Sila BoæjaEvanelje ima kreativnu moÊ jer
je Boæja rijeË. Ljudske rijeËi ne sadræe
kreativnu moÊ. »esto su samo “zvuk i
bijes”. Ali kad Bog govori Evanelje,
ono πto On kaæe, to se i dogaa:
svatko tko vjeruje prima spasenje.
SpasenjeSpasenje se ne dogaa zbog
filozofskih nagaanja, teorija ili
mudrosti prikupljenih iz knjiga.
Spasenje ËovjeËanstva od bijede
krivnje i prolaznosti æivota nije
proizvedeno ljudskim govorom, veÊ
boæanskim djelovanjem i boæanskom
oslobaajuÊom presudom. To je ono
πto je Luther nazvao, “admirabile
commercium”2, Ëudesnom razmjenom
ili zamjenom.
Na kriæu je “Bog… u Kristu” (2.
KorinÊanima 5,19) zamijenio mjesto s
cijelim svijetom. Preuzeo je presudu
koja je trebala biti izvrπena na
greπniku: “Sucu je sueno umjesto
nas.”3 On je uzeo naπu kaznu na sebe
i daje nam svoju pravednost (redak
21); postao je slab i nama je dao
snagu (2. KorinÊanima 12,9); postao je
siromaπan zbog nas da nama daruje
obilje (2. KorinÊanima 8,9); prihvatio
je bijedu zbog naπe slave, patnju zbog
naπe radosti i prihvatio je “niπta”
(Filipljanima 2,7) za razliku od
Njegovog “sve”, tako da imamo sve
“ako nemamo niπta” (2. KorinÊanima
6,10).4
Za sveEvaneoska Ëudesa primjenjuju se
ne samo na odreenu naciju, spol ili
druπtveni sloj, veÊ su za sve.
Svojim iskustvom u Damasku je
apostol Pavao, koji se ponosno hvalio
svojim æidovskim podrijetlom i
farizejskom samopravednoπÊu
(Filipljanima 3,4-6), postao prijatelj
mnogoboæaËkim narodima kojima su
pripadali mnogi njegovi prijatelji. Oni
su bili njegova “radost i kruna”
(Filipljanima 4,1). Za njega su Kristova
patnja i smrt za sve (1. Timoteju 2,6)
ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 7
izbrisali sve nacionalne, druπtvene i
rodne predrasude (GalaÊanima 3,26-
28). Evanelje ruπi sve prepreke i
stvara nadnacionalnu zajednicu. U
Kristu se razliËiti ljudi s razliËitim
izvoriπtima i raznovrsnim
obrazovanjem i iskustvom spajaju u
“familia Dei”, Boæju obitelj: “Krist je
poruπio zid razdvajanja, predrasudu o
podvojenosti meu narodima i pouËio
nas o ljubavi prema cijelom ljudskom
rodu.”5 Prije svega, svi ljudi postaju
“Boæja djeca”. Krist nas ujedinjuje ne
samo na vodoravnoj razini, nego i
osobito na okomitoj: On svojom
spasiteljskom smrÊu ponovno povezuje
ËovjeËanstvo s Bogom. Kako?
Kroz vjeru u KristaKad Pavao govori o “vjerovanju”,
on ne misli na pretpostavku ili
zamiπljanje, niti Ëak na odreenu
izjavu. Vjerovati u Sveto pismo —
Starog zavjeta u njegovo doba — znaËi
“Ëvrsto se dræati, shvatiti, biti
vjernik.”6 U Novom zavjetu vjera znaËi
“povjerenje” i “vjernost”.15 Primamo
spasenje — oprost grijeha, Boæje
prihvaÊanje, obnavljanje æivota i
konaËno otkupljenje — pouzdajuÊi se u
Kristovo obeÊanje spasenja, Ëvrsto se
dræeÊi vjere i ostajuÊi vjerni do kraja.
Ono πto spaπava “zle” ili greπnike nisu
njihova vjerska postignuÊa (“djela”),
veÊ njihovo pouzdanje u Boga koji im
kaæe da su opravdani u Kristu
(Rimljanima 4,5). Opravdanje greπnika,
to jest pravednost pred Bogom i
Njegovim prijestoljem milosti dogaa
se samo vjerom, bez djela Zakona
(GalaÊanima 2,16).
Crkva je vjerovala da je kroz
stoljeÊa oËuvala ovo Evanelje i da je
bila njegov vjerni predstavnik. Mnogi
su pomislili da je Pavao zaboravio na
bît svoje poruke. Vrsta “neduæne
pravednosti kroz djela”7 preuzela je
krπÊanstvo i pretvorila apostolsko
propovijedanje milosti vjerom u
suptilnu radnu religiju. Pod utjecajem
sinagoga legalizma, uËenja grËkih
vrlina i rimske pravne misli,
greπnikovo osloboenje po milosti
zamijenjeno je neizostavnim “trudom”8
u kojem traæitelj spasenja nikad ne zna
je li uËinio dovoljno da bude dostojan
spasenja. Bilo je razoËaravajuÊih
glasova, ali oni su bili potpuno sami ili
su proπli nezapaæeno.
Tada je doπlo do veliËanstvenog
ponovnog otkrivanja apostolske
poruke reformacije πesnaestog stoljeÊa,
kako je Pavao izjavio: “Pravednik Êe
æivjeti od vjere.” (Rimljanima 1,17) Ta
je poruka ponovno poËela sjati, a
krπÊanstvo ju je joπ jednom ostvarilo:
“Jedina slava krπÊana je samo u Isusu
Kristu.”9
1 Ellen G. White, Sluæba lijeËenja, 78.2 Martin Luther, Luthers Schriften:
Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2003.), sv.
7, 25.3 Karl Barth, Church Dogmatics
(Edinburgh: T. & T. Clark, 2009.), sv. 4, 1, 211.4 Horst Pöhlmann, Abriss der Dogmatik
(Gütersloh: Gütersloher Verlag, 1975.), 185.5 Ellen G. White, Isusov æivot, 680.6 Rolf Luther, Neutestamentliches
Wörterbuch (Hamburg: Furche Verlag, 1963.),
95.
Za razmiπljanjei razgovor1. Kako je Evanelje
promijenilo vaπ æivot? ©to ste
postigli?
2. Kako moæemo razgovarati s
obrazovanim ljudima i pokazati
im da trebaju Evanelje?
3. Kakav iscjeliteljski uËinak ima
poruka opravdanja samo po
vjeri za naπu duπu?
4. ©to u Evanelju moæe privuÊi
mlade ili starije k vaænosti
krπÊanske vjere?
“Od njega sam nauËio poruku Evanelja.”
— Philipp Melanchthon
7 Barth, 523.8 Tertullian De poenitentia, 6.9 Martin Luther, Luthers Schriften:
Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2004.), sv.
13, 570.
8 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)
Ponedjeljak
Temelj naπegaspasenja
HANS HEINZ
Nauk o opravdanju samo
vjerom jest “svetiπte
reformacije”.1 Kad je
reformator Martin Luther
shvatio Ëudesno
obeÊanje da Êe greπnik biti opravdan
kroz povjerenje u Raspetog, bilo mu
je kao da je veÊ uπao u raj.
Borba duπeKao redovnik, sveÊenik i profesor
teologije, Martin Luther se godinama
borio s razumijevanjem Pavlove
reËenice: “U [Evanelju] se oËituje
pravednost Boæja” (Rimljanima 1,17).
Njegove su se misli danju i noÊu
bavile tim pojmom. Po vlastitim
rijeËima, mrzio je izraz “pravednost
Boæja” jer ju je shvaÊao filozofski,
prema nauËavanju crkvenih otaca i
skolastika, kao pravednost koju Bog
zahtijeva, πto greπnik ne moæe
zadovoljiti i time pada pod Boæju
osudu.
“Sveti Duh mi je otkrio Svetopismo u ovoj tvravi”
Godine 1545., godinu dana prije
njegove smrti, bivπi augustinski
redovnik i reformator ponovno se
osvrnuo na prekretnicu u svojem
æivotu, vjerovanju i postupanju. Taj je
preokret bio proboj u spoznaju da
“pravednost Boæja” nije zahtjev, nego
dar: pasivna pravednost koju Bog
pripisuje svima koji vjeruju u Krista.
Prema njegovim rijeËima, on je to
shvatio u sobi kule crnog samostana u
Wittenbergu: “Sveti Duh mi je otkrio
Sveto pismo u ovoj tvravi.”2
Biblijska pravednost“U svojoj me pravdi izbavi.”
(Psalam 31,2) VeÊ je u Starom zavjetu
Boæja pravednost pravednost koja πtedi
greπnika. Kad je Abraham primio
obeÊanje da Êe imati potomke
(Postanak 15,5), on nije bio
“nadljudski” tip, veÊ greπnik kao πto
smo svi mi. Ali, buduÊi da se
pouzdavao u Boæje obeÊanje, Bog ga
je smatrao pravednim (redak 6). To
znaËi da je Bog smatrao Abrahama
“pravednim” zbog njegove istinske
vjere. BuduÊi da “zli” u Bibliji ne
predstavljaju ateiste u danaπnjem
smislu rijeËi, veÊ opÊenito “greπnike”
(Psalam 1,1; Izreke 11,31), jednako
tako i “pravedan” nije “bezgreπan”,
nego “vjernik” (vidi Psalam 2,4). To je
pomoglo apostolu Pavlu da utvrdi da
su Ëak i pod Starim savezom ljudi bili
opravdani vjerom (Rimljanima 4,6-8), a
ne djelima. Onaj koji “opravdava”,
“proglaπava pravednim” ili “smatra da
je netko pravedan” jest sâm Bog:
“Gospod, naπa pravednost.” (Jeremija
23,6 — Varaædinska Biblija)
Dakle, pravda je u Bibliji vjerski,
a ne moralni ili politiËki pojam. Ljudi
koji slijede dræavne i vladine zakone i
koji poπtuju vladavinu zakona nisu
izuzetni u ovom svijetu. Ali osoba koja
tvrdi da je pravedna pred Bogom,
pada u sudbonosnu pogreπku, jer Ëak i
psalmist u Starom zavjetu zna da pred
Bogom “nitko æiv nije pravedan”
(Psalam 143,2).
Dakle, ako osoba æeli pred Boga
doÊi “pravedna”, treba joj Boæja
pravednost. Zbog toga psalmist kaæe:
“U svojoj me pravdi izbavi.” (Psalam
31,1; 71,2) Ta pravednost je
ponajprije otkupiteljska pravednost,
spasenje, a ne kaznena pravda.
U svjetlu Novog zavjeta to znaËi
da Bog koji preuzima krivnju i osudu
zlih cijeloga svijeta (Ivan 1,29), plaÊa
za tu krivnju u presudi koja uzima
æivot pravednog, bezgreπnog Sina na
kriæu. On moæe oprostiti
nepravednima, prihvatiti ih, proizvesti
u njima nov naËin razmiπljanja i novi
æivot, i dati im nadu za novi, pravedni
svijet (2. Petrova 3,13). Samo oni koji
odbacuju ovaj dar podleÊi Êe osudi za
svoju osobnu nepravdu (Hebrejima
10,29.30).
Nisu znali“Ne poznajuÊi Boæje pravednosti.”
(Rimljanima 10,3) starozavjetni proroci
su jasno pouËavali da ËovjeËanstvo
treba spasenje koje se ne moæe
ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 9
ostvariti pukom ljudskom vrlinom
(Izaija 64,5). Ljudsko spasenje
zahtijeva Boæju pravednost — kroz
Njegov oprost i milosrdno prihvaÊanje.
Ova istina nije bila jasna stoljeÊima
nakon zakljuËenja kanona Starog
zavjeta.
Tijekom tog razdoblja usmena
predaja namijenjena tumaËenju
biblijskih tekstova smatrat Êe se
jednakom otkrivenoj Boæjoj rijeËi.
Tako je Sveto pismo u savezu s
usmenom tradicijom postalo temelj
vjere. Zakon, ili Tora, bio je
nadopunjen mnogim uputama o tome
kako ga izvrπiti, od kojih su neke
upute Ëak i zamijenjene (Matej 15,1-6)
te promijenjene (Rimljanima 9,31.32).
Ono πto je bilo namijenjeno kao
“pouka za æivot” pretvorilo se u “naËin
spasenja”. Takva pogreπna predodæba
dovela je do vjerskog formalizma
(Matej 23,23), pa Ëak i vjerske drskosti
meu farizejima Isusovog vremena
(Luka 18,9-14).
Znanje o neizostavnoj potrebi
Boæje milosti nije u potpunosti
izgubljeno, kao πto to ilustrira
starozavjetni apokrif.3 No, sve viπe i
viπe naglasak je na vrijednosti vlastitih
djela, za koje se mislilo da mogu
okajati i iskupiti grijehe,4 kao i
zasluæiti zasluge pred Bogom.5
Cijeli æivot postao je “ropski
jaram”, a farizeji su se trudili “pokazati
svoju poboænost” i “svoju slavu”
vjerujuÊi da Êe njihova pravednost
posluæiti kao “putovnica za Nebo”.6
Izgubljeni ljudi i naπ ljubljeniBog
Isus je protumaËio ovaj nauk o
spasenju jasnim: “Ne.” On je odræavao
i poduËavao temeljno drukËiju sliku
Boga i ËovjeËanstva. Istraæio je narav
ËovjeËanstva mnogo dublje nego bilo
koji od Njegovih suvremenika. Netko
iz Ëijeg srca se pojavljuju “zle misli”
(Matej 15,19), u potpunosti ne moæe
Ëiniti dobra djela pred Bogom. To
zahtijeva korjenito obraÊenje i vjeru u
Evanelje (Marko 1,15). Ali Ëak i kad
je netko postao uËenik, treba potpuno
ovisiti o Bogu, jer smo pred Bogom
uvijek “praznih ruku” (Matej 5,3), a
ono πto radimo slijedeÊi Isusa ne daje
nikakve zasluge, veÊ je prirodni plod
postojanja Njegove prisutnosti (Luka
17,10).
Bog, naπ milosrdni Otac,
neprestano ljubi svoju izgubljenu
djecu; On uvijek opraπta pokajnicima i
rado ih prihvaÊa (Luka 15,20-24). Mi,
Njegovi uËenici, pozvani smo raditi.
Ali nagradu koju primamo za naπe
napore ne moæemo zahtijevati od
Njega ili Mu je naplatiti, jer nam On
uvijek daje viπe dobra nego πto
zasluæujemo (Matej 20,15). Nagrada
koju Bog daje nije neπto πto nam On
duguje, veÊ samo joπ jedan dar
Njegove dobrote.
Ono u Ëemu je Martin Luther
imao prednost nad svojim
protivnicima leæi u Ëinjenici da on nije
samo stekao to znanje, nego ga je i
doæivio. Kroz mnoge borbe sa sobom,
s teologijom svojega vremena i
njezinim zagovornicima, shvatio je ono
πto mora biti temeljno iskustvo
krπÊanina: “Pravednost znaËi poznavati
Krista.”7
1 Wilhelm Dantine, Die Gerechtmachung
des Gottlosen (Munich: Christian Kaiser Verlag,
1959.), 248.
Za razmiπljanjei razgovor1. Koja je razlika izmeu
popularnog razumijevanja
“pravednosti” i onoga πto Biblija
naziva “Boæjom pravednoπÊu”?
2. Po Ëemu je Boæja pravednost
vaænija od pravednosti svijeta?
Kako to moæemo objasniti
naπim i mlaim i starijim
suvremenicima?
3. Kako se Isusovo
razumijevanje Boga i
ËovjeËanstva razlikovalo od
razumijevanja Njegovih
tadaπnjih suvremenika o Njemu,
i kako od razumijevanja naπeg
doba?
“Odjednom sam osjetio da sam se ponovno rodio
i kroz otvorena vrata uπao u sâm raj.”
— Martin Luther
2 Martin Luther, Tischreden, 3, 3232c.3 Baruh 2,19.27.4 Tobija 12,9.5 H. L. Strack i P. Billerbeck, Kommentar
zum Neuen Testament aus Talmud und
Midrasch (Munich: Beck, 1961.), sv. 4/1, 491.6 Ellen G. White, Isusov æivot,
152.153.503.504.333.334.243.244.7 Martin Luther, Luthers Schriften:
Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2005), sv.
31/2, 439.
10 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)
Utorak
Kako æive ljudiopravdani vjerom?
HANS HEINZ
Samo vjera opravdava, ali ona
ne ostaje sama. PrateÊi
hrabro svjedoËanstvo Martina
Luthera kralju, prinËevima i
teolozima, 18. travnja 1521.
godine, tijekom kojeg je odbio
odustati od svakog svojeg stava,
kraljevski πpanjolski pratitelj je
povikao: “U vatru s njim!”
Luther je podignuo svoje ruke i
zaplakao: “VeÊ sam proπao kroz nju,
veÊ sam proπao kroz nju.”
Kako izgleda pravednost povjeri
“Gle, nasta novo sve!” (2.
KorinÊanima 5,17).1 Ovaj dramatiËan
dogaaj u povijesti Reformacije pruæa
æivopisan prikaz πto pravednost po
vjeri zapravo jest. Premda Luther nije
bio osloboen optuæbe, hrabro je
stajao pred sudom. Prije nego πto
zasjedne Boæji sud, moæemo takoer
Ëvrsto stajati i biti osloboeni zbog
Kristovog spasenja. Vjerom smo veÊ
proπli kroz naπ osobni sud i “preπli
smo iz smrti u æivot” (Ivan 5,24).
Postoji velika razlika izmeu
ljudskog suda i Boæjeg suda: ljudski
sudac moæe samo osloboditi, ali
boæanski Sudac je sposoban ponovno
stvoriti. Boæje osloboenje je kreativni
sud koji pretvara tjelesnu i greπnu
osobu u duhovnu osobu: vjernici
postaju ono πto veÊ jesu! Opravdani
sada zapravo veÊ tako i æive. I jedan i
drugi sud zajedno je za reformatora
znaËio “opravdanje u svojem punom
smislu”.2
Danas govorimo o “opravdanju”
(opraπtanju grijeha) i “posveÊenju”
(pobjedi nad grijehom). Ellen G. White
kaæe da æivot krπÊanina treba biti æivot
“vjere, pobjede i radosti u Bogu”.3
Novi æivot poËinje Ëudesno.4
Vjerom prihvaÊamo Isusa i
podvrgavamo se nebeskoj vladavini.
Krist i Sveti Duh nadahnjuju u nama
æivahni i dinamiËni duhovni æivot. Taj
je æivot plod i svjedoËanstvo spasenja
koje smo primili. To je za Boæju slavu
i za dobro drugih, jer je vjera, kao πto
reformator kaæe, “boæanski rad u nama
koji preobraæava i omoguÊuje da se
nanovo rodimo od Boga (Ivan 1,13)”.
“Vjera ubija starog Adama i
mijenja naπe srce, hrabrost, um i sve
snage, donoseÊi uz to i Svetoga Duha.
Postoji neπto æivahno, radosno,
aktivno, moÊno u vezi s vjerom, πto
Ëini da ona ne moæe odustati stalno
Ëiniti dobro. Ona ne pita treba li Ëiniti
dobra djela, jer prije nego πto se pita,
vjera je veÊ to uËinila i nastavlja
Ëiniti.”5
Hod koji proslavlja Boga“Da bismo… i mi æivjeli novim
æivotom” (Rimljanima 6,4), iako je ta
novost æivota doista posljedica
spasenja dobivenog vjerom, ipak je
potrebno da krπÊanski æivot bude
vjerodostojan. U svojem djelovanju
spasenja Bog nastoji ne samo dati
oprost, nego i promjenu æivota.
BuduÊi da smo opravdani pred
Bogom, dogaa se trenutak kad
vjerujemo u Isusa i postajemo
pravedni u naπem æivotu; to je
postupak koji se nastavlja kroz cijeli
naπ æivot. Taj postupak zapoËinje
Kristovu vladavinu u æivotu vjernika.
Ta Kristova vladavina, kako kaæe
Luther, predstavlja “poËetak novog
stvaranja”.6 Nakon πto su vjernici
pravno opravdani, Krist kroz Svetoga
Duha pokreÊe u njima svakodnevni
poboæni, posveÊeni æivot.
Bog surauje s greπnicima poput
“dobrog Samarijanca” koji je spasio
æivot nevoljnog Ëovjeka nakon πto su
ga opljaËkali i izranili. BuduÊi da
Samarijanac nije oklijevao pomoÊi
Æidovu, Bog se ne stidi pokazati
ljubavi prema onima koji æive daleko
od Njega (Rimljanima 5,8). Njegova je
krajnja namjera da ih spasi (redak 10).
I kao πto je Samarijanac uËinio sve, i
platio ono πto je bilo potrebno za
ozdravljenje ranjenika, tako je “Bog u
Kristu” uËinio i platio sve, tako da se
moæemo pomiriti s Njim i postati novo
u Njemu (vidi 2. KorinÊanima
5,17.19.21).
Ali baπ kao πto je ærtvi trebalo
vremena da se lijeËi, tako je i s
greπnicima. Potreban im je rast (2.
ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 11
Petrova 3,18). »ak i ako je primljen
oprost i ako je novi æivot veÊ
zapoËeo, u greπniku i oko njega joπ
uvijek ima grijeha (Rimljanima 7,17; 1.
Ivanova 5,19).
Djelovanjem Svetoga Duha grijeh
viπe ne vlada u æivotima krπÊana.
Grijeh je, zapravo, prije vladao u
njihovom æivotu (GalaÊanima 5,16).
Ipak, vjernici nisu osloboeni od bitke
s grijehom (redak 13). Pozvani smo na
pobjedu u ovoj bitci (1. Ivanova 2,1),
i utjeπiti se znajuÊi da Boæji oprost nije
jednokratan dogaaj, nego da se stalno
pruæa onima koji se pokaju (Hebrejima
7,25).
Luther je jasno opisao ovu
napetost izmeu pravednosti pred
Bogom i borbe s grijehom u svijetu.
Rast posveÊenja je postupan, ali Êe
biti dovrπen tek onda kada se
“ljubljeni dan prosuivanja” javi: “Ovaj
æivot ne znaËi biti poboæan, nego
postati poboæan, ne biti zdrav, nego
postati zdrav; ne biti, nego postati, ali
vjeæbom. Joπ nismo tamo, ali stiæemo
tamo. Nije sve reËeno i uËinjeno, ali je
u tijeku i u pokretu. To nije kraj, ali
to je put.”7 Boæja je volja da “se iz
dana u dan sve viπe posveÊujemo”.8
SliËne misli mogu se naÊi u
spisima Ellen G. White: PosveÊenje je
“djelo ... cijeloga æivota”, doæivotno
iskustvo. Borba s grijehom je
“svakodnevni rad”, a vjera daje
pobjedu, iako naπa borba ne prestaje
sve dok smo æivi na Zemlji.9
Ljubav poznata po djelovanju“Vjera djeluje kroz ljubav.”
(GalaÊanima 5,6) Potvrujemo i da
pravednost koju Bog izjavi i novost
æivota u kojem æivimo ovise o vjeri u
Krista. Za apostola Pavla ta se vjera
pokazuje u ljubavi, a ljubav se
pokazuje u djelu.
Da bismo razumjeli πto vjernici
primaju u daru opravdanja i
posveÊenja, Ëin opravdanja se ponekad
usporeuje s novËanicom od stotinu
kuna koju je otac dao svojem sinu. Sin
ne smije zadræati novËanicu za sebe.
Trebao bi je mijenjati na manje
novËanice kako bi Ëinio dobro s
primljenim darom. To je posveÊenje
ili, kako je Luther napisao: “Tada, iz
zahvalnosti prema jednom takvom Ocu
koji me je preplavio tim
neprocjenjivim bogatstvom, zaπto ne
bih slobodno, veselo i sa svim svojim
srcem i dobrovoljnim æarom uËinio
sve πto znam da Êe Mu biti ugodno i
prihvatljivo u Njegovim oËima? Stoga
Êu sebe, kao svojevrsni Krist, dati
bliænjemu, kao πto se Krist darovao
meni. I neÊu uËiniti niπta u ovom
æivotu, osim ono πto vidim da Êe biti
potrebno, korisno i zdravo za
bliænjega, jer po vjeri obilujem u
svemu dobrom u Kristu.”10
1 Varaædinska Biblija.2 Paul Althaus, Theologie Martin Luthers
(Gütersloh: Gütersloher Verlag, 1975.), str. 205.3 Ellen G. White, Velika borba, 378.4 Martin Luther, Luthers Schriften:
Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2006), sv.
39/1, 98.5 Navod iz Heinrich Bornkamm, Luthers
Vorreden zur Bibel (Frankfurt am Main: Insel
Verlag, 1983.), 182.6 Luther, 83.
Za razmiπljanjei razgovor1. Kakav dar nam daje Bog kroz
opravdanje i posveÊenje?
2. Kako se posveÊenje odnosi
na bezgreπnost?
3. ©to znaËi posveÊenje u
krπÊaninovom svakodnevnom
æivotu?
4. PosveÊenje ne stvara
spasenje, veÊ je to njegovo
prijeko potrebno svjedoËanstvo.
7 Martin Luther, Luthers Schriften:
Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2003.), sv.
7, 337.8 Martin Luther, Luthers Schriften:
Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2006.), sv.
40/2, 355.9 Ellen G. White, Djela apostolska, 353 i
Velika borba, 377.378.10 First Principles of the Reformation or
The 95 Theses and the Three Primary Works of
Dr. Martin Luther, ur. Henry Wace i C. A.
Buchheim (London: John Murray, 1883.), 127.
KrπÊanski æivot je æivot “vjere, pobjede
i radosti u Bogu”. — Ellen G. White
12 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)
Srijeda
Boæje zapovijedi —“hod u cipelamaljubavi”
HANS HEINZ
KrπÊanski svijet uoËi
reformacije bio je svijet
obuzet snaænom
religioznoπÊu. VeÊina
ljudi je to vrijeme bila
poboæna i vjerna Crkvi. Ali, njihova se
poboænost uglavnom utemeljila na
zabludama. To priznaje Ëak i
rimokatoliËka historiografija: “Molitva,
æivot i uËenja bili su daleko od
Svetoga pisma i apostolskog ideala.”1
Vjerski æivot je Ëesto je bio
obiljeæen formalizmom i navikom. U
Kölnu, u NjemaËkoj, sluæeno je stotine
misa svakog dana, ali narodu nije bilo
ponueno niti jedno molitveno
bogosluæje koje bi mu bilo razumljivo,
niti je bilo pouËljivih uputa za mlade.
Ljudi su se povlaËili u samostane kako
bi pronaπli svjetovnu i duhovnu
sigurnost. NjemaËka je tada imala oko
dvadeset milijuna stanovnika, od kojih
je bilo jedan i pol milijun sveÊenika i
redovnika.
Vjernike se nije ohrabrivalo da
Ëitaju Sveto pismo, nego da
poduzimaju naporna hodoËaπÊa
(primjerice, kako bi vidjeli “svetu
Kristovu koπulju” u Trèvesu u
NjemaËkoj), ili da se dive brojnim
zbirkama relikvija. Frederick Mudri
Saski, kralj koji je vladao podruËjem u
kojem je æivio Luther, posjedovao je
zbirku u kojoj je imao viπe od 19.000
relikvija,2 koje su obuhvaÊale “sijeno iz
Isusovih jaslica”, “granËicu iz goruÊeg
grma” i “nekoliko kapi mlijeka iz grudi
majke Marije”. Vjerodostojnost tih
predmeta nikad nije bila ispitana niti
je iπta od toga dokazano.
Bitka protiv oproπtajnicaIsusova molba da Ëinimo “dobra
djela” (Matej 5,16) iskrivljena je na
naËin sasvim stran Evanelju. Kad je
Isus ljudima oprostio njihove grijehe
(Marko 2,15), nije ih optereÊivao
daljnjom kaznom, veÊ ih je otpustio u
miru.
Ali srednjovjekovni teolozi
okrenuli su Isusovu milost u sloæen
pravni i djelima usmjereni sustav.
TumaËilo se da se pri priznanju moæe
dobiti otpust krivnje od sveÊenika, ali
je tada pokajnik joπ trebao osigurati
djela da bi nadoknadio za taj grijeh.
SreÊom, bilo je moguÊe osloboenje
od takvih pokorniËkih djela. Slijedom
toga, razvijen je nauk o oprostu od
vremenskih grijeha. PoËevπi od
srednjeg vijeka, takvi su se oprosti
mogli kupiti za mrtve koji su
(navodno) bili u Ëistiliπtu. UnatoË
prestanku prodaje oproπtajnica nakon
reformacije, rimokatoliËki nauk o
oprostu joπ uvijek postoji.3
Reformacija je nastala upravo
zbog borbe protiv neispravnosti
uvoenja i primjene pokora i prodaje
oprosta. U to doba pape su trebali
financirati ondaπnju izgradnju katedrale
Svetog Petra u Rimu, u Vatikanu, pa
su promicali prodaju oprosta.
“Sramotno trgovanje novcem”4 poËelo
se πiriti, piπe rimokatoliËki povjesniËar
Joseph Lortz. Jedan od najistaknutijih
propovjednika oprosta oproπtajnicama
bio je dominikanski sveÊenik Johann
Tetzel, koji je obeÊao vjernicima: “»im
zlato u kovËegu zazvoni, spaπena duπa
ide u Nebo.”5
To je izazvalo ljutnju mladog
teologa, profesora Martina Luthera u
Wittenbergu. U pismu nadbiskupu
Albrechtu u Mainzu prosvjedovao je
zbog ovog izvrtanja krπÊanskog nauka:
“Krist nije nigdje zapovjedio
propovijedanje s prodajom
oproπtajnica, veÊ je sasvim stavio
naglasak na propovijedanje Evanelja.”6
Na temelju razgovora s dobrim
prijateljem Philippom Melanchthonom,
Luther je ovo napisao 31. listopada
1517. i prikovao 95 teza o oprostima i
djelima pokore na vrata crkve u
Wittenbergu u NjemaËkoj. Prva teza
pogodila je cilj i odjeknula kao bomba:
djela ne mogu biti zamjena za kaznu
za grijeh; pokajanje je stalni naËin
krπÊanskog æivota: “Kad je naπ
Gospodin i UËitelj Isus Krist rekao:
‘Pokajte se’, to znaËi da cijeli
vjernikov æivot treba biti pokajanje.”7
ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 13
“Dræite zapovijedi!”U studiji “Rasprava o dobrim
djelima” (napisanoj 1520.), reformator
je iznio ono πto bi trebalo biti
krπÊaninovo namjeravano djelo. Dobra
djela su samo ona koja Bog zahtijeva,
a ne ona koja ljudi traæe. Ako netko
æeli znati πto su ta djela, treba sluπati
Krista koji govori bogatom mladom
knezu: “Ako æeliπ uÊi u æivot, dræi
zapovijedi.” (Matej 19,17)
Ove su zapovijedi Deset
zapovijedi, a ne crkveni kanoni ili
tradicije. Da bismo dræali te zapovijedi,
potrebna je Boæja vjera koja pruæa
potrebnu moÊ. Bez Krista su djela
mrtva.8 Bez djela kao posljedice, vjera
je samo pojava vjere: “Uskladite vjeru i
dobra djela, tako da zbroj cijelog
krπÊanskog æivota bude sadræan u
oba.”9 Dobra djela su “znak i peËat”
da je vjera istinita.10 Vjera se oËituje u
ljubavi a ljubav u vrπenju zapovijedi.11
Dakle, krπÊani æive “pod
zakonom, ali bez zakona”.12 “Bez
zakona”, jer vjernici u Kristu ne mogu
biti osueni Zakonom; “pod
zakonom”, jer Zakon ostaje vaæeÊi Ëak
i za novoroene krπÊane. “Zakon,
uistinu, sluæi toËnoj spoznaji grijeha.”
(Rimljanima 3,20) Preusmjeravanje
sebe prema Boæjoj volji prosvijetljeno
je i pokrenuto Svetim Duhom
(Rimljanima 8,4; Hebrejima 8,10).
Ellen G. White isto tako piπe da
Zakon doista ne moæe spasiti, ali kad
ga Bog utisne u srce, krπÊanin bi ga
trebao i mogao ispuniti.13
Dok se borio s antinominalistima
ili protivnicima Zakona iz svojih
redova, reformator je æalio πto Êe se
mnogi njegovi sljedbenici upuπtati
samo u “slatko Evanelje” (jeftinu
milost), gdje je opravdanje grijeha
vaænije od opravdanja greπnika. Æalio
je πto Êe doÊi vrijeme kad Êe ljudi
æivjeti po vlastitom nahoenju i
govoriti da nema Boga.14
Bog je pozvao adventiste da
upozoravaju na ovu opasnost i mole
se za vjernost Boæjim zapovijedima.
14 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)
Za razmiπljanjei razgovor1. Zaπto je krπÊanima vaæno
poznavati pravilo njihovog
ponaπanja?
2. Kakvo znaËenje imaju Boæje
zapovijedi u naπem æivotu?
Kako doæivljavamo “slobodu bez
zakona” i “slobodu pod
zakonom”?
3. »ega se Luther veÊ bojao u
svoje vrijeme? Jesu li njegova
predvianja postala istinita?
Koja je svrha postojanja
adventnog naroda za naπe
vrijeme?
On nam je dao posebnu poruku,
poruku obnove za vraÊanje, oËuvanje i
izvrπenje Boæjeg zakona. Ellen G.
White je to opisala kao “posljednju
poruku upozorenja svijetu”.
KrπÊanin æivi “pod zakonom, ali
bez osude zakona”.15
1 Joseph Lortz i Erwin Iserloh, Kleine
Reformationsgeschichte (Freiburg im Breisgau:
Herder, 1969.), 25.2 Roland Bainton, Martin Luther, 4. izd.
(Göttingen: Vandenhoeck & Ruprecht, 1962.),
54,55.3 Katechismus der katolischen Kirche
(München: 1993.), § 1494—1498.4 Lortz i Iserloh, 41.5 Martin Luther, 27th thesis, quoted from
Ingetraut Ludolphy, Die 95 Thesen Martin
Luthers (Berlin: Evangelische Verlagsanstalt,
1976.), 23.6 Martin Luther, Luthers Schriften: Weimar
Edition, Briefe (Stuttgart: Metzler, 2002.), sv. 1,
111.
7 Ludolphy, 20.8 Martin Luther, Luthers Schriften: Weimar
Edition (Stuttgart: Metzler, 2003.), sv. 6,
204,205. Naæalost, Luther se sâm vraÊao
crkvenoj tradiciji kad je mislio da je u Deset
zapovijedi otkrio dijelove koji su ovisni o
vremenu u kojem su nastali, opisujuÊi subotu
kao æidovsku, iako je ustanovljena u redoslijedu
stvaranja (Postanak 2,2.3). Istodobno je morao
priznati da je πtovanje nedjelje i njezino
podrijetlo plod crkvene tradicije. (Der große
Katechismus [Munich: Siebenstern, 1964.],
37,38)9 Martin Luther, Luthers Schriften: Weimar
Edition (Stuttgart: Metzler, 2003.), sv. 12, 289.10 Isto, sv. 10/3, 225,226.11 Heinrich Bornkamm, LUuthers Vorreden
zur Bibel (Frankfurt/Main: Insel Verlag, 1983.)
179.12 Martin Luther, Luthers Schriften:
Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2006.), sv.
39/1, 433.13 Ellen G. White, Patrijarsi i proroci,
306.14 Martin Luther, Luthers Schriften:
Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2003.), sv.
11/2, 117.15 Ellen G. White, Evangelism, 225.
DarmolitvenogtjednaNa kraju ovog molitvenog tjedna
svatko od nas ima priliku priloæiti
poseban dar kojim æelimo izraziti
zahvalnost Bogu jer smo kroz ova
πtiva doæivjeli prisnije zajedniπtvo s
Njim i primili Njegove blagoslove.
Pozivamo vas da priloæite dar
molitvenog tjedna prema dubini
vaπeg molitvenog iskustva. Neka dobri
Bog blagoslovi svakoga tko na srcu
nosi teret objavljivanja Njegove
Radosne vijesti ljudima u svojem
okruæju i po cijelom vijetu!
“BraÊo i sestre, uloæite svoj novac u osnivanje krπÊanskih misija iz kojih Êe svi-jetliti svjetlo istine koje privlaËi ljude k Bogu. Kad jedna istinski obraÊena duπapostane Boæji suradnik, ona Êe zadobiti druge za Spasitelja.” (Ellen G. White,
Testimonies for the Church, sv. 9, str. 58)
“Svaki novËiÊ koji moæete uπtedjeti, uloæite u nebesku banku.” (Ellen G. White,
Testimonies for the Church, sv. 5, str. 733)
ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 15
»etvrtak
Opravdanjevjerom danas
HANS HEINZ
Kad god se krπÊani
podsjeÊaju na biblijski
nauk o opravdanju samo
vjerom, ljudi doæivljavaju
buenje, oæivljavanje i
reformaciju. To je bio sluËaj kad se
Martin Luther vratio apostolu Pavlu
(“Pavao, moj Pavao”), preko crkvene
tradicije koja je trajala veÊ viπe od
tisuÊu godina, i s ovom “vrhunskom
tezom”2 pokrenuo reformaciju
πesnaestog stoljeÊa.
Dana 24. svibnja 1738. godine,
nakon πto je John Wesley u ulici
Aldersgate u Londonu sluπao Lutherov
predgovor u Poslanicu Rimljanima,
zapoËeo je revitalizirajuÊi pokret u
Engleskoj, koji je postao “vladajuÊe
razdoblje engleske povijesti”.2
To je takoer bio sluËaj kad je
1888. godine na Generalnoj
konferenciji u Minneapolisu zapoËelo
novo kristocentriËno poglavlje
adventistiËke crkvene povijesti
razmatranjem Kristove pravednosti.
Kao plod toga zaokreta napisane su
mnoge knjige Ellen G. White
usmjerene na Krista: Put Kristu, Misli
s Gore blaæenstava, Isusove
usporedbe i Isusov æivot.
S druge strane, vremena u kojima
su se krπÊani usredotoËavali na vlastita
postignuÊa i zasluge uvijek su bila
razdoblja pada. VeÊ u drugom stoljeÊu
nove ere, Pavlovo usredotoËenje na
pravednost samo vjerom viπe nije
dobro shvaÊeno. Tijekom srednjeg
vijeka njegovi sljedbenici su bili
manjina, a uoËi reformacije vladalo je
miπljenje da “ako Ëovjek Ëini ono πto
je u vlastitoj moÊi, Bog Êe dodati
svoju milost”. Ova je reËenica
zaprepastila Luthera i potaknula ga da
u svojem predavanju o Poslanici
Rimljanima uzvikne: “Oh, vi ludi!”3
Opravdanje greπnika iliopravdanje Boga?
Ako se uzmu u obzir ove
okolnosti u kontekstu sadaπnjeg
vjerskog æivota, Ëini se da su danas
malo znaËajne. U suvremenoj teologiji
nauk o opravdanju ima samo
podreenu ulogu. On se smatra
vremenski ograniËenom polemikom
protiv æidovskog legalizma tijekom
apostolskih vremena. Uostalom,
pojavljuje se samo u dvije Pavlove
poslanice, i stoga je samo od
“drugorazredne vaænosti” za krπÊanski
nauk o otkupljenju. To je nauk u
nestajanju jer, tako je reËeno,
povijesne okolnosti za koje je
oblikovan nemaju vaænost za danaπnje
vrijeme.
Iznimka od trenutnog nedostatka
zanimanja zabiljeæena je samo u
podruËju ekumenske crkvene politike,
gdje je ZajedniËka deklaracija iz 1999.
godine izmeu Papinskog vijeÊa za
promicanje krπÊanskog jedinstva i
Luteranskog svjetskog saveza traæila
“naËelni konsenzus” ili dogovor svih o
nauku opravdanja, koji je papa
Benedikt XVI. ocijenio “prekretnicom
na putu prema krπÊanskom jedinstvu”.4
Ipak, od tog je vremena doπlo do vrlo
slabog odjeka u vezi s tom
deklaracijom, jer prema miπljenju
mnogih komentatora, govori se samo
sliËnim rijeËima, πto uvjetuje da se
sudionici razumiju drukËije.
KonaËno, veÊina ljudi, najËeπÊe
posvjetovljenih, viπe ne traæi
“milosrdnog Boga”, kao πto je to Ëinio
Luther, veÊ pita: Postoji li doista taj
Bog? Ako postoji, onda bi trebao
opravdati sebe za sve patnje i zlo na
svijetu!
Naravno, veÊina svjetovnih ljudi
nisu agresivni ateisti. PrevladavajuÊe
stajaliπte meu njima je “praktiËni
ateizam”, pri Ëemu se ne bore protiv
Boga, veÊ Ga jednostavno zanemaruju
jer bez Njega æive dobro.
Izazov upuÊen namaKako krπÊani mogu pristupiti
takvim ljudima i podiÊi svijest o
Evanelju? VeÊina ne zna πto je
grijeh, a kamoli da je to prije svega
prekrπaj protiv Boga (Psalam 51,5-11).
Oni takoer ne znaju kako se grijeh
moæe oprostiti (1. Ivanova 2,2), a taj
dio ispunjenog æivota sastoji se od
mira (Rimljanima 5,1) i nade (Titu
2,11-14) koji se ne mogu naÊi u
ovom svijetu.
16 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)
Iako ljudi nemaju prostora za
Boga, oni pate od krivnje na
vodoravnoj razini: meuljudski sukobi,
druπtvena i politiËka nepravda, ratovi
meu narodima i uniπtavanje prirode
— to je sâm temelj ljudskog postojanja.
KrπÊansko i adventistiËko
propovijedanje moæe se povezati s
ovom samosvjesnoπÊu ljudi na
nekoliko naËina:
Prepoznajemo da je otuenje
meu nama i u naπem okruæenju
otuenje od Darovatelja æivota i
Stvoritelja. Apostolov je zakljuËak
jasan: “Nema razumna; nema nikoga
koji traæi Boga. Svi su zastranili.”
(Rimljanima 3,11.12)
Naπe iskustvo svjedoËi o istinitosti
tvrdnje Svetog pisma: “Moæe li
Etiopljanin promijeniti koæu svoju? Ili
leopard krzno svoje? A vi, moæete li
Ëiniti dobro, navikli da zlo Ëinite?”
(Jeremija 13,23)
Problem leæi ne toliko u
okolnostima, nego u samom
ËovjeËanstvu koje se ne moæe
obuzdati i pronaÊi rjeπenje za ovaj
svijet. Kao πto Isus kaæe: “Jer iz srca
dolaze zle misli” (Matej 15,19), i Pavao
tvrdi da smo “prodani u ropstvo”
(Rimljanima 7,14). Grijeh (u jednini,
kao uvjet) se konaËno okreÊe od Boga
prema stvorenju: mislimo da moæemo
vladati svojim æivotom. Ovaj stav
dovodi do grijeha (mnoæina, djela
grijeha).
©to onda trebamo uËiniti?Jedino rjeπenje za ovu nedoumicu
moæe se naÊi u Isusu iz Nazareta,
potpunom »ovjeku, Ëiji æivot, smrt i
uskrsnuÊe jamËe sadaπnje i buduÊe
spasenje. On je put do Boga Oca jer
je, kao Boæji Sin, “otkrivenje Boæje”
(vidi Ivan 14,6.9).
Ako smo iskreni, prepoznajemo
da je ljudska teænja za postizanjem
“hrabrog novog svijeta” doista
neostvariva. UnatoË velikom
tehnoloπkom napretku — nuklearna
energija, istraæivanje svemira, digitalno
podruËje bitova i bajtova — taj novi
“savrπeni svijet” ostaje nedostiæan.
Greπnici ne mogu stvoriti neπto bez
grijeha! “Novu zemlju, gdje prebiva
pravednost” (2. Petrova 3,13) moæe
obeÊati i dati samo Bog. Tada se
Kristovi sljedbenici mogu nadati i
oËekivati.
Za razmiπljanjei razgovor1. Zaπto ljudi oko nas tako malo
cijene nauk o opravdanju
greπnika?
2. Zaπto Crkva adventista
sedmog dana treba doæivjeti
oæivljavanje? Kakav je naπ
zadatak u ovim vremenima?
3. ©to vam daje povjerenje i
nadu u svijet koji vjeruje da se
moæe spasiti, ali se nalazi na
rubu bezdana?
Sve to pretvara krπÊanski nauk o
spasenju u bezvremenu i neizostavnu
moguÊnost za naπe bespomoÊne i
beznadne bliænje. AdventistiËki krπÊani
su pozvani propovijedati ovu poruku
za naπe vrijeme ovome svijetu: Samo
“u Kristu” moæemo postiÊi mir s
Bogom i jedni s drugima; samo
Njegova ljubav daje smisao æivotu i
nadu u svijet u kojem vlada pravda!
Kao πto je Ellen G. White napisala:
“Od svih krπÊana koji vjeruju,
adventisti sedmoga dana trebali bi biti
najistaknutiji u uzdizanju Krista pred
svijetom.”5
ZakljuËimoJedino rjeπenje za ovu nedoumicu
moæe se naÊi u Isusu iz Nazareta,
“potpunom »ovjeku”, Ëiji æivot, smrt i
uskrsnuÊe jamËe sadaπnje i buduÊe
spasenje.
1 Martin Luther, Luthers Schriften:
Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2004.), sv.
21, 219.2 William Lecky, navod u Julius Roessle,
Johannes Wesley, 2. izd. (Giessen: Brunnen,
1954.), 24.3 Martin Luther, Luthers Schriften: Weimar
Edition (Stuttgart: Metzler, 2007.), sv. 56, 274.4 ideaSpektrum 46 (studeni 2005.), 12.5 Ellen G. White, Evangelism, str. 188.
Gdje se u svakodnevnom æivotu vidi
uËinak teologije?
ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 17
Petak
Ljeto koje nikadneÊe proÊi
HANS HEINZ
Reformacija πesnaestog
stoljeÊa jedan je od velikih
dogaaja u ljudskoj
povijesti. Za povjesniËare
je to epohalna podjela
izmeu srednjovjekovnog i
suvremenog doba. Za vjerujuÊe
protestante (ukljuËujuÊi adventiste) to
je boæansko djelovanje. KrπÊanstvo je
trebalo uskladiti s naukom, æivljenjem
i mjerilom biblijske RijeËi, a ne s
ljudskim obiËajima. To je bît ovog
golemog vjerskog preokreta kojim je
zavrπio “mraËni srednji vijek”. Kao πto
je Ellen G. White napisala:
“[Protestantizam] postavlja naËelo da
se svako ljudsko uËenje treba podËiniti
Boæjoj rijeËi.”1
“Jedva Ëekam da doe tajposljednji Dan!”2
Ovo vaæno naËelo uËinilo je
Martina Luthera ne samo
reformatorom u vezi s pitanjem kako
se osoba opravdava pred Bogom, veÊ i
u vezi s obnovom ranokrπÊanskog
stava prema posljednjem Danu
(drugom Kristovom dolasku).3
Srednjovjekovni krπÊani vjerovali
su u drugi Kristov dolazak, ali ovo
obeÊanje bilo je prije svega tema
straha i uæasa. Bez jamstva spasenja,
kraj se pojavljuje kao “dan osvete i
uæasa”, napisao je srednjovjekovni
franjevaËki redovnik Tomas od
Celanoa, kad “Sudac dolazi do stroge
mjere pravde”. No, Luther je na
temelju svojeg prouËavanja Biblije
donio ranu krπÊansku radost u
oËekivanje kraja, jer je shvatio da je
krπÊanska nada “bolja nada”
(Hebrejima 7,19), “æiva nada” (1.
Petrova 1,3), i stoga “blaæena nada”
(Titu 2,13).
Jednostavno se moæe razumjeti
strastvena Ëeænja za osloboenjem u
Kristu, koju je reformator iskusio u
svojem hodu vjerom. ©to je Luther
bivao stariji, to je jaËe bivalo i
oËekivanje osloboenja. ObeÊanje
Kristovog povratka bilo je za njega
“slatka i vesela propovijed”. Kad taj
dan ne bi doπao, kaæe reformator,
bolje da se nisam niti rodio. Dakle,
razumljivo je da je imao samo jednu
æelju prema Bogu tijekom borbi i
æalosti svojega æivota: “ObeÊao si taj
dan i naπe otkupljenje od svega zla.
Zato neka doe taj trenutak, ako to
treba biti; i zaustavi svu naπu bijedu.”4
“Imati ... ali ne joπ”KrπÊaninov æivot u ovom svijetu,
izjavio je Luther, æivot je nabijen
napetostima. Stanje vjernika je “imati”,
a istodobno “joπ uvijek nemati”, dakle
“bit Êe”, ali “joπ nije”. KrπÊani veÊ
imaju spasenje vjerom, ali ono joπ
uvijek nije konaËno ostvareno; oni su
veÊ pravedni pred Bogom, ali joπ
uvijek æive u rascjepkanom svijetu koji
se odvaja od Boga. S obzirom na
biblijsko naËelo “bit Êe”, ali “joπ nije”,
moæemo razumjeti strast i Ëeænju s
kojom Luther oËekuje dan Kristovog
povratka. Jer mi koji imamo sigurnost
dara spasenja utemeljenog na
vjerodostojnoj vjeri u Boga — sve dok
ostanemo u Njemu — teæimo za tim
danom sa æarkom æeljom i dubokom
radoπÊu, kad Êe se osobno otkupljenje
pretvoriti u otkupljenje svih stvorenja.
Kao πto je Luther rekao: “Pomozi,
dragi Gospodine Boæe, da
blagoslovljeni dan Tvoje svete
buduÊnosti doe πto prije.”5
Znakovi vremena — “slatka ivedra propovijed”
Nada u Kristov povratak postala
je sve snaænija s reformatorovom
æivotnom dobi, jer se Ëesto osjeÊao
bespomoÊnim u suoËavanju s
ËovjeËanstvom i svijetom. Postalo mu
je jasno da ni knezovi ni pape ne
mogu rijeπiti probleme ËovjeËanstva:
“Ovaj svijet je avolsko dijete. … Ne
moæeπ mu pomoÊi niti ga pouËiti.” I:
“Nikakvo propovijedanje, vikanje,
upozoravanje, prijetnja ili molitva” viπe
ne mogu pomoÊi. To je “vraæja
konoba”, “izokrenutih Deset
zapovijedi” njegova su oznaka, pa je
stoga i ostao “πpilja lopova”.
Samo Kristov dolazak moæe
pomoÊi, jer se u svijetu krπÊani
18 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)
“okruæuju mnoπtvom avola”. Papa i
kraljevi imaju svoju nadu u politici, a
ljudi smatraju da su oni njihovi
“spasitelji”. No, Luther je upozorio da
Êe Ëekati “pravog Spasitelja” koji je
dao sigurno obeÊanje o svojem
povratku.
Kako bi ojaËao svoju Crkvu u
ovom oËekivanju, Krist je ukazao na
“znake vremena”, ukljuËujuÊi prirodne
katastrofe i ratove. NajoËitiji znak za
Luthera bile su glavne opasnosti
njegovog vremena, koje su i danas
aktualne: propadanje vjere unutar
krπÊanstva i sukob izmeu islama i
krπÊanstva.
S velikom zabrinutoπÊu Luther je
promatrao otklizavanje papinske crkve
od Evanelja i valove islamske najezde
koja je veÊ preplavila jugoistoËnu
Europu, a 1529. godine je Ëak doπla
pred vrata BeËa. No, vrlo jasan znak
dolazeÊeg Suda vidio je i u
nezahvalnosti sljedbenika reformacije
za svjetlost koju su primili: “Æelim
proricati protiv NjemaËke, ne prema
zvijezdama, nego prema teologiji;
navjeπÊujem protiv nje Boæji gnjev.
… Samo se molimo, a Boga i
Njegovu rijeË ne prezirimo!”6
Prema Lutheru, svi znakovi se
javljaju kako bi potaknuli vjernike i
osudili nevjernike. Ovi potonji joπ
uvijek imaju “milost” da se ne
brinemo o njima, dok bivπi vjerojatno
u njima mogu vidjeti “Boæji gnjev”,
koji ih neÊe povrijediti jer Bog Ëuva
svoj narod.
Reformator nije æelio raspravljati
o tome koliko su se znakovi veÊ
ispunili, ali bio je uvjeren da je
“veÊina [znakova] veÊ nastala” i to je
bio razlog za krπÊane da se raduju,
unatoË prirodnim nepogodama i
nevoljama. Ova je radost znakovita za
prave tumaËe Biblije, jer su
“promatraËi zvijezda i proricatelji” —
Luther je vjerojatno mislio na
astrologe i ezoterike — oni koji govore
samo o katastrofama. Samo krπÊani
razumiju “veselu, slatku rijeË ... svojeg
otkupljenja” (Luka 21,28). Stoga se
Za razmiπljanjei razgovor1. Kako je Martin Luther
procijenio ljudska nastojanja da
se spase? Usporedite njegovo
razmatranje sa suvremenim
razumijevanjima spasenja.
2. Koju je ulogu u Lutherovoj
vjeri igrala nada u Kristov drugi
dolazak?
3. Koliko je Lutherovo
oËekivanje konaËnih dogaaja
bilo razliËito od
srednjovjekovnog oËekivanja?
4. ©to znaËi nada u Kristov
drugi dolazak za naπ æivot
danas?
Kristov povratak mora promatrati
oËima krπÊanske nade, a ne oËima
posvjetovljenog uma.
Luther je smatrao da krπÊani
moraju “zagristi kuglu (metak)” i piti
“gorku Ëaπu”, a poslije Êe doÊi
“slatkoÊa”. Zato Krist sada poziva
svoju obitelj da ustane i da se raduje.
»ak i ako veÊina ljudi nije dobro
prihvatila propovijedanje Evanelja,
“malo stado” Êe ga shvatiti, radit Êe i
moliti se imajuÊi Kristov dolazak u
vidu, jer, kako je Luther rekao, “dosta
je zime, sada æelimo da doe lijepo
ljeto, i to takvo ljeto koje nikada neÊe
proÊi.”7
1 Ellen G. White, Velika borba, 160.2 Martin Luther, Luthers Schriften:
Weimar, Briefe (Stuttgart: Metzler, 2002.), sv. 9,
175.3 Paul Althaus, Die Theologie Martin
Luthers, 4. izd. (Gütersloh: Gütersloher
Verlagshaus, 1975.), 351.4 Martin Luther, Luthers Schriften:
Weimar Edition (Stuttgart: Metzler, 2005.), sv.
34/2, 466.5 Martin Luther, Luthers Schriften:
Weimar Edition, Tischreden (Stuttgart: Metzler,
2000.), sv. 5, br.6 Isto, sv. 3, br. 3711.7 Luther, Luthers Schriften, sv. 34/2, 481.
KrπÊaninov æivot u ovom svijetu, izjavio je
Luther, nabijen je napetostima.
ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 19
Druga subota
Sigurnostspasenja
ELLEN G. WHITE
Izrazito sposobnima i uobiËajeno
sposobnim ljudima treba biti
jasno da nije moguÊe niπta
postiÊi zaslugama nas stvorenja
ili nekim Boæjim darom koji
smo dobili, kako bismo popravili naπ
poloæaj pred Bogom. Ako bi vjerom i
djelima bilo moguÊe kupiti dar
spasenja za bilo koga, tada bi Stvoritelj
bio duænik prema stvorenju.
Ovdje postoji moguÊnost da laæ
bude prihvaÊena kao istina. Ako netko
moæe zasluæiti spasenje neËim πto
moæe uËiniti svojim djelima, onda je u
poloæaju kao i rimokatolik — da vrπi
pokoru za svoje grijehe. Spasenje bi,
prema tome, bilo kao dio duga koji se
moæe odraditi i zaraditi kao plaÊa. Ako
Ëovjek ne moæe niËim od svojih
dobrih djela zasluæiti spasenje, onda
ono mora biti u potpunosti po milosti
koju prima kao greπnik, jer prima i
vjeruje u Isusa. To je u potpunosti
besplatan dar. O opravdanju po vjeri
ne moæe se pregovarati. »im se shvati
da zasluge greπnog Ëovjeka njegovim
dobrim djelima nikad ne mogu
osigurati vjeËni æivot, svaka rasprava
prestaje.
U cijelosti milostPrema svjetlosti koju mi je dao
Bog, za mene ovaj vaæan predmet
zauzima mjesto iznad bilo kojeg
drugog pitanja. Opravdanje je u
potpunosti po milosti, i ne postiæe se
bilo kojim djelom koje greπan Ëovjek
moæe uËiniti. Ovaj predmet mi je bio
predoËen u jasnim crtama: ako bogat
Ëovjek ima novca i posjeda, i od toga
prinosi Gospodinu dar, mogu se
pojaviti laæne primisli i pokvariti taj
prinos, moæe dolutati misao da je zbog
toga zasluæio Boæju naklonost, da je
Gospodin obvezan pozdraviti ga s
posebnom naklonoπÊu zbog njegovog
dara.
Bilo je premalo obrazovanja s
jasnim spoznajama o ovom predmetu.
Gospodin je posudio Ëovjeku svoja
dobra s povjerenjem; to su sredstva
koja On zahtijeva da se predaju Njemu
kad Njegova providnost to oznaËi i
ostvarenje Njegovog zahtjeva to
zatraæi. Gospodin je dao razum. Dao je
zdravlje i sposobnost prikupljanja
zemaljske dobiti. On je stvorio sva
dobra na Zemlji. On pokazuje svoju
boæansku moÊ da razvije sva ta
bogatstva. Ona su Njegov plod s
Njegove njive. Dao je sunce, oblake i
pljuskove kiπe kako bi bujalo raslinje.
Kao Boæji zaposleni sluge koji ste
se okupili na Njegovoj æetvi, iskoristite
ono πto prema svojim æeljama trebate,
ali na razborit naËin, i odgovorite kad
Bog uputi poziv. Moæeπ reÊi s
Davidom: “Od tebe je sve, i iz tvojih
ruku primivπi, dali smo tebi.” (1.
Ljetopisa 29,14) Dakle, stvorena biÊa
se ne mogu zadovoljavati zaslugama
vraÊanja Gospodinu Njegovog, jer je
to uvijek bilo Njegov posjed koji treba
koristiti onako kako to On u svojoj
providnosti bude usmjerio.
Izgubljena Boæja naklonostU pobuni i otpadniπtvu Ëovjek je
izgubio Boæju naklonost; ne svoja
prava, jer viπe nije mogao imati
nikakvu vrijednost. Zato je Bog uloæio
svojeg dragog Sina za otkup Ëovjeka.
Ovo se mora shvatiti. On je izgubio
one prednosti koje je Bog u svojem
milosru predstavio kao besplatan dar,
blago dano s povjerenjem, koje Êe se
upotrijebiti za unapreenje Njegovog
djela i za Njegovu slavu, da bi koristilo
biÊima koja je stvorio. U trenutku kad
je Boæje stvorenje odbilo posluπnost
zakonima Boæjega kraljevstva, ono je
postalo nevjerno prema Boæjoj
vladavini i uËinilo se posve
nedostojnim za sve blagoslove koje
mu je Bog pripremio.
To je bio poloæaj ljudske vrste
nakon πto se Ëovjek odvojio od Boga
zbog prijestupa. Zatim viπe nije imao
pravo na dah zraka, zrake sunca ili
Ëestice hrane. A razlog zbog kojeg
Ëovjek nije bio uniπten bio je taj πto
ga je Bog toliko volio da je darom
svojeg dragog Sina primio kaznu za
njegov prijestup. Krist je predloæio da
postane Ëovjekov Jamac i Zamjena; taj
bi Ëovjek po neusporedivoj milosti
20 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)
Za razmiπljanjei razgovor1. Kako se vjera i djela odnose
na boæansku milost i
otkupljenje?
2. Kako moæemo doæivjeti
sigurnost spasenja?
3. ©to moæemo donijeti Bogu
kad prihvatimo Njegov poziv
milosti? ©to moæemo uËiniti za
Boga kad se predamo toj
milosti?
trebao imati joπ jedno suenje —
drugo probno vrijeme — imati iskustvo
Adama i Eve kao upozorenje da ne
prekrπi Boæji zakon kao πto su oni
uËinili. I koliko god da Ëovjek uæiva u
Boæjem blagoslovu u daru sunËeve
svjetlosti i daru hrane, mora se
osjeÊati duænim klanjati se pred
Bogom u zahvalnom priznanju da sve
dolazi od Njega. ©to god se vratilo
Njemu, samo je Njegovo vlastito, jer je
On to i dao.
»ovjek je prekrπio Boæji zakon, a
kroz Otkupitelja su dana nova i svjeæa
obeÊanja na drukËijoj osnovi. Svi
blagoslovi moraju doÊi kroz
Posrednika. Sada se svaki Ëlan ljudske
obitelji daje u Kristove ruke, i sve πto
posjedujemo u ovom sadaπnjem æivotu
i blagoslov buduÊeg æivota — bilo da
je to dar novca, kuÊa, zemljiπta, snage
razmiπljanja, fiziËke snage, ili umni
darovi — dano nam je u posjed kao
Boæja blaga za vjerno troπenje za
dobrobit Ëovjeka. Svaki je dar ukraπen
kriæem i nosi sliku i natpis Isusa
Krista. Sve dolazi od Boga. Od
najmanjih prednosti do najveÊeg
blagoslova, sve prolazi kroz jedan
protoËnik — nadljudsko posredovanje
poprskano krvlju, kojemu je vrijednost
iznad svake procjene, jer je bio Boæji
æivot u Njegovom Sinu.
Duπa ne moæe dati Bogu niπta πto
veÊ nije primila. Imajte to na umu:
“Od tebe je sve, i iz tvojih ruku
primivπi, dali smo tebi.” (1. Ljetopisa
29,14) To se mora istaknuti pred
ljudima kamo god idemo — da niπta ne
posjedujemo, da ne moæemo ponuditi
niπta vrijedno, u poslu ili u vjeri, πto
veÊ nismo primili od Boga i na πto On
moæe uvijek staviti svoju ruku i reÊi:
“To su moji darovi i blagoslovi koje
sam vam povjerio, ali ne da obogatite
sebe, nego za mudar napredak u korist
ovoga svijeta.”
Sve je BoæjeStvaranje pripada Bogu. Gospodin
je mogao, zanemarujuÊi Ëovjeka,
odmah zaustaviti njegov dah. Sve πto
Ëovjek jest i sve πto ima ovisi o Bogu.
Cijeli svijet je Boæji. KuÊe koje je
Ëovjek osobno stekao i πto god da je
vrijedno ili sjajno priskrbio, svega je
toga vlasnik Bog. Sve je to Njegov dar
i treba biti vraÊeno Bogu kako bi
pomagalo u izgradnji Ëovjekovog srca.
Na Boæji oltar mogu biti postavljeni
ne zatvorite za zrake svjetlosti. VjeËni
æivot je beskonaËni dar. To ga stavlja
izvan moguÊnosti da ga zasluæimo, jer
je beskonaËan. To mora nuæno biti
dar. Kao dar, mora biti primljen
vjerom, a zahvalnost i hvale za to
treba uputiti Bogu. »vrsta vjera neÊe
nikoga odvesti u fanatizam ili djelovati
poput lijenog sluge. To πto vodi ljude
da gledaju na sebe umjesto na Isusa,
mahnita je moÊ Sotone. Ako slava
Gospodnja postaje naπa nagrada,
Kristova pravednost mora iÊi pred
nama. Ako vrπimo Boæju volju,
moæemo primiti velike blagoslove kao
Boæji dar, ali ne zbog bilo kakve
zasluge u nama; ona nema nikakvu
vrijednost. Izvrπavajte Kristovo djelo i
slavit Êete Boga i pobijediti viπe od
osvajaËa; kroz Njega koji nas je ljubio
i dao svoj æivot za nas, da moæemo
imati æivot i spasenje u Isusu Kristu.
»lanak iz knjige Faith and Works
(Vjera i djela), str. 19—28.
Adventisti sedmog dana
vjeruju da je Ellen G. White
(1827.—1915.) tijekom sedamdeset
godina svoje javne sluæbe
oËitovala biblijski dar proroπtva.
najljepπi prinosi, a ljudi trebaju slaviti,
uzvisivati i hvaliti Darivatelja zbog
Njegove dareæljivosti. Dareæljivosti u
Ëemu? “Od tebe je sve, i iz tvojih
ruku primivπi, dali smo tebi.” (1.
Ljetopisa 29,14).
Niti jedno ljudsko djelo ne moæe
zasluæiti Boæju ljubav koja praπta, veÊ
Êe Boæja ljubav koja proæima duπu
voditi Ëovjeka da uvijek Ëini ono πto
je Bogu ugodno, πto bi on trebao
Ëiniti s uæitkom. Bog je to uËinio samo
zato da Ëovjek moæe izvrπiti duænost
koja se od njega traæi.
Boæji aneli na Nebu, koji nikada
nisu pali, neprestano vrπe Njegovu
volju. U svemu πto oni rade zauzeti
poslovima milosra naπem svijetu —
zaπtitom, voenjem i Ëuvanjem Boæjeg
djela kroz vjekove, i pravednika i
nepravednika — oni mogu iskreno reÊi:
“Od tebe je sve, i iz tvojih ruku
primivπi, dali smo tebi.” Kad bi ljudsko
oko moglo vidjeti sluæbu anela! Kad
bi maπta mogla shvatiti i zadræati se na
bogatom, slavnom sluæenju Boæjih
anela i sukobima u kojima se bave s
ljudima kako bi ih zaπtitili, vodili,
pobijedili i odvlaËili ih od Sotonine
zamke! Koliko bi drukËije bilo ljudsko
ponaπanje i vjerski osjeÊaj! …
Nadnaravna snaga zanadnaravna djela
Razlog zaπto mnogi ne uspijevaju
biti uspjeπni radnici jest πto djeluju
kao da Bog ovisi o njima i predlaæu
Bogu πto da izabere i radi s njima,
umjesto da ovise o Bogu.
Oni odlaze izvan domaπaja
nadnaravne moÊi i ne uspijevaju u
nadnaravnom poslu. Oni su uvijek
ovisni o vlastitoj moÊi i ljudskoj moÊi
svoje braÊe. Oni su skuËeni u
prosudbi i uvijek sude po svojem
konaËnom ljudskom shvaÊanju. Oni se
trebaju podiÊi, a nemaju snage
odozgo. Bog nam daje tijelo, snagu
uma, vrijeme i priliku za rad. Potrebno
je da se sve stavi na provjeru. Ljudsko
i boæansko mogu u zajednici obaviti
posao koji traje kao vjeËnost. Kad
ljudi misle da je Gospodin pogrijeπio u
njihovim pojedinaËnim sluËajevima,
oni odreuju svoj vlastiti posao i
susreÊu se s razoËaranjem.
“Da, miloπÊu ste spaπeni — po
vjeri; to ne dolazi od vas; to je dar
Boæji.” (Efeæanima 2,8) Evo istine koja
Êe razotkriti temu vaπem umu ako ga
ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 21
PRVA SUBOTA
Molitveni tjedan za djecu
Istina o Bogu
Kad misliπ o Bogu, koje slike vidiπ u svojem umu i πto svezamiπljaπ? Nacrtaj ili naslikaj sliku i pokaæi je obitelji.
Primijeni
“Bog je htio biti sa svim svojim prijateljima
na Zemlji”, nastavio je otac. “Ali, kako se
Zemlja poËela sve viπe naseljavati, neki su ljudi
poËeli prenositi Sotoninu priËu o tome da je
Bog ljutit i nezgodan.”
“Martin Luther, djeËak koji je æivio u
NjemaËkoj, Ëuo je ovakva priËanja o
nemilosrdnom Bogu i bio je siguran da je Bog
ljut i na njega. Zato je pokuπao æivjeti savrπenim
æivotom.” nastavila je majka. “NauËio je latinski
jezik i studirao je kako bi postao odvjetnik.
Jednog dana, za vrijeme straπne oluje, mladi
Martin se zavjetovao da Êe ubuduÊe raditi za
Boga. Postao je sveÊenik i joπ je viπe prouËavao
Bibliju. No, to ga joπ uvijek nije uËinilo
sretnijim. Joπ uvijek je vjerovao da mora æivjeti
savrπenim æivotom. ©to je napornije pokuπavao,
to je postajao jadniji.”
“Ako je mladi Luther volio Isusa, zaπto je
bio toliko nesretan?” upitala je Maja.
“O tome Êemo viπe razgovarati sutra na
naπem obiteljskom bogosluæju.” najavio je
zanimljivi razgovor otac. n
RazmisliKad ne bismo imali Bibliju, kako
bismo se mogli sjetiti onoga πto Bog æeli daznamo o Njemu?
Zabrinuti djeËakRijeËiu srcu“Svako jePismo odBoganadahnuto ikorisno zapouku, zakaranje, zapopravljanje iodgajanje upravednosti.”
(2. Timoteju3,16)
Pisci ovih πtiva za djecu su dr. Gary
Wagner, propovjednik i pisac koji sluæi u
Konferenciji New York, te njegova
supruga Deene Bartel-Wagner, duænosnica
za kapelansku sluæbu pri Generalnoj
konferenciji. Oni zajedno æeljno oËekuju
skori povratak svojega Spasitelja.
“Vrijeme je za obiteljsko bogosluæje!”
pozvao je otac. “Donesite svoje Biblije.”
Luka, Maja i Josip ponijeli su svoje Biblije.
Nakon molitve otac ih je upitao: “Znate li da je
postojalo vrijeme kad ljudi nisu imali Biblije u
svojim domovima?”
“Je li to zbog toga πto nisu imali novca za
kupnju Biblija?” upitao je Josip.
“Biblije i druge knjige bile su vrlo skupe
jer su ih pisali rukom.” objasnila je majka.
“Biblije su tada bile pisane na latinskom jeziku,
a veÊina ljudi nije razumjela strane jezike.”
“Pa kako su uËili o Isusu?” upitala je Maja.
“SveÊenik bi im priËao dogaaje iz Biblije
u crkvi.” objasnio je otac. “Ali neki su ljudi
govorili da je Bog ljutit i da se æeli osvetiti
ljudima. Luka, molim te, proËitaj Psalam 11,7.”
Luka je proËitao: “Gospodin Ëini ono πto
je u redu i voli pravdu.” [prema prijevodu
Tommyja Nelsona, International Children’s
Bible, ICB]
“Ovaj redak nam govori da je Bog uvijek u
pravu. On nikada ne kaæe, ne misli, niti Ëini
niπta πto bi bilo pogreπno.” objasnio je otac.
“U Edenskom vrtu Sotona je lagao Evi, i
ona mu je povjerovala.” rekao je Josip. “Nije
imala povjerenja u ono πto je Bog rekao.”
22 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)
NEDJELJA
Pronai na zemljovidu grad Wittenberg u NjemaËkoj.Napiπi popis razloga zbog kojih æeliπ drugima govoriti oBogu.
vjere u vjeru, kao πto stoji pisano: ‘Pravednik
Êe æivjeti od vjere.’”
“Evanelje ili Radosna vijest pokazuje kako
Bog Ëini ljude pravednima. Boæji naËin stvaranja
ljudi poËinje i zavrπava vjerom. Kao πto kaæe
Pismo, ‘osoba koja je opravdana pred Bogom
po vjeri, æivjet Êe vjeËno.’ [International
Children’s Bible]”
Luka je upitao: “Nije li Radosna vijest
izvjeπtaj o Isusu i Njegovom æivotu?”
“Tako je!” podræao ga je otac.
“Apostol Pavao kaæe da ako ljudi vjeruju u
to da je Isus umro, Bog ih moæe spasiti.” rekao
je Luka. “Nisam siguran πto zapravo znaËi
‘opravdan’.”
“To znaËi da osobu koja je opravdana, Bog
ni za πto ne krivi.” rekao je otac. “Redak u
Rimljanima 3,10 kaæe da nema niti jednog
bezgreπnog ljudskog biÊa. Bog je jedini koji je
uvijek u pravu. Luther je shvatio da Poslanica
Rimljanima u 1. poglavlju govori da je Bog
imao plan spasenja ljudi od grijeha. Kad je Isus
umro na kriæu, to je zapravo bio dio tog plana.
Moramo imati vjeru da Êe i nas spasiti.”
“Luther je tada to poËeo govoriti i drugim
ljudima.” rekla je majka. “»ak je napravio popis
od 95 izjava o tome i prikovao ih na vrata
crkve u Wittenbergu u NjemaËkoj. Tada su i
drugi shvatili kako Bog æeli da se pouzdaju u
Njegov plan.”
“U to vrijeme je Ëovjek po imenu
Johannes Gutenberg izumio tiskarski stroj koji
se mogao koristiti za tiskanje Biblije.” nastavio
je otac. “StruËnjaci su poËeli prevoditi Bibliju
na engleski, njemaËki i na druge narodne
jezike. Uskoro su mnogi ljudi mogli Ëitati i
posjedovati vlastite Biblije.”
“Ja odluËujem da Êu svakodnevno
prouËavati svoju Bibliju!” rekao je Luka.
©to si ti odluËio ili odluËila? n
RazmisliMisliπ li da je trebalo hrabrosti da
Martin Luther pribije svoj popis izjava navrata vitemberπke crkve?
Luka je jedva Ëekao da doe vrijeme
obiteljskog bogosluæja. Htio je Ëuti viπe o æivotu
Martina Luthera.
Nakon πto se sestrica Maja molila, otac je
objasnio da se grijeh dogaa zbog neposluπnosti
i odvajanja ljudi od Boga. Takoer je podsjetio
obitelj kako Sotona æeli da ljudi vjeruju da je
Bog ljutito i strogo BiÊe. Mladi Martin Luther je
u to vjerovao i uvijek je pokuπavao samostalno
postiÊi da æivi savrπenim æivotom.
“Jednog dana dok je Martin Ëitao Poslanicu
Rimljanima, neπto je promijenilo njegov æivot”,
rekao je otac. “Hajde, Luka, proËitaj Rimljanima
1,16.17.”
“Uistinu, ja se ne stidim Evanelja, jer je
ovo sila Boæja za spasenje svakomu vjerniku. …
Jer u njemu se oËituje pravednost Boæja, iz
©tivo za djecu
RijeËiu srcu“Pravedan si,Jahve, i pravisu sudovitvoji.”
(Psalam119,137)
ISTINA O BOGU
Boæji plan spaπavanja
Primijeni
Martin Luther
ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 23
PONEDJELJAK
Luka i njegovi roditelji ispruæili su ruke kako bi pokazali da jeIsus Posrednik izmeu ljudi i Boga. Pokuπaj ovo sa svojomobitelji.
Otac se popeo na ljestve i sve do krova.
“Visoko si se popeo, tata!” rekao je Luka.
“Pazi da ne padneπ.”
Otac je brzo spustio sve polomljene grane
s krova. Zatim se vratio na ljestve i pogledao
Luku.
“Ove ljestve me podsjeÊaju na naπe
razgovore.” rekao je otac.
“Kakve veze mogu imati ljestve s grijehom
i pravednoπÊu?” upitao je Luka.
“Doite ovamo, mama, Maja i Josipe!”
pozvao je otac.
Kad su se svi okupili, otac je rekao:
“JuËer smo prouËavali o grijehu koji nas
razdvaja od Boga. Ove ljestve su me potaknule
na razmiπljanje o Isusu, Njegovoj smrti i πto sve
to znaËi za nas. »ak i ako se istegnemo koliko
moæemo i ispruæimo ruke, ne moæemo
dosegnuti Boga. Kad su Adam i Eva sagrijeπili,
stvorili su veliki razmak izmeu sebe i Boga.”
“Ali Bog je poslao Isusa da umre za naπe
grijehe.” rekla je Maja. “Nije li to rijeπilo tu
razdaljinu?”
“Tako je!” rekao je otac. “Isus je postao
Posrednik izmeu Boga i svakoga od nas.”
“Mama, hoÊeπ li se popeti do sredine
ljestava?” zamolio je otac. “Nakon πto je Isus
æivio bez grijeha, umro je i ponovno ustao;
uklonio je taj razmak izmeu nas i Boga. Ako
sada ispruæim ruku do mame, i ona pruæi ruku
meni, ruke bi nam se mogle dotaknuti. Sada, ti
Luka, kreni s dna ljestava i doi do mame.”
Luka se paæljivim penjanjem po ljestvama
pribliæio i pruæio ruku majci.
“Kad prihvatimo Isusa, kreÊemo prema
Njemu i pruæamo ruke. I On pruæa ruku nama,
ali svojom drugom rukom ne puπta Boga.”
nastavio je otac. “On je veza izmeu nas i
Boga.” n
Razmisli©to bi se dogodilo da Isus ne pruæa
svoju ruku prema nama i prema Bogu?
Luka i njegova obitelj otvorili su vrata
dvoriπnog spremiπta i poËeli iznositi razliËiti
alat. Proπle noÊi je jak vjetar izazvao veliku
πtetu. Maja i Josip su poËeli skupljati grane po
dvoriπtu. Luka je pomagao ocu, koji je
postavljao ljestve pored kuÊe. Otac je Ëistio
granËice koje je oluja nabacala na krov kuÊe i u
æljebove.
©tivo za djecu
RijeËiu srcu“Postoji samojedan naËinna koji ljudimogu doÊi doBoga. To jepreko IsusaKrista”
(1. Timoteju2,5 —InternationalChildren’sBible)
ISTINA O BOGU
Uhvatimo se za Isusovu ruku
Primijeni
24 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)
UTORAK
Isusova krv pere naπe grijehe i ponovno stvara naπ æivot.Svakodnevno prati πto se dogaa u tvojem æivotu.
©tivo za djecu
RijeËiu srcu“Za naπegrijeheprobodoπenjega, zaopaËine naπenjegasatrijeπe. Nanjega padekazna — radinaπeg mira,njegove nasraneiscijeliπe.”
(Izaija 53,5)
ISTINA O BOGU
Pranje prljavπtine“Kad sam stavila cvijeÊe u vaze, poËela
sam razmiπljati o naπem vremenu obiteljskog
bogosluæja”, rekla je majka. “Govorili smo o
tome kako nas Isusova smrt opravdava pred
Bogom. Ovi cvjetovi su me podsjetili na ono
πto se dogaa nakon πto smo opravdani. Stavit
Êu malo boje u vodu jedne vaze. Vidite kako
voda mijenja boju?”
“Voda postaje crvena.” uoËio je Josip.
“Tako je!” rekla je majka. “Crvena voda
podsjeÊa na Isusovu krv, a bijeli cvijet je naπ
æivot. Promatrajte cvijet i gledajte πto se
dogaa. Znamo da je Isus, kad je umro, prolio
svoju krv za nas.”
Majka je dalje objasnila:
“Joπ jedna rijeË za Isusovo umiranje i
prolijevanje Njegove krvi za nas je pomirenje.
To znaËi da Isusova krv uklanja naπ grijeh i Ëini
nas duhovno Ëistima. Dok ne prihvatimo Isusa i
Njegovu smrt, naπi æivoti su prljavi, baπ kao πto
su bile vaπe ruke prije nego πto ste ih oprali.”
“Gledajte, bijele latice postaju crvene!”
uzbueno je primijetio Luka.
“Crvena boja iz vode dospijeva u cvjetne
latice pomoÊu siÊuπnih cijevi ili kapilara.”
objasnila je majka. “Naπi su æivoti takvi kad
prihvatimo Isusa i slijedimo Ga. Mi se
poËinjemo mijenjati i postajemo drukËiji u
naËinu na koji postupamo s drugim ljudima.
Kad Ga molimo da nam pomogne reÊi i Ëiniti
ono πto je ispravno, moæemo prevladati ono
loπe πto nam se dogaa da Ëinimo.”
Majka je dodala:
“Isusov æivot teËe u naπ, baπ kao πto je
obojena voda uËinila bijeli cvijet crvenim.”
“Volim Isusa i æelim biti promijenjen!”
zakljuËio je Luka.
“I ja!” rekla je Maja.
“I ja, i ja!” rekao je Josip. n
RazmisliKako moæeπ biti poput cvijeta iz
danaπnje priËe i pustiti da Isus napuni tvojæivot?
Primijeni
Luka, Maja i Josip radili su u obiteljskom
vrtu. Okopavali su povrÊe i potom se zabavljali
u cvijetnjaku kad ih je majka pozvala da uu u
kuÊu.
“Æelim vam neπto pokazati.” rekla je.
Djeca su poæurila i oprala ruke. Uπla su u
kuhinju. Majka je stajala za stolom s dvije vaze
bijelog cvijeÊa.
ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 25
Zamotaj se u pokrivaË i zamisli da je to Sveti Duh koji te jeobgrlio. Kako se osjeÊaπ?
Primijeni
SRIJEDA
razgovarali o tome da Isus treba svakog dana
preuzeti naπe æivote?”
“Da, i molim se za to svakog jutra.”
odgovorio je Luka.
“Isus odgovara na tvoje molitve slanjem
Svetoga Duha.” rekla je majka. “Posao je
Svetoga Duha da nam pomogne razmiπljati o
onome πto radimo i jesmo li u pravu ili u
krivu.”
Nastavila je:
“Traæio si da Isus bude dio tvojega æivota.
Sveti Duh ti æeli pomoÊi da napraviπ pravi
izbor. Kad Mu dopustiπ da radi u tvojem æivotu,
drugi Êe Ga moÊi vidjeti.”
Majka je zastala, a onda upitala Luku:
“I, πto Êeπ sad uËiniti?”
“Mislim da Êu nazvati Borisa i vidjeti moæe
li doÊi k nama.” rekao je Luka. “Trebam pomoÊ
u izgradnji svoje dvoriπne utvrde!” n
RazmisliAko ne vidimo Svetoga Duha, kako
znamo da je s nama?
“Jesu li njegovi roditelji kod kuÊe?” upitala
je majka. “©to Êete zapravo Ëiniti dok ste
tamo?”
Majka je postavila baπ ta dva pitanja kojih
se najviπe bojao.
“Ne znam jesu li mu roditelji kod kuÊe.”
priznao je Luka. “Boris se æeli druæiti sa mnom
i igrati se video igrice.”
Kad se Boris pridruæio razredu prije πest
tjedana, Luka ga je pozvao da s njim sjedne
tijekom toplog obroka. Boris se Ëinio
zanimljivim djeËakom, ali izgovorio je neke
rijeËi zbog kojih je Luki bilo neugodno.
“Drago mi je πto se trudiπ da se Boris
osjeÊa kao dio vaπeg razreda.” rekla je majka.
“Vaæno je da prema svima dobro postupamo.
Ali znaπ da ti ne dopuπtamo igrati video igrice
ako ih prvo ne provjerimo.”
Tiπina je napunila sobu dok je majka
Ëekala da Luka odgovori.
“Boris je novi u razredu i nema mnogo
prijatelja. Æelim pokuπati doprijeti do njega. Ali
ponekad Ëini i kaæe neπto zbog Ëega se osjeÊam
neugodno.” priznao je Luka.
“Kad se zbog neËega πto znaπ da je
pogreπno osjeÊaπ neugodno, to ti govori Sveti
Duh.” objasnila je majka. “SjeÊaπ li se kad smo
©tivo za djecu
RijeËiu srcu“Svi su onikoje vodiBoæji Duhsinovi i kÊeriBoæje.”
(Rimljanima8,14 —InternationalChildren’sBible)
ISTINA O BOGU
Tko te tapπe po ramenu?Nakon πkole toga
dana, Lukin novi prijatelj
Boris htio je s njim igrati
video igrice. Luka nije bio
raspoloæen pitati roditelje
za dopuπtenje da ide s
Borisom. VeÊ je znao πto
Êe majka i otac reÊi.
“Dobar dan, mama.
Mogu li otiÊi do Borisa?”
ipak je upitao dok je
spuπtao πkolsku torbu
pokraj vrata.
Kad ga je Boris
zamolio da doe i igra s
njim video igrice, Luki je
bilo neugodno reÊi da mu
roditelji ne dopuπtaju
igrati video igrice.
26 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)
»ETVRTAK
Pomijeπaj Ëetiri ælice bijelog octa s jednom æliËicom jodiranesoli. NamoËi nekoliko kovanica u smjesu na nekoliko minuta.Izvadi ih iz otopine i osuπi. ©to se dogodilo s kovanicama?
“Zahvalan sam πto imam obitelj koja je
tako sretna.” rekao je Luka. “Neki od mojih
prijatelja imaju obitelji u kojima se sve vrijeme
meusobno svaaju i Ëak tuku. Drago mi je πto
u mojoj obitelji toga nema.”
Kad je Luka pogledao u djeda, vidio je
suze u njegovim oËima.
“Toliko mi znaËi ovo πto si rekao!”
pohvalio ga je djed. “Vidiπ, nekad sam i ja bio
samo jedan od loπih ljudi.”
Luka je bio jako iznenaen. Nije moguÊe
da je djed bio loπ. Pa on je jedan od najdraæih
ljudi koje je Luka ikad upoznao.
Baka je potvrdila: “Da, prije mnogo godina
djed je bio jako loπ.”
Djed je pogledao u daljinu i podsjetio se
na neπto πto je bilo jako davno.
“Baka je u pravu. Nisam vladao samim
sobom.” rekao je tihim glasom. “To je bilo prije
nego πto sam prihvatio Isusa u svoje srce. Kad
sam priznao svoje grijehe Njemu, traæio sam Ga
da me promijeni i ukloni ono πto je loπe u
mojem srcu. Svakog sam se dana molio da mi
Isus pomogne da sve dræim pod nadzorom.”
Nastavio je:
“Nekoliko dana sam uspijevao. Tada bih
zahvalio Isusu πto mi je pomogao. Nekih dana
sam bio jako ljutit. Tada bih se morao moliti
Bogu da mi opet oprosti. S Boæjom pomoÊu
konaËno sam pobijedio loπe crte svoje naravi.”
“Sjajno!” rekao je Luka. “NauËili smo πto je
to plod Duha — poput mira, ljubaznosti, radosti
i samosvladavanja. Mislim da imaπ plod Duha,
djede!”
Djed se nasmijeπio.:
“Tako je, Luka. Kad prihvatimo Isusa i
priznamo svoje grijehe, naπi se æivoti polako
mijenjaju.” n
Razmisli©to je u tvojem æivotu potrebno da ti
Isus pomogne da se promijeniπ?
©tivo za djecu
RijeËiu srcu“Dat Êu vamnovo srce,nov duhudahnut Êu uvas! Izvadit Êuiz tijelavaπega srcekameno i datÊu vam srceod mesa.”
(Ezekiel36,26)
ISTINA O BOGU
Moje srce je puno radosti!Sretan sam!
Primijeni
Luka je bacio pogled na putne torbe
poslagane pored vrata. Ispunilo ga je uzbuenje
jer je znao da Êe za samo nekoliko sati vidjeti
djeda i baku.
Tijekom putovanja Luka je razmiπljao o
djedu i baki. Djed uvijek priËa zanimljive priËe,
a baka kuha i peËe ukusna jela. Dok je
razmiπljao o njima, Luku su preplavili topli
osjeÊaji. A onda je zaspao...
“Hej, spavalice!”
Luka je protrljao oËi.
“HoÊeπ li spavati sve vrijeme ovog
posjeta?” ponovio je glas.
“Djede!” viknuo je Luka od veselja. “Valjda
sam zaspao na putu.”
Luka je jednom rukom uhvatio torbu, a
drugom djeda. Zajedno su uπli u kuÊu. Osjetio
se miris svjeæe peËenog kruha.
Dok su jeli veËernji obrok, svatko je
ispriËao poneku dogodovπtinu iz æivota. Uskoro
je obrok zavrπio, i bilo je vrijeme za veËernje
bogosluæje.
Djed se molio na poËetku.
“VeËeras bih æelio da svatko ispriËa
poneπto za πto je zahvalan Bogu.” predloæio je
djed. “Josipe, poËinjemo s tvojom priËom.”
Doπao je red i na Luku.
ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017) • 27
PETAK
Napravi vlastitu knjiæicu svjedoËenja. Moæeπ koristiti obojenepapire i zeleno platno. Trebat Êe ti kolaæ papir, kakvog moæeπnabaviti u knjiæarama, i platno u boji.
Padala je kiπa, pa se zajedniËki ruËak
umjesto u parku morao odræati u kuÊi.
Gospodin JuriÊ je doπao i stao kraj Luke.
“RazoËaran sam πto ne moæemo iÊi u park
i u prirodu”, rekao je. “Park je odliËno mjesto
za ruËak i pronalaæenje ljudi kojima moæemo
svjedoËiti.”
“Vi nalazite ljude u parku i svjedoËite im?
Kako to Ëinite?” upitao je Luka.
“Ponekad traæim osobu koja izgleda
tuæno.” objasnio je gospodin JuriÊ. “U takvom
sluËaju se nasmijeπim i kaæem joj da se nadam
da ima dobar dan. Ponekad razgovaramo o
tome πto ljudima smeta. Sluπam ih, a onda ih
pitam mogu li se pomoliti za njih.”
Gospodin JuriÊ je dodao:
“U πkoli biste mogli raditi isto. Siguran sam
da se neki uËenici bore s razliËitim
poteπkoÊama”
“Znam za neke od njih, ali nikad nisam
siguran πto bih trebao reÊi.” priznao je Luka.
“Volio bih svojim prijateljima u πkoli reÊi o
Isusu, ali mi ponekad nedostaju odgovarajuÊe
rijeËi. To mi je stvarno neugodno.”
“Imam upravo ono πto trebaπ, a to moæeπ
naËiniti i sâm.” predloæio je gospodin JuriÊ.
Iz dæepa je izvadio malenu knjiæicu i
predao je Luki. Knjiga je imala zelene korice.
Unutra su bile prazne stranice u razliËitim
bojama: crne, crvene, bijele i æute.
“Kako bi mi knjiga bez rijeËi mogla
pomoÊi da se sjetim πto da kaæem?” upitao je
Luka.
“Boje Êe ti pomoÊi.” objasnio je gospodin
JuriÊ. “Crna nas podsjeÊa da smo greπnici koji
Ëine mnogo toga pogreπnog. To je ono πto je
naπ æivot u grijehu.”
Okrenuo je crvenu stranicu:
“Crvena boja nas podsjeÊa da je Isus umro
na kriæu i prolio svoju krv za nas.”
SljedeÊa je stranica bila bijela.
“Bijelo znaËi da su naπi grijesi oprani!”
uskliknuo je Luka.
“Evo najboljih æutih obeÊanja da moæemo
æivjeti s Isusom zauvijek! A πto znaËi zelena
boja na koricama?” pitao je gospodin JuriÊ.
©tivo za djecu
RijeËiu srcu“Poite zamnom i uËinitÊu vasribarimaljudi.”
(Matej 4,19)
ISTINA O BOGU
©to da kaæem prijateljima?“Zelena boja obiËno predstavlja neπto πto
raste.” rekao je Luka.
“Tako je!” uskliknuo je gospodin JuriÊ.
“Kad prihvatimo Isusa, moramo rasti u naπem
novom æivotu. To Ëinimo ËitajuÊi Bibliju,
govoreÊi drugima o Isusu i provodeÊi vrijeme u
zajedniπtvu s drugim vjernicima.
Imam neπto platna i papira u boji. Æeliπ li
da nakon ruËka napravimo novu knjiæicu za
svjedoËenje?”
“Æelim!” rekao je Luka s osmijehom. “Ne
mogu viπe Ëekati, jedva Ëekam da ovo pokaæem
svojim prijateljima u πkoli!” n
RazmisliKako moæeπ prevladati strah i
pokazivati svoju knjigu bez slova, koristeÊije za svjedoËenje — æivim rijeËima?
Primijeni
Knjiæica svjedoËenjaPripremi crni, crveni, bijeli iæuti papir (πirine oko 15 cm, visine10 cm), te zeleni (πirine 30 cm ivisine 10 cm).
Sloæi papire u boji po ovomredu: crna, crvena, bijela i æuta.Zeleni papir upotrijebi kaokorice. Probuπi rupu u gornjem idonjem dijelu s lijeve strane (oko 2cm od gornje i donje strane) izaveæi ukrasnom vrpcom iliπpagicom. Dobio si vlastitu knjiæicus listovima u boji, ali bez ijednogslova.
Ako imaπ zeleno platno, moæeπiglom u gornjem i donjem dijeluprovuÊi konac i zaπiti svoju knjigu.
28 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2017)
DRUGA SUBOTA
Nacrtaj svoju obitelj za koju æeliπ da doe na to okupljanje.Znaju li svi ti ljudi tko je Isus i da se uskoro vraÊa? Ako neznaju, pozovi ih na zajedniËko druæenje.
Luka se zamislio na trenutak, a zatim
rekao:
“Jednog dana imat Êemo obiteljsko
okupljanje koje nikada neÊe zavrπiti.”
“Tako je!” sloæio se otac. “Ne mogu
Ëekati!” Svi su sloæno klimali glavama.
“Trebali ste vidjeti Luku i Maju prije nego
πto ste stigli.” napomenula je majka. “Svakih
nekoliko minuta trËali su do prozora da
pogledaju jeste li stigli. Bio je to dobar
podsjetnik na to kako bismo trebali paziti na
drugi Isusov dolazak.”
“Nismo se pripremali samo danas. Majka je
sve vrijeme ureivala stan, kuhala i pekla. Rekla
je da æeli biti spremna kad stignete.” objasnila
je Maja.
“To me podsjeÊa na redak iz Biblije koji
sam proËitao ovog tjedna.” rekao je Jakov. “U
1. KorinÊanima 16,13 kaæe: ‘Budite oprezni.
Nastavite snaæno u vjeri. Imajte hrabrosti i
budite jaki.’”
SljedeÊih nekoliko dana djeca su ureivala
i istraæivala dvoriπte, igrala se i zajedno se
molila i prouËavala Bibliju. Obitelji su pjevale
okupljene oko pijanina. Kao neπto posebno, svi
su otiπli na obliænje jezero na piknik i kupanje.
Ubrzo je obiteljsko okupljanje zavrπilo.
Dok su gosti ulazili u automobil, Maja nije
mogla suzdræati suze.
“Bilo nam je tako lijepo!” rekla je. “Voljela
bih da ne morate iÊi.”
Ujak Jakov ju je tjeπio:
“Tuæni su rastanci, ali opet Êemo se
vidjeti. Ne zaboravite paziti i Ëvrsto se dræati.
Svi æelimo biti spremni kad Isus doe. Tada Êe
poËeti najbolji i beskrajni obiteljski susret s
Isusom.”
RazmisliImaπ li ikada osjeÊaj da nas Isus
nikada neÊe odvesti kuÊi na Nebo? ©tomoæeπ uËiniti kako bi ti pomoglo zadræatioduπevljenje u Ëekanju drugog Isusovogdolaska?
©tivo za djecu
RijeËiu srcu“Kada doeKrist, naπPastir, dobitÊete krunu.Ta Êe krunabiti slavna inikada neÊeizgubiti svojuljepotu”
(1. Petrova5,4 —InternationalChildren’sBible)
ISTINA O BOGU
Najbolja obiteljska okupljanja
Primijeni
“Tako sam uzbuena, ne mogu Ëekati
mirno!” uzviknula je Maja cupkajuÊi po podu.
“Ujak Jakov i teta Marija Êe uskoro biti ovdje.
KonaËno Êu opet vidjeti Boæidara!”
I Luka je bio uzbuen:
“Darko, Tomislav i ja Êemo se moÊi
zajedno igrati!” rekao je. “Bit Êe toliko
zabavno!”
Nestrpljivo su Ëekali da im stignu tetka,
stric i roaci, ali Ëinilo se kao da je vrijeme
stalo. KonaËno se zaËulo trubljenje automobila
na kolnom prilazu kuÊi.
Maja je otvorila vrata Ëim je ujak Jakov
pokucao.
“Mislili smo da nikada neÊete doÊi.” rekla
je Maja pozdravljajuÊi ih.
Svatko se udobno smjestio, a majka je
natoËila Ëaπe svjeæe vode s limunom. Uskoro je
pitala treba li netko joπ soka.
“Volio bih joπ jednu Ëaπu, molim te.
Putovanje je bilo dugo, a ovo hladno piÊe mi
godi.” rekao je ujak Jakov. “Obiteljsko
okupljanje Ëini duga putovanja vrijednima.”
“Æelio bih da ovdje ostanete zauvijek!”
rekao je Luka.
“Ne bi li to bilo lijepo!?” uskliknula je
tetka Marija.