1

BoæjekraljevstvoBoæjekraljevstvo

2

Nakladnik

ZNACI VREMENA

znaci-vremena.com

Urednik

Mario ©ijan

Prijevod s engleskog

Boæidar LaziÊ

Lektura

Marijan MalaπiÊ

Korektura

Brankica VukmaniÊ

Tisak

ZNACI VREMENA

Zagreb 2014.

3

Boæjekraljevstvo

VjeËnost veÊ ovdje

4

CIP zapis dostupan u raËunalnom

katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice

u Zagrebu pod brojem 871783

ISBN 978-953-183-203-8

5

UvodGilbert Cangy

Dobrodoπli u Molitveni tjedan za mlade

u 2014. godini! Ove Êemo godine priÊi temi

o Boæjem kraljevstvu. Vidjet Êemo kako ona

zauzima srediπnje mjesto u Isusovom nauku

i πto bi nama mladima ona mogla znaËiti.

Bio sam na drugoj godini studija teolo-

gije na Koledæu Avondale u Australiji, kada

me je poslovoa u tvornici za proizvodnju

zdrave hrane, dok sam radio u noÊnoj smje-

ni, pitao mogu li sa πest rijeËi obuhvatiti Isu-

sovu misiju, a da to budu samo Isusove rije-

Ëi. Odustao sam nakon nekoliko pokuπaja. Jed-

nostavno nisam znao. Ohrabrio me je i uputio

na Evanelje po Marku 1,14.15.

Marko opisuje poËetak Isusove sluæbe na

sljedeÊi naËin:

“Poπto je Ivan bio zatvoren, doe Isus

u Galileju. Tu je propovijedao Radosnu vijest

Boæju. Govorio je: ‘Ispunilo se vrijeme, bli-

6

zu je kraljevstvo Boæje. Obratite se i vjerujte

u Radosnu vijest!’”

Marko ukazuje na trenutak kada je Isus

poËeo svoju sluæbu na Zemlji. On je objav-

ljivao Boæju Radosnu vijest. Doπao je znaËa-

jan trenutak u povijesti spasenja, i on jasno

govori da je sræ Boæje Radosne vijesti “blizu

je kraljevstvo Boæje”. RijeË “blizu” ovdje do-

slovno razumijemo kao neπto πto je nadomak

ruke, πto moæemo dosegnuti.

Isus opisuje svrhu svojeg dolaska na svijet

potpuno istim rijeËima i ova tema je utkana

u Novi zavjet kao osnovni motiv. “Kad nastade

dan, izie i ode na samotno mjesto. Narod

ga traæio i kad dooπe do njega, htjedoπe ga

zadræati da ne ide od njih. A on im reËe: ‘I

drugim gradovima moram donijeti Radosnu

vijest o kraljevstvu Boæjem, jer sam za to po-

slan.’ I propovijedao je po sinagogama u Ju-

deji.” (Luka 4,42-44)

“Tako je Isus obilazio sve gradove i sela.

UËio je u tamoπnjim sinagogama, propovije-

dao Radosnu vijest o Kraljevstvu i lijeËio sva-

ku slabost i bolest.” (Matej 9,35)

Luka 9,1.2 — Slao je svoje uËenike daËine isto. “Jedan dan pozva k sebi Dvanaes-

toricu i dade im moÊ i vlast nad svim zlim

duhovima i da lijeËe bolesne. Zatim ih posla

7

da navjeπÊuju kraljevstvo Boæje i da ozdrav-

ljaju bolesnike.”

Djela 1,3 — Posljednjih Ëetrdeset da-na razgovarao je s onima kojima Êe po-vjeriti zadaÊu. “Njima je poslije svoje muke

takoer pruæio mnoge dokaze da je æiv: uka-

zivao im se Ëetrdeset dana i govorio im o

kraljevstvu Boæjem.”

Djela 8,12; 28,30.31 — Sræ apostolskeobjave. “Ali kad povjerovaπe Filipu koji je

navjeπÊivao Radosnu vijest o kraljevstvu Bo-

æjem i o imenu Isusa Krista, pristadoπe da

se krste, i ljudi i æene.” (8,12)

“Pavao ostade pune dvije godine u svom

iznajmljenom stanu, gdje je primao sve koji

su se k njemu navraÊali i gdje je sasvim slo-

bodno i bez prepreka propovijedao o kraljev-

stvu Boæjem i izlagao nauku o Gospodinu Isu-

su Kristu.” (28,30.31)

Matej 24,14 — Poruka treba biti ob-javljena cijelom svijetu prije svrπetka.

“Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propo-

vijedat Êe se po svemu svijetu, svim narodi-

ma za svjedoËanstvo, i tada Êe doÊi svrπetak.”

Trostruka aneoska vijest iz Otkrivenja

stavljena je u kontekst vjeËnog Evanelja:

“Uto spazih nekoga drugog anela gdje

leti u najviπem dijelu neba noseÊi jednu ne-

8

prolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo

navijestiti stanovnicima zemlje: svakom na-

rodu i plemenu, jeziku i puku.” (Otkrivenje

14,6)

Tijekom Molitvenog tjedna istraæit Êemo

teme o Boæjem kraljevstvu i usmjerit Êemo

pozornost Ëitatelja na sadaπnju stvarnost u

svjetlu eshatoloπkog vrhunca. Naglaπavamo sla-

vu “koja joπ nije doπla” kao ispunjenje naπe

nade. U ovome Molitvenom tjednu usredo-

toËit Êemo se na primjenu naπe “blaæene na-

de” sada i ovdje.

Pisci Êe izvlaËiti zakljuËke analizirajuÊi

Isusove rijeËi i djela, Govor na Gori, uspo-

redbe i Ëuda. Naglasit Êemo da “moæete uÊi

u vjeËni æivot sada do trenutka kada Êe pro-

laznost ustupiti mjesto vjeËnosti”. Uite danas,

preobrazite se, budite poslanici pomirenja,

traæite pravednost i milost i neka naπa zajed-

nica u vjeri bude prozor kroz koji Êe se moÊi

vidjeti skori dolazak veliËanstvenog Boæjeg

kraljevstva.

9

1. PoËelo jeMARKO 1,14-15

Kessia Reyne Bennett

Æivimo u svemiru uvuËenom u sukob.

Naπ svijet svjedoËi da sukobi bjesne oko nas

i u nama. Izmeu sila dobra i zla vodi se bitka

za Ëovjekovo srce i oko zemaljskih odnosa.

Ovaj svijet je krvavo bojno polje ratova i ra-

zorenih domova, svaa i potresa, siromaπtva

i tjeskobe, pustoπenja πuma i tlaËenja ljudi.

“U divnoj nadi srca plamte nam, nadi da ide

Gospod naπ!”1

Neπto bolje dolazi — a to Êe uskoro i sti-

Êi! Isus uskoro dolazi da naËini sve novo. U

veliki dan Isusovog povratka nikakva sila neÊe

moÊi zaustaviti Boæje djelo obnovljenja. Pot-

puni nered Êe utihnuti i svi sukobi prestati.

Napokon Nebo! Aleluja!

2 Himne i duhovne pjesme, Zagreb 1975., br.

95.

10

Ali u meuvremenu mi æivimo u “me-

uvremenu”. Æivimo u meuvremenu izme-

u savrπenog Edena nastalog u vrijeme stva-

ranja i obnovljenog Edena. U ovom meuvre-

menu, iako naπa srca Ëeznu za Nebom, naπa

stopala su Ëvrsto prilijepljena za tlo ovog lu-

dog i nemirnog svijeta.

Kada bi se Nebo moglo veÊ sada poja-

viti... A bi li moglo? Bi li Bog mogao samo

malo prije roka spustiti Nebo na Zemlju i bi-

smo li mi veÊ sada mogli uæivati u tom kra-

ljevstvu? Zamislite da se Nebo pojavi sada.

To je ono πto æelimo, zar ne? Zato se mi, sli-

jedeÊi primjer naπega Gospodina, ne molimo:

“Doi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja, ka-

ko na nebu, tako i na zemlji.” Kada bismo

samo mogli veÊ sada æivjeti na Nebu!

Radosna je vijest...! Pa, ne bih vam je

æeljela pokvariti. Prepustit Êu Isusu da vam

to On sam kaæe. Otvorite sa mnom Evanelje

po Marku 1,14.15. Posluπajte Radosnu vijest

od Boga! “Poπto je Ivan bio zatvoren, doe

Isus u Galileju. Tu je propovijedao Radosnu

vijest Boæju. Govorio je: ‘Ispunilo se vrije-

me, blizu je kraljevstvo Boæje. Obratite se i

vjerujte u Radosnu vijest!’” Isus je objavljivao,

propovijedao, objelodanjivao Boæju Radosnu

vijest. A koja je to bila Radosna vijest? “Ispu-

11

nilo se vrijeme” i “blizu je kraljevstvo Boæje”.

Boæja Radosna vijest koju je Isus objavljivao,

i danas je Radosna vijest! “Ispunilo se vrije-

me, blizu je kraljevstvo Boæje.”

Ispunilo se vrijemeIsus je rekao da je doπao Ëas. Na koji je

to sat on gledao? Na elegantan ruËni sat iz

prvog stoljeÊa? Moæda je izvadio mobilni te-

lefon da na njemu provjeri vrijeme? »as o

kojem je Isus govorio ne moæe se oËitati na

ekranima ili pronaÊi na zidnim kalendarima.

To ne znaËi da poËinje drugi πkolski sat ili

da se trebaπ stvarno, ali stvarno probuditi da

ne bi zakasnio na autobus jer si veÊ triput

pomaknuo alarm na budilici! Ne, to je vrije-

me koje je isprepleteno s nadom, vrijeme koje

je Bog oznaËio prije mnogo stoljeÊa, vrijeme

koje daje dinamiku planu otkupljenja — to

je proroËko vrijeme.

I to proroËko vrijeme poËelo je otkuca-

vati Ëim su Eva i Adam okusili zabranjeno

voÊe i otvorili vrata svijeta nepojmljive tame.

Upravo tu, u oskvrnjenom Edenskom vrtu,

Gospodin je Evi obeÊao da Êe njezini potomci

uniπtiti neprijatelja — Sotonu (Postanak 3,15).

Kada je Eva zatrudnjela, ponadala se da je

12

doπao Ëas i da Êe se u Kajinu ispuniti to obe-

Êanje. A Bog je Ëuvao ovu nadu æivom i na-

stavio ispunjavati nevjerojatna obeÊanja o Dje-

tetu koje Êe spasiti svijet, obeÊanja o Bogu

koji Êe æivjeti meu ljudima i obeÊanja o Bo-

æjem kraljevstvu koje Êe na koncu biti uspo-

stavljeno! ObeÊanja o miru i izobilju, izlje-

Ëenju i æivotu koji nikada ne prolazi.

»as nije stigao ni u Abrahamovo vrijeme.

»as nije stigao ni u Mojsijevo vrijeme. »as

nije stigao ni u Davidovo vrijeme. »as nije

stigao ni u Izaijino vrijeme. »as nije stigao

ni u Danielovo vrijeme. »as nije stigao ni u

Malahijino vrijeme.

Ali taj Ëas je u jednom trenutku ipak do-

πao. Djevojka je zatrudnjela, Dijete se rodi-

lo, bilo je siromaπno, skromno i savrπeno, na-

raslo je, postalo »ovjek, i taj »ovjek Isus je

izgovorio: “Ispunilo se vrijeme!” »as je doπao.

Vjekovna nada, æelja naroda, Ëeænja svakog

ljudskog srca od Eve, preko Marije, pa do

vas — doπla je. Emanuel, “Bog s nama”. Isus,

“Spasenje”. »as je stigao! Mudrost mudraca

i rijeËi proroka ispunile su se. »as je doπao!

Bog u Isusu ispunjava svako obeÊanje koje

je dao ËovjeËanstvu da Êe biti s njim, da Êe

djelovati, da Êe kraljevati. Raskoπna ljepota

Boæjeg kraljevstva do ovog trenutka bila je

13

samo obeÊanje. Ali sada je doπao Ëas! Bog

je u Isusu s obeÊanja preπao na ispunjenje.

Boæje kraljevstvo se pribliæilo. Da, Boæje kra-

ljevstvo je blizu. DjeliÊ Neba obasjao je Ze-

mlju, nebeska stvarnost je uπla u naπu zemalj-

sku. Boæje kraljevstvo se pribliæilo u Isusu.

Boæje kraljevstvoDok sluπamo kako Isus govori o neËemu

tako znaËajnom kao πto je Boæje kraljevstvo,

mi æelimo znati neke Ëinjenice o njemu. ©to

je Boæje kraljevstvo? Kako ono izgleda? Marko

nam ne govori o sadræaju tog kraljevstva. On

nam ne daje recept sa svim potrebnim sastoj-

cima. Umjesto da nam jednostavno kaæe πto

je Boæje kraljevstvo, Marko nam ga na genija-

lan naËin opisuje u svojem Evanelju.

Pogledajmo πto Isus Ëini i vidjet Êemo

kakvo je to kraljevstvo. U prvom poglavlju

Isus poziva ©imuna i Andriju, Jakova i Ivana.

Na samom poËetku poËinje okupljati druπtvo

i usredotoËen je na dosezanje ljudi. “Isus im

reËe: ‘Hajdete za mnom, i uËinit Êu vas riba-

rima ljudi!’ Oni odmah ostaviπe mreæe i po-

oπe za njim.” (Marko 1,17.18)

Isus pouËava one koji su se okupili u

sinagogi (redak 20).

14

Isus istjeruje neËistog duha (redci 21-26).

Isus ozdravlja Petrovu punicu od straπne

groznice (redci 29-31).

Isus ozdravlja sve bolesnike i opsjednute

(redci 32-34).

Isus se budi u zoru i razgovara s Bogom

u molitvi. Zatim nastavlja sa svojim æivotom,

putuje, pouËava, propovijeda i ozdravlja.

U drugom poglavlju Isus javno opraπta

grijehe oduzetom i ozdravlja njegove udove.

Pronalazi prezrenog æidovskog carinika i ve-

Ëera s greπnicima iz grada. Zatim istiËe da

je subota “stvorena radi Ëovjeka, a ne Ëovjek

radi subote”.

U treÊem poglavlju lijeËi u subotu obnav-

ljajuÊi iscjeljujuÊu svrhu subote. Zatim po-

ziva dvanaestoricu apostola, πalje ih da pro-

povijedaju Evanelje i daje im silu da izgone

zle duhove.

U Ëetvrtom poglavlju iznova i iznova pri-

Ëa o tajni kraljevstva. IstiËe da ono nije kao

ovozemaljska kraljevstva, da u njemu nema

prisile i nasilja. Govori kako bi ga trebalo na-

vijeπtati, kako raste i njime upravlja Boæja sila,

kako poËinje kao malo kraljevstvo koje pre-

rasta u veliko.

Zatim Marko poËinje pokazivati silu tog

kraljevstva na dojmljive naËine. Prvo, u Ëetvr-

15

tom poglavlju Isus stiπava oluju. Sa samo neko-

liko rijeËi On stiπava vjetar i gospodari olu-

jom. Isus je Gospodar prirode. Marko zatim

u petom poglavlju govori kako je Isus spasio

Ëovjeka koji je bio opsjednut legijom neËis-

tih duhova. Silom svoje rijeËi oslobodio je

bijesnog i uniπtio uporiπte demonske sile. Isus

je Gospodar duhovnog svijeta. Onda ozdravlja

æenu koja je viπe od dvanaest godina bolovala

od neizljeËive bolesti. Isus je Gospodar nad

bolestima. A zatim — zatim! — podiæe iz mr-

tvih dvanaestogodiπnju djevojËicu, vraÊa joj

æivot i obnavlja radost kod njezinih rodite-

lja. Isus je Gospodar nad smrÊu.

I tako se priËa o Isusovom uspostavlja-

nju Boæjeg kraljevstva nastavlja. I kakvo je

to kraljevstvo? To je zajednica, dosezanje ljudi,

to je sloboda od demonskih sila, to je fiziËko

ozdravljenje, to je opraπtanje grijeha, to je

pravi nauk, to je iskustvo svetkovanja subo-

te, to je sloboda od straha i nada koja je ja-

Ëa od bolesti i smrti, to je zajednica s Bogom

i veËera s greπnicima. ZahvaljujuÊi Isusu,

Boæje kraljevstvo nam je postalo bliæe. Mali

traËak Neba je obasjao Zemlju, nebeska

stvarnost uπla je u naπu zemaljsku. Nebo se

spustilo. “Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljev-

stvo Boæje!” Kada bismo mogli veÊ sada po-

16

Ëeti æivjeti na Nebu... I moæemo, jer je ono

u Isusu veÊ tu.

Kako onda moæemo æivjeti sada u tom

kraljevstvu? Isus nam i o tome govori! “Ispu-

nilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Boæje! Ob-

ratite se i vjerujte u Radosnu vijest!” (Marko

1,15) Kako danas moæemo æivjeti u Boæjem

kraljevstvu? Obratite se i vjerujte u Radosnu

vijest!

Æivjeti sada u Boæjemkraljevstvu

ObraÊenje znaËi uhvatiti se za Spasitelja,

promijeniti se i ostaviti grijeh. Viπe ne ho-

damo vlastitim putovima, veÊ Gospodnjim.

Viπe ne gospodarimo sami sobom, veÊ biramo

Isusa za svojega Gospodara. U Kristovoj do-

broti vidimo svoju zloÊu i predajemo sebe

Njegovoj milosti. Kada traæimo pokajanje, od

Njega dobivamo promjenu uma, promjenu

srca, promjenu æivota.

Ponekada imamo pogreπnu predodæbu da

se moramo obratiti prije nego πto Êemo do-

Êi k Isusu. Mislimo: “PRVO moram æaliti zbog

grijeha i promijeniti se, pa Êu se tek onda

moÊi okrenuti k Isusu i primiti Njegovu mi-

lost.” Meutim, niπta ne moæe biti beskoris-

17

nije od ovakvog stava! Izmeu greπnika i Spa-

sitelja ne stoji pokajanje. To nije prepreka

koju moramo svladati da bismo se mogli pri-

bliæiti k Isusu. Ne, i ne! To je dar koji moæemo

primiti jedino iz Njegove ruke. Moramo doÊi

k Isusu i primiti pokajanje! On nam kaæe:

“Doite k meni svi koji ste umorni i opte-

reÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28)

Pa doimo onda k Isusu sa svim svojim te-

retima i umorom i zatraæimo od Njega dar

pokajanja. “Pomozi nam da vidimo svoje

grijehe onako kako ih Ti vidiπ, Isuse. Pomo-

zi nam da moæemo vidjeti ljepotu svetosti ko-

jom si Ti æivio, Isuse. Pomozi nam da se po-

kajemo.”

Kako moæemo uÊi u kraljevstvo koje nam

je tako blizu zahvaljujuÊi Isusu? Boæje kra-

ljevstvo na Zemlji moæemo prikazati kao mre-

æu velikih i malih baza ili uporiπta na nepri-

jateljskom teritoriju. U svakoj bazi se mogu

naÊi najdivnije stvari: ukusna hrana, toplo

prijateljstvo, iscjeljenje i zdravlje, mir i ra-

dost. Kada bismo Ëuli za takvo πto, svatko

od nas bi poæelio doÊi u tu bazu. GrozniËavo

hrlimo i æurimo se, Ëujemo smijeh i radosne

usklike, gotovo da moæemo osjetiti okus tih

divnih kroasana od badema. Ali naπ pokuπaj

da prijeemo prag ne uspijeva.

18

“U Ëemu je problem? Zaπto ne mogu

uÊi?”

“Prijatelju, prije toga moraπ odloæiti svoje

oruæje.”

Pokajanjem mi moæemo odloæiti svoje

oruæje: tako Êe se naπe odmetniËko srce po-

niziti pred Kraljem, odreÊi Êemo se onoga

na πto mislimo da polaæemo pravo i umje-

sto toga primit Êemo Njegove najbolje da-

rove.

“Ispunilo se vrijeme,” rekao je Isus. “Bli-

zu je kraljevstvo Boæje. Obratite se i vjeruj-

te u Radosnu vijest!”

Drugi uvjet da iskusimo Boæje kraljev-

stvo na Zemlji jest da vjerujemo u Evane-

lje, da vjerujemo u Isusovu poruku. Vjerujte

i imajte povjerenje. ZvuËi previπe jednostav-

no, zar ne? A to i jest tako jednostavno! Vje-

rujte i imajte povjerenje u Radosnu vijest i

iskusite Boæje kraljevstvo na Zemlji. Mi Bogu

Ocu, Bogu Sinu i Bogu Svetome Duhu vjerom

otvaramo vrata u naπ æivot na dubok i zna-

Ëajan naËin. Umjesto osamljenosti, pronaÊi

Êemo prijateljstvo. Umjesto nemira, pronaÊi

Êemo odmor. Umjesto praznine, pronaÊi Êe-

mo izobilje. Umjesto zbrke, pronaÊi Êemo svr-

hu. Umjesto bolesti, pronaÊi Êemo ozdrav-

ljenje. Umjesto zabluda, pronaÊi Êemo istinu.

19

Umjesto sebiËnosti, pronaÊi Êemo ljubav. Um-

jesto oËaja, pronaÊi Êemo nadu.

“Ispunilo se vrijeme”, rekao je Isus. “Bli-

zu je kraljevstvo Boæje. Obratite se i vjerujte

u Radosnu vijest!” Boæje kraljevstvo je ovdje

zahvaljujuÊi Isusu. Ostavimo grijeh i uhvati-

mo se za Njega, jer je On vrata kroz koja se

ulazi u Nebo sada i ovdje, i u Nebo koje Êe

doÊi; On je svjetlo Neba sada i ovdje, i Neba

koje Êe doÊi. Boæje kraljevstvo je ovdje zahva-

ljujuÊi Isusu.

Nevjerojatno! Oni koji vjeruju u Kristo-

vu Radosnu vijest, veÊ sada poËinju æivjeti

vjeËnim æivotom. Kada se Isus vrati, sve Êe

biti joπ bolje. Bog Êe obnoviti Zemlju i uËi-

niti je svojim vjeËnim domom i mi Êemo æi-

vjeti obasjani Njegovom svjetloπÊu. Mi ne mo-

æemo Ëak niti dokuËiti nevjerojatne slasti

vjeËnog æivota u novom Jeruzalemu. Ne mo-

æemo ni zamisliti Ëudesnu savrπenost novog

æivota na Zemlji. VjeËno Nebo bit Êe viπe od

onoga πto naπa srca ikada mogu poæeljeti! Ali

ne moramo Ëekati na blagodati æivota u Bo-

æjem kraljevstvu. Moæemo ih okusiti veÊ ov-

dje. Moæemo veÊ sada uæivati u punom zalo-

gaju Neba!

Poznavati Isusa, hoditi s Njim, vjerovati

u Njegovu Radosnu vijest — tu poËinje Nebo.

20

Kraljevstvo na djeluOva propovijed je duga, ali je Isus bio

kratak: “Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljev-

stvo Boæje. Obratite se i vjerujte u Radosnu

vijest!” HoÊete li? Æelite li veÊ sada uÊi u Kra-

ljevstvo? HoÊete li reÊi “da”, odloæiti svoje

oruæje i uÊi u radost zajedniπtva s Njim? Isus

i ja molimo se da to uËinite.

I ovaj ludi, sukobima zahvaÊeni svijet vas

treba. Ovo je svijet pun boli, pun ljudi koji

æive u zabludi i koji su zbunjeni, pun ljudi

slomljenih grijehom koje tiπti beznae, pun

ljudi koje je neprijatelj zarobio i pun izgu-

bljenih i osamljenih ljudi. Njima je potreb-

no da se ti odazoveπ Isusu i postaneπ pred-

stavnik Njegovog kraljevstva koje se pribli-

æilo. Pomozite im da i oni stignu na Nebo

koje se pribliæilo. To je zajednica, pozivanje

drugih, sloboda od demonske sile, tjelesno

iscjeljenje, to je oprost grijeha, to je pravi

nauk, to je iskustvo svetkovanja subote, to

je sloboda od straha i nada koja ide iza bolesti

i smrti, to je razgovor s Bogom i veËera s

greπnicima.

Isus Êe se uskoro vratiti i dovrπiti sve

πto je ovdje zapoËeo. Pojavit Êe se na Nebu

i pratit Êe ga trube arkanela. Uskrisit Êe mr-

tve, zarobit Êe Sotonu na tisuÊu godina, ob-

21

novit Êe Zemlju i stvorit Êe Boæji stalni dom

na Zemlji. Posluπajte πto govori tekst u Ot-

krivenju 21,1-4: “Potom opazih novo nebo i

novu zemlju, jer su iπËezli prvo nebo i prva

zemlja: mora viπe nema. I opazih kako Sveti

grad — novi Jeruzalem — silazi od Boga s ne-

ba, opremljen poput zaruËnice koja je na-

kiÊena za svoga muæa. Tada Ëuh jak glas πto

dolazi od prijestolja kako viËe: ‘Evo stana

Boæjeg meu ljudima! On Êe stanovati s nji-

ma: oni Êe biti njegov narod, i on sam, Bog

bit Êe s njima. On Êe otrti svaku suzu s nji-

hovih oËiju. Smrti viπe neÊe biti; neÊe viπe

biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet

proe.’”

Kakva Êe radost biti na Nebu! Kakva ne-

vjerojatna radost! Ali u meuvremenu, i to

nikada nemojmo zaboraviti, zahvaljujuÊi Isusu,

Nebo je veÊ ovdje. Prijatelji, zar neÊete reÊi

“da” ovom obeÊanju, odloæiti svoje oruæje i

uÊi? Ispunilo se vrijeme. Blizu se kraljevstvo

Boæje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!

Pitanja za razgovor1. Gdje se, prema vaπem miπljenju, Boæje

kraljevstvo pojavljuje u svijetu u ovom

trenutku?

22

2. ©to mislite o tvrdnji da “buduÊi da po

Isusu ulazimo u odmor, Nebo poËinje

ovdje”? ©to od “Neba” moæemo oËekivati

veÊ sada?

3. Zbog Ëega je tako teπko obratiti se? Kako

se moæemo obratiti?

4. Na koju vas akciju u kraljevstvu Bog po-

ziva?

23

2. PriËa, bajkaili stvarnost

MATEJ 11,4; FILIPLJANIMA 3,4-8

Padraic “Paddy” McCoy

Jeste li znali da se koncem travnja 2011.

godine odigrao najveÊi dogaaj u povijesti Ze-

mlje? To je dogaaj kojeg se, sa sigurnoπÊu

mogu tvrditi, svatko na ovom svijetu dobro

sjeÊa. Bio je to dogaaj koji Êe se u sljede-

Êih dvadeset godina prepriËavati uz reËeni-

cu: “SjeÊate li se gdje ste bili kada je...?”

O kojem je dogaaju rijeË? Bio je to dan

kada je princ William, vojvoda od Cambri-

dgea, sklopio sveti brak s Catherine Elizabeth

Middleton. Kraljevsko vjenËanje bilo je naj-

gledaniji dogaaj u povijesti, kao πto je to

bio sluËaj i s vjenËanjem Williamovog oca

osamdesetih. Prema statistiËkim podacima

kraljevsko vjenËanje pratilo je oko dvije i pol

24

milijarde ljudi, ili pribliæno 35% svjetske po-

pulacije, to jest svaka treÊa osoba na plane-

tu.

Stvoreni za kraljevstvoKao netko tko razmiπlja o æivotu, moram

se pitati zbog Ëega je ovaj dogaaj privukao

pozornost tolikog mnoπtva? Razmiπljao sam

o ovome nekoliko tjedana i zakljuËio da Ëo-

vjeËanstvo æeli æivjeti vlastitu bajku. Ova glad

da budemo dio tue priËe zapisana je u na-

ma, moæda u naπoj DNK. Svi mi na neki na-

Ëin æelimo biti dio ovih nestvarnih priËa. C.

S. Lewis jednom je prigodom rekao: “Ako u

naπem srcu postoji Ëeænja koju niπta na ovom

svijetu ne moæe zadovoljiti, to onda moæe zna-

Ëiti samo jedno. Da smo stvoreni za drugi

svijet.”

Kada smo bili mali, vjerovali smo u ovaj

drugi svijet, ovu drugu priËu i ona nam je

uæasno liËila na bajku. U rjeËniku se bajka

definira kao “priËa o nevjerojatnim doæivlja-

jima realnih biÊa i susretima s nerealnim bi-

Êima.”

Nekada sam vjerovao u svakojake bajke:

Djeda Mraza, uskrsnog zeku i Ëak u Zubnu

Vilu. Meutim, kada sam odrastao, nisam viπe

25

vjerovao u bajke. Sada viπe znam. Obrazovan

sam. Dvije diplome koje vise na zidu mojeg

ureda i godine iskustva govore mi da su bajke

previπe lijepe da bi bile istinite. Nitko ne æivi

sretno do kraja æivota — petnaest minuta pro-

vedenih u gledanju dnevnika govore vam o

tome: glad, bolesti, trgovina ljudima, elemen-

tarne nepogode, terorizam, razvodi. Svijet je

priliËno uæasno mjesto i bajke iz moje mla-

dosti su izblijedjele.

Zanimljivo je da ja svojoj djeci Ëitam bib-

lijske dogaaje. Ne æelim im uskratiti prili-

ku da sanjaju prave snove i uËe o pravim

junacima. S druge strane, dok im Ëitam te

dogaaje, uhvatim sebe kako odlutam, osje-

tim Ëeænju, nadu pa Ëak i strah. Uhvatim sebe

kako se nadam æivotu koji nam je zajamËen,

u kojem Êe svi æivjeti sretno u vjeËnosti, ali

se i pribojavam da moja djeca kojim sluËa-

jem ne prestanu vjerovati.

PriËa o dvije “priËe”IspriËat Êu vam dvije priËe. Prva je o

stvarnosti ovoga svijeta — æivotu s kojim se

svakodnevno suoËavamo — naizgled obiËnom

æivotu, nevjerojatno stresnom, s neprestanim

razoËaranjima i bolnim poteπkoÊama koje is-

26

punjavaju naπe dane. Meutim, postoji i druga

moguÊnost, ova druga “priËa”, koja moæe biti

Ëak i druga realnost — koja moæda izgleda

kao bajka, ali u koju se moæe vjerovati jer

je istinita. Nadam se, æelim i molim se da

vam ove dvije priËe otvore oËi i da odluËite

æivjeti ovu drugu “priËu”, koju Êemo naslo-

viti “PriËa o kraljevstvu”.

Svi mi doæivimo dan kada bajke umru.

Nekada se neπto dogodi, zbog Ëega prestane-

mo vjerovati u njih: razvod naπih roditelja,

smrt prijatelja, primjedba dobronamjernog

uËitelja koji nam kaæe da umjetnost ne donosi

novac. Moæda je naπa dijagnoza depresija ili

neπto drugo πto utjeËe na naπe duπevno zdra-

vlje. Ili smo jednostavno “odrasli” i stekli

obrazovanje. O Ëemu god bila rijeË, to se do-

gaa gotovo svima. I koliko je meni poznato,

na ovaj veliki gubitak mogu odgovoriti tako

πto Êu odluËno djelovati i dati sve od sebe

da ovaj æivot uËinim πto boljim. Zamijenili

smo dvorce i konje iz proπlosti sportskim au-

tomobilima i lijepo ureenim uredom i ku-

Êom u prirodi. Teæimo za diplomama zbog

kojih Êemo se osjeÊati znaËajnima, kupujemo

igraËke za odrasle koje Êe nam pomoÊi da

zaboravimo na prazninu. Neki Êe zalaziti u

kafiÊe da umrtve svoju duπu, ili Êe tragati

27

za besmislenim vezama, stvarnim ili virtual-

nim — kako bi stekli iluziju bliskosti. Ili se

moæda bacamo u naruËje vjere i traæimo “sa-

vrπen” æivot, ili barem neπto πto sliËi tome.

Traæimo savrπenog braËnog druga u paketu

s dva i pol djeteta.

Vjerujemo da Êemo, ako se dovoljno po-

trudimo, Ëinimo dovoljno dobrih djela i ra-

dimo dovoljno dugo, u tome naÊi smisao æi-

vota.

Anketa iz 2012. godine, koju je proveo

Institut za viπe obrazovanje u SAD-u, pokazala

je da 78,1% brucoπa “financijsko blagostanje”

vidi kao najbitniju stvar u æivotu.

Ovdje samo æelim reÊi da financijsko bla-

gostanje i posjedovanje neËega nije samo po

sebi pogreπno. Pogreπka se nalazi u nama.

Prestali smo vjerovati u priËu o kraljevstvu,

pa smo tako prestali slijediti put k onome

πto je najvaænije u æivotu. Traæimo smisao na

mjestima liπenih smisla. Postavljamo vrlo va-

æna pitanja kao πto su: “Tko sam? Zbog Ëega

postojim? Koji je smisao æivota?” Ali odgo-

vori koje nalazimo u stvarnosti ovoga svije-

ta joπ uvijek nas ostavljaju praznima. Mislim

da Êemo, ako se domognemo svega o Ëemu

smo ikada sanjali, na kraju shvatiti da taj put

ne vodi nikamo!

28

Ragbijaπ Tom Brady iz kluba New En-

gland Patriots, jedan od najplaÊenijih ragbi-

jaπa, jednom je prigodom u intervjuu izjavio:

“Zaπto imam osjeÊaj da za mene postoji neπto

viπe od tri Super Bowl prstena?2 Moæda Êe

mnogi reÊi: ‘»ovjeËe, to je najvaænije.’ Jesam

li ostvario svoj cilj, svoj san, svoj æivot? A ja

razmiπljam: ‘Mora postojati neπto πto je iznad

ovog.’ Mislim da to nije to, zar ne — to ne

moæe biti sve — nije sve dobro kako ljudi

kaæu.” (Intervju na Televiziji CBS)

Glumac Brad Pitt na pitanje je li se do-

mogao ameriËkog sna odgovorio je: “Znam

da izgleda kako su sve te stvari nama bitne

— automobil, kuÊa, naπa verzija uspjeha — me-

utim, ako je tako, odakle onda opÊi dojam

da u svemu tome ima mnogo nemoÊi, izo-

lacije, oËaja i osamljenosti? Ako mene pitate,

ja bih sve to bacio — moramo teæiti za neËim

drugim. Ja samo znam da u ovom trenutku

svi idemo svome kraju, umrtvljenju duπe, pot-

punoj atrofiji duhovnog biÊa. Ja to ne æelim.”

(»asopis Rolling Stone)

©to ako stvarnost koju moæemo vidjeti

vlastitim oËima: glad, bolest, besmisao, bol...

2 Super Bowl prsten je nagrada koju Nacionalna

ragbi liga dodjeljuje svjetskim prvacima.

29

nije stvarna priËa? ©to ako je æivot mnogih

jednostavno bajka, obmana, laæ, rezultat pro-

kletstva? ©to ako odgovor na naπu potragu

za smislom ovisi o naπoj sposobnosti da vje-

rujemo u priËu o kraljevstvu?

U cilju da istraæimo ovu drugu stvarnost,

ovo drugo kraljevstvo, moramo se vratiti drev-

noj knjizi. To je, u najmanju ruku, jedna od

najkontroverznijih knjiga koje su ikada napi-

sane. Neki je zapravo proglaπavaju bajkom

punom “priËa izvan naπeg svijeta” i nevje-

rojatnim i nemoguÊim uËenjima. Neki kaæu

da su jednostavno prepametni i toliko obra-

zovani da uopÊe ne mogu vjerovati u te smi-

jeπne ideje. Robert Ingersoll, agnostik iz de-

vetnaestog stoljeÊa, jednom je prigodom o

ovoj knjizi rekao da je puna “izmiπljotina, ga-

dosti, prijevara i laæi”.

»uveni glumac Sir Ian McKellan rekao

je: “Uvijek sam mislio [da uz ovu knjigu] tre-

ba staviti neku napomenu na poËetku kako

bi Ëitatelj mogao razumjeti da je to fikcija,

a ne Ëinjenica.” Ali da budem iskren, stotine

tisuÊa ljudi je umrlo da bi se ova knjiga, i

priËe ispriËane u njoj, mogla prenositi iz na-

raπtaja u naraπtaj tisuÊama godina. Nijedna

druga knjiga nije tako pomnjivo Ëuvana i tako

mukotrpno umnoæavana. I mnogi ljudi πirom

30

svijeta ovu knjigu vide kao neπto viπe od baj-

ke. Oni je vide kao mjesto u kojem se Ëuvaju

tajne smisla æivota.

IspriËat Êu vam vrlo saæetu verziju ove

pripovijesti.

Nekada davno Stvoritelj pun ljubavi htio

je podijeliti svoju ljubav i na zemlji tame stvo-

rio je svjetlo i æivot. Pozvao je svijet u po-

stojanje. Zatim je stvorio svoje najvoljenije

biÊe. Stvorio ga je na svoju sliku, muπkarca

i æenu, i dao im je najdivniji, premda vrlo

riziËan poklon. Poklonio im je slobodnu vo-

lju: sposobnost da sami donose odluke i da

izaberu hoÊe li slijediti Stvoritelja ili Ga od-

baciti. Bio je to jedini naËin na koji su oni

mogli slobodno voljeti. Sve je bilo sjajno i

æivot je bio ispunjen ljubavlju, svrhom i zna-

Ëenjem — sve dok na pozornicu nije stupila

zmija. Prevarila je stvorenja i posijala sum-

nju u Stvoriteljeve namjere. Nisu viπe imali

povjerenja u Stvoriteljevu dobrotu, zagrizli

su plod, sladak na oko, ali gorak u ustima i

na sebe i ovaj svijet navukli prokletstvo. Pro-

kletstvo je donijelo bol, muku, tjeskobu, bo-

lest, odbacivanje i smrt. Izgubljena je spo-

sobnost komunikacije sa Stvoriteljem u Vrtu

u smiraj dana. Raj je izgubljen. Mnogo toga

se usput dogaalo, ali Stvoritelj nikada nije

31

napustio svoja stvorenja. Nikada. To mu nije

dopustila ljubav koju je njegovao prema nji-

ma. Zapravo, Stvoritelj je darovao neπto joπ

divnije od slobodne volje. U pravo vrijeme,

dok su stvorenja joπ uvijek bila bespomoÊ-

na i nisu se mogla spasiti od prokletstva, Stvo-

ritelj je siπao na ovaj planet i postao stvore-

nje. Odustao je od raja, ærtvovao vlastiti æi-

vot i doπao na prokleti svijet s namjerom da

otpoËne novu priËu.

“Kada je Bog dao svojega Sina naπem svi-

jetu, On je ËovjeËanstvu darovao neprolazno

bogatstvo — bogatstvo koje pokazuje kako su

niπtavna sva Ëovjekova bogatstva koja je ste-

kao otkako je nastao svijet. Na zemlju je siπao

Krist i stao pred ljudske sinove s blagom

vjeËne ljubavi i ovo blago, kada se poveæemo

s Njim, moæemo primiti, otkriti i objaviti dru-

gima.” (Ellen G. White, God’s Amazing Gra-

ce, 16)

»etiri evanelja, kao i suvremeni uËeni

ljudi, slaæu se da je Isusova srediπnja tema

u svim Njegovim uËenjima bila objava dola-

ska Boæjeg kraljevstva, nove stvarnosti. Ovo

kraljevstvo se u Novom zavjetu spominje viπe

od sto dvadeset puta, i o njemu uglavnom

govori sâm Isus. Isus je govorio o tri kraljev-

stva. Prvo je kraljevstvo ovoga svijeta, dru-

32

go je kraljevstvo koje se pribliæilo, i treÊe

je kraljevstvo koje Êe doÊi. VeÊ smo govorili

o kraljevstvu ovoga svijeta i onome πto ono

nudi, i da ne bismo gubili vrijeme, govorit

Êemo o kraljevstvu koje je veÊ ovdje, jer je

ono predslika kraljevstva koje Êe doÊi.

Kakvo je to kraljevstvo? Pa, kao prvo,

to nije ono πto oËekujete. Nikada nije ni bilo.

Vidite, Bog se voli pokazivati na naËine na

koje ne biste oËekivali: u grmu koji ne sago-

rijeva, u πapatu, kroz magaricu koja govori,

kroz djeËaka s praÊkom, u Djetetu u jasla-

ma, u drvodjelji, na kriæu. Bog voli iznena-

enja. I da bismo mogli biti otvoreni za ovu

stvarnost, prije svega se mora dogoditi pro-

mjena. Kao πto je rekao Isus, moramo se ob-

ratiti.

Prava stvarnost kraljevstvaIsus je svoju sluæbu poËeo rijeËima: “Ob-

ratite se jer se pribliæilo kraljevstvo Boæje ili

Bog.” Neki od nas su Ëuli da rijeË “obraÊenje”

znaËi “preokret” ili “promjena”, i Ëesto je po-

vezujemo s okretanjem od vlastitih grijeha.

Kada pogrijeπimo, moramo se obratiti, po-

kajati i ostaviti grijeh. To je istina, meutim

rijeË za obraÊenje na grËkom, metanoeo, kao

33

i mnoge druge grËke rijeËi ima viπe znaËenja.

Metanoeo moæe oznaËavati i drugaËiji naËin

razmiπljanja. Drugim rijeËima, Isus proglaπava

da je vrijeme da se poËne s drugaËijim naËi-

nom razmiπljanja jer je doπlo Boæje kraljev-

stvo.

ObraÊenje se povezuje s vjerom i Evan-

elje ga smatra bitnim za spasenje. Pavao je

propovijedao o obraÊenju. Rekao je: “Kako

nisam niπta od onoga πto je korisno propustio

da vam saopÊim i da vas pouËim javno i po

kuÊama, sveËano navjeπÊujuÊi Æidovima i Gr-

cima potrebu obraÊenja k Bogu po vjeri u

naπega Gospodina Isusa.” (Djela 20,22-21)

“Nema spasenja bez pokajanja.” (Ellen G.

White, Selected Messages, sv. 1, str. 365)

Razmiπljati drugaËije — to je silna misao.

Kompanija koja se borila s bankrotom koristila

je ovaj slogan u svojem poslovanju i tako po-

stala najuspjeπnija kompanija svih vremena

i jedina koja tijekom recesije na svjetskom

træiπtu nije izgubila svoju vrijednost. To je

bila kompanija Apple. Zato, da bismo mogli

biti otvoreni za Boæje kraljevstvo, moramo

poËeti drugaËije razmiπljati. Ali kako? Kako

da razmiπljamo? Na sreÊu, Isus i za to ima

odgovor. Okruæen skupinom obrazovanih ljudi

i uËenika koji su iskreno tragali, Isus je rekao:

34

“Zaista, kaæem vam, ako se ne obratite i ne

postanete kao djeca, neÊete uÊi u kraljevstvo

nebesko.” Zaπto moramo biti kao djeca? Mi-

slim, zar nismo potroπili mnogo vremena i

novca odrastajuÊi i ostavljajuÊi naπe djetinjaste

putove iza sebe? Ja smatram da razlog zbog

kojeg nam Isus govori da moramo biti kao

djeca ima veze sa sposobnoπÊu djeteta da sa-

nja, zamiπlja i vjeruje u nemoguÊe, da vjeruje

da su bajke istinite.

Ispitajmo, onda, ovaj naËin razmiπljanja,

izazov da razmiπljamo drugaËije, kao djeca,

o stvarnosti Boæjeg kraljevstva. Pogledajmo

kako Isus definira kraljevstvo. Najjasniji opis

Boæjeg kraljevstva nalazimo u Isusovom od-

govoru uËenicima Ivana Krstitelja koji je u

to vrijeme bio zatoËen. »ak je i Ivan Krsti-

telj, Ëovjek koji je objavljivao dolazak Mesi-

je, Ëovjek koji je Isusa vidio kao Mesiju, Ëo-

vjek koji je Ëuo Boæji glas kako objavljuje da

je Isus Sin Boæji, nekako ostao u onoj drugoj

stvarnosti. Uostalom, ako je Mesija doπao us-

postaviti svoje kraljevstvo, zaπto je Ivan tru-

nuo iza reπetaka? Isus je odgovorio na Ivanovu

sumnju govoreÊi mu o svemu πto se dogaa

u kraljevstvu (proËitajte Matej 11,4.5).

U evaneljima vidimo kako Isus dalje

opisuje kraljevstvo kao mjesto gdje Êe slom-

35

ljeno zarasti, u koje Êe najgori greπnici uÊi

prvi, mjesto koje zauzima svaki aspekt naπeg

æivota i potiËe dobro u nama, mjesto tako

nevjerojatno koje kada otkrijemo, odustajemo

od svega samo da bismo ga saËuvali. To je

mjesto koje je otvoreno za svakog tko ga æeli

prihvatiti. To je kraljevstvo koje se ne mjeri

titulama ispred vaπeg imena, ili brojem nula

na raËunu u banci, veÊ na naËin na koji ste

voljeni i na koje volite druge. To je veliko-

duπno kraljevstvo, kraljevstvo ispunjeno lju-

baznoπÊu, kraljevstvo koje ima svrhu, kraljev-

stvo koje je preplavljeno nadom, kraljevstvo

koje pokreÊe ljubav i mi mu veÊ ovdje i sada

moæemo pristupiti. Nemojte to propustiti.

“Zapamtite da je Krist ærtvovao sve, ‘bio

je kuπan kao πto smo i mi kuπani’, da je ær-

tvovao Ëak i svoje vjeËno postojanje zbog

ovog sukoba. Samo Nebo je bilo ugroæeno

zbog naπeg spasenja. U podnoæju kriæa, pri-

sjeÊajuÊi se da bi Isus umro i za samo jednog

greπnika, moæemo vidjeti kolika je vrijednost

jedne duπe.” (The General Conference Bulle-

tin, 1. prosinca 1895.)

Isus je ærtvovao sve da doe i ispriËa nam

novu priËu. Za Origena, teologa iz treÊeg

stoljeÊa, Boæje kraljevstvo je Isus auto basi-

lia, πto znaËi da je sam Isus Boæje kraljevstvo.

36

Gdje god je Isus prisutan ovdje na Zemlji,

prokletstvo iz Edenskog vrta poËinje uzmi-

cati. Gluhi Ëuju, slijepi vide, hromi hodaju,

mrtvi ustaju, beznadni pronalaze nadu, izgub-

ljeni pronalaze put, bezvrijedni loπi greπnici

kao πto sam ja shvaÊaju da smo Bogu vrijedni

viπe nego πto to moæemo i zamisliti.

Moja priËaPrije nekoliko godina suoËio sam se s

olujom nemira koja je viπe mjeseci harala mo-

jim æivotom. Usred te oluje, oblikovao sam

svoju stvarnost koja se razlikovala od one koju

mi je Isus pokuπavao dati. U mojoj inaËici

priËe, bio sam siguran da Êu pasti. Jednog

jutra, moja voljena supruga uπla je u sobu i

naπla me kako sklupËan leæim na jastuku na-

topljenom suzama. Tada me je hrabro uzela

za ruku i odvela iz moje bajke u bajku o Bo-

æjem kraljevstvu. Istaknula je da mi je Bog

poruËio da me voli i da me kao Otac nikada

nije ostavljao niti Êe to ikada uËiniti. Oslikala

je stvarnost tog kraljevstva kao mjesto gdje

je jedino vaæno da sam voljen, da me je Onaj

koji me je ljubio pozvao i da Êe biti sa mnom

zauvijek. Sâm nisam mogao Ëuti ovu priËu.

Uz njezinu pomoÊ, sljedeÊih nekoliko mjeseci

37

mogao sam vidjeti tu stvarnost. Polako sam

izlazio iz kraljevstva ovoga svijeta i vlastite

priËe i poËeo æivjeti u Boæjem kraljevstvu i

prihvatio priËu da je On doπao, æivio i umro

da bi mi ga dao. “Ono πto oko nije vidjelo,

πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije

pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga

ljube.” (1. KorinÊanima 2,9) Tada sam poËeo

gledati novim oËima, sluπati novim uπima, a

i u nekoliko ste me navrata mogli Ëak vidjeti

kako skaËem od radosti. Meutim, da bih

mogao prihvatiti ovu inaËicu priËe i iziÊi iz

bajke i prihvatiti istinitu “bajku”, morao sam

razmiπljati drugaËije, viπe kao dijete, i tako

sam joπ jednom imao priliku povjerovati u

nemoguÊe.

Apostol Pavao je nauËio æivjeti u ovom

kraljevstvu. Prije nego πto ga je Isus oslijepio

na putu u Damask, Pavao je imao sve πto mu

je bilo potrebno: poπtovanje, moÊ, bogatstvo,

utjecaj, obrazovanje. On je bio na visokoj lje-

stvici ovoga kraljevstva. Meutim, nakon su-

sreta s Isusom, Pavao je napisao: “Ali sve to

πto mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj

cijeni vrijednost za me zbog Krista. ©toviπe,

sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost

za me zbog Krista.” (Filipljanima, 3,7.8)

38

Æivot u kraljevstvuPavao je nauËavao da je bez Isusa sve

na ovom svijetu besmisleno. NauËavao je da

je najvaænije poznavati Isusa i da je sve ostalo

bez Isusa smeÊe. Obrazovanje, bogatstvo,

udobnost i ameriËki san... sve je to besmi-

sleno bez poznavanja Isusa. Upravo je ovo

vjerovanje pomoglo Pavlu da pjeva Bogu hva-

lospjeve dok je bio u zatvoru, da piπe pisma

ohrabrenja dok je bio okovan lancima i da

ode u smrt pjevajuÊi hvalospjeve, jer stvar-

nost u kojoj je æivio nije bila od ovoga svi-

jeta. Pavlova stvarnost je bila Boæje kraljev-

stvo. Mogli su mu pokidati odjeÊu, ali mu

nikada nisu mogli oduzeti titulu sina Boga

æivoga. Mogli su ga bezosjeÊajno tuÊi drve-

nim prutovima, ali nikada nisu mogli ugasiti

vatru u njegovim oËima. Mogli su mu i plju-

nuti u lice, ali jedino πto ga je moglo zausta-

viti da objavljuje Radosnu vijest o Boæjem kra-

ljevstvu bilo je da mu oduzmu æivot, koji je

rado dao da bi jednog dana uskoro bio s Isu-

som.

I s takvom straπÊu Radosna vijest o Bo-

æjem kraljevstvu πirila se kao poæar Starim

svijetom. Trgovci i robovi, mladi i stari, bo-

lesni, siromaπni i prognani prihvatili su Ra-

dosnu vijest i navjeπÊivali je onima koji su

39

æivjeli na udaljenim planinskim vrhovima i

gradskim ulicama. Na stranicama povijesti

zapisano je da su od dvanaest vjernika na-

stali milijuni.

©to je privuklo toliko mnoπtvo? Bila je

to priËa koja je jednostavno tako dobra da

mora biti istinita, priËa nad priËama, mjesto

gdje prokletstvo iπËezava: priËa o Boæjem

kraljevstvu. Upravo je ova priËa omoguÊila

stotinama tisuÊa sljedbenika u prvoj Crkvi da

hrabro odu u smrt jer nisu mogli zamisliti

da æive u stezi svoje prethodne priËe. Oni

su vjerovali i znali da je “bajka” jedina istinita

priËa i bili su spremni umrijeti za tu istinu.

Imate li vi neπto u svojem æivotu za πto

je vrijedno æivjeti? Za πto je vrijedno umrijeti?

Smijem li vas pozvati u novu stvarnost? U

Kraljevstvo æivoga Boga. To nije bajka. To je

Put, Istina i Æivot i Gospodar ovog kraljevstva

danas vam pruæa svoju klinovima probode-

nu ruku moleÊi vas da vjerujete. Je li ovo

istinita priËa ili bajka? Na vama je da odluËite.

Pitanja za razgovor1. Po Ëemu se razlikuju usporedbe i bajke?

Zaπto Boæje kraljevstvo, kakvim ga je Isus

opisao, izgleda kao bajka?

40

2. Poznajete li neku slavnu liËnost, poput

ragbijaπa Toma Bradyja, koja æeli spoznati

neπto viπe ili neπto bolje od grube stvar-

nosti ovoga svijeta, ili jeste li ikada po-

æeljeli iskusiti neπto viπe u svojem æivotu?

©to biste rekli svojem prijatelju koji ima

takvu æelju?

3. Stvarnost koju vidimo svojim oËima kat-

kad moæe slomiti srce. Kako moæemo æi-

vjeti u stvarnosti Boæjeg kraljevstva kada

oko njega ima toliko izazova i tuge?

4. Je li moguÊe biti zaglavljen u stvarnosti

ovoga svijeta koji je toliko suprotan stvar-

nosti Boæjeg kraljevstva? Ako jest, kako

je to moguÊe? Koji je dio æivota zaglav-

ljen, ili koje su okolnosti dovele do ta-

kvog stanja?

5. ©to biste danas mogli uËiniti, koje biste

podruËje svojeg æivota trebali promije-

niti da biste poput Pavla mogli poËeti

æivjeti u stvarnosti Boæjeg kraljevstva koje

je opreËno bajkama ovoga svijeta?

41

3. Preobraæajnaπeg svijeta

LUKA 4

Timothy Gillespie

Vatromet u San Diegu u Kaliforniji me-

u najdojmljivijim je dogaajima na svijetu

koji privlaËi tisuÊe ljudi. Svi su proπlogodi-

πnji vatromet opisali kao epski. Pogledao sam

videosnimku, a moæete je i vi pogledati ako

niste. OËito se radilo o raËunalnoj greπci kada

su tri od Ëetiri naboja s pirotehnikom ispa-

ljena odjednom, a vatromet trajao oko devet

sekundi. Ova videosnimka je sjajna, vatromet

s tri teretnjaka prasnuo je u isto vrijeme.

»ekati na neπtoOno πto je meni bilo zanimljivije od sa-

mog vatrometa bila je Ëinjenica da su ljudi

42

stajali na tom mjestu joπ nekih 35—45 minuta,

sve dok preko razglasa nisu Ëuli: “Mmm, to

je sve, narode, ispriËavamo se.”

Ljudi su Ëekali da vide joπ. »ekali su blje-

sak vatrometa Ëije Êe se boje razlijevati od

crvene do bijele i srebrne. »ekali su na blje-

sak obojen crvenom, bijelom i plavom bo-

jom, koji bi ih podsjeÊao na djetinjstvo i koji

Êe se zapisati u sjeÊanje njihove djece. »ekali

su vrhunac.

Znate kako je bilo kada ste bili mlai —

stalno ste zapitkivali hoÊe li sada doÊi vrhu-

nac, na πto bi vaπ roditelj odgovorio: “Ne joπ,

priËekaj.” A vi viπe niste mogli Ëekati! Htjeli

ste vidjeti vrhunac. I znali ste da je taj tre-

nutak nastupio. Kada bi konaËno doπlo vri-

jeme za zavrπni vatromet, jednostavno ste

znali da je to ono πto ste Ëekali jer je bilo

drugaËije, vrednije.

Meutim, ovi nesretni ljudi u San Diegu

vidjeli su poËetak, sredinu i vrhunac vatro-

meta i uæivali u njemu samo devet kratkih

sekundi! Nastavili su Ëekati veliko finale koje

se te veËeri neÊe odigrati. Ostali su Ëekati

svrπetak.

Naslovi u novinskim Ëlancima govorili

su o “razoËaranju” posjetitelja koji su “s do-

sadom” Ëekali vrhunac koji se veÊ odigrao.

43

©teta πto to vrijeme nisu iskoristili za ne-

πto drugo. Sve te minute i sekunde koje je

svaki posjetitelj proveo u Ëekanju mogle su

stvarno promijeniti svijet da su bile iskoriπ-

tene na pravi naËin. Ali oni su samo Ëekali

vrhunac.

Nedavno smo se vratili s kampiranja na

sjeveru Nove Engleske, divnog mjesta koje

naseljavaju divni ljudi. Bilo je to veliko isku-

stvo. Krstile su se Ëetiri izuzetne osobe i tre-

bali smo posjetiti mjesto koje je imalo po-

vijesno znaËenje za naπu Crkvu. Bilo je divno

i zahvalan sam na toj prilici!

Kada smo stigli u bostonsku zraËnu lu-

ku, Ëuli smo nepovoljne vijesti: naπ let je bio

odgoen! Ovo najvjerojatnije ne bi uznemi-

rilo veÊinu, ali sa mnom je bilo moje troje

djece, a baterije njihovih razliËitih ureaja

za zabavu bile su na izmaku. Doista nezgo-

dna situacija. DjeËaci su postali nemoguÊi.

Sve æivo im je odvlaËilo pozornost. UopÊe

se nisu dobro ponaπali, zato πto se ni ja nisam

lijepo ponaπao!

»inilo nam se kao da nikada neÊemo na-

pustiti to mjesto. Svaka peta minuta odgode

leta Ëinila mi se kao joπ jedan dugi sat. Dje-

Ëaci su bili nemirni, ja sam “poludio”, kao i

moja supruga.

44

Problem je u sljedeÊem: kada Ëekate, to

Ëekanje ne Ëini samo da vrijeme prolazi spo-

rije, veÊ vam i daje dovoljno vremena da

upadnete u nevolju.

Veliko razoËaranjeZbog Ëega vam o ovome govorim? Zato

πto pripadamo skupini koja je doæivjela veli-

ko razoËaranje. Meutim, naπa srca joπ uvijek

Ëeznu za ovom blaæenom nadom koja gori

u naπim srcima, nadom u Gospodnji dolazak.

I dok Ga Ëekamo, mi pokuπavamo kako naj-

bolje znamo naπe sveËano odijelo odræati Ëi-

stim.

Neki od nas misle da je Isus doπao jed-

nostavno da nas spasi od grijeha i kada za

to doe pravi trenutak, odvest Êe nas na Ne-

bo. Ali dopustimo Isusu da nam kaæe kako

je On vidio svrhu svojeg dolaska: “Doe u

Nazaret gdje je odrastao te po svom obiËaju

u subotu ue u sinagogu. Zatim ustade da

Ëita. Pruæe mu svitak proroka Izaije. Kad ga

razmota, namjeri se na mjesto gdje je bilo

pisano: ‘Na meni je Duh Gospodnji, jer me

pomazao. Poslao me da donesem Radosnu

vijest siromasima, da navijestim osloboenje

zarobljenicima i vraÊanje vida slijepcima, da

45

oslobodim potlaËene, da proglasim godinu

milosti Gospodnje.’ Smota svitak, vrati po-

sluæniku pa sjedne. OËi sviju u sinagogi bi-

jahu uprte u nj. On im progovori: ‘Danas se

ovo Pismo, koje ste Ëuli svojim uπima, ispu-

nilo.’” (Luka 4,16-21)

O Ëemu je Isus govorio? Je li moguÊe

da je On rekao da pravda, mir i pravednost

samo πto nisu zauvijek zavladali Zemljom?

Njegov odgovor na ovo pitanje bi bio po-

tvrdan!

Analiza tekstaKada imamo posla s Isusom, mi znamo

da ne moæemo tek tako zaobiÊi tu priliËno

hrabru izjavu koju nam upuÊuje. Nju nije mo-

guÊe zaobiÊi. Ako ste sliËni meni, pokuπat

Êete u raspravi dokazati svoju tvrdnju, a za-

tim Êete si osigurati izlaz na zadnja vrata,

ostaviti vrataπca za bijeg u sluËaju da s dru-

ge strane stola dou jaËi argumenti koji idu

u prilog drugoj strani, tako da na kraju uvijek

saËuvate svoj obraz.

Isus, meutim, za takvo πto nije ostavio

prostor. Vrijeme pravde, mira i pomirenja tu

je meu nama, o Ëemu je govorio svojim æi-

votom, smrÊu i uskrsnuÊem. Bilo je jasno da

46

to nije bilo jednostavno, kao i da njegov cilj

nije bio samo da nas spasi, veÊ i da objavi

Radosnu vijest siromaπnima.

Zaustavimo se ovdje za trenutak i zapi-

tajmo: “Kakva je to Radosna vijest siromaπ-

nima?” Je li Radosna vijest siromaπnima da

Êe jednom, kada napuste ovaj nesretni æivot,

prvo ugledati Isusa Krista i poÊi s Njim na

Nebo?

Sasvim sigurno! To Êe uvijek biti Rado-

sna vijest za bogate, siromaπne, krajnje siro-

maπne i ekstremno bogate, kao i za srednju

klasu. Imate li na umu πto bi joπ moglo biti

Radosna vijest siromaπnima? Hrana, odjeÊa,

piÊe, utoËiπte. Ove nam pojedinosti omogu-

Êavaju da nastavimo dalje.

Katkada radosna vijest moæe biti neπto

πto trenutaËno moæe ublaæiti nepovoljnu si-

tuaciju. Moæe li radosna vijest siromaπnima

biti neπto πto Êe omoguÊiti da se promijeni

njihov æivotni poloæaj? PomoÊi im da æive u

sadaπnjem Boæjem kraljevstvu? Je li radosna

vijest samo vijest koja se odnosi na buduÊ-

nost, ili se ona moæe primijeniti i danas?

Dræavne vlasti u vrijeme kada je Isus æi-

vio bile su korumpirane i izrabljivaËke. Na

svakom koraku mogli su se Ëuti vapaji po-

tlaËenih — prisila, nesnoπljivost i okrutno tla-

47

Ëenje. Ali Spasitelj nije pokuπavao izvrπiti dru-

πtvenu reformu. On nije napadao zlostavlja-

Ëe naroda, nije osuivao njihove neprijatelje.

On se nije sukobljavao s autoritetima ili onima

koji su na vlasti. Onaj koji je bio naπ primjer,

dræao se podalje od zemaljskih vlasti. Ne zato

πto je bio ravnoduπan prema nevoljama lju-

di, veÊ zato πto lijek ne mogu biti ljudske

ili nekakve izvanjske mjere. Da bismo bili

djelotvorni, lijek mora doprijeti do svakog

pojedinca i mora obnoviti srce (Ellen G.

White, God’s Amazing Grace, str. 16).

Ima li naπa Radosna vijest oblik nekakvog

traktata ili knjige, ili je sliËna odjeÊi ili kru-

hu? Vi kao i ja znamo πto nam je potrebno

kada smo gladni — ovaj put mislim na tjelesnu

glad.

On je ponovno objavio Radosnu vijest

o Boæjem kraljevstvu koje je tu, ËineÊi je prak-

tiËnom. I nama je ova redefinicija neizmjer-

no potrebna. “Kraljevstvo se Boæje ne sastoji

u jelu i piÊu, nego u pravednosti, miru i ra-

dosti po Duhu Svetom.” (Rimljanima 14,17)

Djeca Izraelova postala su loπa najava dolaze-

Êeg Boæjeg kraljevstva. Mi svoje izbore zasni-

vamo na medijskim najavama televizijskih

emisija, serija ili nekih drugih dogaaja. Gle-

dajuÊi reklame za proizvode, moæemo saznati

48

πto se sve novo sprema i πto se trenutaËno

dogaa, i kako moæemo uæivati u proizvodi-

ma koji nam se nude. Ali reklame nam kat-

kada mogu dosaditi pa ne æelimo troπiti vri-

jeme gledajuÊi πto se nudi.

Postoje i sluËajevi kada je istina sasvim

suprotna. Kada reklama daleko nadilazi isku-

stvo. Gledamo najavu na televiziji za seriju

koja za samo dvije minute u nama probudi

æelju da je pogledamo. Zatim, kada je pogleda-

mo, shvatimo da su zapravo samo one dvije

minute bile vrijedne naπe pozornosti.

Sve dok Isus nije doπao, najava Boæjeg

kraljevstva bila je priliËno loπa. Izraelci nisu

uspjeli pokazati Boæji karakter svijetu koji je

bio zainteresiran za njega. Najava je bila ta-

kva da nitko nije imao æelju pogledati film.

Oni su Boæju veliËinu opisivali pukom Ëinje-

nicom da su izabrani narod, zajedno sa “Za-

konom”, svojom tradicijom i baπtinom. Siro-

maπtvo i nesreÊa bili su znakovi boæanske osu-

de; to bi teπko moglo biti radosna vijest za

siromaπne i unesreÊene. Ni Zakon nije bio

radosna vijest za one koji su ga nastojali odr-

æati bez Spasitelja, jer Zakon osuuje i uka-

zuje na grijeh.

Dakle, ovdje imamo svijet kojem je oËaj-

no potrebna Radosna vijest, i imamo Isusa

49

koji objavljuje tu Radosnu vijest rijeËima koje

su viπe nego jednostavne. Radosna vijest o

Isusu nadrasla je teoloπki argument i postala

neπto posebno. Postala je tijelo. Radosna vi-

jest je imala koæu, kruh u æelucu, odjeÊu na

tijelu i vodu u ustima. Radosna vijest je po-

stala tjelesno ozdravljenje i zajednica ljudi koja

je govorila o svemu, dijelila sve πto je imala

i brinula se da njihovi bliænji ne budu glad-

ni, da im ne bude hladno i ako je moguÊe,

da uklone okove potlaËenih.

Radosna vijest s Neba postala je Radosna

vijest za njihov æivot, svakodnevicu, svako ju-

tro i dan. Ona ne govori o nekom kraljevstvu

koje Êe uskoro doÊi, veÊ o kraljevstvu koje

je ovdje. Tu je bio dan kada je objavljena

Radosna vijest o pravdi, miru, vidu i slobodi.

Jednoga dana doæivjet Êemo vrhunac svih na-

πih nada i snova o uspostavljanju veliËan-

stvenog i vjeËnog Boæjeg kraljevstva, ali Ne-

bo poËinje veÊ sada i ovdje.

Kralj i kraljevstvoObuzima me uzbuenje i ovom se osje-

Êaju ne mogu oteti kada znam da je Radosna

vijest stvarna i prisutna. Mislim da je ona bila

jedan od razloga zbog kojeg uËenici nisu

50

postili kada je Isus bio meu njima. Znali

su da je Radosna vijest previπe dobra da bi

mogli ostati ravnoduπni.

Ali ova Radosna vijest je bila teπka za

æeludac dobrih vjernika. Bila je preteπka i Ëi-

nila se Ëudnom. UkljuËivala je previπe. Tre-

bali su ljubiti one koji su bili nedostojni lju-

bavi.

Vidite, Bog se u ovom trenutku umorio

od pravednih djela. Njihova okupljanja pre-

tvorila su se u razmetljive sveËanosti, a nji-

hova bogosluæja postala su mjesto na kojem

se Bog uæasno umarao. Ovo se veÊ jednom

dogodilo — proËitajmo tekst u Izaiji 1,10-17

(on ovdje govori Jeruzalemu!):

“»ujte rijeË Jahvinu, glavari sodomski,

posluπaj zakon Boga naπega, narode gomor-

ski! ‘©to Êe mi mnoπtvo ærtava vaπih?’ — govori

Jahve. — ‘Sit sam ovnujskih paljenica i pre-

tiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova,

janjaca i jaradi. Kad mi lice vidjet dolazite,

tko od vas iπte da gazite mojim predvorjima?

Prestanite mi nositi niπtavne prinose, kâd mi

omrznu. Mlaaka, subote i sazive — ne pod-

nosim zbog zborovanja i opaËine. Mlaake i

svetkovine vaπe iz sve duπe mrzim — teπki

su mi, podnijet’ ih ne mogu! Kad na molitvu

ruke πirite, ja od vas oËi odvraÊam. Molitve

51

samo mnoæite, ja vas ne sluπam. Ruke su vam

u krvi ogrezle, operite se, oËistite. Uklonite

mi s oËiju djela opaka, prestanite zlo Ëiniti!

UËite se dobrim djelima: pravdi teæite, ugnje-

tenom pritecite u pomoÊ, siroti pomozite do

pravde, za udovicu se zauzmite.’”

I ponovno u Izaiji 58,1-10:

“ViËi iz sveg grla, ne suspreæi se! Glas

svoj poput roga podigni. Objavi mom naro-

du njegove zloËine, domu Jakovljevu grijehe

njegove. Dan za danom oni mene traæe i æele

znati moje putove, kao narod koji vrπi prav-

du i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene

iπtu pravedne sudove i æude da im se Bog

pribliæi: ‘Zaπto postimo ako ti ne vidiπ, zaπto

se trapimo ako ti ne znaπ?’ Gle, u dan kad

postite poslove nalazite i na posao gonite rad-

nike svoje. Gle, vi postite da se prepirete i

svaate i da pesnicom bijete siromahe. Ne

postite viπe kao danas, i Ëut Êe vam se glas

u visini! Zar je meni takav post po volji u

dan kad se Ëovjek trapi? Spuπtati kao rogoz

glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pe-

peo, hoÊeπ li to zvati postom i danom ugod-

nim Jahvi? Ovo je post koji mi je po volji,

rijeË je Jahve Gospoda: Kidati okove nepra-

vedne, razvezivat spone jarmene, puπtati na

slobodu potlaËene, slomiti sve jarmove; po-

52

dijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov

svoj beskuÊnike, odjenuti onog koga vidiπ gola

i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad

Êe sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje

Êe tvoje brzo procvasti. Pred tobom Êe iÊi

tvoja pravda, a Slava Jahvina bit Êe ti zalaz-

nicom. Vikneπ li, Jahve Êe ti odgovorit, kad

zavapiπ, reÊi Êe: ‘Evo me!’ Ukloniπ li iz svoje

sredine jaram, ispruæen prst i besjedu bez-

boænu, dadeπ li kruha gladnome, nasitiπ li

potlaËenog, tvoja Êe svjetlost zasjati u tmini

i tama Êe tvoja kao podne postati.”

Ovo je Boæji poziv da dobri vjernici iziu!

On je æelio viπe od njihovog slavlja, njihovih

darova, njihovih pjesama i njihovog bogoslu-

æja. On je æelio da njihov æivot odraæava Nje-

govu ljubav na opipljiv naËin, da bude ispu-

njen istinskim suosjeÊanjem. “Ljubite viπe!”

govori Gospodin svojem narodu.

Otvorio je sve karte. U 1. Ivanovoj 3,16-

18 vidimo koja je uloga Crkve: “Po tomu smo

spoznali ljubav πto je on za nas dao svoj æivot.

Tako i mi moramo dati svoj æivot za svoju

braÊu. Tko god posjeduje zemaljska dobra i

vidi svoga brata u nevolji i od njega zatvori

svoje srce — kako Êe ljubav Boæja ostati u

njemu? DjeËice, ne ljubimo rijeËju i jezikom,

nego djelom i iskreno.”

53

»esto si umiπljamo da znamo πto Êe Isus

izgovoriti. Meutim, On bi rijetko izgovarao

rijeËi koje su od njega ljudi oËekivali. Isus

je u bîti govorio da iÊi za Njim znaËi da tre-

bamo postajati sve siromaπniji u svijetu koji

postaje sve bogatiji.

Radosna je vijest novi skup vrijednosti,

nova putanja, novo æariπte, novi smjer i novi

naËin æivota. Radosna vijest opipljivoga Bo-

æjeg kraljevstva nije povezana s duhovnim dis-

ciplinama koje prakticiramo, veÊ s novim

smjerom Ëitavog æivota jednog pojedinca. To

moæemo ilustrirati kompasom koji pokazuje

smjer u æivotu. Kada jedrite na dasci, smjer

u kojem Êete se kretati je obala, obzor Êe

biti smjer za one koji su na plovidbi, a za

neke Êe smjer biti odreena toËka na zemljo-

vidu. U kojem Êete smjeru krenuti kada se

otisnete na duhovno putovanje?

Kada je rijeË o Boæjem kraljevstvu, va-

æno je da vaπe odrediπte bude opipljivo. To

treba biti neπto πto Êe na sebi imati koæu.

Zato krπÊanska sluæba ili sposobnost da slu-

æimo jedni drugima bez razmiπljanja hoÊe li

nam se to vratiti, ima golemo znaËenje za

zdrav æivot vjere u Boæjem kraljevstvu. Bu-

demo li zanemarivali velika djela milosra,

doslovno Êemo zalutati. To bi bilo sliËno va-

54

trometu koji traje svega devet sekundi, a vi

ste ostali Ëekati veliki vrhunac. Boæje kraljev-

stvo bilo bi vrlo dosadno i besmisleno kad

bi se vidjelo na ovakav naËin!

Radosna vijest znaËi da vjerujemo da kra-

ljevstvo postoji i da to kraljevstvo ima Kralja.

Dopustite mi da vam objasnim na πto mi-

slim:

Izgleda da mnogi krπÊani pogreπno shva-

Êaju da je cilj Isusovog æivota na Zemlji bio

da nas jednostavno spasi. Meutim, vidjeli

smo u tekstovima koje smo prije naveli da

On nije doπao samo da bi nas duhovno spa-

sio, veÊ i da objelodani nova naËela i aktiv-

nosti koje su temelj Boæjeg kraljevstva. Ellen

G. White opisuje poËetak Isusove sluæbe, o

Ëemu imamo zapis u Luki 4,18-21, na sljedeÊi

naËin:

“Isus je stajao pred narodom kao æivi Tu-

maË proroËanstva koja su govorila o Njemu.

ObjaπnjavajuÊi rijeËi koje je proËitao, govo-

rio je o Mesiji kao PomagaËu ugnjetavanih,

Osloboditelju zarobljenih, Iscjelitelju boles-

nih, kao o Onome koji Êe vratiti vid slijepi-

ma i otkriti svijetu svjetlost istine. Njegovo

utjecajno postupanje i Ëudesno znaËenje Nje-

govih rijeËi proæeli su sluπatelje takvom silom

kakvu nikada ranije nisu osjetili. Plima bo-

55

æanskog utjecaja ruπila je svaku prepreku i,

kao i Mojsije, promatrali su Nevidljivoga. Bu-

duÊi da su njihova srca bila pokrenuta Sve-

tim Duhom, odgovorili su usrdnim ‘amen’ i

hvalama Gospodinu.” (Isusov æivot, str. 180)

Pojedine crkve su preËesto gubile ova-

kvo razumijevanje misije i pretvorile se u sku-

pine ljudi koje objavljuju Isusa na temelju in-

telektualnih uvjerenja, a ne djela milosra.

Ali Boæje kraljevstvo je kraljevstvo milosra.

Ono je to uvijek bilo i uvijek Êe biti.

Jakov nam to jasno govori: “»isto i neoka-

ljano bogosluæje pred Bogom i Ocem sastoji

se u ovomu: pohaati sirote i udovice u nji-

hovoj nevolji i Ëuvati samoga sebe Ëistim od

ovoga svijeta.” (1,27)

Od nas se oËekuje da æivimo u kraljev-

stvu milosra i da ga pokazujemo. To znaËi

da moramo prigrliti naËela kraljevstva, πto

nam treba postati naËin æivota i to je neπto

prelijepo.

Ima mnogo onih koji vjeruju u kraljev-

stvo milosra i aktivni su u njemu, ali ima i

mnogo onih koji odbijaju priznati da ovo

kraljevstvo ima Kralja. I to je trenutak kada

krπÊanstvo ima priliku biti viπe od dobrog

naËina æivota ili naËela milosra koje se po-

kazuje svijetu.

56

Najbolje πto moæemo jest vjerovati u kra-

ljevstvo, odati priznanje i oboæavati Kralja tog

kraljevstva. Meutim, preËesto se dogaa da

krπÊani otpoËnu svoje duhovno putovanje

odajuÊi priznanje Kralju, ali odbijaju biti dio

Njegovog kraljevstva. Oni su prihvatili buji-

cu milosti u svojem æivotu, ali svoju vjeru

nikada nisu uËinili opipljivom.

Oni su prihvatili Isusa kao svojeg Spa-

sitelja, ali su Ga zanijekali kao Gospodina.

Oni su krπteni vodom za oprost prijaπnjih gri-

jeha, umrli svojem starom æivotu, ali nisu us-

krsnuli silom Svetoga Duha u novi æivot u

Kristu. Ako samo prihvate Krista, a zanijeËu

Ga kao Gospodina, mnogi krπÊani nemaju πto

raditi, a ni kamo otiÊi, i tako svoje vrijeme

troπe ispravljajuÊi greπnike u crkvi.

O kada bismo zasukali rukave i veÊ u

ovom svijetu postali Kristova produæena ru-

ka! Jedan od najmoÊnijih naËina da prevla-

damo religiju koja se zaglavila u filozofiji, jest

da se ukljuËimo u religiju koja se moæe opi-

pati.

Prva priËaSljedeÊe dvije priËe dobro Êe ilustrirati

ovu misao.

57

Ovaj sam tjedan proËitao priËu koja mi

je stigla na e-mail, o skupini trgovaca koji

su prije nekoliko godina bili na kongresu koji

se odræavao izvan grada. Kako su trËali kroz

terminal da uhvate svoj let, jedan od njih je

sluËajno nogom zakvaËio stol na kojem su

bile postavljene jabuke.

Oni su nastavili juriti ne bi li stigli na

svoj avion i gazili preko jabuka koje su se

kotrljale po podu. Uspjeli su se ukrcati na

vrijeme. Jednog od njih poËela je peÊi sa-

vjest zbog djevojke Ëije su jabuke pogazili

pa je rekao svojim prijateljima da nastave put

bez njega, a po njima je poruËio svojoj su-

pruzi da Êe uzeti kasniji let.

Zatim se vratio na terminal gdje su jabu-

ke bile rasute. Bilo mu je drago πto se vratio.

©esnaestogodiπnja djevojka bila je potpuno

slijepa! Plakala je, suze su joj vlaæile obraze

zbog jada koji je osjeÊala i istodobno bezus-

pjeπno pokuπavala sakupiti svoje jabuke dok

su je mnogi prolaznici zaobilazili. Nitko ni-

je stao da joj pomogne i nikoga nije bilo briga

za njezinu nevolju.

Trgovac je kleknuo na pod zajedno s

njom, sakupljao jabuke, stavljao ih na stol i

pomogao joj da ponovno postavi svoj stol.

Kada je zavrπio s ovim, primijetio je da su

58

mnoge jabuke izudarane, pa je te odvojio i

stavio u drugu koπaru. Kada je zavrπio, otvo-

rio je svoj novËanik i rekao djevojci: “Evo,

uzmi Ëetrdeset dolara za ovu πtetu koju smo

ti napravili. Je li to dovoljno?”

Djevojka je suznih oËiju klimnula glavom.

Nastavio je: “Nadam se da ti nismo previπe

pokvarili dan.” Kada je trgovac odlazio, obrati-

la mu se zbunjena slijepa djevojka: “Gospodi-

ne...” Zaustavio se, okrenuo i pogledao u nje-

zine slijepe oËi. “Jeste li vi Isus?” pitala je.

Zaustavio se na pola puta i zaËudio. Za-

tim je polako nastavio svoj put s pitanjem

koje je gorjelo u njegovoj duπi: “Jeste li vi

Isus?”

Druga priËaAbraham Lincoln jednoga se dana naπao

na trænici na kojoj su se prodavali robovi, i

tada ga je samilost natjerala da ponudi cije-

nu za jednu mladu crnkinju. Uspio ju je kupiti

i poveo ju je na svoje “imanje”. DjevojËica

je imala sumoran i ljutit izraz lica jer je znala

da je to joπ jedan bijeli Ëovjek koji ju je ku-

pio i koji Êe je zlostavljati. Ali Lincoln je,

udaljivπi se od trænice, rekao djevojËici: “Slo-

bodna si.”

59

“©to to znaËi?” traæila je odgovor.

“To znaËi da si slobodna.”

“ZnaËi li to da mogu biti ono πto æelim?”

“Da, moæeπ biti πto god poæeliπ.”

“ZnaËi li to da mogu reÊi πto god poæe-

lim?”

“Da, moæeπ reÊi πto god poæeliπ.”

“ZnaËi li to da mogu iÊi kamo god po-

æelim?”

“Da, to znaËi da moæeπ iÊi kamo god po-

æeliπ.”

“Pa, onda...” rekla je djevojËica, “idem

s vama.”

IspriËao sam ovu drugu priËu da ilustri-

ram joπ neπto. Kada upoznate Isusa, vi osta-

jete s Isusom.

Mi Ëesto mislimo da u Boæjem kraljev-

stvu æivi ortodoksija ili ispravno vjerovanje.

Ali mi Ëesto zaboravljamo da u Boæjem kra-

ljevstvu treba postojati i naπa ortopraksa ili

ispravno djelovanje.

Je li naπa vjera postala sliËna onoj koja

se mogla vidjeti kod graana San Diega kad

su Ëekali zavrπetak vatrometa s dosadom, ra-

zoËaranjem i bez pokreta? »ekamo li Kristov

drugi dolazak ne mareÊi za unesreÊene koji

su oko nas?

60

KrπÊani imaju Kralja i taj Kralj ima svo-

je kraljevstvo.

Bez obzira na to gdje leæi tvoja duhovna

strast, tvoja crkva treba ti pomoÊi da je os-

tvariπ! ZadaÊa Crkve nije da ti sluæi, veÊ da

ti omoguÊi priliku da se ukljuËiπ u sluæbu.

Gorljiva sluæba sastavni je dio æivota u Bo-

æjem kraljevstvu. Bogosluæje treba biti vrije-

me kada uzdiæemo trenutke koje smo doæiv-

jeli dok smo svjedoËili o Bogu i sluæili πiroj

druπtvenoj zajednici.

Meutim, dolazak u crkvu odavno je po-

stao duhovni vrhunac u naπem tjednu. Tada

se izgovaraju velike rijeËi i izvodi se sjajna

glazba u Boæjoj prisutnosti, a s druge strane

premalo ili uopÊe ne pokazujemo zahvalnost

za to πto nas je Bog vodio otkrivajuÊi nam i

govoreÊi πto treba Ëiniti u naπem kraljevstvu

Ëitav tjedan, mjesec ili godinu, svake sekunde

svakoga dana. Ali ako sjedimo i ne Ëinimo

niπta, Bogu Êe dosaditi naπi skupovi.

©panjolski filozof Unamuno priËa o rim-

skom akvaduktu u Segoviji u njegovoj rod-

noj ©panjolskoj. Sagraen je 109. godine. Ti-

suÊu osamsto godina on je prenosio svjeæu

vodu s planina do uæarenog i æednog grada.

Gotovo πezdeset naraπtaja pilo je vodu s ovog

izvora. Zatim je doπao neki drugi naraπtaj,

61

bliæi nama, koji je rekao: “Ovaj akvadukt je

veliko Ëudo i moramo ga kao muzejski eks-

ponat saËuvati za naπu djecu. Oslobodit Êe-

mo ga njegovog stoljetnog rada.”

UËinili su to. Postavili su suvremene æe-

ljezne cijevi. Starim opekama i æbuci dali su

zasluæeni odmor. I akvadukt se poËeo raspa-

dati. Sunce je præilo æbuku koja je poËela pu-

cati. Opeka i kamenje su klonuli i poËeli se

raspadati. Ono πto godine sluæbe nisu mo-

gle uniπtiti, upropastilo je besposliËenje.

I to je ono πto moæe postati Crkva ako

se ne preda u sluæbu drugima.

“Veliki violinist Niccolo Paganini ostavio

je oporuËno svoju veliËanstvenu violinu Ge-

novi — svojem rodnom gradu — ali pod uvje-

tom da se na tom glazbalu nikada ne svira.

Bio je to pogreπan uvjet, jer je svojstvo drveta

da se vrlo malo deformira dok se njime koristi

i rukuje. »im se viπe nije koristila, poËela

je propadati. Izuzetnu violinu ugodnog tona

poËeli su izjedati crvi i imala je samo relik-

vijsku vrijednost. Truljenje tog glazbala pod-

sjeÊa nas da æivot gubi smisao kada se iskljuËi

iz sluæbe drugima.” (Bits & Pieces, 25. lip-

nja 1992.)

I to je istina. Postoji kraljevstvo, i to kra-

ljevstvo ima svojeg Kralja. A taj je Kralj u

62

Evanelju po Luki 4 svima stavio do znanja

o Ëemu se radi. Trebamo Ëiniti ono πto je

Isus Ëinio: biti milosrdni, pravedni, suosje-

Êajni, usluæni i milostivi. Ako vjernike naπe

zajednice krase ove vrline, naπe crkve neÊe

biti samo pune, veÊ Êe biti pretijesne.

Pitanja za razgovor1. Jeste li kada Ëekali na neπto πto se na

kraju nije zavrπilo onako kako ste oËeki-

vali? Kako ste se osjeÊali dok ste Ëekali?

Jeste li osjeÊali nemir, dosadu, uzbue-

nje? IspriËajte u skupini taj dogaaj i

osjeÊaje koji su se tada budili u vama.

2. Na koje sve naËine moæete biti Kristova

produæena ruka u svijetu?

3. Je li vaπa crkva/skupina misijski usmje-

rena u svojem odgovoru na Evanelje?

Kako moæete produbiti svoj misijski duh?

4. Propovijed govori o ortodoksiji i orto-

praksi. Meutim, πto je s ortokardijom?

Ortokardija se moæe definirati kao “ispra-

vno srce”. »inite li pravdu, jeste li saæalji-

vi, milostivi, iscjeljujete li, proglaπavate

li godinu milosti Gospodnje s “ispravnim

srcem”? I πto to znaËi u vaπem osobnom

æivotu?

63

4. Vrijednostisuprotne kulturi

MATEJ 5,1-16

Alex Bryan

Boæje kraljevstvo je vaænoNebesko je kraljevstvo bilo — i joπ je uvi-

jek — za Isusa najvaænija tema. Zapravo, neki

kaæu da je, dok je æivio na Zemlji, govorio

o nebeskom kraljevstvu viπe nego o bilo Ëe-

mu drugom. Kraljevstvo je oËito bilo najvaæ-

nija stvarnost.

Isus je ispriËao mnoge usporedbe o kra-

ljevstvu (Matej 13). Govorio je o razlici izme-

u nebeskog kraljevstva — kraljevstva Nje-

govog Oca — i slabijih svjetskih kraljevstava

(Matej 4,8-10). »ak je opisao svoje poslanje

kao uspostavljanje nebeskog kraljevstva na

Zemlji (Matej 4,17). Isusova molitva: “Doi

64

kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na

nebu tako i na zemlji!” (Matej 6,10) pokazuje

nam da Bog æeli da naËini i sredstva Njego-

vog kraljevstva pokore naËine i sredstva kra-

ljevstava ovoga svijeta.

Kraljevstvo, naravno, ima svojeg kralja.

Bog je Kralj svojeg kraljevstva — Otac, Sin i

Sveti Duh sjede na prijestolju. Tu se postu-

pa po njihovim naredbama. Oni stvaraju pra-

vila. Isusov æivot govori kakvo je to kra-

ljevstvo. U Njegovom æivotu nailazimo na sa-

milost, svetost, svrhu, istinu i ljubav. U Nje-

govom odnosu prema ljudima vidimo kako

trebaju æivjeti graani ovoga kraljevstva. Od

Ëudesnih ozdravljenja, preko Njegovih prak-

tiËnih pouka o novcu, do smrti na kriæu ko-

jom se ærtvovao za nas, mi razumijevamo vri-

jednost tog kraljevstva. Krist nam donosi Za-

kon kraljevstva koji je, naravno, utemeljen

na zakonu ljubavi (Matej 22,37).

Meutim, naπ cilj ovdje nije identificirati

kralja ni njegova pravila ni zakone. Tko bi

mogao biti dio ovog kraljevstva? U pokuπaju

da odgovorimo na ovo pitanje istraæit Êemo

tekst u Mateju 5,1-14 — sam poËetak Isusovog

Ëuvenog Govora na Gori. Sigurno znate da

je ovo veliki govor o moralnom æivotu ko-

jim je æivio Isus — æivotu u skladu s Boæjim

65

kraljevstvom. Pritom Isus istraæuje pitanje tko

moæe biti dio Boæjeg kraljevstva.

Tko sve moæe biti ukraljevstvu

ProËitajmo na poËetku Matej 5,1.2: “Kad

Isus vidje veliko mnoπtvo naroda, uspe se na

goru. Kada sjede, pribliæiπe mu se njegovi

uËenici. Zatim otvori svoja usta i poËe ih ova-

ko uËiti.”

LetimiËnim Ëitanjem ovih redaka mo-

æemo steÊi dojam da ovaj tekst ne govori mno-

go, osim πto iznosi neke osnovne, nezanim-

ljive Ëinjenice. Isus je pouËavao ljude na ob-

ronku gore. Ali ovdje ima neËega πto je viπe

od priËe! Da, Isus je pouËavao — On je bio

Rabi, UËitelj. I to πto je sjedio bio je uobi-

Ëajen poloæaj u kojem su rabini pouËavali.

RijeË “uËenik” znaËi “onaj koga pouËava ra-

bin”; πiroko prostranstvo bilo je uobiËajeno

mjesto na kojem se pouËavalo i padina je bila

najbolja uËionica. Sve ovo ima smisla. Ono

πto je Ëudno u priËi jest πto Isus pouËava

mnoπtvo.

Ovdje nastaje problem: rabini su po tra-

diciji vrlo pomno birali one koje Êe pouËavati.

Jedino su najbolji i najsjajniji mogli uÊi u nji-

66

hove uËionice. Samo su oni s politiËkim ve-

zama mogli dobiti svoju stolicu u njihovim

amfiteatrima. Samo onima koji su bili sveti,

pravedni, iz prave æidovske obitelji, i samo

djeËacima bilo je dopuπteno pohaati njihove

πkole. Ako ste bili æensko, niste mogli iÊi u

πkolu. Ako ste bili sin siromaπnog Ëovjeka,

ovi uËitelji vas ne bi pouËavali. Ako ste bili

bolesni, niste mogli uËiti kod njih. Ako ste

bili neznaboæac, gotovo se sigurno niste mo-

gli pouËavati kod njih. Ako niste zadovolja-

vali vrlo stroga mjerila, ni tada niste imali

sreÊe.

Isus je pouËavao svjetinu. Smatrao je da

je ovo mnoπtvo vrijedno pouËavanja. On nije

imao detektor kojim bi ispitao duhovnu vri-

jednost svojih sluπatelja. Ovo mnoπtvo je bilo

raznoliko: bilo je tu bogatih, siromaπnih, mu-

πkaraca, æena, mladih, starih, s visokim stup-

njem inteligencije i niskim, onih koji su po-

znavali doktrine i onih koji nisu o tome niπta

znali. Isusova odluka da pouËava svjetinu —

koja ukljuËuje sve — zaprepaπÊujuÊi je novi

pogled na to tko sve moæe biti dio kraljev-

stva. Vrata koja su πtitila zatvorenu zajednicu

sada su bila polomljena. Zamisao da postoji

samo nekolicina izabranih — koje je Bog po-

sebno odabrao — pala je u vodu. Ovu zamisao

67

je sada Isus osporio. Pa kakve Êe to ljude

Isus sresti na obronku gore?

TreÊi redak: “Blago siromasima u duhu,

jer je njihovo kraljevstvo nebesko!” Jeste li

ikada bili “siromaπni u duhu”? Je li vaπ duh

ikada bio skrhan? Jeste li se ikada osjeÊali

loπe i depresivno? Je li vas ikada obuzimala

tama, zbog Ëega ste osjeÊali da ste potpuno

bespomoÊni? Jeste li ikada pomislili da æivot

nije dobar? Jeste li ikada postavili pitanje:

“Boæe, postojiπ li?” Jeste li se ikada osjetili

praznima, osiromaπenog duha, duπe?

Isus kaæe: “Blago vama.” Na πto je mislio?

Vas je Bog izabrao! Bog vam se smijeπi. Bog

vas ljubi. Bog je zadovoljan vama. Imajte do-

voljno hrabrosti. Usred velike tuge, moæete

se radovati. To πto ste loπe raspoloæeni ne

znaËi da ste odsjeËeni od Boga.

Æivimo u svijetu gdje se na duπevne bo-

lesti katkada gleda s prijezirom. »ak i danas

Ëudno gledamo one kojima je potrebno sa-

vjetovanje, na one koji moraju posjeÊivati stru-

Ënjaka za duπevno zdravlje. Mi katkad osobu

s depresijom vidimo kao nekoga tko nema

dobar odnos s Bogom i æivotom. Osobu koja

ne moæe vjerovati u Boga vidimo kao agno-

stika, ateista, sumnjalicu... osobu koja s Bo-

gom ima ozbiljnih problema. Katkad loπe

68

raspoloæenje i mraËne noÊi duπe smatramo

neËim πto nas Ëini nepodesnim za kraljev-

stvo. Meutim, mi zaboravljamo Isusove ri-

jeËi: “Boæe moj, Boæe moj! Zaπto si me osta-

vio?” (Matej 27,46) Sam Isus, koji je bio bez

grijeha, osjetio je najveÊu tamu. »ak se i Isus

pitao je li Ga Bog napustio. Ovakva ekstremna

iskustva svakoga bi od nas navela da posum-

njamo, pa Ëak i odbacimo Boga kao stvar-

nost. Meutim, Isusovo iskustvo nam poka-

zuje da ekstremno ljudsko iskustvo nije dokaz

Boæje odsutnosti. Mi moæemo biti siromaπni

u duhu. Mi moæemo æivjeti s uznemirenom

duπom. Ali to nas ne Ëini prokletima! Zapra-

vo, mi smo blagoslovljeni. Mi smo voljeni.

Pozvani smo da postanemo graani nebeskog

kraljevstva, Isusovog kraljevstva. Ako vam je

danas teπko, sjetite se da ste blagoslovljeni,

da ste voljeni.

Isus ponovno gleda u mnoπtvo (redak 4)

i govori: “Blago onima koji tuguju, jer Êe se

utjeπiti!”

Tugovanje nije grijeh. »ak je i Isus pla-

kao zajedno s Lazarovom obitelji (Ivan 11,35).

“Isus nije plakao samo zbog ljudske su-

Êuti prema Mariji i Marti. Njegove su suze

iskazivale bol koja je bila visoko iznad ljud-

ske boli kao πto je nebo viπe od Zemlje. Krist

69

nije plakao za Lazarom, jer ga je namjeravao

pozvati iz groba. On je plakao zato πto Êe

mnogi, koji su sada plakali za Lazarom, us-

koro planirati Njegovo ubojstvo, smrt Onoga

koji je uskrsnuÊe i æivot. Meutim, kako su

nespremni bili nevjerni Æidovi da pravilno

protumaËe Njegove suze! Neki kao uzrok

Njegove boli nisu mogli vidjeti niπta viπe do

samo vanjske okolnosti pred Njim, njeæno su

kazali: ‘Gledaj kako ga je ljubio.’ Drugi, æeleÊi

da sjeme nevjerstva posiju u srca prisutnih,

podsmjeπljivo su rekli: ‘Zar nije ovaj koji je

slijepcu otvorio oËi mogao uËiniti da Lazar

ne umre?’ Ako je u Kristovoj moÊi bilo da

Lazara spasi, zaπto mu je dopustio da umre?”

(Ellen G. White, Isusov æivot, str. 436,437)

Nije nuæno da onaj tko pripada kraljev-

stvu bude stalno radostan. Moæemo biti tuæni

i joπ uvijek usklaeni sa Spasiteljem. Moæe-

mo tugovati — Ëak i s prizvukom ljutnje. Tu-

govanje ukljuËuje ljutnju — moæemo se ljutiti

na sebe, na okolnosti, na druga ljudska biÊa,

Ëak i na Boga. Snaæne emocije koje su pove-

zane s razoËaranjem i gubitkom ne znaËe ob-

vezno da ne slijedimo Isusa! Povjerenje u Bo-

ga automatski ne briπe Ëovjekove osjeÊaje.

Patite li? Niste prokleti. Vjerujte da ste blago-

slovljeni, da vas Bog ljubi.

70

Isus nastavlja (redak 5): “Blago krotkima,

jer Êe baπtiniti zemlju!”

Naπ svijet ne cijeni krotke. Na krotkost

se gleda kao na manu. Cijenimo one koji su

financijski jaki, atletski graeni, lijepi u skla-

du s ograniËenom definicijom ljepote koja

nam se nameÊe putem medija. Volimo dru-

πtvene ljude. Volimo ljude sa samopouzda-

njem. Volimo duhovite osobe. Ali one koji

su usporeni, ruæni, siromaπni ili dosadni... pa

nismo veliki ljubitelji tih nesretnika. Narav-

no, i u crkvi moæemo naiÊi na ove iskrivlje-

ne vrijednosti. Volimo velike propovjednike,

snaæne voe, Ëvrste krπÊane koji zajedno dje-

luju. A πto je s krotkima? Sa slabima? Onima

koji Ëesto æive na krhotinama i pukotinama

æivota? Isus kaæe da pristup Nebu nije isklju-

Ëivo pravo angaæiranog evanelista, bogatog

donatora ili savrπenog soprana. Isus ovdje bla-

goslivlja krotke.

Isus joπ jednom baca pogled na mnoπtvo

(redak 6) i govori im: “Blago æednima i glad-

nima pravednosti, jer Êe se nasititi!”

Sjajno. U krπÊanskim zajednicama slavi-

mo one koji su dobro uhranjeni pravednoπ-

Êu. Volimo svete i pravedne ljude. Volimo rat-

nike molitve i prvake u poznavanju Biblije.

Volimo one koji daju desetinu toËno u lipu

71

i ne jedu sir. One koji su dobro uhranjeni —

ostatak ostatka od ostatka — to su prava djeca

Boæja! Meutim, ovdje Isus blagoslivlja, po-

kazuje Boæju naklonost onima koji su gladni

i æedni. Isus ukazuje na one koji ne uzimaju

svoje svete vitamine i tri dobro uravnoteæena

obroka poboænosti svakoga dana. On kaæe:

“Dobrodoπli u kraljevstvo vi koji osjeÊate du-

hovnu glad. Ovdje ima dovoljno mjesta za one

koji nisu super-sveti.”

I nastavlja (redci 7-9): “Blago milosrdni-

ma, jer Êe postiÊi milosre! Blago onima koji

su Ëista srca, jer Êe Boga gledati! Blago mi-

rotvorcima, jer Êe se zvati sinovi Boæji!”

Kada je pravda zasluæena, nije potreb-

na milost. To je milosre. »istoÊa srca ne pod-

razumijeva savrπenost, veÊ iskreno priznanje

i iskrenost — to je osoba Ëistog srca koja pri-

znaje svoje pogreπke, poziva se na Boæji dar

milosti i æeli postati kao Isus. Mirotvorci su

manje zainteresirani za ono πto je poπteno,

a viπe za djela za opÊe dobro — zajednicu

milosti. Ove tri kvalitete mogu nas privuÊi.

Meutim, mi Ëesto cijenimo neπto πto je su-

protno vjeri: volimo one koji ispravljaju po-

srnule, volimo one koji odræavaju izvanjski

sjaj svetosti, volimo one koji osvajaju. Milo-

sre, ËistoÊa srca i mirotvorstvo Ëesto stoji

72

na zimi ispred zatvorenih vrata. Meutim, Isus

govori mnoπtvu uËenika: “Otvorite im vrata,

neka uu u toplinu sobe vaπeg æivota.”

Isus zatim kaæe (redci 10-12): “Blago pro-

gonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo

kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas budu

grdili i progonili i kad vam zbog mene bu-

du laæno pripisivali svaku vrstu opaËine! Ra-

dujte se i kliËite od veselja, jer vas Ëeka velika

nagrada na nebesima! Ta, tako su progonili

i proroke koji su æivjeli prije vas!”

Isus ovdje poziva ljude koji sjede na ob-

ronku gore da budu oprezni. NeÊe im biti

lako kao pripadnicima kraljevstva. Progonit

Êe ih. Ismijavat Êe ih. MuËit Êe ih, a moæda

i ubiti. Æivot u kraljevstvu ne odvija se iza

obrambenih zidina. Dræavljanstvo u ovoj Isu-

sovoj zajednici ima cijenu. Proganjat Êe nas

kao πto su nekada proganjali proroke. A tko

Êe biti progonitelj? U ono vrijeme to su bile

sekularne ili svjetovne i zle sile — kao πto je

bio faraon, Ahab i Nabukodonozor. Ali pro-

roke su progonili i oni koji su tvrdili da vrπe

Boæju volju. U Mateju 21,33-46 Isus nam iz-

nosi usporedbu koja ilustrira dugu povijest

progonstava — koja su pokretali vjerski voe.

Na kraju usporedbe veliki sveÊenici i farizeji

shvaÊaju da Isus govori o njima. Kakva ironija!

73

Ljudi koji tvrde da imaju povlaπten poloæaj

u Boæjem kraljevstvu ratuju protiv tog istog

kraljevstva. OtreænjujuÊa je misao da su oni

koji sebe predstavljaju najsvetijima, najpra-

vednijima, najpoboænijima i najozbiljnijima,

kada je rijeË o odræavanju reda u sinagogi i

brizi da bude Ëista, crkvi nanijeli najveÊu πte-

tu. Njihova srca nisu Ëista. Oni veæu teæak

teret na lea drugima, ali ga ne podiæu svo-

jim rukama (Matej 23,4). I tako Isus govori

onima u mnoπtvu koji osjeÊaju ovo progon-

stvo: “Bez obzira na to πto se vjerski voe

bave vama, to ne znaËi da ste na pogreπnom

putu. Zapravo mi se ovi ljudi, takozvani vjer-

ski voe, protive.” Sjajno! Kako je hrabar Isus

u ukazivanju na osobine koje treba imati svaki

podanik kraljevstva!

Odgovornost pripadnikakraljevstva

A zatim Isus preokreÊe svoju propovi-

jed. Onim prvim rijeËima On je πirom otvorio

vrata tjeskobnima, tuænima, skromnima, du-

hovno marginaliziranima, poniznima, onima

koje su vjerski voe smatrali siromaπnima.

A sada poziva mnoπtvo na neπto veliko (Matej

5,13-16):

74

“Vi ste sol zemlji. Ali ako sol obljutavi,

Ëime Êe se ona osoliti? Viπe nije ni za πto,

osim da se izbaci van da je ljudi pogaze.

Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguÊe sakriti

grad kad leæi na gori. Ne æeæe se svijeÊa da

se stavi pod variÊak, nego na svijeÊnjak da

svijetli svima u kuÊi. Vaπe svjetlo neka tako

zasja pred ljudima da vide vaπa djela ljubavi

te slave vaπeg Oca nebeskog.”

Moæete li zamisliti kako su ove rijeËi zvu-

Ëale onima koji su vjerovali da su bezvrijed-

ni? Isus im je govorio: “Vi moæete biti Ëim-

benici promjena. Vi moæete uËiniti da svijet

bude bolje mjesto za æivot. Moæete svijet uËi-

niti ukusnijim i moæete ga obojiti. Moæete ga

okrenuti naglavaËke!” Isus ne govori samo o

prihvaÊanju (vi ste Boæja ljubljena djeca i mo-

æete biti dio ovog kraljevstva), veÊ i o povje-

renju (moæete Ëiniti velike stvari za Boga).

“Ljubim vas i oËekujem da Êete Ëiniti nevje-

rojatne stvari.” Mnogi koji dotad nisu osje-

tili Boæju blagost ni Njegovo povjerenje, bili

su zadivljeni.

PriËa kao zakljuËakPrije nekoliko godina moja supruga i ja

planirali smo prirediti zabavu za naπu kÊer

75

Audrey. Da biste takvo πto ispravno uradili,

morate voditi raËuna o mnogo toga. Dogova-

rali smo se koju Êemo hranu pripremiti, ka-

kve ukrase staviti, koje igre organizirati, πto

Êe se raditi u kreativnoj radionici (πto bi bilo

zabavno a da iza toga ne ostane preveliki ne-

red) za naπu petogodiπnju kÊer. Na zabavi je

te veËeri sve bilo izuzetno dobro. U jednom

trenutku tijekom zabave, pozvali smo roditelje

i djecu u suteren naπe kuÊe gdje nam je stajao

klavir i gdje smo predvidjeli igru “glazbene

stolice”. Stavili smo deset stolica u krug. Na

svakog djeËaka i djevojËicu bila je jedna sto-

lica. Moja supruga je objasnila pravila igre i

djeca su sjela na stolice. Ja sam poËeo svirati

na klaviru i prema pravilima igre, djeca su

trebala ustati sa svojih stolica i trËati oko njih.

Moja supruga je sklonila jednu stolicu, svi-

rao sam joπ nekoliko sekundi, a onda je gla-

zba stala. Deset malih djeËaka i djevojËica

potrËalo je prema devet stolica — svi su us-

pjeπno sjeli na svoju stolicu, osim jednog dje-

ËaËiÊa. Ovaj mali petogodiπnjak bez stolice

smjesta je pogledao svoje roditelje i briznuo

u plaË. JecajuÊi je dotrËao do njih. Supruga

i ja pogledali smo se zagonetnim pogledom.

Ovaj put nije sve bilo u najboljem redu. Po-

novno sam poËeo svirati klavir — i devet ma-

76

lih djeËaka i djevojËica trËalo je oko stolica.

Moja supruga je sklonila joπ jednu stolicu,

svirao sam joπ nekoliko sekundi i glazba je

stala. Ovaj put se devet malih djeËaka i dje-

vojËica utrkivalo da sjednu na osam stolica.

Osmero njih je sjelo ostavljajuÊi jednu dje-

vojËicu bez stolice. TrenutaËno je pogledala

svoje roditelje, briznula u plaË i otrËala u nji-

hov zagrljaj. Supruga i ja smo se pogledali i

shvatili. Bit Êe sve gore ako neπto ne poduz-

memo! I tako smo pozvali svu uznemirenu

djecu da nam se joπ jednom pridruæe. Moja

supruga je vratila dvije stolice. Djeca su sjela.

PoËeo sam svirati na klaviru i ... nijedna sto-

lica nije sklonjena. Svirao sam joπ nekoliko

sekundi i glazba je prestala. Deset malih dje-

Ëaka i djevojËica sjelo je na stolice. I svako

dijete je imalo svoju stolicu. Djeca su urlala

i glasno me molila: “Pastore Alex, hajde po-

novno! Pastore, Alex, ponovno svirajte!”

Igrali smo se sve dok se djeca (i moji

prsti) nisu potpuno umorila. U nebeskom kra-

ljevstvu svatko ima svoju stolicu. U njemu

ima mjesta za svakog djeËaka, svaku dje-

vojËicu i svako Boæje dijete. Nebeska glazba

poziva nas da se pridruæimo nebeskoj igri u

radosti i prilici da pozovemo i druge da nam

se pridruæe.

77

Bez obzira na to u kakvom ste poloæaju.

Bez obzira na okolnosti. Bez obzira na vaπu

proπlost. Bog ima mjesto za vas. HoÊete li

se pridruæiti igri i zauzeti svoje mjesto?

Pitanja za razgovor1. Kako vidite usporedbu o “kraljevstvu” u

vrijeme kada u mnogim dræavama ne vla-

daju kraljevi i kraljice? Bi li Bog upotri-

jebio tu istu usporedbu i danas? ©to je

s predsjednicima, premijerima i guver-

nerima? Razlikuje li se taj jezik?

2. Kako se razlikuje pripadnost Boæjoj dræa-

vi od drugih aspekata pripadnosti (Ëlan-

stva)?

3. ©to vas iznenauje u Isusovom pouËava-

nju (o Ëemu je govorio i koga je pouËa-

vao)?

4. Kako se moæemo pobrinuti da mjesto bu-

de dostupno svima i svakome?

78

5. Stol na Zemlji,stol na Nebu

MARKO 2,13-17

Eddie Hypolite

Kako odluËujete koga Êete ukljuËiti u

svoj krug prijatelja, a koga ne? Dajete li im

da ispune “ispit vrijednosti”? Ovise li vaπe

odluke o njihovom druπtvenom poloæaju? Mo-

raju li to biti krπÊani ili adventisti? Moraju

li oni biti prijatelji na Facebooku koji su na

dobrom glasu i s urednom proπloπÊu ili ste

neπto f leksibilniji?

Odvojite nekoliko trenutaka, podijelite se

u skupine i pokuπajte odgovoriti na pitanje:

Kako donosite odluku tko Êe vam biti prija-

telj, a tko ne?

Ako je postojalo neπto kod Isusa πto je

viπe od svega ostalog uznemiravalo voe onog

vremena i zbunjivalo Ëak i uËenike, bio je

79

to naËin na koji se On ophodio prema ljudima

koji su bili izopÊeni iz druπtva. Svi su vjero-

vali da Êe Mesija ponovno uspostaviti blago-

stanje u Izraelu, ali nitko nije oËekivao da

Êe u tom kraljevstvu biti mjesta za sve i sva-

koga.

UkljuËivanje “izopÊenih iz druπtva” u kra-

ljevstvo i Boæja naklonost prema njima nije

nikada bila predmet oËekivanja. S druge stra-

ne, kako Ëitamo u evaneljima, upravo je ovo

Ëinilo Isusov æivot i sluæbu tako lijepom.

Evanelje po Marku 2,13-17 slika kraljev-

stvo koje je Isus trebao uspostaviti ne samo

u Izraelu, veÊ i u srcima Njegovih uËenika.

Stol razdvajanjaLevi, poznat i kao Matej, bio je carinik.

Njega su mrzili i Æidovi i neznaboπci jer je

sakupljao porez za Rimsko Carstvo. Porez su

nametnuli Rimljani, ali nitko zapravo nije

znao koliko je velik taj porez — osim onih

koji su ga ubirali. Tako je meu carinicima

bio obiËaj da uzimaju viπe nego πto treba, a

za sebe su zadræavali viπak. Levija su joπ viπe

mrzili jer je bio Æidov koji je sakupljao po-

rez za Rimsko Carstvo. Æidovi su ga zbog toga

smatrali gorim od neznaboæaca. Prema svim

80

raËunicama, on nije bio zanimljiv ni za kra-

ljevstvo ni za uËenika. Kao Æidov odgajan je

u vjeri i bio je Ëlan izviaËa, odjela mladeæi

ili je pohaao subotnja bogosluæja. Meutim,

nekako na svojem æivotnom putu on je po-

segnuo za sjajem gradskih svjetiljki kao πto

je bio sluËaj s izgubljenim sinom, i u jednom

je trenutku pomislio da Êe ga brza zarada

usreÊiti. Zanimljivo je πto sve netko moæe uËi-

niti da bi skratio put do sreÊe. Preπao je na

neprijateljsku stranu i poËeo varati svoj na-

rod.

Poput mnogih mladih koji su krenuli Le-

vijevim putem, prije ili poslije oni Êe shva-

titi da je traganje za sreÊom koja ne uklju-

Ëuje Boga kao ljuπtenje luka. Oni konaËno

shvaÊaju da su prazni iznutra. Levi nije znao

iziÊi na kraj sa svojom patnjom. Nije mogao

otiÊi u sinagogu jer bi ga njegov narod iz

nje izbacio. Tako je on ovu svoju patnju dræao

u sebi, sve dok se nije pojavio Isus u odgo-

varajuÊe vrijeme.

Snaga ljubaviIsus namjerno prolazi pokraj carinarni-

ce (redak 13) u kojoj Levi sjedi i radi, zausta-

vlja se i upuÊuje mu poziv: “Hajde za mnom!”

81

Ovdje nam ne smije promaknuti neπto ne-

vjerojatno jednostavno o kraljevstvu.

Isus ne Ëeka da Ga ljudi pronau, On

njima prilazi prvi. Mi ne trebamo Ëekati lju-

de da nas pronau. Kraljevstvo Boæje je aktiv-

na potraga za izgubljenima. Poziv Leviju da

poe za Isusom potvrdio je Boæju ljubav pre-

ma njemu bez obzira na to πto ga je dru-

πtvo izopÊilo.

Kada ljudi znaju da su voljeni i prihva-

Êeni, Ëak i kada sjede u “carinarnici” æivota

zbog Ëega ih druπtvo prezire, Boæja sila ko-

ja mijenja Ëovjeka pomaæe im da ustanu, na-

puste to mjesto i krenu za Njim. Svijetu nije

stalo do onoga πto mi znamo dok god ne vidi

da je nama stalo do njega! Iz teksta u redci-

ma 13.14 moæemo izvuÊi tri kratke poruke.

1. Æivot osnaæuje æivot! Isusov nauk

koji Êe najviπe utjecati na naπe bliænje zapi-

san je u naπem svakidaπnjem æivljenju. Isu-

sove rijeËi, djela i æivot bili su jedno te isto.

Æivio je onako kako je nauËavao, i sve πto

je izgovarao govorilo je o tome tko je On.

To je ono πto Êe utjecati na ljude da napuste

æivot kojim æive i krenu za nama koji slijedi-

mo Krista!

2. NemoguÊe je odbaciti dosljednuljubav. Dosljednost je rezultat osjeÊaja da su

82

Bogu dragocjeni ljudi koje vam πalje. Isuso-

va dobroËinstva prema izgubljenima bila su

nerazdvojni dio Njegove sluæbe i æivota. Isus

nije sluËajno nekog zavolio, i to ne bismo

trebali ni mi Ëiniti. Ljubav je najsvrhovitije

ljudsko iskustvo, iskustvo koje se ne dogaa

sluËajno i zbog toga ono ima veliku moÊ da

preobrazi.

3. Isus se druæio s odbaËenima. Isus

je rekao Nikodemu (Ivan 3,17) da Bog nije

poslao svojega Sina da osudi svijet, veÊ da

ga spasi. On svoju posveÊenost ovom idealu

pokazuje tako πto provodi vrijeme s onima

koje je druπtvo odbacilo i iznosi istinu o Bo-

æjem kraljevstvu. A koja je to istina? To je

Ëinjenica da Bog dijeli svoju ljubav i æivot s

njima i ne smatra potrebnim da drugima ob-

jaπnjava svoje postupke.

Evanelist Marko podsjeÊa nas da je Levi

ustao i napustio svoju carinarnicu. Ostavio

je sve iza sebe! On se viπe nikada neÊe moÊi

vratiti i ne bira taj put. Smjer kojim je krenuo

daleko nadmaπuje njegovu prijaπnju stvarnost.

©to Êe biti rezultat ovog novog smjera ko-

jim je krenuo? Ljubav kraljevstva koju je pri-

mio usmjerava ga k Isusu i drugima. Proveo

je radni vijek sjedeÊi za stolom i prikupljao

porez i Ëinio djela zbog kojih su ga ljudi pre-

83

zreli, a sada je sjedio za drugim stolom koji

je pripremio za Isusa.

Stol za IsusaEvanelist Marko (2,15) nam govori da

je Levi priredio veliku gozbu, banket, na koju

je pozvao Isusa kao poËasnog gosta. Pogle-

dajte tko je joπ bio pozvan na gozbu: s Isusom

su tu za stolom bili carinici, greπnici i drugi

koje je druπtvo odbacilo. Nije se pravila raz-

lika izmeu njih i uËenika. Ovaj tekst nam

jednostavno govori da su Ga mnogi slijedili.

Gozba koju je Matej priredio za svoje

“odbaËene” prijatelje podsjeÊa na svadbenu

gozbu iz jedne od Isusovih usporedbi o kra-

ljevstvu koje Êe doÊi u Mateju 22. Gozbi su

prisustvovali razni ljudi, dobri i loπi. »udno

je u ovoj usporedbi πto su bili ugoπÊeni oni

koje domaÊin nije pozvao prve. Pravi uzva-

nici se uopÊe nisu pojavili. Sve je bilo sprem-

no, stol je postavljen, orkestar je bio spre-

man da odsvira svadbenu koraËnicu, kralj je

bio na vratima, a sin je Ëekao svoju zaruË-

nicu, Crkvu, ali se nitko nije pojavio. Kralj

je poslao svoje sluge da podsjete uzvanike

na sveËanost, ali su oni bili prezauzeti svojim

poslovima i nisu mogli odvojiti vrijeme za

84

kralja i njegovog sina. Nekima je Ëak i za-

smetalo kraljevo navaljivanje, zbog Ëega su

zlostavljali i ubili nevine sluge.

Pitam se o kome je Isus govorio u ovoj

usporedbi. Lako je uprijeti prstom na æidov-

ski narod koji je odbacio Kraljevog Sina. A

πto je s poboænim ljudima u danaπnje vrije-

me? ©to je sa mnom? Jesam li toliko zauzet

svojim poslovima da zanemarujem veliki æi-

votni poziv, Kraljev poziv? Jesam li nestrp-

ljiv prema onima koje je poslao Kralj da me

podsjete na Njegov poziv? Sve su to pitanja

koja me zaokupljaju.

I kralj na kraju preko svojih slugu upu-

Êuje otvoreni poziv ljudima na ulici, svako-

me tko se tu naπao i svakome tko je æelio

doÊi. Dvorana je ubrzo bila puna gostiju.

Ovo je prekrasna slika o Isusovoj ljuba-

vi prema izgubljenom ËovjeËanstvu, koja obu-

hvaÊa sve ljude. Svojom prisutnoπÊu na go-

zbi na koju su bili pozvani Levijevi odbaËeni

prijatelji, Isus je snaæno posvjedoËio da se

æivot moæe promijeniti zahvaljujuÊi ovoj lju-

bavi i prihvaÊanju. Isus je pozvao Levija da

ustane od stola koji ga je odvajao od Ëovjeko-

ljublja i spasenja, a Levi je pripremio stol za

Isusa koji Êe Ëovjekoljublje i spasenje unije-

ti u jedan veliËanstveni prostor.

85

Kao i uvijek, bilo je tu onih kojima se

nije svidjela ideja da kraljevstvo moæe biti mje-

sto gdje Isus nema miljenika i u kojem sve

podjednako ljubi. Zato su Mu neki prigovo-

rili (redak 17), ali je Isus jasno istaknuo da

je pomoÊ potrebna bolesnima, zbog Ëega se

On i naπao na tom mjestu.

Pouka s Isusovog stolaLevi nije otvorio svoj dom samo Isusu,

veÊ i ljudima s kojima je On sjedio. U ovom

dogaaju moæemo vidjeti Ëetiri bitne slike

koje govore o kraljevstvu i Isusu koje ne bi-

smo smjeli propustiti.

1. Za Isusovim stolom neÊe uvijeksjediti uzorni ljudi.

Nikada ne smijemo pomisliti da znamo

koga Isus æeli spasiti, a koga ne. Moramo do-

slovno shvatiti Isusove rijeËi “svatko tko æeli”.

Nemojmo se nikada baviti procjenjivanjem tko

Êe biti spaπen, a tko neÊe. Budimo crkva koja

za svoj stol ljubavi i bratstva ne poziva sa-

mo one koji su uzorni.

2. Svatko moæe sjesti za Isusov stol.»ak se i danas mnogi boje otvoriti vrata

naπe crkve svima i svakome. Ali kraljevstvo

svakoga dana spaπava sve i svakoga. Mi ne-

86

mamo pravo izraæavati miπljenje u Ëijem Êe

srcu Boæji Duh odluËiti raditi. Mi moæemo

samo vidjeti rezultate, a zatim takve osobe

prihvatiti u crkvenu obitelj kako bi i one mo-

gle rasti u ljubavi i milosti. Neka naπ stol bude

slobodan za sve, posebno ako znamo da Isus

voli sjediti za ovakvim stolovima.

3. Stol za kojim se sjeÊamo onih kojisu sjedili za njim.

Levi nikada nije zaboravio tko je bio i

tko je sve sjedio za njegovim stolom prije

nego πto ga je Isus pozvao. Mi krπÊani tako

lako zaboravljamo gdje nas je Isus naπao i

koliko nas je daleko odveo. Isus ne æeli da

zaboravimo ljude koje smo ostavili iza sebe

kada smo Ga pronaπli. On æeli da se sjeÊamo

s kime smo obiËno sjedili; æeli da sada na-

pravimo mjesta i za njih za naπim novim sto-

lom. Moramo paziti da ne steknemo pogre-

πan dojam da smo “previπe spaπeni”. “Pre-

viπe spaπena” osoba s prijezirom gleda na one

s kojima se nekada druæila jer se njezin no-

vi æivot razlikuje od starog. Kada kao Levi

pronaemo novi æivot u Isusu, moramo se

sjeÊai onih koje smo ostavili iza sebe.

4. Stol za kojim se Isus nikada neopravdava πto sjedi s odbaËenima, veÊ ihuvijek brani.

87

Isus se nikada nije opravdavao πto sjedi

s ljudima za ovim stolom. On je uvijek bra-

nio njihovu prisutnost i razlog zbog kojeg sje-

di s njima za istim stolom. Doπao je pokazati,

prvo djelima, a onda i rijeËima, da je Bog

doista s nama. On se nije udaljio od onih

za koje su vjerski voe smatrali da im se ne

moæe pomoÊi i da nisu vrijedni spasenja.

Æivimo u druπtvu koje viπe ne sluπa naπe

rijeËi, ono sluπa naπa djela. Stara poslovica

kaæe: “Djela govore viπe od rijeËi!” Kristov

æivot i ljubav u nama uvijek Êe se vidjeti u

naËinu na koji branimo nevoljene i odbaËe-

ne. Isus je to istaknuo da bismo znali kako

trebamo æivjeti jedni s drugima.

5. Na kraju, Isus je jedini put dostola.

VraÊamo se na usporedbu o svadbenoj

gozbi. Kralj je svakom gostu koji se pojavio

na vratima osigurao svadbeno ruho. Meu-

tim, neki su uπli, ali nisu htjeli obuÊi odijelo

koje je bilo saπiveno za njih. Haljina praved-

nosti koju je Isus pripremio za sve ljude svo-

jom dragocjenom ærtvom na Golgoti, jedino

je πto Êe nam omoguÊiti pristup gozbi u vje-

Ënom kraljevstvu. »ovjek sa svoje strane ni-

πta ne moæe uËiniti, osim da prihvati ovaj

dar. Na nama je da obuËemo ovu haljinu.

88

S druge strane, imamo sreÊu πto Bog i

samo Bog donosi odluku tko Êe imati pristup

Nebu, jer mi nemamo pristup srcima ljudi.

Naπe je da velikoduπno pozivamo sve i pre-

pustimo podjelu na dobre i loπe Jedinom koji

moæe Ëitati pobude i namjere ljudskog srca.

Svatko od nas je stol za kojim sjedi Isus:

naπi domovi, crkve, crkvene prostorije, Ëak

i stranice Facebooka, Instagrama i Twittera

mogu biti stol za koji Êe Isus sjesti ako ih

odluËimo koristiti na naËin na koji Êemo Ga

proslaviti.

Je li moguÊe da Isus crkvi Ëija je zadaÊa

da propovijeda Evanelje i utjeËe na naπe po-

svjetovljeno druπtvo, poruËuje da je to jed-

nostavno kao kada nekome otvorite vrata svo-

jeg doma? Moæe li biti da je Radosna vijest

o kraljevstvu koju Isus æeli da navjeπÊujemo,

vijest o naπem preobraæenom æivotu i stolu

za koji su svi pozvani? Je li moguÊe da Isus

traæi od nas da svjedoËimo svojim promi-

jenjenim æivotom jer on propovijeda snaæni-

je od bilo koje propovijedi?

Dok smo zaokupljeni osmiπljavanjem slje-

deÊe nove ideje, moæda je ipak najbolja ideja

pronaÊi Isusu stol za koji Êe sjesti.

Odvojimo sada vrijeme da se pomolimo

za ovo:

89

1. Da u ovom trenutku osjetimo potre-

bu za Spasiteljem.

2. Da stvorimo uvjete (mjesta/stolove) na

kojima Êe se Isus i ljudi iz naπeg okruæenja

susretati.

3. Da se nikada ne posramim onih s ko-

jima Isus odluËi sjediti.

Pitanja za razgovor1. “Sekularnom druπtvu viπe nisu potreb-

ne informacije da bi pronaπlo istinu, um-

jesto toga ono je u potrazi za istinom

utjelovljenom u osobnom æivotu.” ©to Cr-

kvi govori ova izjava?

2. Kako moæemo pomoÊi ljudima da u sebi

pronau vrijednost koju ne vide, a koja

je nama tako oËita?

3. U koje se aktualne dogaaje u vaπoj dru-

πtvenoj zajednici vaπa crkva moæe uklju-

Ëiti?

4. Razgovarajte o osobama koje su utjecale

na vas da pozitivno gledate na ljude oko

sebe.

5. Najteæe πto Isus od nas traæi da uËinimo

prije nego πto doe drugi put jest da lju-

bimo izgubljeni svijet! Kako izgleda ta

ljubav za prosjeËnog vjernika?

90

6. Ono je u vamaLUKA 17,21

Brandy Kirstein

Southern Adventist University nalazi se

u predgrau grada Chattanooge u dræavi Ten-

nessee. Chattanooga je ekoloπki, suvremen,

prekrasan grad s bogatom proπloπÊu. VeÊina

stanovnika uæiva u rekreaciji na otvorenom

i mjesnim restoranima, ne znajuÊi πto se na-

lazi ispod njihovih stopala. Vidite, postojale

su dvije Chattanooge: jedna koju vidimo i dru-

ga koju ne moæemo vidjeti. To πto ne vidimo

leæi ispod ulica — povijesni labirint zatrpan

prije stotinu godina i koji se u tragovima

moæe vidjeti u podrumima i prolazima koji

su nekada bili ulice i tlo ovoga grada. Mi ne

moæemo vidjeti grad koji je Chattanooga za-

trpala da bi spasila ovaj koji danas imamo.

Nakon niza razornih poplava koncem devet-

naestog i poËetkom dvadesetog stoljeÊa, Ross

91

Landing, mali trgovaËki grad pokraj rijeke,

poËeo se iznova graditi. Prije roka sagrae-

no je Ëetrdeset gradskih blokova. Drugi ka-

tovi kuÊa postali su prvi, a prvi katovi po-

drumi. Lukovi na prozorima postali su dekor

ili su posluæili za ventilaciju. Ovakav naËin

gradnje bio je riziËan buduÊi da je grede za-

hvatila hra, zbog Ëega su se uruπavale stare

zgrade koje su se nalazile ispod novih. Ovaj

golemi podvig, podizanje grada, u velikoj je

mjeri zanemaren u povijesti. Gotovo da nema

nijednog dokumenta koji govori o tome i ve-

Êina stanovnika Chattanooge ni ne zna da je

prije ovoga postojao drugi grad. U meuvre-

menu, oni svaki dan æive u laænoj sigurnosti

ne znajuÊi po Ëemu hodaju.

Vidljivo nasuprotnevidljivome

©to ako se jednoga dana soba u kojoj sje-

de uruπi desetak metara pod zemlju? Kakvo

bi tada bilo njihovo doæivljavanje stvarnosti?

Bi li zbog toga drugaËije hodali gradskim uli-

cama? Bi li odjednom osjetili nesigurnost dok

bi πetali Chattanoogom? Puno vjere polaæemo

u ono πto moæemo vidjeti, u strukture koje

postoje oko nas. U meuvremenu usporedno

92

postoji cijeli jedan svijet a da ga nismo svje-

sni. Znate li da naπe oËi mogu uoËiti pokret

koji se dogaa u dvadesetËetvrtom dijelu se-

kunde? Televiziju gledamo u formatu od pet-

naest slika u sekundi; mi to prepoznajemo

kao treptaj, πto znaËi da ima petnaest trenuta-

ka koje oko ne moæe uoËiti ili obraditi. Ga-

laksije se kreÊu izuzetnom brzinom, ali izgle-

daju nepokretne zbog goleme daljine iz koje

ih promatramo. A insekt koji prolijeÊe centi-

metar od mojeg lica kretat Êe se bræe od spo-

sobnosti oka da ga prati, Ëime otkriva Ëinje-

nicu da Êemo objekt smatrati nevidljivim ako

se na odreenoj udaljenosti kreÊe bræe od

sposobnosti oka ili mozga da to kretanje ob-

radi. No je li zbog toga on nevidljiv? Je li

insekt pred naπim licem nevidljiv sokolu (Ëiji

je vid tri do Ëetiri puta bolji od naπeg)? Prema

tome, nevidljivost je vezana za naπu moÊ opa-

æanja. To dalje znaËi da nevidljivost kao oso-

bina nije stvarna! Ako neπto postoji, onda to

sigurno neπto ili netko moæe opaziti, samo

πto to ne moramo uvijek biti mi. S druge stra-

ne, mi smo opsjednuti onim πto moæemo vi-

djeti, dodirnuti i Ëuti, πto nam naπa osjetila

mogu prenijeti kao da posjeduju univerzalnu

sposobnost, a istina je da su ona vrlo nepouz-

dana i ograniËena.

93

Otvorite svoju Bibliju u Luki 17,20.21:

“Farizeji ga upitaπe: ‘Kad Êe doÊi kraljev-

stvo Boæje?’ On im odgovori: ‘Kraljevstvo Bo-

æje ne dolazi tako da se to moæe vidjeti; niti

Êe se moÊi kazati: Evo ga ovdje ili eno ga

ondje. Jer kraljevstvo je Boæje meu vama.’”

Bez kraljevstva ili ukraljevstvu

Tako ovdje imamo farizeje koji dolaze k

Isusu, rugaju Mu se i prigovaraju. Tri godine

prije, Ivan Krstitelj je u pustinji glasno ob-

javljivao da je “blizu kraljevstvo Boæje”. I ota-

da je Isus stalno govorio o Boæjem kraljev-

stvu — “kraljevstvo je nebesko kao biser... kao

goruπiËno zrno... kao blago... blizu je...” Stoga

su farizeji rekli Isusu otprilike ovako: “Do-

bro, Isuse, gdje je to kraljevstvo o kojem to-

liko dugo govoriπ? Kada Êe doÊi to kraljev-

stvo buduÊi da ga dosad joπ nismo vidjeli?”

Oni pokuπavaju potpuno obezvrijediti Isusovu

sluæbu i vlast koju je dobio od Boga. Oni iz-

nose svoje uvjerenje da je Isusovo poslanje

bezuspjeπno.

Mnogi su Æidovi u to vrijeme “Ëekali kra-

ljevstvo Boæje”. Meutim, kada je Kralj do-

πao, On nije izgledao kao kralj. I kada je rekao

94

da je kraljevstvo doπlo, ono nije izgledalo kao

kraljevstvo. Zbog toga je farizejima izgledalo

smijeπno πto su Mu ljudi vjerovali! Njima je

smetalo to πto je, prema njima, On bio obiËni

prevarant. Ali oni su gledali vanjπtinu. Isus

nije bio kralj u zemaljskom smislu rijeËi niti

je imao zemaljsko kraljevstvo. Danas bi Ga

proglasili neuraËunljivim zbog onoga πto priËa

(pogledajte Marko 3,21). Zbog toga su mu

se izrugivali na kriæu stavivπi natpis iznad Nje-

gove glave: “Ovo je Isus, kralj æidovski.” Taj

natpis je trebao zvuËati sarkastiËno. Htjeli su

pokazati kako je smijeπno πto su Mu ljudi vje-

rovali, i htjeli su oduzeti svaku nadu svima

koji su i dalje vjerovali da Êe On ustati kao

Kralj. Po svemu sudeÊi, ustao je, ali ne kao

ovozemaljski kralj, veÊ kao Kralj koji Êe doÊi

po one koji pripadaju novom kraljevstvu, ne-

vidljivom kraljevstvu, jer tada joπ nije bio do-

πao Ëas da se ono otkrije. Vratimo se na Lu-

ku 17,21.

Kako je Isus odgovorio? Rekao je: “Kra-

ljevstvo Boæje ne dolazi tako da se to moæe

vidjeti...”

Kraljevstvo Boæje ne moæete vidjeti. Zbog

toga nitko ne moæe reÊi: “Evo ga ovdje!” ili:

“Eno ga tamo!” Kraljevstvo Boæje je u vama!

©to?! Ovo je vrlo zbunjujuÊe. Ne samo za Æi-

95

dove, veÊ i suvremene krπÊanske struËnjake.

PoËnimo sa suvremenim krπÊanskim struË-

njacima.

Ovisno o Bibliji koju Ëitate, naiÊi Êete

na razliËite prijevode. Neki Êe reÊi “meu

vama”, a neki “u vama” ili “usred vas”. Po-

stoji li joπ neka inaËica? GrËka rijeË koja se

ovdje koristi jest entos koju doslovno prevo-

dimo prijedlozima “u” ili “unutra”. Ova se

rijeË pojavljuje u Novom zavjetu joπ jedino

u Mateju 23,26 gdje je prevedena s “unutra”,

govoreÊi o unutraπnjosti Ëaπe ili zdjele, tako

da nam logika govori da je prijevod “unutra”

ispravniji.

Razlog zbog kojeg se u nekim Biblijama

tako ne prevodi i zbog Ëega struËnjaci ima-

ju problema s ovom rijeËju jest πto nisu vje-

rovali da je Isus rekao farizejima da je kra-

ljevstvo Boæje u njima, jer oËito nije bilo, pa

su prevoditelji u skladu sa svojim tumaËe-

njem mijenjali tekst. Ali ako pogledate re-

dak u njegovom kontekstu, primijetit Êete da

Isus usporeuje vanjsko s unutarnjim. Govori

da Boæje kraljevstvo nije takvo da se moæe

vidjeti, πto znaËi da je to neπto πto ne vidite.

Prema tome, ono ne moæe biti “meu njima”

ili “usred njih” jer bi ga u tom sluËaju mogli

vidjeti. Jedan ugledni komentar ovaj redak

96

prevodi na sljedeÊi naËin: “Kraljevstvo Boæje

nije neπto πto moæete uoËiti paæljivim po-

gledom svojeg oka. PronaÊi Êete ga u svojem

srcu.” Ellen G. White pojaπnjava nam ovaj

redak sljedeÊim rijeËima: “Kraljevstvo Boæje

nastaje u srcu. Nemojte traæiti pojavljivanje

zemaljske sile koja bi obiljeæila njegov

dolazak.”

Tajna Boæjeg kraljevstvaGovoreÊi ovo, Isus je izravno napao fari-

zejski pogreπan naËin razmiπljanja da Mesi-

ja treba doÊi kako bi u politiËkom svijetu uz-

visio æidovski narod iznad ostalih. Æidovi su

sva duhovna Boæja obeÊanja pretvorili u ze-

maljsku silu i bogatstvo.

Stoga ih Isus ispravlja i kaæe: “Ne govo-

rim o kraljevstvu koje je naËinjeno od opeke

i æbuke. Govorim o kraljevstvu od krvi i mesa.

Ne govorim o prolaznim stvarima, veÊ o vje-

Ënim. Boæje kraljevstvo nema nikakve veze

s ispraznim ambicijama, pravima steËenim ro-

enjem, teokratskim poloæajem, bogatstvom

ili siromaπtvom, ljepotom ili ruænoÊom, vo-

zaËkom dozvolom ili mjeseËnom kartom za

gradski prijevoz, pohvalnicom ili potjernicom,

dobrom frizurom ili bradom, jesi li brucoπ

97

ili stariji student. Ono ima veze s vaπim sr-

cem.”

Je li joπ nekome ovo pomoglo? Bog ne

odreuje tko Êe biti Njegov na temelju toga

kako vas drugi vide jer je naπ vidokrug ogra-

niËen naπim glediπtem. On vas bira zbog ono-

ga πto jeste i potencijala koji leæe u vama.

Baπ kao πto je rekao Samuelu da ide i uljem

pomaæe Davida koji je zapravo joπ bio djeËak.

Rekao je: “»ovjek gleda na oËi, a Jahve gleda

πto je u srcu.” Nevjerojatno.

Vidite, farizeji su svoju predodæbu Boæ-

jeg kraljevstva zasnivali na onome πto su mo-

gli vidjeti. Ljudsko srce i um su i njima i nama

nevidljivi, ali Bog, kao sokol, vidi mnogo bolje

od nas. On zna πto doista leæi ispod naπih

stopala i hodamo li po sigurnim stazama. Isus

im govori da trebaju vjerovati u ono πto ne

vidimo, jer Bog vidi sve.

Stvarnost je bila, Ëak i da su farizeji znali

toËno o Ëemu Isus govori, da oni nisu bili

zainteresirani za takvo kraljevstvo. Oni su æe-

ljeli poloæaj i moÊ u zemaljskom kraljevstvu.

Oni su æeljeli zemaljsko kraljevstvo. Suprot-

no njihovim oËekivanjima, Isus Boæje kraljev-

stvo umjesto vidljivog i opipljivog svijeta smje-

πta u nevidljivi nutarnji svijet koji je vidljiv

samo Bogu. U ovoj vrsti kraljevstva nema ze-

98

maljskih nagrada. U vanjskom kraljevstvu mo-

guÊe je steÊi prednosti kao πto su ugled, moÊ,

popularnost, a u nutarnjem samo poniznost

i ljubav — πto nije privlaËno onima koji su

usmjereni na æivot ovdje. Ovo nas dovodi do

pitanja koje kraljevstvo zapravo traæimo, jer

koje kraljevstvo traæite, to Êete kraljevstvo i

naÊi. I ono Êe naÊi vas i pretvoriti vas u svoje

sluge. Ova dva kraljevstva nisu savezniËka.

Bit Êete stanovnici jednog ili drugog. U ze-

maljskom kraljevstvu moguÊe je trenutaËno

dobiti nagradu i privlaËnije je vaπim osje-

tilima, Ëini da osjeÊate ono πto æelite, ali po-

Ëiva na laænim strukturama koje nisu sigur-

ne ili stvarne (kao u Chattanoogi). Zemaljsko

kraljevstvo zanimaju samo vlastiti probitci,

πto dovodi do naruπenih odnosa, povrijee-

nih ljudi, razoËaranja, smrti, razaranja, rop-

stva, utamniËenja i mrænje. Boæje kraljevstvo

utemeljeno je na istinitim obeÊanjima iako

ona mogu doÊi kasnije. Boæjim kraljevstvom

upravlja Sveti Duh koji vam daje sposobnost

da vidite i razumijete nevidljivo kraljevstvo

svemira u kojem prebiva æivot, stvaralaπtvo,

sloboda i ljubav. Duhovne stvarnosti gledaju

se duhovno, zbog toga Êe zemaljsko kraljev-

stvo poslati lopova u zatvor, a Boæje Êe mu

kraljevstvo dati haljinu i obuÊu. Zemaljsko

99

kraljevstvo Êe uzvratiti udarac, Boæje kraljev-

stvo Êe okrenuti drugi obraz. Zemaljsko kra-

ljevstvo Êe se neprestano dokazivati, a Boæje

Êe kraljevstvo druge Ëiniti veÊim od sebe.

Zemaljsko kraljevstvo Êe vas iskoristiti i od-

baciti kada mu viπe ne budete potrebni. Boæje

kraljevstvo Êe vas bezuvjetno ljubiti, njego-

vati i pomoÊi vam da dostignete puninu u

svemu.

Kako ljudi ovoga nevidljivog kraljevstva

postanu takvi? To je tajna Boæjeg kraljevstva.

Kako neπto tako veliko moæe stati u nekoga

tako malog? Kao πto voda koja stoji u Ëaπi

poprima njezin oblik, tako se Ëesto i sadræaj

oblikuje da odgovara posudi, ali stvari ne stoje

tako s Bogom. Kada Sveti Duh ispuni naπa

srca, On nas oblikuje na svoju sliku. Ovdje

se mijenja zakon fizike, pri Ëemu se posuda

oblikuje prema sadræaju. Kako drugi vide da

ste se promijenili? Okolnosti u kojima æivite

moæda su ostale iste, ali se vaπe glediπte, mje-

sto s kojeg opaæate svijet, promijenilo. Ellen

G. White kaæe: “Boæje kraljevstvo ne dolazi

u sjaju i raskoπi. Ono dolazi s blagoπÊu i na-

dahnuÊem iz Njegove RijeËi, unutarnjim dje-

lovanjem Njegovog Duha, zajedniπtvom duπe

s Onim koji je æivot. NajveÊe oËitovanje nje-

gove moÊi vidi se u ljudskoj naravi koja je

100

dovedena do savrπenstva Kristovog karakte-

ra.”

Kraljevstvo je ovdjeNa kraju, ovaj redak je toliko bitan zato

πto je jedan od rijetkih koji smjeπtaju kra-

ljevstvo u sadaπnjost. Ono nije viπe neπto πto

Ëekamo, veÊ neπto u Ëemu sada trebamo su-

djelovati. Kada se odluËimo prikljuËiti ovom

kraljevstvu, mi doæivljavamo mir umjesto ne-

mira, radost umjesto oËaja, ljubav umjesto

osamljenosti. I na naπoj su strani aneli spre-

mni da se u naπe ime bore protiv zlih duhova

ako izaberemo pravo Boæje oruæje, jer se u

pravom svijetu mi ne borimo protiv krvi i

mesa. Zemaljsko oruæje nema silu u nevid-

ljivom kraljevstvu. Moramo imati maË Svetoga

Duha, πtit vjere i kacigu spasenja, pojas isti-

ne, oklop pravednosti i obuÊu Evanelja mira.

Tada Êemo biti Ëvrsti u borbi koju vodimo.

Zatim, pred nama se nalazi kraljevstvo koje

nas podupire u molitvi, s anelima i samim

Bogom. Tko moæe ustati protiv nas? Mi smo

nepobjedivo, nevidljivo kraljevstvo!

Mnogi ljudi izaberu Boga zato πto se boje

æivota nakon smrti. Oni æele otiÊi na Nebo.

Ali kako Êete biti sretni na Nebu ako sada

101

ne biste tamo æeljeli æivjeti? Ljepota Neba sa-

stoji se u druæenju s Isusom. Moæete ga imati

veÊ sada. Boæje kraljevstvo moæe poËeti u

vama — ono Êe vas iscijeliti, promijeniti, us-

mjeravati, πtititi, sluæiti i ljubiti preko vas, i

pripremit Êe vjeËnost koju Êe provesti s vama.

Nebo je nastavak onoga πto se sada dogaa.

Ono ne poËinje s drugim Isusovim dolaskom

— tada Êe se pojaviti vanjsko oËitovanje sa-

daπnjeg nevidljivog kraljevstva. I to Êe biti

skup koji ne æelite propustiti! Ali dotad...

Æivotna priËaNedavno je Jessici Eaves iz Guthrieja u

Oklahomi u supermarketu neki Ëovjek uk-

rao novËanik. VeÊina bi u takvoj situaciji od-

mah pozvala osiguranje, ali je ona odluËila

sama rijeπiti taj problem.

“Primijetila sam toga gospodina u pro-

lazu izmeu polica,” priËa Jessica. “Stao je

iza mene i kada sam otiπla malo dalje, shvatila

sam da nemam novËanik. Opazila sam ga na

drugom mjestu gdje je bilo mnogo ljudi i pri-

πla mu”, nastavlja ona. “ObiËno sam druga-

Ëija, ali tog dana sam bila tiha i smirena. Re-

kla sam mu: ‘Mislim da ste uzeli neπto moje.

Dajem vam da birate. Moæete mi vratiti nov-

102

Ëanik i trenutaËno Êu vam oprostiti, Ëak Êu

vam i platiti raËun.’”

Koja je bila druga moguÊnost? Jessica bi

ga prijavila policiji. “Izvadio je novËanik iz

svoje jakne s kapuljaËom i vratio mi novËa-

nik”, prisjeÊa se, dodajuÊi da je Ëovjek bio

prezahvalan za pomoÊ i oprost. “Stao je pla-

kati kada je stigao na blagajnu”, rekla je. “Na

putu prema blagajni, dvadeset puta mi je re-

kao da je bio oËajan.”

Potroπila je dvadeset sedam dolara za na-

mirnice u koπarici meu kojima je bilo mli-

jeko, kruh, salama, krekeri, koncentrat juhe

i sir. “Posljednje πto mi je rekao bilo je: ‘Ni-

kada neÊu zaboraviti ovu veËer. Nemam pre-

bijenog novËiÊa, imam djecu, sramota me je

i æao mi je.’”

“Neki ljudi su mi zamjerili πto ga nisam

prijavila, ali ponekad je sve πto vam treba

druga prilika”, dodala je.

Ovo je primjer kraljevstva koje sada vlada

na Zemlji — nije rijeË o tome πto je ona uËi-

nila za njega, veÊ o promjeni koja se zbila

u njegovom srcu kao rezultat njezine ljuba-

znosti. On je trenutaËno od lopova postao

prijatelj. Kako bi izgledao svijet danas kada

bi nevidljivo kraljevstvo postalo vidljivo izli-

jevanjem Svetoga Duha u naπ æivot? Zar ne

103

æelite biti dio takvog kraljevstva? Ono πto vi-

dite i iskusite u svijetu nikada se ne moæe

usporediti s onim πto Bog koji sve vidi moæe

uËiniti sa svoje toËke glediπta. Njemu niπta

nije nevidljivo. Sve je utemeljeno na naπoj

moÊi opaæanja. Vjerujete li Bogu ili sebi? Æi-

vite li u vanjskom svijetu ili unutarnjem?

Pridruæite se redovima danas, jer je kra-

ljevstvo Boæje ovdje i sada, i dostupno je svi-

ma. Meutim, ne ostavljam vas s ovim pita-

njem: je li ono u vama? Ako jest, πto Êete

uËiniti s njim?

Pitanja za razgovor1. Na koje ste kraljevstvo usredotoËeni —

na ono vanjsko ili na unutarnje? Na teme-

lju Ëega to tvrdite?

2. Postoje li povrπinske strukture u koje

imate povjerenje (kao πto je grad Chatta-

nooga)? Ima li ono na πto se oslanjate

Ëvrsti temelj? Na πto se oslanjate?

3. Kada bi Boæje kraljevstvo bilo sada vid-

ljivo, kako bi izgledalo?

4. Moæete li imati povjerenje u Boga kada

neπto ne vidite ili ne razumijete? Kako?

5. Postoji li neπto u vaπem æivotu πto one-

moguÊava da se kraljevstvo nastani u va-

104

πem srcu? Sada odvojite vrijeme za tihu

molitvu za ovaj problem.

105

7. GoruπiËno zrnoMARKO 4,30-34

Dilys Brooks

Æivimo u globalnoj zajednici. Upotrebom

interneta i mobilnih telefona za nekoliko tre-

nutaka moæemo saznati posljednje vijesti i naj-

novije trendove. Imamo i novi rjeËnik za ovo

doba u kojem komunikacija s naπim virtual-

nim prijateljima teËe dvadeset Ëetiri sata. “Tvi-

tanje”, “fejs”, “viralni video” postali su dio

naπih svakidaπnjih razgovora. U ovom ubrza-

nom svijetu u kojem se naπe potrebe trenu-

taËno zadovoljavaju, ne treba Ëuditi ako izgu-

bimo iz vida πto Bog namjerava uËiniti s ovim

planetom koji zovemo domom. Je li Ëudno

πto smo — premda izgledamo kao ljudi koji

su neprekidno povezani — zapravo usamljeniji

nego πto uviamo? Nije neobiËno vidjeti lju-

de okupljene na veËeri ili na izletu, koji su

putem mobilnih telefona virtualno povezani

106

s nekim, dok u isto vrijeme ne zamjeÊuju one

koji su tu pred njima. Proπli su dani kada

se podrazumijevalo da poznajete sve ljude koji

æive u vaπoj ulici; sada traæimo prijatelje πi-

rom svijeta, ljude koje nikada u æivotu nismo

sreli. FiziËka odvojenost utjeËe na sve slojeve

druπtva bez obzira na to u kojem dijelu svijeta

æivimo. To je gotovo sigurno zahvatilo i naπu

crkvenu zajednicu. RjeËnik definira zajedni-

cu kao “skupinu ljudi koji æive na istom po-

druËju (kao πto je grad ili susjedstvo), ili sku-

pinu ljudi koji imaju iste interese, vjeru, rasnu

ili nacionalnu pripadnost”.3

Mnogi danas zanemaruju okupljanje na

bogosluæje i odluËuju ga pratiti “online”, dok

se drugi ne vezuju za crkvu jer viπe vole biti

sa svojim prijateljima kojima se prilagoava-

ju. PromatrajuÊi ovaj fenomen u proteklih ne-

koliko godina, sinula mi je misao da mnogi

od nas ne shvaÊaju da Pismo ne govori o ta-

kvom naËinu æivota u zajednici. U Marku 4,30-

32 istiËe se potreba da preispitamo svoje ra-

zumijevanje zajednice:

“Govorio je dalje: ‘S Ëime Êemo uspore-

diti kraljevstvo Boæje? Kojom li ga uspored-

3 http://www.merriam-webster.com/dictionary/

community

107

bom prikazati? S njim je kao s goruπiËnim

zrnom koje je manje od svakog sjemena kad

se sije u zemlju; ali kad je posijano, uzraste

te bude veÊe od svakoga povrÊa. Pusti veli-

ke grane, tako da se pod njegovom sjenom

ptice nebeske mogu gnijezditi.”

Mnoπtvo koje je pratilo Mesiju nije znalo

kakvo je “kraljevstvo Boæje”, pa je Ëesto pri-

Ëama i usporedbama objaπnjavao πto je mi-

slio. Razumljivo je πto su bili zbunjeni, jer

su oni bili potomci Abrahama, Izaka i Jakova,

koje su Rimljani okupirali i tlaËili, i koji su

oËekivali obeÊanog Mesiju da ih spasi. Ovo

mnoπtvo je Ëulo i odgovorilo na propovijed

Ivana Krstitelja. Bili su svjesni da se prigo-

dom Isusovog krπtenja dogodilo Ëudo. Istje-

rivanje zlih duhova, ozdravljanje ljudi, tisu-

Êe nahranjenih budilo je u njima nadu da

je On moæda ObeÊani. Kada je Isus objavio

da je kraljevstvo blizu, mnogi su bili uvjereni

da je on doista kralj-ratnik koji Êe ih oslo-

boditi od neprijatelja i ponovno uspostaviti

izraelsko kraljevstvo. Oni su imali svoja oËe-

kivanja. ©to vi oËekujete od Isusa? OËekuje-

te li od Njega da ispuni vaπe æelje ili su va-

πa oËekivanja utemeljena na onome πto ste

veÊ doæivjeli od Njega?

108

©to je Boæje kraljevstvo?Zaπto nam o tome nitko nije propovije-

dao ili nas pouËavao, posebno zbog toga πto

je ova poruka tri godine putovala zajedno s

Isusom praπnjavim galilejskim gradovima?

Isusova prva poruka nakon krπtenja u rijeci

Jordanu bila je: “Obratite se, jer je blizu kra-

ljevstvo nebesko!” (Matej 4,17; Marko 1,15)

Ovime je Isus otkrio da postoji nova zajedni-

ca, novo druπtvo, novi naËin æivota koji je

Isus Ëvrsto uspostavio. Ova nova zajednica

Êe rasti s Isusom kao svojim poglavarom, za-

povjednikom, voom i kraljem.

Isusova metoda pouËavanja nije bila ne-

obiËna. Rabini, vjerski uËitelji i njegovi su-

vremenici Ëesto su se koristili usporedbama

da bi objasnili teoloπke ideje. Isus je najradije

govorio u usporedbama. Usporedba je jed-

nostavna priËa s poznatim likovima i radnjom

kojom se ilustrira odreeno naËelo. Nije ih

svatko mogao odmah razumjeti. Zapravo, Isus

je Ëesto u usporedbama govorio velikom bro-

ju sluπatelja i mnogi su odlazili a da nisu shva-

tili znaËenje tih slika. Meutim, On bi svo-

jim uËenicima, dok su bili sami, objasnio zna-

Ëenje mnogih usporedbi. Dok pokuπavamo

objasniti πto znaËi “kraljevstvo Boæje”, mora-

109

mo pozornije prouËiti ovu usporedbu. Oni

koji su doπli vidjeti i Ëuti Isusa nikada se nisu

razoËarali jer se koristio obiËnim, svakidaπ-

njim slikama iz njihovog æivota u Galileji ko-

jima ih je pouËavao o Bogu. Zamislite sliku

kako stoje na obali rijeke Jordana, Galilejskog

jezera, na valovitim, praπnjavim obroncima

gore i satima sluπaju Isusa. Jeste li kada s uz-

buenjem Ëekali poËetak sata? Jeste kada po-

æeljeli prvi uÊi u uËionicu i zauzeti dobro

mjesto prije nego πto ue uËitelj? Tako su

se sigurno osjeÊali mnogi koji su slijedili Isusa.

Uzbueno su Ëekali πto Êe im zanimljivo

ispriËati taj dan jer su Njegove pouke æeljeli

prenositi dalje.

Tekst nas vodi do Isusa koji s lae na

Galilejskom jezeru pouËava okupljene. Ne

znamo toËno koliko su dugo ljudi bili tu

okupljeni ili koje je bilo doba dana. Samo

znamo da je mnoπtvo doπlo Ëuti Isusa i da

ih On nije æelio razoËarati. Neke usporedbe

zapisane u Marku 4 imale su ratarske elemen-

te i govorile su o rastu: sijaË koji sije (Mar-

ko 4,1-20) i sjeme (Marko 4,26-29).

Kada pogledamo ove kratke odlomke,

moæe nam se dogoditi da nam pozornost zao-

kupi njihova jednostavnost, zbog Ëega Êemo

propustiti znaËenje poruke. Isus govori svo-

110

jim sluπateljima da je Boæje kraljevstvo kao

goruπiËno zrno. Isus izjavljuje da ovo malo

sjeme moæe nadrasti sve druge biljke i grmove

u vrtu. U Matejevoj i Lukinoj verziji ove us-

poredbe, Isus biljku izraslu iz sjemena opi-

suje kao stablo.

Druga usporedba koju im je iznio glasi

ovako: “Zatim im iznese drugu usporedbu:

‘Kraljevstvo je nebesko sliËno goruπiËnu zr-

nu koje netko uze i posija na svojoj njivi. Ono

je, svakako, najsitnije od svega sjemena, ali

kad uzraste, bude veÊe od drugoga povrÊa,

razvije se u stablo, tako da dolaze ptice nebe-

ske i gnijezde se u njegovim granama.’” (Matej

13,31.32)

“Zatim reËe: ‘»emu je sliËno kraljevstvo

Boæje? SliËno je kvascu koji uzme æena te ga

pomijeπa sa tri mjere braπna, dok sve ne uk-

vasa.’” (Luka 13,18.19)

ZnaËajno je primijetiti da goruπica nije

najveÊe stablo koje je moglo izrasti u vrtu,

jer je maslinovo drvo obiËno bilo viπe od osta-

lih biljaka. Tako su sluπatelji mogli shvatiti

da se veliËina Boæjeg kraljevstva ne odreuje

po veliËini sjemena. Sluπateljima je bilo uo-

biËajeno da budu izbaËeni iz vladajuÊe klase

zbog dolaska Rimljana i okupacije zemlje. Bi-

rajuÊi goruπiËno zrno, Isus je svojim sluπa-

111

teljima æelio staviti do znanja da je vaænije

kako Êe zavrπiti nego kako su poËeli. Na pod-

ruËju Palestine sijalo se zrno crne goruπice

koja se mogla uzgajati u vrtovima i na po-

ljima. Biljka bi narasla do tri metra u visinu,

ali je imala najmanje sjeme u odnosu na os-

tale biljke koje su se tada uzgajale.4 Goruπi-

Ëno zrno moglo bi posluæiti kao metafora za

potencijal. U ovom sjemenu je veliki poten-

cijal za rast, a i sluπatelji su imali veliki poten-

cijal. Trebali su nauËiti kako da ga oslobo-

de. Kako mogu postati dio ovog kraljevstva?

Kultiviranje umjestoratovanja

“S njim je kao s goruπiËnim zrnom koje

je manje od svakog sjemena kad se sije u ze-

mlju.” (Marko 4,31) Isus jednostavno kaæe da

je Boæje kraljevstvo kao goruπiËno zrno. Isus

je bio protivnik tadaπnje kulture. Koristio se

analogijom uzgoja da njome pokaæe Boæji plan

za ËovjeËanstvo, koji je bio suprotan oËeki-

vanjima ratnika-kralja koje je vladalo u na-

rodu. On se koristi ovom usporedbom kako

4 Myers, A. C. (1987.). The Eerdmans Bible

Dictionary (738), Eerdmans.

112

bi promijenio sliku u mislima svojih sluπatelja

s borbe na zakon milosti. Biblijski komenta-

tor R. P. Martin piπe: “Svekolika Isusova slu-

æba protivila se njihovoj predodæbi Voe. Isus

je u njihove misli pokuπavao utisnuti Ëinje-

nicu da put do Njegove vjeËne slave vodi pre-

ko kriæa, obojen iskustvom koje sa sobom no-

si odbacivanje, patnju i poniæenje.”5 Isus je

rekao: “Ja sam put i istina i æivot. ... Nitko

ne dolazi k Ocu osim po meni. Kad biste

mene poznavali, poznavali biste i Oca mog.

Vi ga veÊ sada poznajete i vidjeli ste ga!” (Ivan

14,6.7) Sjeme u sebi nosi æivot, a da bi moglo

dati æivot, ono mora umrijeti. Isus u Ivanu

12,24 izjavljuje: “Zaista, zaista kaæem vam,

ako pπeniËno zrno ne padne u zemlju i ne

umre, ostaje samo. Ako li umre, rodi velik

rod.” VeliËina sjemena ne odreuje koliko Êe

ono narasti ili kako Êe djelovati. Meutim,

malo sjeme bræe sazrijeva i prije se zasijava.

Ovo najmanje sjeme izrasta u veliko stablo

koje moæe ponuditi sjenu i zaπtitu svakome

5 Martin, R. P. (2003.). Messiah. C. Brand, C.

Draper, A. England, S. Bond, E. R. Clendenen & T.

C. Butler (ur.), Holman Illustrated Bible Dictionary

(C. Brand, C. Draper, A. England, S. Bond, E. R.

Clendenen & T. C. Butler, ur.) (1115), Holman Bible

Publishers.

113

tko na tom mjestu potraæi zaklon. Bog vas,

sjeme, vidi kao dio svojeg vjeËnog kraljevstva.

On vam je osigurao sve πto vam je potrebno

ne samo za preæivljavanje, veÊ i za πirenje

Evanelja. Jeste li voljni umrijeti, umrijeti sebi

i svojim æeljama, jeste li se spremni odreÊi

svojih planova da bi Bogu mogla pripasti sla-

va?

Kao πto sam rekla prije, Isusovi sluπatelji

imali su neposredno iskustvo u ratarskim ra-

dovima — mnogo veÊe nego πto ga mi ima-

mo — πto znaËi da On nije morao objaπnja-

vati koji su uvjeti nuæni za rast ovog sjeme-

na. Istina je da moæemo uz pomoÊ internet-

ske traæilice doÊi do informacija o uzgoju bi-

ljaka, ali ako nemamo iskustva, moæda neÊe-

mo u potpunosti moÊi razumjeti pouke u

Isusovoj usporedbi. Sjeme prolazi proces kli-

janja da bi se otvorilo za novi æivot koji se

nalazi u njemu. Postoje tri osnovna uvjeta da

bi sjeme proklijalo: 1) Zametak mora biti æiv.

2) Mora se ukloniti sve πto spreËava klija-

nje. 3) Za klijanje moraju postojati odgova-

rajuÊi vremenski uvjeti.6

Kada su svi uvjeti zadovoljeni, sjeme Êe

proklijati, nastat Êe novi æivot i nezrela bilj-

6 http://en.wikipedia.org/wiki/Seed

114

ka, koju zovemo mladica, poËet Êe rasti. Sje-

me Êe rasti dok biljka ne sazri. Isus prelazi

sa sjemena na zrelu biljku a da ne opisuje

sam proces sazrijevanja. Zatim u 32. retku

kaæe: “Ali kad je posijano, uzraste te bude

veÊe od svakoga povrÊa. Pusti velike grane,

tako da se pod njegovom sjenom ptice ne-

beske mogu gnijezditi.” (Marko 4,32)

U knjizi Isusove usporedbe Ëitamo: “Kli-

ca u sjemenu raste u skladu sa æivotnim na-

Ëelom koje je Bog u njega usadio. Njezino

razvijanje ne ovisi ni o kakvoj ljudskoj sili.

Tako je i s Kristovim kraljevstvom. To je novo

stvaranje. NaËela njegovog razvoja suprotna

su naËelima po kojima se upravljaju kraljev-

stva ovoga svijeta.” (str. 44)

Pogledajmo joπ jednom πto su to Ëuli Ga-

lilejci koji su sluπali ovu usporedbu o sad-

nji. Moramo pokuπati uoËiti ideje koje su se

krile u samoj priËi. Galilejci su znali koliko

vrijedi goruπiËno zrno. Vrijedilo ga je njego-

vati. Isus potvruje da su oni doista Boæji iza-

brani narod. S druge strane, njihova je za-

daÊa bila da Boæju ljubav prenesu na svijet.

Isus, Bog s nama, u tom trenutku je poku-

πao preoblikovati njihovo razumijevanje “kra-

ljevstva”. I mladi u danaπnje vrijeme pozvani

su da se odupru kulturi i odbace laænu zaje-

115

dnicu i laæna prijateljstva koja se stvaraju u

cyberspaceu u koji se ulazi svakim cvrkutom,

zvonom ili zviædukom naπih digitalnih ure-

aja. Isus te poziva na neπto bolje. Ti si biÊe

koje je On pozvao da postane dio zajednice

koja je oblikovana u skladu s Boæjim idea-

lom za nas. ZnaËenje za obje skupine sluπa-

telja ove poruke — onda i sada — jest da smo

pozvani da promijenimo svoj naËin razmiπ-

ljanja i da rastemo. U procesu nastanka zrele

biljke iz sjemena, vrtlar zalijeva, hrani, pli-

jevi i obrezuje biljku da bi joj osigurao opti-

malne uvjete za rast. Od jedne sjemenke na-

staje biljka, a od te biljke joπ mnoge sjemen-

ke. Znamo da Êe od te jedne sjemenke nastati

mnogo biljaka. Tako je jednostavno, a s Me-

sijom niπta ne moæe biti jednostavnije.

Kraljevstvo umjestonacionalizma

Istina je da su usporedbe bile teoloπke

priËe sa suvremenim ilustracijama, ali su Isu-

sove usporedbe Ëesto zbunjivale sluπatelje. U

Marku 4,33 Ëitamo: “Mnogim takvim uspored-

bama izlagao im je nauku, navjeπÊivao im Ri-

jeË, onako kako su oni mogli razumjeti; ali

bez usporedaba njima niπta nije govorio, a

116

nasamo je sve tumaËio svojim uËenicima.” Na-

ma ovo izgleda nepravedno, jer smo navikli

nagraditi svakoga i nikoga ne iskljuËivati. Ovo

nam se Ëini nepravednim jer poπtujemo me-

todu nagraivanja svakog bez izostavljanja bilo

koga. A Isus nije imao nikakvih problema s

tajnom koja je pratila Njegov nauk. Ostaje

nam da definiramo neπto vrlo vaæno — “kra-

ljevstvo”.

Kraljevstvo je politiËki ureena zajednica

ili veÊa teritorijalna jedinica kojom upravlja

kralj ili kraljica.7 SjeÊate li se da su se oni

koji su sluπali Isusovu usporedbu, iznad svega

nadali da Êe kraljevstvo o kojem Isus govori

zbaciti Rimljane i ponovno vratiti Izraelu sta-

ru slavu, sliËnu onoj koju je imao za vrijeme

vladavine kralja Salomona, kao i da Êe uvesti

razdoblje sigurnosti i mira i stvoriti svijet koji

Êe oboæavati Jahvu? Budimo iskreni. Iz ovo-

ga bi se moglo zakljuËiti da je Izrael bio na-

cionalistiËki raspoloæen, da je osjeÊao sna-

ænu lojalnost prema svojoj zemlji i bio pono-

san na nju. Izrael je mogao vjerovati da je

to bolje i vaænije od stvaranja druge dræave.

Kraljevstvo mora imati svojeg vladara. Ljudi

7 Merriam-Webster, I. (2003.). Merriam-Webster’s

Collegiate Dictionary, Merriam-Webster, Inc.

117

se zaklinju u vjernost tom monarhu koji im

zauzvrat obeÊava da Êe voditi raËuna o svo-

jim podanicima. Isus im nudi moguÊnost da

vjeruju i ovise o svemoÊnom Bogu umjesto

svojem naslijeu. I mi takoer, kao mladi lju-

di, moramo paziti da se ne oslanjamo na svoje

stavove zbog Ëega neÊemo moÊi rasti u Bo-

æjem kraljevstvu. Moramo povesti raËuna o

tome da izmaknemo nama svojstvenim zam-

kama kako to ne bi stajalo Boæje kraljevstvo

njegovog rasta.

Vladar obiËno upravlja svojim kraljev-

stvom moÊnom vojnom silom i savjetnicima

koji svoju mudrost stavljaju u sluæbu kralju.

Isus ponovno ide protiv kulture i stvara kra-

ljevstvo u kojem Kralj umire za svoje poda-

nike kako bi im saËuvao æivot. On se ne bori

u ime zemaljskog kraljevstva, veÊ Boæjeg, gdje

se svi podanici zaklinju u vjernost jer ljube

i poπtuju Kralja. Kada prihvatimo Isusa i po-

korimo se Njemu kao Kralju, naπa vjera raste

i postaje mjesto gdje drugi mogu doÊi i pro-

naÊi odmor u Isusu.

ZnaËenje za nas danasOdraæavamo li mi ovo Boæje kraljevstvo

na Zemlji? Jesu li zadovoljene glavne duhov-

118

ne potrebe kako bismo mogli rasti kao go-

ruπiËno zrno? Da bi se to dogodilo, 1) Isus

mora æivjeti u vama kako bi vjera mogla biti

odræiva; 2) nikome i niËemu ne smijete do-

pustiti da uspori ili zaustavi rast; 3) morate

ukloniti iz vaπeg okruæenja sve ono πto spre-

Ëava Svetoga Duha da potiËe rast u vaπem

srcu.

Poput goruπiËnog zrna, ni ovo duhovno

goruπiËno sjeme ne moæe rasti, donositi rod

ili stvarati zaklon ako nema odgovarajuÊe

uvjete. Tako sam zahvalna πto je Isus spre-

man pomoÊi da se stvori takvo okruæenje i

uvjeti kako bismo mogli rasti i sazrijevati. Ako

ih nema, zaπto ne zamolite Boga da vam da-

nas pokaæe πto trebate odbaciti, odsjeÊi, opli-

jeviti ili iπËupati iz svojeg æivota kako bi Bo-

æje kraljevstvo poËelo rasti tamo gdje se u

ovom trenutku nalazite? Oni kod kojih su svi

uvjeti zadovoljeni, nisu osloboeni obveza!

Dok vrtlar Ëini sve da biljka raste, mi se mo-

ramo predati u ruke Vrtlaru. Isus je vrtlar.

Moramo Mu se pokoriti dok on stvara opti-

malne æivotne uvjete u kojima rastemo. On

Êe nas podrezivati, uklanjati korov, hraniti i

njegovati. Naæalost, mi ne moæemo odreivati

uvjete niti utjecati na vrijeme. Pokoravate li

se svakodnevno u svojim planovima Isusu?

119

Jeste li mirni kada dopuπta da netko drugi

prije vas doe do onoga πto ste vi æeljeli?

Moæete li biti zahvalni bez obzira na izazove

na koje Êete nailaziti?

Svijet je u oËajnoj potrebi za autentiË-

nom, æivotodavnom zajednicom. Kao Kristovi

sljedbenici moramo prenositi Radosnu vijest

da Bog takvo πto æeli osigurati svakome na

ovom planetu. Pred nama je izazov i poziv

da budemo goruπiËno zrno koje Êe narasti

u stablo ispod kojeg Êe se moÊi skloniti i

pronaÊi mir naπe obitelji, crkve, πkole i zajed-

nice.

Pitanja za razgovor1. Kako vas je shvaÊanje “kraljevstva Boæ-

jeg” promijenilo?

2. Koje sve prepreke spreËavaju vaπ rast kao

goruπiËnog zrna u vaπem domu/crkvi/

zajednici?

3. Porazgovarajte u skupini o praktiËnim i

opipljivim rjeπenjima kojima Êete stvoriti

autentiËnu zajednicu nasuprot virtualnom

svijetu Facebooka, Googlea i Twittera.

120

8. Samo milostMATEJ 20,1-16

Gilbert Cangy

Kada sam se preselio u Australiju u ruj-

nu 1981. godine, dobronamjerni prijatelji koji

su se ovamo doselili prije mene dali su mi

dobar savjet. Predloæili su mi da odmah na-

em bilo koji posao i da ne biram previπe

jer sam tada na prvom mjestu morao steÊi

financijsku neovisnost. Posluπao sam savjet

i stavio do znanja svojim prijateljima i vjer-

nicima da sam spreman raditi bilo koji po-

sao.

Nedugo zatim, Kevin, moj novi prijatelj,

priπao mi je nakon bogosluæja i rekao da mo-

gu raditi kod njega ako æelim, jer je imao

slobodno radno mjesto. Odmah sam prihva-

tio ponudu i pitao ga kakav je to posao. Po

savjetu prijatelja pitao sam gdje se nalazi mje-

sto na kojem Êu raditi, kada mogu poËeti s

121

radom i kada da se javim. Odmah mi je od-

govorio: “U ponedjeljak u pet sati.” Pomislio

sam da je neka πala i Ëekao da mi to i kaæe,

ali je on nastavio dalje i pitao me imam li

automobil, na πto je odgovor bio negativan.

BuduÊi da je putujuÊi do radnog mjesta pro-

lazio kroz kraj u kojem sam æivio, predloæio

je da me poveze. Rekao mi je da kao poslo-

voa u proizvodnji on na radnom mjestu mo-

ra biti oko 4.30 i da se trebamo naÊi oko

Ëetiri sata. Rekao mi je i da ponesem neku

presvlaku. OsjeÊao sam se kao da sam upao

u klopku, ali je tada veÊ bilo kasno za povla-

Ëenje.

Ovo se dogodilo usred zime; obukao sam

kaput od deset dolara dok sam Ëekao na ulici

prijevoz. Uskoro smo stigli na odrediπte u Fle-

mington Markets — mjesto gdje se prikuplja

i odakle se razvozi voÊe i povrÊe. Kada smo

stigli, Kevin me je uputio u posao: bio sam

novi radnik koji Êe pakirati krumpir.

Poslovoa u proizvodnjiPrljavi krumpiri isipavali su se iz velikih

koπara na pokretnu vrpcu, zatim su se prali

ili Ëetkali, mjerili i pakirali u plastiËne vreÊe

od pet kilograma koje su se na kraju auto-

122

matski zatvarale. Ove vreÊe od pet kilogra-

ma zavrπile bi na rotacijskom stolu gdje je

iskusna gospoa stavljala po pet vreÊa u sme-

e papirnate vreÊe. Sad je bio red na mene.

Trebao sam podiÊi vreÊu s krumpirom teπku

25 kg i staviti je na pokretnu vrpcu koja je

povezana sa πivaÊim strojem. Trebao sam u

pravo vrijeme pritisnuti papuËicu koja Êe

pokrenuti stroj da zaπije vreÊe. Trebao sam

Ëetrdeset takvih vreÊa naslagati na jednu

paletu. Uz pomoÊ viliËara odvezao sam pa-

letu do skladiπta i vraÊao se natrag. Kada bih

se vratio, Ëekalo bi me petnaestak napunjenih

vreÊa koje sam morao pripremiti jer strojevi

nisu stajali s radom (ponekada bih poæelio

da se pokvare). To je bio moj posao. Kada

je zvono u deset sati oglasilo poËetak odmora,

jedva sam mogao hodati ili pokretati ruke.

Samo sam spustio glavu na stol za objedovanje

i stenjao i uzdisao.

Kada sam se tog dana vratio kuÊi, su-

pruga me je jedva prepoznala i odmah je

predloæila da odustanem. Nisam to æelio uËi-

niti, bilo me je stid da odustanem kada sam

se pohvalio da mogu sve raditi.

Nakon mjesec dana rada, moj prijatelj

Kevin rekao mi je da ima dosta posla i pitao

me je mogu li svakoga dana raditi prekovre-

123

meno joπ dva sata. Nije mi bilo svejedno. Ne-

koliko tjedana kasnije, ponovno mi je rekao

da je posao dobro krenuo i pitao me bih li

mogao dolaziti i nedjeljom. Ponovno sam pri-

stao. U to vrijeme me moj prijatelj Kevin viπe

nije vozio na posao. Putovao sam vlakom i

nikada nisam kasnio. Moæete li pretpostaviti

koji mi je dan u tjednu bio najdraæi?

Subota? Da, u neku ruku je to bio dan

kad sam se mogao odmoriti.

Ali moram priznati da je joπ jedan dan

u tjednu meni bio uzbudljiv — bio je to Ëe-

tvrtak, dan isplate. Zbog napornog rada i du-

gih radnih sati, kada bih ugledao omotnicu

punu novca, uvijek bih se obradovao. Bio sam

spreman raditi ovaj vrlo teæak posao i liπiti

sebe slobodnog vremena i vremena koje bih

mogao provesti s obitelji nedjeljom zbog ove

omotnice s plaÊom.

Tako funkcionira naπe druπtvo — πto viπe

radiπ, viπe Êeπ novca imati u omotnici. Do-

bit Êeπ ono πto si zasluæio.

I æivot opÊenito funkcionira na ovakav

naËin. Tu se javljaju prirodni osjeÊaji za prav-

du i poπtenje. Postoje zakoni koji upravljaju

naπim druπtvom — ako æivite u granicama tih

zakona, vama je uglavnom dobro. »inite ono

πto je dobro i za to dobivate nagradu. Ako

124

Ëinite loπe stvari, morat Êete za to snositi od-

govornost.

Trudite se i naporno uËite, polaæete is-

pite. Ako se dovoljno ne pripremite za ispit,

moæete se usrdno moliti, ali ga neÊete proÊi.

PrekoraËite li dopuπtenu brzinu ili pro-

ete na crveno svjetlo, postat Êete slavna liË-

nost — snimit Êe vas. Dobit Êete ono πto za-

sluæujete. I to je poπteno.

Ista naËela vrijede i za vjerski æivot.

Spasenje u drugim religijamaU hinduizmu postoje Ëetiri naËina kako

se moæe postiÊi mokπa ili spasenje — kada

je Ëovjekov um osloboen iz kruga æivota i

smrti i postane jedno s Bogom.

1. Put djela — morate izvrπavati sve vjer-

ske obrede, obveze i postupke.

2. Put znanja — morate potpuno razum-

jeti univerzum.

3. Put posveÊenja — Ëin oboæavanja.

4. Kraljevski put — prakticiranje medi-

tacije i tehnika joge.

U budizmu, blaæeno stanje nirvane po-

stiæe se plemenitim osmerostrukim putem.

1. Ispravno razumijevanje.

125

2. Ispravna namjera.

3. Ispravan govor.

4. Ispravno djelovanje.

5. Ispravno æivljenje.

6. Ispravan napor.

7. Ispravna svjesnost.

8. Ispravna koncentracija.

U islamu je spasenje zasnovano na kom-

binaciji Alahove milosti i vjernikovih djela.

Ako u dan suda dobra djela nadjaËaju loπa i

ako Alah to æeli, vjerniku moæe biti oproπteno

za sve grijehe i tek tada moæe uÊi u raj.

Vaπa dobra djela poniπtavaju loπa. Ako

odete na hodoËaπÊe u Meku, nebeske knjige

to biljeæe kao veliku prednost. Ako ste umrli

muËeniËkom smrÊu braneÊi vjeru, idete ra-

vno na nebo.

Spasenje u krπÊanstvuA πto je s krπÊanstvom? Zaπto nam je Isus

govorio o tome kako moæemo uÊi u Boæje

kraljevstvo i baπtiniti vjeËni æivot?

Mladi knez doπao je k Isusu s pitanjem

koje ga je obuzimalo. Postavio Mu je pitanje

vrijedno milijun dolara. Ovo je jedna od naj-

poznatijih i najbolnijih priËa u evaneljima.

126

“Najedanput mu pristupi neki Ëovjek i

zapita: ‘UËitelju, πto dobro moram Ëiniti da

postignem æivot vjeËni?’” (Matej 19,16)

Iz Matejevog, Markovog i Lukinog izvje-

πtaja otkrivamo da je Ëovjek bio mlad, bo-

gat i uspjeπan — bio je knez u svojoj zajed-

nici. Zaπto bi netko kao on bio zainteresi-

ran za vjeËni æivot ili Boæje kraljevstvo? Zar

veÊ nije imao sve?

Marko nam kaæe da je Isus napuπtao od-

reeno mjesto kada je ovaj mladiÊ dotrËao

do Njega i pao na koljena. Zaπto je bio toliko

oËajan? “©to moram Ëiniti da baπtinim æivot

vjeËni?” (vidi Marko 10,17-27)

Vidite, vjeËni æivot neÊe poËeti kada Isus

doe drugi put. Neka vrsta vjeËnog æivota,

koji ima vjeËne kvalitete — mir, zadovoljstvo,

radost, spokojstvo i svrhu — poËinje danas,

ovdje i sada, dok Ëekamo veliËanstveni drugi

Kristov dolazak. Bogatstvo, poloæaj i sila ni-

kada nisu bili te kvalitete. To nije bila ni reli-

gija, a vidimo da je ovaj Ëovjek bio poboæan

i ispunjavao sve vjerske obveze bez pogre-

πke joπ od djetinjstva.

Susret s ovim bogatim, uspjeπnim i po-

boænim mladiÊem mnogo je obeÊavao:

1. Doπao je s pravim pitanjem.

2. Doπao je s ispravnim stavom.

127

3. Doπao je k pravoj Osobi.

Sve je bilo spremno za veliki i sjajan za-

vrπetak priËe.

“©to moram Ëiniti da baπtinim æivot vje-

Ëni?” “©to mi to joπ nedostaje?” pitao je.

ÆeleÊi baπtiniti vjeËno kraljevstvo u hin-

duistiËkoj, budistiËkoj i muslimanskoj mani-

ri, on je zapravo bio u potrazi za joπ jednom

stavkom koja je nedostajala.

“Nato ga Isus pogleda, zavoli ga i rekne

mu: ‘Jedno ti nedostaje.’”

Vjeruj mi!Isusov odgovor moæe se svesti na “vjeruj

mi”. Stavi me na prvo mjesto u svojem æivotu.

Ja ne mogu biti samo “joπ neπto” da bih te

spasio. Tvoj æivot je obiljeæilo bogatstvo, po-

loæaj i vjerska praksa i sve to je odredilo tvoje

postojanje. Moraπ shvatiti da to nije zadovo-

ljilo duboke Ëeænje tvojeg srca. Sada si doπao

k meni da dodaπ joπ jednu stvar na svoj po-

pis obavljenih poslova. Ali prvo trebaπ po-

traæiti Boæje kraljevstvo. Vjeruj mi.

MladiÊ je izvadio svoj kalkulator, napra-

vio brzi izraËun i kada je pogledao cifru, Bib-

lija kaæe da se njegovo lice promijenilo. To

Êe ga previπe koπtati. Otiπao je tuæan i izgub-

128

ljen i ostao sa svojim oËajem i obiËajem vr-

πenja svih zapovijedi. Nije mogao staviti Isusa

na prvo mjesto. Nije mogao svoj æivot staviti

u Isusove ruke. Nije mogao otpjevati pjesmu

“Kristu dajem sve”. Otiπao je s tugom i bio

je izgubljen.

UËenici, svjedoci ovog susreta, bili su

zbunjeni i od Isusa su traæili odgovor. Ako

ovaj mladiÊ koji je izgledao kao da stoji prvi

u redu za ulazak u Boæje kraljevstvo, nije mo-

gao uÊi, tko Êe onda moæe? Nisu mogli izdr-

æati pa su pitali:

“Tko se onda moæe spasiti?”

“Isus ih pogleda pa im reËe: ‘Ljudima

je nemoguÊe, ali je Bogu sve moguÊe.’” Po-

sljednje πto je Isus rekao bilo je: “Mnogi prvi

bit Êe posljednji, a posljednji prvi.” Dobro

zapamtite ovaj redak.

Da bi istaknuo ovu istinu, Isus nas vra-

Êa na Flemington Market, u skladiπte, na ra-

dna mjesta i priËa nam priËu u kojoj je dan

isplate u prikazan u potpuno razliËitom svje-

tlu od Ëovjekovog naËela “viπe rada, viπe nov-

ca”. Evo naslova te usporedbe — “Uspored-

ba o nepoπtenom Bogu”.

Isus odgovara usporedbom punom izne-

naenja. PoËnite Ëitati u Mateju 20,1.2: “Kra-

ljevstvo je nebesko sliËno domaÊinu koji izae

129

rano ujutro da najmi radnike u svoj vinograd.

I nagodi se s radnicima po denar na dan te

ih posla u svoj vinograd.”

Svjedoci smo susreta bogatih i siroma-

πnih. Bogati zemljoposjednik izlazi ujutro na

trg gdje se okupljaju siromaπni ËekajuÊi da

vide odakle Êe toga dana stiÊi hrana za njih

i njihove obitelji. Oni su nadniËari koji Ëekaju

da im se ukaæe prilika da rade i zarade svoju

plaÊu za taj dan. Bogati zemljoposjednik je

mudar. On je napravio svoju domaÊu zadaÊu

i izraËunao koliko mu radnika treba za taj

dan. On bira radnike i prije nego πto Êe se

uputiti u vinograd, oni pregovaraju oko cijene

i on im pristaje platiti denar za jedan dan —

πto je u to vrijeme bila odliËna dnevnica. ©est

sati je, u vinogradu je hladno, uzimaju koπare,

stavljaju ih na lea i poËinju radni dan. Tri

sata kasnije ovaj gospodar nas iznenauje.

»itajte Matej 20,3-5: “Kad opet izae oko

treÊeg sata i vidje druge gdje besposleni stoje

na trgu, reËe im: ‘Idite i vi u moj vinograd

pa Êu vam dati πto bude pravo!’ Oni odoπe.

Oko πestog i devetog sata opet izae i uËini

isti tako.”

TreÊi je sat, dakle devet sati.

Gospodar izlazi ne zbog toga da uposli

nove radnike. On ima razraeni plan rada i

130

kada je rijeË o najamnicima, taj dio posla je

gotov. Tekst nam kaæe da kada je iziπao, vidio

je druge koji nisu uspjeli pronaÊi posao ka-

ko stoje na trgu. Ovaj gospodar je drugaËiji.

Njime ne upravlja æelja za stvaranjem profi-

ta, veÊ su ga pogodile patnje nevoljnika koji

nisu uspjeli pronaÊi posao.

Sada ovi radnici nemaju pravo na punu

dnevnicu i oni to znaju. Nema mjesta za bi-

lo kakvo pregovaranje o cijeni rada. “Vjerujte

mi — dat Êu vam πto bude pravo.” I tako nova

skupina najamnika odlazi u vinograd bez po-

gaanja oko cijene rada, s vjerom da Êe go-

spodar biti poπten.

Stavite se u poloæaj marljivog radnika koji

je pogodio cijenu svojeg rada i poËeo raditi

od πest sati. Sunce je iziπlo i poËinjete se zno-

jiti dok se penjete uz brdaπce, a na leima

nosite oteæalu koπaru. Sada vidite kako pristiæe

nova skupina radnika. ©to biste pomislili? Naj-

vjerojatnije nisu tako ozbiljni radnici kao vi.

Tako je i u crkvi. Uvijek ste tu kada poËinje

bogosluæje — nikada ne kasnite.

Tri sata poslije, gospodar nas ponovno

iznenauje.

»itajte Matej 20,5: “Oko πestog i devetog

sata opet izae i uËini isti tako.”

©esti sat: podne. Deveti sat: trinaest sati.

131

Potaknut svojom brigom i suosjeÊanjem

prema ljudima u potrebi, ovaj gospodar i dalje

upoπljava radnike. Izgleda da viπe ne misli

na plan rada jer ga pokreÊe obzir prema ne-

prilikama ljudi koji te veËeri neÊe uspjeti iz-

nijeti kruh na stol. Nitko nije pregovarao oko

dnevnice — to nije Ëinio gospodar, a nisu ni

njegovi novi radnici. Ovaj gospodar neumorno

traæi osobe u nevolji kojima Êe pomoÊi da

zadovolje svoje potrebe na πtetu vlastitog do-

bra i osobne dobiti.

Zapamtite, vi ste joπ uvijek onaj radnik

koji je poËeo raditi u πest sati. ©to mislite o

onima koji dolaze raditi u vrijeme ruËka, ili

Ëak u petnaest sati? Pa to je smijeπno, zar

ne? Oni koji su stigli u podne dolaze u crkvu

samo na drugi dio bogosluæja. Oni koji dolaze

u trinaest sati, stiæu na samu propovijed. ©to

mislite o tim ljudima?

Ako nam nije dosta iznenaenja, evo joπ

jednog koje izgleda besmisleno.

ProËitajte Matej 20,6.7: “Kad izae oko

jedanaestoga sata, nae druge gdje stoje te

ih zapita: ‘©to stojite ovdje vazdan besposle-

ni?’ Odgovoriπe mu: ‘Nitko nas nije najmio.’

On im reËe: ‘Idite i vi u moj vinograd.’”

Ovo je potpuno besmisleno — jedanaesti

sat — u sedamnaest sati gospodar vonograda

132

upoπljava ljude koji Êe raditi do osamnaest

sati.

Sada gospodar razgovara s njima: æeli

znati zaπto besposleni stoje tu cijeli dan. Go-

spodar ih je sigurno vidio joπ ujutro, i svaki

sljedeÊi put kada se vraÊao, i bili su tu opet

oko sedamnaest sati. Njihov odgovor govori

mnogo: “Nitko nas nije najmio.” Nisu uspje-

li pronaÊi posao.

U oËima svakog poslodavca koji je do-

lazio na trg bili su bezvrijedni. Ali imali su

jednu vrlinu: nisu odustajali. Joπ uvijek su

Ëekali priliku, Ëak i kada je bilo besmisleno

Ëekati. To je bio savrπeni scenarij za ovog

neobiËnog gospodara koji je Ëitav dan pri-

reivao iznenaenja. Ovaj velikoduπni gos-

podar pojavljivao se onda kada je ljudima bio

najviπe potreban, kada se sve raspadalo. I tako

je pozvao novu skupinu ljudi na rad u vino-

gradu.

To su oni koji dolaze na posljednju zajed-

niËku pjesmu na bogosluæju i potom ostaju

na zajedniËkom ruËku. ©to mislite o njima?

Kada stignu u vinograd, organiziraju se

i uzmu svoje koπare — zvono Êe oglasiti kraj

radnog dana. Sada je vrijeme za isplatu.

Gospodar nas ni sada ne ostavlja bez iz-

nenaenja.

133

»itajte Matej 20,8: “Kada doe veËer, re-

Ëe gospodar vinograda svome upravitelju: ‘Zo-

vi radnike pa im — poËevπi od posljednjih

do prvih — podaj plaÊu!’”

Svi su stali u red na Ëijem su Ëelu, na-

ravno, stajali radnici koji su najviπe radili.

Meutim, gospodar mijenja taj red. “Neka oni

koji su poËeli raditi od πest sati stanu na kraj

reda, a oni koji su stigli posljednji na poËe-

tak!”

Gospodar je promijenio red na takav na-

Ëin da svi vide kako Êe isplaÊivati najamni-

ke. Svi Êe moÊi vidjeti i biti svjedoci raspo-

djele plaÊa ili, da kaæemo drugaËije, do-

noπenja konaËnog suda.

OËigledno je da ljudi koji su naporno

radili nisu baπ zadovoljni, ali im razum go-

vori da gospodar ne æeli staviti u neugodan

poloæaj one koji su tek stigli, jer Êe dobiti

neπto sitno zbog Ëega Êe zavidjeti onima koji

su naporno radili kada vide iznos njihove

dnevnice.

Gospodar nas joπ uvijek iznenauje.

ProËitajte Matej 20,9: “Tako dooπe oni

od jedanaestoga sata i primiπe po denar.”

Radnici koji su stigli posljednji dobivaju

punu dnevnicu. Oni su zbunjeni i najvjerojat-

nije vrlo brzo napuπtaju to mjesto misleÊi da

134

je sluga koji isplaÊuje zaradu pogrijeπio. Nad-

niËari koji su naporno radili smiju im se mi-

sleÊi da bjeæe zato πto se srame koliko su malo

dobili i pitaju ih: “Kolika vam je plaÊa?” Prvi

se ne usuuje odgovoriti, a drugi pokazuje

palac. NadniËari koji su naporno radili smiju

se u sebi i nastavljaju: “Jedan pondij?” Jedan

pondij bio je dvanaesti dio denara. Na to bi

ovi drugi uzvratili odgovorom: “Ne, nego

jedan denar.”

“Jedan denar? Jedan denar je plaÊa za naπ

rad!” Najamnici koji su toga dana naporno

radili, odmah su poËeli izraËunavati svoju za-

radu. Ako jedan radni sat stoji jedan denar,

onda bi dvanaest sati bilo dvanaest denara.

Kako je veselo bilo u vinogradu. Kupit Êe

novu obuÊu, novu odjeÊu i otiÊi na godiπnji

odmor s obitelji.

ProËitajte Matej 20,10: “Kada dooπe pr-

vi, pomisliπe da Êe primiti viπe...”

Ali ostatak priËe donosi prvo neugod-

no iznenaenje.

ProËitajte Matej 20,10-12: “... Ali i oni

primiπe po denar. »im ga primiπe, poËeπe

mrmljati protiv domaÊina te rekoπe: ‘Ovi su

posljednji radili samo jedan sat, a ti si ih iz-

jednaËio s nama koji smo podnijeli tegobu

dana i æegu.’”

135

Vidite, kada sluga koji isplaÊuje dnevni-

cu stavi jedan denar u ruke najamnika koji

je naporno radio cijeli dan, pa onda pozove

drugog, nitko ne prilazi. Najamnici poËinju

gunati i traæe razgovor s gospodarom. Kako

se usuuje uËiniti takvo πto? Kako se usuuje

na isti naËin postupati prema ljudima koji su

naporno radili Ëitav dan i onim zabuπanti-

ma koji su radili samo jedan sat — to je uvred-

ljivo i nije poπteno.

ProËitajte Matej 20,13-16: “On jednomu

od njih odvrati: ‘Prijatelju, ja ti ne Ëinim kri-

vo. Zar se nisi sa mnom nagodio po denar?

Uzmi svoje i odlazi! Volja mi je ovomu po-

sljednjem dati kao i tebi; zar mi nije slobodno

sa svojim novcem Ëiniti πto hoÊu? Ili je oko

tvoje zavidno πto sam ja dobar?’ Tako Êe po-

sljednji biti prvi, a prvi posljednji.”

“Tako Êe POSLJEDNJI biti prvi, a prvi

posljednji.”

SjeÊate li se ovih rijeËi? Mladi vladar je

vidio sebe kao PRVOG, a zavrπava kao po-

sljednji. Radnici koji su doπli u sedamnaest

sati, sebe su vidjeli kao posljednje, a zavrπili

su kao PRVI.

O Ëemu je ovdje rijeË? ©to biste vi Ëinili

kada biste se naπli na mjestu osobe koja je

cijeli dan naporno radila u vinogradu? ©to

136

bih ja uËinio? ©to sam radio u skladiπtu Fle-

mington Markets?

Ova je priËa kamen spoticanja naπem os-

jeÊaju za pravednost. Ona je doista skanda-

lozna.

OpÊe je pravilo u usporedbama da kralj,

gospodar i zemljoposjednik uvijek prikazu-

ju samog Isusa. Pa tom analogijom dolazimo

do pitanja: “Je li Bog nepravedan?”

Koja je poanta ove usporedbe?

KljuË za razumijevanje pronalazimo u

uvodu same usporedbe: “Kraljevstvo je ne-

besko kao...”

Ova usporedba ne govori o istinskom ra-

du i pravoj plaÊi. Ona govori o ulasku u Boæje

kraljevstvo danas i o posljednjem Boæjem su-

du. Ulazak u Boæje kraljevstvo nije povezan

s time koliko ste dobri ili koliko ste dobrih

djela uËinili. Ulazak je dar od Boga. Bog na

takav naËin daje vjeËni æivot. VjeËnost je Boæji

dar koji mogu primiti sva djeca ljudskog ro-

da koja to nisu zasluæila. Milost, Boæja divna

milost, poanta je ove usporedbe.

Nitko nije zasluæio dnevnicu od jednog

denara. Nju je odredio velikoduπni Gospodar

onima koji shvaÊaju da nemaju πto staviti na

pregovaraËki stol spasenja osim svoje dubo-

ke potrebe za Boæjom miloπÊu. Ovaj su po-

137

loæaj lakπe mogli prihvatiti oni koji su se u

sedamnaest sati nalazili na trgu i koji su bili

oËajni i duboko svjesni svoje “nezaposleno-

sti”. Jer smo svi sagrijeπili i izgubili smo sla-

vu Boæju.

Bog je nepravedan kada je rijeË o vje-

Ënom æivotu...

Kada bi bio pravedan, to bi znaËilo da

s nama treba postupati onako kako smo za-

sluæili. ©to bi bilo s nama kad bi Bog gledao

na naπa, prekrπena obeÊanja, tvrdoÊu srca,

neosjetljivost za potrebe drugih, predrasude,

oholost, neËiste misli i motive, zavist i lju-

bomoru?

DA — Bog je nepravedan — i mi se tre-

bamo radovati zbog toga! Zato πto s nama

ne postupa onako kako smo zasluæili.

“Milosrdan i milostiv je JAHVE, spor na

srdæbu i vrlo dobrostiv. Jarostan nije za vjeËna

vremena niti dovijeka plamti srdæba njego-

va. Ne postupa s nama po grijesima naπim

niti nam plaÊa po naπim krivnjama. Jer kako

je nebo visoko nad zemljom, dobrota je nje-

gova s onima koji ga se boje. Kako je istok

daleko od zapada, tako udaljuje od nas be-

zakonja naπa. Kako se otac smiluje djeËici,

tako se Jahve smiluje onima πto ga se boje.”

(Psalam 103,8-13)

138

“Za naπe grijehe probodoπe njega, za

opaËine naπe njega satrijeπe. Na njega pade

kazna — radi naπeg mira, njegove nas rane

iscijeliπe. Poput ovaca svi smo lutali i svaki

svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na

nj bezakonje nas sviju.” (Izaija 53,5.6)

“Da, miloπÊu ste spaπeni — po vjeri. To

ne dolazi od vas; to je dar Boæji! To ne dolazi

od djela, da se nitko ne bi hvalisao. (Efeæa-

nima 2,8.9)

“S Kristom se postupalo onako kako mi

zasluæujemo, da bi se s nama postupalo kako

On zasluæuje. On je bio osuen zbog naπih

grijeha, u kojima nije imao udjela, da bismo

mi mogli biti opravdani Njegovom pravdom,

u kojoj nemamo udjela. Pretrpio je smrt koja

je bila naπa, da bismo mogli primiti æivot koji

je bio Njegov. ‘Njegove nas rane iscijeliπe.’”

(Ellen G. White, Isusov æivot, str. 12)

Svi smo sagrijeπili. Svi smo duhovno ban-

krotirali.

Krist je naπ jamac. Moramo u to vjerovati

i takvo πto prihvatiti.

“A svima koji ga primiπe dade vlast da

postanu djeca Boæja: onima koji vjeruju u nje-

govo ime: koji nisu roeni ni od krvi, ni od

volje tjelesne, ni od volje muæevlje, nego —

od Boga.” (Ivan 1,12.13)

139

Rezultat je duhovna preobrazba Svetim

Duhom.

“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi

stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.

A ovo sve dolazi od Boga koji nas je po Kri-

stu pomirio sa sobom i povjerio nam sluæ-

bu pomirenja kao πto je sigurno da Bog bi-

jaπe onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa

sobom, koji nije uraËunao ljudima njihovih

prekrπaja i koji je stavio u nas rijeË pomi-

renja.” (2. KorinÊanima 5,17-19)

“Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo

Boæje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vi-

jest!” (Marko 1,14.15)

ZakljuËakJednom je prigodom Francuz Blondin, ak-

robat koji je hodao po æici, razapeo uæe preko

slapova Niagare od kanadske do ameriËke stra-

ne. Kada je Blondin prvi put preπao put na

uæetu, publika je pljeskala, odobravala mu i

proglasila ga najboljim. Zatim je Blondin uzeo

poseban bicikl i njime preπao na drugu stra-

nu. Okupljeni su ponovno bili ushiÊeni i kli-

cali njegovo ime. Zatim je uzeo kolica s jed-

nim kotaËem i prevezao ih po uæetu na drugu

stranu slapova; mnoπtvo je jednostavno po-

140

ludjelo i ljudi su komentirali da ne postoji

niπta πto ovaj Ëovjek ne moæe napraviti. Za-

tim je Blondin uπutkao mnoπtvo i pitao misle

li da on na tim kolicima moæe prevesti ne-

koga na drugu stranu slapova; nitko u to nije

posumnjao. Zatim je pitao ima li dobrovo-

ljaca. Zavladao je muk. Dobrovoljaca nije bilo.

Boæje kraljevstvo pribliæilo nam se pre-

ko Isusa. Ono nam je nadomak ruke. Isus sva-

kome od nas poruËuje: “Ono je tu nadomak

ruke — obratite se i vjerujte. Ja Êu vas prevesti

na drugu stranu. Nudim vam milost, oprost

i novi æivot ispunjen svrhom i bit Êu vaπ Za-

govornik na konaËnom sudu, a kada doem

drugi put, povest Êu svoj narod u slavno vje-

Ëno kraljevstvo.”

©to vas zadræava? ©to vas danas spreËava

da uete Boæje kraljevstvo?

Pitanja za razgovor1. Kako Êete odgovoriti nekome tko vas pi-

ta: “Kad bi Isus danas doπao, bi li te po-

veo na Nebo?”

2. Na temelju Ëega ste dali odgovor na pret-

hodno pitanje?

3. Zaπto su u usporedbi ljudi koji su napor-

no radili bili ljuti na gospodara?

141

4. Kada Isus doe, hoÊe li neki ljudi biti

uznemireni? Zaπto?

5. Ako smo spaπeni miloπÊu, kakvo znaËe-

nje ima sluæba Bogu, izgradnja karakte-

ra i posluπnost u Boæjem planu da spasi

nas i svijet?

142

“Ispunilo se vrijeme,

blizu je kraljevstvo Boæje.

Obratite se i vjerujte

u Radosnu vijest!”

(Marko 1,14.15)

143

Kazalo

Uvod............................................................. 5

1. PoËelo je ................................................. 9

2. PriËa, bajka ili stvarnost ..................... 23

3. Preobraæaj naπeg svijeta ...................... 41

4. Vrijednosti suprotne kulturi ............... 63

5. Stol na Zemlji, stol na Nebu .............. 78

6. Ono je u vama ..................................... 90

7. GoruπiËno zrno .................................. 105

8. Samo milost ........................................ 120

144www.znaci-vremena.com

Osam izvanrednih poruka o Božjemkraljevstvu iz ove knjižice pisala jeskupina autora koji rade s mladima. Nakraju čitanja predložili smo pitanja kojaće vam pomoći u razgovoru i primjeništiva u svakidašnjem životu. Povediterazgovor u skupinama od pet-šestosoba. Zajednička nit koja će vaspovezivati bit će Isus Krist, i u Njegovoćete se ime sastajati. Služite se jezikomrazumljivim mladima. Istražujte što značibiti građanin Božjeg kraljevstva dokčekamo njegovo konačno uspostavljanjeprigodom Kristovog drugog dolaska.