MOTORIČKE SPOSOBNOSTI DJECE OD 7 DO 10 GODINA

SVEUĈILIŠTE U ZAGREBU

UĈITELJSKI FAKULTET

ODSJEK ZA UĈITELJSKE STUDIJE

Zagreb

PREDMET: KINEZIOLOGIJA

DIPLOMSKI RAD

Ime i prezime pristupnika: Lana Lonĉar

TEMA DIPLOMSKOG RADA: Motoriĉke sposobnosti djece od 7

do 10 godina

MENTOR: Dr.sc. Ivan Prskalo, red. prof.

SUMENTOR: Srna Jenko Miholić, mag.cin., predavaĉ

U izradi rada studentici je pomogla stručna

suradnica: Marijana Hraski, mag.cin., asistentica

Zagreb, srpanj 2011.

SADRŢAJ

1. SAŢETAK / SUMMARY ................................................................................................................ 4

2. UVOD ................................................................................................................................................ 5

3. DOSADAŠNJA ISTRAŢIVANJA .................................................................................................. 6

4. CILJ................................................................................................................................................. 10

5. HIPOTEZE ..................................................................................................................................... 10

6. MOTORIĈKE SPOSOBNOSTI ................................................................................................... 11

6.1. VRSTE MOTORIĈKIH SPOSOBNOSTI .................................................................. 12

6.1.1. BRZINA ........................................................................................................... 12

6.1.2. JAKOST I SNAGA........................................................................................... 12

6.1.3. IZDRŢLJIVOST ............................................................................................... 14

6.1.4. GIBLJIVOST .................................................................................................... 14

6.1.5. KOORDINACIJA ............................................................................................. 15

6.1.6. PRECIZNOST .................................................................................................. 16

6.2. RAZVOJNE KARAKTERISTIKE DJECE U DOBI OD 7 DO 10 GODINA ......... 17

6.2.1. FORMIRANJE BAZIĈNIH MOTORIĈKIH ZNANJA ............................. 18

6.3. PRAĆENJE I PROVJERAVANJE ............................................................................. 19

6.4. METODOLOŠKE OSNOVE KINEZIOLOGIJE ...................................................... 20

7. METODOLOGIJA ISTRAŢIVANJA ......................................................................................... 22

7.1. UZORAK ISPITANIKA ............................................................................................... 22

7.2. UZORAK VARIJABLI ................................................................................................. 22

7.3. OBRADA PODATAKA ................................................................................................ 23

7.4. TESTOVI MOTORIĈKIH SPOSOBNOSTI .............................................................. 23

7.4.1. POLIGON NATRAŠKE (MPOL) .................................................................... 23

7.4.2. PRETKLON NA KLUPI (MPRK) ................................................................... 25

7.4.3. TAPING RUKOM U 15 SEKUNDI (MTR15) ................................................ 26

7.4.4. SKOK U DALJ S MJESTA (MSD).................................................................. 27

7.4.5. SKOK U VIS S MJESTA (MSV) ..................................................................... 28

7.4.6. IZDRŢAJ U VISU ZGIBOM (MIV) ................................................................ 29

7.4.7. PODIZANJE TRUPA (MPT) ........................................................................... 30

8. REZULTATI .................................................................................................................................. 31

9. RASPRAVA .................................................................................................................................... 35

10. ZAKLJUĈAK ............................................................................................................................... 39

LITERATURA ................................................................................................................................... 41

PRILOG 1 ........................................................................................................................................... 44

PRILOG 2 ........................................................................................................................................... 45

KRATAK ŢIVOTOPIS ..................................................................................................................... 47

IZJAVA O SAMOSTALNOJ IZRADI RADA ................................................................................ 48

LANA LONČAR MOTORIČKE SPOSOBNOSTI DJECE OD 7 DO 10 GODINA

DIPLOMSKI RAD 4

1. SAŢETAK

MOTORIĈKE SPOSOBNOSTI DJECE OD 7 DO 10 GODINA

Istraţivanje je provedeno na 118 učenika dvije zagrebačke osnovne škole u dobi

od 7 do 10 godina. Učenici su bili podjeljeni na subuzorke po dobi i po spolu. Cilj

istraţivanja je bio utvrditi moguće razlike u nekim motoričkim sposobnostima

učenika i učenica u sva četiri razreda osnovne škole. Uzorak varijabli sačinjavalo je

sedam testova motorike. Dobiveni rezultati pokazali su nepostojanje značajnih

razlika u motoričkim sposobnostima meĎu spolovima što se moţe objasniti

endogenim i egzogenim čimbenicima. Endogeni čimbenik je spolna nezrelost djece

te dobi i činjenica da se do adolescencije većina karakteristika kod dječaka i

djevojčica razvija usporedno. Egzogeni čimbenik je zajednička organizacija nastave

tjelesne i zdravstvene kulture u mlaĎoj školskoj dobi.

Ključne riječi: osnovna škola, tjelesna i zdravstvena kultura, učenici, učenice,

utvrĎivanje motoričkih razlika, „t“ test

SUMMARY

MOTOR SKILLS OF CHILDREN BETWEEN 7 AND 10 YEARS

The research was carried out on a sample of 118 pupils of two Zagreb's

elementary school aged between 7 and 10. Pupils were divided into subsamples by

age and by gender. The aim of the research was to establish possible differences in

some motor abilities of boys and girls in all four grades of elementary school. The

sample of variables comprised seven motor skills tests. The results have established

the nonexistence of significant differences in the motor abilities between boys and

girls. These differences can be accounted for by some endogenous and exogenous

factors. Endogenous factor is sexual immaturity of children in this age and the fact

that until adolescence most of boy's and girl's characteristics have parallel

development. Exohenous factor is a common organisation of physical education in

young school age.

Key words: elementary school, physical education, pupils, determining diffrences

in motor abilities, t-test


DIPLOMSKI RAD 5

2. UVOD

U osnovi svake tjelesne aktivnosti su bazične motoričke sposobnosti koje se pod

utjecajem različitih faktora mogu mijenjati u pozitivnom ili negativnom smislu.

Tjelesni odgoj u školi ima kao jedan od osnovnih ciljeva pozitivan utjecaj na sve

bazične motoričke sposobnosti. Dodatna tjelesna aktivnost u obliku sustavnog

treninga, prema većini dosadašnjih istraţivanja, povećava pozitivne efekte tjelesnog

odgoja (Ivković, 2007.).

OdreĎivanje aktualnog stanja pojedinog učenika, ali i skupine u cjelini, te

usporedba s populacijom djece rane školske dobi omogućuje učitelju da na

neposredan način kontrolira svoj rad te kvalitetno programira i provodi planirane

sadrţaje radi realizacije postavljenih ciljeva. Da bi se mogle ostvariti navedene

funkcije, potrebno je odrediti aktualno stanje djece, i to na početku godine za

programiranje rada, a na kraju za analizu učinka rada (Findak i sur., 1992.).

Na taj način kineziološki utvrĎeno početno stanje i predviĎeno ţeljeno završno

stanje učenika omogućilo bi učiteljima egzaktno, kvantitativno odreĎivanje

prijelaznih stanja učenika tijekom godine, od početnog do završnog stanja, a na kraju

i konačnu analizu i procjenu učinkovitosti primijenjenog modela vjeţbanja

(Mraković, 1992.).

Rast i razvoj odreĎeni su nizom endogenih i egzogenih čimbenika. Spolni

dimorfizam u većini parametara rasta i razvoja počinje se značajnije očitovati

tijekom spolnog sazrijevanja, a do puberteta djevojčice i dječaci razvijaju se

usporedno (MacMaster i sur., 2007.). Spolni dimorfizam u području motorike vaţan

je čimbenik pravilnog provoĎenja nastavnog procesa kineziološke kulture.

U kineziološkoj edukaciji se pimjenjuje primjeren kineziometrijski sustav

praćenja antropoloških obiljeţja za mlaĎu školsku dob pa u tjelesnoj i zdravstvenoj

kulturi postoje velike mogućnosti za praćenje i provjeravanje učenika (Findak i sur.,

1996.; Prskalo, 2003.). Sustav je opisan i normiran (Findak i sur., 1996.).

Ovaj diplomski rad je napisan na temelju primjera praćenja i provjeravanja

učenika sa sedam motoričkih testova i njihova usporedbe s normiranim

vrijednostima.


DIPLOMSKI RAD 6

3. DOSADAŠNJA ISTRAŢIVANJA

Postoji čitav niz istraţivanja antropoloških obiljeţja učenika u ovom mileniju, što

u inozemstvu što u Hrvatskoj. Istraţivanja su razne vrste i raznih ciljeva, a različiti su

i uzorci ispitanika: od dojenčadi do osoba u zreloj dobi. Najveći broj istraţivanja

proveden je specijalizirano za pojedine sportove na profesionalnim sportašima, ili

onima koji će to tek postati. U ovom radu navode se ona koja su tematski srodnija i

koja su provoĎena na učenicima ili studentima tijekom školovanja.

Neka istraţivanja provedena su isključivo da bi se dokazala valjanost odreĎenih

testova motoričkih sposobnosti pa tako istraţivanje na uzorku od 126 učenika od 5.

do 8. razreda analizom rezultata testova za procjenu motoričke sposobnosti

eksplozivne snage tipa brzine učenika/učenica ukazuje da gotovo sve vrijednosti

poprimaju kontinuirano povećanje kroz razdoblje od 10/11 do 13/14 godine.

Istraţivanje je obuhvatilo dvije varijable iz područja antropometrijskih karakteristika,

te tri varijable koje su procjenjivale temeljem mjerenja pomoću fotostanica

motoričku sposobnost i eksplozivnu snagu tipa brzina testovima: trčanje na 20 m;

startna reakcija i brzina na 5 m; i startna brzina s prolazom na 10 m (Čanaki,

Visković, Ivanjko, 2005.). Cilj istraţivanja konstrukcije i validacije jednog mjernog

instrumenta za procjenu repetitivne snage svih dijelova tijela, obavljeno je na 29

učenika u starosti od 14 godina. Varijable su činili standardni testovi za procjenu

repetitivne snage: čučnjevi; podizanje nogu leţečki; zakloni trupa u leţanju te

zgibovi pothvatom. Pouzdanost mjernog instrumenta ispitana je t-testom i utvrĎeno

je da je test visoko pouzdan iako bi tu osobinu trebalo ispitati na homogenijem

uzorku (Mikulić, Oreb, 2006.).

Poneka istraţivanja dokazala su da nema niti razlika meĎu učenicima niti pomaka

nakon odreĎenog ciklusa vjeţbanja. Tako istraţivanje iz 2007., Josipe Polančec,

Branimira Štimeca i Jelene Cetinić na uzorku od 180 učenica podijeljenih u skupine

OŠ Vinica i OŠ Klenovnik prema gravitaciji osnovnih škola koje pohaĎaju,

dobivenim rezultatima pokazuju da ne postoje razlike u većem broju testova te da se

populacije mogu tretirati kao pribliţno jednake. 2008. na uzorku od 22 ispitanka

učenika osnovnih škola u Zagrebu, učenici su praćeni tijekom dvije godine pomoću 4

testa antropometrije, 6 testova za motoričke sposobnosti (poligon natraške, skok u

dalj s mjesta, izdrţaj u visu zgibom, taping rukom, pretklon raznoţno i podizanje


DIPLOMSKI RAD 7

trupa) i jednim testom za funkcionalne sposobnosti. PotvrĎeno je da učenici, koji se

dodatno nisu bavili sportskim aktivnostima, u nastavi TZK-a od dvaput po 45 min

tjedno nisu mogli dugoročno značajno razviti antropološke karakterisike (Sertić i

sur.). Bobić, Nimčević i Bović su takoĎer 2008. ispitali 155 učenika četvrtih razreda

triju osnovnih škola u Rovinju. Bateriju mjernih instrumenata činili su testovi za

procjenu bazičnih motoričkih sposobnosti (njih 17) i dviju morfoloških varijabli.

Diskriminativnom analizom nisu pronašli razlike izmeĎu učenika koji isključivo

pohaĎaju nastavu tjelesne i zdravstvene kulture i onih koji se barem dva puta tjedno

bave drugim oblikom organiziranog vjeţbanja. Zanimljivo je istraţivanje iz 2005., u

kojem Delija i sur. analiziraju razliku izmeĎu skupina ispitanica u dobi od 10 do 11

godina uključenih u različite kineziološke aktivnosti. Subuzorak tvore tri skupine:

atletičarke, učenice koje se bave ekipnim sportovima i učenice koje se bave ostalim

sportovima. Mjerene su 3 antropometrijske varijable, 6 motoričkih varijabli i jedna

funkcionalna. Metodom MANOVA (analiza kvantitativnih razlika) zaključak je da

su različiti kineziološki tretmani stvorili prilično velike razlike meĎu skupinama

ispitanica, a da su najizraţeniji rezultati kod učenica koje su se bavile atletikom.

Istraţivanja Svobode i sur. ograničena su na područje Kriţevaca pa tako 2005.

dokazuju da studenti i studentice iz generacije 1986./1987. imaju značajno bolje

rezultate antropoloških vrijednosti od onih iz generacije 2003./2004., pogotovo u

motoričkim sposobnostima koje imaju visok koeficjent uroĎenosti. Slično

istraţivanje iz 2008. usporeĎuje generacije 1996./1997. i 2006./2007. gdje su

rezultati takoĎer u korist starije generacije, iako zanemarivo u testovima podizanje

trupa i pretklon, no značajno u varijabli izdrţaj u visu zgibom.

TakoĎer Svoboda i sur. 2005. istraţuju razlike rezultata kriţevačkih

srednjoškolaca s orijentacijskim normama pomoću standardiziranih testova koji se

provode u osnovnim i srednjim školama za utvrĎivanje inicijalnog, tranzitivnog i

finalnog stanja u školskoj godini 2003./2004. UtvrĎuju da značajnih razlika nema.

Iduće 2006. godine izlaze s istraţivanjem koje su radili na istim učenicima godinu

dana kasnije. Koristili su iste testove i usporedili ih s prošlogodišnjim, te zaključili da

su rezultati u većini testova bolji, što su i očekivali jer su učenici godinu dana stariji i

imaju godinu dana trenaţnog procesa više iza sebe.


DIPLOMSKI RAD 8

116 studentica Visoke učiteljske škole u Čakovcu i 30 studentica Tehnological

Education Institute of Larissa1 analizirano je skupom od 4 antropometrijske varijable,

6 standardnih motoričkih varijabli i jednom funkcionalnom varijablom. Temeljem

rezultata i usporeĎivanjem s tablicama iz Norme (Findak i sur., 1996.) i kod

hrvatskih i grčkih studentica konstatirano je da su motoričke i funkcionalne

sposobnosti znatno manje od očekivanih. To se pripisuje nedovoljnom kretanju i

minimalnom broju sati tjelesnog vjeţbanja tijekom školovanja (Mesarić i Boultas,

2005.). Još jedno istraţivanje na meĎudrţavnoj razini obavljeno je na 103 djevojke u

dobi od 14 i 15 godina iz Republike Hrvatske i Velike Britanije. Cilj istraţivanja bio

je utvrdit moguće razlike u nekim antropometrijskim karakteristikama meĎu

subuzorcima pomoću šest antropometrijskih mjera i pet testova motorike. Dobiveni

rezultati pokazali su da postoje razlike, a objašnjene su postojanjem endogenih i

egzogenih čimbenika (Jenko Miholić i sur., 2008.).

2001. godine Pejčić istraţuje 655 učenika od 1. do 4. razreda. Učenici su ispitani

u 4 morfološke varijable i 6 motoričkih (skok u dalj, 20 m sprint, izdrţaj u visu

zgibom, podizanje trupa i poligon natraške). Zaključak je da djevojčice imaju bolje

rezultate samo u gibljivosti i da nastava TZK-a moţe utjecati na promjene

morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti. 2002., Katić i Paţanin rade

istraţivanje na 249 dječaka u dobi od 7 godina u 10 motoričkih varijabli (poligon

natraške, ravnoteţa, koraci u stranu, taping nogom, taping rukom, izdrţaj u visu

zgibom, podizanje trupa, 20 m sprint, skok u dalj s mjesta i bacanje loptice). Jedan

od zaključaka je da programirani transformacijski postupak kraći od godine i pol

dana ne moţe izazvati promjene u općoj koordinacijsko-energetskoj integraciji.

Babin, Bavčević i Moretti (2006.) ispitali su 294 učenice prvih razreda u 14

morfoloških i tri motoričke varijable (skok u dalj, podizanje trupa i izdrţaj u visu

zgibom) čime su dokazali visok stupanj povezanosti latentnih struktura morfološkog

prostora i dimenzija snage; no istaknut je i negativan utjecaj povećane količine

potkoţnog masnog tkiva što utječe na rezultate u testovima snage.

Veliko istraţivanje provedeno je na 1028 učenika i učenica u dobi od 7 godina u

11 varijabli koje se standardno koriste u obrazovnom sustavu (četiri morfološke, 6

motoričkih i jedna funkcionalna.) U istraţivanju je prikazano da su učenici bolje

1 Institut za tehničku naobrazbu u Larissi, Grčka


DIPLOMSKI RAD 9

rezultate postigli u testovima eksplozivne i statičke snage te u koordinaciji i aerobnoj

izdrţljivosti. UtvrĎena je i cjelokupna povezanost antropološkog prostora, odnosno

značajna povezanost morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti na aerobnu

izdrţljivost. Autori ističu vaţnost izvoĎenja kvalitetne nastave TZK u okviru koje se

primjenjuju programi koji učinkovito pridonose razvoju motoričkih i meĎupovezano

funkcionalnih sposobnosti. (Pejčić i sur., 2008.)

Transverzalno istraţivanje 2009. (Prskalo i sur.) na uzorku od 128 učenika i 117

učenica od 1. do 3. razreda osnovne škole podijeljenih na subuzorke po dobi i spolu

istraţeno je u 19 antropometrijskih varijabli, i 12 motoričkih varijabli (koraci u

stranu, poligon natraške, pretklon raznoţno, pretklon na klupi, taping rukom, taping

rukom 10'', taping nogom o zid, skok u dalj s mjesta, izdrţaj u visu zgibom,

podizanje trupa i skok u vis). Zaključak je kako sustav motoričkih sposobnosti ne

pokazuje značajne razlike opravdavajući zajedničku organizaciju rada za dječake i

djevojčice od 1. do 3. razreda osnovne škole.

Nedavno istraţivanje provedeno je na uzorku od 400 učenika rane školske dobi.

Antropometrijska mjerenja provedena su s tri standardna instrumenta, motoričke sa

šest instrumenata (taping rukom, skok u dalj s mjesta, poligon natraške, podizanje

trupa, pretklon raznoţno i izdrţaj u visu zgibom), funkcionalne s jednim testom, a

motorička dostignuća procijenjena su primjenom šest instrumenata. Analiza stanja

motoričkih sposobnosti i dostignuća ukazuje na napredak u velikom dijelu

motoričkog prostora te je prisutna i diferencijacija prema spolu pa dječaci postiţu

nešto bolje rezultate (Cetinić, Petrić, 2010.).


DIPLOMSKI RAD 10

4. CILJ

Cilj ovog istraţivanja je utvrditi aktualno stanje motoričkih sposobnosti te postoji

li razlika u razvoju motoričkih sposobnosti djece prema spolu u dobi od 7 do 10

godina kroz četverogodišnji program tjelesne i zdravstvene kulture u niţim

razredima osnovne škole.

5. HIPOTEZE

Prva afirmativno postavljena hipoteza govori da postoje značajne razlike u

rezultatima mjerenja navedenih motoričkih sposobnosti prema spolu u prvom razredu

osnovne škole.

Druga afirmativno postavljena hipoteza govori da postoje značajne razlike u

rezultatima mjerenja navedenih motoričkih sposobnosti prema spolu u drugom

razredu osnovne škole.

Treća afirmativno postavljena hipoteza govori da postoje značajne razlike u

rezultatima mjerenja navedenih motoričkih sposobnosti prema spolu u trećem


Četvrta afirmativno postavljena hipoteza govori da postoje značajne razlike u

rezultatima mjerenja navedenih motoričkih sposobnosti prema spolu u četvrtom



DIPLOMSKI RAD 11

6. MOTORIĈKE SPOSOBNOSTI

Antropološkim obiljeţjima ili značajkama smatraju se organizirani sustavi svih

osobina, sposobnosti te motoričkih informacija i njihovi meĎusobni odnosi. U

antropološka obiljeţja ubrajaju se antropometrijske ili morfološke značake,

motoričke, funkcionalne, kognitivne sposobnosti, konativne osobine ili osobine

ličnosti te socijalni status.

Motoričke sposobnosti uvjetno se definiraju kao latentne motoričke strukture

koje su odgovorne za beskonačan broj manifestnih motoričkih reakcija i mogu se

izmjeriti i opisati. Motoričke sposobnosti nisu vaţne samo za sebe, već i za razvoj

ostalih osobina i sposobnosti. Ako se motoričke sposobnosti ne razvijaju do razine

koju je objektivno moguće postići s obzirom na genetsku limitiranost, velika je

vjerojatnost da takav pojedinac neće biti u stanju djelotvorno i s lakoćom obavljati

različite svakodnevne zadaće, niti će se poticati razvoj ostalih osobina i sposobnosti s

kojima su motorčke sposobnosti povezane. Osim toga, navedene motoričke

sposobnosti nemaju istovjetne koeficjente uroĎenosti, zbog čega su neke tijekom

ţivota manje, a neke više pod utjecajem procesa vjeţbanja. Znatno su više uroĎene

brzina, koordinacija i eksplozivna snaga, nego repetitivna i statička snaga, pa i

fleksibilnost (Findak, 2003.). Da bi se izvršio utjecaj na sposobnosti s većim

stupnjem uroĎenosti, potrebno je s procesom transformacije početi što ranije

poštujući senzitivna razdoblja za razvoj pojedinih osobina i sposobnosti (Prskalo,

2004.).

U našem se školstvu ne prate jedino ravnoteţa i preciznost, dijelom zbog

ograničenog vremena, a dijelom i zbog kineziometrijskih razloga (Findak i sur.,

1996.).


DIPLOMSKI RAD 12

6.1. VRSTE MOTORIĈKIH SPOSOBNOSTI

6.1.1. BRZINA

Brzina je definirana kao sposobnost brzog reagiranja i izvoĎenja jednog ili više

pokreta te kretanje tijela u prostoru. Ogleda se u svladavanju što duţeg puta u što

kraćem vremenu, odnosno za najkraće vrijeme u danim uvjetima.

Osnovni oblici brzine su:

brzina reakcije ili reakcijska brzina

brzina pojedinačnog pokreta

brzina repetitivnih pokreta

brzina lokomocije

Kombinacija navedenih oblika odreĎuje sve slučajeve manifestacije brzine.

Ovako razdvojene slučajeve imamo samo u laboratorijskim uvjetima, a u praksi se

oni očituju kompleksno. U sprintu postoji vrijeme reakcije na startu, brzina

pojedinačnog pokreta kod startnog otiskivanja od startnog bloka i frekvencija pokreta

kod postizanja maksimalno brzog tempa koraka što rezultira premještanjem tijela u

prostoru – lokomocijom.

Vaţne pretpostavke za postizanje brzine kretanja su: morfološke značajke, visoka

aktivnost ţivčano-mišićnog sustava, gipkost i sposobnost opuštanja mišića, kvaliteta

tehnike motoričkog gibanja, biokemijske osobine na periferiji lokomotornog sustava

te tempo korištenja energetskih tvari. Brzina je sposobnost s relativno visokim

stupnjem uroĎenosti i na nju se moţe djelovati samo u odreĎenoj razvojnoj dobi.

Senzitivna razdoblja za brzinu gledajući od 7. godine ţivota su do 16. godine, a

osobito povoljna razdoblja su u dobi od 10-14 godina.

Brzinu kao motoričku sposobnost definiranu kao sposobnost brzog izvoĎenja

izmjeničnih pokreta procjenjujemo testom „taping rukom“ (Prskalo, 2004.).

6.1.2. JAKOST I SNAGA

Sila je temeljni učinak mišićne kontrakcije te je stoga jedan od osnovnih

parametara funkcije lokomotornog sustava. Sila moţe biti statička ili dinamička. U

pozadini statičke sile nalazi se izometrička kontrakcija i očituje se pokušanim


DIPLOMSKI RAD 13

pokretom. U pozadini dinamičke sile nalazi se izotonička ili auksotonička

kontrakcija, a rezultat je izvedeni pokret.

Jakost je maksimalna voljna aktualna sila pokreta, najveća sila nekog pokreta

koja se u odreĎenom trenutnku voljno moţe očitovati. Statička jakost je maksimalna

sila koja se moţe očitovati kao rezultat jedne maksimalne voljne izometričke

kontrakcije.

Jakost ovisi o morfološkim strukturama, a to su sustavi odgovorni kako za njezin

razvoj tako i za prijenos i kontrolu. Tijekom adolescentnog razvoja jakost se

povećava sukladno fiziološkoj i kronološkoj dobi, a ovisi o sustavu antropometrijskih

značajki. Maksimalna sila mišića ovisi o fiziološkom poprečnom presjeku. Što je on

veći, veća je i jakost. Ali na jakost utječe i gustoća i vrsta mišićnih vlakana.

Uobičajeni termini vezani za dinamogenu sposobnost očitovanja jakosti i snage

su:

eksplozivnost – dinamogena sposobnost koja omogućava davanje

maksimalnog ubrzanja svom ili nekom drugom tijelu. Manifestira se u

aktivnostima kao što su bacanja, skokovi, udarci i sprint;

jakosna izdrţljivost – sposobnost maksimalne izometričke kontrakcije

mišića što omogućava zadrţavanja odreĎenog stava u produţenim uvjetima

rada (npr. izdrţaj u visu zgibom);

apsolutna jakost – naveća sila koja se moţe proizvesti;

relativna jakost – odnos apsolutne jakosti i mase tijela;

elastična ili pliometrijska jakost – sila nastala uslijed sinkronizacije

ekscentrične i koncentrične motoričke aktivnosti (npr. skok u dubinu);

repetitivna dinamogena sposobnost – izvoĎenje dugotrajnog ponavljajućeg

rada u kome je vanjsko opterećenje manje od 75% maksimalnih

mogućnosti, veţe se i sa izdrţljivošću.

Dokazana je značajna veza robusne tjelesne graĎe s mjerama apsolutne jakosti s

dinamometrijskom silom i manifestacijama tipa udarca i bacanja.

Jedno od značajnih metodičkih pravila za razvoj jakosti je intenzivno treniranje

nakon puberteta, uz uvjet da su u treningu prethodno izvedene trenaţne vjeţbe za

svladavanjem vlastite teţine tijela ili pasivnog i aktivnog otpora partnera.


DIPLOMSKI RAD 14

Mjere za procjenu snage su: za eksplozivnost – skok u dalj s mjesta i skok u vis s

mjesta; za jakosnu izdrţljivost (statička snaga) – izdrţaj u visu zgibom; za

repetitivnu dinamogenu sposobnost (repetitivna snaga) – podizanje trupa (Prskalo,

2004.).

6.1.3. IZDRŢLJIVOST

Izdrţljivost je sposobnost obavljanja aktivnosti duţe vremena bez sniţenja razine

njene efikasnosti (Zaciorski, 1972.). Sniţenje razine efikasnosti rezultat je umora koji

se moţe odrediti kao stanje organizma koje nastaje zbog dugotrajnog i napornog

rada, a karakterizira ga smanjenje radne sposobnosti. Čovjek ga doţivljava kao

osjećaj lokalnog ili općeg umora (Jakovljev, 1979.).

Izdrţljivost je odreĎena s nekoliko čimbenika:

fiziološki (aerobni i anaerobni kapacitet);

psihički (motivacija, crte ličnosti);

biokemijski (razgradnja ugljikohidrata, masti, laktati, hormoni);

biomehanički (tehnika i taktika);

motorički (kratkotrajna, srednjetrajna i dugotrajna izdrţljivost te

repetitivna snaga).

Razvoj izdrţljivosti sastoji se od istodobnog djelovanja na transportni-srčano-

dišni sustav i lokomotorni-ţivčano-mišićni sustav pa razlikujemo energetsku i

ţivčano-mišićnu komponentu izdrţljivosti (Prskalo, 2004.).

U našem školstvu ne provode se nikakvi standardni testovi za procjenu

izdrţljivosti.

6.1.4. GIBLJIVOST

Gibljivost ili fleksibilnost je sposobnost izvoĎenja pokreta što veće amplitude.

Mjerilo gibljivosti je maksimalna amplituda pokreta u pojedinom zglobnom sustavu.

Dostizanje maksimalne amplitude pokreta djelovanjem vlastite mišićne sile naziva se

aktivna gibljivost, a uz pomoć neke vanjske sile pasivna gibljivost.

U osnovi ove osobine su elastičnost mišića i ligamenata te struktura i oblik

zglobnih tijela. Razlikuje se u više dimenzija u ovom području:


DIPLOMSKI RAD 15

aktivna gibljivost – mogućnost dostizanja maksimalne amplitude pokreta

uz djelovanje vlastite sile mišića;

pasivna gibljivost – mogućnost dostizanja maksimalne amplitude pokreta

uz djelovanje vanjske sile;

statička gibljivost – mogućnost zadrţavanja postignute amplitude pokreta;

dinamička gibljivost – mogućnost dostizanja maksimalne amplitude

pokreta višekratno;

lokalna gibljivost – mogućnost dostizanja maksimalne amplitude pokreta u

pojedinim (topološkim) regijama;

globalna gibljivost – istodobna gibljivost više zglobnih sustava.

Povećanjem gibljivosti povećava se ukupna motorička efikasnost i na viši se

stupanj podiţe stabilnost lokomotornog sustava. Gibljivost se lakše razvija kod djece

i mlaĎih pa njezin razvoj treba planirati u dobi od 11-14 godina.

Gibljivost se procjenjuje testom „pretklon na klupi“ (Prskalo, 2004.).

6.1.5. KOORDINACIJA

Koordinacija ili motorička inteligencija je sposobnost upravljanja pokretima

tijela, očituje se brzom i preciznom izvedbom sloţenih motoričkih zadataka odnosno

u što većoj mjeri brzom rješavanju motoričkih problema. Za rješavanje zadataka u

kojima se manifestira ova sposobnost bitna je sinkronizacija viših regulacijskih

centara ţivčanog sustava s perifernim dijelovima sustava za kretanje.

Akcijski faktori koordinacije su:

brzinska koordinacija – izvoĎenje motoričkih zadataka u što kraćem

vremenu;

ritmička koordinacija – zahtjev za ritmom pri izvoĎenju motoričkih

zadataka;

brzina učenja novih motoričkih zadataka;

pravodobnost (timing) – u pravo vrijeme izvoĎenje pravog pokreta –

motoričkog rješenja;

prostorno vremenska orijentacija;

agilnost – brzina promjene smjera kretanja;


DIPLOMSKI RAD 16

ravnoteţa – odrţavanje tijela u ravnoteţnom poloţaju (statička u stajanju

na mjestu; dinamička u kretanju).

Vjeţbe za razvoj koordinacije brzo umaraju ţivčani sustav, pa se u izboru metoda

treba opredijeliti za metodu ponavljanja, što podrazumijeva kontrolirane intervale

odmora, odnosno pauze koje mogu osigurati obnavljanje mentalne energije.

U odnosu na razvojnu dinamiku, vjeţbe koordinacije treba provoditi u ranim

fazama športske karijere u senzibilnim razdobljima, odnosno kritičnim fazama kada

se mogu dobiti najbolji odgovori djeteta na koordinacijske vjeţbe, što osigurava

njezin potpuni razvoj. Koordinacija je u čvrstoj vezi s tehnikom motoričkog gibanja.

Zbog toga treba stvoriti opseţan repertoar različitih struktura kretanja koje mogu

pridonijeti kompletnijem formiranju sposobnosti koordinacije.

Mjera za procjenu koordinacije tijela koje je definirana kao sposobnost

realizacije kompleksnijih motoričkih struktura premještanjem cijelog tijela u prostoru

s preprekama je „poligon natraške“ (Prskalo, 2004.).

6.1.6. PRECIZNOST

Preciznost je sposobnost u aktivnosti gaĎanja i ciljanja koja omogućava gaĎanje

statičnih ili pokretnih ciljeva koji su na odreĎenoj udaljenosti. Kod gaĎanja se daje

impuls predmetu i potom nema utjecaja na taj predmet.

Za preciznu izvedbu pokreta potreban je dobar kinestetički osjećaj cilja, zatim

dobra procjena parametara cilja i kinestetička kontrola gibanja na odreĎenom putu.

Ono moţe biti ograničeno na vrlo kratko vrijeme, ali i produţeno, zbog čega je

priprema duţa. Izvedba preciznih pokreta kontrolira se na osnovi vidnih

informamcija iz objektivne stvarnosti i kinestetičkih informacija iz memorije i

receptora. Tijekom realizacije gibanja moguće su korekcije na temelju utvrĎenih

otklona od idealnih trajektorija gibanja (Prskalo, 2004.).

U našem školstvu ne postoji mjera za preciznost koja se redovno provodi i koja je

uvrštena meĎu standardne procjene motoričkih varijabli.


DIPLOMSKI RAD 17

6.2. RAZVOJNE KARAKTERISTIKE DJECE U DOBI OD 7

DO 10 GODINA

Svaki je čovjek, pa i dijete, jedinstvena cjelina većeg broja višestruko

meĎuovisnih ljudskih osobina i sposobnosti. Premda su u ljudskom organizmu

različiti organi i organski sustavi, od kojih svaki obavlja specifičnu funkciju, oni su

istodobno dijelovi cjeline, u funkciji cjeline.

Naravno da je cilj teţiti za što većim znanjima, ali ako su ona sama sebi svrhom,

a pogotovo ako su plod narušena psihofizičkog zdravlja, u ovom slučaju bio-psiho-

socijalne potrebe djece (uključujući i potrebe za igrom), nikakva znanja ne mogu biti

nadomjestak narušenu zdravlju.

Ako je točno da nema neovisnih organa onda treba pretpostaviti da će povećanje

funkcije jednog organa pospješiti funkciju niza drugih organa. Naţalost vrijedi i

obrnuto: pad funkcije jednog organa uvjetovat će smanjenje funkcije i drugih organa.

S kineziološkog gledišta posebno je vaţno imati u vidu ulogu mišićne aktivnosti.

Pouzdano se moţe tvrditi da će kretanje/vjeţbanje pozitivno utjecati na djelotvorniji

rad organa, dakle čitavog lokomotornog sustava, svih unutarnjih organa, uključivo i

središnjeg ţivčanog sustava, a da će nekretanje imat obrnut negativan učinak na čitav

sustav.

Veći je broj konkretnih primjera koji potvrĎuju značenje mišićne aktivnosti za

čitav organizam. Za djecu prvih razreda osnovne škole zna se, npr. da su kosti još

uvijek meke i eleastične, još uvijek pune hrskavičnog tkiva, dok vezivna tkiva još

nisu čvrsta i kraljeţnica je nejaka. Ako se mišići ne jačaju u ovoj će dobi doći do

spuštanja stopala, pogotovo kod prekomjerne teţine; do čestih ozljeda zglobova, a

najveća i sve češća posljedica bit će iskrivljenje kraljeţnice, naročito ako se dijete

optereti vanjskim teretom poput pretrpane školske torbe.

Zbog korelativnih veza meĎu organima mišićna će aktivnost u ovoj dobi

pospješiti rad svih unutarnjih organa i na taj način pozitivno utjecati na zdravlje,

optimalan razvoj, pa i na uspjeh u učenju.

Za razdoblje od prvog do četvrtog razreda karakterističan je relativno skladan

razvoj. Sve se osobine i sposobnosti odvijaju harmonično, nema velikih skokova u


DIPLOMSKI RAD 18

razvoju uopće, pa niti pojedinih osobina i sposbnosti posebno (Findak, Metikoš,

Mraković, 1992.).

6.2.1. FORMIRANJE BAZIĈNIH MOTORIĈKIH ZNANJA

Formiranje bazičnih motoričkih znanja jedan je od ciljeva vaţnih za učenike

prvih razreda osnovne škole. U dobi od prvog do četvrtog razreda osnovne škole

treba usvojiti što veći broj motoričkih znanja i to tzv. bazičnih struktura kretanja koje

omogućuju uspješno svladavanje prostora, prepreka i otpora. Ova su znanja prirodna

potreba djece ove dobi (da se negdje provlače, preskaču, guraju, vuku, nose, trče

svladavajući prepreke, mijenjajući pravac itd.), što znači da postoji apriorni motiv da

se ostvare ovi ciljevi. Znanja koja se stječu u svladavanju prostora, prepreka i otpora

prijeko su potrebna djeci u svakodnevnom ţivotu, posebno u urgentnim situacijama.

Ova su znanja osnova za eventualno kasnije uključivanje u razne sportove.

Formiranje motoričkih znanja u ovoj dobi predstavlja prioritetne ciljeve procesa

vjeţbanja. Ta su znanja nenadoknadiv prirodni stimulans za aktivaciju činitelja rasta

i razvoja, bez njih nema optimalnog razvoja ličnosti u cjelini, ona su conditio sine

qua non2 i za normalan tzv. psihički razvoj – za formiranje individualno i socijalno

poţeljnih crta ličnosti i za poticanje kognitivnih funkcija.

Pod pojmom bazičnih motoričkih znanja za svladavanje prostora obično se

smatraju različiti oblici i varijante: valjanje, puzanje, hodanje, trčanje, poskoci,

skokovi i kolutanje, kao i njihove različite meĎusobne kombinacije.

Znanja koja omogućuju uspješno svladavanje različitih vrsta prepreka mogu se

svesti u kategorije: penjanje, spuštanje (silaţenje), naskoci, saskoci, preskoci...

Ovisno o vrsti prepreka koriste se različite vrste gibanja iz navedenih kategorija, pri

čemu prepreke mogu biti u vodoravnoj, okomitoj i kosoj ravnini.

Pod bazičnim motoričkim znanjima koja se koriste za svladavanje aktivnog ili

pasivnog otpora (ţive sile ili mase objekata) obično se smatraju različite vrste

dizanja, nošenja, bacanja, hvatanja, upiranja, visenja, guranja i vučenja. Ovih oblika

ima veći broj različite sloţenosti i teţine. Djeca ih trebaju svladavati sukladno sa

svojim mogućnostima (Findak i sur., 1992.).

2 lat. conditio sine qua non – uvjet bez kojeg nema; uvjet bez kojeg se ne moţe


DIPLOMSKI RAD 19

6.3. PRAĆENJE I PROVJERAVANJE

Tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje bitno se razlikuje od ostalih

odgojno-obrazovnih područja po tome što uz pomoć sredstava kojima raspolaţe

moţe i mora utjecati na cjelokupan antropološki status subjekta. Da bi se te njegove

komparativne prednosti iskoristile što je moguće više, odnosno da bi se potreban i

moguć utjecaj tjelesnog vjeţbanja drţao stalno pod nadzorom, a nastava tjelesne i

zdravstvene kulture odrţavala u granicama učinkovitog i korisnog djelovanja,

potrebno je dobro poznavati sudionike nastavnog procesa – to je nemoguće bez

sustavnog, realnog i objektivnog praćenja i provjeravanja njihova rada i napretka. Da

bi praćenje i provjeravanje bilo uistinu sustavno, treba ga provoditi u tijeku čitave

školske godine. Realnost praćenja i provjeravanja treba temeljiti na stvarnim

potrebama učenika, materijalnim uvjetima rada i na planu i programu tjelesne i

zdravstvene kulture.

Na temelju tako provedenog praćenja i provjeravanja nastavniku se pruţa

mogućnost da se u tijeku nastavnog procesa što je moguće više ili potpuno pribliţi

autentičnim potrebama učenika.

Da bi praćenje i provjeravanje bilo sustavno, realno i objektvno, treba odrediti

cilj provjeravanja. Iznimno je vaţno da svim sudionicima nastavnog procesa bude

jasan cilj praćenja i provjeravanja. Uspjeh ili učinci praćenja i provjeravanja sasvim

sigurno ovise i o njihovu sadrţaju, a o učinkovitosti praćenja i provjeravanja moţe se

suditi isključivo na temelju povratnih informacija koje dobivaju svi sudionici u tom

procesu. Sadrţaj mora omogućavati učitelju potpun i objektivan uvid u stanje

antropološkog statusa. Sadrţaj takoĎer treba omogućiti i učenicima, kao

ravnopravnim sudionicima nastavnog procesa radi dobivanja relevantnih povratnih

informacija o djelotvornosti procesa tjelesnog vjeţbanja i učincima njihova

angaţiranja u tom procesu.

Praćenjem i provjeravanjem u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi treba obuhvatiti

stanje zdravlja, antropološka obiljeţja, motorička znanja, motorička postignuća i

odgojne učinke rada.

Provjeravanje moţe biti inicijalno ili prethodno, tekuće, periodičko ili tranzitivno

i finalno ili završno. Inicijalno ili prethodno se provodi radi utvrĎivanja aktualnog


DIPLOMSKI RAD 20

stanja učenika i uobičajeno u školskoj praksi redovito se provodi na početku svake

školske godine. Tekuće provjeravanje provodi se u pravilu na satovima obrade novog

nastavnog sadrţaja, tj. učenja novog motoričkog gibanja. Tranzitivno ili periodičko

provjeravanje provodi se da bi se utvrdilo u kojem se opsegu program ostvaruje u

trenutku provoĎenja tog provjeravanja. Finalno ili završno provjeravanje provodi se

na kraju odreĎenog razdoblja koje se u školskoj praksi najčešće poklapa s krajem

školske godine. Cilj mu je utvrditi u kojem je opsegu realiziran program i kakvi su

njegovi učinci (Findak, 2003.).

6.4. METODOLOŠKE OSNOVE KINEZIOLOGIJE

Znanstvena spoznaja u kineziologiji se ostvaruje znanstveno-istraţivačkim

radom. U tom se radu, kao u svakoj ljudskoj djelatnosti, upotrebljavaju odreĎene

metode, primjenjuju odreĎeni postupci i putovi. Metodologija bi se mogla definirati

kao skup znanstvenih disciplina koje proučavaju putove znanstvene spoznaje;

kineziološka metodologija je skup znanstvenih disciplina koje proučavaju principe,

sustave i postupke mjerenja, prikupljanja i obrade podataka i uporabe računala u

rješavanju kinezioloških problema.

Sve metode ne omogućuju utvrĎivanje ili verifikaciju zakonitosti. Pogrješke

zaključivanja na osnovi vjerojatnosti beznačajne su u odnosu na pogrješke

zaključivanja po zakonu slučaja.

Osnovni problemi što pred kineziološku znanost postavlja praksa mogu se

svrstati u sljedeće kategorije:

kineziološka analiza motoričkih struktura;

dijagnostika stanja subjekta, koja obuhvaća integralnu procjenu

morfoloških karakteristika, funkcionalnih karakteristika organskih sustava,

motoričkih sposobnosti i znanja, intelektualnih sposobnosti, osobina

ličnosti, dinamičkih karakteristika, posebno motiva, stavova i interesa te

poloţaja ličnosti u socijalnom okruţju;

antropološka prognostika obuhvaća procjenu stanja razvoja integralnog

sustava antropoloških karakteristika i motoričkih znanja pod djelovanjem


DIPLOMSKI RAD 21

genetskih ili egzogenih čimbenika ili pod djelovanjem aktivnosti pojedinca

i grupa;

analiza transformacijskih operatora obuhvaća odreĎivanje sadţaja,

modaliteta i opsega i intenziteta aktivnosti usmjerenog prema postizanju

nekog eksplicitno definiranog i društveno valoriziranog cilja u školstvu,

športu, kineziološkoj rekreaciji, kineziterapiji i drugim mogućim

područjima primijenjene kineziologije.

Rješavanjem problema koji pripada pojedinoj ili većem broju kategorija

uvjetovano je temeljem kineziološke metodologije na:

kineziometriji ili teoriji mjerenja – na postupcima za procjenu pouzdanosti

i valjanosti postupaka za mjerenje, promatranje ili registraciju pojava koje

su predmet kineziologije ili s kineziologijom povezanih znanstvenih

disciplina;

kineziološkoj statistici – statističkim metodama za analizu podataka jer su

to jedine metode kojima se neka hipoteza moţe provjeriti, a podatci

formirati u razumljiv i u praksi primjenjiv oblik;

kineziološkoj informatici – primjeni računala u obradi podataka i

pretraţivanju baza podataka. Količina novih informacija i sloţenost

metoda dostigle su granicu koja primjenu tih metoda čini nemogućim ako

se ne upotrebljavaju računala (Prskalo, 2004.)


DIPLOMSKI RAD 22

7. METODOLOGIJA ISTRAŢIVANJA

7.1. UZORAK ISPITANIKA

U skladu s postavljenim ciljem istraţivanja istraţivanje je provedeno na uzorku

od 118 učenika (od čega 61 dječak i 57 djevojčica) zagrebačkih osnovnih škola:

Osnovne škola „Davorina Trstenjaka“ i Osnovne škola „Ivana Gorana Kovačića“.

Učenici su u trenutku mjerenja bili u dobi od 7 do 10 godina. Učenici su pohaĎali

redovni nastavni program tjelesne i zdravstvene kulture u prva četiri razreda osnovne

škole. Mjerenje je provedeno tijekom oţujka 2010. godine. Svaki učenik mjeren je

pojedinačno u sedam varijabli.

Tablica 7.1 Broj ispitaika s obzirom na dob i spol

Djeĉaci Djevojĉice Ukupno po razredu

1. razred 15 14 29

2. razred 16 14 30

3. razred 15 14 29

4. razred 15 15 30

Ukupno po spolu 61 57 118

7.2. UZORAK VARIJABLI

Za potrebe istraţivanja mjereno je sedam motoričkih varijabli, na osnovi kojih se

mogu procjeniti motoričke sposobnosti učenika, tj. gibljivost, koordinacija,

eksplozivna snaga, statička snaga, repetitivna snaga i brzina. Sposobnosti su mjerene

baterijom slijedećih testova: poligon natraške (MPOL), pretklon na klupi (MPRK),

taping rukom u 15 sekundi (MTR15), skok u dalj s mjesta (MSD), skok u vis s

mjesta (MSV), izdrţaj u visu zgibom (MIV) i podizanje trupa (MPT).

Tablica 7.2 Opis uzorka mjerenih varijabli

Naziv testa Kratica Motoriĉka sposobnost Mj. jedinica

Poligon natraške MPOL koordinacija sekunde

Pretklon na klupi MPRK gibljivost centimetri

Taping rukom u 15 s MTR15 brzina br. pokušaja

Skok u dalj s mjesta MSD eksplozivna snaga centimetri

Skok u vis s mjesta MSV eksplozivna snaga centimetri

Izdrţaj u visu zgibom MIV statička snaga sekunde

Podizanje trupa MPT repetitivna snaga br. pokušaja


DIPLOMSKI RAD 23

Učenici su ispitani u jednakim uvjetima tijekom jutranjih školskih termina od

strane educiranih mjerilaca. Mjerenja su provoĎena zapornim satom kada se mjerilo

vrijeme ili metarskom vrpcom ako se mjerila duţina. Rezultati su izraţavani

brojčano i upisivani u tablicu za svakog učenika pojedinačno (vidi Prilog 1).

7.3. OBRADA PODATAKA

Podatci su obraĎeni metodama deskriptivne statistike, prikazana je razlika

izmeĎu opaţene i očekivane frekvencije (max D) te je testirana normalnost

distribucije Koglomorov–Smirnov testom (K-S test) za svaki razred. Značajnost

razlika aritmetičkih sredina meĎu spolovima za svaki razred mjerena je „t“ testom i

Mann–Whitneyevim „U“ testom uz nivo značajnosti od 95% (p < 0,05). Prikupljeni

podatci obraĎivani su u programu Statistica 7.0 licenciranom za Sveučilište u

Zagrebu. Dobiveni podatci prikazani su grafički nakon obrade u MS Office Excel-u

2007. licenciranom za Sveučilište u Zagrebu.

7.4. TESTOVI MOTORIĈKIH SPOSOBNOSTI

U istraţivanju su korišteni standardni testovi iz knjige „Mjerenje bazičnih

motoričkih dimenzija sportaša“ Dušana Metikoša i sur. iz 1989. godine te

„Primjenjena kineziologija u školstvu – Norme“ Findaka i sur. iz 1992.

7.4.1. POLIGON NATRAŠKE (MPOL)

Svrha ovog testa je procjena koordinacije tijela koja je definirana kao sposobnost

realizacije kompleksnih motoričkih struktura premještanjem cijelog tijela u prostoru

s preprekama.

Pomagala: zaporni sat, švedski sanduk, samoljepljiva vrpca i slika zadatka.

Opis: Prostor za izvoĎenje testa mora biti minimalnih dimenzija 15 x 3 m. Na

glatkoj podlozi (parket), koja je dovoljno skliska, ucrtamo ili označimo

samoljepljivom trakom startnu crtu duţine jedan metar. Na udaljenosti od 10 m od


DIPLOMSKI RAD 24

startne crte paralelno s njom, povučemo crtu iste duţine. Tri metra od startne crte

postavi se donji dio švedskog sanduka i na njega gornji podstavljeni dio. Visina

švedskog sanduka je 50 cm ± 2 cm. Šest metara od startne crte postavimo okvir

sanduka po širini staze. Mjesta na koji se postavljaju sanduk i okvir sanduka moraju

se označiti. Test se izvodi tako da ispitanik stane ispred startne crte, leĎima okrenut

smjeru kretanja i spusti se u četveronoţni poloţaj. Zadatak ispitanika je da na startni

znak, iz navedenog poloţaja, kretanjem unatrag, prepuţe prvu prepreku, a provuče se

kroz drugu. Za vrijeme izvoĎenja zadatka ispitanik smije pogledom kroz noge pratiti

smjer kretanja. Zadatak se izvodi u sportskoj odjeći. Potreban je jedan ispitivač.

Ocjenjivanje: Mjeri se vrijeme u desetinkama sekundi od startnog znaka do

trenutka kada ispitanik objema rukama prijeĎe ciljnu crtu. Mjerilac za vrijeme

mjerenja sa zapornim satom u ruci hoda uz ispitanika i kontrolira njegovu izvedbu, te

pridrţava prepreke na označenim mjestima. Ispitanik ima pravo na jedno probno

izvoĎenje zadatka bez mjerenja.

Obrazloţenje: Rezultat se upisuje, npr:

- 9 sekundi i 8 desetinki: /0/9/8/ ili

- 22 sekunde i 3 desetinke: /2/2/3/.

Slika 7.1 Slika zadatka „poligon natraške“


DIPLOMSKI RAD 25

7.4.2. PRETKLON NA KLUPI (MPRK)

Svrha i cilj ovog mjerenja je procjena gibljivosti tijela koja je definirana kao

sposobnost izvoĎenja pokreta s maksimalnom amplitudom.

Pomagala: klupica visine 40 cm, drveni metar duţine 60 cm i širine 3-5 cm (na

kojem su ucrtani centimetri od 1 do 60), samoljepljiva vrpca i slika zadatka.

Opis: Mjerenje se moţe izvoditi u dvorani ili na vanjskom terenu minimalnih

dimenzija 1 x 1 m. Na klupicu se pričvrsti okomito postavljen metar, tako da stoji

iznad klupice 20 cm, a ispod klupice 40 cm. Najviša točka metra je nulti centimetar.

Ispitanik u čarapama sunoţno stoji na rubu klupice. Noge su potpuno opruţene.

Predruči, a šake sa ispruţenim prstima postavi jednu iznad druge, tako da se srednji

prsti potpuno poklope. Ispitanik se usporeno (bez trzaja) pretklanja što više moţe,

zadrţavajući ispruţene ruke i noge. Dlanovima ispruţenih ruku „klizi“ niz skalu

metra do najniţe moguće točke u kojoj se na trenutak zadrţi. Zadatak se ponavlja tri

puta. IzmeĎu pojedinih pokušaja ispitanik ima onoliku pauzu koliko je to potrebno za

očitavanje i biljeţenje rezultata. Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika

iznosti 2 minute. Potreban je jedan ispitivač.

Ocjenjivanje: Mjeri se dubina dohvata u

centimetrima. Test se izvodi tri puta i upisuje

svaki rezultat ponovo. Ispitivač stoji na liniji

ispitanikovog boka na udaljenosti od otprilike

50 cm, kontrolira ispruţenost ruku i nogu i

očitava rezultat. Pri izvoĎenju mjerenja koljena

se ne smiju grčiti. Zadatak se ne smije izvoditi

zamahom. Ukoliko ispitanik izvede pokušaj

neispravno, ponavlja ga. Zadatak je izvršen

nakon što ispitivač zabiljeţi rezultate triju

ispravno izvedena pretklona. Ispitanik nema

pravo na probni pokušaj.

Obrazloţenje: Rezultat se biljeţi na način:

- pretklon u iznosu od 32 cm: /3/2/ ili

- pretklon u iznosu od 5 cm: /0/5/. Slika 7.2 Slika zadatka


DIPLOMSKI RAD 26

7.4.3. TAPING RUKOM U 15 SEKUNDI (MTR15)

Svrha ovog testa je procjena brzine pokreta koja je definirana kao sposobnost

brzog izvoĎenja pokreta sa zadanom amplitudom.

Pomagala: daska dimenzija 140 x 30 cm na koju su zalijepljene dvije okrugle

drvene ploče debljine 5 mm i promjera 20 cm (centri ploča udaljeni su 61 cm),

zaporni sat, školska klupa i slika zadatka.

Opis: Dasku na kojoj su okrugli krugovi promjera 20 cm postavi se na školsku

klupu prilagoĎenu učeniku po visini (radna ploha klupe treba biti u razini dna prsne

kosti učenika). Ispitanik sjedne na stolac i podvuče noge pod klupu. Slabiju ruku

poloţi na sredinu daske izmeĎu okruglih ploča, a bolju ruku postavi na jednu okruglu

ploču kriţno preko slabije ruke. Na zadani znak ispitanik boljom rukom počne, što

brţe moţe, naizmjenično dodirivati centre okruglih ploča.

Ocjenjivanje: Rezultat koji se upisuje je broj uspješnih (dvostrukih) dodira u

vremenu od 15 sekundi. Mjerilac broji svaki drugi dodir što vrijedi 1 bod. Mjerilac

ne broji pokušaj u kojemu nisu dodirnute obje ploče.

Obrazloţenje: Zapisuje se broj uspješno izvršenih dvostrukih dodira i to na

sljedeći način:

- 35 bodova: /3/5/ ili

- 9 bodova: /0/9/.

Slika 7.3 Slika zadatka „taping rukom u 15 sekundi“


DIPLOMSKI RAD 27

7.4.4. SKOK U DALJ S MJESTA (MSD)

Svrha skoka u dalj s mjesta je procjena eksplozivne snage koja označava

sposobnost aktiviranja maksimalnog broja motoričkih jedinica u jedinici vremena pri

realizaciji jednostavnih motoričkih struktura s konstantnim otporom ili s otporom

proporcionalnim masi tijela.

Pomagala: strunjače, kreda, magnezij, metarska traka, ravnalo u obliku slova T,

reuter – odskočna daska, samoljepljiva vrpca i slika zadatka.

Opis: Strunjače su meĎusobno spojene u duţini 3-4 m. Na početku strunjače

postavljenja je obrnuto okrenuta odskočna daska (viši kraj daske okrenut je prema

natrag). Odskočište i doskočište moraju bit u istoj ravnini. Mjesto odraza označeno je

crtom (samoljepljiva traka). Ukoliko imamo mogućnosti postavimo mjernu traku od

0 do 300 cm uz doskočište, pomoću koje jednostavnije očitavamo duţinu skoka.

Ispitanik se sunoţno odrazi s kraja obrnuto postavljenje odskočne daske i što dalje

obavezno sunoţno doskoči na strunjače. Zamasi rukama i podizanje na prste prije

odraza su dopušteni. Dvostruki odraz nije dopušten. Ispitanik skače u sportskoj

obući. Potreban je jedan ispitivač.

Ocjenjivanje: Ispitanik skače tri puta za redom, a upisuje se najduţi skok.

Metarskom trakom mjeri se razdaljina od crte odraza do najbliţeg traga na

doskočištu. Ako otisci stopala nisu dobro vidljivi, potrebno je pete ispitanika

namazati magnezijem. Nepravilno izvedeni skokovi se ponavljaju.

Obrazloţenje: Rezultat upisujemo u centimentima, npr:

- skok od 201 cm: /2/0/1/ ili

- skok od 95 cm: /0/9/5.

Slika 7.4 Slika zadatka „skok u dalj s mjesta“


DIPLOMSKI RAD 28

7.4.5. SKOK U VIS S MJESTA (MSV)

Svrha skoka u vis s mjesta je takoĎer test procjene eksplozivne snage.

Pomagala: daska veličine 150 x 30 x 1,5 cm, strunjača, vlaţna spuţva i slika

zadatka.

Opis: Na zidu je obješena daska tako da je donji rub 200 cm od tla. Daska je

obojena u crno, a na njoj su poprečno povučene crte bijelom bojom u razmacima od

1 cm. Kod svake desete linije napisani su brojevi od 210 do 350. Ispitanik se

postavlja ramenom i kukom (one strane tijela koja je bolja) do zida. Stopala su

razmaknuta u širini kukova. Ispitanik uzruči rukom koja je bliţa zidu i ispruţene

prste prisloni uz dasku. Pri očitavanju visine dohvata u mirovanju treba napomenuti

ispitaniku da ruku treba maksimalno istegnuti u ramenom zglobu. Mjerilac zabiljeţi

visinu. Ispitanik se, zatim, maksimalnom snagom obavezno sunoţno odrazi u vis i

dodirne dasku bliţom rukom u najvišoj točki skoka. Prethodno ovlaţi prste na spuţvi

da bi na dasci ostao trag, radi lakšeg očitanja visine. Zadatak je izvršen kad ispitanik

napravi tri skoka. Pauza izmeĎu pokušaja je onolika koliko treba ispitivaču da očita i

zabiljeţi rezultat svakog skoka. Ukupno vrijeme testa po ispitaniku procijenjeno je

na 30 sekundi. Potreban je jedan ispitivač.

Ocjenjivanje: Upisuje se razlika u centimetrima izmeĎu dohvata u mirovanju i

najvišoj točki pri iskoku. Za vrijeme mjerenja mjerilac stoji na švedskom sanduku.

Neispravni skokovi se ne priznaju i ponavljaju. Ispitanik ne smije prije odraza izvesti

poskok. To je neispravan pokušaj. Ako odraz nije sunoţni, to je takoĎer neispravan

pokušaj. Pokušaj se ponavlja i ukoliko ispitanik nije uspio ostaviti trag na dasci.

Obrazloţenje: Upisuju se rezultati sva tri izvoĎenja, na način:

- skok od 250 cm: /2/5/0/ ili

- skok od 99 cm: /0/9/9/.

Slika 7.5 Slika zadatka

„skok u vis s mjesta“


DIPLOMSKI RAD 29

7.4.6. IZDRŢAJ U VISU ZGIBOM (MIV)

Svrha ovog mjerenja je procjena statičke snage ruku i ramenog pojasa koja je

definirana kao sposobnost dugotrajnog izometrijskog naprezanja mišića ruku i

ramenog pojasa.

Pomagala: preča, dvije strunjače, stolac, zaporni sat, magnezij i slika zadatka.

Opis: Test se izvodi na preči visine 1,5 m ispod koje su namještene strunjače na

koje je postavljen stolac. Ispitanik se popne na stolac i rukama u širini ramena hvata

preču pothvatom. Ispitivač mu pomogne da se podigne drţeći ga za noge, tako da

ispitanikova brada bude iznad visine preče uz uvjet da mu je tijelo opruţeno. Zatim

se stolac izmakne, pa je zadatak ispitanika da u tom poloţaju izdrţi što dulje moţe.

Potrebna su dva ispitivača.

Ocjenjivanje: Mjerenje se izvodi jedanput i ispitanik nema probni pokušaj.

Ispitivač stoji sa strane kontrolirajući ispravnost izvoĎenja zadatka i mjeri vrijeme.

Rezultat u testu je vrijeme u kojem ispitanik zadrţava poloţaj visa u zgibu, od

početka izdrţaja do trenutka kad mu se brada spusti ispod razine preče. Svako trzanje

tijela ili dodirivanje preče bradom je zabranjeno. Ukoliko ispitanik izdrţi u tom

poloţaju duţe od 120 sekundi zadatak se prekida i upisuje navedeno vrijeme.

Obrazloţenje: Rezultat se upisuje na način:

- izdrţaj u trajanju od 105 sekundi: /1/0/5/ ili

- izdrţaj u trajanju od 46 sekundi: /0/4/6/.

Slika 7.6 Slika zadatka

„izdržaj u visu zgibom“


DIPLOMSKI RAD 30

7.4.7. PODIZANJE TRUPA (MPT)

Svrha ove mjere je procjena repetitivne snage trupa, koja se definira kao

sposobnost dugotrajnog rada mišića trupa u izotoničkom reţimu naprezanja.

Pomagala: strunjača, zaporni sat i slika zadatka.

Opis: Zadatak se izvodi u prostoru minimalnih dimenzija 2 x 2 m. Ispitanik na

strunjači zauzima početni poloţaj leţanja na leĎima s koljenima pogrčenim pod

kutom od 90º, stopala su razmaknuta za širinu kukova, ruke prekriţene na prsima s

dlanovima na suprotnim ramenima. Suvjeţbač fiksira ispitanikova stopala koji se na

zadani znak počne što brţe podizati u sjed do poloţaja u kojem laktovima dodirne

natkoljenice i zatim se vraća u početni poloţaj. Trajanje samog zadatka iznosi jednu

minutu. Potreban je jedan ispitivač koji stoji s desne strane ispitanika i mjeri vrijeme

i kontrolira ispravnost izvršavanja zadatka, te još jedan ispitivač ili suvjeţbač.

Ocjenjivanje: Ispitivač broji pravilno izvršena podizanja trupa. Mjerenje se

izvodi jedanput. Ispitanik mora zauzeti pravilan početni poloţaj, te za cijelo vrijeme

izvoĎenja zadatka ruke mora zadrţati prekriţene na prsima s dlanovima na

ramenima. Kod podizanja trupa laktovima mora obavezno dodirnuti natkoljenice.

Ispitanik nema probni pokušaj.

Obrazloţenje: Broj ispravno izvedenih podizanja trupa upisuje se na način:

- 48 podizanja: /4/8/ ili

- 7 podizanja: /0/7/.

Slika 7.7 Slika zadatka „podizanje trupa“


DIPLOMSKI RAD 31

8. REZULTATI

Rezultati mjerenja motoričkih sposobnosti prikazani su kroz osam tablica prema

subuzorcima definiranim na osnovi dobi i spola. Od Tablice 8.1 do Tablice 8.8

prikazani su osnovni statistički deskriptivni parametri za svaku od 7 motoričkih

varijabli: broj ispitanika (N), aritmetičke sredine (x ), minimalne vrijednosti (Min.),

maksimalne vrijednosti (Max.), standardne devijacije (SD), koeficjenti asimetrije -

Skewness (Skew.) i koeficjenti zakrivljenosti - kurtosis (Kurt.). Prikazana su razlike

izmeĎu opaţenih i očekivanih frekvencija (max D) i rezultatima testa normalnosti

distribucije Koglomorov-Smirnov testom (K-S test).

Tablica 8.1 Osnovni deskriptivni parametri testova i normalnost distribucije za učenike

prvih razreda

N 𝐱 Min. Max. SD Skew. Kurt. max D K-S test

Poligon natraške 15 21,9 11,5 37,2 6,73 0,51 0,52 0,15 p > .20

Pretklon na klupi 15 24,33 11,00 36,00 6,26 -0,07 0,43 0,13 p > .20

Taping rukom u 15 s 15 19,27 14,00 25,00 2,81 0,26 0,20 0,14 p > .20

Skok u dalj s mjesta 15 133,33 95,00 150,00 14,72 -1,31 2,05 0,21 p > .20

Skok u vis s mjesta 15 19,80 15,00 30,00 4,63 0,72 -0,12 0,18 p > .20

Izdrţaj u visu zgibom 15 10,19 2 21 5,96 0,73 -0,57 0,22 p > .20

Podizanje trupa 15 27,27 8,00 41,00 8,23 -0,15 1,58 0,22 p > .20

Tablica 8.2 Osnovni deskriptivni parametri testova i normalnost distribucije za učenice

prvih razreda


Poligon natraške 14 24,8 17,2 35,6 5,41 0,27 -0,37 0,11 p > .20

Pretklon na klupi 14 26,64 11,00 39,00 9,00 -0,83 -0,30 0,21 p > .20

Taping rukom u 15 s 14 18,14 14,00 23,00 2,18 0,15 1,42 0,20 p > .20


Skok u vis s mjesta 14 16,50 10,00 24,00 4,18 0,19 -0,35 0,15 p > .20


Podizanje trupa 14 25,93 18,00 33,00 4,76 -0,30 -1,15 0,17 p > .20


DIPLOMSKI RAD 32


drugih razreda


Poligon natraške 16 17,7 13,4 25,4 3,77 1,28 0,56 0,29 p < ,15

Pretklon na klupi 16 19,63 6,00 35,00 6,69 0,16 1,34 0,17 p > .20

Taping rukom u 15 s 16 22,19 17,00 28,00 2,71 0,00 0,55 0,13 p > .20

Skok u dalj s mjesta 16 135,63 115,00 165,00 14,13 0,63 0,14 0,15 p > .20

Skok u vis s mjesta 16 21,13 7,00 25,00 4,49 -2,23 6,36 0,20 p > .20

Izdrţaj u visu zgibom 16 15,72 3 53 13,67 1,74 2,96 0,21 p > .20



drugih razreda



Pretklon na klupi 14 23,86 17,00 31,00 4,80 0,50 -1,08 0,21 p > .20

Taping rukom u 15 s 14 19,93 17,00 24,00 2,34 0,44 -1,12 0,15 p > .20


Skok u vis s mjesta 14 17,00 10,00 22,00 3,96 -0,58 -0,51 0,12 p > .20

Izdrţaj u visu zgibom 14 10,88 2 40 12,58 1,69 1,38 0,38 p < ,05



trećih razreda



Pretklon na klupi 15 25,27 11,00 35,00 7,11 -0,53 -0,55 0,17 p > .20

Taping rukom u 15 s 15 24,93 15,00 31,00 4,22 -0,70 0,76 0,12 p > .20






DIPLOMSKI RAD 33


trećih razreda


Poligon natraške 14 13,4 9,4 16,3 2,08 -0,52 -0,75 0,17 p > .20

Pretklon na klupi 14 15,71 0,00 27,00 7,15 -0,60 0,39 0,17 p > .20

Taping rukom u 15 s 14 27,79 24,00 34,00 2,69 0,82 0,74 0,11 p > .20


Skok u vis s mjesta 14 21,79 16,00 25,00 3,60 -0,65 -1,44 0,23 p > .20




četvrtih razreda




Taping rukom u 15 s 15 26,67 20,00 31,00 3,31 -0,25 -0,50 0,18 p > .20

Skok u dalj s mjesta 15 135,67 110,00 165,00 18,11 0,10 -1,42 0,21 p > .20


Izdrţaj u visu zgibom 15 15,77 0 49 12,91 1,30 2,05 0,18 p > .20



četvrtih razreda

N 𝐱 (𝐌) Min. Max. SD Skew. Kurt. max D K-S test



Taping rukom u 15 s 15 25,67 21,00 30,00 2,50 0,12 -0,34 0,18 p > .20

Skok u dalj s mjesta 15 129,67 110,00 185,00 19,95 1,80 3,61 0,26 p > .20





DIPLOMSKI RAD 34

Rezultati prikazani u Tablicama 8.1-8.8 podlijeţu normalnosti distribucije u svim

motoričkim varijablama za svaki razred kod oba spola. Iznimka je test „izdrţaj u visu

zgibom“ kod učenica drugih razreda, kod kojeg rezultati Koglomorov–Smirnov testa

otkrivaju nenormalnost distribucije.

U daljnjoj analizi u Tablici 8.9 sve motoričke varijable ispitane su i prikazane „t“

testom izmeĎu aritmetičkih sredina kod učenika i učenica uz nivo značajnosti od

95%. Kod testa „izdrţaj u visu zgibom“ za drugi razred iznimno je primjenjen

Mann–Whitney „U“ test jer nema normalne distribucije.

Tablica 8.9 UtvrĎivanje razlika prema spolu „t“ testom i Mann–Whitney „U“ testom uz

nivo značajnosti od 95% (p)

1. razred 2. razred 3. razred 4. razred

„t“ test p „t“/“U“ p „t“ test p „t“ test p

Poligon natraške -1,30 0,20 -3,53 0,00 2,93 0,01 -2,49 0,02

Pretklon na klupi -0,81 0,43 -1,96 0,06 3,61 0,00 1,86 0,07

Taping rukom u 15 s 1,20 0,24 2,43 0,02 -2,15 0,04 0,93 0,36

Skok u dalj s mjesta 2,86 0,01 3,82 0,00 -0,81 0,42 0,86 0,40

Skok u vis s mjesta 2,01 0,05 2,65 0,01 0,66 0,51 0,00 1,00

Izdrţaj u visu zgibom 0,00 1,00 66,50 0,06 0,11 0,92 1,61 0,12

Podizanje trupa 0,53 0,60 1,99 0,06 -1,38 0,18 1,86 0,07

„T“ testom za svaki razred pojedinačno potvrĎene su značajne razlike meĎu

spolovima u nekim varijablama. Značajne razlike za svaki razred se ne očituju uvijek

u istim motoričkim sposobnostima i u Tablici 8.9 posebno su obiljeţene.

U prvom razredu pri utvrĎivanju razlika prema spolu, značajnim se pokazao test

eksplozivnosti snage „skok u dalj s mjesta. U drugom razredu značajne razlike su u

testovima „poligon natraške“, „taping rukom u 15 sekundi“, „skok u dalj s mjesta“ i

„skok u vis s mjesta“. U trećem razredu značajni su testovi „poligon natraške“,

„pretklon na klupi“ i „taping rukom u 15 sekundi“. U četvrtom razredu znajačnim se

pokazao test koordinacije „poligon natraške“.


DIPLOMSKI RAD 35

9. RASPRAVA

Na sljedećim slikama grafički je prikazan razvoj rezultata za svaku varijablu

pojedinačno kroz četiri razreda osnovne škole meĎu dječacima i djevojčicama.

Orijentacijske vrijednosti svrstane su po kronološkim kategorijama da bi se olakšala

usporedba aktualnih stanja.

U većini motoričkih sposobnosti dječaci su bolji od djevojčica. Ipak, zanimljivo

je primjetiti da su u trećem razredu rezultati u korist djevojčica u čak 4 od 7.

Slika 9.1 Grafički prikaz rezultata na testu „poligon natraške“ prema dobi i spolu

Kod testa „poligon natraške“ (Slika 9.1.) dječaci su bolji od djevojčica u svim

razredima osim u trećem. Na grafikonu je prikazan vremenski obrnuto skaliran test.

Usporedimo li rezultate s normama koje su orijentacijske vrijednosti3 za hrvatsku

populaciju rezultati su izvrsni (Prilog 2) (Findak i sur., 1996.) za oba subuzorka.

Djevojčice trećih razreda bolje su od dječaka iste generacije, ali već u četvrtom

razredu dolazi do pada sposobnosti. U drugom, trećem i četvrtom razredu „t“ test

pokazuje statistički značajne razlike meĎu rezultatima dječaka i djevojčica.

3 rezultati istraţivanja provedenog 1991.

10

20

30


učenici

učenice


DIPLOMSKI RAD 36

Slika 9.2 Grafički prikaz rezultata na testu „pretklon na klupi“ prema dobi i spolu

Rezultati mjerenja testa „pretklon na klupi“ (Slika 9.2) statistički su značajni

samo za dječake i djevojčice trećih razreda. Uobičajeno su djevojčice gipkije od

dječaka pa treba primjetiti da su u ovom slučaju iznimno dječaci trećih i četvrtih

razreda pokazuju bolje rezultate.

Slika 9.3 Grafički prikaz rezultata na testu „taping rukom u 15 s“ prema dobi i spolu

U testu „taping rukom u 15 sekundi“ (Slika 9.3) statički značajne razlike vide se

u drugom i trećem razredu. Usporedimo li rezultate s vaţećim normama (Prilog 2)

(Findak i sur., 1996.) vidimo da su rezultati dječaka iznadprosječni u prvom i trećem

razredu, a izvrsni u drugom i četvrtom. Rezultati djevojčica u drugom razredu su

prosječni, dok su u prvom i četvrtom iznadprosječni. Rezultati u trećem razredu su

izvrsni što je sukladno s činjenicom da su djevojčice bolje od dječaka te dobi.

10

20

30


učenici

učenice

10

20

30


učenici

učenice


DIPLOMSKI RAD 37

Slika 9.4 Grafički prikaz rezultata na testu „skok u dalj s mjesta“ prema dobi i spolu

Statistički značajne razlike meĎu dječacima i djevojčicama na testu „skok u dalj s

mjesta“ (Slika 9.4) vide se u prvom i drugom razredu. Usporedimo li rezultate

dječaka s normativnim vrijednostima za Republiku Hrvatsku (Prilog 2) (Findak i

sur., 1996.) vidimo da nema napretka u mjerenoj motoričkoj sposobnosti pa su tako

dječaci u prvom razredu iznadprosječni, u drugom prosječni, u trećem

ispodprosječni, a u četvrtom čak loši. Djevojčice su loše samo u drugom razredu, u

prvom i četvrtom su ispodprosječne dok su u trećem iznadprosječne te bolje i od

dječaka istog uzrasta.

Slika 9.5 Grafički prikaz rezultata na testu „skok u vis s mjesta“ prema dobi i spolu

Na testu „skok u vis s mjesta“ (Slika 9.5) rezultati su pokazali bolji napredak kod

djevojčica koje su se postepeno pribliţile i u četvrtom razredu izjednačile s

dječacima. Statistički značajna razlika očituje se samo u drugom razredu.

110

120

130

140


učenici

učenice

15

20

25


učenici

učenice


DIPLOMSKI RAD 38

Slika 9.6 Grafički prikaz rezultata na testu „izdržaj u visu zgibom“ prema dobi i spolu

Na testu „izdrţaj u visu zgibom“ (Slika 9.6) nema statistički značajnih razlika

meĎu dječacima i djevojčicama. U prvom razredu prosječni rezultat je izjednačen. U

usporedbi s normama (Prilog 2) (Findak i sur., 1996.) dječaci su rezultatski loši u 1.,

3. i 4. razredu, dok su u drugom samo malo bolji – no i dalje ispodprosječni.

Djevojčice su loše samo u četvrtom razredu, dok su u 1., 2. i 3. ispodprosječne. U

drugom razredu kod djevojčica je zapaţena i nenormalnost distribucije.

Slika 9.7 Grafički prikaz rezultata na testu „podizanje trupa“ prema dobi i spolu

Na testu „podizanje trupa“ (Slika 9.7) nije bilo statistički značajnih razlika meĎu

dječacima i djevojčicama u niţim razredima osnovne škole. Usporedimo li rezultate s

normiranim (Prilog 2) (Findak i sur., 1996.), dječaci su u prvom razredu prosječni,

no napreduju, i u ostalim razredima su iznadprosječni. Djevojčice su u prvom

razredu prosječne, u drugom iznadprosječne, a u trećem čak izvrsne i bolje od svojih

vršnjaka. U četvrtom razredu rezultati djevojčica ponovno su prosječni.

5

10

15

20


učenici

učenice

20

30

40


učenici

učenice


DIPLOMSKI RAD 39

10. ZAKLJUĈAK

Ovo istraţivanje je provedeno s ciljem utvrĎivanja razlika meĎu dječacima i

djevojčicama od 1. do 4. razreda osnovne škole (u dobi od 7 do 10 godina) u bitnim

varijablama iz prostora motoričkih sposobnosti koje predstavljaju temelj za uspjeh i

napredak djece mlaĎe školske dobi.

Većina testiranih motoričkih sposobnosti ima pozitivan trend razvoja tijekom sva

četiri razreda, i iako bi bilo poţeljno da trenutni rezultati premašuju prosjek, oni se

uglavnom slaţu s prosječnim vrijednostima.

Dobiveni rezultati pokazuju da ne postoje razlike u većem boju testova te da se

dječake i djevojčice moţe tretirati kao pribliţno jednake, što je normalno za dob u

kojoj se nalaze. Isto tako rezultati upućuju da su motoričke sposobnosti u kojima

počinje diferencijacija izmeĎu dječaka i djevojčica vidljive i većinski značajne nešto

kasnije, u adolescenciji.

Istraţivanjem razlika sedam motoričkih sposobnosti najveće su razlike utvrĎene u

varijablama za procjenu koordinacije i eksplozivne snage u korist učenika kod drugih

razreda i gibljivosti kod trećih razreda – takoĎer u korist učenika. Najviše, pak

statistički značajnih razlika meĎu spolovima je u drugom razredu (4 od 7 ispitanih

varijabli) i trećem razredu (3 od 7 ispitanih varijabli). Rezultati upućuju na zaključak

da tim uzrastima i varijablama treba posvetiti više vremena u preciznijem

programiranju trenaţnog procesa.

S obzirom da se radi o transverzalnom mjerenju motoričkih sposobnosti, rezultati

takoĎer ovise i o kvaliteti i načinu rada koji se provodi s djecom na nastavi tjelesne i

zdravstvene kulture.

Osim toga, grafička analiza rezultata testova za procjenu motoričkih sposobnosti

ukazuje da gotovo sve vrijednosti poprimaju kontinuirano povećanje kroz razdoblje

od 7. do 10. godine.

Statistički značajne razlike prema spolu u prvom razredu utvrĎene su u varijabli

„skok u dalj s mjesta“ u korist učenika; u drugom razredu u varijablama „poligon

natraške“, „taping rukom u 15 sekundi“, „skok u dalj s mjesta“ i „skok u vis s

mjesta“ u korist učenika; u trećem razredu u varijabli „pretklon na klupi“ u korist


DIPLOMSKI RAD 40

učenika i u varijablama „poligon natraške“ i „taping rukom u 15 s“ u korist učenica.

U četvrtom razredu značajna razlika je samo u varijabli „poligon natraške“ u korist

učenika.

Prva hipoteza afirmativno je postavljena i govori da postoje značajne razlike u

rezultatima mjerenja navedenih motoričkih sposobnosti prema spolu u prvom razredu

osnovne škole. Prema rezultatima istraţivanja djelomično je prihvaćena jer samo test

„skok u dalj s mjesta“ pokazuje statističku značajnost.

Druga afirmativno postavljena hipoteza govori da postoje značajne razlike prema

spolu u drugom razredu osnovne škole – hipoteza je prema rezultatima ovog

istraţivanja djelomično prihvaćena jer se u 4 od 7 testova („poligon natraške“,

„taping rukom u 15 sekundi“, „skok u dalj s mjesta“ i „skok u vis s mjesta“) vidi

statistička značajnost.

Treća hipoteza koja govori da postoji statistička značajnost meĎu učenicima

trećeg razreda prema spolu je prema rezultatima ovog istraţivanja djelomično

prihvaćena – statistička značajnost vidi se u 3 od 7 testova motoričkih sposobnosti

(„poligon natraške“, „pretklon na klupi“ i „taping rukom u 15 sekundi“).

Četvrta, afirmativna hipoteza, govori da postoje statistički značajne razlike

prema spolu u četvrtom razredu osnovne škole. Statistička značajnost vidi se u

testu „poligon natraške“ zbog čega je hipoteza djelomično prihvaćena.

Konačno, analiza stanja motoričkih sposobnosti ukazuje na napredak tijekom

četverogodišnjeg školovanja u velikom dijelu motoričkog prostora, no još ne postoji

značajna diferencijacija prema spolu iako dječaci postiţu nešto bolje rezultate u

većini mjerenja zbog specifičnosti razvoja u kojem se djeca nalaze tijekom prva

četiri razreda osnovne škole.

Svakako bi bilo dobro nadograditi ovaj rad proširujući ga na veći broj ispitanika

te istraţivanje izvršiti u longitudinalnom obliku čime bi se povećala preciznost

dobivenih rezultata i bolje objasnile postavljene hipoteze.

LITERATURA

1. Babin, Josip; Bavčević, Tonči; Moretti, Viktor (2006.): Kanoničke relacije latentne

morfološke strukture i varijabli snage učenica u dobi od šest do sedam godina. U:

Findak, Vladimir (ur.) Zbornik radova 15. ljetne škole kineziologa Republike

Hrvatske, Rovinj 20.-24. lipnja, str. 62.-65. Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

2. Cetinić, Jelena; Petrić, Vilko (2010.): Spolne razlike antropometrijskih obilježja,

motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te motoričkih dostignuća (skokovi, trčanja i

bacanja) učenika rane školske dobi. U: Findak, Vladimir (ur.) Zbornik radova 19.

ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske, Poreč 22.-26. lipnja, str. 90.-97.

Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

3. Delija, Krešimir; Jelenić, Antun; Breslauer, Nevenka (2005.): Analiza razlika izmeĎu

skupina ispitanica uključenih u različite kineziološke aktivnosti. U: Findak, Vladimir

(ur.) Zbornik radova 14. ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske, Rovinj 22.-25.

lipnja, str. 88.-91. Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

4. Dizdar, Draţan (2006.): Kvantitativne metode. Zagreb: Kineziološki fakultet

Sveučilišta u Zagrebu.

5. Findak, Vladimir (2003.): Metodika tjelesne i zdravstvene kulture, priručnik za

nastavnike tjelesne i zdravstvene kulture. Zagreb: Školska knjiga.

6. Findak, Vladimir; Metikoš, Dušan; Mraković, Miloš (1992.): Kineziološki priručnik

za učitelje. Zagreb: Hrvatsko pedagoško-knjiţevni zbor, Biblioteka za nastavnike i

odgajatelje.

7. Findak, Vladimir; Metikoš, Dušan; Mraković, Miloš; Neljak, Boris (1996.):

Primjenjena kineziologija u školstvu/Norme. Zagreb: Hrvatski pedagoško-knjiţevni

zbor, Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

8. Ivković, Gordana (2007.): Razlike u nekim motoričkim sposobnostima izmeĎu

trinaestogodišnjih i četrnaestogodišnjih djevojčica koje se sustavno bave košarkom i

onih koje se sustavno ne bave nijednim sportom. U: Findak, Vladimir (ur.) Zbornik

radova 16. ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske, Poreč 19.-23. lipnja, str.

118.-123. Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

9. Jenko Miholić, Srna; Prskalo, Ivan; Horvat, Vatroslav (2008.): Razlike u nekim

antropometrijskim karakteristikama i motoričkim sposobnostima djevojaka iz Velike

Britanije i Republike Hrvatske. U: Strel, Janko (ur.) Zbornik radova Kineziološka

edukacija – odgovor suvremene škole, str. 41.-48. Zagreb: Učiteljski fakultet


10. Katić, Ratko; Paţanin, Ratomir (2002.): Efekti eksperimentalnog programiranog

rada na uzrastu od 7 godina u smislu energetske integracije složenih gibanja. U:

Findak, Vladimir (ur.) Zbornik radova 11. ljetne škole kineziologa Republike

Hrvatske, Rovinj lipanj, str. 138.-140. Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

11. MacMaster, Frank P; Keshavan, Matcheri; Mirza, Yousha; Carrey, Normand;

Upadhyaya, Ameet R; El-Sheikh, Rhonda; Buhagiar, Christian J; Taormina, S

Preeya; Boyd, Courtney; Lynch, Michelle; Rose, Michelle; Ivey, Jennifer; Moore,

Gregory J; Rosenberg, David R (2007.): Development and sexual dimorphism of the

pituitary gland. U: Life Sciences, No. 80, Glasgow 8.-12. srpnja, str. 940.-944.

12. Mesarić, Ivana; Boutlas, Georgios (2005.): Neke dimenzije antropološkog statusa

studentica prve godine Visoke učiteljske škole u Čakovcu i studentica Tehnological

Education institute of Larissa. U: Findak, Vladimir (ur.) Zbornik radova 14. ljetne

škole kineziologa Republike Hrvatske, Rovinj 22.-25. lipnja, str. 319.-322. Zagreb:

Hrvatski kineziološki savez.

13. Metikoš, Dušan; Prot, Franjo; Hofman, Emil; Pintar, Ţeljko; Oreb, Goran (1989.):

Mjerenje bazičnih motoričkih dimenzija sportaša. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu


14. Mraković, Miloš (1992.): Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za

fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

15. Pejčić, Aleksandra (2001.): Razlike izmeĎu dječaka i djevojčica od prvog do četvrtog

razreda osnovne škole u morfološkim karakteristikama i motoričkim sposobnostima.

U: Findak, Vladimir (ur.) Zbornik radova 10. ljetne škole kineziologa Republike

Hrvatske, str. 137.-142. Zagreb: Hrvatski savez pedagoga fizičke kulture.

16. Pejčić, Aleksandra; Malacko, Julijan; Tomljenović, Braco (2008.): Relations

between morphological and motor-funktional variables and their effects on aerobic

capacity of boys and girls in the first class of elementary school. U: Milanović,

Dragan; Prot, Franjo (ur.) Zbornik radova 5. meĎunarodne znanstvene konferencije o

kineziologiji, str. 532.-535. Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

17. Polančec, Josipa; Štimec, Branimir; Cetinić, Jelena (2007.): Razlike izmeĎu učenica

petih razreda koje gravitiraju Osnovnoj školi Vinica i Osnovnoj školi Klenovnik u

motoričkim i funkcionalnim sposobnostima. U: Findak, Vladimir (ur.) Zbornik



18. Prskalo, Ivan (2004.): Osnove kineziologije, udžbenik za studente učiteljskih škola.

Petrinja: Visoka učiteljska škola.

19. Prskalo, Ivan; Samac, Mirna; Kvesić, Mladen (2009.): Morfološke i motoričke

značajke kao spolni dimorfizam djece od 1. do 3. razreda. U: Neljak, Boris (ur.)

Zbornik radova 18. ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske, Poreč 23.-27.


20. Sertić, Hrvoje; Segedi, Ivan; Baić, Mario (2008.): Praćenje promjena motoričkih i

funkcionalnih sposobnosti te antropometrijskih karakteristika učenika tijekom

dvogodišnje nastave tjelesne i zdravstvene kulture. U: Neljak, Boris (ur.) Zbornik



21. Svoboda, Toni; Galemanović, Ivan (2008.): Usporedba motoričkih sposobnosti

studentica i studenata 1996./1997. i 2006./2007. godine. U: Neljak, Boris (ur.)



22. Svoboda, Toni; Galemanović, Ivan; Tomas, Ante (2006.): Razlike u motoričkim i

funkcionalnim sposobnostima učenika i učenica drugih razreda križevačkih srednih

škola školske godine 2004./05., usporedba s orijentacijskim rezultatima i rezultatima

postignutim u prethodnoj školskoj godini 2003./04. U: Findak, Vladimir (ur.)

Zbornik radova 15. ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske, Rovinj 20.-24.


23. Svoboda, Toni; Galemanović, Ivan; Tomas, Ante; Krajcar, Albin (2005.): Razlike u

motoričkim i funkcionalnim sposobnostima učenika i učenica križevačkih srednjih

škola i usporedba s orijentacijskim rezultatima. U: Findak, Vladimir (ur.) Zbornik

radova 14. ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske, Rovinj 22.-25. lipnja, str.


24. Svoboda, Toni; Krajcar, Albin (2005.): Razlike u motoričkim sposobnostima

studentica i studenata 1986./1987. i 2003./2004. godine. U: Findak, Vladimir (ur.)

Zbornik radova 14. ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske, Rovinj 22.-25.


25. Trošt Bobić, Tatjana; Nimčević, Emil; Bobić, Goran (2008.): Razlike u nekim

motoričkim i morfološkim varijablama izmeĎu djevojčica i dječaka IV. razreda OŠ te

utjecaj izvanškolskog tjelesnog vježbanja na iste učenike. U: Neljak, Boris (ur.)



PRILOG 1

PRILOG 2

Tablica 0.1 Orijentacijske vrijednosti testa „taping rukom u 15 s“ (Findak i sur., 1996.)- učenici

LOŠE ISPOD-

PROSJEČNO PROSJEČNO

IZNAD-

PROSJEČNO IZVRSNO

1. razred manje od 11 12-15 16-17 18-19 20 i više




Tablica 0.2 Orijentacijske vrijednosti testa „taping rukom u 15 s“ (Findak i sur., 1996.)- učenice

LOŠE ISPOD-


IZNAD-

PROSJEČNO IZVRSNO





Tablica 0.3 Orijentacijske vrijednosti testa „skok u dalj s mjesta“ (Findak i sur., 1996.)- učenici

LOŠE ISPOD-


IZNAD-

PROSJEČNO IZVRSNO





Tablica 0.4 Orijentacijske vrijednosti testa „skok u dalj s mjesta“ (Findak i sur., 1996.)- učenice

LOŠE ISPOD-


IZNAD-

PROSJEČNO IZVRSNO





Tablica 0.5 Orijentacijske vrijednosti testa „poligon natraške“ (Findak i sur., 1996.)- učenici

LOŠE ISPOD-


IZNAD-

PROSJEČNO IZVRSNO

1. razred više od 32,1 32,0-28,5 28,4-26,5 26,4-24,5 24,4 i manje




Tablica 0.6 Orijentacijske vrijednosti testa „poligon natraške“ (Findak i sur., 1996.)- učenice

LOŠE ISPOD-


IZNAD-

PROSJEČNO IZVRSNO





Tablica 0.7 Orijentacijske vrijednosti testa „izdržaj u visu zgibom“ (Findak i sur., 1996.)- učenici

LOŠE ISPOD-


IZNAD-

PROSJEČNO IZVRSNO





Tablica 0.8 Orijentacijske vrijednosti testa „izdržaj u visu zgibom“ (Findak i sur., 1996.)- učenice

LOŠE ISPOD-


IZNAD-

PROSJEČNO IZVRSNO





Tablica 0.9 Orijentacijske vrijednosti testa „podizanje trupa“ (Findak i sur., 1996.)- učenici

LOŠE ISPOD-


IZNAD-

PROSJEČNO IZVRSNO





Tablica 0.10 Orijentacijske vrijednosti testa „podizanje trupa“ (Findak i sur., 1996.)- učenice

LOŠE ISPOD-


IZNAD-

PROSJEČNO IZVRSNO





KRATAK ŢIVOTOPIS

Osobni podatci:

Ime i prezime: Lana Lončar

Datum i mjesto roĎenja: 25. rujan 1982., Zagreb

Adresa: Kosorova 15, 10000 Zagreb

E-mail adresa: [email protected]

Mob: 092/145-09-08

Obrazovanje:

apsolvent diplomskog sveučilišnog studija Učiteljskog fakulteta na

smjerovima razredna nastava i informatika, Sveučilište u Zagrebu

2002. maturirala u Klasičnoj gimnaziji Zagreb

Radno iskustvo:

2008.-2010. OBORD d.o.o., Trumbićeva 6, 10020 Zagreb

- honorarno zaposlenje na mjestu učitelja terenske nastave, voditelja

programa jednodnvnih terenskih nastava i izleta za učenike i turističkog

pratitelja

2005. Vladimir Nazor d.o.o., podruţnica Zagrebačkog holdinga za

organizirani odmor i putovanja za djecu i mlade, Maksimirska 51, 10000

Zagreb

- honorarno zaposlenje na poslovima turističkog pratitelja i pratitelja na

terenskoj nastavi, organizatora ljetovanja, organizatora jednodnevnih

školskih izleta za mlaĎe uzraste „Škola u šumi“, turističkog voditelja

skupine korisnika, voditelja kreativno-edukativnih radionica, turističkog,

sportsko-rekreativnog i večernjeg animatora

2002.-2004. razni Ďački i studentski poslovi preko Student servisa

Znanja i vještine rada na raĉunalu:

dobro poznavanje MS Windows OS-a i MS Office paketa

rad u grafičkim programima te poznavanje HTML-a

Ostala znanja i vještine: aktivno poznavanje engleskog i talijanskog te pasivno

poznavanje španjolskog i njemačkog jezika; vozačka dozvola B kategorije.

mailto:[email protected]

IZJAVA O SAMOSTALNOJ IZRADI RADA

Izjavljujem da sam diplomski rad na temu „Motoričke sposobnosti djece od 7 do 10

godina“ izradila samostalno uz potrebne konzultacije, savjete i uporabu navedene

literature.

Lana Lončar

_____________________________________

Documents

MOTORIČKE SPOSOBNOSTI DJECE OD 7 DO 10 GODINA