MOZAIK antika

7/31/2019 MOZAIK antika

1/30

1

MOZAIK mapa

1 2

ntikao zbirci rimskih i grkih starina

Knjiga Zbirke rimskih i grkih starina bosansko-hercegovakog Zemaljskog Muzeja, autoraKarla Patscha, tampana 1915 godine u Sarajevu posluila je kao glavni izvor ove jedinstvenei uzbudljive stranice. Kako su se zvali gradovi i naselja, mjesta i plemena u BiH zadnjih

stoljea prije nae ere i prvih poslije nae ere, ko je unitavao hramove, trgove, kupalita,kako su se gradile kue na naim prostorima, su samo neka od pitanja ije odgovore krije ovastranica. Predivna stranica obiluje informacijama o stranim i domaim boanstvima,kipovima, nadgrobnim spomenicima, nakitom, imenima cesti, lokalnih i dravnihdostojanstvenika, novcem koji je ovdje bio u prometu, i jo mnogo toga.

U klasino doba bila je Bosna i Hercegovina radi svog poloaja u unutranjosti, radi velikeudaljenosti od kulturnih sredita i radi neprohodna oblika tla odijeljena od svjetskog prometa,

pa je imala i kasnije, kao dio provincije Dalmacije dotino Panonije, samo sekundarno

znaenje za rimsko carstvo, koje je obuhvatalo sa svima zemljama Sredozemnog Mora, savBalkanski Poluotok, jer su se veliki politiki i voiniki dogaaji odigravali daleko od njihovihgranica. Ovo su dakle bili uzroci, to su se stari pisci vrlo slabo bavili ovim zemljama, to su

prema tome knjievne vijesti o njihovom fizinom i gospodarstvenom stanju, njihovimetnikim slojevima i o meusobnim odnoajima pojedinih upa, te o kulturnom razvitku, vrlomanjkave, a i te se proteu na duga vremena.

imska osvajanja

Donekle najobilnije i u veoj svezi posjedujemo ih iz vremena rimskog osvajanja, a nalazimo

ih i u iskazima o plemenima, koja su u ovim zemljama obitavala, te cesta, koje su vodile ovimkrajevima. Kraj svega toga, veoma je teko dovesti u svezu jedno ime sa mjestom, jer su ovi
http://www.bosnafolk.com/mozaik/antika1.phphttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika1.phphttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika2.phphttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika2.phphttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika1.php


2/30

2

iskazi openiti i nestalni. Da uzmognemo prikazati jednu sveopu i bar donekle dobroizraenu sliku o naim zemljama za vrijeme zadnjih stoljea pr. Kr. i prvih poslije Kr.,razluujui pri tome otro faze procesa razvitka, uvjetovane dugotrajnou procesa preobrazbei razvoja, mi smo dakle danas vezani na ostatke i tragove starog ivota u naim zemljama, kojise sada sluajem ili istraivanjem obretu.

Oba su ova vrela, uslijed dekadencije slijedeih vijekova, koja je tedila starinu, obilna:ruevine naselja i obranbenih gradnja, hramova, trita i kupalita; dokumenti o gradnji iizradbi kua, kipovi, votivni, zaasni i nadgrobni spomenici sa imenima stranih i uroenih

boanstava, mjesnim i dravnim dostojanstvenicima, sa imenima mjesta, plemena i eta, kojesu ovdje bile u posadi ili su se iz ovih krajeva nadopunjavale; ostaci cesta i spomenici na

cesti, novac koji je ovdje bio u prometu, grobovi sa nakitima i liilastim predmetima, ostaciivotinja i biljaka.

I najmanja stvarca, ako se tono tumai, moe nam biti od pomoi, kod ispitivanja naeprolosti. Nae li se oranjem ili na koji drugi nain komadi opeke, dokaz je, da je na onommjestu neko stajala jedna zgrada, a vie ovakovih nalaza, porazdijeljenih na oveoj plotini,vode nas do toga, da ustanovimo to mjesto.

Prema tome, kako su ova mjesta jedno od drugog udaljena bila, moemo viditi, u kolikoj sumjeri ovi krajevi bili napueni i u kojem se je opsegu bavilo puanstvo sa poljodjelstvom i natemelju toga zakljuiti, da je onim krajem vodila cesta. Kakvoga naina je to cesta bila, moenam i sam teak rei, kada sa plugom izore ljunak ili u usjevu opazi jedan dio slabih, utih

biljka, koje na tvrdom temelju ne uspjevaju. Na ovakav nain svaki je u stanju, da doprineseneto povijesti svoje domovine.

Koliko se dosad moglo ustanoviti rimskih mjesta a i cesta, vidi se iz priloene preglednekarte, u koliko je to doputalo njezino mjerilo. Svakome e odmah na prvi mah u oi pasti,nejednaka razdioba oznaka. Djelomino je to opravdano samom prirodom tla, uslijed koje je

puanstvo jo i danas podijeljeno u raznoj snazi, no u glavnom zato, jer mnoga podruja nisujo detaljno istraena.

Obje su zemlje prevelike, a da bi muzealni inovnik mogao svakamo sam dospjeti iarheoloke pojave, koje esto lahko opet nestaju, sam promatrati i utvrditi. Da se te praznineispune, preporua se dobrovoljnoj suradnji. U oi e pasti i mali broj rimskih imena. Unaunim djelima i pukim prikazima nalazi se kud i kamo potpunija topografija; ali kritikoistraivanje nastana, pokazalo je, da se je nagaanjem i kombinacijama bez temelja i previe

grijeilo, jer su se, poto su bile izreene sa autoritativne strane, uzimale kao gotova stvar isluile onda podlogom za daljnju igru misli.


3/30

3

Grki uticaj

Grka se mjesta kod nas ne dadu utvrditi. Grki kolonisti, Dorci i Jonjani, iz Male Azije, sa

Egejskih otoka i Sicilije, naseljavali su se sigurno od poetka 4. stoljea pr. Kr. samo nadalmatinskim otocima, naroito na Visu, Hvaru i Koruli, a odatle na trgovaki ili

poljodjeljski povoljnim tokama kopna, kao primjerice kraj Splita, na utoku Neretve u more,na poluotoku Peljecu, u Cavtatu i Risnu.

Za nas je bilo osobito vano drugo mjesto u podruju njihovih glavnih naseobina "Narona"(sada "Vid" sjeverno od Metkovia), koje je lealo na naoj najnaravnijoj i najprikladnijojkomunikaciji s morem, na Neretvi, koja je bila plovna jo iznad Poitelja i u ono vrijeme

povrh Gabele prolazila kroz jezero (dananje tako zvano Hutovo Blato).

Sa tih toaka na morskoj obali podravali su Grci ivahan trgovaki promet sa unutranjosti.

Taj promet postojao je meutim bez svake sumnje ve i prije nego li su osnovane stalnekolonije, kako to dokazuje bronano oruje, bronane i zemljane posude i nakiti iz srebra ibronce u prehistorijskoj zbirci. Istona obala Jadranskog Mora, sve do u Kvarnerski Zaljev,

bila je naime poznata jonskim piscima ve koncem 6. stoljea pr. Kr. i Korinani i Korkiraniosnovali su na ulazu u Jadransko More u Dyrrhachion-u (sada Drau) i Apolloniji (sadaPojani kraj Valone), ve godine 627. odnosno 588. pr. Kr. cvatue kolonije.

Grka trgovina odrala se je i u kasnije vrijeme sve do u rimsku periodu, pa i u samoj tojperiodi podravali su je dobrim dijelom Grci i Orijentalci.

Novac, koji je kod nas kurzirao u posljednjim decenijama 3. stoljea pr. Kr. sve do vladanjaprvih rimskih careva, bio je preteno grki, u prvom redu drahme i hemidrahme iz Apollonijei Dyrrhachion-a (vidi sliku 1. i 2.). Na njeg se nailazi dapae i u mjestima, koja sada lee

posve po strani, kao to su n.pr. Bjelemi i Umoljani u konjikom kotaru.


4/30

4

Grki upliv opaa se i u vjerskom podruju: uroeno puanstvo preuzimalo je za svojaboanstva, koja je prije oboavalo, ne stvarajui si njihovih likova, grke tvorevine, tako n. pr.za boanstva stada i panjaka lik Pana (slika 3.)i Nimfa, a za boicu ume i lova, likArtemide. Svi ti relijefi, koji odaju grubu seljaku izradbu, potiu oito tek iz kasnije rimske

dobe, no tipovi, koji se u bogosluju jednom prihvate, odre se redovito i dugo kasnije.

U Hercegovini bilo je za nove darove kulture naroito pristupano pleme Daorza, koje je bilonastanjeno na lijevoj obali Neretve, u dananjem stolakom kotaru. Oni su u 2. stoljeu pr. Kr.kovali lijepe i u detaljima tono izvedene bronane novce sa grkim natpisom, koji suvanredno rijetki.

Prednja strana novca (slika 4. i 5), pokazuje Hermovu glavu, a druga strana uz plemensko ime

otvorenu lau na vesla sa rostrom, visokom zavijenom stivom i bokovima. Od momadi nalai vide se glave dva veslaa. Takav tip lae bio je proiren na dalmatinskoj obali. Daorzi bilisu meutim od mora odijeljeni plemenom Plereja, koje je nastavalo podruje izmeu PopovogPolja i mora (zajedno s poluotokom Peljecem); oni su se dakle, da dopru do mora, morali

sluiti Neretvom, te je ta slika na novcu bez sumnje najstariji lik prometala na Neretvi.


5/30

5

Neemo pogrijeiti, ako Daorzima pripiemo i Gradinu kod Oania kraj Stoca. To je utvrda,koja na nain naih prehistorijskih gradina lei na dominirajuoj i ve po naravi zatienoj

uzvisini. Ona je bez sumnje bila nastanjena i u mirno doba, a u ratno doba, sluila jepuanstvu okolice utoitem. S tri strane rue se izderane i nepravilne stijene strmo premagorskom potoku Radimlji (vidi sliku 6.), dok na junoj strani prelazi blago u visoravan.

S te strane utvrena je jakim zidom iz ogromnih kamenih kocaka (slika 7.), a taj je zidpojaan sa svake strane po jednim tornjem. To je nain gradnje, kakov inae u naimzemljama ne nalazimo nigdje. Graditelji i klesari bili su po svoj prilici Grci iz oblinje

Narone, kao to su oito i novac izraivali Grci. Oanika Gradina bila je bez sumnjeakropola glavnog mjesta Daorza.

Stanovnitvo BiH

Najstariji stanovnici Bosne i Hercegovine bili su, u koliko se historijski dade pogled baciti

unatrag, Traani. Oni su nekad nastavali cijeli trup Balkanskog Poluotoka sve od Crnog doJadranskog Mora. I dok su se na istoku, usprkos mnogih uznemirivanja, odrali kao narod uvelikoj snazi i kompaktnosti sve do u kasno rimsko doba, na zapadu su u prijanje, sada jonepoznato vrijeme, od Ilira, koji su se doseljivali iz Panonije, djelomino protjerani, adjelomino tako poplavljeni, da je od njih ostao samo vrlo mrav trag. Tragovi Traana, dalisu se do sad kod nas ustanoviti izmeu Trebinja i Cavtata, u Posavini, na srednjem tokuVrbasa, a osobito snano izmedu Neretve i morske obale sve do Cetine, dakle u dananjimkotarevima makarskom, imotskom, ljubukom i mostarskom.

Broj starosjedioca, to su ih Ardieji, koji su amo provalili, pokorili i uinili svojimkmetovima, navodi se sa 300.000. Premda je taj broj sigurno pretjeran, ipak se ve iz toga


6/30

6

moe zakljuivati pasivnost, mlohavost i slab ratni duh Traanana Jadranu. Ilirci su meutimbili na daleko i iroko poznati ba protivnim svojstvima. Ratovanje i pljakanje bili su imnajmiliji posao, koji su provadali na kopnu i na moru. Poto Ardiejima strmi obronci Biokovanisu pruali nikakove luke i nikakva zaklonita, mora da su i oni vrlo esto plovili Neretvom.Kad nije za njih bilo posla vani, dizala su se plemena u unutranjosti jedno na drugo.

Ardieji su n. pr. bili u neprestanoj borbi sa svojim susjedima Autarijatima, koji su obitavali

sjeverno od Daorza, od lijeve obale Neretve sve do Tare, koja je njihovo ime sauvala dodananjeg dana. Tu ratobornost i nesigurnost u zemlji, najoitije posvjedoavaju vanredno

brojne utvrde, koje veinom lee na teko pristupnim uzvisinama i po izvjesnoj osnoviokruuju ravnice i doline. Partikularizam, koji se uslijed toga ima abstrahirati, potvrdujemnoina plemenskih imena, koja su se sauvala. No ipak se dade ustanoviti, da ih je izvanjska

pogibelj ujedinjavala i da su proti vanjskim napadajima istupali zajedniki. Najboljeilustriraju te odnoaje prilike medu Arnautima, koji su potomci starih Ilira.

Ovee ilirske drave bile su u staro doba samo na jugu, u dananjoj Albaniji. Sjeverni dio bio

je i drugi put poplavljen od putujueg naroda. Poetkom prve polovice 4. stoljea prije Kr.prodrijee Kelti iz Panonije u Bosnu i Hercegovinu, dakle u doba, kada je tu grki upliv vevladao. Oni doprijee sve do Jadranskog Mora i do Neretve. Ovdje bijahu Ardieji potueni,Autarijati iselie se iz ovih krajeva i to veinom prema istoku, u Srbiju, na Junu Moravu.Odavle htjedoe oni uznemirivati Aleksandra Velikog u god. 335. pr. Kr., kada se je istivraao od Dunava. Staro i ve izmijeano puanstvo dobilo je od Kelta novu i jaku primjesu.

Da su Iliri i KeltI bili u dolini Neretve zaista izmijeani i da su se tamo dugo odravali,dokazuju nam imena na nadgrobnim spomenicima iz Ostroca (slika 8.), Glavatieva (slika38.) i Lisiica (slika 73.), u konjikom kotaru, koji spadaju u doba oko 200 godina po Kr.Imena Tattuia, Pinnes i Temus su ilirskog, a Posauljo, Iacus, Boio i Laiscus keltskog

porijekla. Ovo isto dokazuju za Livanjsko Polje ilirska imena, koja se i nalaze i u susjednom

kotaru upanjca (slika 9.), Bato, Beusas, Dasto, Lavo, Paiio, Plator, Titus i Varro, njimanasuprot stoje imena keltskog porijekla Litus i Zunus.


7/30

7

U gorskim krajevima Hrvatske te sjevero-zapadnoj Bosni, od Rijeke i Senja sve do preko Unekod Bihaa, obitavalo je, Grcima ve oko 500 god. pr. Kr. poznato pleme Japoda, koje jenovim doseljenicima u etnikom i kulturnom pogledu postalo u tolikoj mjeri izmijeano, da se

je kasnije taj narod nazivao keltsko-ilirskim. Za dokaz mijeanja navodi se tetoviranje poilirskom nainu, doim se nosilo keltsko oruje. Istonu Posavinu zaposjeo je isto keltskinarod, Skordisci, koji su se proirili i preko Drine u zapadnu Srbiju sve do Morave.

Vojne operacije- bitke i osvajanja

Invazija Kelta bila je za mnogo stoljea zadnje seljenje u masama i prilike se i opet sredie.Ardiejima polo je dapae za rukom, da osnuju novu dravu, koja je obuhvatala juni dioHercegovine, pograninu Dalmaciju, Crnu Goru i Albaniju, ali glavni joj grad, bar kasnije,nije bio u Hercegovini, nego u Boci Kotorskoj, u Riziniju (Risnu). Do najvee svoje moidola je ova drava za vrijeme vladanja kralja- Agrona (f 230 pr. Kr.) i njegove supruge,snane nasljednice Teute. Ilirska mornarica i kopnene ete sudjelovale su tada u savezu saMakedonijom u grkim razmiricama, te je cijeli promet na Jadranskom i Jonskom Moru bioizvrgnut ilirskim gusarima. Ali ti odvie drski napadaji na talijansku obalu i talijanskutrgovinu, doveli su do nagle propasti. U godini 229. spremio je Rim, koji je ve tada poslije prvog punskog ratamnogo interesa pokazivao za istok, te godine 246. utemeljiokoloniju Brundisium (Brindisi), kao glavnu toku za svoju mornaricu, jednu jaku mornaricu ikopnene ete, na istonu obalu Jadranskog Mora.

Vojne operacije uslijedile su od juga, uzdu albanske obale. Ardieji, u svojim poduzeimarasuti a i izdani, povukoe seispred velike premoi sa bojita. Jedan dio mornarice, koji jegrad Issu (Vis) opsijedao, pobjee u Neretvu, a kraljica Teuta u tvrdi Risan. Na kopnunastavila se je borba dalje, osobito kod primorskog, po svom poloaju jo nepoznatog gradaNutria, i tu su Rimljani imali velike gubitke. Ipak je kraljica Teuta bila prisiljena u godini 228.

sklopiti mir. Drava Ardieja spala je na podrucje od Neretve do Drina. Uslijed toga postala susva dosad ovisna plemena, prijanji vazali i grke kolonije na jugu i na dalmatinskim otocima

slobodni, te stupie pod rimsku zatitu i time pod rimsku ovisnost. Ostatak ardiejskog posjedabio je obvezan plaati danak a narod je bio prisiljen, okaniti se gusarstva na moru, koje mu je


8/30

8

bilo ranije najglavnija zarada i kojim je mnogi upljakani komad dosao u Hercegovinu. URimu slavio je godine 228. pobjeditelj, konzul Gneo Fulvije Centumal prvi triumf ex

Illurieis.

Da Rimljani stalno ne zaposjednu istonu obalu Jadranskog Mora, poduzete su dodue

protumjere: najznatniji od novih dinasta, Grk, Dimitrije sa Hvara, upotrebio je priliku, kada suKelti Gornje Italije i Kartazani u paniji zadavali Rimu velike potekoe, te se ocijepi odRima i stavi se u sporazum sa starom kraljevskom kuom te sklopi savez sa Makedonijom,uslijed ega mu je polo za rukom, da privede opet srednju Albaniju pod ilirsku vlast i da

proiri stare gusarske napadaje sve do u Egejsko More. Ali Rimljani istupie ve god. 219.vrlo energino, jo prije nego li je dolo do velikog sukoba sa Hanibalom; konzul LucijeEmilije osvoji Hvar i prisili Dimitrija na bijeg u Makedoniju.

Pod nasljednicima Pinesa, rano umrlog pastorka kraljice Teute, pod nemirnim Skerdilaidom i

Pleuratom uestvovala je drava Ardieja vrlo ivo u borbama u Grkoj, Albaniji i Makedoniji,djelomino kao saveznica Makedonaca, djelomino kao njihov neprijatelj. Njeno teite bilo

je pri tom preneseno prema jugu sa glavnom tvravom Scodra (Skadar). Nestalna politika bilaje kobna za sina Pleuratova i Grkinje Euridike, za kralja Gencija.

Najprije saveznik Rima, odree se kasnije i prikljui Perzeju, zadnjem makedonskom kralju.U vojni, koja je samo 30 dana potrajala, odluila se je u godini 168. pr. Kr. sudbina drave.Vlastiti podanici, meu njima gore spomenuti Daorzi, napustili su ga, a Gencije, posve

poraen, morao se je u Skadru bezuvjetno predati pretoru Luciju Aniciju, koji je tada zadnjegilirskog kralja sa cijelom njegovom u Medeonu (sada Medun kod Podgorice u Crnoj Gori)

zarobljenom porodicom godine 167. u triumfu uveo u Rim.

Nakon velike skuptine, odrane godine 167. u Skadru, uredio je reeni pretor na novodravopravne prilike u Iliriku. Ardiejska kraljevina porazdijelila se je na bive podanike, alisu svi spadali pod Rim, neki u blaem obliku, kao n. pr. Daorzi, koji nisu plaali poreza, jer suse pravovremeno prikljuili Rimu. Ardieji skueni su na svoje prvobitno podruje, na desnojobali Neretve a skoro ih dapae nalazimo kao podanike Dalmata, njihovih sjevernih susjeda,koji su prije sami spadali pod dravu Ardieja.

Prostrano podruje, sjeverno od Ardieja pa do Rijekog Zaljeva i do Save, bilo je dosadslobodno; samo godine 170. poduzeo je konzul Gaio Casije Longin nesretnu vojnu od

Akvilejs proti Perzeju, i to bez znanja svoje vlade, te je prodro do upe Japoda u zapadnojHrvatskoj. Povod za daljnje proirenje rimskog gospodstva dali su ba malo prije spomenuti

Dalmati.

Ovi, i Delmati zvani, bili su jedno od najveih plemena u naim zemljama. Oni obitavahu odArdieja sve do Krke i od morske obale preko Dinarskih Alpa, Adrii montes, sve do gornjeg

toka Vrbasa. Unato toga, da su bili u posjedu duge primorske obale, nijesu nimalo marili zamore, te su uslijed toga ivjeli u primitivnijim gospodarstvenim prilikama nego li upe naNeretvi, ali su zato bili izvanredno ratoborni, puni ekspanzivne snage, no nisu, kao Ardieji,

stvorili monarhije, nego jednu za drugu, koja se sastojala od mnogobrojnih upa, koje su uratno doba birale vou od svojih plemikih porodica. Borbe su oni vodili na sve strane. Doksu njihove razmirice sa sjevernim susjedima, slobodnim Liburnima, imale samo lokalne

konzekvencije, dolo je radi napadaja na grke naseobine, koje je osnovala Issa (Vis) kod

njihove luke Salone i radi pljakanja sa Daorzima, do sukoba sa Rimljanima.


9/30

9

Ponajprije spremio je senat u godini 158. pr. Kr. poslanstvo, da izravna nesuglasice. Ali im

Dalmati kratko odgovorie, da oni sa Rimom ne imadu nikakova posla. Poslanicima nedadoe niti prenoita niti hrane, konje su im jednostavno oduzeli; od osobnih napadaj; spasilisu se samo potajnim bijegom, a Isani i Daorzi, koji su ovo poslanstvo pratili, bili su

pogubljeni. Ovaj postupak proti svakoj pravdi dao je Rimljanima povoda, da krenu vojskom u

zemlju i time je zapoeo onaj dugi niz borba u Dalmaciji, koji je, sa malim prekidima,potrajao vie od 160 godina a u Rimu se smatrao dobrom kolom za ete i asnike. U ovimbojevima pokazali su se Dalmati kao najvei i najilaviji neprijatelji Rimljana na istonojobali Jadranskog Mora, dapae ilaviji nego prijanja ilirska najvea sila, Ardieji, i to srazloga, ovi nisu bili tako politiki sloni a jo vie, to su uslijed sebinih nastojanja

podanika bili rasparani.

Rat je zapoeo u godini 156. konzul Gajo Marcije Figulo sa juga i to od apljine, jer mu jeNeretva sa trgovakom lukom Naronom sluila za lahki dovoz hrane i jer se je na Daorze kaoi Ardieje, napred kratko vrijeme podjarmljene, mogao osloniti, a odatle je dolinom Trebizata i

kotlinom Ljubukog i Imotskog Polja imao otvoren put u neprijateljsku zemlju. Prvi napadaj

izjalovi mu se, jer su Dalmati iznenadili Rimljane svojom navalom bas onda, kad su onipostavljali svoj logor te su ih odbacili sve do Neretve. Ali taj uspjeh Dalmati nisu iskoristili.

Kako je ve nastala zima, drali su, da je ova vojna ve dovrena, te su se razili. Na to seodlui konzul na jedan novi napadaj; on se nadao, da ce moi Dalmate pojedince pobijediti.Ova mu se nada, istina, nije ispunila; im je stigla vijest, da se neprijatelj primie, sakupie seopet brzo Dalmati, ali ih Rimljani ipak pobijedie i prisilie, da su se morali povui natrag nanjihovu glavnu utvrdu, Delminium, gradinu na Lib Planini (nad Boranima u DuvanjskomPolju). Ovom velikom, jakom i visoko leeem mjestu, nisu Rimljani mogli ni sa svojimopsadnim strojevima nita naskoditi. Konzul se sad poslui jednom varkom: on poe premamalim utvrdama, da ta mjesta nagna, da otpanu od Delminiuma i da tako oslabi glavnu silu.

Kad je zauzeo nekoliko gradina, povrati se opet pred Lib Planinu. Uspjelo mu je tad, da je

veliki dio drvenih kua unitio svojim vatrenim nabojima. Od kamena (ili zemlje), bili su unaim gradinama, koje su veinom sluile kao utoite, samo nasipi. Da Marcije ovo mjestonije zauzeo, bio je sprijeen dolaskom svog nasljednika u zapovjednitvu, konzula PublijaCornelija Scipija Nazike Corculuma. Ovaj upotrebi istu varku kao i njegov predasnik, te munapokon poe za rukom, da zauzme dugo opsijedanu tvravu godine 155. pr. Kr. Cijelo

podruje Dalmata unitili su Rimljani posve, a jedan dio puanstva odveli su u roblje iprodali. Nazika je jo iste godine slavio svoj triumf de Dalmateis.

Dalmate su bile za due vrijeme oslabljeni, to je dobro dolo njihovim susjedima. U godini135. pojave se ponovno Ardieji u savezu sa Plerejima, stanovnicima lijeve obale Neretve. Obanaroda pljakala su po starom obiaju svoje susjede a osobito je mnogo od njih morao

pretrpjeti grad Narona. Poto ih jedno poslanstvo nije moglo sklonuti, da plate odtetu,iskrcao se je, po svoj prilici na Neretvi, konzul Servije Fulvije Flaccus sa 10.000 momaka

pjeadije i 600 konjanika. Ovakovoj sili protiviti se, nisu bili u stanju. Da se Ardiejima uzmemogunost daljnjega gusarenja, oduzet im je njihov posjed na moru i na Neretvi. Ovi dogoaji

prisilili su Ardieje na sasma druge ivotne prilike, te je to, neko jako pleme, postalo i brojnosasma bez svakog znaaja.

Kako je rimsko osvajanje u junoj i srednjoj Iliriji bilo izazvano neprijateljstvima domaih,

tako je i u sje-vernoj Iliriji. Ovdje prodrijee Japodi sve do u podruje rimske pograninekolonije Akvileje. Proti njima spremljen je 129. god. konzul Gajo Sempronije Tuditan. Nakon


10/30

10

prvog neuspjeha prodro je on oko Rijekog zaljeva kroz Liku sve do Krke, dakle krozpodruje Liburna, koji su graniili na Krki sa Dalmatima. Jo iste godine slavio je svoj triumfde Iapudibus.

Tako je prela godine 129. pr. Kr. cijela istona obala Jadranskog Mora u rimski posjed,

dodue, vie po imenu, nego li u istini, jer je unutranjost veim dijelom bila jo neovisna; odonud su se ustanci potpomagali, osobito kod onih plemena, koja su, kao Japodi i Dalmati,obitavali na obje strane Dinarskih Alpa.

Ve 10 godina kasnije, dakle 119. godine, nalazila se je opet rimska vojska pod konzulomLucijem Cecilijem Metelom na putu kroz zemlju Japoda i Liburna protiv Dalmata. Prezimio

je u Saloni a ostao je u zemlji sve do god. 117., kada je slavio svoj triumf de Dalmateis. O

nainu njegovog ratovanja, nije nam nita poznato; ali da njegovi uspjesi, kao i otporDalmata, nisu bili neznatni, dokazuje nam osim njegova pridjevka Delmaticus i ta okolnost,

da je on zaplijenjeni dalmatski novae upotrebio za ponovnu gradnju Kastorova hrama na

Forumu Romanumu u Rimu.

A ovo dokazuje i to, da su se Dalmati za zadnjih 36 godina, od kako im je bio osvojen glavni

grad vrlo oporavili i da domai nisu ba bili onako siromani i bez potrebe, kako se obinoprikazivaju.

Svoj dugi boravak u zemlji upotrebio je Metelo u godini 118. za ureenje Ilirije kao vlastiteprovincije. Godine 78. bukne opet ustanak Dalmata sve do morske obale i otme Rimljanima

Salonu. Prokonzul Gajo Koskonije morao se je dvije godine boriti, dok ga je svladao i

predobio Salonu.

Godine 59. prela je Ilirija na prokonsularski kotar Julija Cezara. Dva puta posjetio je Cezarna kraj i to u zimu 56.57. da i ovaj narod i ove zemlje upozna i poetkom godine 54., daizravna neke nesuglasice na jugu provincije. Po svoj prilici, te je godine posjetio i mjesto

Naronu na Neretvi, koje je bilo postalo admini-strativno vrlo vano mjesto, kao sudite svihplemena june Ilirije,dakle i naih Hercegovaca. Inae se Cezar nije mnogo brinuo za Iliriju,jer je za Galiju i Rim imao mnogo vee namjere. I tako je ba pod njegovom vladom nastupilau naim krajevima potpuna anarhija. Dalmati i Japodi postali su opet vie nego podrugdecenija gospodari u ovoj provinciji.

Ustanak je buknuo god. 52. Japodi opljakae Trst i navalie dapae na Akvileju, a Dalmatibacie se na Liburne, koji ostadoe vijerni, te im oduzee grad Promonu. Poto je poziv, da

napuste ovo mjesto, ostao bez uspjeha, otposlano je protiv njih u godini 50. jako vojnikoodjeljenje, ali je bilo posve uniteno. Godine 49. pree Cezar Rubikon dapae ak i Vis.Dalmati, Japodi kao i druga plemena preu na stranu Pompeja; samo nekoji primorskigradovi, kao Salona i Epidaurum (Cavtat) drali su se uz Cezara. Blizu i na otoku Krkuizvojte Pompejanci pobjedu i zajedniki sa Dalmatima opsjedali su Salonu, koja se hrabrobranila.

Kvinto Kornificije, koji je sa drugom etom doao u pomo, nije mogao mnogo uiniti.Poslije bitke kod Farzala zapovijedio je Cezar konzularu Aulu Gabiniju, da sa novom

vojskom nastupi kopnom put iz Italije u Iliriju, da se ujedini sa Kornificijem i da rastjera

pobunjenike, a onda da krene proti ostacima Pompejevaca u Makedoniju. Ve na putu kroz

hrvatsko podruje Japoda zadobije Gabinije u zimi 48.47. velike gubitke a u zemljiDalmata bi namamljen u zasjedu u jedan umski klanac kod Sinotija (iji nam poloaj na


11/30

11

alost jo uvijek nije poznat), i tu potpuno potuen. Vie od 2000 vojnika, 38 centurijona i 4tribuna ostadoe mrtvi na bojitu a ratni znaci padoe neprijatelju u ruke. Vatinije, saostatkom vojske, pobjegne u Salonu. Plijen bijae velik, velik postade i ugled i mo Dalmata.

I Salonu su oni predobili. Rimljani su odrali osim u podruju Zadra, koje je zaposjeo vrli

Kornificije, samo juni dio provincije, ali je i ovdje Epidaur bio opsadivan. Epidauru je upomo dola mornarica iz Brindizija, pod zapovjednitvom Publija Vatinija i u pomorskojbitci kod otoka Taurisa (Scedro, juno od Hvara) potue Vatinije i zadnje Pompejevce, te ihprisili na bijeg iz Jadranskog Mora.

Rat protiv Dalmata, morao se je sada, opet kao prije 110 godina, voditi iz nova. Nakon

konane pobjede nad republikanskom strankom, pripravljao se je Cezar na veliku vojnu, kojabi se imala protegnuti sve do Dunava, da tako osigura Italiju sa sjeveroistone strane. OvaCezarova namjera zabrinula je Dalmate. Godine 46. poe njihovo poslanstvo u Rim, daponudi njihovo podvrgnue te su na zahtjev diktatora dali taoce i platili danak. Strah iobeanja u Dalmata nisu bili od duge trajnosti.

Jo prije Cezarove smrti buknuo je rat ponovno. Zapovjednitvo nad vojskom preuzeo jegodine 46. ve prije spomenuti konzular Publije Vatinije. Na raspolaganje stajale su mu trilegije i mnogo konjanika, svoj glavni stan udario je u jednom logoru kod Narone a kao glavna

taka za operacije, bila je, kao i u konzula Gaja Marcija Figula, Neretva kod Vidapljine.Izim slubenog nalogaimao je jo i jedan privatne naravi: Ciceronu bio je rob, imenomDionizije, pobjegao naim Ardiejima u Hercegovinu i veliki govornik zamoli Vatinija, da muga opet uhvati. Da li mu je uspjelo, ne moemo saznati, kao to su nam i ratna djela samosumarno ispriana.

God. 45. zauzmu Rimljani 6dalmatskih mjesta; zauzee sedmog mjesta sprijeio je snijeg,mraz kao i duga kia. Slijedea godina pako ispala je za Rimljane.opet nepovoljno. Jedanodio, koji se sastojao od 5 kohorta, pod zapovjednitvom senatora Balbija, bijae uniten anjihovi vojni znaci zarobljeni. Vatinije krene od Narone prema Drau, da bude bliimakedonskom bojitu. Ali, njegove ete preu na stranu Brutovu.

Raspre meu novim triumvirima i ubojicama Cezarovim bjehu tad u jeku. Godine 42. bile suse bitke kod Filipia a u slijedeem vremenu bili su Marko Antonije i Oktavij mnogo zaposleniIstokom i Italijom. Tek dogovorom u Brindiziju (40. pr. Kr.), kojim se je Ilirija priznala

Oktavijanu, te nakon sklopljenog mira u Puteoli (39. pr. Kr.) moglo se je misliti na

uspostavljenje dravne asti na periferiji.

Jo u godini 39. nailazimo slavljenog govornika, pjesnika, povjesniara i mecenu Gaja AsinijaPolija u borbi sa Dalmatima. Ovaj zauze Salonu, a druga njegova djela koja nam pojedince

nisu poznata, hvale vrlo visoko Horac i Vergil. Ovu vojnu Oktavijan nije mogao nastaviti, jer

ga je sprijeio god. 38. rat sa Sekstom Pompejem, sinom triumvirovim, kojemu je mirom uPuteoliu, bila predana Sicilija. Pobjedom na moru kod Naulohosa, dana 3. septembra 36. rijeise Oktavijan neposredne brige; njegov jo jedini suparnik, Marko Antonije, bio je vezan naistoku. Uspomenu na Oktavijanovo osvojenje Sicilije uva jedan neugledni odlomak u naemkamenom arhivu br. 133. (slika 10.). Taj odlomak naen je u ruevinama Crkvine, dosad jo

bezimenog grada, blizu Tasovia (na lijevoj obali Neretve, prema apljini) i potjee po svojprilici od jedne baze, na kojoj je stajala neka manja posveena stvar. Taj spornenik podigla su

braa Gaje Papio Celsus i Marko Papije Kanus posinku boanstvenog Cezara, t. j. Oktavijanu,


12/30

12

koncem godine 36. ili poetkom slijedee, povodom zauzea Sicilije. To je najstariji dosad uBosni i Hercegovini naeni kameni spomenik.

Taj spomenik dokazuje nam, to se je ve i iz dosadanjih navaanja moglo raspoznati, da sunai provincijali velike dogoaje u dravi pratili sa interesom i stranarenjem ali nam idokazuje, da su ve i u ono doba postojala rimska mjesta u unutranjosti i napokon, da je tadabilo krajeva, koji su imali mira i sredstava, da diu spomenike, i da nije u cijeloj provincijivladalo ono sverazorno ratno stanje, koje smo dosad opisivali. Ovo blagoslovljeno podruje

bilo je po nalazitu stara, rano kultivirana upa Daorza. Blagoslov mu je spremala Neretva,koja je bila proirena jednim jezerom, rijeka, koja se ratnim laama mogla lako tititi i koja je

pljakakim Dalmatima prijeila prolaz.

Neretva je sluila u ono doba ne samo za obranu, nego, kako nam to takoer dokazujespomenik, i za mirno proirenje: oba brata bili su odjedne ugledne obitelji u Naroni, koja je

tada takoer leala na Neretvi. Naronjani stekli su u pozadini zemljita i utemeljiepodrunice. Tasovii-Crkvine, na izlazu doline Bregave, kojom je vodila cesta, bili su posvoj prilici Neretvanska luka za kotar stolaki i ljubinjski. Toj luci odgovarala je na desnojobali Neretve apljina, gdje su se takoer Naronjani naselili, to nam dokazuje jedan dodueneta mlai nadgrobni natpis, naen i opet izgubljen jo prije osnutka naeg zemaljskogmuzeja.

Ovdje je isto naen jedan dosad jedini grki natpis u Hercegovini, retrogradsko pisana marka

, na poklopcu (slika 11.)jedne amfore.

Godine 35. mogao se je Oktavijan konano posvetiti zadai, da veinom ve podivljalu

provincijui otoci, koji su davno bili otvoreni za kulturu, kao Mljet i Korula, bjehu otili ugusareumiri i da ostvarajui namjere svoga pooima, proiri dravu do naravnih i vrstih


13/30

13

granica, a to je sve do Dunava. Vojna je zapoela sa velikom snagom i vodila se je strogo poosnovi. Glavni zapovjednik bio je sam Oktavijan, a njegovi najbolji generali, Agripa, Tito

Statilije Tauro i Marko Valerije Mesala Korvin, stajahu uz njega.

Vojne operacije zapoele su sa sjevera, od Senja, u prvom redu protiv Japoda i Siska (Siscia).

Zapadno od Albii montes, t. j. od Velike i Male Kapele te Pljeivice, u gorskom krajuHrvatske, obitavajua plemena predadoe se, predobiveni mudrom njenosti, bez ikakogotpora. Mnogo tee bilo je pokorenje istonih upa. Njihova vojska, porazdijeljena u manjeete, sprijeavala je navalama i zasjedama u besputnim umskim krajevima i onako sam posebi ve naporni put. Unato velikih gubitaka dopre Oktavijan ipak do glavnog mjesta Japoda,Metulum, dananje Munjave, blizu Ogulina. Ova, ve po samoj naravi jaka utvrda, branila se

je junaki. Sam Oktavijan morao je na koncu voditi svoje ete na juri, jer su uslijed mnogihnavala bile ve klonule duhom, da bi ih tako osokolio; pri tom je svoju osobu tako malotedio, da je bio ranjen. Samo njegovom energijom i neustraivou zauzeto je to mjesto.Metulum pade mu u ruke kao ruevina sa izgorjelim enama i djecom, poto je cijela posadapala u borbi. Pad glavnog grada zadao je istonim, u okruju bihakom nastanjenim, dosad jo

nepobijeenim Japodima toliki strah, da su se dobrovoljno predali.

im je pako Oktavijan ostavio zemlju Japoda i osvajao Sisak, uzdigne se ponovno jedna upa,Poseni, koji su valjda obitavali u Bosni. Proti njima poslan je legat Marko Helvije. Kazna bila

je zato vrlo velika. Voe su bili pogubljeni a ostali su prodani u roblje.

U zimi 35.34. bio je mir. Oktavijan je otiao u Italiju. Po povratku krene na jug, protiDalmatima, koji ve deset godina nisu odloili oruja.

Rimska vojska nastupala je put u zemlju Dalmata iz Like kroz podruje Liburna, koji su vepreanje godine od mornarice bili prisiljeni, da predadu lae kao njihovo najbolje oruje.Dalmati, dobro organizovani, stavili su, protivno od Japoda, u ovu odlunu borbu sve svojesile. Po broju i veliini eta sudei, sudjelovalo je u toj krvavoj borbi, koja je trajala cijelu 34.godinu sve do poetka slijedee, cijeli narod, dakle i upe s one strane Dinarskih Alpa, uBosni. Dranje Oktavijana pokazuje najjasnije, kako je ozbiljno bilo ratno stanje. Svagdje bio

je on sam prisutan; i u zimi vrati se samo za kratko vrijeme u Rim, da na 1. januara 33.

preuzme opet osobno konzulat. Njegove ete dole su, kako emo viditi, vie puta ukolebanje.

Taktika Dalmata razlikovala se je od one Rimljana. Ovi su drali, radi nepoznavanja zemlje iiz straha od nenadanog napadaja, sve svoje sile na okupu. Dalmati stupili su na bojite

postepeno, a da ne metnu sve na jednom na kocku, a vodili su uz to kombiniranu borbu napolju i u tvravama. Jedan dio zadrune vojske dao se je u ve po samoj naravi jakoj i dobroutvrenoj tvravi opkoliti, da tako prisili neprijatelja na dugu opsadu i da ga tako vee zasebe. Ostale ete poduzele su onda navalu na opsadnike u sporazumu sa opkoljenim, koji biispadali iz tvrave, da na taj nain uzmu neprijatelja meu se. Ako se navala izjalovi, to seonda vojska, koja je opkoljenim priskoila u pomo, razdijeli i vodi dalje gorski rat (gerilskirat), da na taj nain uzdri svako daljnje prodiranje.

Prvi sukob uslijedio je na granici Liburna. Vojvoda Verso zaposjeo je sa 12.000 momaka

izvanredno jak grad Promonu, na Promini Planini, juno od Knina. Oktavijan zaokrui mjestosa na daleko protegnutim kamenim nasipima. Testimo, drugi voa zadrune vojske navali,

opaen od Versa, na neprijatelja a Versopoduzme istodobno ispad iz tvrave, ali se kakonavala tako i ispad, izjalove. Oktavijan prodre zajedno sa uzmicajuim u grad, ali posada


14/30

14

nastavi svoj otpor u citadeli. Ispred jednog silnog ispada, dade se jedna rimska kohorta u

bijeg, ali Oktavijan zadra bjegunce i zauzme zadnje utoite. Ova kohorta, to je zaboravilasvoju dunost, bijae kanjena: svaki deseti momak, meu njima i dva centuriona, bili supogubljeni; ostali su kroz cijelo ljeto dobili mjesto peninoga jemeni kruh.

Testimo pree sada u sitno ratovanje. U istom klancu, u kojem je Aulo Gabinije bio tekoporaen, vrebali su Dalmati i na Oktavijana. Ali su si Rimljani jo pravodobno osigurali svojebokove i unitili sva neprijateljska zaklonita u umi i gradinama, te su tako proli ovimklancem bez ikakve tete.

Kod jo nelokalizirane saveznike tvrave Setuie opetovao se je nain vojevanja kodPromone. Navala vojske bila je ovdje po svoj prilici vrlo vjeto i svom estinom izvedena,tako da je rimske ete dovela za dulje vremena u vrlo rav poloaj, jer je Oktavijan tako malotedio svoje osobe, da je bio ranjen na koljenu od jednog baenog kamena. Sve navale na grad

bile su uzalud; tek poetkom godine 33. bio je uslijed gladi prisiljen na predaju.

Dalmati su bili na kraju svoje moi. Oni primie sve uvjete pobjednika. Da e se i nadaljemirno drati, stavili su oni 700 djeaka kao taoce, povratie ratne znakove, koje su bilizaplijenili Gabiniju i obvezae se na danak, kojeg ve dugo nisu plaali.

Poraz glavnog i jakog plemena, odluio je i cijelom ilirskom vojnom vrlo zgodno zaOktavijana, jer se je ve pripremao zadnji in graanskog rata, odluka izmeu njega i MarkaAntonija. Sva su se plemena predala, im b vidjela, da se pribliuju Rimljani. Kako su dalekoovi prodrli u unutranjost, nije nam bar za sada poznato, jei obitavalita plemena, kaoDerbana, koja se spominju i onim ratnim godinama, nisu jo poznata.

Ponieni Dalmati teko su se mogli snai u novim prilikama, osobito to se tie plaanjadanka. Jo u godinama 16., 11. i 10. pr. Kr. dolo je do insurekcija nepoznatog nam opsega. Uzadnje dvije reene godine, vodi je nadzapovjednitvo kasniji car Tiberij, koji je od godine12. pr. Kr. pacificirao Panoniju i rimsku granicu promakao sve do Dunava.

O njegovim borbama vrlo nam je slabo ispriano u detaljima. Ipak saznajemo, da su i Breuci iAmantini, velika plemena u Slavoniji i u Srijemu, bila podjarmljena i da su pri tome na strani

Rimljana vojevali Skordisci, koji su obitavali s obje strane donje Drine. Prema tome protezao

se je rimski upliv od sjevera du Save sve do istone granice Bosne. Kako su pako Rimljaniureivali svoj posjed po jednoj tonoj osnovi i za osiguranje svojih granica upotrebljavalivelike sile, moe se uzeti, da su tada i dijelovi srednje Bosne, koji sa zapadne strane nisu bili

zauzeti, pali pod rimsku ovisnost, jer nije mogue, da su mogli drati Slavoniju i dananjuDalmaciju, ako se je podruje meu ovim zemljama, nalazilo u neprijateljskim rukama. Srbijaje postala u to vrijeme rimski vojniki srez. Ovu nau pretpostavku potvruju i vijesti osilnom ustanku u godinama 6. do 9. po Kr., zadnja reakcija Ilira protiv Rimljanima. Ovu

pobunu prouzroili su teki porezi i uvedena vojnika dunost, a najodluniji nosioci rata zaosloboenje, osim gore spomenutog plemena Breuka, bila su plemena unutranje Bosne.

Godine 6. po Kr. pree Tiberije kod Carnuntum-a (blizu Bea) preko Dunava, da nakonpobjede Marobodna kralja Markomana, spoji eku i Moravsku sa rimskom Germanijom,koja je sizala ve do srednje i donje Labe. ete, koje su inae bile u Dalmaciji i Pannoniji u

posadi, pripadale su veim dijelom toj operacionoj vojsci.


15/30

15

U tom zgodnom asu bukne iza lea Tiberija ustanak sviju plemena i naroda od Dunava kodBea i Budimpete sve do Drina u Albaniji. Mirno i mualjivo postiglo se je sveopesporazumljenje. Nakupljena mrnja pokazala se je najprije kod velikog plemena Daesitiata,koje je navodno obitavalo oko Sarajeva, prigodom novaenja. Pod vostvom odvanog i zavojskovou roenog Batona, podiglo se je ovo pleme. Slabiji vojni odjeli, koji krenue proti

njemu, budu potueni. Taj oganj irio se je pohlepno. Broj insurgenata cijenio se je na200.000 momaka pjeadije i 9.000 konjanika. Breuci bacie se na rimsku tvravu Sirmium(Mitrovicu), ali budu potueni od eta, koje su iz Srbije dole u pomo.

Na Bato pako potue sve i dopre do morske obale. Kod navale na Salonu zadobije tekuranu, ali su zato njegovi podzapovjednici unitili cijelu obalu do Apologije kod dananjeValone u Albaniji. Rim spopadne strah. Augusto, kako se je sada zvao Oktavijan, izjavio je

sam u senatu, da bi se neprijatelj mogao za kratko vrijeme pojaviti pred glavnim gradom

drave. Uinjene su sada sve mogue pripreme. Sve ete, koje su stajale na raspolaganju,sabrane su i nove pozvane, najblii ugroeni gradovi, kao Trst i Akvileja budu zaposjednuti anovi porezi raspisani. Tiberije dobio je nalog, da sklopi mir sa Marobodnom, da tako napusti

zauzee eke i da preuzme zapovjednitvo nad cijelom vojskom proti pobunjenika. Takospasie Ilirci eku i srednju Njemaku od romaniziranja.

Tiberije, kome je kasnije bio dodijeljen njegov neak Germanik kao zborni zapovjednik,vodio je sve operacije oprezno i hladnokrvno. Bato nije ekao njegove navale, nego pode

proti njemu put Panonije; ovdje bude poraen i prisiljen, povui se u Slavoniju Breucima. Iovdje, u Frukoj Gori, zadesi insurgente jedan poraz. Uslijed toga postali su oprezni, te su se

bacili na malo ratovanje, pljakanje i grabe, te su proteglisvoje pljakanje sve doMacedonije.

Kako su Rimljani godine 6. vodili rat vie u defenzivi, preli su godine 7. u ofenzivu, aliodluka nije pala. Germanik je prenio rat iz Hrvatske u Bosnu i pobijedio je, istono od Japoda,

juno od Banje Luke, u podruju Vrbasa i Vrbanje sve do Bosne obitavajue Maezeje iopustoi im cijelo njihovo podruje. Slijedee godine, bili su pobunjenici pripravni, prisiljeniod glada i bolesti, da stupe u pregovore. Sam Bato odluio se je na taj korak. Kad ga jeTiberije upitao za razloge pobune, odgovorio je, da Rimljani za uvanje stoke nisu poslali psei obane, ve vukove. Do sporazuma nije dolo, jer se za voe nije moglo isposlovatipomilovanje. U Panoniji zadobila je insurekcija u godini 8. udarac, koji je bio od velikih

posljedica: voa Breuka, takoer po imenu Bato, potajno predobiven, poloio je oruje narijeci Bathinus (kod Varadina), a zato bi pripoznat kao knez svoga plemena. Na Bato pourise onamo, da kazni ovu izdaju i da ponovno digne ustanak. On potue svog imenjaka i dade

ga pogubiti. Ali ta ponovna oporba trajae kratko vrijeme. Bato napusti Panoniju i ogranii sesamo na Dalmaciju, da uzmogne ovu odrati. On zaposjedne sve klance i uniti vlastituzemlju, da tako uzme priliku Rimljanima nabaviti hrane.

Tiberije smatrao je rat u glavnome dovrenim te predade zapovjednitvo legatu MarkuEmiliju Lepidu. Ali mu se ta nada nije tako lahko ispunila. Lepido Germanik, dalmatinski

namjesnik Gajo Vibije Postumo kao i zborni zapovjednici Marko Plautije Silvano i Lucije

Apronije morali su sve do kasnog ljeta godine 9. po Kr. krvavim bojevima, sa velikim

gubicima na obje strane, zauzimati jednu tvravu za drugom. Osobito teki bojevi bili su okovelikih gradina Splonum, Raetinium i Seretium, koje su sadravale osobite akropole. SamTiberije doao je u proljee 9. jo jednom na ratite.


16/30

16

Bato opirao se je, daleko od svoje ue domovine, po zadnji put u stjenovitoj tvraviAndetrium, sada Gornji Mu, sjeverno od Salone. Nakon estoke obrane predao se je,oajavajui za uspjeh jo za vrijeme opsade. On bi primljen od Tiberija vrlo asno i umro jekao politiki zarobljenik u Raveni. Da je on bio dua cijelog ustanka, dokaz je, to se je taj ratprozvao po njemu Bellum Batonianum.

Kako su izgubili svoga vodu, predadoe se i oni malobrojni insurgenti, koji su se jo nalazili upolju. Zadnji bijahu Piruste na Drimu u Albaniji i nai Daesitiati, a zadnja tvrava Arduba.Ona je stajala na stijeni, a oko nje tekla je, izuzev mali jedan komad, brza rijeka, te je tako

bila tvrdi obor. Ali medu braniteljima buknue razmirice. Domai, ratovanja siti, htjedoe sepredati; ali oni, koji su od Rimljana k njima prebjegli, bili su od straha pred kaznom protivni

tome. K ovima prikljuie se i ene prvih; one voljee rae smrt nego li ropstvo. Pred samimneprijateljem dolo je medu njima do sukoba. Hrabriji podlegoe.

ene sa djecom bacie se u plamen svojih goruih kua ili dolje u rijeku. Germanikzaposjedne jedno zgarite, simbol ilirske slobode. Ovo znamenito mjesto identifikuje se sa

Vrandukom na Bosni; ali je ovo usporeivanje posve hipotetino, kao to mi ne poznajemo nipoloaja mnogih drugih mjesta, za koja se je teko borilo.

Gravissimum omnium externorum bellorum post Punica odlueno je godine 9. po Kr. u koristRimljana. Svoj triumf ex Pannoneis et Delmateis slavio je Tiberij tek 16. januara 12., jer

neposredno pred zakljukom dalmatskog rata, dogodi se katastrofa u Teutoburkoj umi.

MOZAIK mapa

1 2

ntikao zbirci rimskih i grkih starina- II dio

Drugi jedan narod ustade takoer za svoje osloboenje. A ono je uspjelo. Armin, Kerusk, iviu narodnoj uspomeni; Bato je zaboravljen, jer je njegov narod podlegao. Slika 12. Gemma

Augustea- klikni i poveaj).
http://www.bosnafolk.com/mozaik/antika1.phphttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika1.phphttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika2.phphttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/slika12.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/slika12.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika2.phphttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika1.php


17/30

17

Slom ovog bliskog ustanka u Iliriji osjetio je narod i carska kua u Italiji kao veliko djelo,koje e osigurati budunost, i tako se je slavilo. Najplemenitija tvorevina dvorske umjetnosti,koja nam je o tome sauvala do danas uspomenu, jest glasovita Gemma Augustea, jedan oniksneobine veliine, u bekom dvorskom muzeju. (Slika 12.)

U gornjem dijelu sjede na prijestolu Augusto i Roma, opkoljeni desno od boanstava. K njimastupa lijevo sa triumfskih kola, koja upravlja Victoria, Tiberij. Sred toga stoji Germanik, drugicarski princ pobjednik. U donjem dijelu prave rimski vojnici znak pobjede. Zarobljeni

ustanici, muevi i ene, sjede lijevo na zemlji, a desno ih dovode za kose.

Iz nae zalihe spomenika moemo toj dobi dodijeliti sa velikom vjerojatnou okrajak (slika13., broj 297.) jedne kamene ploe iz rano procvalog rimskog grada u Gracu kod Posuja(Hercegovina). Taj poasni spomenik namijenjen je oevidno gore spomenutom vojvodiMarku Emiliji Lepidu. (M(arco) Aemi]lio [M(arci) f(ilio) L]epido...

Nasuprot pripada kasnijoj dobi nadgrobni kamen br. 66. iz Letke, blizu upanjca, na kojem sehtjelo spoznati neregularne domae vojnike, koji su pali u Panoniji za Rim.

Od etverogodinjeg rata, koji se je vodio sa ogorenou i bez pardona, pretrpjele su mnogonae zemlje. Na hiljade palo je na bojitu ili su prodani u suanjstvo; naselja bila su pogorjela

a polja neposijana. Ali to stanje nije dugo trajalo. Upravo je udno, kako se je brzo oporavilazemlja i narod, sjajna je to svjedodba za rimsku upravu, za privatnu rimsku inicijativu iekspanzivnu mo ali i za svjeinu domaeg stanovnitva.

Prva vladina briga bila je ta, da se suprot stane ponovnim tenjama za samostalnou iustancima, koji sve razrivaju. To se uinilo na taj nain, da su se ete dobro porazmjetale,

pogradile tvrave i ceste, koje su otvorile zemlju na sve strane, i smjetanjem mladei udugotrajnu, asimilirajuu vojnu slubu izvan domovine.

Nae rimske obranbene spreme moemo razdijeliti u etiri glavne periode. Prvu skupinusainjavaju logori za vrijeme puta (Marschlager) i opkopi neprijateljskih mjesta za vrijeme

ratnih osvajanja. Do sada nije konstatirana ni jedna ovakova utvrda; ali e se ostaci moi nai,jer su se jo starije, veinom samo privremene, utvrde domaih sauvale, raene od prostogmaterijala, koji im je bio ba pri ruci.

Jedan takav logor ove periode, Publija Vatinija, sluio je u godinama 46.44. pr. Kx. kaostalni logor (Standlager); zapovjednik je sam datirao svoje listove ex castris, Narona. Taj

logor nalazio se je u jednoj od one dvije ravnice blizu Narone, u onoj kod Metkovia ili kodapljine, gdje je u potonjoj kasnije podignut katel Mogorjelo, i to na desnoj obali Neretve,

jer su vojne bile uperene proti Dalmatima. On je morao biti od priline veliine, jer su vojscipripadale 3 legije.
http://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/slika13.jpg


18/30

18

Od ve ustanovljenih legionakih logora i katela, istie se druga skupina sama od sebe, radi

svojeg geografskog poloaja i rasporeda. To je onaj niz veih i manjih tvrava, koje seprostiru uzdu jugozapadnog podnoja Dinarskih Alpa od Krke preko Cetine do Neretve.Glavna njihova mjesta jesu Burnum, sada uplaja Crkva na Krki (blizu Knina), Andetrium,sada Gornji Mu, Gardun na Cetini (jugo-istono od Sinja), Humac na Trebiatu (krajLjubukog) i Mogorjelo na Neretvi. Ovaj vrlo vrsti kordon - mi ga moemo nazvatidalmatinsko-hercegovaki limes protee se po duljini kroz podruje Dalmata, dijelei ga udvije polovice, i nalazi se pred klancima dalmatinsko-bosanskih graninih planina. Iz togaslijede kronologike granice za vrijeme njegovog postanka. On je utemeljen poslije godine33. pr. Kr., da dri na uzdi pleme, koje se tako teko dalo pripitomiti, a prije pokorenjaunutranjosti zemlje s one strane Dinarskih Alpa, t. j. prije 12.10. pr. Kr.

Radi dugog nadzora nad njima, jasno je, da Dalmati u ustanku godine 6. po Kr. nisu mogliigrati nikakovu ulogu. Bato je prodro kroz taj niz tvrava te je dapae ponovno zauzeo ipredrimsku utvrdu Andetrium, jer su posadne ete veim dijelom sudjelovale u 35 vojni protiekoj. Stare tvrave ostale su i poslije insurekcije od 6.9. po Kr., koja je pokazala, da jenuno graditi i u unutar zemlje utvrde, zaposjednute kao priuvna mjesta i jer su davale dobrestanove, isto kao to i dandanas postoje na Savi stare tvrave iz turskih bojeva i ako su venove sagraene u Bosni i Hercegovini. Osim toga raspolagala je dravna vlada, za sluaj

kakovih dogaaja u Italiji, mnogo bre sa etama na zapadnoj strani Dinarskih Alpa.
http://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/slika15.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/slika14.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/slika15.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/slika14.jpg


19/30

19

Trea perioda naih rimskih obranbenih utvrda, ve je prije spomenuta. Ona pada u dobaposlije uguenja zadnje insurekcije. Dosad su se unutar Bosne ustanovili kateli u ipovu naPlivi (jugozapadno od Jajca) i u Usori, na utoku Usore u Bosnu (juno od Doboja). Da ihimade vie, dokazuje nam meu inim i jedno, dosad nam nepoznato mjesto na cesti SalonaServitium, koje se u knjievnosti spominje pod imenom Castra.

Ve tekom prvoga stoljea po Kr. umanjen je broj eta u naim provincijama. Zemlja je upolitikom pogledu bila mirna a proti vanjskim neprijateljima bila je obranjena na Dunavu, jerju je posjed Rimljana zatvarao unaokolo. Tek kada je mo drave bila na izminuu, dobilismo, uslijed poveanja ve starijih bojnih mjesta, jedan novi kordon, Sava-Limes, kojeg nisuzaposjele kopnene ete, ve su bile stanice dunavske mornarice.

U knjievnosti nam predana imena nisu jo fiksirana, kao to smo sa istraivanjem rimskihutvrda vrlo zaostali, jer je obret tih obino velikih graevnih povrina skopan sa velikimtrokovima. Mi smo morali skupljati sredstva, da uzmogriemo gore navedeni katelMogorjelo dalmatinsko-hercegovakog limesa, koji je krasno uzdran, otkopati i da ga,odgovarajui klimatskim odnoajima, po hercegovakom nainu, konserviramo pomoukamenih ploa.

Taj je kastel 102 m dug i 86m irok (slika 14., br. 8.) i prikazuje nam se u prvobitnom planukao pravokutnik, kojeg su kutovi pojaani sa tornjevima, a tri su mu strane probijene vratima,

koja tite takoer neta sprijeda stojei tornjevi. Uenjaci Njemake pripisuju taj katel na


20/30

20

temelju njihovih tipova 4. stoljeu po Kr., ali nemamo uzroka, da odustanemo od naeg

datiranja.

etvrta strana, koja je bila okrenuta prema jednoj bari, ima samo jedna vrata i jedan toranj. Uzopkolni zid kao pozadinu oslanjaju se unaokolo prostorije, koje se sastoje od manjih sobica za

momad (slika 16.), jedna duga staja (slika 17.), i pred njom magazini, pred kojim je biohodnik sa stupovima, doim je jedan oak kvartira za momad zauzimao hodnik saetverouglastim stupovima.

Cijela zgrada bila je dvokatna, to nam ve dokazuju i sauvane skaline. (Slika 18.) Ugornjem spratu jugozapadne strane, nalazile su se sobe za asnike, to dokazuju ostaci podnihmozaika i zidne slikarije, koje su pale u magazine. Istoni je toranj okrugao i osobito jak, jersu na njemu bili postavljeni strojevi za pucanje prema Neretvi. Unutarnji dio, koji nije bio

izgraen, sluio je za vjebalite. Taj logor stajao je, nakon mnogih dogradnja i pregraivanja,

dugo u upotrebi.

Koji su sve dijelovi eta jedni za drugim tu stanovali, ne znamo dosad, jer niti se je naaokakav natpis niti cigla, napravljena od vojnitva, a njemu pripadajue civilno mjesto, canabae,kao i nekropola sa svojim nadgrobnim spomenicima, valjati e tek pod skupim vinogradima,da budu obreteni.

Sudei po veliini katela i staje ini se, da se je posada sastojala od jedne cohors quingenariaequitata, koja je imenice imala 500 momaka, a meu njima i jedan odio konjanika. to nam jeovdje ostalo nepoznato, to saznajemo iz ostalih, jo sistematsko neispitanih logora toga

kordona, jer su odanle ve mnogi vojniki spomenici sauvani.


21/30

21

Burnum i Gardun bili su veliki legionaki logori. U Burnumu stajae do godine 10. po Kr.legija XX Valeria victrix i do 70. po Kr. legio XI Claudia pia fidelis, kako nam dokazuju

igovi opeka br. 7.11. u ormaru X . (slika 19.) nae zbirke graevinskog materijala, kojapotjee iz legionake ciglane u Smrdeljima (jugozapadno od logora). Obje legije bijahupremjetene iz Dalmacije u Germaniju. Potonju izmjenila je kasnije za jedno podrug decenija

legio IIII Flavia felix (usp. sliku 20., br. 2. i 3.). Kasnije je bila u Biogradu.

Gardun bijae do 66. po Kr. glavni stan od legio VII Claudia pia fidelis. Odatle je i ova dolau Srbiju i to u Viminaciurn, sadanji Kostolac na Dunavu.

Za nas, jer spada u neposredno podruje naeg istraivanja, je najvaniji logor na Grainamakod samostana u Humcu. Njegova se posada vrlo esto mijenjala, a sastojala se je jednom ododjela legionaa, drugi put opet od auksiliarnih eta.

Za prve (legionae) svjedoe nam nai spomenici:

1. Jedan dio ve gore, kod glavnog stana, navedene legije III Flavia felix sa manjom straomu oblinoj Vitini. Usp. sliku 21., br. 1. u ormaru X .

2. Jedan odjel legije VIII Augusta po svoj prilici u drugoj polovici II . stoljea po Kr. Usp.sliku 22., br. 4.

3. jedan kombinirani odjel legija I adiutrix i II adiutrix u prvoj polovini III. stoljea. Usp.sliku 23.).

Od auksiliarnih eta poznate su nam slijedee. Kronologiki ih jo ne moemo poredati radipomanjkanja tonih podataka. Vrijedno je primjetiti, da su bile najmanje 3 kohorte eguitatae,t.j. da su raspolagale sa konjanicima, to stoji u svezi sa poloajem logora u ravnoj, plodnojvelikoj kotlini.


22/30

22

1. Cohors III Alpinorum equitata u prvoj polovici I. stoljea po Kr. Usp. br. 67. (slika 25.),106. (slika 24.) 109.

2. Cohors I Bracaraugustanorum. Ona je po svoj prilici ostavila nau provinciju sa Legio IIIIFlavia ielix. Usp.sliku 26., br. 72.

3. Cohors I Lucensium equitata. Ona bijae na Jadranskom Moru prije 80. godine po Kr. Usp.sliku 27., br. 69.


23/30

23

4. Cohors I Belgarum equitata. Ova kohorta stajala je u Humcu u drugoj polovici II. stoljea

po Kr.; po graevnom natpisu slika 28., koji se nalazi u samostanu Humcu, popravila je iproirila je ova kohorta godine 173. hram boga vina Libera.

5. Cohors VIII voluntariorum.
http://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/28.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/slika27.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/28.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/slika27.jpg


24/30

24

Zakljuak spomenika, koje smo za popis posadnih eta u Humcu uzeli iz naeg lapidarija,neka nam bude nadgrobna ploa, u gornjem dijelu okrnjena, sada bez napisa slika 32., br. 93.,

jednog konjanika, jer nam unato toga, to je jako okrnjena i izlizana dobro pokazuje odorumomka i konja.
http://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/30.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/29.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/30.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/29.jpg


25/30

25

Od njihovih daljnjih ovdje navedenih spomenika slika 29. -31., br. 94., 100. i 202., je osobito

interesantan slika 31.,br. 100., radi vojnog znaka. Na tom signumu, koji zavruje iljkom adolje ima okov, privrenisu redom odozgo dolje: jedan vijenac (corona), jedno poprenodrvo, etiri pupaste ploe (phalerae), jedan polumjesec i valjda jedna ira prijeka ipka.Corona i falere su dekoracije, koje si je eta u cijelosti stekla.

Konjanik jezdi s drijepcem na desno, u uzdignutoj desnici dri koplje, spreman da njimeudari, a lijevu stranu titi dugoljastim titom, koji koso dri. On nosi kacigu sa titom nazatioku i obrazima i iljkom na tjemenu, prsluk i hlae do pol nadkoljenica. Sa pojasa o bokuvisi desno ma. Sedlo zamjenjuje veliki etverouglasti pokriva, kojega dre prsni i repniremen. Od norme prepoznaju se samo uzde i visoki nakit na glavi.

Osim spomenika i tvorevina aktivnih vojnika obreteno je u Humcu i njegovoj blioj okoliciovei broj kamenja,koje predstavlja osobitu skupinu i predouje drugo znaenje rimskog

vojnitva za provincije. To je nadgrobno kamenje (slika 33.-35., br. 160., 82., 92.), veterana,


26/30

26

koje je vlada, poto ih je otpustila, nastanila u provinciji. Koloniste pripadali su svi 7. legiji,koja je bila u Gardunu u posadi.

Jedan dio posjeda leao je 3 km sjeveroistono od humakog logora, na istonom izlazu gradaLjubukog, gdje su pronaena dva nadgrobna napisa, uklesana u stijenama. Od ta dva natpisabio je jedan dobro sauvan,a da se ne bi otetio, bi odlomljen i u muzej prenesen (slika 33.,

br. 160.).
http://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/35.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/34.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/33.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/35.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/34.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/33.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/35.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/34.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/33.jpg


27/30

27

Drugi veterani volili su opet, kako nam to dokazuju nalazita slike 34. i 35., br. 82. i 92. vratitise u Canabae, na koje su za vrijeme dugog slubovanja obikli, makar da su tamo tue ete, jer

je tu bilo vie zabave, nego li kod nepriviknutog teakog rada. Da nisu financijalno loestajali, pokazuje nam bogato nadgrobno kamenje.

Prije nego lipreemo na slabo nam poznate posade u Bosni, spomenuti emo jednu epizoduiz povijesti kordonskih eta.

Godine 42, po Kr. nije mnogo manjkalo, te su nae ete jedini put za cijelo vrijemeopstanka drave nametnule Rimu cara, gdje je vojska i inae esto raspolagalaprijestoljem. Nasljednikom Kaligule podigli su pretorijanci cara Klaudija; proti njemu podiglo

je vie senatora svoja prava na prijestolje. Meu ovima imao je najvie izgleda namjesnik uDalmaciji, Lucije Aruntije Kamilo Skribonijan, jer je u blizini Italije raspolagao sa jakim

etama. Oko njega sakupljali su se mnogi senatori i Klaudija spopane tako silni strah, da se jedobrovoljno hotio zahvaliti. Ali se je buna u roku od pet dana dovrila: ete uskratie Kamilu

pokornost, ve od samog praznovjerja, nakon kratkog oklijevanja.

Kamilo Skribonijan morade pobjei i na otoku Visu usmrtio ga je jedan vojnik, po imenu,Volaginius. 7. i 11. legija dobile su za njihovu odanost i vijernost, osim darova, i poasnePridjevke Claudia pia fidelis, koji se od godine 42. nalazi redovno na spomenicima. Uslijed

toga dade se ovima i vrijeme lahko odrediti. Na kamenju u Ljubukom-Humcu manjkaju joovi pridjevci; to veteransko naselje pada prema tome prije gornje epizode.

Za logorsku posadu u Usori znademo uslijed dva odlomka jednog natpisa, da je tu bila pod

carem Septmijem Severom jedna cohors miliaria, t. j. jedna kohorta od 1000 momaka. U

pripadajuem logorskom selu stanovali su po broju 278. i 73. (slika 36.) veterani od eta, kojesu se ovdje valjda izmjenjivale. Na prvom kamenu nije imenovana kohorta, na drugom

nalazimo ve poznatu Cohors I Belgarum.
http://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/36.jpg


28/30

28

Posadne ete katela u ipovu posve su nam nepoznate. Nasuprot pako moemo, ako nam inije poznat poloaj logora, ustanoviti posade:

1. za Veliku Kladuu, sjeverozapadno od Cazina, i to najmanje jedan odjel legije XIIII geminaMartia victrix, po igu cigleslika 37., ormar X ., br. 12.

2. kod Golubia, jugoistono od Bihaa, po jednom oltaru sada u Zagrebu u narodnommuzeju, na kome se spominje konjanika pukovnija Ala Claudia nova, i

3. u Sopotnici, jugoistono od Gorade, po Jupitrovom pridjevku Cohortalis na jednom utamonjoj crkvi uzidanom oltaru.

Sigurno je upalo u oi, da su se kod imena vojnih eta, kao Cohors III Alpinorum, IBelgarum, I Bracar- augustanorum (Portugalska) i I Lucensium (panjolska) navadanjadomovnih opina, kao Mulias, Pessinus (obe Maloj Aziji) i Alorus (u Makedoniji) spominjalestrane i to vrlo udaljene provincije, doim manjkaju odjeli, koji su se sastojali od domaih.Zakljuak lei blizu: rimska uprava, opameena od zadnjeg velikog ustanka, upotrebila jedomae sinove u prvo carsko vrijeme, izvan provincije.

Naa plemena primljena su vrlo jako u vojniku slubu i poto nisu jo posjedovala rimskograansko Pravo, smjeteni su u auksiliarne ete, gdje su sluili kao pjeaci i konjanici.

Najmanje ih je bilo 7, sa imenom Po najslavnijem plemenu Cohortes Delmatarum. Jednu od

ovih zapovijedao je jedno vrijeme i pjesnik Juvenal. Sve su bile vani: u Engleskoj, Njemakoji Aliru. Onamo su se redovno spremali novaci. I tako izbijaju na povrinu spomenici naihstarih zemljaka u zemljama, koje sada ne stoje u nikakovojpolitikoj svezi. Usp. kopije br.77. i 80. originala u erselu, zapadno od Alira, dotino u Binger-briicku na Rajni, od kojihnam zadnja prikazuje jednog Daorza ili kako se ovdje naziva, Daversus, iz stolakog kotara, upotpunoj opremi.

Osim toga dodijeljivani su mornarici dapae i pripadnici unutranjih plemena. Tako je n. pr.sluio jedan Desitiata kod mornarice u Misenumu kod Napulja, a nakon otpusta iz slube


29/30

29

godine 70. po Kr. naselio se je u Herculaneumu; jednog Mezeja opet, koji stajae u slubimornarice u Raveni, nastanie, nakon dovrene slube u Panoniji; ali mu ondje nije prijalo, ion se preseli u Salonu. U jednom grobnom kamenu naenom kod Travnika, koji se sad uva utravnikoi gimnaziji, nalazi se i odulji metrini natpis, koji tuguje za jednim umrlim vojnikomiste mornarice.

Opreznost Rimljana, da odvode uroenike u vojniku slubu izvan zemlje, nije bila dugopotrebna. Postepeno i smjetavali i domae u one ete, koje su bile u ovim provincijama uposadi. Jedan kasniji primjer o tome daje nam slika 31. umrlog u Humcu Mezeja Dassija sina

Bastarnova, koji nam dalje potvruje, da se je kod nas u staro doba narod krvno mijeao:njegov otac pripadao je germanskom plemenu Bastarna, koje je stanovalo na utoku Dunava, u

sadanjoj Moldavskoj.

Broj garnizona u zemlji nije bio dostatan, da apsorbira sve novake. S toga su se i nadalje

primali domai u ete, koje su sluile izvan ovih zemalja. U Glavatievu, jugoistono odKonjica, podigli su Aelij Pinnes i Temus spomenik svome sinu Pinniju, slika 38., br. 68. koji

je umro kao vojnik legije II . adiutrix u Bassianae, u Srijemu. Zenici podigao je jedan vojnik

legije II. adiutrix svojim roditeljima nadgrobni spomenikslika 39., okien sa njihovimslikama i oevim konjem.

Sadraj:
http://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/39.jpghttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika/velike/39.jpg


30/30

1 dioZbirka rimskih i grkih starina u Zemaljskom muzeju. 2 dioZbirka rimskih i grkih starina u Zemaljskom muzeju.

Kraj drugoga dijela. Nastavak slijedi.

Vrh stranicev.
http://www.bosnafolk.com/mozaik/antika1.phphttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika1.phphttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika2.phphttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika2.phphttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika2.php#navhttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika2.php#navhttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika2.php#navhttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika2.phphttp://www.bosnafolk.com/mozaik/antika1.php

Documents

MOZAIK antika