POLITEHNIKA PULA

VISOKA TEHNIČKO – POSLOVNA ŠKOLA s p. j.

PULA

Ivana Polonijo, Dean Valković, Silvana Kovač,

Franko Batelić, Veljko Jakus

MREŽE I UMREŽAVANJE

SEMINARSKI RAD

Pula, 2012.

POLITEHNIKA PULA

VISOKA TEHNIČKO – POSLOVNA ŠKOLA s p. j.

PULA

MREŽE I UMREŽAVANJE

SEMINARSKI RAD

Kolegij: Inteligentni sustavi

Mentor: Dr. sc. Branimir Ružojčić

Voditelj tima: Dean Valković

Članovi: Ivana Polonijo

Silvana Kovač

Veljko Jakus

Franko Batelić

Pula, travanj 2012.

1

SADRŽAJ

1 UVOD ............................................................................................................................ 2

1.1 Cilj rada ................................................................................................................... 2

1.2 Svrha rada .............................................................................................................. 2

1.3 Hipoteza rada .......................................................................................................... 3

1.4 Struktura rada ......................................................................................................... 3

1.5 Metode rada ............................................................................................................ 3

2 Povijest mreža i umrežavanja računala .......................................................................... 4

3 Podjela mreža ................................................................................................................ 6

3.1 Uvod ....................................................................................................................... 6

3.2 Podjela prema tehnologiji prijenosa ......................................................................... 6

3.3 Podjela prema arhitekturi mreže .............................................................................. 7

3.4 Podjela prema veličini mreže ................................................................................... 8

3.5 Podjela prema topologiji .........................................................................................10

4 OSI referentni model .....................................................................................................13

4.1 Opis i značajke .......................................................................................................13

4.2 Slojevi OSI referentnog modela ..............................................................................13

4.2.1 Aplikacijski sloj ................................................................................................15

4.2.2 Prezentacijski sloj ............................................................................................15

4.2.3 Sjednički sloj ...................................................................................................15

4.2.4 Prijenosni sloj ..................................................................................................16

4.2.5 Mrežni sloj .......................................................................................................16

4.2.6 Podatkovni sloj ................................................................................................17

4.2.7 Fizički sloj ........................................................................................................17

5 TCP/IP referentni model ...............................................................................................17

5.1 Opis i značajke .......................................................................................................17

5.2 Slojevi TCP/IP referentnog modela ........................................................................17

5.2.1 Aplikacijski sloj ................................................................................................18

5.2.2 Prijenosni sloj ..................................................................................................18

5.2.3 Internet sloj .....................................................................................................18

5.2.4 Sloj mrežnog pristupa ......................................................................................18

6 Mrežni standardi ...........................................................................................................19

7 ZAKLJUČAK .................................................................................................................20

LITERATURA .......................................................................................................................21

POPIS TABLICA I SLIKA .....................................................................................................22

2

1 UVOD

Posljednjih godina broj računala, a time i broj njihovih korisnika, svakim danom

ubrzano raste. Obim posla na njima je sve veći kao i broj obrañenih informacija i

potreba za njihovim prijenosom. Ne samo velike kompanije nego i manje tvrtke pa

čak i pojedinci kupovali su sve veći broj računala za korištenje te su i problemi oko

dijeljenja informacija postajali sve veći. Zajedničko korištenje podataka

podrazumijevalo je pravljenje kopija istih i njihovo prebacivanje na drugo računalo

putem disketa. Ova metoda je bila uspješna dok je u pitanju bilo samo nekoliko

računala, ali je porastom broja podataka preraslo u veći problem jer su neki poslovi

zahtijevali iznimno puno disketa, a potom i njihov fizički prijenos na lokaciju koja je

manje ili više udaljena od izvornog računala.

Potrebe posla su meñutim zahtijevale brži i pouzdaniji način distribucije

informacija. Zbog navedenog se meñusobno povezivanje dva, a kasnije i više

računala, pojavilo kao sasvim normalan proces u razvoju računalne tehnike.

Operatori na računalu su sada više vremena mogli posvetiti svom radu nego

premještanju disketa izmeñu svojih ureda.

1.1 Cilj rada

Cilj je upoznavanje sa mrežama te svrhom i načinom umrežavanja računala,

njihovim karakteristikama i svojstvima.

1.2 Svrha rada

Svrha je prepoznavanje svih prednosti mreža i umrežavanja računala te

razumijevanje njihovog funkcioniranja.

3

1.3 Hipoteza rada

Upotreba računala dovodi do ubrzane potrebe za razvojem mreža većih brzina i

propusnosti kako bi se olakšala komunikacija.

1.4 Struktura rada

U prvom poglavlju definiran je cilj i svrha ovog seminarskog rada, hipoteza i struktura

rada, te su navedene i definirane znanstvene metode korištene tokom izrade

seminarskog rada. Drugo poglavlje sadrži kratki osvrt na povijest i razvoj mreža i

umrežavanja s obzirom na dinamiku potreba za slanjem podataka izmeñu računala

kroz vremensko razdoblje od pojave mreža do danas. Treće poglavlje daje podjelu

mreža prema tehnologiji prijenosa, veličini i topologiji. Četvrto i peto poglavlje opisuju

protokole postavljene radi efikasnosti korištenja mreža, dok šesto poglavlje definira

standarde mreža. Nakon toga slijede zaključak, popis korištene literature te popisi

tablica i slika.

1.5 Metode rada

U izradi ovog seminarskog rada korištene su sljedeće metode:

• Metoda deskripcije: postupak jednostavnog opisivanja ili ocrtavanja činjenica,

procesa i predmeta u prirodi i društvu te njihovih empirijskih potvrñivanja

odnosa i veza, ali bez znanstvenog tumačenja ili objašnjavanja.

• Metoda analize: postupak znanstvenog istraživanja i objašnjenja stvarnosti

putem raščlanjivanja složenih misaonih tvorevina na njihove jednostavnije

sastavne dijelove i elemente i izučavanje svakog dijela za sebe i u odnosu na

druge dijelove, odnosno cjeline.

• Metoda sinteze: postupak znanstvenog istraživanja i objašnjavanja stvarnosti

putem spajanja, sastavljanja jednostavnih misaonih tvorevina u složene i

složenijih u još složenije.

• Metoda modeliranja: ova metoda je sistematski istraživački postupak pomoću

kojega se izgrañuju neki idealni znakovni model.

4

2 Povijest mreža i umrežavanja ra čunala

Koncepcija računala u mreži praktički datira pojavom miniračunala i

mikroračunala i potrebom njihovog meñusobnog povezivanja. 1960-ih dominirala su

velika računala (mainframe), za koje su korisnici bili vezani 'glupim' terminalom,

ureñajem koji je imao monitor za prikazivanje slike koja mu je poslana i tipkovnicu

pomoću koje su se računalu slali podaci nastali najčešće kao rezultat ispunjavanja

neke forme predočene korisniku, a vezu s njim ostvarivali su preko PTT vodova i

modema.

Računalne mreže su nastale kao rezultat aplikacija koje su napisane za velike

korporacijske tvrtke. Tvrtke su uvidjele problem učinkovitosti svojih djelatnika koji su

samo da bi ispisali nešto na pisaču morali podatke prenositi na disketama do pisača,

kopirati podatke na računalo koje je imalo priključen pisač i tek onda ispisati željeni

dokument. Zbog jednostavnijeg, bržeg, učinkovitijeg i nadasve jeftinijeg poslovanja

tvrtke su počele ulagati u mrežnu tehnologiju (jeftinije je nabaviti mrežu nego

kupovati pisač za svako računalo posebno).

Povijest lokalnih mreža (engl. LAN - Local Area Network) počinje 1973.g.

razvojem lokalne mreže Ethernet u kompaniji Rank Xerox i od tada je njihov razvoj

veoma brz. Na taj način tvrtke su mogle povezati sva svoja računala i sve svoje

pisače na jednu mrežu u kojoj su svi mogli komunicirati što je omogućilo daljnji razvoj

LAN-a.

Kao rezultat toga početkom 1980-ih računalne mreže doživjele su ogromnu

ekspanziju, iako su prve od tih mreža bile prilično kaotične. Zbog tako naglog rasta

tih računalnih mreža došlo je do nekompatibilnosti meñu mrežama koje su financirale

različite tvrtke.

Kako se potreba za sve više umreženih računala povećavala, LAN nije bio

zadovoljavajuće rješenje. Tvrtke ne samo da su imale potrebu razmjenjivati podatke

unutar jedne zgrade već su zahtjevi za povezivanjem više mreža u jednu cjelinu sve

više rasli.

Rješenje tog problema pojavilo se u konceptu WAN (engl. Wide Area Network).

Zbog svoje osobine omogućavanja povezivanja računala na velikim geografskim

udaljenostima, WAN je tvrtkama omogućio da svoj posao prošire i u druge gradove, a

5

da pritom sve mreže budu povezane u jednu. U slici 1 prikazane su razlike dosega

djelovanja LAN i WAN mreža.

Slika 1 – Doseg djelovanja komunikacijskih mreža

Umrežavanje računala poprima sve više maha u cijelom svijetu. Brzine

komunikacija današnje mrežne opreme namijenjene lokalnim računalnim mrežama

penju se sa standardnih 10 Mbps (milijuna bitova u sekundi) na brzih 100 Mbps, a

već su pripremljeni standardi i na raspolaganju su i ureñaji koji rade na brzinama od

1 Gbps (milijardu bitova u sekundi).

Sve novije mrežne tehnologije podižu brzinu komunikacije u mrežama

širokih područja (WAN) na 10 Gbps i time, putem računalnih mreža, otvaraju

mogućnosti prijenosa sadržaja u realnom vremenu. Novi mrežni ureñaji koji se

pojavljuju na tržištu u najvećem broju podržavaju tehnologiju „umetni-i-radi“ (plug-

and-play) tako da se uz minimum tehničkog znanja mogu izgraditi i osposobiti za rad

manje lokalne računalne mreže.

Stalni pad cijena i porast snage računala uzrokuju sve veće nabavke

računalne opreme, a da bi se što bolje iskoristile mogućnosti nove opreme, potrebno

ju je povezati i dati na raspolaganje svim korisnicima. Početkom 1990-ih godina riječ

povezanost dobila je novo značenje. Elektronska pošta unutar tvrtke omogućila je

gotovo trenutnu komunikaciju izmeñu svih razina organizacije. Upotreba Interneta

omogućuje kontakte kako za samostalne korisnike, tako i komunikaciju izmeñu

udaljenih dijelova tvrtke. Uz pomoć prijenosnog računala i telefonske linije ili

mobilnog telefonskog aparata (GSM, satelitska veza) omogućena je stalna veza

djelatnika s centralom, kao i razmjena informacija i podataka.

6

Sve je to uzrokovalo nagli razvoj mrežne opreme u računalnoj industriji, kao i

odgovarajućih komunikacijskih programa u industriji softvera.

Povezivanje računala unutar organizacije postalo je svakodnevnica.

3 Podjela mreža

'Najveći razlog zbog koje će većina ljudi kupiti računalo za kućnu uporabu bit

će povezivanje u veliku komunikacijsku mrežu. Sada smo tek u početnom

stadiju nečeg velikog i nevjerojatnog za većinu ljudi – nevjerojatnog kao

telefon'.1

3.1 Uvod

Pojavom širokopojasnih usluga brzine računalnih komunikacija neprestano

rastu te je sve češći problem zagušivanja postojeće javne prijenosne mreže i sve

veća potreba za povećanjem kapaciteta mreže do svakog korisnika.

Mreže služe za spajanje dvaju ili više računala s mogućnošću njihove meñusobne

komunikacije.

Glavne vrste usluga koje treba osigurati računalna mreža su sljedeće:

• Komunikacija govorom u digitalnom obliku - VoIP, • Komunikacije tekstom, • Komunikacije podataka postupcima komutacije kanala ili paketa u stvarnom

vremenu ili s vremenskom zadrškom, • Pristup bankama podataka i računarskim uslugama te procesiranje, • Komunikacije slikom, videofon, difuzija TV i HIFI višemedijske komunikacije, • Telefaks (fax-to-mail), • Daljinsko mjerenje i upravljanje.

3.2 Podjela prema tehnologiji prijenosa

Prema tehnologiji prijenosa mreže možemo podijeliti na:

• difuzijske mreže (engl. broadcast network ) • mreže od točke do točke (engl. point-to-point network )

1 Steve Jobs, Interview for Playboy, 1985.

7

Difuzijske mreže se koriste u manjim lokalnim mrežama kod kojih postoji jedan

komunikacijski kanal kojeg dijele svi ureñaji na mreži. U paketu koji se šalje mrežom

postoji adresno polje koje odreñuje kojem ureñaju je paket namijenjen. Primjeri takve

mreže su sabirnica (slika 2) i prsten (slika 3).

Slika 2 - Sabirnica

Slika 3 – Prsten

Mreže od točke do točke su velike/globalne mreže koje se sastoje od mnogo

meñusobno spojenih ureñaja.

Paket na svom putu od izvora prema odredištu može proći više čvorova (slika 4).

Slika 4 – Primjer mreže point-to-point

3.3 Podjela prema arhitekturi mreže

Prema arhitekturi mreže dijelimo na:

• klijent-poslužitelj (engl. server - client),

• ravnopravne mreže (engl. peer-to-peer).

U mreži klijent-poslužitelj računala na kojima se nalaze podaci u mreži nazivaju

se poslužitelji, dok se računala koja se koriste tim podacima nazivaju klijenti.

Poslužitelj omogućava da korisnikovo računalo koristi neke resurse s time da se dio

poslova može obaviti i na korisnikovom računalu radi rasterećenja poslužitelja jer

8

mora biti sposoban obraditi veliki broj zahtjeva kao i raditi pod velikim opterećenjem,

npr. pristup serverima na Internetu.

Slika 5 – klijent-poslužitelj tip mreže

U ravnopravnim mrežama sva su računala ravnopravna u pristupu podacima i

nema poslužitelja i klijenta. Sva računala meñusobno dijele podatke i mrežne

resurse, a primjer takve mreže su aplikacije za dijeljenje podataka tzv. Anonymous

P2P sustavi.

Slika 6 – Ravnopravne tip mreže

3.4 Podjela prema veli čini mreže

Prema veličini, mreže dijelimo na:

• PAN (engl. Personal Area Network) – mreža za povezivanje ureñaja (telefon,

dlanovnik,…) na računalo koji obično služe jednom korisniku. Prostire se

najviše unutar nekoliko metara.

9

• LAN (engl. Local Area Network) – računalna mreža u kojoj su računala

smještena na manjim udaljenostima (unutar doma, ureda, ili blisko smještenih

zgrada). Značajka lokalnih mreža je da su one najčešće u cijelosti u vlasništvu

i pod upravljanjem onih koji ih koriste (osobno, vlasništvo tvrtke ili institucije),

tako da je prijenos podataka putem njih za korisnike besplatan. Značajno je i

da su moguće jako velike brzine prijenosa podataka (Gbps - Giga bit per

second).

• MAN (Metropolitan Area Networks): mreža u kojoj su računala smještena na

nešto većim udaljenostima od onih u lokalnim mrežama. Najčešće pokriva

područje jednog dijela ili cijelog grada. Brzine prijenosa su obično manje nego

u lokalnim mrežama.

• WAN (Wide Area Network): mreža koja se proteže preko granica grada, regije

ili države. Za povezivanje se koriste usmjerivači (routeri) i javne

komunikacijske veze. Značajka WAN mreža je da nisu u vlasništvu osoba ili

organizacija koje ih koriste i prijenos podataka preko njih je ograničen prema

brzini, količini i cijeni.. U odnosu na lokalne mreže brzine su dosta ograničene.

U tablici 1 daje se prikaz udaljenosti pojedinih čvorišta i prikladnost korištenja s

obzirom na veličinu mreže.

Udaljenost

pojedinih

čvorišta

Prikladna lokacija Tip mreže

10 m Soba

LAN 100 m Zgrada

1 km Niz zgrada

10 km Grad MAN

100-1000 km Država-kontinent WAN

>1000 km Planet Internet

Tablica 1 – Veličine mreža

10

Slika 7 - LAN – Strukturno kabliranje zgrade

3.5 Podjela prema topologiji

Topologija mreža je geometrijski razmještaj čvorova i veza koji čine mrežu, a prema

kojem ih dijelimo na sljedeće oblike:

• sabirničku, • prstenastu, • zvjezdastu, • isprepletenu, • stablastu.

Sabirni čka topologija mreže (engl. linear bus topology) nastaje spajanjem računala

jedno na drugo po linearnom sustavu. Svi čvorovi u mreži spojeni su na zajednički

medij – sabirnicu, a svaki čvor mora prepoznati poruku koja mu je upućena. Domet

sabirnice ograničen je snagom odašiljača. Glavna prednost sabirničke topologije je

jednostavnost spajanja računala i periferija na mrežu, a uz to zahtijeva i puno kraći

prijenosni medij (kabel). Prekid rada jednog čvora ne uzrokuje pad cijele mreže,

meñutim mane ove topologije mreže jesu: ispad cijele mreže u slučaju da oštećenja

glavnog kabela, potreba za postavljanjem tzv. terminatora na kraju kabela koji čini

okosnicu, otežana identifikacija mjesta problema u slučaju pada mreže. Ovaj tip

11

topologije najčešće je bio korišten u nešto starijim mrežama koje su bile temeljene na

koaksijalnom kablu.

Slika 8 – Sabirnička topologija mreže

U prstenastoj topologiji mreže (engl. ring topology) zadnje računalo u nizu spojeno

je sa prvim računalom u nizu pri čemu se tvori prsten, kao da se spoje oba kraja

sabirničke topologije. Poruka putuje od čvora do čvora, a svi čvorovi moraju

prepoznati odredište poruke kako bi je obradili ili proslijedili dalje. Prednosti ove

topologije su što rast sustava ima minimalni utjecaj na performanse, a svi čvorovi

imaju isti pristup (brzina i sl.). Mane topologije su cijena (najskuplja topologija),

činjenica da kvar jednog čvora može vrlo lako utjecati na rad ostalih čvorova te

kompleksnost.

Slika 9 – Prstenasta topologija mreže

U zvjezdastoj topologiji mreže (engl. star topology) računala se spajaju na

zajednički čvor (centralni ureñaj), pri čemu se tvori oblik zvijezde. Prednosti ove

topologije su jednostavna instalacija i umrežavanje, bez smetnji za mrežu pri

spajanju/odspajanju ureñaja te jednostavno dijagnosticiranje problema na mreži.

Glavni nedostaci su povećana potreba za prijenosnim medijem (kabel), pad

centralnog ureñaja uzrokuje pad mreže i cijena koja je viša u odnosu na npr.

12

sabirničke topologije zbog potrebe kupovanja središnjeg ureñaja za spajanje (hub,

switch i sl.).

Slika 10 – Zvjezdasta topologija sabirnice

U mreži u kojoj svako računalo ima direktnu vezu sa svim drugim računalima na

mreži, govorimo o isprepletenoj topologiji mreže (engl. mesh topology). Zbog

redundacije koja se postiže ovim načinom spajanja čvorova, ova topologija

predstavlja najstabilniji oblik mreže, ali ujedno i cjenovno najskuplji.

Slika 11 – Isprepletena topologija mreže

Stablasta topologija mreže (engl. tree topology) jest zapravo hibridna

topologija nastala iz modifikacije sabirničke topologije gdje su grupe računala u

zvjezdastim topologijama spojene na okosnicu koja je rañena prema sabirničkoj

topologiji mreže.

Slika 12 – Stablasta topologija mreže

13

4 OSI referentni model

OSI referentni model (engl. Open System Interconnection Model), predstavljen

1984. godine, bio je opisni model koji je stvorio ISO (International Organization for

Standardization). Taj model pružio je proizvoñačima skup standarda koji osiguravaju

veću kompatibilnost i meñu funkcionalnost izmeñu različitih mrežnih tehnologija koje

su stvorene od velikog broja kompanija diljem svijeta.

4.1 Opis i zna čajke

OSI referentni model je primarni model koji se koristi kao smjernica za mrežne

komunikacije. Unatoč tome što postoje i drugi modeli, većina proizvoñača mrežne

opreme danas se referira upravo prema OSI referentnom modelu, posebice kada

žele educirati svoje korisnike na opremi koju nude. OSI referentni model se smatra

najboljim alatom za učenje o slanju i primanju podataka putem mreže.

OSI referentni model definira radnje koje se dogañaju na različitim slojevima mreže.

Još važnije, OSI referentni model je okosnica koja olakšava razumijevanje kako

informacija putuje kroz mrežu. Dodatno, OSI referentni model opisuje kako

informacija (ili paketi podataka) putuje od aplikacijskih programa (npr. Excel tablice,

Word dokumenti), kroz mrežni medij (npr. žice, kablovi, zrak...), pa sve do drugog

aplikacijskog programa koji je smješten na nekom drugom računalu u mreži, čak i

ako pošiljatelj i primatelj imaju različite tipove mrežnih medija.

4.2 Slojevi OSI referentnog modela

OSI model je podijeljen u sedam slojeva, gdje svaki sloj opisuje skup povezanih

funkcija koje omogućuju jedan dio računalne komunikacije.

Svih sedam slojeva zajedno, prikazuju tok podataka od izvora prema odredištu:

Layer 7 - Aplikacijski sloj (engl. Application)

Layer 6 - Prezentacijski sloj (engl. Presentation)

14

Layer 5 - Sjedni čki sloj (engl. Session)

Layer 4 - Prijenosni sloj (engl. Transport)

Layer 3 - Mrežni sloj (engl. Network)

Layer 2 - Podatkovni sloj (engl. Data Link)

Layer 1 - Fizički sloj (engl. Physical)

Slojevi unutar jednog modela komuniciraju samo sa prvim slojem poviše i prvim

slojem ispod sebe. Gornji protokol ovisi o funkcionalnosti koji pruža protokol ispod

njega. Ukoliko komunikaciju prikažemo sa dva OSI modela, možemo vidjeti da se

slojevi jednog modela povezuju samo sa slojevima istog nivoa drugog modela. Npr.,

transportni sloj jednog modela šalje podatke transportnom sloju drugog modela. To

se naziva peer-to-peer komunikacija. Svaki od modela u osnovi predstavlja jedan

komunikacijski ureñaj.

Slika 13 – Grafički prikaz OSI referentnog modela

Odvajanje slojeva naziva se uslojavanje modela komuniciranja (eng. layering ).

Pogodnosti odvajanja mreže u ovih sedam slojeva jesu:

• mrežna komunikacija svedena je na manje, jednostavnije dijelove

15

• standardizacija mrežnih komponenti; omogućavanje razvoja od strane više

proizvoñača, podrška

• mogućnost komunikacije različitih tipova mrežnog hardvera i softvera

• promjena na jednom sloju ne utječe na druge slojeve - samim time razvoj

pojedinog sloja može biti brži

• mrežna komunikacija svedena je na manje komponente zbog čega je učenje o

mrežama lakše

4.2.1 Aplikacijski sloj

Aplikacijski sloj najbliži je krajnjem korisniku. On dostavlja mrežne

servise/usluge aplikacijama krajnjeg korisnika. Za razliku od ostalih slojeva ne

dostavlja usluge ni jednom drugom OSI sloju, nego isključivo aplikacijama koje se

nalaze van OSI modela. Primjeri takvih aplikacija su tablični kalkulatori, word

procesori i sl. Aplikacijski sloj uspostavlja dostupnost izmeñu komunikacijskih

partnera te sinkronizira i uspostavlja dogovore o procedurama oporavka u slučaju

greški i kontrolira integritet podataka.

4.2.2 Prezentacijski sloj

Prezentacijski sloj brine se o tome da informacija koju pošalje aplikacijski sloj

jednog sustava bude čitljiva od strane aplikacijskog sloja drugog sustava. Ukoliko je

to potrebno, prezentacijski sloj prevodi izmeñu višestrukih podatkovnih formata,

koristeći zajednički format. Česti grafički standardi prezentacijskog sloja (Layer 6) su

npr. PICT, TIFF, JPEG i sl. Primjeri Layer 6 standarda za zvuk i filmove su npr. MIDI,

MPEG i sl.

4.2.3 Sjedni čki sloj

Zadaća sjedničkog sloja je da uspostavi, upravlja i prekine vezu izmeñu dva

računala koja meñusobno komuniciraju. Usluge sjedničkog sloja se dostavljaju

prezentacijskom sloju. Takoñer, dodatna zadaća ovog sloja je sinkronizacija dijaloga

izmeñu prezentacijskih slojeva dvaju računala i upravljanje razmjenom podataka

izmeñu njih. Dodatno, osim upravljanja kontrolom veze, sjednički sloj nudi osiguranje

16

efikasnog transfera podataka, kakvoću usluge i obavještavanje o problemima unutar

sjedničkog sloja, prezentacijskog i aplikacijskog sloja. Primjeri protokola unutar

sjedničkog (Layer 5) sloja su: NFS (Network File System), SQL (Structured Query

Language), X-Window sustav , ASP (AppleTalk sjednički protokol) i sl.

4.2.4 Prijenosni sloj

Prijenosni sloj segmentira podatke koji dolaze od strane pošiljatelja i ponovno ih

spaja u cjeloviti tok podataka na strani primatelja. Granica izmeñu prijenosnog i

sjedničkog sloja mogla bi se predočiti kao i razlika izmeñu aplikacijskih protokola i

protokola za prijenos podataka. S jedne strane, dok se aplikacijski, prezentacijski i

sjednički sloj bave problematikom samih aplikacija, zadnja (prva) četiri sloja bave se

problematikom prijenosa podataka.

Prijenosni sloj pokušava osigurati uslugu prijenosa podataka koja štiti gornje slojeve

od detalja implementacije samog prijenosa podataka. Npr. pouzdanost prijenosa

podataka izmeñu dva računala je upravo briga prijenosnog sloja.

Pružajući komunikacijske usluge, prijenosni sloj ostvaruje, održava i pravilno prekida

virtualne krugove. Detekcija grešaka prilikom prijenosa, kao i otklanjanje tih grešaka,

kontrola protoka informacija koristi se kako bi se ostvarila pouzdana usluga. Primjeri

protokola prijenosnog sloja su: TCP2, UDP3 i SPX4.

4.2.5 Mrežni sloj

Mrežni sloj je vrlo kompleksan sloj koji omogućava povezivost i odabir puta

izmeñu dva mrežna sustava koji mogu biti geografski dislocirani. Takoñer, mrežni sloj

je zadužen i za logičko adresiranje. Primjer protokola mrežnog sloja su: IP5, IPX6 i

AppleTalk .

2 Transmission Control Protocol 3 User Datagram Protocol 4 Sequenced Packet Exchange 5 Internet Protocol 6 Internetwork Packet Exchange

17

4.2.6 Podatkovni sloj

Podatkovni sloj omogućava pouzdan tranzit podataka preko fizičkog linka

(poveznice). Upravo zbog toga, podatkovni sloj se bavi pitanjima fizičkog adresiranja,

mrežne topologije, mrežnog pristupa, obavještavanju o greškama, ureñene dostave

okvira i kontrole protoka.

4.2.7 Fizički sloj

Fizički sloj definira električne, mehaničke, proceduralne i funkcionalne

specifikacije za aktivaciju, održavanje i deaktivaciju fizičkog linka (poveznika) izmeñu

krajnjih sustava.

5 TCP/IP referentni model

Uz OSI referentni model postoje i drugi slični modeli koji služe kao orijentir u razvoju

mrežnih komunikacija. Veliki broj protokola je izgrañen prema TCP/IP modelu.

5.1 Opis i zna čajke

TCP/IP referentni model (engl. Transmission Control Protocol / Internet

Protocol) i TCP/IP skup protokola čine mogućom podatkovnu komunikaciju izmeñu

bilo koja dva računala na svijetu skoro brzinom svjetlosti. Razvijen je radi olakšavanja

komunikacije na Internetu, ali je vremenom postao najčešće korišteni protokol za sve

današnje mreže pa primijenjuje čak i u usko specijaliziranim mrežama gdje prije viši

slojevi OSI modela nisu bili potrebni.

5.2 Slojevi TCP/IP referentnog modela

TCP/IP referentni model ima manji broj slojeva, samo četiri:

• aplikacijski sloj

• prijenosni sloj

18

• Internet sloj

• sloj mrežnog pristupa

5.2.1 Aplikacijski sloj

Dizajneri TCP/IP-a smatrali su da protokoli višeg nivoa trebaju objedinjavati

detalje veze i prezentacije. Zbog toga su jednostavno kreirali aplikacijski sloj koji

upravlja sa protokolima višeg nivoa, problematikom prikaza i kontrolom dijaloga.

TCP/IP kombinira svu problematiku vezanu uz aplikativni dio u jednom sloju

(aplikacijskom) i osigurava ispravno pakiranje podataka za sljedeći sloj.

5.2.2 Prijenosni sloj

Prijenosni sloj brine se o kvaliteti usluge, problematici pouzdanosti, protoku

podataka i ispravljanju grešaka. Jedan od protokola prijenosnog sloja, TCP,

osigurava odlične i fleksibilne putove za stvaranje pouzdanih (i bez puno grešaka)

mrežnih komunikacija.

5.2.3 Internet sloj

Zadatak Internet sloja je slanje paketa sa bilo koje mreže na "meñumrežje" te

njihov uspješan dolazak na odredište.

5.2.4 Sloj mrežnog pristupa

Ime ovog sloja opisuje vrlo širok pojam, a ponekad je i vrlo konfuzan. Ponekad

se ovaj sloj naziva i računalo-prema-mreži sloj (host-to-network layer). Isti uključuje

LAN i WAN protokole, kao i sve detalje koji su kod OSI referentnog modela uključeni

u fizički i podatkovni sloj.

19

Slika 14 – Prikaz TCP/IP modela u odnosu na OSI model

6 Mrežni standardi

Zbog velikog broja proizvoñača dijelova računala i mrežne opreme pojavila se

potreba donošenja odreñenih pravila, odnosno standarda kojih će se svi pridržavati.

Veći broj komponenti, računala i opreme temeljenih na istom standardu rezultira

konkurentnošću, prihvaćanjem od strane korisnika, smanjivanjem cijene i nizom

drugih pogodnosti.

Mrežni standardi mogu se podijeliti u dvije kategorije:

• De facto – standardi koji su se dogodili bez formalnog plana. Npr. IBM PC i nasljednici su de facto standardi za osobna računala, jer su i ostali proizvoñači odlučili kopirati IBM računala.

• De jure – standardi su formalni standardi koje je donijela neka organizacija (uspostavljena od vlade ili neformalna organizacija).

ITU-T (engl. International Telecommunication Union, Telecommunication

Standardisation Sector) donosi preporuke na području telekomunikacija. Staro ime za

ITU-T je CCITT (franc. Comité Consultatif International Télégraphique et

Téléphonique).

ISO (engl. International Standards Organization) donosi meñunarodne standarde iz

različitih područja.

Internet standarde donosi Internet Society.

20

7 ZAKLJU ČAK

Računalna mreža nastaje povezivanjem dva i više računala. Svrha povezivanja

računala je dijeljenje podataka i ureñaja kojima se može pristupiti putem mreže ili

stvaranje distribuirane obrade podataka.

Razvojem i širokom primjenom računala, pojavila se mogućnost kreiranja velike

količine programa i multimedijalnog sadržaja (teksta, grafike, zvučnog i video

sadržaja) i potreba za dijeljenjem tih sadržaja s drugim korisnicima računala. U

vrijeme prije izgradnje računalnih mreža taj sadržaj se razmjenjivao putem

prijenosnih medija za pohranu podataka, dok je razvoj mreža omogućio prijenos veće

količine podataka u kraćem vremenskom periodu na sve veće i veće udaljenosti, što

je rezultiralo uštedama u vremenu i troškovima i daljnjem ubrzanom razvoju mreža.

Daljnjim razvojem mreža povećana je propusnost i ostvaren je prijenos veće

količine podataka i multimedijalnog sadržaja. Najprije na manje udaljenosti unutar

lokalnih mreža (LAN – Local Area Network), a potom i na veće udaljenosti (WAN –

Wide Area Network), što ujedno i potvrñuje hipotezu ovog rada.

Ubrzanim razvojem mreža i umrežavanja stvorila se potreba za

standardizacijom mrežnih sustava i mrežne opreme. OSI referentni model je primarni

model koji se koristi kao smjernica za mrežne komunikacije dok je osnova današnje

komunikacije u mrežnim sustavima TCP / IP skup protokola na koje se mogu

pridodati neki drugi za ostvarivanje osobitih ciljeva.

21

LITERATURA

KNJIGE

Baronica, D.: Umrežavanje računala, Strijelac, Zagreb, 2000.

Bažant, A et al.: Osnovne arhitekture mreža, 2. izdanje, Element, Zagreb, 2007.

Tanenbaum, A.: Computer Networks, Prentice-Hall, Upper Saddle River, 1996.

BILJEŠKE

Dr.sc. Ružojčić B., kolegij "Inteligentni sustavi", bilješke s predavanja, elektronički

oblik, VTpŠ s p.j., Politehnički Studij, Pula 2012.

INTERNET STRANICE:

Informatika i informatička abeceda, 1996-2012,

<http://www.informatika.buzdo.com/index.html>, (16.04.2012).

Tutoriali.org, 2006, <http://tutoriali.org/Mreze_i_Umrezavanje.html>, (16.04.2012).

22

POPIS TABLICA I SLIKA

TABLICE:

Tablica 1 – Veličine mreža .......................................................................................... 9

SLIKE:

Slika 1 – Doseg djelovanja komunikacijskih mreža .................................................... 5

Slika 2 - Sabirnica ....................................................................................................... 7

Slika 3 – Prsten .......................................................................................................... 7

Slika 4 – Primjer mreže point-to-point ......................................................................... 7

Slika 5 – klijent-poslužitelj tip mreže ........................................................................... 8

Slika 6 – Ravnopravne tip mreže ................................................................................ 8

Slika 7 - LAN – Strukturno kabliranje zgrade ............................................................ 10

Slika 8 – Sabirnička topologija mreže ....................................................................... 11

Slika 9 – Prstenasta topologija mreže ...................................................................... 11

Slika 10 – Zvjezdasta topologija sabirnice ................................................................ 12

Slika 11 – Isprepletena topologija mreže .................................................................. 12

Slika 12 – Stablasta topologija mreže ....................................................................... 12

Slika 13 – Grafički prikaz OSI referentnog modela ................................................... 14

Slika 14 – Prikaz TCP/IP modela u odnosu na OSI model ....................................... 19