1. Definisati pojam multimedije. Navesti osnovne tipove medija

multi [lat. multi-]: visestruki, vise, puno

medij [lat. medium]: sredstvo za prikaz informacije

definicija multimedije (u sirem smislu):

informacija predocena preko vise medija

stroga definicija multimedije:

vise objedinjenih medija od kojih je barem jedan kontinuiran (vremenski ovisan) i barem jedan diskretan (vremenski neovisan)

vrste medija:

– vizualni medij: tekst, crtez, nepokretna slika, pokretna slika (animacija), video

– akusticni medij: zvuk, govor i muzika

– mediji vezani uz druga ljudska osjetila ili umjetna “osjetila” (senzore)

Kvalitativna podjela medija:

vremenski neovisni medij (diskretni) -valjanost podataka ne ovisi o vremenskim uslovima tj. o trenutku pojavljivanja, trajanju i sl. npr: tekst, nepomicna slika

•vremenski ovisni medij (kontinuirani) -–vrijednost podataka se mijenja tokom vremena, valjanost ovisi o vremenskim uslovima – obrada i komunikacija slozena npr: govor, muzika, video, animacija

2. Nacrtati i objasniti koncepcijski model protokolne arhitekture multimedijskog sistema. (3+3)

SLIKA: sliku crtat odozdo prema gore. pravougaonik 2x10 Transportni i mrezni prokotoli. na 4cm prema gore strelice pravougaonik Stvarnovremenski transportni i kontrolni protokoli a iz

njeg prema gore idu dvije kockice Video codec i Audio codec i iz njih izlaze crtice prema gore. desno na sredini ovog velikog pravoug prema gore je pravoug Protokoli za kontrolu prikaza i iz njeg

prema gore ide crtica i pise kontrolno sucelje. desno pred kraj prema gore ide pravo Protokoli za upravljanje sjednicom pa iz njeg strelica prema gore

na kojoj pise kontrolno sucelje

Postoji veliki broj protokola koji je dizajniran i standardiziran radi ostvarivanja multimedijske

komunikacije. Protokoli koji se koriste u multimedijalnim komunikacijskim sistemima mogu

se prema svojoj funkcionalnosti svrstati u sljedece kategorije

transportni i mrezni protokoli,stvarno-vremenski transportni i kontrolni protokoli,protokoli za kontrolu prikaza,protokoli za upravljanje sesijom.

Protokol mrežnog sloja osigurava podršku osnovnim mrežnim uslugama kao što je mrežno adresiranje. U multimedijskim komunikacijskim sistemima kao protokol mrežnog sloja upotrebljava se IP (Internet Protocol).

Transportni protokol osigurava funkciju prijenosa „s kraja na kraj“ mreže za multimedijske usluge. Prijenosni protokoli obuhvataju: UDP (User Datagram Protocol), TCP (Transmission Control Protocol), RTP (Real-time Transport Protocol) i RTCP (Real-time Transport Control Protocol). UDP i TCP su prijenosni protokoli nižih slojeva, dok su RTP i RTCP prijenosni protokoli viših slojeva.

Protokoli za upravljanje sesijom definiraju poruke i procedure za kontrolu isporuke multimedijskih podataka tokom uspostavljene sesije. RTSP (Real Time Streaming Protocol) i SIP (Session Initiation Protocol) pripadaju ovoj kategoriji protokola.

3. Objasniti postupak i svojstva Huffmanovog kodiranja. Navesti vlastiti primjer sa peteroclanim skupom znakova

Huffmanovo kodiranje: postupak

Algoritam stvaranja koda:

1. sortiraj simbole po padajucim vjerovatnocama

2. kombiniraj dva simbola s najmanjim vjerovatnocama u jedan nad-simbol, na racvanju dodijeli “0” ili “1” grani

3. presortiraj nastale simbole po vjerovatnocama

4. ponavljaj dok ne dobijes samo jedan nad-simbol

5. povratkom kroz stablo ocitaj kodove

Huffmanovo kodiranje: svojstva

kodiranje je optimalno ako su vjerovatnoce 1/2, 1/4, ... , 1/2n

u stvarnim slucajevima postize se kodiranje blizu optimalnog, no optimalnost koda ovisi o vjerovatnocama pojavljivanja simbola

prednosti: jednostavan za izvedbu, postize se skoro optimalno kodiranje za „dobre“ vjerovatnoce pojavljivanja simbola

nedostaci: vjerovatnoce pojavljivanja simbola moraju biti poznate; ovise o primjeni (tekst, slika), za “lose raspoređene” vjerovatnoce pojavljivanja dobiju se izrazito losi kodovi

PRIMJER

4. Skicirajte klasifikaciju kodera govora

SLIKA: sve se crta u kockicama, odzgo prema dole, hijerarhijski. Na vrhu je Kodiranje govora, on se dijeli na 3 kockice

Koderi valnog oblika; Koderi zasnovani na modelu; Hibridni koderi. Prvi se dijeli na dvije: Kodiranje uzoraka; Diferencijalni.

drugi (koderi zasnovani na modelu) se dijeli na 4: Impulsna pobuda; viseimpulsna pobuda; pravilna impulsna pobuda; Kodna pobuda.

6. Pitanje se odnosi na kodiranje nepomicne slike JPEG koderom.

a) Skicirajte blok semu JPEG kodera. (4)

b) Na kojem svojstvu slike u frekvencijskoj domeni se zasniva JPEG kompresija?

C) objasnite princip diferencijalnog kodiranja

a) Skicirajte blok semu JPEG kodera. SLIKA-puskica

B) Svojstva slike u frekvencijskoj domeni

Frekvencijske komponente na nizim frekvencijama su izrazenije od onih na visim frekvencijama

–Prva cetiri koeficijenta u primjeru opisuju gotovo cijelu sliku

Visoke frekvencije izraţavaju zaista sitne detalje u slici

Doprinos clanova na visim frekvencijama je mali kada su razlike susjednih pixela relativno male, dakle kada slika ne sadrzi puno detalja

Za vecinu slika, ovo je zaista slucaj, te se na tom svojstvu zasniva JPEG kompresija (i druge metode transformacijskog kodiranja)

Premda smo ovo pokazali na primjeru 1D, ovo jednako vazi za dvodimenzionalnu sliku

C) objasnite princip diferencijalnog kodiranja

Koristi korelaciju medju susjednim uzorcima

Svaki uzorak se predvidja iz jednog ili vise prethodnih uzoraka

Predvidjena – stvarna vrijednost = signal razlike (kodiranje)

Manji raspon i promjena od izvornog signala daje bolje kodiranje

Jednostavno predviđanje: xn = x_n-1

Signal razlike je razlika među susjednim uzorcima

7. Pitanje se odnosi na kodiranje videa.

a) Skicirajte i objasniti blok semu hibridnog kodera videa bez kompenzacije kretanja (4+4)

b) Zadan je sljedeci redosljed okvira za prikaz, te njihovi redni brojevi:

Vrsta okvira: I B B P B B P B B I B B P

Broj okvira: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13

Odrediti redosljed slanja tih okvira, uz naznaku vrste i rednog broja okvira! (4)

c) Navesti jedan standard kodiranje videa koji se zasniva na hibridnom koderu s kompenzacijom kretanja. (2)

d) Navesti osnovne ITU video codece standarde. (2)

a)

Hibridni koder videa bez kompenzacije kretanja je u suštini diferencijalni koder uz kodiranje signala razlike

transformacijskim koderom. Vrši se predviđanje slike na osnovu dekodirane slike iz prethodnog

vremenskog koraka (P), računa se razlika između izvorne i predviđene slike, razlika se kodira na način da

se blokovi slike transformiraju DCT transformacijom, koeficijenti se kvantiziraju i entropijski kodiraju –

bolja kompenzacija signala razlike

SLIKA: strelica kruzic (-) desno strelica kockica (T), desno strelica, kockica (Q), desno sterlica kockica (VLC) strelica.

izmedju Q i VLC strelica prema dole pa kockica (Q na -1) pa prema dole strelica kockica (T na -1) pa prema dole kruzic (+)

pa dole pa lijevo pa kockica (P) pa lijevo i spojit gore na prvi kruzic. Sa plusa izvuc liniju i spojit sa ovom sto ide na (-)

Diferencijalni koder uz kodiranje signala razlike transformacijskim koderom –bolja kompenzacija signala razlike

–T: Transformacija

–Q: Kvantizacija

–VLC: Variable Length Coder(Entropijsko kodiranje)

–Q: Kvantizacija

–Q-1: Inverzna kvantizacija (rekonstrukcija)

–P: Predviđanje (predikcija)

b) Redoslijed okvira za prikaz

vrsta okvira: I B B P B B P B B I B B P

broj okvira: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13

redoslijed slanja i dekodiranja

vrsta okvira: I P B B P B B I B B P B B

broj okvira: 1 4 2 3 7 5 6 10 8 9 13 11 12

c) H.261 ,mpeg , mpeg-2

d) H.261; MPEG-1; MPEG-2; H.263; MPEG-4; H.264/MPEG-4

8. Pitanja se odnose na specifikaciju sinhronizacije

a) Ukratko objasniti ideju osne specifikacije sinhronizacije multimedijskog sadrzaja (5)

b) Moze li se pomocu osne specifikacije sinhronizacije opisati otvorene LDU kod kojih trajanje nije poznato ili predvidivo (npr. Korisnicka interakcija)? Objasnite (3)

c) Objasniti kako parametar razilazenje opcenito utice na subjektivne kvalitetu multimedijske prezentacije. (3)

d) Na slici je pokazan dio zapisa koji opisuje vremenski raspored multimedijske prezentacijc u formatu SMIL (Synchronized Multimedia Integration Language), uz pretpostavku da su sve datoteke i prostorni raspored (parametar region) ispravno referencirani, odnosno definirani.

a)

osna specifikacija: na vremenskoj osi se difiniraju tacke pokretanja i zaustavljanja prikaza medija

prednosti: jednostavnost, pogodan prikaz za sinhronizaciju unutar jednog medija i ugnijezdenih medija, jasna hijerarhija jasno upravljanje zbog medjusobne neovisnosti medija

nedostaci: ne mogu se opisati otvorene LDU kod kojih trajanje nije poznato ili predvidivo, ne mogu se opisati slozeniji odnosi prikaza medijskih objekata koje ne ovise samo o vremenu, razilazenje se mora indirektno specificirati pomocu posebne zajednice osi za promatrane medije

b) Ne mogu se opisati otvorene LDU kod kojih trajanje nije poznato ili predvidivo (npr. korisnička

interakcija)

c) Kvaliteta usluge za sinhronizaciju između medija se obično izražava preko dopuštenog vremenskog

razilaženja od „savršene sinhronizacije“.

Sinhronizacija jedinica između različitih medijskih objekata (engl. inter-stream synchronization)

9. Skicirati tabelu krovnih ITU-T multimedijskih (videokonferencijskih) standarda.

SLIKA: puskica

2.Objasniti pojmove «kodiranje» i «kompresija». Navesti kompresijske metode i njihove karakteristike. (5+5)

Kodiranje je dodjela binarnih sekvenci (kôdova, kodnih rijeci) simbolima iz neke abecede

– Kodiranje mora biti jednoznacno

Kompresija je smanjenje obima potrebnog za spremanje skupa podataka (smanjenje velicine bloka

podataka uklanjanjem nekorisnih i redundatnih sadrzaja)

– Kompresija se postize „dobrim“ kodiranjem

– Postoje kodiranja bez kompresije (npr. u kriptografiji)

Metode kompresije mogu se generalno podijeliti u dvije grupe:

• Kompresija bez gubitaka (transformaciono kodovanje)

– Komprimirani podaci mogu se dekomprimiranjem rekonstruirati bez gubitka detalja ili informacije

– Primjene: tekst, medicinske slike, satelitske snimke

• Kompresija s gubicima (Huffman, entropijsko kodovanje)

– Cilj je ili dobiti najbolju vjernost rekonstruiranih podataka za zadanu brzinu (bit/s) ili postici najmanju brzinu za zadanu granicu vjernosti

– Primjene: govor, video

Lossless-Precizna rekonstrukcija originalnih podataka

Lossy - Nije lossless

Intraframe - Okviri se kodiraju neovisno

Interframe - Okviri se kodiraju u odnosu na prethodne i/ili naredne okvire, npr. uzima se u obzir

vremenska redundancija između okvira

Symmetrical - Vrijeme kodiranja i dekodiranja je skoro jednako

Asymmetrical - Vrijeme kodiranja značajno premašuje vrijeme dekodiranja

Real-time - Kašnjenje u procesu kodiranja-dekodiranja ne smije preći 50ms

Scalable - Okviri kodirani različitom rezolucijom ili različitim nivoim kvalitete

3. Skicirati i objasniti model govora u vremenu. Koja svojstva govornog signala se koriste pri konstrukciji codec uredaja?

SLIKA: krug (govor) desno krug (tisina). iz govor u govor ide strelica (1-lambda), iz govor u tisinu gornjom stranom ide strelica lambda,

iz tisine donjom ide strelica mi, iz tisine u tisinu strelica 1-mi

• model govora u vremenu moze se opisati “on-off” modelom

• intervali govora prosjecno traju 800 ms - 1.2 s

• intervali tisine (između pojedinih glasova, rijeci i recenica) prosjecno traju 1 – 1.6 s

– ako se na izlaz kodera ne salje nista u intervalima tisine, moze se ustedjeti do 40%

Svojstva govornog signala koja se koriste pri konstrukciji codec uredaja:

• govorni signal je nestacionaran (mijenja se u vremenu), ali u manjim vremenskim odsjeccima (okvirima od 20 - 30 ms) moze se promatrati kao stacionaran - govorni codec-i koriste to svojstvo za kompresiju okvir-po-okvir

• Svojstvo govornog signala je da ima vecu vjerovatnocu poprimanja manjih amplituda nego vecih

• Postoji visoka korelacija između uzastopnih uzoraka i uzastopnih okvira

4. Pitanja se odnose na kodiranje videa. (12)

a) Na kojim svojstvima videa se zasniva njegova kompresija? Objasniti. (4)

Video signal sadrzi prostornu i vremensku redundanciju. Kompresija koristi redundanciju da bi smanjila

velicinu datoteke i zahtijevanu brzinu prijenosa.

• Dva tipa kompresije: intra-frame i inter-frame, odnosno prostorna i vremenska kompresija.

Prostorna radi sa pojedinacnim okvirima i pokusava da iskoristi redundanciju prisutnu u svakom okviru pojedinacno.

Vremenska koristi prisutnu redundanciju između uzastopnih okvira, pod pretpostavkom da se samo dio svih pixela jedne slike mijenja od jednog okvira do sljedeceg.

• Uklanjanje prostorne redundancije

– Na razini svakog okvira/slike

– Koristi se (najcesce) transformacijsko kodiranje

• Uklanjanje vremenske redundancije

– U nizu uzastopnih okvira

– Koristi se slicnost slika u nizu: diferencijalno kodiranje

• Pomak u slici je problem za diferencijalni koder

– Koristi se kompenzacija kretanja (motion compensation)

b) Skicirati i objasniti blok shemu hibridnog kodera videa sa kompenzacijom kretanja. (4+4)

SLIKA: znaci nemoj dzaba, puskica

• Vektori pomaka se racunaju procjenom kretanja (blok ME). U blok za procjenu kretanja ulazi prethodna i trenutna slika.

• Vektori pomaka se prosljeđuju prediktoru, koji pomocu njih vrsi kompenzaciju kretanja, tj.pomake na prethodnoj slici, te na osnovu tako dobivene kompenzirane slike konstruira predviđenu sliku.

5. Pitanja se odnose na specifikaciju sinhronizacije. (15)

a) Objasniti pojam sinhronizacije unutar medijskog objekta i izmedu medijskih objekata.

sinhronizacija jedinica unutar samog medijskog objekta; vremensko uskladjivanje unutar struje vremenski ovisnog medija; primjer: okviri unutar videa

sinhornizacija jedinica izmedju razlicitih medijskih objekata; primjer: vremensko uskladjivanje unutar visemedijske prezentacije

6. Skicirati i objasniti korake produkcijskog modela workflow-a multimedijskog sadrzaja.

Produkcijski model

Produkcijski model rasclanjuje fazu produkcije u korake snimanja, digitalizacije, montaze i kodiranja, dok faze pohrane i distribucije objedinjuje u jedan korak distribucije.

Modeli su ekvivalentni, no pogodnost pojedinog ovisi o uglu iz kojeg promatramo multimedijske sadrzaje: iz perspektive dizajna cjelovitog sistema za produkciju i distribuciju, odnosno iz perspektive samo produkcijskog procesa.

Produkcijski workflow

Snimanje – snimanje samog sadrzaja, postavljanje scene (ovdje se donose odluke o nacinu i uglovima snimanja, pravilima osvjetljenja i slicno).

Digitalizacija – prebacivanje sa analognog medija (trake) na kompjuter za produkciju uz inicijalnu obradu sadrzaja (primjena filtera radi uklanjanja suma i slicno).

Montaza – kreativni proces u kojem se sklapa prica iz sekvenci, prijelaza te efekata (upotrebom programa za nelinearnu montazu obrađuju se odjecci i integriraju u konacan proizvod).

Kodiranje – prilagođenje vanjskom formatu, odnosno mediju za koji je sadrzaj namijenjen (povratak na analogni medij, kodiranje razlicitih kvaliteta za distribuciju na Internetu).

Distribucija – dostava konacnog oblika sadrzaja do korisnika bilo kroz digitalni medij (Internet) ili kroz klasican analogni medij (radio, televizija).

14. u modelu podrške grupne komunikacije, za zajedničku aplikaciju razlikujemo centraliziranu i

repliciranu arhitekturu. (9)

a) skicirajte i objasnite model aplikacije s centraliziranom arhitekturom.

SLIKA: dva pravoug jedan ispod drugog 2x5, gornji Zajednicki prikaz, donji Zajednicka aplikacija. povezana su sa dvije strelice

odozgo perma dole je Ulaz, odozdo prema gore je Izlaz.u Zajednicki prikaz ulazi strelica

na kojoj pise Nositelj prava rijeci. Iz zajednicki prikaz desno vuci liniju 5 cm i nacrtat pravoug Zajednicki prikaz

a iznad njeg napisat sudionik.

Postoji samo jedna kopija zajedničke aplikacije na jednom mjestu, samo nositelj prava riječi može vršiti

promjene. Svi ulazi se obrađuju lokalno, na jednom “centralnom” mjestu. Novo stanje se distribuira i

prikazuje ostalim sudionicima.

b) navesti prednosti i nedostatke modela sa centraliziranom arhitekturom u odnosu na model s

repliciranom arhitekturom

Prednosti: jednostavno održavanje konzistencije

Nedostaci: kašnjenje prikaza ovisi o trajanju ciklusa obrade i prijenosa; veće opterećenje mreže, jer se

svaki put razašilje cjelokupno najnovije trenutno stanje.

15. Objasniti multimedijski Internet prijenos i njegove tipove.

Streaming Media ili Internet streaming generički je naziv za tehnologiju prijenosa streaming audio i

streaming video. Označava prijem i istovremeno reproduciranje audio i video podataka putem

računarske mreže.

Osnovna razlika od videokonferencijskih sistema: komunikacija korisnika i sistema (ne čovjeka!)

Može postojati interaktivnost usluge

Usluga koju koristi veći broj korisnika

Tri tipa:

Stvarnovremenski (real-time) multimedijski prijenos

Prijenos programa

Posluživanje iz multimedijskih arhiva

--Navesti, skicirati i objasniti metode prijenosa streaming sadržaja.

unicast i multicast

Ispravno implementiranim mutlicastom u mreži te u multimedijskim poslužiteljskim sistemima (što je

češće veći problem) postiže se ušteda kapaciteta naročito u osnovnoj (backbone) mreži.

Ukoliko se ne koristi multicast u distribuciji multimedijskih sadržaja, usluge kojima bi multicast najviše

pomogao moraju funkcionirati kroz unicast, tj. svakom korisniku poslužitelj mora dostavljati zaseban tok

podataka, čime se multiplicira promet na strani poslužitelja te na osnovnoj mreži.

16. Navesti i ukratko objasniti protokole za podršku sjednice.

**protokol za opis sjednice

propisani skup parametara koji služi za opis sjednice

standardni format za opis medija koji sudjeluju, podaci o protokolima i formatima koji će se

koristiti u sjednici i sl.

Session Description Protocol, SDP

**protokol za objavu sjednice

služi za objavu sjednice svim zainteresiranim sudionicima (korištenje višeodredišnog razašiljanja

preko poznate adrese)

Session Announcement Protocol, SAP

**protokol za pokretanje sjednice

služi za razmjenu podataka o sjednici

služi za poziv za sudjelovanje u sjednici određenom korisniku

Session Initiation Protocol, SIP

8. Objasniti kako rade RTP i RTCP protokoli. (5+5)

---RTP (Real-time Transport Protocol)

Protokol baziran na IP-u koji osigurava podrsku za prijenos stvarnovremenskih podataka (audio i video).

Usluge koje pruza RTP su vremenska rekonstrukcija, otkrivanje izgubljenih paketa, sigurnost i identifikacija sadrzaja.

RTP je primarno stvoren za viseodredisni (multicast) prijenos stvarnovremenskih podataka, ali moze se koristiti i za pojedinacni (unicast) prijenos.

Moze se koristiti i za jednosmjerni prijenos, kao sto je Video-on-Demand (VoD), i za interaktivne usluge kao sto je Internet telefonija.

RTP se nadopunjuje s RTCP kontrolnim protokolom kako bi dobio podatke o kvaliteti prijenosa i o sudionicima u prijenosu.

---Nacin rada RTP protokola

Paketi poslani Internetom imaju nepredvidivo kasnjenje i kolebanje zbog nesinhroniziranosti odasiljacke i prijemne strane. Stvarnovremenske aplikacije

zahtijevaju odgovarajuce vremenski sinhronizirano slanje i reprodukciju podataka.

RTP omogucava vremensko oznacavanje, numeraciju paketa unutar niza i razne druge mehanizme koji se brinu o pravovremenom dolasku paketa na odrediste.

Vremensko oznacavanje (timestamping) je najvazniji podatak za stvarnovremenske aplikacije. Posiljalac u to polje upisuje trenutak uzorkovanja prvog

uzorka (npr. prvog audio uzorka ili slike). Vremenske oznake rastu s kolicinom vremena koju pokriva paket. Nakon prijema paketa, prijemnik koristi

vremenske oznake kako bi pravilno rekonstruisao podatke. Vremenske oznake sluze i za međusobnu sinhronizaciju razlicitih medija kao sto su audio i

video u MPEG-u (npr. za sinkronizaciju usana i zvuka). Međutim, RTP sam po sebi nije zaduzen za sinhronizaciju. To se treba obaviti na aplikacijskom sloju.

UDP ne isporucuje pakete vremenskim slijedom kojim su odaslani pa se koristi numeracija paketa (sequence numbers) kako bi se pristigli paketi pravilno poslozili. Pomocu numeracije paketa također se moze otkriti i gubitak paketa. U nekim video formatima, kada se video okvir podijeli u nekoliko RTP paketa, svi imaju istu vremensku oznaku pa ona nije dovoljna za pravilno svrstavanje paketa. RTP radi preko UDP-a kako bi iskoristio njegovo multipleksiranje i funkciju zastitne sume (checksum).

UDP je izabran kao odredisni protokol za RTP iz dva razloga. Prvo, RTP je dizajniran primarno za viseodredisno slanje pa mu samim tim direktna TCP veza ne odgovara. Drugo, za stvarnovremenske aplikacije pouzdanost isporuke nije jednako vazna kao pravovremenost dolaska podataka. Cak stovise, pouzdana veza kao sto je TCP nije pozeljna. Npr. prilikom zagusenja mreze neki paketi ce biti izgubljeni i aplikacija ce moci reproducirati sadrzaj, ali s puno nizom kvalitetom. Ako protokol insistira na pouzdanom prijenosu i trazi da se izgubljeni paketi ponovo posalju, to ce povecati kasnjenje, zagusiti mrezu i na kraju aplikacija vjerojatno vise nece imati dovoljno podataka za obradu.

Jos jedna funkcija RTP-a je identifikacija izvora (source identification). To omogucava prijemnoj aplikaciji da zna odakle dolaze podaci (velika primjena u audio konferencijama).

Svi navedeni mehanizmi su implementirani u RTP zaglavlju.

U praksi je RTP obicno implementiran u samu aplikaciju kao i rjesenja za povratak izgubljenih paketa i kontrolu zagusenja.

Da bi se podesila RTP sjednica aplikacija definira određeni par prijenosnih adresa. Prijenosnu adresu cine mrezna adresa (IP adresa) i TCP ili UDP adresa. Dobiva se jedan par adresa za podatke (mrezna adresa, RTP port) i jedan par adresa za kontrolu (mrezna adresa, RTCP port). RTP obicno koristi parni broj porta, a RTCP prvi visi neparni broj porta.

U multimedijskoj sjednici svaki medij se prenosi posebnom RTP sjednicom sa svojim posebnim RTCP paketima koji određuju kvalitetu prijema za tu sjednicu. Npr. audio i video putuju razlicitim RTP sjednicama i tako se omogucava prijemnoj aplikaciji da bira hoce li primati samo jedan ili oba medija.

---RTCP (Real-Time Control Protocol)

Kontrolni protokol predviđen za rad zajedno sa RTP protokolom

Standardiziran je u RFC 1889. i 1890.

Ucesnici RTP sjednice periodicki salju RTCP pakete da bi obavijestili izvor o kvaliteti isporuke (dijagnostika) i dostavili svoje podatke (membership)

---Usluge koje pruza RTCP

Nadgledanje kvalitete usluge i kontrola zagusenja

Identifikacija izvora

Sinhronizacija razlicitih medija

Skaliranje kontrolnih informacija

---Uloga RTCP-a

RTCP omogućuje nadzor kvalitete usluge i dijagnostiku

Pošiljatelj može pružiti više podataka o izvoru RTP prometa i samom prometu

Primatelji šalju izvješća o kvaliteti prijema natrag pošiljatelju

Svaki sudionik u sjednici periodički šalje RTCP kontrolne pakete svim ostalim sudionicima u

sjednici, koristeći isti način slanja kao kod slanja podataka

Moze se sumirati da protokol RTCP povratno salje informacije, sinhronizira tok i osigurava korisnicko okruzenje, ali ne prenosi podatke.

Njegova prva funkcija moze se iskoristiti za obavjestavanje izvorista o kasnjenju, neravnomjernosti pristizanja paketa, zagusenju i drugim svojstvima mreze. Te informacije moze iskoristiti proces koji kodira podatke da bi ih brze (i kvalitetnije) slao kada mreza radi dobro ili da bi brzinu slanja smanjio kada na mrezi nastanu problemi. Kada se povratne informacije neprekidno salju, algoritam za kodiranje moze stalno da se prilagođava da bi se u datim okolnostima osigurala najvisa moguca kvaliteta.

9. Navesti funkcije i osobine RTSP protokola. (5+5)

---Funkcije RTSP protokola

osigurava pristup multimedijskim sadrzajima na zahtjev kao sto su snimljeni audio/video zapisi u realnom vremenu, pristup sadrzajima u realnom vremenu ili sadrzajima koji nisu stvarnovremenskog tipa,

omogucava interoperabilnost između klijenta i posluzitelj multimedijskih proizvoda razlicitih proizvođaca,

osigurava kontrolu i isporuku stvarnovremenskih multimedijskih zapisa i dodijeljenih događaja između posluzitelja i velikog broja klijenata,

referencira na glavne zahtjeve pruzatelja Internet sadrzaja i korisnika – QoS, efikasnost isporuke, upravljanje pravima zastite sadrzaja i mjerenja. Također osigurava podrsku za razvoj medijima bogatih streaming multimedijskih aplikacija.

---Osobine RTSP protokola

RTSP je aplikacijski protokol, sintaksom i operacijama slican HTTP-u, ali radi s audio i video podacima. Koristi URL-ove isto kao i HTTP.

Za razliku od HTTP-a koji je stateless, cuva stanje (identifikator sjednice) za svaki prikaz u toku.

RTSP posluzitelj mora obnavljati svoj status pomocu SETUP, TEARDOWN i drugih metoda.

RTSP poruke se prenose izvan podatkovnog pojasa. Protokol za RTSP moze biti drugaciji od onog kojim se prenose podaci.

Za razliku od HTTP-a, kod RTSP-a zahtjeve mogu izdavati i klijent i posluzitelj.

RTSP omogucava kompatibilnost između klijenata i posluzitelja razlicitih proizvođaca.

Korisnikova kontrola prikaza slicna daljinskom upravljacu na video uređaju.

12. Objasniti kako radi RTSP protokol. (10)

Uspostavlja i kontroliše stvarnovremensku vezu između medijskih poslužitelja i klijenata. Medijski

poslužitelj pruža usluge reproduciranja ili snimanja multimedijskih podataka dok klijent traži od

poslužitelja kontinuiran tok podataka koju će primati. RTSP je “mrežni daljinski upravljač” između

poslužitelja i klijenta. On pruža sljedeće usluge:

? Dostavljanje podataka od poslužitelja. Klijent može tražiti opis prezentacije i tražiti od

poslužitelja da uspostavi sjednicu i počne slati tražene podatke.

? Pozivanje nekog medijskog poslužitelja da se uključi u konferenciju gdje onda može reproducirati

ili snimiti neku prezentaciju.

? Dodavanje nekog medija već postojećoj prezentaciji. Poslužitelj ili klijent mogu obavijestiti jedan

drugog o dostupnosti nekog dodatnog medija.

RTSP pokušava omogućiti iste usluge za tok audio i video podataka kao što ih HTTP pruža za tekst i

grafiku. Namjerno je dizajniran da ima sličnu sintaksu i funkcije kao HTTP da mu se mogu dodati neki

HTTP mehanizmi.

U RTSP-u je svaka prezentacija i tok medijskih podataka identificirana RTSP URL-om (Uniform Resource

Locator). Ukupni podaci o prezentaciji i svojstva medija upisana su u opisnu datoteku, u koju još mogu

biti upisani i način kodiranja, jezik, RTSP URL-ovi, odredišne adrese, portovi i drugi parametri. Toj

datoteci klijent može pristupiti pomoću HTTP-a, email-a ili na neki drugi način.

RTSP se razlikuje od HTTP-a u nekoliko stvari. Prvo, dok je HTTP stateless protokol, RTSP čuva stanje

(identifikator sjednice) za svaki prikaz u toku. Drugo, HTTP je u osnovi asimetričan protokol gdje klijent

šalje zahtjev, a poslužitelj odgovara, dok kod RTSP-a i poslužitelj i klijent mogu slati zahtjeve.

11. Zadatak se odnosi na protokole za prijenos i upravljanje prijenosom multimedijskog sadržaja. (10)

a) skicirajte način rada RTP aplikacije za prijenos multimedijskog sadržaja, s razdvajanjem podataka i

kontrole. (4)

RTP sjednica se definira preko dva para transportnih adresa:

- Par adresa za podatke (mrežna adresa, RTP port)

- Par adresa za kontrolu (mrežna adresa, RTCP port)

SLIKA: nacrtat pravougaonik visine 2cm, sirine 7cm i napisat u njeg Kontrola RTP sjednice. Iz njeg prema dole idu dva pravougaonika

iste velicine jedan je RTP port a drugi RTCP port koji su povezani strelicama sa velikim pravoug.

b) pretpostavite da se prema gornjem modelu prenose dvije struje medija, na primjer audio i video

koji čine dio istog filma. Postoji li unutar RTP-a podrška za sinhronizaciju tih dvaju medija? Objasnite.

RTP nije zadužen za sinhronizaciju medija, taj zadatak obavlja RTCP protokol.

SLIKA:dva pravouganika jedan ispod drugog visine 2 cm i sirine 5 cm. Gornji je audio i na desnoj strani ima dva izlaza RTP port i RTCP

port. donji je video i na desnoj strani izlaz kao i gore. iz gornjeg prvog izlaza ide strelica prema desno i pise audio podaci

ispod je kontrolni podaci za audio. kod videa prvi je video podaci, drugi kontrolni podaci za video. ova dva kontrolna sluze za sinhronizaciju.

c) koja je, općenito, uloga protokola RTCP koji radi u sprezi sa RTP-om?

Unutar RTP struje medija postoje sinhronizacijske tačke koje RTCP koristi za sinhronizaciju medija.

SLIKA: dvije horizontalne linije, jedna ispod druge, razmaka 3cm, duzine 7cm. gronja je Audio struja, donja Animacija. na 2 cm na obje

linije stavi kruzic i spoji ih strelicama i to se zove Sinhronizacijske tacke. tako isto i na jedno 5 cm.