12435Muzeologija: historija, razvoj, izazovi dananjiceAndre Gob, Noemie DrouguetUVODMuzeologija je distiplina koja prouava muzeje i ona je relativno mlada grana nauke. Sredinom 20. stoljea javljaju se prva prouavanja muzeja i njegove funkcije. Muzeologija se u poetku bavila pitanjima ouvanja predmeta i umjetnikih djela i muzejskom arhitekturom. Prvi meunarodni muzeoloki skup u Madridu 1934. bio je posveen temi arhitekture i urejenja muzeja. ezdesetih godina zavladala je kriza muzeja i smatralo se da e muzeji izumrijeti. Kriza e zavriti osamdesetih godina. Predmet muzelogije danas vie nije samo muzej, ve odnos ovjeka sa stvarnou muzealnost. Muzealnost odluuje koji su predmeti dostojni da budu trajno sauvani u muzejima. Muzeologiju je utemeljio Georges Henri Riviere, roen 1897. godine u Parizu. On radi u Etnografskom muzeju od 1928. godine. Riviere je u velikoj mjeri zasluan za osnivanje ICOM-a (Meunarodnog savjeta za muzeje) 1947. godine. On je bio direktor ICOM-a i predava muzeologije na Sorboni.Muzeologija je primjenjena znanost, znanost o muzeju. Prouava njegovu historiju i ulogu u drutvu, specifine oblike istraivanja, fizikog uvanja predmeta, prezentiranja, animacije, organizacije, funkcionisanja, savremene muzejske arhitekture. (Georges Henri Riviere, 1981.) Muzeologija je znanost o muzeju koja obuhvaa sve vrste i oblike muzeja, kao i aspekte pod kojima se moe shvatiti pojam muzeja. Muzeologija se prvenstveno gleda kao historija muzeja. Muzeologija moe biti teorijska, opa i specijalna. Muzeografija je zbir tehnikih i praktinih djelatnosti to se primjenjuju u muzeju. (Georges Henri Riviere, 1981.) Muzeografija je teorijsko promiljanje o pitanjima praktine primjene kojima se definira, objanjava i analizira koncepcija izlobe, njena struktura i funkcionisanje. Scenografija je pojam preuzet iz scenskih umjetnosti. Scenografija objedinjuje formalne i materijalne aspekte izlobe: vjeanje i postavljaje predmeta, boje, vitrine, rasvjeta. Porijeklo rijei muzej: U antiko doba, rije museion oznaavala je sveti gaj posveen muzama, Apolonovim pratiljama i zatitnicama umjetnosti. U 15. stoljeu, latinska rije museum i talijanska museo oznaavaju zbirku, skup predmeta umjetnike ili kulturoloke prirode. Krajem 20. stoljea pojavili su se brojni prirunici iz muzeologije i muzeografije koji se bave praktinim aspektima funkcionisanja muzeja. Razmatraju pitanja o uvanju predmeta, upravljanju i postavljanju izlobi. Mnogi dananji muzeji nastali su u 18. stoljeu, iako su zbirke tih muzeja starije. Prvi muzeji nastaju na temelju zbirki vladara ili pojedinaca, a privatne zbirke su i danas osnova na kojoj se zasnivaju neki muzeji. Zbirke nastaju iz razliitih pobuda: znatielja (sakupljaju se neobini, zanimljivi i rijetki predmeti), zanimanje za prolost ili porodine uspomene, izvjesno pobono tovanja tajnovitih predmeta (kult ljepote), elja za izraavanjem moi, smisao za red i cjelovitost ili kao dugorone investicije. Antiko doba srednji vijekPrvi zapisi o jednoj zbirci potiu iz 7. i 6. stoljea p.n.e. iz babilonskog carstva. Njihov cilj bio je pokazati bogatstvo i mo. Ta zbirka bila je zapravo riznica. U vrijeme klasine Grke zbirka je jo uvijek znak moi, ali i poinje bivati vezana za vjeru. Umjetnika djela postaju znak pobonosti i grki gradovi nastoje prikupiti to vei broj takvih djela. Tokom helenistikog perioda stvaraju se velike zbirke vladara koji naruuju kopije znaajnih klasinih djela. U Rimskom carstvu i dalje vlada zanimanje za zbirku meu bogatim slojevima drutva. U Rim pristiu umjetnika djela iz svih provincija, posebno iz Egipta. Tokom srednjeg vijeka crkve i samostani skupljanju umjetnike predmete, ali se oni rijetko izlau.Od renesanse do 17. stoljeaU periodu rane renesanse u 13. stoljeu u Italiji i u 14. stoljeu u drugim krajevima, kraljevi i kneevi poinju stvarati velike zbirke vrijednih knjiga, umjetnina od zlata, egzotinih predmeta. To je prva renesansa. Ponovo se otkrivaju i prevode djela starih grkih i latinskih pisaca. Humanizam ovjeka stavlja u sredite svog razmatranja, a umjetnika djela nalaze svoj smisao izvan vjerskog znaenja. Razvoj trgovine i pojava kapitalizma pogoduju obogaivanju privatnih zbirki. Zbirke koje nastaju u tom periodu su temelj dananjih najveih italijanskih muzeja. Najpoznatiji je primjer Firence i porodice Medici, iji su lanovi sakupili veliku biblioteku. Krajem 15. stoljea papa Siksto IV otvara u Rimu galeriju antinih broznanih skulptura na Kapitolu, ali e taj muzej tek od 18. stoljea biti otvoren za javnost. Papa Julije II poetkom 16. stoljea kupuje antika umjetnika djela i izlae ih u dvoritu palae Belvedere: bio je to zaetak Vatikanskih muzeja. Zanimanje za antiku umjetnost raste u Francuskoj, Austriji, na njemakom i panskom dvoru. Cijela Europa se posveuje kolekcionarstvu. U Engleskoj se krajem 18. stoljea utemeljuje Ahsmolean Museum u Oxfordu, umjetnika i nauna zbirka sa bibliotekom. Javni muzejMuzej kota i ne postoji sluajno. Muzej se s vremenom morao otvoriti javnosti i prestati biti privatno vlasnitvo. Muzej je uao u prostor javnog dobra. Tek sa pojavom Francuske revolucije, jasno e se navesti oekivanja koje drutvo ima od muzeja: uvanje, zatita kulturne batine, prisvajanje kulturnog naslijea kraljeva, aristokratije, crkve i pokazivanje narodu, edukacija naroda, razvoj smisla za umjetnost. 18. stoljee: irenje prosvjetiteljskih idejaOsamnaesto stoljee obiljeavaju tri pojave u razvoju muzeja:- otvaranje zbirki javnosti sa ciljem da se narod obrazuje, da narod uiva i da razvije smisao za umjetnost- mijenjanje statusa zbirki podrazumijeva da privatne zbirke postaju javne, a o njima brigu vodi drava: posljednja nasljednica porodice Medici 1737. daje dravi Toskani vlast nad porodinom zbirkom, britanski parlament otkupljuje zbirku hansa Sloanea i utemeljuje British Museum- pretvaranje zbirki rijetkih predmeta u sistemske skupove predmeta, dokumenata, uzoraka i osmiljeno prezentovanje umjetnikih djela; Daubenton, Buffon i Linne klasificiraju zbirkeNastanak muzeja Louvre (Francuska)Colbert, prvi ministar kralja Louisa XIV pomogao je obogaivanju kraljevskih zbirki. On je htio osnovati muzej za edukaciju posjetitelja i obrazovanje umjetnika u palai Louvre, koju je dvor napustio odlaskom u Versailles. Velika galerija se otvara 1681. godine, ali ne traje dugo. Ponovo se javlja ideja a se omogui slikarima pristup kraljevskim zbirkama kako bi se usavrilo njihovo umijee. Grof D'Angiviller ponovo pokree projekat velikog muzeja u Louvreu, ali radovi sporo napreduju zbog nedostatka novca. Tokom prvih mjeseci revolucije, od 1789. do 1793. donijete su odluke vezane za umjetnika djela i njihovo ouvanje. Postavljeni su temelji moderne muzeologije: kolektivna odgovornost prema batini, uloga javne uprave, muzej kao mjesto uvanja, didaktika uloga muzeja. 2. novembar 1789. dolazi do oduzimanja imovine crkvama. Umjetnika djela koja su pripadala crkvama postaju dio narodne batine, zadravajui svoj duhovni smisao. Razvija se svijest o kulturnoj vrijednosti oduzetih dobara od crkve i drava preuzima brigu o njima. Osniva se Komisija za zatitu spomenika. 10. avgust 1792. dolazi do narodnog ustanka. Proglaava se republika. Ministar unutranjih poslova Roland trai da se u Louvre prenesu slike i druga djela lijepih umjetnosti. Osniva se Muzejsko vijee zadueno za projekat ureenja zgrada. 27. juli 1793. Narodna skuptina donosi odluku o osnivanju Centralnog muzeja umjetnosti u Louvreu. Louvre se otvara za javnost 10. avgusta 1793. na dan ukinua monarhije, a muzej 18,. septembra. Louvre nije prvi muzej u Francuskoj ili Europi. Meutim, osnivanje Louvre je znaajno zbog: revolucionarnog konteksta u kojem je nastao, zbog politike volje koja je dovela do njegovog osnivanja (prisvajanje dobara kraljevske porodice), zbog opsega sakupljenih zbirki, zbog novih pitanja ouvanja batine, zbog simbolinog znaenja palae Louvre (nekadanje sredite kraljevske vlasti) i zbog univerzalnog karaktera. Muzej francuskih spomenika Alexandra Lenoira: Odlukom iz 1791. napueni samostan Mlalih augustinaca u Parizu postaje spremite za smjetaj skulptura oduzetih od vjerskih zajednica. Mladi slikar Alexandre Lenoir zaduen je za njihovo uvanje. On pohranjuje nadgrobne kipove kraljevskih grobnica i druga djela. To spremite postaje Muzej francuskih spomenika 1795. i to je prvi historijski muzej u kojem su kipovi izloeni hronoloki, a izlobenih prostorija ima onoliko koliko ima umjetnikih razdoblja. Muzej je zatvoren 1815. a kipovi su razneseni posvuda.Od 1794. do 1825. Louvre pstoji, samo ga je potrebno organizovati. Godine 1802. za kustosa je imenovan Dominique Vivant Denon i tada poinje popisivanje djela. Tokom osvajanja, prisvajaju se umjetnika djela iz Belgije, Nizozemske i Italije. U julu 1798. slavi se ulazak kipova iz Italije u Louvre, koji postaje univerzalni muzej. 19. stoljee stoljee muzejaBrojne muzeje koji irom Europe postoje u 19. stoljeu dijelimo na: - umjetnike muzeje koji su najbrojniji, a nastali su iz privatnih zbirki- muzeje prirodnih znanosti koji izlau ivi biljni i ivotinjski svijet ili fosile, herbarije, kristale- historijske muzeje koji su malobrojni, a izlau portrete i historijske slikeArheoloki muzeji se brzo razvijaju, a areologija se osamostaljuje u odnosu na historiju umjetnosti. Otvara se Odjel egipatskih starina u Louvreu 1826., u Berlinu 1859. u British Museumu 1861. i Muzju etruanske umjetnosti u Vatikanu 1838. Muzej nacionalnih starina otvara se 1862. u Saint-Germain en Laye, to je rezultat arheolokih istraivanja. Nacionalizam e potaknuti osnivanje muzeja radi velianja nacionalnog identiteta. Muzeji savremene umjetnosti prihvataju djela ivih umjetnika, djela romantiara, djela slikara historijske tematike, djela svih onih ije se umjetniko izraavanje protivi klasicizmu. Tokom 19. stoljea umjetnike muzeje karakterizira elitizam. Nauka i tehnika: muzejski svijet ne ostaje ravnoduan prema industrijskom razvoju. U Parizu se 1799. otvara Nacionalni muzej za umjetnost i obrt. U Londonu se 1852. otvara muzej posveen industrijskim obrtima i oznaava poetak vala izgradnje muzeja uz pomo tvrtki. Izloena keramika, staklo, oruje i tekstil moraju posjetiocima istovremeno pruiti uitak i posluiti kao model tadanjoj proizvodnji. Muzej nauke otvoren u Londonu 1857. prikazuje egzaktne nauke i mehaniku. Etnografija: Na svjetskoj izlobi 1878. u palai Trocadero izloena je etnoloka zbirka Francoisa I, koja je temelj muzeja Trocadero koji kasnije postaje Muzej ovjeka. Zanimanje za egzotinost i 'primitivne narode' posljedica je europskih kolonijalnih osvajanja u Aziji i Africi. Romantizam u muzeje unosi sklonost ka prekomjernosti i prenatrpanosti: nagomilavaju se izlobeni primjerci, mijeaju se kopije i originali, izlae se sve to se posjeduje. Ipak se uoava i smisao za klasifikaciju. Bio je to poetak osmiljenog muzejskog prezentiranja. U podruju prirodnih znanosti uavaju se promjene u prezentaciji biljnog i ivotinjskog svijeta. Od dvorskih menaerijaa nastaju zoloki vrtovi za nauna istraivanja egzotinih ivotinjskih vrsta. U Londonu se zooloki vrt otvara 1828., u Amsterdamu 1843., u Berlinu 1844. Prvi zooloki vrt u Parizu otvara se 1860. U Sjedinjenim Amerikim Dravama 1872. se otvara prvi prirodni park Yellowstone Park. Prvi izvaneuropski muzej otvara se 1857. u Egiptu. Rije je o muzeju u tadanjoj britanskoj kolonoji koji prije svega slui kao skladite budui da British Museum ne moe sve prihvatiti. Ameriki muzeji Metropolitan Museum of Art (1869.) i Ameriki muzej prirodne historije (1871.) usu veliki muzeji u privatnom vlasnitvu. Razvoj muzeja od 1920.U muzejima se otvaraju laboratoriji za prouavanje i restauraciju arheolokih predmeta pronaenih tokom arheolokih iskapanja na Bliskom i Srednjem istoku. Razvijaju se naune aktivnosti u muzejima. Europski kustosi i dalje su zainteresovani prvenstveno za uvanje zbirki, ali ne i za muzejske posjetioce. S vremenom, zemlje Latinske Amerike, Afrike i Azije ele imati vlastite muzejske institucije vezane za nacionalni identitet, a njihovo odvajanje od europske muzeografije sporo tee. Osnivanje Muzeja antropologije u Ciudad de Mexicu 1964. simbol je ove muzejske dekolonizacije. Tradicionalni muzeji likovnih umjetnosti imaju tekoe pri smjetaju djela savremenih umjetnika. Osnivaju se novi muzeji savremene umjetnosti. 1. DEFINICIJA I RAZNOVRSNOST MUZEJARazliite definicije muzejaMuzej je stalna ustanova osnovana sa ciljem uvanja, prouavanja i izlaganja zbirki umjetnikog, historijskog, naunog ili tehnikog znaaja radi uitka i obrazovanja publike. (Opa enciklopedija Alpha encyclopedie, 1971.)Muzej je ustanova u kojoj su sabrane i klasificirane zbirke predmeta historijskog, tehnikog, naunog, umjetnikog znaaja u svrhu njihovog ouvanja i prezentiranja javnosti. (Rjenik Le nouveau Petit Robert, 1993.)Muzeji su mjesta gdje se izlau zbirke predmeta zbog njihovog posebnog znaaja. Neki obrauju jednu ili vie tematika, drugi se ograniavaju na izlaganje samo jednog materijala poput stakla, keramike... (Enciklopedija Britannica, 1964.)Muzej je stalna, neprofitna ustaniova u slubi drutva i njegova razvoja i otvorena javnosti koja sabire, uva, istrauje, komunicira i izlae materijalna svjedoanstva o ovjeku i njegovoj okolini radi prouavanja, obrazovanja i zabave. (G. H. Riviere, 1975.)Muzeji ljudima omoguavaju istraivanje zbirki koje su im izvor nadahnua, znanja i zabave. To su institucije koje u ime drutva sakupljaju, uvaju i pokazuju javnosti artefakte i uzorke. (Drutvo engleskih muzeja, 2000.)Muzej je ustanovljena, stalna, neprofitna institucija, iji primarni cilj nije izlaganje povremenih izlobi osloboenih poreza na dobit, ve je otvorena institucija voena u interesu javnosti radi sabirana, uvanja, restauracije, prouavanja, interpretiranja i izlaganja predmeta edukativne i kulturne vrijednosti, umjetnike, naune, historijske i tehnoloke grae te uzoraka za obrazovanje i uitak publike. (Drutvo amerikih muzeja)Muzej odreuju predmeti, djela, zbirke koje se u njemu uvaju. Muzej je tamo gdje postoji zbir predmeta koji se uvaju. Ako nema predmeta, muzej ne postoji. Takozvane muzealne kulturne aktivnosti i one aktivnosti vezane uz publiku rezultat su postojanja predmeta, rezultat koji se ne moe uvijek provjeriti. (Alessandra Mottola Molfino)Muzej je svaka stalna zbirka sastavljena od dobara ije je uvanje i izlaganje od javnog interesa i organizovano je radi obrazovanja, poduavanja i zabavljanja publike. (Francuski zakon iz 2002.)Definicija Meunarodne organizacije muzeja i muzejskih strunjaka kae da je muzej stalna, neprofitna ustanova u slubi drutva i njegova razvoja, otvorena javnosti, koja sabire, uva, istrauje, komunicira i izlae u cilju prouavanja, obrazovanja i zabave. Ovom definicijom su obuhvaeni: muzeji u pravom smislu te rijei, prirodni, arheoloki, etnografski lokaliteti i znamenitosti, institucije kao to su botaniki i zooloki vrtovi, akvarij i vivarij, koji uvaju i izlau ive uzorke, nauni centri i planetariji, neprofitne umjetnike galerije i izlobene galerije pri bibliotekama i arhivskim centrima, prirodni rezervati, meunarodne, nacionalne, regionalne ili lokalne slube koje brinu o muzejima, kulturni centri, itd. Zajednike take navedenih definicija:a) Muzej je stalna institucija.b) Muzej djeluje u opem interesu i neprofitna je institucija.c) Muzej je otvoren javnosti. Privatna zbirka nije muzej.d) Muzejska zbirka se klasificira, prouava i nauno obrauje. e) Muzej mora izlagati i prezentirati javnosti.Neki autori prave razliku izmeu muzeja i muzealne institucije. Muzealna institucija, u irem smislu, oznaava ustanove bliske muzejima ije karakteristike ne posjeduju u potpunosti. Ovdje se prije svega misli na muzeje bez zbirki. U daljem radu, ipak emo rijei muzej i muzealna institucija koristiti kao sinonime i smatrati da oznaavaju isto. U muzejima se poveava broj posjetitelja sa razliitim oekivanjima. Muzeji se otvaraju i van Europe i prilagoavaju se lokalnim uvjetima i potrebama. Kulturni turizam pokazuje zanimanje za muzeje. Nove tehnologije su znaajno sredstvo muzejskog komuniciranja. Raznovrsnost muzejaTematska raznovrsnostU posljednja dva stoljaa stvara se veliki broj vie ili manje specijaliziranih muzeja. Louvre, npr., iako je univerzalni muzej, ipak ograniava svoje podruje djelovanja samo na umjetnost i ne pokriva Ameriku, Afriku, Daleki istok i sl., ve za svaku od ovih oblasti postoji neki tematski specijaliziran muzej. Opi muzeji sistemski pokrivaju jedno podruje ljudske spoznaje, dok se drugi specijaliziraju za odreeni lokalitet, materijal ili tehniku. Muzeji obuhvataju cjelokupno polje ljudskih aktivnosti: Muzej erotike, Muzej pogrebnih obiaja, Muzej kamena, Muzej mirisa, Alpski muzej, Muzej mora, Muzej Drugog svjetskog rata, Muzej Legije asti, Nacionalni muzej nogometa. Moe li se utvrditi tematska tipologija muzeja? G. H. Riviere predlae slijedeu klasifikaciju:- umjetniki muzeji: likovna, grafika i primjenjena umjetnost, scenske umjetnosti, muzika i ples, knjievnost, fotografija i filmska umjetnost i arhitektura- drutveno-nauni muzeji: historija sa arheologijom i prethistorijom, etnologija, antropologija, folklor, pedagogija, medicina, higijena, zabava.- muzeji prirodnih nauka- muzeji nauke i tehnologijeOva klasifikacija esto se kritikuje. Neke oblasti su izdvojene (medicina), a neke su svrstane u istu kategoriju (historija, arheologija i prethistorija). Veliki broj muzeja obuhvata vie kategorija, a to se posebno odnosi na lokalne muzeje. Edson i Dean daju prikaz raznovrsnosti muzeja sa tri glavne take: umjetnost, historija i nauka. Raznovrsnost prema geografskom podrujuMuzej razlikujemo prema uem ili irem geografskom podruju na kojem se prouava ista tematika. Uzmimo primjer umjetnikih i arheolokih muzeja: - opi muzeji: Louvre, British Museum, Metropolitan Museum- meunarodni muzeji: Kraljevski muzej umjetnosti i historije u Briselu- nacionalni muzeji: Germanische Museum u Nurnbergu- regionalni muzeji: Muzej valonske umjetnosti u Liegeu- lokalni muzeji: Arheoloki muzej Arlona- muzeji-kue: dvorac u VersaillesuRaznovrsnost prema veliiniNepotrebno je isticati razliku izmeu Louvrea, najveeg muzeja na svijetu i malog, lokalnog muzeja koji vodi samo jedna osoba. Raspo nje velik kada muzeje razvrstavamo prema njihovoj veliini.Raznovrsnost prema statusuVeina muzeja u Europi je pod javnom upravom. Postoji nekoliko razina nadlenosti:- nadlenost drave: nacionalni muzeji i federalni muzeji- nadlenost lokalnih vlasti: ovi su muzeji najbrojiniji pod nadlenosti regije, pokrajine, opine- udruge pod kontrolom lokalnih vlasti: sve ee se upravljanje povjerava udrugamaUdruge iji su osnivai razne institucije (Crkva, vjerska drutva, univerziteti) i grupe pojedinaca zaetnici su brojnih muzeja. Udruge i grupe nisu motivisane materijalnim ciljevima i djeluju u opem interesu. Raznovrsni oblici muzejaKlasini muzejski oblik proizaao je iz zbirki koje su se tokom razdoblja prosvjetiteljstva postepeno otvarale javnosti, a tematski se proirile tokom 19. stoljea. U 20. stoljeu razvijaju se novi oblici kojima se ponekad osporava karakter muzeja. Ove institucije u svom nazivu rije muzej esto zamijenjuju izrazima kua, centar, nalazite. Parkovi prirodePrvi park prirode otvoren je 1872. u Sjedinjenim Amerikim Dravama, a odatle se ire i u Europu. Ovdje se ne radi o uvanju zbirke ivih primjeraka, ve se dio prirode pokazuje javnosti onako kako on zaista izgleda. tite se predjeli i ekosistemi sa pripadajuim ivotinjskim i biljnim vrstama. Interpretacijski centriInterpretacijski centri se pojavljuju u Sjedinjenim Amerikim dravama sredinom 20. stoljea u skllopu parkova prirode. Oni su dio lokaliteta koji interpretiraju, odnosno, prezentiraju i objanjavaju javnosti. Ne posjeduju zbirku. Ova nova muzealna forma svoju svrhu nalazi u samom lokalitetu. Interpretacijski centri ele privui, zainteresirati posjetioce. Interpretacijski centar Pont-du-Gard: Pont-du-Gard je najvea i najbolje ouvana rimska graevina u Francuskoj. On je izgraen preko doline rijeke Gard za napajanje vodom antikog grada Nimesa. Ovaj lokalitet je nedavno moderniziran radi bolje turistike ponude. Pritom je podzemni prostor predvien za smjetaj ustanove muezalnog karaktera sa nazivom Velika izloba. Ovdje se nalaze osnovne odrednice definicije interpretacijskog centra: lokacija, koncept, izloba. Nedostaci ovog interpretacijskog centra su to je smjeten u suterenu i ima lou signalizaciju: posjeti ga mali broj posjetioca. EkomuzejiEkomuzeji se javljaju na osnovu zamisli o prezentiranju i tumaenju ovjeka u njegovoj okolini (prirodnoj, industrijskoj ili urbanoj). Pojava ekomuzeja povezana je sa promjenama francuskog drutva oko 1960. Ekomuzeji su esto decentralizirane muzealne ustanove, razbacane na vie kolacija jednog podruja ili skup slinih povezanih ustanova. Ekomuzej La bresse bourguigonne: Godine 1981. osnovana je udruga za utemeljenje ekomuzeja sjevernog dijela pokrajine La Bresse. Prva je izloba postavljena u julu 1981. godine. U statutu se kae da je ovaj ekomuzej kulturna organizacija ija je svrha prouavati, zatititi, istaknuti i obnoviti razne oblike prirodne i kulturne batine zaviaja uz pomo i aktivno sudjelovanje stanovnitva. Ovaj muzej je smjeten u dvorcu Pierre-de-Bresse. Ima sedam ogranka: Muzej ita i kruha, Muzej uma i drveta, Govedo, konj, traktor, Izrada drvenih i slamnatih stolica, Vinogradar i njegov vinograd, Novinaska tiskara, Crepovi i opeke. Djelatnost ekomuzeja iri se i izvan njegovih zidova kroz putujue izlobe i sl. Karakteristine oznake ekomuzeja: - uvijek su vezani uz odreeno podruje- esto se utemeljuju pri ureenju regionalnih p0arkova- najee se stvaraju u regijama velikih privrednih promjena- svoje djelovanje temelje na aktivnom sudjelovanju stanovnitva- u njima se presjecaju vrijeme i prostor, historija i geografija, dijahronijski i sinhronijski poglediBig is beautiful: Park Kalyna u Kanadi, otvoren 1992., najvei je ekomuzej u svijetu. On objedinjuje vie od stotinu sela, tri indijanska rezervata. Najvei broj stanovnika je ukrajinskog porijekla. Vei dio batine parka Kalyna je nematerijalne prirode: jezik, kultura, ples, muzika.Muzeji na otvorenomNa prvi pogled, muzeji na otvorenom razlikuju se samo po tome to nemaju zgradu ili krov koji bi titio izloke. Meutim, oni su veoma posebni. Prvi je otvoren 1891. u Skansenu u vedskoj. Radi se o Muzeju Skandinavske etnografije koji objedinjuje seoske kue, rastavljene i prenijete u muzej i radionice tradicionalnih umijea. Vodii su obueni u narodno ruho. Mnogi muzeji industrijske arheologije sa raznim strojevima su muzeji na otvorenom. U otvorene muzeje skulptura esto je ulaz slobodan i besplatan (Park skulptura u Vassiviere-en-Limousin). Ovdje vie nije rije o zbirci predmeta kojima treba osigurati zatitu ve o ekolokom pristupu, kao u parkovima prirode. Skulptura je sastavni dio samog lokaliteta i svako naravanje okoline mijenja i prirodu samog umjetnikog djela. Arheoloki parkovi i lokalitetiOvi arkovi na otovrenom posveeni su arheologiji i prethistoriji. Oni ponekad izlau izvorne arheloke iskopine, iako najee objedinjuju rekonstruirana naselja, sisteme odbrane, spomenike. Osnovni naglasak je na iskustvenom doivljaju posjetioca kojeg se potice na oivljavanje odreenih djelatnosti: kuhanje na galski nain, prenos golemih kamenih ploa za izgradnju dolmena, gaanje lukom i strijelom, izrada zemljanog posua. Ponekad je u cjelinu uklopljen zatvoreni muzej. Ovi muzeji esto potiu istraivake djelatnosti na podruju eksperimentalne arheologije. Nauni/znanstveni centri i parkoviKoncept science centrea (naunog centra) pojavio se 1963. godine u Sjedinjenim Amerikim Dravama osnivanjem Exploratoriuma u San Francisku. Odatle se iri u Kanadu (Znanstveni centar Ontario u Torontu), Veliku britaniju (Znanstveni centar u Glasgowu) i ostatak svijeta (Znanstveni centar u Pekingu). Za razliku od tradicionalnih muzeja nauke i tehnike, nauni centri ne zanimaju se prvenstveno za historiju nauke i uglavnom ne uvaju zbirke. Njihov je cilj didaktike prirode: izlaganje savremenih naunih koncepata i teorija, iznoenje iskustva, popularizacija rezultata vrhunskih istraivanja. Razvili su muzeografiju utemeljenju na eksperimentisanju i interaktivnosti. Ciljna publika su djeca i adolescenti. Grad, park, ili, posve jednostavno, muzej? Grad nauke i industrije izgraen od 1983. do 1986. u parikoj etvrti La Vilette na mjestu nekadanjih laonica eli biti grad budunosti otvoren irokojo i raznolikoj publici. Tri su osnovna zadatka: upoznati publiku sa razvojem nauke i tehnike kako bi ih znala primjeniti, objasniti da je i on sudionih u savladavanju tih tehnologija, poticati inovacije, stvarateljstvo, izumiteljski duh. La Vilette je vie grad nego muzej, jer razvoj nije na historiji naunih distiplina ve na njihovoj prisutnosti u dananjem svakodnevnom ivotu. Izlobe se ne obraaju nauniku ili ininjeru ve obinom graaninu. Park naunih pustolovina u Monsu ima neto zajedniko sa Gradom nauke industrije: oba su izraena iz slinih razloga, ali se generalno razlikuju. Park naunih pustolovina smjeten je u industrijskim zgradama starog ugljenokopa: on je pokreta lokalne privredne obnove i posrednik u pribliavanju nauke i tehnike posjetiocima. Nema stalnih izlobi, ve samo povremene u trajanju dvije do tri godine: njihova se prezentacija mijenja da bi se privukla nova publika. Grad nauke i industrije i Park naunih pustolovina neosporno su muzeji. Ispunjavaju etiri temeljne zadae muzeja, objeinstitucije pohranjuju zbirke i rade na ouvanju batine. Centri savremene umjetnostiOd muzeja savremene umjetnosti razlikuju se po tome to ne sabiru kolekcije i zato to aktivno sudjeluju u umjetnikom stvaralatvu organizacijom kulturnih deavanja i tematskih izlobi sa naruenim djelima. Animacijske aktivnosti su u prvom planu. Studio savremene umjetnosti u Tourcoingu je odlian primjer. Ponekad se muzej i centar savremene umjetnosti nalaze u istoj ustanovi.

Gradski muzejiVeliki gradovi rano su poeli osnivati muzeje kako bi predstavili svoju historiju. Muzej Carnavalet je historijski muzej grada Pariza, utemeljen 1869. radi ouvanja uspomene na stari Pariz. Novi koncept ovog muzeja usmjeren je na muzealno predstavljanje grada primjenom razliitih muzeografskih pristupa.Muzej namijenjen gradu: Muzej Gadagne, historijski muzej grada Lyona svoj zaetak nalazi u djelovanju domaih obrazovanih poklonika umjetnosti koji su se na razmei 19. i 20. stoljea zauzeli za ouvanje ostataka prolosti svog grada ugroenog urbanistikim radovima. Muzej se poveavao bez sistematskog plana. Muzej Gadagne mora se ouvati na temeljima lyonske historijske batine, muzeografski osavremeniti i otvoriti prema savremenim urbanim izazovima. Plan obnove ima tri zadatka: organizirati pravi muzej urbane historije, povezati ga sa gradom i predstaviti ga kao kolu za poduku o graanstvu. Posebna panja usmjerena je na povezivanje muzejske batine sa batinom grada. Novi oblici muzealnih institucija odgovaraju ICOM-ovoj definiciji muzeja. Meutim, mnogi muzeolozi i muzejski strunjaci osporavaju im muzejski karakter, najee zbog toga to ne posjeduju zbirke predmeta. Zabavni parkovi nisu muzealne institucije jer im je krajnji cilj zarada. Muzej i nepokretna batinaOuvanje nepokretne batine poinje u ikonoklastikoj krizi u vrijeme Francuske revolucije kada se pojavljuje svijest o vrijednosti spomenike batine. Spomenici i lokaliteti nisu sami po sebi muzealne institucije. Briga za valorizacijom spomenika pred publikom pojavljuje se odnedavno. Prvi postupak u valorizaciji je postavljanje osnovnih oznaka na lokalitetu i ploa sa objanjenjem. Stvaranje muzeja na lokalitetu najpotpunije je rjeenje iju opravdanost potvruje sam spomenik ili nalazite.

2. EMU MUZEJI?Bruno-Nassim Aboudrar odreuje tri funkcije prvobitnog muzeja Louvre: batinsku, edukativnu i zabavnu i tvrdi da su i dalje primjenjive na sve umjetnike muzeje. On kae da muzej mora izlagati batinu koju uva, obrazovati i pruati uitak. Godine 1922. glavni kustos Kraljevskih umjetnikih i historijskih muzjea u Briselu, Jean Capart muzeju odreuje dvije uloge: naunu i edukativno-komunikacijsku. ICOM-ova definicija muzeja kae da muzej istrauje, nabavlja, uva, komunicira i izlae. Peter van Mensch svodi pet navedenih glagola na tri: uvati, prouavati, komunicirati. etiri muzejske funkcijeFunkcija izlaganja: Ako je izloba nedostupna javnosti, onda treba ostati u privatnim zbirkama. Svrha muzeja je prezentiranje zbirki predmeta kulturnog znaaja radi zabave i obrazovanja publike. Funkcija uvanja: Muzej je mjesto sakupljanja i uvanja batine. On mora osigurati zatitu zbirki od krae i propadanja. Muzej mora osigurati odgovarajue uvjete uvanja predmeta. Nauna funkcija: Muzej mora provoditi razna prouavanja vezana za muzejske predmete i kontekst u okviru kojeg se razumijevaju. Istraivanja mogu voditi muzejski djelatnici ili vanjskih strunjaci. Animacijska funkcija: Muzej se mora ukljuiti u kulturni i drutveni ivot svog grada i regije. Animacijske aktivnosti su povremenee izlobe, voeni obilasci, predavanja, koncerti, radionice.Javlja se pitanje kojoj muzejskom funkciji dati prednost. U mnogim umjetnikim i arheolokim muzejima prednost se daje funkciji uvanja: veina kustora smatra da im je osnovna zadaa uvanje batine. Meutim, ustanovljeno je da su predmeti bolje ouvani u privatnim nego u muzejskim zbirkama. Tako da bi bilo najlake zatvoriti muzeje i vratiti zbirke vlasnicima. Muzej slui da izlae batinu javnosti. Primjer sklada muzejskih funkcija: Kraljevski prirodoslovni institut Belgije: Osnovan je sredinom 19. stoljea u Briselu i u poetku je bio mali muzej, spremite predmeta sa podruja prirodnih nauka. Kasnije postaje regionalni istraivaki muzje gdje e se sakupljati i prouavati prirodna bogatstva Belgije. Ovaj je muzej primjer sklada etiri muzjeske funkcije. Posjeduje velike izlobene dvorane, a zbirke sadre 30 miliona uzoraka. Nauno istraivanje i dalje traje u junim morima, tropskim umama, ali je masovno sakupljanje uzoraka zamijenjeno prouavanjem sredine i stanja okolia. Edukacijski centar razvija se krajem 20. stoljea pod vodstvom Alaina Quintarta. Henri Riviere daje prednost naunoj funkciji i kae da je istraivaka funkcija temelj svih muzejskih djelatnosti i da osmilja metode uvanja i kulturnog djelovanja, te istraivanju treba dati temeljnu ulogu. Neki muzeji iskljuivo prednost daju animacijskoj funkciji. Iskljuivo isticanje jedne funkcije dovodi u opasnost sam opstanak muzejske institucije. Da bi u potpunosti izvrio svoju zadau, muzej mora paziti na skladan odnos razliitih funkcija i nijednu ne smije zanemariti. Oekivanja muzejskih korisnikaetiri funkcije muzeja odgovaraju zadaama koje durtvo dodjeljuje muzeju. Meutim, muzejska institucija moe se posmatrati i u odnosu prema korisnicima/posjetiocima, kao i politiarima i mecenama. Oekivanja korisnika su razliita: Muzej kao mjesto dokolice i zabave: Muzej je mjesto zabave, uitka i oputanja. Muzej svoju obrazovnu zadau mora ispunjavati kroz zabavu i igru. Muzej nije kola, ve otvorenije i slobodnije mjesto.Muzej kao mjesto otkria: Posjetilac je potaknut znatieljom koja ga ini osjetljivim za muzejski diskurs. Muzej mora poticati i odravati tu radoznalost. Muzej kao mjesto uspomena i sjeanja: Mnogi muzeji u memorijalni i posjetilac u njih ulazi kako bi pronaao vlastite korijene, razumio sadanjost na osnovu prolosti ili se sauvao od zaborava. Historijski muzej drugaiji od ostalih: Haus der Geschichte je muzej historije koji je bio prvobitno smjeten u Bonu, a onda preseljen u Berlin. Zadaa mu je utemeljiti izlobeni, dokumentacijski i informativni centar i iriti saznanja o novijoj prolosti. Haus der Geschichte je muzej/interpretacijski centar njemakog federalizma namijenjen narodu. Ulaz je besplatan, a objanjenja i prezentacija su prihvatljivi za najiru publiku. Politika historija je samo djelimino predstavljena. Muzej kao kulturni oznaitelj: Posjeta muzeju postala je svojevrsna dunost. Smatra se obavezom posjetiti ovu ili onu izlobu, barem u obrazovanim sredinama. Muzej je sredstvo za sticanje ugleda. Muzej kao turistika aktivnost: Muzej je cilj putovanja, aktivnost tokom odmora, kao i posredni ekonomski faktor po svom ukljuivanju u turistiku djelatnost. Muzejski obred: Posjeta muzeju esto nalikuje vjerskom obredu. Muzej esto izgleda kao hram umjetnosto zbog arhitekture, tiine i ozbiljnosti koji prate obilazak i tajnovitih objanjenja. Osnovati muzejPri osnivanju muzeja mora se utvrditi identitet, odrediti koncepicja i jasno naglasiti o kakvom je muzeju rije i za koju publiku. Treba voditi rauna o svim muzejskim funkcijama, koje e odrediti svrhu muzeja, sadraj, smjetaj, arhitektonsko ureenje, nain izlaganja, prostore za razliite djelatnosti. Koncepciju muzeja esto odreuu njegove zbirke, koje odreuju o svrhi muzeja i ureenju izlobenih postava. Suprotan primjer je muzej ije osnivanje prethodi stvaranju zbirke. U Luksemburgu su vlasti odluile osnovati Historijski muzej grada Luxembourga iako nisu imali nikakvu zbirku i zaposlene. Stvoren je struni tim i izraen plan, a potom su sakupljeni muzejski predmeti. Obnova rimskih arheolokih muzeja: Do 1995. Rim je posjedovao dva velika muzeja posveena rimskim starinama. Prvi potjee iz 1471., a drugi je drava osnovala 1889. S vremenom su se ove dvije institucije morale reorganizirati i tako je nastalo est novih muzeja od 1997. do 2004. godine. Centrale Montemartini ureen 1997. u prostoru istoimene termoelektrane, u poetku je uvao 450 skulptura i reljeva iz kapitolijskih muzeja. Ova neobina izloba smjetena izmeu golemih kotlovnica doivjela je takav uspjeh da je iz privremene pretvorena u stalnu izlobu. Musei Capitolini zbirke su izloene u manjem obimu i zauzimaju dvije zgrade na Kapitolskom trgu. Povezane su podzemnim hodnikom to olakava obilazak. U muzeju se danas uva originalna konjanika statua Marka Aurelija ija je kopija izloena na oblinjem trgu. Palazzo Altemps u palai iz 15. i 16. stoljea uva se dio prekrasnih zbirki rimskog nacionalnog muzeja. Skulpture su izloene u malom broju u svakoj dvorani. Muzej je zanimljiv po originalnom muzeografskom pristupu. Naglasak je stavljen na restauratorske zahvate kojima su djela nakon otkria podvrgnuta. Palazzo Massimo ova palaa na etiri sprata uva reprezentativnu cjelinu rimske umjetnosti u svoj njezinoj raznolikosti materijala i tehnika: skulpture, reljefi, mozaici, freske, novac, nakit. Muzej je napravljen tako da prua cjelovit pregled rimske civilizacije i zadovoljava najiru publiku.Aula Ottogonal u poetku je bila sastavni dio Dioklecijanovih terma. Ovdje se uvaju skulpture, uglavnom kopije klasinih grkih i helenskih djela pronaenih u kupalitima Rimskog carstva. Muzejski postav je usredoen na prikaz raskone dekoracije golemih rimskih terma. Muzej terma bio je u obnovi sve do 2004. godine. Tada je otvoren sa zbirkom namijenjenom prvenstveno naunicima. Ima nekoliko odjela: odjel posveen historiji Lacija, epigrafski odjel. Kontekstualni faktori u postupku koncipiranja muzejaLokalni i regionalni drutveno-kulturni kontekst: Muzej nalazi svoje mjesto prema kontekstu kojem pripada. Louvre je oigledno pariki i obraa se raznolikoj publici. Muzealni kontekst: Postavljaju se pitanja vezana za druge muzeje u gradu, njihovu svrhu, razlog zato postoje dva historijska muzeja u gradu, itd. Materijalni resursi: Raspoloivi finansijski resursi ograniavanju podruje djelovanja pri stvaranju plana i tokom njegove provedbe. Pretjerane ambicije vode prema neuspjelim projektima. Zbirke: U izradi projekta muzeja esto se polazi od zbirke. Ciljana publika: Projekt muzeja treba osmsiliti prema publici kojoj se muzej obraa. Izbor ovisi o lokalnim mogunostima, odabranoj tematici i raspoloivim muzejskim sredstvima za promociju. Neposredno okruenje: centar grada, predgrae/gradovi spavaonice, industrijski okoli, historijsko ili zatieno gradsko sredite, selo/priroda, seosko naseljeMuzej i identitetMuzej je stvoren na europskom modelu i njegov prvobitni oblik je odraz aristokratskog drutva. Od 19. stoljea i osnivanja Louvrea muzej sudjeluje u uzdizanju nacionalne svijesti.. Muzej svakodnevnog ivota arleanskog naroda: Ovaj muzej je osnovan 1899. i bi je privremeno smjeten u sreditu grada. On prelazi granice obinog etnografskog muzeja i eli biti sredstvo uzdizanja provansalskog identiteta. Arleanska rasa je prikazana kroz odljeve lubanja i poprsja. Izlobeni postav iz 1909. ostao je isti kakvim ga je zamislio osniva Frederico Mistral. Poslije Drugog svjetskog rata pa do '60-tih godina, osnivaju se muzeji sa ciljem iskazivanja identiteta mladih nacija i razvijanja domoljubnih osjeaja u zemljama koje su osloboene kolonizacije. Muzej za novi svijet: osnovan je u osamostaljenom Meksiku i igra odluujuu ulogu u stvaranju nacionalnog identiteta nastalog mijeanjem dvije kulturne tradicije: predhispanske i europske. Dvanaest izlobenih dvorana u prizemlju posveeno je arheolokoj grai predhispanskih kultura sa podruja dananjeg Meksika. Postav arheoloke izlobe temelji se na geografskim, a ne na hronolokim odredicama. Muzejska scenografija u dvoranama sa predhispanskom tematikom raskona je kako bi se u punom sjaju prikazalae civilizacije tog razdoblja onako kako je dotad bila prikazana europska kultura. Od nacije do drutvene grupeOkrugli stol odran 1972. u ileu izdao je povelju koja e utjecati na razvoj muzeja u Latinnkoj Americi, zemljama Treeg svijeta, pa ak i u Europi. Istie se da se muzej treba otvoriti prema drugim naunim distiplinama i baviti pitanjem ruralnih i urbanih sredina, doprinijeti tehnikom i naunom razvoju. Muzej vie nije pozvan da velia nacionalni ili regionalni identitet, ve da ispuni svoju drutvenu misiju: da kod graanina/posjetioca razvije svijest o pripadnosti odreenoj drutvenoj klasi. Povrat kulturnih dobaraTokom posljednjeg desetljea 20. stoljea javlja se pitanje o muzeju kao uvaru kulturnog identiteta: problem povrata kulturnih dobara. Treba razlikovati sluajeve povrata na meunaodnoj razini od onih unutranjih, na nacionalnoj razini. U Europi se pitanje povrata pojavilo sa medijski popraenim sporom oko mramornih reljefa sa Partenona, a zatim se proirilo zahtjevima Infijanaca, Aboridana i afrikih naroda za povratom predmeta pogrebnog ili vjerskog karaktera pohranjenih u antropolokim ili etnografskim muzejima Europe. Partenon: nacionalna ili svjetska batina? Tomas Bruce 1802. postao je ambasador Ujedinjenog kraljevstva u Carigradu i tada je tkupio reljefe ukraene skulpturama sa Partenona atenske Akropole koju su Turci pretvorili u tvravu. Britanska vlada otkupila je te reljefe 1816. i izloila ih u British Museum, gdje se i danas nalaze. Godine 1982. glumica Melina Mercouri, tadanja ministrica kulture u grkoj vladi upuuje zahtjev za povrat remek djela u Atenu, te se razvija estoka rasprava. neki smatraju da djela pripadaju Grkoj i njenoj nacionalnoj batini i da je njihovo mjesto u Ateni. Drugi se pozivaju na pravne razloge, historijske, muzeografske i praktine i ele zadrati reljefe. Ako British Museum vrati reljefe Ateni, to e znaiti da e i drugi traiti povrat, a to je propast za mnoge muzeje. Za protivnike bilo kakvog povrata umjetnikih djela glavni razlog je muzeoloke prirode: izbjei propast velikih europskih muzeja. Meutim, ako postoje razlozi za povrat, svaki se sluaj mora posebno razmotriti. Kada je rije o etnikim zahtjevima, situacija je sloenija. Bilo bi logino vratiti takve predmete ako se otkrije da su prisvojeni protuzakonito. S druge strane, ti predmeti imaju dokumentarnu i naunu vrijednost. U Kanadi je ovaj problem rijeen tako to je starosjedilakim narodima omogueno sudjelovanje u upravljanju muzejima koji su im posveeni.

3. KOME JE MUZEJ NAMIJENJEN? MUZEJSKA PUBLIKA.Vanost publikeKrajem 20. stoljea, muzeologija je zamjerala usmjerenost muzeja na zbirku i traila je da publika bude u sreditu muzealnog pristupa. Kome se obraa muzej? Kakvoj publici? Kako je zainteresirati za muzej? ta joj pokazati i na koji nain? Ova pitanja su u zadnjih tridesetak godina pokrenula itav niz naunih prouavanja i istraivanja, kao i osnivanje specijaliziranih odjela u muzejima. Ameriki muzeji uvijek su davali prednost didaktikom pristupu i upravu su tamo poela prva prouavanja muzejske publike. Cilj im je bio odrediti osobine posjetioca prema sociolokim mjerilima kroz prouavanje njihovog ponaanja. U muzealnom svijetu, posjetioci se dijele na vie kategorija: - najira publika: heterogena kategorija, njen dio su i turisti- kolska publika: posjetioci djeijeg uzrasta i adolescenti- obrazovani ljubitelji umjetnostiSvaka od navedenih kategorija publike razlikuje se po tipu muzejskog posjeta: indifitualni ili grupni. Posjeenost muzejaDugo vremena ni muzejske kustose nije zanimao broj posjetioca muzeja. Kustosi su smatrali da muzej svoju dunost izvrava samim otvaranjem izlobenih dvorana javnosti. Nije bilo vano da li je izloba posjeena ili nije. Sreom, s vremenom su mnogi muzejski kustosi shvatili da muzej ispunjava svoju zadau tek kada je posjeen i da nema koristi od muzeja koji nema posjetioce. Novonastalo zanimanje za publiu izraeno je kroz statistika prouavanja posjeenosti muzeja. Danas se u veini europskih i amerikih drava objavljuju godinji podaci o broju posjeta muzejima. Politiari takoe ele podatke o posjeenosti muzeja da bi znali da li su novana sredstva koja izdvajaju korisna. Brojnost posjeta nije jedino ili najbolje mjerilo za odreivanje vrijednosti i uspjenosti muzeja. Podaci o brojnosti posjeta mogu se koristiti na razliite naine: - pratiti i analizirati godinje promjene broja posjeta odreenom muzeju- prouavati posjeenost muzeja, grada ili pokrajine u odreenom vremenskom periodu- odmjeriti veliinu svakog muzeja- usporeivati posjeenost muzeja u razliitim zemljama- usporeivati posjeenost muzeja u odnosu na posjeenost drugih kulturnih aktivnosti i institucijaBesplatan posjet ili ne? Postavlja se pitanje da li posjet muzeju treba biti besplatan. Tri londonska muzeja sa besplatnim ulazom privlae veliki broj posjetioca, a isto vrijedi i za muzej Louvre koji ima razumne cijene ulaza. U besplatnim muzejima, posjetioci mogu dati dobrovoljni prilog. Najskuplji muzeji su Vatikan i Ermita, ali i oni su dobro posjeeni. Besplatan pristup potvruje javni karakter muzeja to doslovno znai da svako u njemu moe uivati. Takoe je dobra praksa kada se besplatan ulaz u muzej nudi odreenim danima u mjesecu, kao to je to sluaj sa Louvreom. Poznavanje publikeStatistika procjenaKvantitativno istraivanje muzejske publike temelji se na anketi: na uzorku jednog posjetioca putem postavljenih pitanja se odreuju socioloke odrednice. Rije je o statistikoj procjeni gdje nije vaan lini identitet posjetioca, kojem je osigurana anonimnost. To je bila Bourdieuova i Darbelova metoda.ta smo saznali iz Bourdieuova i Darbelova ispitivanja? Umjetnosti su skloni obrazovani slojevi, koji najee posjeuju muzeje. kola je odreujui faktor u stjecanju navike posjeivanja muzeja. Visina primanja nije najznaajnija za posjeenost muzeja, iako je istina da siromani slojevi drutva rjee posjeuju muzeje. Utjecaj turizma na posjeenst muzeja nije veliki.Novija istraivanja pokazuju sve vei znaaj turizma. Mnoge zemlje organizuju stalne ustanove za praenje muzejske publike koje provode neprekidna istraivanja o posjeenosti muzeja. Cilj Bourdieuova istraivanja prije svega je socioloki: odrediti u najirem smislu publiku umjetnikih muzejau Europi i detaljnije upoznati posjetioce odreenog muzeja kako bi se muzejski diskurs prilagodio vrsti publike koja ga uglavnom posjeuje. Prouavanje ponaanja muzejske publikePodrazumijevaju istraivanja i prouavanja o ponaanju muzejskog posjetioca koja provode psiholozi, pedagozi i drugi strunjaci. Cilj je saznati kako se posjetilac ponaa i doivljava izlobu, te u kojoj mjeri njegov socijalno-kulturni kontekst utjee na doivljaj. Prouavanja se temelje na analizi priliva posjetioca, anktetama provedenim u muzeju i izvan muzeja i sl. Instrumenti ispitivanja u prouavanju ponaanja su razliiti: - vie ili manje detaljni upitnici koji se ispunjavaju prije ili poslije posjete muzeju- razgovor prema unaprijed utvrenim pitanjima koji slijedi logiku izlaganja ispitanika- neposredno vizualno ili zvuno posmatranje posjetioca tokom obilaska sa ili bez njegovog znanja- mikrofoni postavljeni u tehniku opremu- videozapis posjetaIspitivanja mogu biti usmjerena prema otkrivanju motivacije posjetioca da posjete muzej, ali razlozi za posjetu muzeju mogu biti viestruki. esto posjetioci daju pogrene odgovore da bi dobili veu linu vrijednost. Dvije su vrste posjeta: sa namjerom (posjetioc eli posjetiti neku izlobu) ili uz prigodu. Veron i Levasseur u istraivanju iz 1983. izdvajaju etiri tipa posjetioca prema nainu njihovog kretanja u izlobenom prostoru: mravi, skakavci, leptiri i ribe. Druga istraivanja pokazuju da posjetilac pogleda 50 do 60% predmeta na izlobi srednjeg opsega (150 predmeta) i proita manje od 40% tekstova. Ovi podaci jo su nii kada se radi o muzejima gdje je broj izloaka mnogo vei. Prijam publikeSusretljivo ponaanje prema publici mora biti obaveza svakog muzeja ako eli ispuniti svoje zadae koje mu je drutvo odredilo. Radi se o fizikom doeku (ureenje i udobnost), duhovnom (otvoren, gostoljubiv muzej) i intelektualnog (muzej kao prenosilac poruke, razumljiv veini posjetioca). Posebnu panju treba obratiti na prijem osoba sa potekoama u kretanju, invalida sa slunim ilividnim smetanjama i svih drugih osoba kojima obilazak muzeja moe biti otean. Prijamni prostor i oznakePosljednjih godina, svi muuzejski programi obnove obraaju posebnu panju na prijemne prostore, na otvorenija i ugodnija ulazna predvorja gdje se ne nalaze samo blagajne, ve i mjesta za okupljanje grupa, garderobe, sanitarije, telefoni, klupe i naslonjai. Prvi susret posjetioca sa muzejem od velikog je znaaja i utjee na to hoe li posjetilac nastaviti posjeivati muzej. Briga oko posjetioca i njegove udobnosti mora biti prisutna tokom cijelog obilaka da bi se uz pomo pisanih oznaka posjetioci mogli snalaziti. Osim to omoguavaju snalazak u muzeju i odabir smjera, oznake upozoravaju i na zabranu diranja, snimanja, puenja. Ponekad je zabrana diranja predmeta ili fotografiranja pretjerana, ako to ne teti predmetima.

Otvoreni muzejMnogi muzeji i dalje ostavljaju dojam da su namijenjeni samo odabranim, a njihov strog izgled odvraa mnoge posjetioce od ulaska. Otvorenost muzeja prema publici oituje se u primjerenoj arhitekturi, otvorenosti prema vanjskom prostoru. dugo su prozori bili zamraeni kako bi se posjetioce vizualno odvojilo, usraujui im pogled na grad, a vanjskom prolazniku pogled u muzej. rojni dananji muzeji iroko su otvoreni prema vanjskim prostorima i izloeni pogledima svakog prolazniika. Otvorenost muzeja ogleda se i u pristupu prema publici, koja vie nije dosadni nametljivac ili mogui kradljivac, ve eljeni gost. Nude se razliite mogunosti posjeta: razgledavanje uz struno vodstvo, animacijske aktivnosti, audiovodii, dokumentacijski odjel. Sam postav izlobe stvoren je sa namjerom da je uini dostupnom odreenoj publici. Demokratizacija muzejaMuzejski kustos mora misliti i na 'ne-posjetioca', one koji ne posjeuju ili veoma rijetko posjeuju muzeje. Potrebno je uvijek pokuavati poveati broj posjetioca. To znai naviknuti posjetioce da u to veem broju trajno posjeuju muzeje. Muzeji su i stvoreni da bi se umjetniki predmeti stavili na raspolaganje narodu. Stvoriti vjernu publiku koja redovno posjeuje muzej i izlobe znak je uinkovitosti i vitalnosti, ali i izraz odnosa povjerenja to se uspostavlja izmeu muzeja i posjetioca. Blockbuster i raznovrsna publika: Proiriti publiku odreenog muzeja na korisnike koji ga inae ne posjeuju nije laka zadaa. Prije nekoliko godina, Muzej lijepe umjetnosti u Bostonu postavio je veliku izlobu sa trostrukim ciljem: poveati broj posjetioca, stvoriti raznovrsnu publiku i istovrmeno muzeju pribaviti novo ruho i novana sredstva. Usjeh je bio samo djelimian. Broj posjetioca je bio veliki, a prihod od ulaznica znaajan. Meutim, posjetioci su dolazili iz razliitih gradova i drava, ali su to i dalje bili posjetioci koji inae posjeuju muzeje: nisu doli oni koji inae ne dolaze. Publika sudionikPrijatelji muzejaUdruge Prijatelja muzeja predstavljaju posebnu kategoriju posjetioca. Oni su ponekad idejni zaetnici u stvaranju samih muzeja koje podravaju, posebno malih lokalnih muzeja. Njihovi lanovi redovno posjeuju muzej i povremene izlobe, sudjeluju u animacijskim djelatnostima i zanimaju se za tematski i nauni pristup. Udruge pokreu pojedinane akcije za pomo muzeju, posebno pri sakupljanju sredstava za radmuzejske ustanove ili obogaivanje zbirke kupovinom djela ili donacijama. Udruge prijatelja muzeja ukljuene su u nacionalne udruge i Svjetski savez prijatelja muzeja koji organizira kongres svake pete godine. Publika vjernih poklonika: Shinji Skumeikai japanska je sekta koja tuje kult ljepote u prirodi i umjetnikim djelima. Sekta je sskupila izvanrednu zbirku umjetnikih djela, te podigla usred japanskih planina hram sa muzejm Miho. Jedno je krilo posveeno japanskoj umjetnosti, a drugo umjetnosti 'zapadno od Japana': kineskoj, egipatskoj, grko-rimskoj, perzijskoj i indijskoj. Sudjelovanje domaeg stanovnitva u radu muzejaPojavom ekomuzeja sudjelovanje publike u radu muzeja dobiva drugu dimenziju. Nije vie samo rije o posjetiocima ili prijateljima muzeja. Sudjelovanje domaeg stanovnitva u stvaranju muzeja, njegovim aktivnostima i postavljanju izlobi svojstveno je ekomuzeju iji je zadatak, izmeu ostalog, razvijati zajednicu u kojoj djeluje. Pierre Camusat opisuje na slijedei nain steena iskustva u radu sa domaim stanovnitvom u sklopu eko muzeja de Fourmies-Trelon: - odluka predstavnici raznih podrunica i pridruenih zajednica su lanovi Upravnog savjeta ekomuzeja- zbirke uglavnom su stvorene donacijama, a stanovnitvo daje i predmete na posudbu- restitucija donatori sudjeluju u odabiru i prezentiranju predmeta i dokumenata- prijem publike i obavijesti posjeenost muzeja posljedica je sudjelovanja domaih ljudi u doeku- svjedoanstva uloga muzeja je da prikuplja i objavljuje pisane i usmene iskaze Muzej rekonstrukcije montrealskog predgraa: Osnovan je 1980. godine u Montreau i smjeten u javno kupalite ronulog industrijskog predgraa sa velikim brojem nezaposlenih. Predstavlja uzoran primjer odnosa muzeja i zajednice. Bilo bi nemogue oivjeti historiju radnikih etvrti bez mukaraca i ena koji su je svakodnevno stvarali.

4. IZLOBA: FUNKCIJA PREZENTIRANJAIzloba je javno izlaganje umjetnikih djela i dokumenata i predmeta vezanih uz odreenu temu. Muzej se ne moe ograniiti samo na svoju funkciju izlaganja niti se moe svesti samo na niz izlobenih dvorana. Izloba je instrument posebnog muzejskog govora. Izloba je sredstvo komunikacijeJean Davallon odreuje izlobu kao sistem koji je nastao rasporeivanjem stvari u prostoru sa namjerom da budu dostupne drutvenim jedinicama. Ralanimo navedenu definiciju:- sistem: prema Davallonu, sociosimboliki sistem oznaava situacije ili stvari koje nisu stvari u klasinom jezinom smislu i ne oslanjaju se na jezine zakone, ve su nosioci smisla. - rasporeivanje stvari: izloba daje na uvid predmete, dokumente, stvari iz stvarnog ivota koje nisu samo postavljene jedne do drugih ve su rasporeene u organiziranu cjelinu- prostor: izloba se iri u tri dimenzije, posjetioc je u njenoj unutranjosti - osnovna namjera: u pokazivanju je sama sutina izlobe- stvari uiniti razumljivim: stvoriti mehanizme koji posjetiocu omoguavaju razumijevanje stvari- zainteresovati drutvene grupe: tu se ubrajaju posjetioci svih drutvenih kategorijaIzloba je u najirem smislu sredstvo komunikacije. Temeljno obiljeje izlobe kao komunikacije sastoji seu tome da primaocu/posjetiocu preputa odluujuu ulogu u otkrivanju smisla. Jezik izlobeIzloba posjeduje vlastiti jezik koji izloeni predmeti sami po sebi ne prenose niti se on sastoji od popratnih tekstova. Jezik izlobe je stvoren od verbalnih elemenata tekstovi) i neverbalnih (vizualni, auditivni). Nijedan od ovih elemenata nema znaaja sam po sebi; smisao dobivaju kada se rasporede. Posjetiocu treba pribliiti jezik izlobe i od djetinstva ga uiti kako da dokui smisao izlobe. Pojam izloka: klasifikacija elemenata izlobeIzloba se koristi razliitim predmetima kao to su djela, autentini predmeti, reprodukcije, makete, tekstovi, fotografije, crtei, pokretne slike,. Oni su elementi, osnovne jedinice jezika izlobe. Kanadski muzeolog Duncan Cameron prvi je dao klasifikaciju tih elemenata i sveo ih pod pojam exhibit. Francuski muzeolog Andre Desvallees koristi pojam expots i kae da je izloak sve ono to jeste ili moe biti izloeno, bez obzira na vrstu, bilo da je rije o originalu ili reprodukciji, dvodimenzionalnoj ili trodimenzionalnoj stvari, umjetnikom ili upotrebnom predmetu, kipu, slici, grafici, stroju, itd. Cameron realnim/stvarnim stvarima naziva predmete koji su izloeni zbog onog to sami jesu i nisu prikaz neeg drugog. Teko je jasno odrediti razliku izmeu stvarnih predmeta i drugih izloaka. Uloga koja se predmetu dodjeljuje na izlobi znaajnija je od njegove prirode. Desvallees objanjava: Imitacija hljeba pomae u stjecanju vjetine rukovanja noem, model kolaa peenog u kalupu omoguava bolje raspoznavanje oblika i ukrasa utisnutim na kalupima. Stvarni predmeti mogu biti izloeni sa namjerom da dopune prezentaciju drugih stvarnih predmeta: preparirana ivotinja u zamci slui da bi se objasnilo kako funkcionie zamka, klasje ita tueno mlatom objanjava njegovu funkciju. Ni ivotinja ni klasje se ne sagledavaju u svom svojstvu originala ili kopije, ve u odnosu na predmete uz koje se nalaze.Znaenje izlobeVeliki broj posjetioca muzeja na prvo mjesto stavlja jasno odreenu temu i ideju izlobe, ono to izlobu ini lako prepoznatljivom. Samo rijetki kustosi i muzeografi misle da izloba ne mora imati posebno znaenje. Jedni misle da je znaenje izlobe implicitno: treba pokazati predmete uz malo podataka kako bi posjetilac pronaao znaenje u onome to vidi koristei vlastito poznavanje kulture, vlastita sjeanja: muzeologija predmeta. Drugi misle da je autor izlobe onaj koji izlobi na eksplicitan nain daje znaenje; predmeti sami po sebi ne nose znaenje ili su vieznani: muzeologija ideje. Ovo se moe objasniti na primjeru ekia, ija je svrha na prvi pogled jasna, ali se na izlobi moe sagledati na razliite naine. Razumljiva porukaUiniti stvari razumljivim znai da ih treba staviti u okvire odreenog diskursa koji mora biti jasan posjetiocima. Teko je usaglasiti didaktiki/kolski diskurs sa diskursom izlobe koja se obraa samo publici znalaca koja poznaje predmete. Boe, ba sam glup! : Posjetilac dolazi u muzej sa nadom da e pronai zadovoljstvo, uitak otkria, znanje. Veliki neuspjeh muzeja je ako na odlasku pomisli Boe, ba sam glup!. Izloba mora ispuniti oekivanja posjetioca prilagoavajui svoj diskurs ciljanoj publici i izbjegavajui pristup vezan za upotrebu rjenika ili tekstova koji obeshrabruju posjetioca. Struktura izlobeKroz strukturu i naine rasporeivanja svari u prostoru posjetilac uoava poruku izlobe. Prije razgledavanja predmeta i itanja tekstova, italac je uronjen u unutranjost organizovanog prostora koji vizualno i fiziki otkriva. Kako strukturirati izlobu: hronoloki, tematski...Izloba autoru prua razliite moguosti strukturiranja. Odabir ovisi o diskursu i znaenju koje se eli dati izlobi. Struktura je elemenat koji e posjetioci najprije uoiti. Muzeji historijskog karaktera obino prednost daju hronolokoj strukturi, ali to nije pravilo. Postoji nekoliko naina strukturiranja izlobe:- hronologija: izloba se odvija prema vremenskom toku: muzej historije, arheologije, likovnih umjetnosti - geografija: veliki muzeji slikarstva, ali i mnogi drugi, organizuju grau po zemlji, pokrajini, gradu- klasifikacijske kategorije/taksonimija: prirodoslovni muzeji, arheoloki muzeji- tehnike: nauni i tehniki muzeji, muzeji primijenjene umjetnosti i arheologije- materijali: podjela na kamen, staklo, metal, peenu glinu- teme iz svakodnevnog ivota: prirodoslovni muzeji, muzeji arheologije, etnografije- kole i pravdi u umjetnosti: veina muzeja posveenih umjetnosti 19. i 20. stoljeaMuzeji se ponekad odluuju za neuobiajene klasifikacijske kategorije: - konfrontacija: predmeti razliitog porijekla izloeni su jedni uz druge- lokalne posebnosti: izloba se organizuje oko dokumenata velikog lokalnog znaaja- tekst, stihovi: izloba Velika obmana zasnivala se na pjesmi Arthura RimbaudaVeina muzeografskih pristupa sjedinjuje razliite naine strukturiranja izlobe. Razgledanje izlobePri izlaganju je vano da koncepcija izlobene cjeline bude uoljiva. Slijed razgledanja mora izraavati muzejski diskurs u prostoru. Raspored izloaka i njihova povezanost moraju izraziti jasnu strukturiranu poruku. Pri odabiru slijeda izlobe, najjednostavnije ga je zamisliti kao pripovjedanje. Razgledanje po nametnutom redoslijedu navodi posjetioca na postepeno otkrivanje izloenih cjelina utvrenim redoslijedom. Izloba Velika obmana u Etnolokom muzeju u Neuchatelu pratila je nizanje stihova Rimbaudove pjesme. U nekim muzejima, pretjerano linearan prikaz nema opravdanje. Strogo linearno razgledanje izlobe potpuno ograniava slobodu kretanja. Zato muzeografija mora uvaavati pravo posjetioca na slobodu kretanja. Autori se esto odluuju za nesputan plan razgledanja koji potie posjetioca na slobodan odabir smjerova obilaska. Posvetiti posebnu panju djeci i drugim kategorijama posjetioca? Neki muzeji predlau posebno razgledanja za djecu. U muzeju Nausicaa draesna raa vodi male posjetioce i pokazuje im jednostavna objanjenja postavljena u visini djeijih oiju. U muzeju Burgundije Perrin de Puycousin u Dijonu kratki stripovi na postolju vitrina u visini djece objanjavaju naine upotrebe izloenih etnografskih predmeta. Posebne prostorne cjelinePrema Giordaovu modelu, izloba se vie ne osmiljava samo po naelu nizanja izlobenih dvorana osmiljenih po istim pravilima. Izloba pristupa tematskoj obradi na razliite naine. Prostori posebne namjene pomno se obrauju i podijeljeni su u tri vrste:- prostor za pobuivanje interesa gdje se posjetiocu daje vrijeme da upozna temu i zainteresuje se- prostor za razumijevanje gdje se u razliitim oblicima iskazuje svrha izlobe- prostor za dublju spoznaju gdje posjetilac moe sam produbiti vlastito znanje Istraivanja su pokazala da muzeji zamaraju. Posjetioci su usredoeni na poetku razgledanja, dok posljednje dvorane brzo obiu. Pri osmiljavanju slijeda razgledanja, autori se trude ublaiti zamor. Obnova Muzeja za umjetnost i obrt: 1794. utemeljen je Muzej za umjetnost i obrt, koji je imao veliki ugled, ali malu posjeenost. Program potpune obnove trajao je od 1989. do 2000., a obnova je poivala na tri utvrene injenice: vanost eksperimentisanja za ope obrazovanje i nauno-tehniko obrazovanje srednjokolaca, ininjera i istraivaa, nezamjejiva uloga predmeta u primjeni ove aktivne pedagogije, doprinos historijskog izuavaja za bolje razumijevanje geneze pronalazaka i tehnikih vjetina. Svaka od sedam cjelina u muzeju je hronoloki obraena, to omoguavan jeno razgledanje vremenskim slijedom unatrag. Na samom ulasku u muzej predloena su dva naina obilaska. Predmeti: prave stvariDiskurs izlobe poiva na autentinim predmetima. Fizika prisutnost predmeta ostavlja utisak na posjetioca, izaziva osjeaje i ini izlobu razliitom od drugih virtualnih prikaza. Predmeti na neki nain potvruju da muzej ne lae. Oni su u slubi diskursa izlobe i preko njih se prenosi poruka. Muzeografija navodi predmette da progovore, jer oni kao nijemi svjedoci ne mogu nita rei. Tek e izloba prenijeti njihovo znaenje, a njihovo prisustvo na izlobi je neophodno. Odabir predmetaMuzeografija 19. stoljea bila je sklona prekomjernom gomilanju predmeta, a danas se ovaj pristup smatra neprihvaljivim. Dananji muzeji su smanjili broj izloaka, a pravi se strog odabir predmeta za izlaganje. Odabrani predmeti moraju zadovoljiti neke kriterije: opravdanost u odnosu na izlobu (moraju biti sastavni dio odabrane tematike), dokumenatarnu vrijednost, estetsku vrijednost, historijski znaaj, uvjete zatite i raspoloivost. Neizloeni predmeti se uvaju u depoima kojima se mora posveivati panja. Muzeji mogu svoje predmete posuditi drugim muzejima. Dvorane za iroku publiku i specijalizirane dvoraneStrog odabir izloenih predmeta doveo je do izvjesnih problema u polju dokumentacije. Predloena su brojna rjeenja. Proirenje izlobenih dvorana i dodatni predmeti izloeni na tradicionalan nain nisu dobro rjeenje. G. H. Riviere se odluio za dodatni izlobeni prostor namijenjen samo strunjacima, ali to kod veine publike moe izazvati osjeaj odbaenosti. Obilazak depoa u kojima se skladite predmeti najbolje je rjeenje, iako depoi nisu prave izlobe, oni se ipak mogu razgledati na zahtjev posjetioca. Prethistorijski muzej Ile-de-Francea u Nemoursu: ovo je pokrajinski muzej; nalazi se na ulazu u umu to odaje dojam da se dvorane nalaze u samoj um. Muzej se prvenstveno obraa djeci i adolescentima, ali drugi postav koji se dodatno nudi moe zadovoljiti i ueniju publiku. Razgledanje se kree hronolokim redoslijedom. vanjske dvorane nude iskusnijoj publici vie arheolokih podataka. Tekstovi na izlobiUloga tekstovaG. H. Riviere je izjavio da je pitanje upotrebe tekstova predmet otvorenih svaa izmeu muzeologa. Neki tvrde da su tekstovi beskorisni, dosadni i da bi posjetioce trebalo potedjeti njihova itanja. Riviere nije smatrao da tekstovi trebaju biti potpuno uklonjeni iz muzeja. U muzeografiji tekst ima bitnu ulogu zato to predstavlja nunu informativnu podlogu koja predmetima dodjeljuje znaenje.Muzej nije otvorena knjiga. Primjena tekstova u muzejima razlikuje se od one koju nalazimo u publikacijama. Posjetilac dolazi u muzej da bi vidio predmete, a ne da ita katalog. Tekstovi u muzeju moraju usmjeravati i pratiti proces otkrivanja predmeta od strane itaoca. Muzej bez tekstova: Insel Hombroich: ovaj muuzej je nastao na temelju zbirke jednog lokalnog industrijalca koja je obuhvatala arheoloke predmet,e umjetnosti Dalekog istoka, staru ujetnost Zapada i savremenu umjetnost. Muzej se sastoji od skupa paviljona rasutih po prostranom parku. Skup paviljona i izloeni predmeti doimaju se kao jedinstveno umjetniko djelo. U ovom muzeju nema tekstova: nema naziva dvorana, informativnih tekstova, legendi, niega to bi posjetiocu olakalo otkrivanje znaenja predmeta. Posjetiocu nije ponueno nita to bi mu olakalo snalaenje. Posjetitelj ne ita sve nekoliko razina itanjaNa izlobi je nemogue proitati sve tekstove. Autori izlobe predlau lako itljive i privlane tekstove, iako su svjesni da e ih posjetioci tek djelimino proitati. Razlikujemo pet osnovnih vrsta tekstova: - naziv naziv dvorane ili izlobene cjeline; tekst je sastavljen od nekoliko rijei ija je uloga informativna (navodi temu) i signalna (omoguava posjetiocu da se snae u prostoru); veliina slova ini tekstove uoljivim izdaleka i svaki ih posjetilac mora proitati - (nekoliko rijei)- uvodna legenda ovo je vana, ali zanemarena vrsta teksta; na saet nain se daje kratak pregled sadraja prostora; uvodne legende pomau posjetiocu da shvati opi smisao izlobe (250 znakova)- tematska legenda ona daje osnovno objanjenje izlobenog prostora; ograniene je duine, podijeljena u paragrafe; svaki tekst mora biti neovisan o drugim tekstovima (800-1000 znakova)- natpis radi se o natpisnim ploama koje prate i oznavaju svako djelo ili predmet; pruaju osnovne podatke: naziv djela, ime autora, godinu, mjesto, kao i podatke o tome ako je predmet posuen- tekstovi da bi se saznalo vie ovi su tekstovi dui, namijenjeni su za zainteresiranu publiku; nisu izloeni kao ostali tekstovi; najbolje ih je postaviti u blizini klupa i prostorima za odmor (1 stranica A4)Metoda Ekarv: Margareta Ekarv je autorica lako itljivih knjiga za odrasle. Na molbu vedskog potanskog muezaj da napie legende i natpise, ona je predloila metodu kratkih i lako itljivih tekstova, metodu koju je saela u niz savjeta. Na izlobi se povremeno nalaze i druge vrste tekstova: - uvodni tekst omoguava posjetiocu da odmah odmjeri diskurs izlobe: tematski sadraj, kvantitativni obim i da ga povee sa vlastitim saznanjima- saetak objedinjuje razne elemente izlobe i posjetioca ponovo vraa na njih da bi ih bolje razumio; u velikim muzejima se ovi uvodni i saeti tekstovi postavljaju na svim odjelima- citati danas su veoma traeni na izlobama; mogu pruiti drugaiji pogled, ponekad suprotan opem diskursu; iako, i njih je odabrao autor; razlikuju se po tipu tampanih slovaPristupani, al dovoljno informativni tekstoviIstraivanja voena u muzeju ili izvan njega moraju posluti kao podloga za izradu koncepcije izlobe i kao temeljna graa tekstova. Jame naunu vrijednost izloene teme. Ipak, izloba niej namijenjena strunjacima. Tekstove treba prilagoditi iroj publici i izbjegavati strune pojmove. Pitanje jezikaProblem je na kojem jeziku pisati tekstove. Postoje mnoge drave koje su dvojezine (Belgija) ili samo pokrajine u dravama (Juni Tirol u Italiji) i tamo je potrebno u muzejima koristiti vie jezika. Takoe, muzeji kojima je ciljana publika internacionalna takoe koriste vie jezika pored svog domaeg. Velike turistike regije sklone su koristiti domai jezik i engleski kao meunarodni jezik. Oblikovanje tekstovaOdabir tipa slova, njihova veliina, upotreba boja, spajanje tekstova i grafikih elemenata ne moe se prepustiti sluaju niti podvrgnuti samo estetskim mjerilima. Tipografija olakava sagledavanje i itljivost tekstova i mora biti u skladu sa vrstom teksta. Tekstovi se lako prepoznau po vrsti tampanih tekstova. Oblikovanje teksta je posebno umijee grafiara kojem se autor izlobe obraa za pomo. Muzejske publikacijeMuzejske publikacije su vodii, katalozi, broure, informacijski listovi koje muzej besplatno nudi publici. - struni katalog muzejskih zbirki namijenjen je strunjacima; pripada kategoriji naunih publikacija- popularna izdanja radovi o muzejskoj tematici; objavljuje ih muzej ili vanjski izdava- muzejski vodi ili opi katalog opi uvod za obilazak muzeja; dostupan je irokoj publici- deplijani, broure, leci izvjetavaju o opoj organizaciji muzeja, rasporedu izlobenih dvorana- katalozi povremenih izlobi razlikuju se meusobno- broure i didaktike publikacije namijenjene su djeci i adolescentima; sve vie su u upotrebi- CD-rom sa prikazom muzejske tematike sve vie se koristiMuzeografska metoda analogije: rekonstrukcijaPrema Raymondu Monpetitut, pojava novih metoda prezentiranja u muzejima, poput diorame, period room ili prikaza epohe, potvruje sve izraeniju tenju muzeja da koriste svoje zbirke za scenski prikaz ijim se postavljanjem ispunjava vaan zadatak, a to je izlaganje i obraanje obinim posjetiocima sa skromnim predznanjem. Monpetit koristi pojam muzeografska metoda analogije kao postupak stvaranja iuzlobe kojim se posjetiocima prikazuju originalni predmeti ili kopije to su u odreenom prostoru rasporeeni tako da njihova povezanost u cjelinu stvara sliku koju opsjetilac prepoznaje. Ima nekoliko oblika muzeografske metode analogije: - period rooms: ove dvorane iz prolosti pojavljuju se u Sjedinjenim Amerikim dravama poetkom 20. stoljea. One su prvobitno bile u sklopu muzeja na otvorenom, a od 1924. u Metropoolitan Museumu u New Yorku. Radi se o nainu prezentiranja kojim se predmeti i umjetnika djela integriraju u interijere oivljavajui atmosferu odreenog doba. Sklonost Amerikanaca ovakvim rekonstrukcijama ponekad se smatra izrazom njihove nekulture, ali se ovaj scenografski pristup uveliko proirio amerikim muzejima. - diorame: radi se o trodimenzionalnoj rekonstrukciji prirodnog okolia; one su ameriki izum sa poetka 20. stoljea i prvobitno su prikazane u Nacionalnom muzeju prirodne historije u Washingtonu, a potom se ire po europskim muzejima. Cilj je stvoriti iluziju prirodnog kvira pri prezentiranju autentinog predmeta, sugerirajui njegovo okruenje: biotop ivotinje, kontekst arheolokog predmeta. Diorame privlae panju posjetioa stvarajui iluziju stvarnog prizora vienog kroz prozor. Mogu biti izvedene u prirodnoj veliini, ali su ee u umanjenom formatu. - rekonstrukcija: ona je znaajno obiljeje klasinih pokrajinskih muzeja. Rekonstrukcije se najprije pojavljuju u Nizozemskoj i Danskoj. Museon Arlaten otvoren 1899. u Arlesu daje im konaan oblik: rekonstrukcije interijera sa starim posuem i priborom, lutkama u prirodnoj veliini, itd. Rekonstrukcija se najveim dijelom temelji na prikazu autentinih predmeta dok kopije i dekor slue za njihovo isticanje. - rekonstrukcija okolia: svjetske izlobe rano su poele prezentiranti arhitektonske cjeline, graevine, ulice, sela uz potrebu autentinih materijala ili bez njih. Na izlobama i muzejima se ovaj tip prezentacije pojavljuje u krajem 20. stoljea. Rekonstrukcije okolia razlikuju se od rekonstrukcija u uem smislu zato to se u njima rijetko pojavljuju anutentini elementi ili ih uope nema. G. H. Riviere osmislio je prezentaciju u Kulturnoj galeriji Muzeja narodne umjetnosti i tradicija u Parizu sa slijedeim obiljejima: povezivanje rekonstrukcija interijera i njihovo preseljenja, sistemska prezentacija predmeta, prezentiranje muzealne grae u vitrinama, stvaranje zamraene atmosfere sa umjetnom rasvjetom, strogi odabir predmeta, neupadljiva postolja, raznovsni tekstovi ograniene duine, sistemska upotreba dijaporama nakon svake cjeline. ScenografijaScenografija obuhvata formalne i materijalne aspekte u uem smislu: vjeanje i privrivanje izloaka, boje, vitrine, rasvjeta. Scenografija se jo uvijek posmatra kao obino ukraavanje. Ona ima vanu ulogu jer ini ugodnijim obilazak, poveava posjetioevu panju i pobuuje zanimanje. Scenografija pomae u razumijevanju izlobeUloga scenografije u muzeografskom postupku nije samo dekoracija: ona bitno pomae posjetiocu pri otkrivanju znaenja izlobe. Elementi scenografije (odabir boja, nain postaljanja izloaka, jaka prirodna rasvjeta ili samo osvjetljeni izloci, topografija i ureenje cjelina) doprinose u stvaranju razliitih ambijenata, a to utjee na posjetioev doivljaj izlobe. Autori koriste scenografske elemente i za isticanje znaenaj izlobe. Odabir razliitih nijansi boja naglaava razliite dijelove nekog izloka. Primjer istovrijednosti muzeolokog programa, nain razgledavanja i scenografije: Alimentarium u Veyevu: radi se o muzeju prehrane u Veyevu u vicarskoj koji je zaklada multinacionalne kompanije Nestle, a otvoren je 1985. godine. Muzeografski program ponovo je osmiljen 2002. godine. Odustalo se od starog izrazito historijskog prikaza i danas se muzej temelji na etiri odjela vezana za etiri aspekta prehrane: jesti, kuhati, kupovati i probavljati. Iako postoji logian redoslijed ovih radnji, posjetilac u muzeju moe odjele razgledati redoslijedom kojim eli. Scenografija potie posjetioca na razgledanje be prisile predlaui mu obilazak neizvjesne strukture. Izlobeni stiloviTokom 20. stoljea javljaju se razliiti scenografski pristupi, koje danas primjenjuju ak i muzeji umjetnosti poznati po jezgrovitoj prezentaciji. Scenografiju najee karakterie: prirodna stropna rasvjeta koja daje ujednaenu svjetlost, zamraena i zatvorena atmosfera, bijeli ili obojeni zidovi, pastelni ili umjereni tonovi, vjeanje malog broja slika u velikim razmacima ili, pak, velikog broja slika razliitih veliina, klasian ili ogoljen prostor. Nocturama, uprizorenje uz pomo svjetla: ovaj stil prezentiranja javlja se oko 1960. u zoolokim vrtovima za prikazivanje ptica izvan kaveza. Ptiarnik je potpuno osvijetljen dok su posjetioci u polusjeni. Oni nisu niim odvojeni, ni reetkama, ni staklom. Ova se scenografija koristikla sedamdesetih godina pri postavljanju umjetnikih i arheolokih izlobi. Dobar je primjer izloba Tutankhamon u Grand-Palaisu u Parizu, a potom u Kraljevskim muzejima umjetnosti i historije u Briselu 1972. Zidovi, pomine pregrade, promjenjivi prostoriZid je vaan elemenat koji osmiljava autorski tim muzeja. On je dio arhitektonske strukture zgrade u kojoj se nalai izoba. U scenografiji se zdi pojavljuje u ulozi pregrade, vodia i podloge. Zid usmjerava pogled i kretanje. Posjetilac je skloniji ii uz zid i tokom obilaska okruiti prostoriju nego je dijagonalno prei. Danas se nude razliita rjeenaj za razbijanje strogih prostora, njihovu podjelu i promjenjivost. Muzeografska oprema: vitrine, panoi..Vitrina je simbol muzeja. titi od utjecaja okoline: praine, toplote, vlanosti. uva od krae, namjernog ili sluajnog unitavanja. Istie vrijednost izloenih predmeta, prezentiraih i osvjetljava. Vitrina je istovremeno i zapreka, pregrada izmeu posjetioca i predmeta. Umjetniki predmeti zapravo ne moraju biti izloeni u vitrinama, jer je od poetka jasno da se uistinu radi o umjetnikim predmetima. U vitrinama je najee postavljen sistem rasvjete. Scenografsku opremu ne ine samo vitrine, ve i panoi, postolja, razne druge stvari koje upotpunjuju prezentaciju. MaketeMaketa je u muzeografiji trodimenzionalna reprodukcija graevine, nastambe, mjesta, broda, predmeta. Maketa ima viestruku namjenu: predoava u tri dimenzije elemenat stvarnosti izvan muzeja, vizualno predstavlja prostrane cjeline sa lokalitetima, graevinama i formacijama koje bi inae posjetilac teko zamislio, pomae posjetiocu da sebi predstavi jednu ili vie graevina na temelju arheolokih ostataka ili nacrta, slui se uobiajenim postupcima kako bi se bolje predstavile razliite faze izgradnje graevine.Izvedbe makete su razliite, a razliiti su i materijali od kojih se prave: gips, drvo, plastika, karton. Makete su krhke, posebno one koje ele neto vjerno doarati. Posjetilac otkida komadie reljeva, boje blijede, vegetacija propadasve postaje pranjavo, a odravanje je teko. RasvjetaSvjetlo i oblici rasvjete predstavljaju bitan elemenat prezentacije. Svjetlo je vano komunikacijsko svredstvo koje na razliite naine naglaava izloeni predmet i pridonosi stvaranju atmosfere izlobe. Svjetlom se moe razbiti cjelovitost izloenih premeeta. Upotreba svjetla za isticanje izloenih predmeta mijenja se u skladu sa njihovom prirodom, znaenjem predmeta i odabranim scenografskim stilom. Razlikujemo etiri vrste osvjetljavanja dvorana i izloenih predmeta: - prirodna svjetlost (prozori ili strop)- umjetna ambijenatalna rasvejta- mjestimina rasvjeta uz pomo reflektora- rasvjeta vitrina sa optikim kablom.Kod prirodne stropne rasvjete, svjetlost prodirekroz zastakljene otvoren a krovu i osvjetljava dvoranu ili predmete kroz filtre koji onemoguavaju izravan ulazak sunevih zraka. Prirodno svjetlo moe se koristiti kao bona rasvjeta pri emu svjetlost ulazi kroz staklena vrata i prozore. Predmeti u dvije dimenzije (slike i panoi) trae ravnomjernu i homogenu rasvjetu po cijeloj povrini, dok skulpture i predmeti u tri dimenzije openito zahtijevaju mjestiminu rasvjetu kojom se istie reljef. Danas se izbjegava prekomjerno naglaavanje jer se stvara dojam pretjerane dramatinosti. Osjetilni izloci: zvuk, miris, dodir, okusIako se u muzejima jedino priznaje ulo vida, drugi ulni elementi izloenim predmetima daju razliite karaksteristie. Koritenjem etiri osnovna ula, predmeti postaju pristupaniji i stvarniji. Koritenje ula sve je prisutnijeu izlobenim prostorima to izaziva potekoe u pogledu zatite predmeta i trai izvjesnu vjetinu u primjeni novih tehnologija: - ak i blag dodir ostavlja tanak sloj kiseline na predmetu i poveava rizik od fizikog oteenja- zvuk se mora kontrolisati kako bi se izbjegla kakofonija ili zagluna buka- rasprivanje mirisa zahtijeva redovno odravanje raspriivaa- probanje okusa povezano je sa higijenskim problemimaPosjetioci su sve vie oduevljeni ovim nainom prezentacije jer ele vie od gledanja. Multimedijska sredstva na izlobiPojam multimedije oznaava tehnologije koje na matrici objedinjuju numerike podatke razliitih vrsta (znakovi, tekstovi, nepokretne ili pokretne slike) do kojih se dolazi interaktivnim postupkom. Prvi interaktivni sklopovi postavljeni su u muzejima Sjedinjenih Amerikih Drava i Kanade krajem osamdesetih godina 20. stoljea, ali su im prije prethodile druge audio-vizualne tehnologije, npr. video. Nove tehnologije su u modi i veina planova za izgradnju ili obnovu muzeja sadre opiran dio o multimedijima i potrebnim novanim sredstvima. Ove su tehnologije mnogo skuplej od tradicionalnih sredstava komunikacije u muzejima. Miljenja su podijeljena kad je rije o moguim ili stvarnim prednostima multimedija u muzeju: Paolo Galluzzi, ravnatelj Instituta i muzeja historije nauke Firenze veliki je zagovaratelj multimedija. On smatra da primjena tehnologija i telekomunikacijske informatike poveava uinkovitost predstavljanja izloenih djela. Gabriele Sand, ravnatelj Odjela edukacije i komunikacije Sprengel Museuma u Hannoveru mnogo je nepovjerljiviji prema primjeni novih tehnologija. On kae da muzejska pubika tek pomalo prihvata interaktivni program na CD-romu i informativni film i da radije ostaje pri tradicionalnim nainima kao to su voeni obilasci ili itanje tekstova. Multimediji mogu biti nuno potrebni uz prezentiranje odreenih vrsta dokuemnata ili tematske grae, kada govorimo o videozapima, svjedoanstvima, zvunim dokumentima svih vrsta, narodnu kulturu iskazanu kroz svetkovine, uline predstave. Kako primjeniti multimedijska sredstva na izlobi? Zadaa multimedijskih sredstava je mnogostruka: - pruiti bogate injenine podatke o jednom ili vie predmeta izloenih u blizini- proiriti opseg izlobe sa dodatnim podacima koji prelaze okvire opisa izloenih predmeta- ponuditi posjetiocima upitnik sa ciljem da ih se potakne na razmiljanje - predloiti druge zabavne igre, prvenstveno djeci i adolecentimaPosjetioci rijetko koriste multimedijske sklopove. Prvi razlog je dugotrajnost predloenih programa koji esto traju dvadeset minuta i posjetilac ih veoma rijetko odgleda do kraja. Novi programi traju mnogo krae, te njih posjetilac obino pregleda do kraja. Stariji posjetioci izbjegavaju interaktivne posjetioce. Mlae generacije su vie raspoloene za ovaj oblik komunikacije. Postoje primjeri dobro osmiljenih naina primjene ekrana na izlobi. Ipak, u muzeje posjetioci ne idu da bi gledali televiziju i gledanjem filmova gube osjeaj za vjerodostojnost predmeta i uzbuenje neposrednog kontakta. Odbijanje muzeja da koristi ekran ne znai da muzealni svijet odustaje od primjene novih tehnologija. Razne tehnolgije imaju velike prednosti i pruaju izvanredne mogunosti za muzeografska i scenografska rjeenja. Nove tehnologije moraju potpuno biti integrirane u scenografiju. Uasi rata: Tri muzeja osnovana tokom posljednjeg desetljea 20. stoljea ukazuju na ratne uase: Muzej historije Prvog svjetskog rata u Peronneu, Muzej mira/Memorijalni centar u Caenu (posveen bici u Normandiji) i Muzej In Flanders Fields u Ypresu (posveen bici na Yseru). Osnovna poruka nikad vie im je zajednika, ali se razlikuju u muzeografskom pristupu. Autori Muzeja historije Prvog svjetskog rata odluili su se za jednostavan, izrazito suzdran muzeografski pristup koji prvenstveno eli uvjeriti posjetioca. Izloba je podijeljena u etiri glavne dvorane, a centralni prostor je povezan sa dvoranama i tu je na dirljiv nain prikazan ivot ljudi i ena tokom rata. Detaljna hronologija zbivanja rijetka je, a obrauje se ivot civilnog stanovnitva jednako kao i vojne operacije. Muzeografski pristup u Caenu u Ypresu najprije izaziva osjeaje. Kod posjetioca se eli izazvati osjeaj odbojnosti prema ratu. Sve je hronoloki rasporeeno i prati se tok vojnih operacija. Izloba Muzeja In Flanders Fields protee se u pedeset prostora rasporeenih na dva stprata: objedinjuje rekonstrukcije prostora, audio-vizualne prikaze, multimedijske sklopove, maketu i klasino prezentiranje. Autentina svjedoenja u izvedbi glumaca jedna su od jaih strana muzeografskog prikaza. Memorijalni muzej u Caenu predstavlja se kao muzej mira, premda obrauje odvijanje i znaenje Drugog svjetskog rata sa naglaskom na iskrcavanje u Normandiji u junu 1944. godine. Voeni obilazak i audiovodiiNeki posjetioci vole da ih se vodi kroz labirint znanja i izlobe. Oni se osjeaju izgubljeno pri samostalnom posjetu. Za njih je voeni obilakzak, uz struno vodstvo ili audiovodie, pravo rjeenje. AudiovodiJedni smatraju da je audiovodi nadomjestak za voeni obilazak: ekonomino rjeenje kojem nedostaje ljudske topline. Drugi smtaraju da je audiovodi zamjena za tekstove. Audiovodi je prenosivo sredstvo pomalo nalik na telefon koje posjetioci nose sa sobom tokom obilaska i koje im prua objanjenja na njegovom jeziku. Objanjenje moe biti jednako tekstu natpisne ploite to prati i dokumentira predmet. Prvi audiovodii su posjetiocu nametali strogo odreeni slijed razgledanja. Te snimke su odreivale ritam obilaska i izloke koje posjetilac treba pogledati. Dananje su naprave mnogo fleksibilnije, a posjetilas svojevoljno odreuje put razgledanja. Svaki izloak u muzeju ima svoj broj na audiovodiu i pritiskom na tipku, posjetilac dobiva objanjenje o datom izloku. U nekim muzejima, audiovodi se automatski ukljuuje kada se posjetilac priblii nekom izloku (Muzej muzikih instrumenata u Briselu, npr.)Audiovodi ima mnoge prednosti: objanjenja na nekoliko jezika, ekonomian nain voenog obilaska, prilagodljivost eljama posjetioca u odnosu na ono to posjetioci ele vidjeti i kojim tempom. Meutim, ira upotreba ograniana je zbog nekoliko nedostataka: visoka cijena, osjetljiv sistem koji zahtijeva redovnu nabavku novih aparata, nedovoljan broj audiovodia kada je prisutan veliki broj posjetioca, povrnost razgledanja jer je posjetilac fokusiran na sluanje audiovodia. Audiovodi, kao ni voeni obilazak, ne moe zamijeniti didaktiku muzeografsku grau, a posebno ne tekstove to su sastavni dio izlobe kao i scenografija. On je zanimljivo pomono sredstvo pri razgledanju, posebno posjetiocu koji eli biti voen kroz izlobu. Evaluacija izlobeProuavanje muzejske publike, broj posjeta i ispitivanje stavova nije od velike pomoi tvorcu nekog muzeja ili izlobe. Mora se razviti sistemsko istraivanje vrijednosti i uinkovitosti izlobi. Odavno se uvaavaju reakcije posjetioca, no samo uz pomo muzealne evaluacije ove reakcije mogu biti sistemski praene. Muzealna evaluacija je analiza publike, njenih postupaka, zapaanja i oekivanja iji e se rezultati kasnije koristiti pri postavljanju izlobi. Metoda evaluacije u muzejimaPostupak muzealne evaluacije poeo je '60-tih godina 20. stoljea u Sjedinjenim Amerikim Dravama i preuzet je iz svijeta obrazovanja. U obrazovanju, formativna evaluacija pomae nastavnicima da kod uenika uoe potekoe kako abi ispravili i prilagodili metode uenja u skladu sa odreenim ciljevima. U muzealnom podruju, takoe se govori o formativnoj evaluaciji kada slui za izmjenu ili poboljanje odreene izlobe (budue ili ve postojee) da bi bolje djelovala na publiku. Radi se o kontinuiranom postupku koji se primjenjuje kod samog tematskog zaetka izlobe pa do konanog otvaranja javnosti. Razlikujemo tri kategorije evaluacije u odnosu na vrijeme u kojem se primjenjuje: - poetna evaluacija- formativna evaluacija- konana evaluacijaPoetna evaluacijaVee se uz temu izlobe. Temelji se na provedenim anketama i razgovorima sa posjetiocima kako bi se saznako loje su njihove predrasude, oekivanja, znanje o temi budue izlobe. Sabiranje informacija prethodi stvaranju koncepcije izlobe. Pitanja se postavljaju posjetiocu tokom obilaska muzeja ili aktualne izlobe to su mogui posjetioci budue izlobe. Predrasude su priroene spoznaje, prethodna saznanja, skup ve postojeih interpretacija sainjen od stvari steenih tokom obrazovanja ili vlastitog iskustva. Vano je uskladiti predrasude posjetioca sa buduim temama izlobe jer e one odrediti kako posjetilac u okviru vlastitog znaja prihvatiti i razumjeti sadraj izlobe. Posjetilac pri ulasku u muzej ve ima neke svoje predrasude koje kombinuje sa sadrajem izlobe. U praksi se poetna evaluacija provodi najprije na temelju neformalnog ispitivanja posjetioca, a kasnije uz pomo upitnika. Ponekad su prikupljeni podaci iznenaujui, pa se prve ideje autora izlobe moraju izmijeniti.

Formativna evaluacijaRadi se o postuko kojim se tokom izlobe testiraju odreeni elementi izlobe (audio-vizualna sredstva, interaktivnost, panoi, animiranje) ili sama struktura izlobe uz pomo brzo i grubo izraene makete u stvarnoj veliiti od lakih materijala. Ova se evaluacija provodi u trenutku kada je jo mogue izvriti neke izmjene. Formativna evaluacija temelji se na metodama opservacije i razgovora. Za opservaciju vrijedi pravilo sistematike. Treba napraviti popis moguih naina oitavanja izlobenog diskursa na osnovu pretpostavki i predrasuda o posjetiocima i nainu na koji razgledavaju izlobu. Posjetilac moe, ali i ne mora biti obavijeten da ga se posmatra.Postoji vie naina posmatranja: - praenje osoba: posjetilac se prati tokom cijelog razgledanja i biljei se njegovo ponaanje, koliko je vremena utroio na obilazak, gdje je zastao da neto proita i sl.- pravi diskurs izlobe je onaj koji posjetilac sam stvara tokom razgledanja; posjetilac rijetko slijedi smjer kretanja koji je predvidio autor izlobe; u postupku praenja uvodi se pojam sekvenci- razgovor slijedi nakon razgledanja: na izlasku sa izlobe, postavljaju se pitanja posjetiocima koji su se posmatrali; posjetioci su svjesno skloni davati racionalne i prikladne odgovore da stvore bolju sliku o sebiKonana evaluacijaOd trenutka kad se izloba otvori za javnost, moe se analizirati kako djeluje na posjetioce. Rezultati ove evaluacije mogu posluiti za promjenu odreenih elemenata izlobe, posebno ako se radi o dugotrajnim izlobama. Konana evaluacija koristi iste postupke kao i formativna. Njome se procjenjuje funkcionisanje pravih, konanih elemenata izlobe sve do naredne izlobe. Zapravo je rije o normativnoj evaluaciji sa naglaskom na uklanjanju nedostataka. Evaluacija: lagan i uinkovit postupakak i kada je kratkotrajna, malog opsega, bez statistikih analiza i sa grubo izraenim maketama, evalucija je uinkovita i pouna. Ona ne zahtijeva pomo strunih procjenitelja ili psihologa. Bitno je samo znati sluati posjetioce, opustiti ih i uvaiti njihov stva prema izlobi. Dva osnovna preduvjeta za uspjenu evaluaciju izlobe su jasno odreeni ciljevi i svrha izlobe, odnosno, potrebno je tano znati ta se eli evaluirati i odrediti mjerljive ciljeve. Treba odabrati dobre metode evaluacije da bi se dobio pravi odgovor na postavljeno pitanje. Edukacija je najvie primjenjiva u muzejima sa edukativnom graom gdje se posjetiocima omoguuje da steknu precizna znanja i aktivno se obrazuju. Dananji muzeji nauke i tehnike, te prirodnih nauka najee primjenjuju metode evaluacije iako je ona prisutna i u drugim muzejima. Evaluacija ima i protivnike koji smatraju da je previe skupa, da oduzima previe vremena i ne donosi nita novo. 5. MUZEJ KROZ PERSPEKTIVU BATINE. FUNKCIJA UVANJAPojam batine pojavio se u nemirnim vremenima Francuske revolucije. Nagla odluka da muzej preuzme ulogu uvara batine posljedica je pojave ikonoklazma koji je uzdrmao Francusku u doba Nacionalnog konventa. I danas se deavaju sluajevi krae muzejskih predmeta. Muzej kao sudionik u ouvanju batineMuzejska funkcija uvanja batine odnosi se na sve oblike djelovanja i skrbi pri voenju i zatiti zbirki: nabavka, odravanje, uvanje, osiguravanje dugotranosti, javno prezentiranje. Zatita batine provodi se prije svega u javnim zbirkama. Vana je uloga javne uprave, a posebno drave ija stalna briga osigurava dugotrajnost zbirki koje su javno dobro. Glavni cilj ouvanja batine je poveati javne zbirke, osigurati im najbolju moguu zatitu i predati ih na uivanje buduim naratajima. Neotuivost muzejskih predmetaim ue u javnu zbirku, muzejski predmet vie ne moe povratiti status privatnog redmeta. Prema naelu neotuivosti, muzej ne moe prodati, cjelokupno ili djelimino, zbirke o kojima se skrbi. U dananje vrijeme, pojavio se anglosaksonski pojam deaccessioning ustupanje. Ne radi se o obinoj prodaji, ve ulasku muzejskog predmeta u batinski zbirni fond. Ovaj proces nije jednostavan i mora se osigurati da se muzej ne odrekne predmeta koji uva. Treba opravdati ustupanje nekog predmeta, a razlog ne smije biti finansijske prirode. Alessandra Molfino smatra da svi ameriki muzeji prodaju djela, ali o tome ne govore da ne bi izgubili donacije. Danas se muzeji radije odluuju za razmjenu. Definicije: uvanje, restauracija, preventive conservationuvanje u irem smislu oznaava niz postupaka i radnji koje provodi muzej da bi se osigurala trajnost predmeta, djela i dokumenata izloenih u muzeju ili pohranjenih udepoia. Vano je stvoriti i odravati to pogodnije neposredno okruenej kako bi se umanjilo oteivanje i propadanje muzejskih predmeta i osiguralo njihovo redovno odravanje. Zatita se preklapa sa batinskom funkcijom muzeja. Restauracija je trajni postupak popravljanja oteena nastalih kao posljedica starenja, nezgoda ili nemara. Restauracija umjetnikih djela uglavnom se izvodi u laboratorijima, a arheoloki ili etnoloki predmeeti se restauriraju u samom muzeju. Preventivna zatita je skup posrednih i neposrednih radnji kojima se osigurava trajnost muzejskih zbirki, izloenih ili pohranjenih u depoima. Ove su radej neposredne kada se obavljaju na predmetu, a posredne kada je rije o njegovom okruenju ili postojeim uvjetima. Izlobeni prostori i depoIzlobene dvorane najuoljiviji su dio muzeja. One pokazju samo manji dio muzejskih zbirki, a drugi dio se uva u depoima. Depoi se ne smiju poistovjetiti sa tavanom ili podrumom; oni su jednako vani kao izlobeni prostori. Tu se nalazi najvei dio zbirke, a imaju drugaije uslove zatite. Oni osiguravaju dugotrajni smjetaj i ne moe ih se svakodnevno obilaziti. AkvizicijaAkvizicija je postupak kojim predmet ulazi u muzej. Muzej mora voditi osmiljenu i dinaminu politiku na podruju akvizicije i ne smije pristati na ulogu pasivnog primatelja predmeta. Muzejske akvizicije odreuju tri parametra: ouvati predmete koji se smatraju dijelom nacionalne ili svjetske batine, dopuniti zbirku i prezentirati i ouvati lokalnu batinu. Muzej nije kolekcionar i treba postojati neka granica. Predmet ulazi u muzej putem kupovine, darivanja, posudbe ili skupljanja na lokalitetu. Trite umjetninaTrite umjetnina i antikviteta je sredstvo za ostvarenje novane dobiti