Upload
hoangkiet
View
246
Download
2
Embed Size (px)
Citation preview
Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ISSN 1330-6480
Poplave, ledolomi, snjegoizvale Poplave, ledolomi, snjegoizvale 2 2
Prof. dr. Branimir Prpić 12
Privatne šume 18
Šumarija ValpovoŠumarija Valpovo 14
Šume EkvadoraŠume Ekvadora 24
DinaraDinara 32
broj
157-8Godina XIV.,
Zagreb
siječanj/veljača
2010.
Naslovna stranica:
Zimski ugođajMarinko Bošnjaković
Zadnja stranica:
Snježna kapaMarinko Bošnjaković
Mjese nik »Hrvatske ume«
Izdava : »Hrvatske ume«
d.o.o. Zagreb
Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti
Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad
Novinari: Irena Dev i -Buzov,
Antun Z. Lon ari , Miroslav
Mrkobrad, Vesna Ple e
i Ivica Tomi
Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,
Ivan Hodi , Mladen Slunjski,
Herbert Krauthaker, edomir
Kri mani , eljka Bakran
Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb
tel.: 01/4804 169
faks: 01/4804 101
e-mail: [email protected]@hrsume.hr
Uredni tvo se ne mora uvijek
slagati s mi ljenjem autora
teksta.
Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik
Priprema i tisak:
Bistranska 19Zagreb
Naklada: 6200
CJENIK OGLASNOG
PROSTORA
Jedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;
etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .
43 – 46
30 – 42
21 – 29
12–20
2 – 11
u ovom broju
Blizu polovice šuma Ekvadora su prašume!
Ostavština bana Jelačića koju treba vidjeti!
Još je carica Marija Terezija poticala sadnju duda!
U Hrvatskoj se godišnje uredi 6-7000 ha privatnih šuma
Šumarska tradicija valpovštine duga je tri stoljeća!
40 godina uređivanja časopisa svjetska je rijetkost!
Kako restrukturirati rasadničarsku proizvodnju
Snjegolomi i izvale u Puli!
Siječanjske poplave zaustavile šumske radove
Izlila se Lika, šteta od ledoloma u Lapcu
Šume su i te kako važne za očuvanje zdravlja!
Redoviti pregled i rano otkrivanje bolesti sprječavaju najgore
Odsjaji prirode
Prva ekološko dijalektalna slikovnica u Gorskom kotaru
Veličanstveni svijet drveća„Pisani kamen“ s VelebitaLiceNa četiri (i dvije !) noge Dinara - tamo gdje Hrvatska dodiruje neboRusomača učinkovita kod krvarenjaLjepika
Katalpa
Nova 2010. godina stanovnici-
ma kosinjskog kraja u Lici do
sada nije donijela ništa dobro.
Poplavljeni poput Venecije, za-
robljeni na svojim „privatnim“ otocima
i odsječeni od ostatka svijeta, Kosinjani
čekaju da se voda povuče i život vrati u
normalu. Gornji Kosinj, zajedno sa svojom
okolicom, potpuno je okružen vodom,
a jedino prijevozno sredstvo su čamci
koji su u pogonu od jutra do mraka. Po-
plavljene su kuće, štale, ceste, groblje.
Od kapelice sv. Antuna iz vode viri samo
najviši dio zvonika. Kosinjski most se niti
ne vidi, vode je iznad njega preko dva
metra. Prema izvještaju Hrvatskih voda o
provedenim mjerama obrane od poplave
Izlila se Izlila se LikaLika, štet, štetod od ledolomaledoloma u L uRijeka Lika poplavila je Liku,
posebno kosinjski kraj, otežala
život stanovnicima, a posao i
šumarima u Perušiću. Osim poplava,
u Šumariji Lapac bore se i s drugom
nepogodom, ledolomima, od kojih je
stradalo blizu 8000 ha šuma.
Problema s poplavama i snijegom
bilo je i u nekim drugim krajevima.
Imamo tri „zimske“ priče; iz Like,
Slavonije i Istre.
Poplavljeno Kosinjsko polje
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 3
na području Ličko – senjske županije, razlog
tome su visoke temperature koje su dovele
do naglog topljenja većih količina snijega te
česte i obilne padaline koje su zadesile goto-
vo cijelu Hrvatsku. Sve to dovelo je do podi-
zanja vodostaja rijeke Like na širem području
Kosinja, ali prema izvještaju Hrvatskih voda,
do značajnijih poplava u prosincu u Kosinju
nije došlo zahvaljujući činjenici da je u aku-
mulaciji Kruščica bila mala količina vode te je
akumulacija u velikoj mjeri mogla prihvatiti
nadolazeći veliki vodni val.
No, krajem prosinca prošle i počet-
kom ove godine pale su nove velike količine
oborina. Novi vodni val je ponovno doveo
do izlijevanja vode iz korita bujice Tisovac te
do plavljenja okolnih poljoprivrednih povr-
šina i nekih gospodarskih objekata. S obzi-
rom na visoku kotu nivoa vode u akumulaciji
Kruščica, ona ovaj put nije mogla prihvatiti
velike količine vode koja se najvećim dijelom
prelijevala u prirodnu retenciju Lipovo polje
te u Markove ponore. Tom prilikom je došlo
do plavljenja velikog broja lokalnih promet-
nica u Kosinju.
Za razliku od službenih izvještaja, ogor-
čeno lokalno stanovništvo ponudilo je svo-
je objašnjenje za posljednje poplave. Kažu:
„Tjeraju nas iz naših kuća, namjerno su po-
plavili dolinu kako bi nam voda došla do
grla. Već dugi niz godina postoji plan da se
ovdje napravi akumulacijsko jezero i ovo je
najbolji način da nas se potjera“, mišljenja su
neki. Svatko ima svoje objašnjenje za ovakvu
elementarnu nepogodu, a posjetivši poplav-
ljeni kraj nimalo ne mogu zamjeriti lokal-
nom stanovništvu na njihovoj ogorčenosti
i mogućim „teorijama zavjere“. Lika zimi, na
minus nekoliko stupnjeva celzijusa, tmurno
i oblačno nebo uz pokoju pahulju snijega,
poplavljena polja, ceste i kuće. Blatna i smr-
znuta voda koja prekriva Kosinjski most, sve
to skupa budi u čovjeku osjećaj jeze, kako
je dobro primijetila Mandica Dasović iz UŠP
Gospić, koja je bila moj vodič po poplavlje-
nom području. „Cestom spa-
sa“ došle smo tik do poplav-
ljenog Kosinjskog mosta
pa natrag, dalje se ne može
autom, samo čamcima.
-Štete su velike, a ko-like - znat će se tek kada se
voda u potpunosti povuče,
govori upravitelj Šumarije
Perušić Dragan Milković.
I naš posao pati zbog po-
plava, čak 14 radnika nije u
mogućnosti doći na posao, nitko nije očeki-
vao da bi im za prijevoz mogli biti potrebni
čamci pa ih ljudi nisu niti nabavljali, poku-
šava s vedrije strane upravitelj, ali dodaje da
situacija u svakom slučaju nije za šalu. Osim
radnika koji su odsječeni, posao stoji na broj-
nim radilištima koja su nepristupačna zbog
poplavljenih prometnica. U vrijeme najvišeg
vodostaja uhvatili smo se čišćenja šumske
prosjeke koja spaja dvije državne ceste, njo-
me su evakuirani ljudi iz poplavljenog kraja i
donošena je hrana i voda, nastavlja upravitelj
i dodaje kako voda jako sporo odlazi, svega
nekih 25 cm po danu, pa je pitanje kada će
se situacija na ovome području normalizirati.
No, da nije poplava jedina nevolja
koja je zadesila Liku uvjerila sam se na dru-
gome kraju gospićke Uprave, točnije u Šu-
mariji Lapac. Nakon prošlogodišnjih velikih
šteta od leda, na području Šumarije Gračac,
sada se s istom nepogodom bore u Šumariji
Lapac. Kiša koja je padala u periodu od 7.-10.
siječnja, zbog niske se temperature ledila na
tlu i stvorila ledenu pokoricu, a po stablima
ledeni omotač koji je opteretio stabla i nji-
hove krošnje pa je došlo do pucanja grana,
lomljenja vrhova stabala, prelamanja i ras-
cjepljivanja ili čak izvaljivanja cijelih stabala.
Prema prvim procjenama
nakon obilaska terena, tamo
gdje se moglo prići, radi se
o površini od oko 6.000 do
8.000 ha i oštećenosti od
5-60 % drvne mase. Cijela
slika u pojedinim dijelovi-
ma je pomalo apokaliptična.
Zahvaćena je cijela površina
Šumarije, a najveća ošteće-
nja su nastala u krškim gos-
podarskim jedinicama Ke-
stenovac – Nebljuška gora i Visočici – Lisac.
-Prave razmjere i količinu štete znat
ćemo kada izvršimo doznaku tj. izmjeru
oštećene drvne mase, govori upravitelj Šu-
marije Lapac Darko Smerdel.
Kako jedno zlo nikada ne dolazi samo,
tako je i u ovom našem slučaju. Veliki dio
stradalih površina nije dostupan zbog ne-
postojanja primarne i sekundarne otvore-
nosti, tako da bi prije same sanacije trebalo
izgraditi prilazne putove i šumske vlake.
Sama sanacija, koja podrazumijeva doznaku
oštećenih stabala, sječu i izradu, iznos i vuču
drvne mase te svakako izgradnju pristupnih
šumskih putova i šumskih vlaka, iziskuje do-
poplave, ledolomi, snjegolomi POPLAVLJENA I LEDOM
OKOVANA LIKA
šteta ta ma u Lapcu Lapcu
Piše: Irena Devčić Buzov
Foto: D. Smerdel, Mandica Dasović
Poplavljeno Kosinjsko poljePoplavljeno Kosinjsko polje
Šumarija Lapac ima i
18.224.900 m2 minski
sumnjivih i zagađenih
površina u g. j. Velika
Plješevica – Drenovača,
s drvnom zalihom od
467.433 m3
Ledolomi u Šumariji Lapac
Izvanredne mjere protiv poplave-Izlijevanje vode iz korita
rijeke Save počinje onda kada je njen vodostaj u Jasenovcu oko 700
cm, a na 800 cm proglašavaju se izvanredne mjere obrane od popla-
ve, koje su trajale do 13. siječnja. Poplavom su zahvaćena područja
Šumarija Jasenovac, Novska, Stara Gradiška i manjim dijelom Šuma-
rije Nova Kapela (područje Radinja). Navedeni prostor obuhvaća po-
vršinu oko 18.000 ha, a pod vodom je približno 12.000 ha. Činjenica
je da se voda u šumi zadržava znatno duže nego što to pokazuje vo-
dostaj Save, budući da je njeno povlačenje sporo i odvija se rječicom
(kanalom) Veliki Strug.
Visina vode i do 5 m-
Prema riječima upravitelja
Šumarije Jasenovac, Marin-
ka Stojića, poplavljene su
sve tri gospodarske jedinice:
Grede-Ka mare (4391 ha), Ža-
barski bok (1657 ha) i Krapje
dol (820 ha). Najveća i naj-
značajnija gospodarska je-
dinica Grede-Kamare (šume
hrasta lužnjaka i jasena) po-
plavljena je na cijelom po-
dručju. Voda je na pojedinim
mjestima bila duboka i do
Otapanje snijega i obilne kiše
potkraj prošle godine uzroko-
vali su tijekom siječnja 2010.
velike poplave na području
novogradiške podružnice Hrvatskih
šuma, neuobičajene za ovo vremensko
razdoblje. Razina vode dosezala je na
mjestima i do 5 metara iznad tla. Poplav-
ljene su mnoge šumske prometnice, po-
moćna stovarišta, prosjeke, lugarske ku-
ćice, lovačke promatračnice (čeke), a u
vodenoj stihiji stradavala je i divljač, po-
sebice srneća i jelenska te prasad divljih
svinja. To je najniži pojas šumske vege-
tacije, a na različitost šumskih zajednica
ovoga dijela Posavine poglavito utječu
različiti režimi podzemnih i nadzemnih
voda. Poplavnom vodom pretežito su
zahvaćene šumske zajednice hrasta lužnjaka i poljskoga jasena, a
šume hrasta lužnjaka i običnoga graba su na nešto uzvišenijim polo-
žajima, tzv. gredama te su periodično plavljene stagnantnom vodom
(poplava traje kraće vrijeme) ili su izvan dosega poplavnih voda.
datna sredstva koja mi nemamo, kaže upravitelj. Očekujemo pomoć
od Uprave u Gospiću i samih Hrvatskih šuma kako bi u što kraćem
roku šumu priveli koliko toliko normali.
Šumarija Donji Lapac jedna je od 11 Šumarija UŠP Gospić.
Smještena je u istočnom dijelu Like, od vrhova Ličke Plješivice, njenih
istočnih padina pa sve do granice sa susjednom BiH i rijeke Une. Sa
susjednom državom Šumarija Donji Lapac graniči u dužini od oko 25
km. Najniža točka nalazi se na nadmorskoj visini od 237 m na obali
rijeke Une, a najviša točka je sam vrh Ličke Plješivice, Ozeblin sa svo-
jih 1657 m. Šumarija Donji Lapac je podijeljena na 8 gospodarskih
jedinica od kojih su tri krške te pet kontinentalnih. Ukupna površina
Šumarije je 22.307 ha, od čega je obraslo 20.550 ha, neobraslo 1.627
ha i neplodno 130 ha. Drvna zaliha je 4,383.889 m3, gdje imamo cijelo
bogatstvo vrsta, govori Smerdel, od kojih je najzastupljenija bukva,
zatim jela, cer, gorski javor, obični grab, smreka, kitnjak, medunac,
obični i crni bor itd.
poplave... NOVA GRADIŠKA
Siječanjske poplSiječanjske pop
Voda je na pojedinim mjestima bila duboka i do 5 m, a
početkom siječnja odnijela je županijsku cestu između mjesta
Košutarica i Mlaka, koja prolazi najvećom gospodarskom
jedinicom “Grede- Kamare” Šumarije Jasenovac. Pristup u
pojedine njene dijelove moguć je samo čamcima.
Ledolomi u Šumariji Lapac
Ledolomi u šumariji LapacLedolomi u šumariji Lapac
Propisani etat prema sada važećim osnovama i programima gos-
podarenja je 656.885 m3 što godišnje iznosi oko 65.688 m3.. Ovaj etat
možemo izvršiti samo ako ostvarimo osnovne preduvjete, a jedan od
njih je izgradnja prometne infrastrukture, kaže upravitelj, jer s otvore-
nošću od 7,45 km na 1000 ha to je praktički nemoguće. Drugi predu-
vjet je angažiranje što više poduzetnika koji bi se bavili samoizradom,
tj. kupnjom drveta na panju, čime bi značajno smanjili troškove. Treći
preduvjet je razminiranje minski zagađenih površina. Kao posljednji,
ali ne manje važan, je stabilizacija inženjerskog i tehničkog osoblja
kao i rješavanje njihovog defi cita prema sada važećoj sistematizaciji .
Šumarija Lapac ima i 18.224.900 m2 minski sumnjivih i zaga-
đenih površina u g. j. Velika Plješevica – Drenovača, s drvnom zalihom
od 467.433 m3, čije se raz-
miniranje provodi sukladno
dodijeljenim sredstvima,
tako da je tijekom 2002.
godine razminiran dio šum-
skih prometnica na površini
od 88.9809 m2, 2008. go-
dine 282.757 m2 šume te
2009. godine 193.981 m2.
Na dosada razminiranoj po-
vršini pronađena su minsko
eksplozivna sredstva kao i
vidljivi tragovi minskih in-
cidenata.
Nadamo se dotoku više
sredstava kako bi u što kra-
ćem roku ove površine pri-
veli normalnom gospoda-
renju, zaključuje upravitelj.
Stablo zarobljeno Stablo zarobljeno u vodenoj stihijiu vodenoj stihiji
Dipl. ing. Krunoslav Dipl. ing. Krunoslav Szabo, upravitelj Szabo, upravitelj Šumarije Stara Šumarije Stara GradiškaGradiška
5 m, a početkom siječnja odnijela je županijsku cestu između mjesta
Košutarica i Mlaka, koja prolazi najvećom gospodarskom jedinicom.
Pristup u pojedine njene dijelove moguć je samo čamcima. Drvne
zalihe na poplavnom području nema, jer je s pomoćnih stovarišta na
vrijeme otpremljena kupcima, a štete na šumskim cestama znat će se
tek onda kada se voda povuče, no zasigurno će ih biti. Ipak, nije uobi-
čajeno da poplava ovakvih razmjera bude u siječnju-ističe upravitelj.
Dodaje kako su se prije osam godina tijekom ovakve nepogode, trupci
splavarili. Upravo zbog poplava, Šumarija Jasenovac nikada ne planira
sječu u prvom tromjesečju. S obzirom na to da voda iz šume može izaći
jedino kanalom Strug, poplava bi mogla potrajati još dva mjeseca. No,
dodatni problem mogu izazvati niske temperature, zaleđivanje pa ota-
panje i nova količina vode u proljetnim mjesecima.
Zarobljeni trupci i ugrožena divljač-Na području Šumarije
Stara Gradiška poplavljena je gotovo polovica površine (3300 ha) u
gospodarskoj jedinici “Međustrugovi” oko 2300 ha (88 % jedinice), u
g. j. “Podložje” 1000 ha (67 %). Kako nam je rekao upravitelj Krunoslav
Szabo, poplava je počela 26. prosinca 2009., a od osnivanja Šumarije
poplaveplave zaustavile šumske radovezaustavile šumske radovePoplavne vode, potkraj prosinca prošle i tijekom siječnja ove godine, na području novogradiške podružnice
Hrvatskih šuma, neuobičajene za ovo vremensko razdoblje, prekrile su šumske prometnice, pomoćna stovarišta,
prosjeke, lugarske kućice, lovačke promatračnice (čeke), a u vodenoj stihiji stradavala je i divljač. U Šumarijama
Jasenovac, Novska, Stara Gradiška i manjim dijelom u N. Kapeli (područje Radinja) od oko 18.000 ha pod vodom
se našlo približno 12.000 ha.
Ove i možebitne proljetne poplave, šumskim će sastojinama
nanijeti velike štete. Naime, dugo zadržavanje vode uzrokuje
trulež korijenja, stabla fiziološki slabe, a posljedica toga je
napad različitih štetnika te onemogućavanje prirodnog i
umjetnoga pomlađivanja šuma
druga je po veličini. Naime, najveća je bila 2004. godine te pričinila
velike štete. Sadašnja poplava prekinula je komunikaciju u navede-
nim gospodarskim jedinicama te onemogućila otpremu drvnih sor-
timenata i ostale radove. Tako je u “Međustrugovima”, na pomoćnim
stovarištima, zarobljeno oko 2000 m3 tehničke oblovine i oko 500 m3
višemetarskoga drva hrasta lužnjaka i poljskoga jasena, a u “Podlož-
ju” oko 400 m3 oblovine. Poplava nije zahvatila područje gospodar-
skih jedinica “Prašnik” i “Ljeskovača”.- Hoće li i koliko poplava utjecati
na planirane radove, ovisi najviše o njenom trajanju, no rijeka Sava
pokazuje tendenciju opadanja i stoga se nadamo da neće biti novih
obilnijih padalina. Na navedenom području, u dijelovima istoimenih
lovišta, voda ugrožava i divljač, a visina vodostaja je 3 do 4 m - ističe
upravitelj Szabo.
Piše: Ivica Tomić
Foto: I. Tomić, G. Dorić
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 5
Zarobljeni trupci na stovarištu Zarobljeni trupci na stovarištu Šumarije Stara Gradiška (g.j. Šumarije Stara Gradiška (g.j.
Međustrugovi)Međustrugovi)
Hranilište, nadstrešnica i trupci u vodenom okružjuHranilište, nadstrešnica i trupci u vodenom okružju
U Šumariji Novska (12.000 ha), voda
je poplavila oko 70 % gospodarske jedinice
“Zelenika” (2800 ha) i trećinu gospodarske
jedinice “Trstika” (650 ha). Kako smo doznali
od revirnika Tomislava Pavičića, u g. j. “Ze-
lenika”, na dva pomoćna stovarišta našlo
se zarobljeno oko 7250 m3, jasenovih i lu-
žnjakovih trupaca, a u g. j. “Trstika” 1350 m3,
pretežito lužnjakovih trupaca. Unatoč tome,
sječa je na pojedinim mjestima izvodiva pa
i sadnja hrastovim sadnicama. Sječa se ne
može izvoditi na području Gackoga polja, a
ni popunjavanje sadnicama u g. j. “Zelenika”.
Onemogućeni uzgojni i eksploata-cijski radovi-Zasigurno je da će ove, ali i
moguće proljetne poplave u šumskim sa-
stojinama nanijeti velike štete. Naime, dugo
zadržavanje vode uzrokuje trulež korijenja,
stabla fi ziološki slabe, a posljedica toga je
napad različitih štetnika te onemogućava-
nje prirodnog i umjetnoga pomlađivanja
šuma. Osim toga, dugotrajne poplave one-
mogućuju pravodobno izvođenje šumsko-
uzgojnih i eksploatacijskih radova, a teren
se zamočvaruje. Sječa, izrada drvne mase
i izvlačenje iz šume počinje tek nakon po-
vlačenja vode, a to je obično
tijekom svibnja, a jesenske ek-
sploatacijske radove potrebno
je zbog poplava početi polovi-
com srpnja te završiti do stude-
nog. Zbog stagniranja poplavne
vode stabla se počinju sušiti,
a nerijetko počinju odumirati
i čitave sastojine. Tijekom du-
goga zadržavanja vode u re-
tencijskom polju u proljetnom
i ljetnom razdoblju propada
šumsko sjeme, posebice ponik i
pomladak u sastojinama koje su
u procesu obnove.
Wood-Mizer proslavlja 20 godina u Europi! Wood-Mizer slavi 20-tu godišnjicu rada u Europi i najavljuje posebne promotivne cijene za šest svojih najpopularnijh tračnih pilanskih strojeva.
Daleke 1990. u sredini Poljske sagrađena je mala podružnica čuvene američke tvrtke Wood Mizer. U to doba pilanski su strojevi sastavljani isključivo iz dijelova i materijala proizvedenih u matičnom poduzeću u USA.
Tijekom 20 godina, europsko postrojenje ostavilo je divovski razvojni trag u prerastanju u veliki proizvodni centar, proizvevši 2000 pilana i nekoliko miliona metara tračnih pila godišnje za tržište Europe, Afrike i Azije. Wood Mizer EU postrojenje je opremljeno zadnjom generacijom sofi sticirane tehnologije sa kojom proizvodi 90% dijelova pilana. Proizvodnja listova pila je pod ISO9000:2008 standardom kvalitete. Wood Mizer jedna od prvih u Poljskoj koja je stekla taj certifi kat.
Unatoč svjetskoj recesiji, prošla 2009. je bila uspješna za Wood Mizer EU: kompletno je savladala i optimizirala proizvodni proces, ugradila LEAN principe, promijenila pristup pojedinim proizvodima te kao rezultat smanjila cijene prozvodnje pilana uz poboljšani kvalitet.
Wood Mizer EU tradicionalno dijeli ostvarene uštede sa svojim kupcima – nasljedstvo Wood Mizer imena. Svoj 20-ti jubilej Woood Mizer počinje sa posebnim cijenama za izabrane Wood Mizer pilane, najpopularnije modele od osobnih pa do profesionalnih.
Postavivši posebne – smanjene – cijene za ove modele, Wood Mizer je napravio jedinstvene uvjete za poduzetnike koji žele ostvariti prihod u trenutnoj ekonomskoj situaciji, a kad se tržište ustali ustrajni će poduzetnici vidjeti nove mogućnosti razvoja.
Ovo je upravo pravo vrijeme za investicije u pilane! O svemu kontaktirajte Wood Mizer predstavnika:
PREGIMEX D.O.O. OIB 58677752284 Zagreb, S. Batušića 31, Fax 01 3894668, GSM 098207106
www.pregimex.hr
Wood-Mizer LT10 je model za osobnu uporabu piljenja trupaca u građu, na svom imanju ili šumi. To je mali stroj sa 5.5 Kw elektromotorom koji najlakše i najjeftinije pili trupce, za vlasnike koji pile sa vremena na vrijeme za svoje potrebe.
Wood-Mizer LT15 je tračna pilana za male poduzetnike. Vrlo dobro poznata u Europi, pilana
za manje poduzeće sa 7,5 Kw elektro/12 Kw benzinskim ili 8 Kw diesel motorom, na postolju
od tri dijela po 1,95 m duljine.
Wood-Mizer LT20 je tračna pilana za srednje poduzetnike. Poboljšano postolje sastavljeno je od 3 masivna dijela po 2,7 m, elekro 11kW, sa predrezačem i elektronskim upravljanjem ima osobine koje je od svog početka 2009. čine sve popularnijim modelom.
Wood-Mizer LT20, LT40 i LT70 je tračna pilana za profesionalno piljanje trupaca. To je grupa strojeva za
komercijalnu proivodnju građe, sa najvećom kvalitetom piljenja kao I sa širokim izborom pogonskih motora i nivoa proizvodnje. Svi modeli su opremljeni sa elektromotorima,
hidrauličnim rukovanjem trupaca, elektronskim upravljanjem i predrezačima.
Slikovit krajolik unatoč poplavi - (na rubu šume, u Slikovit krajolik unatoč poplavi - (na rubu šume, u zaštićenom području “Gorička Iva”, g. j. “Podložje”)zaštićenom području “Gorička Iva”, g. j. “Podložje”) Poplavna voda u šumi hrasta lužnjaka i Poplavna voda u šumi hrasta lužnjaka i
poljskoga jasena (Šumarija Jasenovac)poljskoga jasena (Šumarija Jasenovac)
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 7
Kada je 19. prosinca prošle godine, u
ranim jutarnjim satima prije svita-
nja, palo 30 cm snijega u Puli, grad
se podijelio na dva svijeta; onaj dje-
čji koji nije mogao dobiti ljepši poklon za Bo-
žić i onaj odraslih, koji je proživljavao pravu
noćnu moru. Opskrba, javni prijevoz, komu-
nalne usluge, sve je bilo u potpunoj blokadi,
nuli i radnici raznih turističkih subjekata, oni
stručni, ali i nestručni. To je rezultiralo da su
se na pojedinim mjestima strojevima čupale
viseće i napuknute grane, motornim se pilama
pililo na sve moguće i nemoguće načine. Mno-
ga borova stabla, koja su ostala okljaštrena,
vrve velikim ranama koje neće biti premazane
zaštitnim sredstvima, a i nemali je broj borova
ostavljen značajno narušene statike. Posljedice
ovog «nevremena» bit će vidljive još jako dugo
vremena, i što je najgore one će se još pogor-
šati. Vjetrovi koji na ovim područjima znaju biti
jaki prouzročit će još mnogo vjetroizvala, dok
će patogene gljive zajedno s kukcima zasigur-
no u većoj mjeri, u dogledno vrijeme, napada-
ti pulske borove. Uz ogromnu biološku štetu,
pulske su gradske i prigradske šume pretrpjele
i znatnu estetsku štetu. Cijena za dva snježna
pulska dana bit će jako visoka.
izvale ISTRA
Snjegolomi i izvale u Puli!Snjegolomi i izvale u Puli!dok su djeca gotovo sve strmije gradske uli-
ce pretvorila u sanjkališta, pa čak i skijališta.
Za jedne san, za druge noćna mora, trajala
je dva dana. Takav prirodni «poklon» Pula
zasigurno neće dobiti tako brzo, no cijenu
toga plaća još danas. Najgore su u svemu
prošle gradske i prigradske borove šume.
Još i prije nego što se snijeg otopio bilo je
vidljivo da je šteta ogromna, no
kada se snijeg otopio otkrio se pravi
razmjer snjegoloma i snjegoizvala.
U svim borovim šumama ležala su
izvaljena stabla, u deblu puknuta
stabla, puknute grane svih debljina
i dužina. Pucali su i stoljetni cedro-
vi, ali i crnike. Vrlo brzo se počelo s
uklanjanjem stabala sa glavnih pro-
metnica, dok će se uklanjanje izvala
i polomljenih grana te uređivanje
ostalih šuma i parkova zasigurno na-
staviti narednih nekoliko mjeseci. U
sanaciju su, uz djelatnike Hrvatskih
šuma i Komunalnog poduzeća, kre-
Piše: Christian Gallo
Foto: C. Gallo
Ovako je izgledalo glavno pulsko šetališteOvako je izgledalo glavno pulsko šetalište
Ovako je izgledalo glavno pulsko šetališteOvako je izgledalo glavno pulsko šetalište
8 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
Šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo značajni
su činitelji gospodarenja šumama, s jednostav-
nom i proširenom biološkom reprodukcijom,
koje zbog svog iznimnog bogatstva imaju
osobitu ulogu u gospodarstvu Republike Hrvatske.
Šume i šumsko zemljište obuhvaćaju približno 43 po-
sto površine naše države, a
prikupljanje kvalitetnoga sje-
mena i proizvodnja šumskih
sadnica dobivaju sve veće
značenje. Posebice to dolazi
do izražaja zbog ozbiljne na-
rušenosti prirodne ravnoteže
naših šumskih sastojina, koja
uvjetuje njihovo cjelokupno
pomlađivanje. Naime, na po-
trebu unapređenja šumskoga
sjemenarstva i poboljšanja
rasadničke proizvodnje te
osnivanja kultura i plantaža
utječe niz negativnih pojava,
poput sušenja šuma, šteta i
nestanka šumskih sastojina
poslije požara, napada različi-
tih štetnika, snažnih vjetrova,
a u najnovije vrijeme promijenjenih klimatskih uvjeta.
U zadnjih deset godina dogodile su se u svijetu
bitne promjene u tehnikama i tehnologijama rasadničke
proizvodnje, jednako u sjemenarstvu i rasadničarstvu te
u gospodarenju šumskim sastojinama. Najvažniji razlozi
navedenih promjena inicirani su principima potrajnoga
gospodarenja šumama, s naglaskom na biološku razno-
likost (biodiverzitet), okoliš, klimatske promjene te po-
trebu smanjenja elemenata koji se unose u proizvodnju:
pesticida, gnojiva, treseta, vode i energije. Zbog svega
navedenog i sve češćeg izostanka redovitog plodonoše-
nja šumskih vrsta drveća, problematika sjemenarstva i
rasadničarstva postaje sve izraženi-
ja. Sve više će se morati primjenjiva-
ti dosad stečene šumarske spoznaje
o obnovi, očuvanju i unapređenju
šumskoga fonda.
Organizirana proizvodnja i
isporuka sadnoga materijala-
Tradicija rasadničarstva u Hrvatskoj
je duža od sto godina, a od prvih
početaka pa do kraja Drugoga
svjetskog rata proizvodnja šumskih
sadnica većinom je bila u manjim
(priručnim) rasadnicima. Osnivanje
većega broja rasadnika u nas poči-
nje 60-ih godina prošloga stoljeća
i oni su i sada u uporabi. Temeljno
polazište rasadničarske proizvod-
nje je izvor šumskoga sjemena koje
mora imati osobitu kvalitetu. Sjeme se nalazi u našim
prirodnim sastojinama i sjemenskim objektima koji su
njihov sastavni dio. U manjoj mjeri, izvori šumskoga sje-
mena mogu biti i šumske kulture listača i četinjača sa-
moniklih (autoktonih) i unesenih (aloktonih) vrsta drve-
ća, koje se osnivaju kao sjemenske plantaže. “Hrvatske
šume” nakon osamostaljivanja naše države rješavaju
nabavu sjemena domaćih vrsta drveća
pretežito iz svojih sjemenskih objekata.
Dorada sjemena četinjača obavlja se u
trušnici smještenoj u sklopu Šumarskog
instituta Jastrebarsko. Osnivanjem Jav-
noga poduzeća “Hrvatske šume” poči-
nje organizirana proizvodnja i isporuka
šumskih sadnica za sve naše Šumarije, a
prema potrebi i privatnim šumoposjed-
nicima.
Najviše lužnjakovih sadnica-
Danas se u obnovi šuma osobita po-
zornost posvećuje područjima naših
najvrednijih listopadnih sastojina,
odnosno krškim područjima našega
priobalja. U svemu tome velika je važ-
nost rasadničke proizvodnje “Hrvatskih
šuma”, d.o.o. Zagreb, posebice stoga
što osim rasadnika Šumarskog institu-
ta Jastrebarsko (17 % proizvodnje), u
Hrvatskoj postoje još samo tri privatna
rasadnici RASADNIČARSTVO HRVATSKIH ŠUMA
Kako restrukturirati Kako restrukturirati rasadničarsku proizvodnjurasadničarsku proizvodnju
Model restrukturiranja
predlaže scenarijski
pristup ovoj djelatnosti,
od zaposleničkog
dioničarstva, u visini
do najviše 49 posto
rasadnika na razini
pojedinih Uprava
šuma, možebitne
potpune privatizacije,
do ukidanja velikog
broja rasadnika te
afi rmacije nekoliko
velikih. Inače, danas u
ukupnoj rasadničarskoj
proizvodnji privatni
rasadnici imaju
zanemariv i neznatan
udio.
U zadnjih deset godina dogodile
su se u svijetu bitne promjene u
tehnikama i tehnologijama rasadničke
proizvodnje, jednako u sjemenarstvu
i rasadničarstvu te u gospodarenju
šumskim sastojinama. Najvažniji
razlozi navedenih promjena inicirani su
principima potrajnoga gospodarenja
šumama, s naglaskom na biološkoj
raznolikosti (biodiverzitet), okolišu i
klimatskim promjenama.
Piše: Ivica Tomić
Foto: I. Tomić, V. Pleše
Rasadnik Šumarskog instituta JastrebarskoRasadnik Šumarskog instituta Jastrebarsko
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 9
rasadnika s ukupnom površinom oko 5 ha
(Bjelovar, Križevci, Đakovo). U ukupnoj ra-
sadničarskoj proizvodnji privatni rasadnici
imaju zanemariv i neznatan udio. Do sada
je u Republici Hrvatskoj registrirano, od po-
četka stručnoga nadzora, 49 rasadnika, a njih
44 u “Hrvatskim šumama”(432 ha) upisana u
Upisnik sudjeluju s 83 posto (36 u proizvod-
nji, 336 ha). Rasadnici proizvedu 20-25 mili-
juna sadnica, a prosječno godišnje isporuče
oko 12,5 mil. sposobnih šumskih sadnica
za sadnju na terenu, starosti dvije, tri i četiri
godine. U kontejnerima se isporučuju jed-
nogodišnje sadnice. Pretežit je dio sadnica
uzgojen na klasičan način, u tlu, od čega li-
stopadnih 10 milijuna (60 % hrasta lužnjaka),
a crnogoričnih 1,4 mil. komada (udio smreke
70 %). Godišnje se za priobalje proizvede 1,1
mil. sadnica obloženog korijenskoga sustava
(kontejnerske sadnice). U obnovi naših sa-
stojina sudjeluje 79 % sadnica listača, 12 %
četinjača te 9 % sadnica četinjača i listača za
krško područje (priobalje). Udio lužnjakovih
sadnica iznosi gotovo polovicu proizvodnje
(48 %), sa 14 % sudjeluje hrast kitnjak, sa
12 % poljski jasen, s 3 % crna joha te s 3 %
ostale vrste listača. Znatan udio klimatoge-
nih vrsta ukazuje na to da se važnost rasad-
ničke proizvodnje očitovala u sklopu jedno-
stavne biološke reprodukcije. Na probleme s
obnovom hrastovih sastojina ukazuje hrast
lužnjak, kao najzastupljenija vrsta u proi-
zvodnji. U 22 rasadnika proizvode se listače
i četinjače, a samo listače u njih 12. Ukupna
proizvodnja šumskih sadnica ima pozitivan
trend do 1997. godine (do 46 milijuna), a
nakon toga bilježi pad do 2005. (minimalna
proizvodnja 12 mil. sadnica). Trend proizvod-
nje u posljednje tri godine opet je u porastu.
Manjak vode i slaba kvaliteta tla-Zna-
čajan broj rasadnika (više od polovice) ima
površinu manju od 10 ha, njih 6 je veličine
10-15 ha, isto toliko s 15-20 ha, a 4 rasadni-
ka veći su od 20 ha bruto površine. Za pro-
izvodnju listača najveći rasadnici “Hrvatskih
šuma” su Zalužje (UŠP Vinkovci), Višnjevac
i Topolje (UŠP Osijek), Limbuš (UŠP Ko-
privnica), za proizvodnju listača i četinjača
Hajderovac (UŠP Požega) i Cernik (UŠP
Nova Gradiška). Rasadnik Močile (UŠP
Koprivnica) proizvodi isključivo četinjače,
a za naše krško područje sadnice četinjača
i listača proizvode rasadnici Oštarije (UŠP
Ogulin), Kuželj (UŠP Delnice) i Frančeskija
(UŠP Buzet). Svi navedeni rasadnici dobro
su mehanizirani te imaju kompletne linije
strane proizvodnje (Rath i Egedal). Osnovni
je problem što većina rasadnika nema do-
voljnu količinu vode ili akumuliranu vodu
za zalijevanje šumskoga sadnog materijala,
a tla su u pravilu slabo do srednje humusna
(ispod 2 posto) i vrlo loše strukture, što bit-
no utječe na kvalitetu sadnica. Uglavnom je
Šumsko-hortikulturni rasadnik Šumsko-hortikulturni rasadnik Hajderovac (UŠP Požega)Hajderovac (UŠP Požega)
Model i program provedbe restrukturiranja Model i program provedbe restrukturiranja djelatnosti rasadničarstvadjelatnosti rasadničarstva
Odvajanjeradnih
jedinicarasadničarskeproizvodnjeod Šumarija
Organizacijana profi tnecentre po
Upravamašuma
Uvođenjesustava
“internogkoncesionironja”
po Upravamašuma
Djelomičnaprivatizacija od
stranezaposlenika
49% zaposlenici
51% Hš d.o.o.
Konsolidacija
rasadničke
proizvodnje na 3
suvremena
rasadnika na
područjima:
Slavonija, Gorski
kotar, Primorje
Potpunaprivatizacija
odabranihrasadnika od
stranezaposlenika
100% zaposIenici
Program zbrinjavanjazaposlenika sa smanjenim
radnim kapacitetom od strane HŠ-a
SCENARIJ 1Uspješno poslovanje rasadnika i
proširenje djelatnosti(poljoprivredne sadnice,
hortikultura...)
SCENARIJ 2Neuspješno poslovanje većeg
broja rasadnika (gubitci)
Nakon prvog krugarestrukturiranja
10 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
zaposlena povremena radna snaga, a samo
veći rasadnici imaju stalne radnike. Analizom
količine proizvedenih sadnica u zadnjih dva-
desetak godina, dolazi se do podatka da se
prosječno godišnje proizvelo, u razdoblju od
1971. do 1980. godine, približno 5 milijuna
sadnica listača i 6 milijuna četinjača, radi ob-
nove sastojina na području Republike Hrvat-
ske. Riječ je o klasičnoj proizvodnji šumskih
sadnica, osim rasadnika uz morsku obalu
koji proizvode sadnice u kontejnerima. U
kontinentalnim rasadnicima udio sadnica
obloženoga korijenskog sustava nije veći od
5 posto ukupne proizvodnje. Inače, kontej-
nerske sadnice listača sudjeluju prosječno s
oko 2 posto u ukupno proizvedenim sadni-
cama listača, a četinjače obloženoga korije-
na među ukupnim sadnicama četinjača čine
16 posto. U većim rasadnicima postoji spo-
redna proizvodnja ukrasnoga drveća i grmlja
za potrebe oblikovanja parkovnih i drugih
zelenih površina, sa širokim asortimanom
dekorativnih vrsta, s većom ili manjom tržiš-
nom vrijednošću.
Primjena najnovijih tehnoloških do-stignuća-Projekcija rasadničarstva ”Hrvat-
skih šuma”, za razdoblje od 2006. do 2015.
godine, temelji se na dosadašnjim spoznaja-
ma. Potonje obuhvaćaju stanje prirodne ob-
nove sastojina i potrebne količine sadnica,
mogućnosti ulaganja u proširenu biološku
reprodukciju, stanje i potrebe obnavljanja
privatnih šumskih posjeda te stanje i poten-
cijal naših rasadnika u tehnološko-tehnič-
kom smislu. Tako je u navedenom razdoblju
godišnje potrebno proizvesti 4,5 mil. sad-
nica hrasta lužnjaka, 3,5 mil. kitnjaka, 2 mil.
poljskoga jasena, 1,3 mil. crne johe, obične
bukve i ostalih listača, 1,5 mil. četinjača te 1
mil. mediteranskih vrsta, odnosno ukupno
13,8 milijuna sadnica. Pritom glavni rasad-
nici moraju imati dovoljno veliku površinu i
povoljno tlo, stručne kadrove i stalnu radnu
snagu, cjelokupnu opremu (zapadnoeurop-
ske rasadničarske linije), dovoljno i trajno
korištenje vode, pravilno ograđenu površinu
te zadanu i ugovorenu proizvodnju. Rasad-
nici ne moraju neophodno biti povezani s
područjem Uprave šuma, a za naše je jedno-
dobne šume planirano 8 glavnih rasadnika.
To su Zalužje (Vinkovci), Višnjevac (Osijek),
Lanik (Našice), Hajderovac (Požega), Cernik
(Nova Gradiška), Zdenački gaj (Bjelovar),
Limbuš (Koprivnica) i Lukavec (Zagreb). Za
proizvodnju šumskih sadnica predviđeno je
i 8 dosadašnjih manjih rasadnika. Na područ-
ju prebornih šuma planirana su tri glavna ra-
sadnika: Oštarije (Ogulin), Kuželj (Delnice) i
Vujnović-brdo (Gospić). Na mediteranskom
i submediteranskom području glavni rasad-
nici bili bi: Frančeskija (Buzet), Podbadanj
(Senj) te Piket, Liskovac i Bična (UŠP Split).
U tehničko-tehnološkom smislu glavni ra-
sadnici trebaju imati površinu približno 20
ha, a uvjet je da imaju dobru strukturu i ke-
mijski hranidbeni sustav tla, zbog primjene i
učinkovitosti suvremenih rasadničarskih lini-
ja. Potonje se ne odnosi na rasadnike našega
Udio lužnjakovih sadnica
iznosi gotovo polovicu ukupne
proizvodnje (48 %), sa 14 %
sudjeluje hrast kitnjak, sa 12 %
poljski jasen, s 3 % crna joha
te s 3 % ostale vrste listača. Na
probleme s obnovom hrastovih
sastojina ukazuje hrast lužnjak, kao
najzastupljenija vrsta u proizvodnji.
Rasadnik Podbadanj (UŠP Senj, Šumarija Crikvenica)Rasadnik Podbadanj (UŠP Senj, Šumarija Crikvenica)
Rasadnik Cernik (UŠP Nova Gradiška)Rasadnik Cernik (UŠP Nova Gradiška)
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 11
Osnovni je problem što većina
rasadnika nema dovoljnu
količinu vode ili akumuliranu
vodu za zalijevanje šumskoga
sadnog materijala, a tla su
u pravilu slabo do srednje
humusna (ispod 2 posto) i vrlo
loše strukture, što bitno utječe
na kvalitetu sadnica.
ranje nove razvojne politike rasadničarske
proizvodnje. Novi model bio bi zasnovan
na afi rmaciji maloga broja (3 ili 4) velikih ra-
sadnika u različitim područjima Republike
Hrvatske, za servisiranje potreba Hrvatskih
šuma. Drugi scenarij obuhvaća najradikalni-
je odluke u cijelom modelu restrukturiranja,
a to je zbog neodrživosti postojećega stanja.
Prijelazni period bi trebao pokazati stvarno
stanje rasadničarske proizvodnje, a posebice
je značajna 2010. godina, kada zaživi sustav
“internog koncesioniranja”. Navedeni pristup
daje dovoljno vremena za konsolidaciju dje-
latnosti i omogućuje svim zaposlenicima u
procesu rasadničarske proizvodnje da sami
odluče o njenoj sudbini u sklopu Hrvatskih
šuma, zaključuje se u Studiji.
priobalja. Godišnjom planskom proizvod-
njom, za potrebe vlastite i drugih Uprava
šuma, u glavnim će se rasadnicima uvesti red
i rad, a moći će se iznova osnivati plodoredi
te table međusobno odijeljene vjetrobranim
pojasevima. Sve to podrazumijeva primjenu
najnovijih tehnoloških dostignuća, uz kom-
pjutersko praćenje i podrške takve tehno-
logije. Višak kapaciteta bit će upotrijebljen
za proizvodnju ukrasnoga drveća i grmlja,
odnosno repromaterijala za božićna drvca te
proizvodnju biomase.
Veća pozornost prirodnoj obnovi-Stručnjaci za rasadničarstvo “Hrvatskih
šuma” nepodijeljenog su mišljenja da i u
budućnosti najveću šumarsku pozornost
treba usmjeriti prirodnoj obnovi sastojina,
a u “rezervnu” varijantu
treba uzeti u obzir da ra-
sadničke površine omo-
gućuju produkciju veću
za približno 50 posto od
postojeće (godišnje oko
40 mil. sadnica, u omje-
ru 2:1 u korist listača).
Među ostalim, potrebno
je brojčano i kvalitetno
održavati odgovarajući
tim specijalista sjeme-
nara i rasadničara koji
će uvijek biti spremni
modifi cirati i primijeniti
u svijetu aktualne i učin-
kovite tehnologije. Što
prije treba defi nirati proi-
zvodnju šumskih sadnica
obloženog korijenskoga
sustava (vrste, količinu,
oblik, starost i materijal
za oblaganje), nabaviti
odgovarajuću mehani-
zaciju te urediti objekte.
Pesticide valja koristiti
isključivo kao preven-
tivna zaštitna sredstva.
Za tehnološku pomoć i
praćenje sjemenarstva i
rasadničarstva potrebno
je načiniti programe u
informacijskom sustavu šumarstva. Na teren
uvijek mora biti isporučivana potrebna koli-
čina sadnica jednake kvalitete, što podrazu-
mijeva i kvalitetu izabranog sjemena. Nužno
je što prije izraditi hrvatske standarde kvali-
tete sjemena i šumskih sadnica. Hranjivost
rasadničkih površina obogaćivati plodoredi-
ma, zelenom i drugim gnojidbama (postotak
humusa povećati na 5 %), osigurati dovoljne
količine vode za navodnjavanje, a obvezno
zasaditi vjetrobrane pojaseve. Također je
potrebno defi nirati potencijal (površine, teh-
nički uređaji, stručni kadrovi), stanje tržišta i
potrebe proizvodnje ukrasnoga drveća i gr-
mlja u sklopu urbanoga šumarstva, kojim se
“Hrvatske šume” namjeravaju baviti. O mo-
žebitnoj privatizaciji rasadnika ne bi trebalo
pomišljati bez ustrojstva rasadničarstva na
navedene načine i barem nakon desetogo-
dišnje provjere.
Od zaposleničkog dioničarstva do najradikalnijih promjena-U sklopu nedav-
no objavljene studije “Poslovno upravljanje i
organizacijsko strukturiranje Hrvatskih šuma
d.o.o” navodi se kako je potrebno uvažiti
činjenicu da najbolja praksa rasadničarske
proizvodnje podrazumijeva mali broj ra-
sadnika koji postižu visoki stupanj troškov-
ne učinkovitosti, u okviru efekta ekonomije
obujma. Osim toga, šumarstvo je u cijelom
svijetu prepoznato kao djelatnost koja naj-
više ovisi o konkretnim ekološkim i povije-
snim predispozicijama pojedinog područja.
S obzirom na navedena ograničenja, model
restrukturiranja predlaže scenarijski pristup
restrukturiranju djelatnosti rasadničarstva.
Prvi scenarij obuhvaća uspješno poslovanje
rasadnika i proširenje djelatnosti (poljopri-
vredne sadnice, hortikultura i dr.), a temelji
se na pretpostavki da poslovni rezultati ra-
sadnika u tijeku 2010. pokažu odgovarajuće
poslovne rezultate. U tom slučaju se pred-
laže provedba zaposleničkog dioničarstva
u visini do najviše 49 posto rasadnika na ra-
zini pojedinih Uprava šuma (51 % Hrvatske
šume, 49 % zaposlenici). Hrvatske šume bi
zadržale kontrolu nad ovom djelatnošću, a
poželjno je omogućiti i potpunu privatiza-
ciju rasadnika, ali tek u drugoj fazi procesa
restrukturiranja, od 2012. godine. Drugi sce-
narij podrazumijeva neodgovarajuće učinke
poslovanja većega broja rasadnika, odnosno
neuspješno poslovanje i gubitke. Predlaže
se ukidanje velikog broja rasadnika i defi ni-
12 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
- U hrvatskom pa i svjetskom novinarstvu nije
čest slučaj da netko uređuje novine 40 godina! Jeste
li se umorili?
- Zaista je razdoblje od 40 godina jedan dugački rad-
ni vijek, o bilo kojem poslu da se radi, a neuobičajen za
uređivanje jednog časopisa. S ob-
zirom na raznolikost naših struka
(šumarstvo i prerada drva), posao
urednika raznolik je i zanimljiv, a
vrijeme brzo prolazi. Posebno ot-
kako je šuma kao biljna formacija
postala sve zanimljivija i u zaštiti
okoliša te ugrožena promjenama
kemijske klime i korisnicima pro-
stora koji ne priznaju ništa drugo
osim vlastitih interesa.
Pitate me jesam li se umorio?
Čini mi se da uz ovo iskustvo do-
sta lako obavljam posao urednika,
ali tu je onaj biološki razlog koji
ograničava životni vijek čovjeka i
postupno donosi poteškoće.
- Sada to radite kao umirovljeni profesor, no ra-
nije ste, uz uređivački posao u časopisu, radili i kao
redovni profesor na Šumarskom fakultetu. Kako ste
uspijevali?
- Uz fakultetski posao uredništvo je tražilo dopun-
ske napore. Sve se može stići jer dan
ima 24 sata, a najveći teret snosila je
moja obitelj.
- Je li teško uređivati stručno
glasilo? Ima li “viška” materijala, je
li bilo ljutnje autora čiji radovi nisu
ušli, kako odabirete tekstove?
- “Šumarski list” sastoji se sadr-
žajno od dvije komponente; znan-
stveno-stručne i društvene. Objavlji-
vanje znanstvenih i stručnih članaka
zahtijeva određenu strukturu sadr-
žaja unutar jedne grane šumarskih
znanosti, jednu novu spoznaju unu-
tar znanstvenih načela naše struke.
U novije vrijeme prednost se daje
timskom radu kao i primjeni rezulta-
ta istraživanja.
Kao urednik nikada ne ocjenju-
jem sam pristigli rukopis znanstveno-
ga ili stručnoga rada, nego ga šaljem
uredniku područja i ako ima primjed-
bi vraćam ga autoru na prilagodbu
primjedbi i tek nakon toga recenzen-
tu. Za tiskanje članka potrebna su dva
pozitivna mišljenja recenzenata.
Ima nezadovoljnih autora rukopisa, ali to je normal-
na pojava kod svih znanstvenih časopisa.
- Šumarski list stručno je glasilo HŠD-a i zapravo
hrvatske šumarske struke. Koliko znam, iznimno ci-
jenjeno i izvan Hrvatske.
- Kao znanstveno-stručno glasilo
Hrvatskoga šumarskoga društva, “Šu-
marski list” izlazi neprekidno od 1877.
godine i danas ga šaljemo u većinu
europskih zemalja bilo kao pretplatu
ili zamjenu. On je potpuno digitalizi-
ran i ima svoje elektroničko izdanje i
u bazi je podataka SCI.
- I vi kao profesor, pa urednik,
svjedočili ste brojnim promjenama
i silnim reorganizacijama u šumar-
stvu u posljednjih 60-ak godina.
Koliko su one bile dobre, koliko
štetne, koliko potrebne i je li po
vašem mišljenju točna teza da ih je
gotovo uvijek provodila politika, a
ne struka.
- Šumarstvo je u proteklih 60 godina, može se reći
poslije Drugog svjetskog rata, slijedilo različite režimske
promjene u hrvatskim prostorima. Na kraju Drugoga
svjetskog rata, za vrijeme Rezolucije inforbiroa, pozna-
te su tzv. kvalitetne ozakonjene sječe šume radi izvo-
razgovor PROF. DR. BRANIMIR PRPIĆ
40 godi40 godčasopisčasopis
Krajem prošle
godine, u okviru
tematske sjednice
Upravnog odbora
Hrvatskog
šumarskog društva,
obilježen je jedan
izniman jubilej;
40 godina uređivanja
Šumarskog lista prof.
dr. Branimira Prpića
(r. 1927.)!
On je na mjestu
glavnog urednika
ovog cijenjenog
stručnog glasila
1969. naslijedio
prof. Z. Potočića,
jednog od 27 glavnih
urednika koliko
ih se izmijenilo
tijekom 133 godine
neprekidnog
izlaženja lista.
Razgovaramo
povodom toga s
ovim cijenjenim
profesorom,
znanstvenikom,
predsjednikom
Akademije šumarskih
znanosti i konačno
urednikom, o
prošlim vremenima,
ali i o aktualnim
pitanjima hrvatskoga
šumarstva.
Ustanovljeno je kako su
vodotehnički zahvati u Hrvatskoj
(hidroelektrane Varaždin, Čakovec,
Dubrava), kanal Kupa-Kupa,
poplava onečišćenom vodom
Kupe u šumi Kalje kod Lekenika,
melioracija Posavsko-dubičke
ravni, meliorativni kanali u Spačvi
i dr.) uzrokovali masovna sušenja
hrasta lužnjaka.
Prof. dr. Branimir PrpićProf. dr. Branimir Prpić
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 13
za oblovine kako bi se namaknula sredstva
za obnovu zemlje i pripremu za eventualni
vojni napad od strane Istočnoga bloka sa
Sovjetskim savezom na čelu. Politika je vla-
dala šumarstvom, a vrhovna vlast za šumska
gospodarstva i Šumarije bile su kontrolne
komisije koje su mogle uhititi šumara ako
nije ispunio plan!
U to su vrijeme posječeni veliki kom-
pleksi šuma u Posavini, radi uzgoja riže, što
nikada nije ostvareno (!), a šumarstvo je po
naređenju moralo sjeći hrastike i saditi euro-
američke topole.
Sedamdesetih godina osnovane su Šu-
marije kao ustanove sa samostalnim fi nanci-
ranjem što je poremetilo potrajnost gospo-
darenja, dakle osnovno načelo šumarstva,
jer Šumarije bez starijih sastojina nisu imale
sredstava za njegu mladih šuma.
Osamdesetih godina prošloga stolje-
ća uzgajanje i zaštita šuma odvojeni su od
iskorištavanja u posebne ustanove, što je
izazvalo besparicu u uzgoju i zaštiti šuma i
velike štete na šumskome drveću uporabom
ne odgovarajućih strojeva.
- Je li u tom razdoblju bilo “lutanja” i
u struci?
- Struka je mimo svih nakaradnih zako-
na, donošenih za potrebe dnevne politike,
uspije vala održati obnovu i potrajnost gos-
podarenja. A sva “lutanja” i štetne odluke
o kojima sam već nešto rekao produkt su
proizvoljnih političkih i ničim utemeljenih
odluka.
- Od 1994. uveli ste Riječ urednika
u kojoj ste u pravilu naznačavali važne,
ključne probleme hrvatskoga šumarstva
u praksi. A neki vaši raniji tekstovi dje-
lovali su gotovo proročanski. Tako ste se
još 1977. (1-2) osvrnuli na općekorisne
funkcije šume koje i dandanas izazivaju
mnoštvo prijepora. Pisali ste:”... Ljudska
zajednica teži tehničkom savršenstvu i
u toj težnji često zaboravlja da smo dio
prirode, dio ekosfere koja je u pojedinim
dijelovima svijeta, a djelomično i kod nas,
narušena do te mjere da sudbina onoga
koji to čini dolazi u pitanje..” Jesmo li u
opasnosti?
- I prije Riječi glavnoga urednika pisao
sam uvodnike. Sudjelujući u istraživačkim
timovima u proučavanju sušenja hrasta i
obične jele i obilazeći šume sa studentima
tijekom terenske nastave, grupa mlađih na-
stavnika zapazila je značajno sušenje hrasta
lužnjaka uzrokovano promjenom vodnih od-
nosa, ali i pojave zakiseljavanja tla uzrokova-
ne kiselim kišama i suhim taloženjem otrova.
Uvidjelo se, nadalje, kako općekorisne
funkcije šuma postaju sve značajnije i kako
prirodne šume, u koje pripadaju gotovo sve
državne šume u Hrvatskoj, imaju izuzetno
naglašene općekorisne funkcije. Šume ugro-
žene umiranjem gube tu funkciju.
- Umiranje šuma-uzroci i posljedice,
jedan je od naslova iz 1988. i tim ste se
problemom, posebno nizinskim šumama,
ako se može reći, bavili cijeli život. Imaju
li upozorenja pa i vapaji šumarske struke
odjeka?
- Godine 1987. započinje u nas sustav-
no praćenje propadanja (umiranja) šuma.
U Hrvatskoj su najoštećenije vrste obična
jela i hrast lužnjak. Ustanovljeno je kako su
vodotehnički zahvati u Hrvatskoj (hidroe-
lektrane Varaždin, Čakovec, Dubrava), kanal
Kupa-Kupa, poplava onečišćenom vodom
Kupe u šumi Kalje kod Lekenika, melioracija
Posavsko-dubičke ravni, meliorativni kanali
u Spačvi i dr.) uzrokovali masovna sušenja
hrasta lužnjaka.
Godine 1988. održan je u Zagrebu sim-
pozij o propadanju šuma, na kojem su su-
djelovali vrhunski njemački eksperti čiji su
članci tiskani u “Šumarskom listu”.
Sušenje jele ispitano je u Lici i Gorskom
kotaru gdje također sudjeluju eksperti iz
Njemačke. Ustanovljeno je katastrofalno
propadanje jele i opterećenje tla kiselinama
veće od onoga u Ruhru, najonečišćenijem
području u Njemačkoj.
- Je li najnoviji projekt izgradnje kana-
la Dunav-Sava na istom tragu, može li se i
ovdje dogoditi umiranje šuma?
Projektirani višenamjenski kanal Dunav-
Sava predstavlja danas najveću opasnost za
šume istočne Slavonije. Kanal je izrazita po-
litička odluka, uz obrazloženje kako se ka-
nal kopa prvenstveno zbog navodnjavanja.
A ono se moglo riješiti cijevima uz desetinu
troška! Šumarska je struka kroz Akademi-
ju šumarskih znanosti, Šumarski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu i Upravni odbor Hr-
vatskoga šumarskoga društva zahtijevala
dugoročna istraživanja razina podzemnih
voda o kojima ovise šume istočne Slavonije
i donošenje odluke o gradnji kanala tek po-
slije tih istraživanja.
Hrvatska vodoprivreda ne prihvaća taj
prijedlog, već angažira malu privatnu tvrtku
koja izrađuje ishitrenu Studiju o utjecaju na
okoliš. U toj Studiji kratkoročnih istraživanja,
bez argumenata, se govori o pozitivnom
utjecaju kanala na šumu Spačvu koja pred-
stavlja najveću i najproduktivniju šumu hra-
sta lužnjaka u Europi, čija je budućnost uz
kanal problematična.
godina uređivanja dina uređivanja opisa svjetska je rijetkost!sa svjetska je rijetkost!
Sve to je zanemareno, iako sam još 1988.
godine na prvome skupu o kanalu Dunav-
Sava upozorio na potrebu šumarskih istra-
živanja, a iza toga 1997.godine putem pret-
hodne studije o utjecaju kanala Dunav-Sava
na šumske ekosustave koju izrađuje Šumar-
ski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Korištena je politika pa čak i šumari koji
14 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
su upozoreni na poslušnost u državnoj službi pa i oni u zaštiti
prirode. Zaštitari prirode bili su u početku protiv kanala, a kasni-
je su šutjeli.
Šumarski sustav o dugoročnim istraživanjima temelji se
na načelima šumarske biometrike. Multiplu-regresiju između
“ekoloških i bioloških varijabla” nije moguće provesti ako nam
te vrijed nosti nisu poznate (vremenski nizovi barem 30 godina).
Danas je prihvaćena Studija o utjecaju kanala na šumske
ekosustave, po Povjerenstvu za njezino prihvaćanje od 15 čla-
nova u kojemu su samo dva šumara. Na sjednicu Povjerenstva
došao je samo jedan šumar, predsjednik Hrvatskoga šumarsko-
ga društva i voditelj Zaštite šuma i šumarske ekologije u Direkciji
Hrvatskih šuma mr. Petar Jurjević, koji je iznio šumarske stavove
i glasao protiv. Drugi glas protiv bio je od strane Rademka Deže-
lića, dipl. ing. biologije, dok drugi šumar nije došao na sjednicu.
Smatram kako takvo prihvaćanje odluke nije s pravne strane pri-
hvatljivo.
- U tom kontekstu: Ima li posla za šumare u zaštićenim
objektima?
Šumarima je mjesto u šumovitim nacionalnim parkovima
i parkovima prirode budući da su za to obrazovani, a današnje
stanje državnih šuma u Hrvatskoj najbolji je dokaz istinitosti ove
tvrdnje. Svaka državna šuma u Hrvatskoj mogla bi, prema oču-
vanosti i prirodnosti, i prema europskim zakonima biti proglaše-
na nacionalnim parkom.
- Tu su i odnosi pa i neka neriješena pitanja i s drugim
javnim (državnim) djelatnostima kao što su vodoprivreda,
ceste...
- U Zakon o cestama i Zakon o vodama potrebno je unijeti,
ali i toga se pridržavati, da prilikom odlučivanja o izgradnji ceste
kroz šume ili zahvata u području rijeka sa šumovitim zaobaljem
treba obaviti konzultaciju sa šumarstvom.
- Imate li mišljenje o Kopačkom ritu, odnosno o inicijativi
da postane nacionalnim parkom?
Mislim da Kopački rit nema uvjete za nacionalni park prema
hrvatskom Zakonu o zaštiti prirode. U tome području potrebno
je voditi brigu o broju divljači po jedinici površine jer ako je broj
prevelik nema obnove šume. Mora postojati suglasje između
Uprave Kopačkoga rita i Hrvatskih šuma, Uprave šuma podruž-
nice Osijek i dobra suradnja između te dvije institucije.
Iz sastojine ove godine izlaze najvredniji Iz sastojine ove godine izlaze najvredniji sortimenti osječke Upravesortimenti osječke Uprave
- U tekstu “Što nedostaje Ministarstvu regional-
nog razvoja, šumarstva…” razmatrate odnos šumara i
zaštitara prirode, Državnog zavoda za zaštitu prirode.
Je li zakonska regulativa uzrokom raznih nesporazu-
ma šumara i zaštitara?
Smatram kako bi Državni zavod za zaštitu prirode tre-
bao biti prislonjen uz Ministarstvo za regionalni razvoj,
šumarstvo i vodoprivredu. Šumarstvo je danas najveći
zaštitar prirode u Hrvatskoj, budući da je u proteklih 200
godina, uz načelo održivoga razvoja i prirodne obnove,
uzgojilo prirodne šume jedinstvene u Europi čiji će se sa-
stav i dalje podržavati.
Većina današnjih zaštitara smatra prašumu jedinim
načinom zaštite, dok Zagrebačka škola uzgajanja šuma
daje prednost prirodno uzgojenoj šumi. Ta škola smatra
prašumu neučinkovitom u smislu ispunjavanja općeko-
risnih funkcija šume. Uz primjenu FSC certifi kacije koja
jamči raznolikost, iz razvojnih faza prašume, starenja i
raspadanja, prirodno gospodarena šuma ima potpunu
biološku raznolikost kao i prašuma.
Smatram kako su biolozi i mikrolozi neophodni u za-
štićenim, ali i u prirodno gospodarenim šumama kao spe-
cijalisti za faunu, posebno ptice, ugrožene i zaštićene bilj-
ke i gljive. Šumarstvo predstavlja veliki potencijal u zaštiti
prirode, a donedavnim Zakonom o zaštiti prirode šumari
se u zaštićenim objektima nisu mogli primati na posao.
U niz pitomih slavonskih gradića koji imaju svoju povijest, tradiciju i
dušu, pripada svakako i Valpovo, smješteno na rječici Karašici. Val-
povo je općinsko, upravno, sudsko i gospodarsko središte, na čijem
području je 1990. živjelo nešto više od 32.000 stanovnika.
Najstarija naselja na području današnjeg Valpova sežu sve do mla-
đeg kamenog doba, gdje je živjelo neolitsko stanovništvo. Kasnije, u antičko
doba, vladavinom Rima na ovim našim područjima, od I. do V. stoljeća poslije
Krista, na cesti koja je vodila uz desnu obalu Drave od Poetovije do Murse i
dalje prema Naisusu i Serdici nalazimo rimsku vojničku postaju Iovallium na
mjestu današnjeg Valpova. Taj rimski put spajao je ilirske dijelove Rimskog
carstva sa Panonijom, već u II. stoljeću nove ere. Prvi poznati pisani spomen o
Valpovu potječe iz 1332. g. kada je sačinjen popis župa prigodom prikuplja-
nja Papine desetine za župljane, a valpovačku utvrdu pod imenom „Castrum
i Oppidum walpo “ povijesni izvori spominju prvi puta 1438. g. Danas su saču-
vani dijelovi te utvrde uklopljeni u dvorac grofa Prandau – Normann.
vlast 23. lipnja 1543. i njihova vladavina traje sve do
30. rujna 1687. godine, kada se valpovački aga Muha-
rem predao carskoj vojsci koja je nadirala sa sjevera,
pod vodstvom princa Eugena Savojskog.
Poslije oslobođenja od Turaka, valpovačkim po-
sjedom je vladala Bečka komora od 1687. do 1721.
godine kada car Karlo III. valpovački posjed daruje
savjetniku Bečke dvorske komore Petru Antunu Hille-
prandu od Prandaua. Posjed je darovan 31. prosinca
1721. godine.
Barunska porodica Hilleprand de Prandau vladala
je valpovačkim posjedom sve do 1885. godine, kada
umire posljednji iz loze, barun Gustav, a posjed pre-
šumska razglednica ŠUMARIJA VALPOVO /
UPRAVA ŠUMA OSIJEK
Šumarska tradicija Šumarska tradicija valpovštine duga valpovštine duga je tri stoljeća!je tri stoljeća!Prvi pisani izvještaj nadšumara valpovačkog vlastelina grofa Antuna Hilleprandau
von Prandaua o šumskom prihodu od prodaje ogrjevnog drveta i pašarenja, koji je
ubran od domaćeg življa na području valpovštine, datira još iz 1723. godine.
Ime Valpovo nije staroslavenskog ni hr-
vatskog podrijetla. Ono zapravo govori i svjedoči
o vremenu nastanka vlastelinstva, vjerojatno po-
slije najezde Tatara i dolaska tada mnogih stranaca
u srednjovjekovnu Slavoniju. Na čelu vlastelinstva
nalazio se, očito, doseljenik porijeklom iz austrijskih
pokrajina u svojstvu valpota ili valputa, upravitelja ili
blagajnika feudalnog vlastelinstva.
Kroz sačuvane pisane dokumente, kao feudalni
vlasnici Valpova spominju se kralj Sigismund, ban
Ivan Morović i njegov bratić Stjepan, ban Ladislav
Morović, braća Matija i Petar Gereb od Wingartha,
ugarski palatin Emerik Pereny, Turci, Anton Hille-
prandau von Prandau i drugi.
Najezdom Turaka Valpovo potpada pod njihovu
Piše: Antun Zlatko Lončarić
Foto: A. Z. Lončarić
Upravitelj Šumarije dipl. Upravitelj Šumarije dipl. ing. Dalibor Toncing. Dalibor Tonc
Zgrada ŠumarijeZgrada Šumarije
Šumski radovi – sječa i izrada još uvijek Šumski radovi – sječa i izrada još uvijek se obavljaju u pojasu uz Dravu, se obavljaju u pojasu uz Dravu, u neposrednoj opasnosti od minau neposrednoj opasnosti od mina
Broj 157-8 Broj 157-8 •• siječanj/veljača 2010. siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME 1515
lazi u vlasništvo grofovske obitelji Normann,
koji vladaju valpovačkim vlastelinstvom do
1944. godine.
Poslije protjerivanja osmanlijske vlasti,
ove opustošene krajeve naseljava plemstvo,
a s njima i trgovci, obrtnici te obični živalj
iz napučenih dijelova Austrijskog carstva,
kako bi obrađivali zapuštene plodne njive i
krčenjem bogatih šuma otpočeli s njihovim
iskorištavanjem, podizanjem prvih pilana
i drugih postrojenja za obradu slavonske
hrastovine. Gotovo cijelo područje između
Valpova, Našica i Donjeg Miholjca, koji je
bio podijeljen između vlastelinstva grofova
Maillat, Pejačević i Prandau, bilo je pod gu-
stom šumom hrasta lužnjaka, sve do padina
papučkih brda. Iskorištavanje te drvne siro-
vine naglo je otpočelo dolaskom industrijal-
ca Gutmanna koji u Belišću na Dravi podiže
ogromni kompleks drvne industrije.
S dolaskom spomenutih vlastelina, koji
podižu dvorce po ugledu na njihove u Au-
striji, uz koje se nalaze i parkovni kompleksi,
dolaze i vrsni vrtlari i šumari čiji je zadatak
bio kontrolirati sječu starih hrastika te pro-
cjenjivati drvni sortiment, nadgledati proda-
ju i izvoz drva iz šume.
Za razliku od Vojne krajine, šumarstvo Slavonije, kao i ostalih
sjevernih područja, nastajalo je i ra-
zvijalo se u drugačijim okolnostima.
Šume su bile u sklopu brojnih feudal-
nih, plemićkih i grofovskih posjeda
pa možemo govoriti o prvom orga-
niziranom šumarstvu. Tako imamo
za područje šuma uz rijeku Dravu
jedno od najstarijih pisanih podata-
ka još iz 1723. g. izvještaj grofovskog
nadšumara iz kojeg je vidljivo kako
se šumarski prihod sastojao od pro-
daje ogrjevnog drveta i građe, kao i
od naplate žirovanja stoke. Znači, na
veleposjedu grofa Prandaua, koji je
došao na ovo područje 1721. g., već
postoji nadšumar koji skrbi o šumi, a
nalazimo i podatke o rasadnicima i
pošumljavanju priobalja rijeke Drave,
Karašice i Vučice. Sačuvana je i bilanca
iz 1783. godine iz koje je vidljivo koli-
ko je šumskih površina bilo u posjedu
grofa Prandaua.
Koliko je cijenio šumsko bo-gatstvo na svom posjedu grof Prandau, go-
vori i podatak kako je sina svog šumara Iva-
na Danhelovskog, Adolfa, rođenog u Baranji
1825. g., po završetku osnovne škole u Do-
njem Miholjcu poslao u gimnaziju u Osijek, a
kasnije i na Šumarske znanosti u Mariabrunn
u Austriju. Po završetku studija 1847.g. mladi
Adolf stupa u službu kod Gustava Prandaua
kao šumarski pripravnik u Moslavini, a kasni-
je 1850. postaje vlastelinski nadšumar. Zaslu-
žan je za sređivanje šumarsko – trgovačkih
prilika u Slavoniji; sprečavao je neracionalno
eksploatiranje slavonskih
hrastika, a najkompeten-
tniji je stručnjak za pro-
blematiku iskorištavanja
hrastovine za dužicu. U
vrijeme velikih poplava
1875. g. povjereno mu je
vođenje obrane od popla-
ve na cijelom području ri-
ječnog sliva rijeka Karašice
i Vučice.
U hrvatskom šumar-
stvu je ostavio dubok trag
brojnim stručnim rado-
vima koji su mu priznati
u zemlji i inozemstvu o
iskorištavanju francuskih
dužica, unapređenju šum-
skog gospodarstva i dru-
gim koje je objavljivao u
Šumarskom listu od 1861.
godine, gotovo do kra-
ja svog života. Umro je u
Beču 1902. g. Osim brige za
šumu pojedinog vlastelina,
koju su ondašnji šumari vo-
dili, duboke tragove ostavi-
li su i na podizanju i obliko-
vanju parkova uz njihove
dvorce, ladanjske kuće i uz
gospodarske zgrade diljem
vlastelinstva. O tome i danas svjedoče brojni
poznati parkovi u Našicama, Donjem Miholj-
cu, Valpovu, Daruvaru, Virovitici te dalje po
cijelom području sjeverozapadne Hrvatske.
Poslije II. svjetskog rata sve vlastelinske
šume su nacionalizirane i potpale su pod
Šumariju Valpovo koja je bila u sastavu Šum-
skog gospodarstva Osijek, a danas se nalazi
u sastavu Uprave šuma podružnica Osijek.
Šumarija Valpovo danas zapošljava 46 radnika (dva revirnika) i gospodari s 5.640
hektara šuma u dvije gospodarske jedinice;
Valpovačkim podravskim šumama i Valpo-
vačkim nizinskim šumama. Od toga na ne-
obrasle i neplodne površine otpada 330 ha.
Drvna zaliha je oko 960.000 m3, ukupni pro-
sječni godišnji etat kreće se oko 20.100 kubi-
ka. „Valpovačke podravske šume” protežu se
uz desnu obalu rijeke Drave, od sela Gat do
ušća rječice Vučice u Dravu kod mjesta Josi-
povac. U narodu se pogrešno govori kako je
to ušće Karašice pa čak se i često pogrešno
piše, upoznaje nas sa zanimljivim detaljima
upravitelj Šumarije Valpovo Dalibor Tonc.
-Specifi čnost naše Šumarije je upravo
položaj uz Dravu, nestabilnu i hirovitu rije-
ku. Ona često mijenja svoje korito, prilikom
visokih vodostaja „otkida“ desnu visoku oba-
lu i tako smanjuje naše sastojine u kojima se
upravo nalaze ostaci naših najvrjednijih hra-
stovo – grabovih šuma, kaže ing. Tonc.
Od ukupno 3.145 ha ove gospodarske
jedinice, preko 40 % otpada na EA topole i
vrbe, a tvrde listače, hrast i grab, su uglav-
nom po enklavama. Glavni problemi u za-
dnjih desetak godina svode se na obnovu
kultura topola i vrba, budući da su staništa
osiromašila, a razina podzemnih voda je iz
godine u godinu sve niža. U iznalaženju rje-
šenja ovog problema zatražena je i pomoć
Šumarskog fakulteta i Hrvatskog šumarskog
instituta Jastrebarsko te su postavljena četiri
pokusna objekta.
Šumarija
Površina 5.640 hektara
Godišnji etat 20.100 kubika
Drvna zaliha 960.000 m3
Dvije gospodarske jedinice
Zaposlenih 46
Preostali američki Preostali američki stogodišnji hrastovi stogodišnji hrastovi (Quercus rubra)(Quercus rubra)
-Prošle jeseni otpočeli smo s dovršnim sijekom hrasta lu-
žnjaka u šumskom predjelu Dalagaj. Ovaj drvni sortiment predstavlja
najvredniju robu naše podružnice. Površina je dijelom obnovljena
prirodno, a većim dijelom je posijan žir, kaže upravitelj. Podsjeća i na
to da su unazad dvije – tri godine proizvodne sastojine nešto smanje-
ne radi ustupanja površina za izgradnju međunarodnog cestovnog
pravca koridora 5c i dalekovoda koji iz susjedne Mađarske treba do-
premati električnu energiju za Hrvatsku.
U sastojinama Valpovačkih nizinskih šuma, na ukupno 2.495 ha
dominiraju tvrde listače, kvalitetne šume hrasta lužnjaka i običnog
graba s primjesom poljskog jasena u nižim lokalitetima pa tu nema
problema oko obnove sastojina. Pravilnikom o uređivanju šuma, op-
hodnja je u nekoliko navrata produljena na 140 godina.
U ovoj gospodarskoj jedinici, u šumskom predjelu Vrbanov
gaj, odsjek 21 d, tipičnoj sastojini hrasta lužnjaka i graba, nalaze se
primjerci crvenog hrasta (Quercus rubra) koje je prije jednog stoljeća,
1912. g. posadio ondašnji nadlugar. Priča govori kako je taj grofov
nadlugar imao čak desetero djece pa je za svako dijete posadio po
jedno tada egzotično drvo američkog hrasta. Sadnice je dobio ili kri-
omice uzeo od grofa Normanna koji je te godine uvezao veći broj
sadnica za svoje parkove uz dvorac i druge ladanjske objekte na po-
dručju valpovštine. Prilikom našeg nedavnog posjeta tom šumskom
predjelu, pronašli smo još samo preostalih šest primjeraka koji se
znatno razlikuju po veličini krošnje i prsnom promjeru stabala, od
okolnih stabala hrasta lužnjaka.
Blizina prvih crta bojišnice i razdvajanja, te obrane u Domovinskom
ratu, ostavili su duboke tragove na ove šume. Pojas uz rijeku Dravu je
bio onečišćen od minsko eksplozivnih sredstava, ali i obilato zasipan
projektilima s baranjske strane, tako da su stabla u sastojinama uz Dra-
vu puna krhotina projektila i gotovo bezvrijedna za drvnu industriju.
Prva crta bojišnice uz Dravu zahtijevala je i veći doprinos naših
djelatnika u obrani Domovine, tako da su 23 naša uposlenika sudjelo-
vala u obrani, a bilo je i ranjenih među njima, kaže upravitelj.
Dvorac Prandau - Normann Današnji je dvorac u Valpovu nastao tijekom prve polovice 18. stolje-
ća pregradnjom i dogradnjom srednjovjekovne utvrde od koje su očuvani
dijelovi vanjskih bedema, temelji i zidovi kasnogotičke kapele te okrugla
obrambena kula, izgrađeni početkom 15. stoljeća.
Valpovačka feudalna gospoštija krajem 14. stoljeća dolazi u posjed ve-
likaške obitelji mačvanskog bana Ivana Morovića, koji na samom početku
15. stoljeća, na mjestu današnjeg dvorca gradi utvrdu okruženu dubokim
obrambenim opkopima ispunjenim vodom iz obližnje rijeke Karašice, tzv.
nizinski Wasserburg.
Tlocrt tvrđave, u obliku nepravilnog izduženog trokuta, i po nekoliko
metara debeli vanjski zidovi diktirali su sve kasnije pregradnje i ostali, iako
djelomice prekriveni baroknim plaštem, gotovo u cijelosti očuvani do da-
nas. Tako je stvorena jedinstvena i povijesno-arhitektonski vrlo vrijedna
srednjovjekovno - barokna cjelina koja je danas jedan od najznačajnijih
spomeničkih kompleksa profane arhitekture sjeverne Hrvatske.
Tijekom prve polovice 18. stoljeća baruni Prandau, novi vlasnici vlaste-
linstva, daju obnoviti oštećenu utvrdu, a na ostacima južnog krila grade
monumentalnu baroknu pročelnu palaču s centralno isturenim tornjem
visokim 37 metara. Barokna pročelna palača teško je stradala u požaru na
Silvestrovo 1801. godine, nakon čega je obnovljena, djelomično i u klasi-
cističkom duhu. Dvorac je 1885. godine ženidbenim vezama prešao u vla-
sništvo grofovske obitelji Normann od Ehrenfelsa. Tada je imao ukupno 62
prostorije i zajedno s unutrašnjim dvorištem, tlocrtnu površinu od 4031 m2.
Budući da se od tada ništa bitno nije mijenjalo, takav su tlocrtni ustroj i
površina sačuvani do danas, što ovaj dvorac svrstava među najveće u Hr-
vatskoj, dok za njim zaostaju svi drugi slavonski dvorci.
Na veleposjedu grofa Prandaua, koji je došao na ovo područje
1721. g., već postoji nadšumar koji skrbi o šumi, a nalazimo
i podatke o rasadnicima i pošumljavanju priobalja rijeke
Drave, Karašice i Vučice. Sačuvana je i bilanca iz 1783.godine
Dovršni sijek u Dovršni sijek u šumskom predjelu šumskom predjelu DalagajDalagaj
Sječa i izrada drvnog sortimenta iz Dalagaja Sječa i izrada drvnog sortimenta iz Dalagaja izrađuje se prema zahtjevu kupcaizrađuje se prema zahtjevu kupca
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 17
Četvrtim susretom šumoposjednika Hrvatske,
u listopadu prošle godine u Bjelovaru, (kojem
je prisustvovalo oko 250 privatnih vlasnika iz
30-ak udruga), te mjesec dana kasnije organi-
ziranim Prvim natjecanjem privatnih šumoposjednika u
šumarskim disciplinama, (7.studenoga 2009. u Križevci-
ma), Šumarska savjetodavna služba RH te Savez udruga
privatnih šumovlasnika napravili su potrebni iskorak
i pokazali da “misle ozbiljno” kad je riječ o organizaciji
rada, savjetovanju, potpori i uopće o cjelovitoj brizi za
privatne šume. To je važno, budući da od ukupno 2,6
milijuna hektara šuma i šumskog zemljišta u Hrvatskoj,
oko 600 tisuća hektara otpada na privatne šume.
One su raspoređene u približno 1,2 milijuna čestica
s oko 600 tisuća vlasnika! Ova usitnjenost, prosječna ve-
ličina posjeda manja od
0,5 ha, najveći je problem
organiziranja i gospoda-
renja privatnim šumama.
-Pretpostavlja se da privatnih šuma ima
i nešto više od 600 tisuća
ha, a točniji podaci bit
će poznati kada se dovr-
ši nacionalna inventura
šumskih resursa, kaže
Marko Šašek, voditelj
podružnice Gornja Po-
dravina-Bilogora, jedne
od 10 podružnica koje su
dosad osnovane u okviru
Šumarske savjetodav-
ne službe (ŠSS). Jedan
od razloga povećavanja
šumskog fonda u privat-
nom vlasništvu jest i ak-
tualni povrat šuma crkvi
i privatnicima, ponajviše
u kontinentalnom dijelu
sjeverozapadne Hrvatske
te Gorskom kotaru, po-
jašnjava Šašek.
I još jedna okolnost;
u posljednjih 20-30 godina prirodnom je sukcesijom
velik dio poljoprivrednih površina i pašnjaka zašumljen!
Premda se u katastru ovo zemljište vodi kao poljopri-
vredno, ono je u naravi šuma i država će morati odlučiti
o prenamjeni.
privatne šume ŠUMARSKA SAVJETODAVNA SLUŽBA
PODRUŽNICA GORNJA PODRAVINA - BILOGORA
U Hrvatskoj se godišnU Hrvatskoj se godiš6-7000 ha privatnih š6-7000 ha privatnih
Podružnica Gornja
Podravina-Bilogora
jedna je od deseset
dosad osnovanih
jedinica Šumarske
savjetodavne službe
koja obuhvaća i
vodi brigu o 65.000
privatnih šuma na
tri županije. To su
šume relativno dobre
kvalitete u kojima
je najviše hrasta
lužnjaka, a najveći
problem u daljnjem
poboljšavanju njihove
kvalitete je usitnjenost
posjeda i veliki broj
šumovlasnika.U Hrvatskoj se prosječno godišnje uredi
6-7000 ha privatnih šuma pa se može
očekivati da bi, radeći tim tempom, sve
privatne šume bile uređene i imale svoje
programe gospodarenja do 2015.godine.
Edukacija privatnih šumoposjednika u GarašniciEdukacija privatnih šumoposjednika u Garašnici
Dipl. ing. Marko Šašek - Dipl. ing. Marko Šašek - ovaj primjerak lužnjaka u ovaj primjerak lužnjaka u predjelu Raščani ima prsni predjelu Raščani ima prsni promjer 150 cm!promjer 150 cm!
Šumarska savjetodavna služba osnovana je
2006. godine po uzoru na slične udruge ili agencije u
Europi. Brojne potpisane deklaracije i konvencije, napo-
se direktiva EU o potpori ruralnom razvoju iz 2003., na-
glašavaju značenje privatnih šuma i važnost potpore i
zaštite u nastojanju da se njima održivo gospodari. Oko
40% takvih subvencija odnosi se na šumarstvo.
Podružnica Gronja Podravina-Bilogora pokriva tri
županije, Bjelovarsko-bilogorsku, Koprivničko-križevač-
ku i Virovitičko-podravsku, obuhvaća 65.300 ha (11%
ukupnog fonda privatnih šuma Hrvatske), ima 15 revira
i 59 gospodarskih jedinica. Sjedište podružnice je u Bje-
lovaru, a njeznih 10 ureda su u Koprivnici, Križevcima,
Bjelovaru, Čazmi, Garešnici, Daruvaru, Virovitici, Slatini,
Orahovici.
Šume ove podružnice su razvedene i relativno do-
bre kvalitete. Najviše je lužnjaka, u nizinskom dijelu, i on
je relativno dobre kvalitete (250 m3/ ha u g. j. Križevci-
Raven), kitnjak i bukva pokrivaju Kalnik i Bilogoru, ima
dosta panjača bagrema jer su se nekada poljoprivredna
dobra pošumljavala bagremom. Ing. Šašek kaže da je
značajno učešće i voćkarica, divlje trešnje, kruške i jabu-
ke, lipe ima nešto oko Daruvara, dok vrba, joha i topola
zaposjedaju površine uz Dravu (oko Virovitice i Slatine).
-Ranije se smatralo kako su privatne šume
totalno devastirane i uništene, što je uvidom u stvar-
no stanje dobrim dijelom demantirano. Na našem je
području uređeno 9.800 ha (15% privatnog šumskog
18 •18 • Broj Broj 157-8 157-8 •• siječanj/veljača 2010. siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 19
fonda), a u završnoj je fazi uređenja još 7.000
ha, tako da će ubrzo biti uređeno 26 posto
privatnih šuma podružnice Gornja Podravi-
na-Bilogora. Prosječna drvna zaliha na ure-
đenim površinama iznosi 212 m3/ ha, kaže
Šašek. Kada budu dovršeni svi programi gos-
podarenja, zaliha će iznositi blizu 2 milijuna
kubika, što znači da će se moći sjeći 30-50%
prirasta, odnosno oko 255 kubika na ove tri
županije. Sadašnji intenzitet sječa iznosi 15-
17% ukupne drvne zalihe.
Prosječna veličina gospodarske jedinice
iznosi 1087 ha, a kreće se od 840-1442 ha.
U Hrvatskoj se prosječno godišnje uredi
6-7000 ha privatnih šuma pa se može očeki-
vati da bi, radeći tim tempom, sve privatne
šume bile uređene i imale svoje programe
gospodarenja do 2015.godine.
Veličina posjeda - Ključni problem u
svakom pogledu je veličina posjeda koja u
prosjeku iznosi 0,27 ha! Čak 95% ukupnog
broja vlasnika ima posjed manji od 1 ha, 5,5
% njih ima posjede veličine 1-1,5 ha, a tek
0,08% vlasnika može se pohvaliti šumom
veličine od 5-10 ha! Posjed je godinama usit-
njavan do neprepoznatljivosti diobom (unu-
tar porodice, prilikom nasljeđivanja) koja
nije bila provedena u zemljišnim knjigama
pa su tako često nepoznate ili teško uočljive
granice posjeda. Stoga niti krađe nisu bile
rijetka pojava.
U posljednje vrijeme stanje se ipak po-
boljšava jer su i sami vlasnici počeli voditi
računa o svom posjedu, udruživati se, kako
bi mogli ostvariti pravo na potporu.
U nekim zapadnim zemljama postoje
određena ograničenja prilikom nasljeđi-
vanja te se neko prirodno dobro ne može
cijepati i biti manje od npr. jednog hektara.
U EU, primjera radi, prosječna veličina po-
sjeda iznosi 13 ha (u Belgiji 2,7 ha, Mađar-
skoj 3,5, Francuskoj 4, Estoniji 11, Austriji
14, Švedskoj 45 ha..)
Sječa, uzgoj-Godišnje se na područ-
ju podružnice Gornja Podravina-Bilogora,
kroz doznaku, posječe 15-20 m3. Postupak
nalaže da se u uredu podružnice ispuni
zahtjevnica, a revirnici naprave terensku
doznaku.
Usluge su besplatne, što se iznimno
povoljno odrazilo među posjednicima pa
je sve više zahtjeva. Plaćaju samo državnu
taksu kada vade dokument o vlasništvu.
-Veliki je napredak postignut i u plani-
ranju i izvršenju uzgojnih radova. Pretproš-
le 2008. godine različiti su šumskouzgojni
odišnje uredi nje uredi nih šumašuma
ŠSSŠumarska savjetodavna služba
javna je ustanova koja pružanjem
besplatnih savjeta i provođenjem
javnih ovlasti pomaže korisnicima u
gospodarenju i unapređenju stanja
privatnih šumskih posjeda u RH. Na
taj način ona štiti interese RH i u dije-
lu preuzetih međunarodnih obveza
o održivom gospodarenju šumama i
ruralnom razvoju, kao i interese svih
njenih građana u očuvanju prirodnih
dobara i sveukupnoj zaštiti okoliša.
Za vrijeme našeg boravka u sjedištu
podružnice Gornja Podravina-Bilogora u
Bjelovaru, u Starčevićevoj ulici 9, nekoliko
je šumoposjednika navratilo i raspitivalo
se o mogućnosti pošumljavanja i koje bi
vrste bile najprikladnije; o potporama
koje se mogu dobiti, a jednog je zanimala
sječa u njegovoj šumi!
Prostorije podružnice postale su pravi info
centar i to je ono što su u Savjetodavnoj
službi i željeli - biti na usluzi privatnim
vlasnicima u svakom trenutku i na taj
način ih usmjeravati u radu.
Piše: Miroslav Mrkobrad
Foto: M. Mrkobrad, M. Šašek
Lužnjakova šuma u GJ Carevdar-ČvrstecLužnjakova šuma u GJ Carevdar-Čvrstec
Privatna šuma u blizini Novoseljana kod BjelovaraPrivatna šuma u blizini Novoseljana kod Bjelovara
20 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
zahvati (priprema staništa, sanacija, pošu-
mljavanje i popunjavanje, njega, čišćenje,
zaštita) provedeni na 48 ha, kaže ing. Šašek.
Posađeno je 90 000 sadnica, a šumovlasnici
su ih dobili besplatno. Uvjet za to bio je da
moraju biti upisani u upisnik šumoposjed-
nika pri Ministarstvu. Interes je sve veći na
svim radovima biološke obnove, a najviše
obnavljaju devastirane površine.
Tijekom prošle 2009. godine bilo je osi-
gurano 100 tisuća sadnica za jesensko po-
šumljavanje. Problem koji se uočava jest
starosna struktura sela. Žitelja je sve manje
i sve su stariji, teško im je raditi pa ih u po-
družnici upućuju na licen-
cirane izvođače šumarskih
poslova.
Otvorenost privatnih
šuma relativno je slaba
i iznosi 5,7 km/1000 ha.
Ing. Šašek podsjeća da je
pokrenuto niz aktivnosti u
cilju obnove šumske infra-
strukture pa je tako obnov-
ljeno 5 km prometnica, a to
isto se planira za još 14 km.
No, ovim posjedima prolazi
i više cesta koje su ucrtane
kao javno dobro.
Prodaja je posebno pitanje privatnih šuma,
no i tu “se kreće..” Održana je prva javna lici-
tacija drvnog materijala iz privatnih šuma na
kojoj je za jedan trupac lužnjaka s bjelovar-
skog područja postignuta najviša cijena od
355 E /m3. No, jedan je primjerak lužnjaka iz
g. j. Križevci-Raven dosegao cijenu od 1141
E /m3!
Zbrajajući ono što je
dosad učinjeno (održano
25 prezentacija na razini
podružnice na kojima je
šumposjednicima pred-
stavljana i “približena” ulo-
ga Šumske savjetodavne
službe, prezentacija po saj-
movima, suradnja s lokal-
nom samoupravom), ing.
Šašek osnovne zadatke u
daljnjem radu vidi u na-
stavku savjetovanja šumo-
posjednika; raspodjeli sub-
vencija za izvršene radove
biološke obnove, u struč-
noj edukaciji za posjednike
o radu na siguran način, o
gospodarenju, zaštiti, u pomoći pri prodaji.
Naš će moto i dalje biti: “pomognimo da
si sami mogu pomoći”, veli Šašek.
1. natjecanje
Na 1. natjecanju privatnih šumo-
vlasnika u Križevcima (u studenom
prošle godine), 14 udruga iz cijele
Hrvatske natjecalo se u četiri discipli-
ne: obaranju debla na balon, prepi-
ljivanju oblice ručnom pilom, zabija-
nju čavla u tvrdo drvo i u povlačenju
užeta.
Tri najuspješnije ekipe bile su:
1.Udruga privatnih šumoposjednika
„Husto“, Bednja; 2.UPŠ „Jela“, Gornje
Jesenje; 3.UPŠ „Drenak“, Slunj.
Organizatori natjecanja bili su
ŠSS, podružnica Gornja Podravina-
Bilogora i Hrvatski savez udruga pri-
vatnih šumovlasnika RH.
Četiri udruge
Četiri udruge privatnih šumovla-
snika (UPŠ) na području podružnice
Gornja Podravina-Bilogora su: Pri-
gorske šume (Križevci), Hrast (Bjelo-
var), Papuk-Bilogora (Đulovac-Daru-
var), Garešničke šume (Garešnica).
Poljski jasen - Poljski jasen - biološka obnovabiološka obnova
S natjecanja privanih šumoposjednikaS natjecanja privanih šumoposjednika
Ključni problem, u svakom
pogledu, je veličina posjeda
koja u prosjeku iznosi 0,27
ha! Čak 95% ukupnog broja
posjednika ima posjed manji
od 1 ha, 5,5 % njih ima
posjede veličine 1-1,5 ha, a
tek 0,08 % vlasnika može se
pohvaliti šumom veličine
od 5-10 ha
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 21
Kroz narodnu predaju, poznate su izreke po-
put: “Ko sanja da jede dud, ostvarit će veliku
zaradu!” Dok crni dud simbolizira zlatnike,
bije li dud simbolizira srebrnjake, ali i boga-
taša sa mnogo djece.
U davna vremena, u našoj zemlji dudovi su rasli
uz mnoge okućnice, a plodovi su bili izvrsna slastica
djeci i odraslima. U tim vremenima bio je običaj da se
vjenčanje ili rođenje djece obilježi sadnjom ovog pre-
krasnog stabla.
Ima više vrsta dudova. Najpoznatiji su crni dud
(Morus nigra) i bijeli dud (Morus alba), ali i crveni (Mo-
rus rubra) podrijetlom iz Sjeverne Amerike. Domovina
crnog duda je Mala Azija (Per-
zija), iz koje je i donijet u naše
krajeve. Za razliku od crnog,
bijeli dud potječe iz Kine.
Ime mu dolazi od latinske ri-
ječi mora što znači kašnjenje,
vjerojatno zbog polaganog
razvoja pupoljaka.
Dud je visine do dva-desetak metara, ispucale
kore i okruglaste, široko raz-
granjene krošnje. Listovi su
mu zelene boje, jajastog obli-
ka i nazubljenih krajeva. Cvje-
ta u svibnju, cvjetovi su sitni
i sakupljeni u male grozdaste
cvatove. Plodovi ili dudinje
sastoje se od gusto zbijenih
bobica sličnih kupini, vezanih
uz peteljku.
Postoje razlike između
bije log i crnog duda. Bijeli
dud ima više stablo, glatko
nazubljene listove te različi-
tu boju plodova. Kod crnog
duda plodovi su tamnolju-
bičaste boje, kod bijelog bi-
jele ili žute boje. Jagodastog
su oblika, beru se od lipnja
do kolovoza. Sadrže mnogo
grožđanog šećera, vitamina
C, mangana, jabučne i limun-
ske kiseline (plodovi crnog
duda). Jedu se svježi ili pre-
rađeni u džem, sirup ili rakiju
dudovaču.
U prošlosti se bijeli dud uzgajao kako bi se njegovim
listovima hranile gusjenice
dudovog svilca. Gusjenice se
razvijaju iz jajašaca koje teže
do 30 grama, a za svoj razvoj trebaju oko 1500 kg lišća
duda. Na taj način dobiva se sirova svila, opredanjem
svilenih čahura u svilu.
Uzgoj dudovog svilca uveden je 1761. u Slavon-
sku krajinu, 1764. u Varaždinsku, a između 1772. i
1774. u Bansku krajinu. Na zemljištu u blizini grada
Varaždina, za potrebe uzgoja dudovog svilca, 1770.
je bilo posađeno 8455 stabala dudova, dok je sam ra-
sadnik imao oko 6000 sadnica stabala. I grad Krapina
bio je u 19. stoljeću prepun dudovih stabala na ko-
jima su se uzgajali dudovi svilci, za potrebe svilarske
industrije u Mariboru, Varaždinu, Osijeku. Sredinom
19. i početkom 20. stoljeća uzgojem dudovog svilca u
Istri se bavilo starije pučanstvo i djeca. I danas o tome
svjedoče ostatci starih dudova po istarskim mjestima.
Kraljica Marija Terezija 1763. poziva gospo-
du, uprave, samostane i općine i u drugim dijelovima
Austro-ugarske monarhije da počnu s proizvodnjom
bijelog duda.
Svilarstvo, kao značajna gospodarska grana u na-
šim krajevima, se tako održalo do sredine devetnae-
stog stoljeća. Oko 1855. bolest dudova svilca dodatno
je djelovala na uništenje ove dotad profi tabilne pro-
izvodnje, ali i konkurencija iz ostalih zemalja poput
Italije, Francuske i Japana.
U prošlosti su se i u Dalmaciji uzgajali dudovi za
potrebe svilarske industrije. Tako su žene u Konavlima
ovako dobivenom prirodnom svilom ukrašavale svoje
nošnje.
No, murve su u Dalmaciji bile i ukras grada ili
mjesta u kojima je stanovništvo za vrućih ljetnih dana
tražilo osvježenje ispod njihovih krošanja. Sadili su ih
u lukama i lučicama, ali i na trgovima i u vrtovima. Na
taj način postajali su zaštitni znak pojedinog mjesta.
Nažalost, tijekom godina, mnogobrojna stabla
dudova (murvi) iz naših turističkih mjesta u Dalmaciji
zamijenjena su sadnicama palmi, što je ovim mjesti-
ma oduzelo autohtoni izgled i draž.
Jedan od takvih zaštitnih znakova u Splitu
je stara murva (bijeli dud) posađen kraj starog Haj-
dukovog stadiona. Javna ustanova za upravljanje
zaštićenim dijelovima prirode na području Splitsko-
drveće DUD – UKRASNO STABLO, ALI I UKUSNO VOĆE
Još je carica Još je carica Marija Terezija Marija Terezija poticala sadnju duda!poticala sadnju duda!
Stablo duda (murva,
murvica) poznato
je od davnina. Bilo
je opisivano još u
staroj Grčkoj i Rimu,
a posvećeno je božici
Minervi. To je visoko
i dugovječno stablo
koje doživi i preko
100 godina.
Plodovi sadrže mnogo grožđanog
šećera, vitamina C, mangana, jabučne i
limunske kiseline (plodovi crnog duda).
Jedu se svježi ili prerađeni u džem,
sirup ili rakiju dudovaču.
Piše: Vesna Pleše
Foto: V. Pleše, arhiva
Hajdučka murva u SplituHajdučka murva u Splitu
DudDud
22 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
Uz nedavno otvorenu izložbu
u Hrvatskom povijesnom
muzeju u Zagrebu, pod na-
zivom „Uspomene jednog
bana“ (5. studenoga 2009.), koja će
trajati do rujna 2010. godine, vrijedi
se osvrnuti na baštinu iz doba „Svije-
tlog bana“ – kako su bana Josipa Jela-
čića oslovljavali njegovi suvremenici.
Upravo duži vremenski raspon koji
nam se nudi za razgled izložbe, ostav-
lja mogućnost šetnje imanjem u sva
četiri godišnja doba, što bi bilo prepo-
ručljivo napraviti prije posjeta Hrvat-
skom povijesnom muzeju koji čuva
700 autentičnih predmeta iz ostav-
štine obitelji Jelačić. Tu će nas stara
i mlada stabla te njihove krošnje na-
kratko odvojiti od užurbane i bučne
svakodnevne jurnjave, a aleja i brojne
uređene staze odvesti preko prekra-
snih prirodnih livada do nekog dru-
gog povijesnog objekta u šumi ili do
lopoča i lokvanja u malom umjetnom
ribnjaku, dijelu današnjeg golf kluba,
smještenog u vrtlarskoj kući nekadaš-
njeg imanja s prekrasnim otvorenim
pogledom na Medvednicu.
Za ovo imanje postoji kupopro-dajni ugovor načinjen između bana
Josipa Jelačića i grofa Erdödija, kojim
će ban postati vlasnik Novih dvora
(ugovor je izložen na izložbi). Ugovor
izgleda kao rukom pisana knjiga. Tekst
dalmatinske županije pokrenula je inicijativu da se stablo proglasi
botaničkim spomenikom prirode, ali do sada u tome nije uspjela.
Dud je zaštitni znak i Makarske koja je poznata po prekrasnom
drvoredu ovih stabala.
Vrlo je ljekovit. Od lista i kore pripravljaju se ukusni čajevi koji su
vrlo djelotvorni u liječenju infekcija (upale grla i mokraćnih putova),
ali i šećerne bolesti.
U prošlosti su se od njega radili i dijelovi za neretvanske lađe, ali
i bačve u kojima se čuvala, kao i danas, rakija.
Danas, osim gore spomenutih vrsta dudova, postoje selekcioni-
rane vrste, ali i križanci crnog, bijelog i crvenog duda.
Ova vrsta stabala značajna je u hortikulturi. Dobro podnosi
rezidbu, formiranje raznih oblika krošanja, ali ima i visećih tipova
stabala. Dud se vrlo jednostavno razmnožava uz pomoć reznica.
Dovoljno je s rodnog sta-
bla uzeti mladicu dužine
30 do 40 cm pa je ujesen
ili u rano proljeće položiti
okomito na tlo, tako da
dva pupa ostanu iznad
površine, a u slučaju suše
sadnicu treba zalijevati.
Na taj način izrast će novo
stablo duda istih svojstava
kao i drvo s kojeg je mladi-
ca uzeta.
Nažalost, danas zna-
čajnijeg uzgoja ovog vri-
jednog, ali zaboravljenog
voća u našoj zemlji nema.
Neke županije i gradovi
potiču njegov uzgoj, a ta-
kvu inicijativu trebalo bi
pokrenuti i na razini drža-
ve kroz poticaje u poljopri-
vredi.
Kraljica Marija Terezija 1763. poziva gospodu,
uprave, samostane i općine i u drugim
dijelovima Austro-ugarske monarhije da počnu
s proizvodnjom bijelog duda, odnosno dudovog
svilca za potrebe proizvodnje svile
Jedan od najljepših
dijelova grada
Zaprešića je
zasigurno prostor
imanja Novi dvori,
nekadašnjeg
vlastelinstva bana
Josipa Jelačića,
i park šuma u
okviru imanja. Na
površini od 20,5
hektara, u park
šumi, skladno su
smješteni dvorac,
kapelica sv. Josipa,
obiteljska grobnica
i gospodarske
zgrade.
Dijelovi crnog dudaDijelovi crnog duda
Dudov svilac
Park šuma HrastikPark šuma Hrastik
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 23
Ostavština bana Jelačića Ostavština bana Jelačića koju treba vidjeti!koju treba vidjeti!
Za one koji bi danas željeli doći do
Novih dvora, putovanje je jako jedno-
stavno. Sa terminala na zagrebačkom
Črnomercu vozi ZET-ov autobus u Za-
prešić, takoreći do ulaza na imanje.
Prilaz prema dvorcu je uređen kao
aleja kestena. To su stara stabla iza čijih
se krošanja nalaze obnovljeni objek-
ti žitnice –trokatne građevine, danas
muzej M. Skurjeni i na lijevoj strani ale-
je jedinstveni objekt „vršilnice“. Ostale
prizemnice, koje se nižu iza aleje, su
druge gospodarske zgrade u stanju
koje zahtjeva hitnu sanaciju, što će se
vrlo brzo dogoditi s obzirom da su iz
njih nedavno iseljeni svi stanari koji
su nakon Drugog svjetskog rata ovdje
obitavali.
Na završetku aleje kestena, put vodi polukružno prema dvor-
cu koji je sagrađen na prostranoj livadi omeđenoj šumom. Upravo
ovakvim elegantnim prilazom moguće je uživati u vizurama koje
se ovdje otvaraju prema dvorcu, kapelici sv. Josipa i šumi. Danas se
dvorac intenzivno obnavlja te zbog toga u njega nije moguć pristup.
Nešto dalje, uz sam rub šume, nalazi se kapelica sv. Josipa gdje se
svakog svibnja, na dan banove smrti, održava misa sa svečanim mi-
mohodom do drugog kraja šume gdje je sagrađena, prema nacrtima
arhitekta Bollea (isti je gradio zagrebačku katedralu i puno drugih
objekata u Hrvatskoj), grobnica obitelji Jelačić. U svibnju je livada uz
dvorac i kapelicu pokošena i sve miriši po divljem luku, kojem odgo-
vara ovaj šumski vlažni teren.
Imanjem prolaze vodotoci i mnogi kanali za odvod viška
vode premošteni drvenim mostićima. Stara stabla obrasla su gustim
bršljanom i mahovinom, a neka od njih su napadnuta strizibubama
i ostalim štetnicima, tako da su se 2006. godine morali posjeći dvje-
stogodišnji hrastovi lužnjaci u predjelu oko obiteljske grobnice. U
rujnu 2009., na istom predjelu, neka stabla su stradala još i više nego
2006. godine pa je tužno gledati kako ostajemo bez zadnjih svjedoka
vremena u kojem je živio ban Josip Jelačić. Međutim, ovdje rastu i
mladi hrastovi čiji žirovi govore da će se šuma sigurno obnoviti, samo
treba pripaziti na vandale koji ih trgaju zelene, koji bacaju ambalažu
od pića i tuluma po cijeloj šumi i šaraju po obiteljskoj grobnici. Geslo
bana Josipa Jelačića je bilo:„Uz Božju pomoć i sreću junačku“ pa se
nadamo da će se na tom tragu ovo imanje znati nositi sa svim ekološ-
kim i ostalim problemima zaštite park šume Hrastik.
Geslo bana Josipa Jelačića je bilo:„Uz Božju pomoć i sreću
junačku“ pa se nadamo da će se na tom tragu ovo imanje
znati nositi sa svim ekološkim i ostalim problemima zaštite
park šume Hrastik.
baština PARK ŠUMA NOVI DVORI U ZAPREŠIĆU
je uokviren u crtež okvira koji podsjeća na pro-
fi lirane letvice koje su omotane girardama s
listovima loze i crvenim bobicama. Na vrhu su
dva anđela koji drže svjetiljku, a na dnu druga
dva koji preko ramena vuku i spajaju krajeve
ovih ukrasa. Na dnu prve stranice nacrtan je i
dvorac Novi dvori i uz njega šuma. Pažljivijim
čitanjem lijepog ugovora, datiranog 23. ožuj-
ka 1852., grof Erdödi prodaje banu svoju gos-
poštiju Novi dvori „sa svim svojim pristojališti,
naime vrtim, zemljam, oranicam, livadam,
vinogradim, šumam, kolosekim, grmljem, vo-
dom, manjim kraljevskim pravam, kao vino-
točjem, mesarenjem, ribariem, lovom ...“ Ovaj
vrijedni izložbeni izložak sadrži puno poda-
taka o kupljenom imanju i ostalim pravima i
daćama u novcu i naturi te izgledu dvorca u
doba kupnje.
Piše: Vlasta Žara
Foto: V. Žara
Dvorac Novi dvori Dvorac Novi dvori Jelačićevi (prije obnove)Jelačićevi (prije obnove)
Grobnica obitelji JelačićGrobnica obitelji Jelačić
Hrast pun štetočina (stanje 2009.)Hrast pun štetočina (stanje 2009.)
24 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
Ekvador, kao i Kolumbija, Bolivija, Peru i Venezue-
la ima vrlo bogat šumski pokrov jer mu se terito-
rij pruža u tri vrlo različita geografsko-klimatska
pojasa: nizinski obalni pojas uz Tihi ocean, Ande
te sliv rijeke Amazone. Štoviše, Bolivija i Peru u obalnom
pojasu gotovo i nemaju šuma zbog aridne, pustinjske
klime, no sjevernije zemlje poput Ekvadora ga imaju.
Ekvador je jedna od najmanjih zemalja Južne Amerike,
ali unatoč tome, s površinom od 283 560 km2 više je od
pet puta veća od Hrvatske. Biološka raznolikost je dobar
indikator bogatstva šuma jer je većina prirodnih stani-
šta u Ekvadoru pod šumama, izuzev najvišeg planin-
skog pojasa na Andama koji je pod travnjacima. Šume
prekrivaju 40 % površine zemlje, odnosno 10.853,000
ha. Od toga primarne šume (prašume) čine skoro po-
lovicu, tj. 4.794,000 ha. Po biološkoj raznolikosti je ova
zemlja na osmom mjestu u svijetu, uzevši u obzir broj
vrsta i endema na maloj površini. Tu živi gotovo 20 000
vrsta biljaka, preko 1 500 vrsta ptica, više od 840 vrsta
gmazova i vodozemaca te 341 vrsta sisavaca.
Suhe tropske šume - Nizinski pojas između Paci-
fi ka i Anda je vrlo naseljen zbog povoljne klime, obra-
divog zemljišta, blizine obale i morskog prometa. Pro-
strane suhe tropske šume koje su nekad rasle, sada su
svedene na male otoke ili su potpuno nestale. Zamije-
nile su ih prostrane plantaže, prije
svega banana. Ekvador je jedan
od najvećih izvoznika ovog voća u
cijelom svijetu. Većina banana na
hrvatskom tržištu marke je Chiqu-ita iz Ekvadora.
Čak 99% suhih tropskih šuma
u Ekvadoru je posječeno. Najveći
preostali šumski otoci središnjeg
dijela obale su u Nacionalnom par-
ku Machalilla. U parku je zaštićeno
40.000 hektara od kojih dio čini
i niska planinska šuma. Posebno
značajno drvo za ovu vrstu šume
drvo je ceiba. Na južnom dije-
lu obale još stoji šuma uz obalu
kod mjesta Macará, inače centra
proizvodnje banana u Ekvadoru.
Na samom sjeveru obalne nizine,
u provinciji Esmeralda, imamo nekoliko zaštićenih po-
dručja, poput Reserva Ecologica Cotocychi-Cayapas s
200.000 ha šume. U blizini je i Reserva Ecologica Mache Chindul sa 70 000 ha. To je područje sa značajnom afro-
ekvadorskom populacijom (potomci robova) i gdje mo-
žemo još naći indijanska plemena.
Blizu polovice šuma Blizu polovice šuma Ekvadora su prašume!Ekvadora su prašume!
Ekvador je jedna od
najmanjih zemalja Južne
Amerike, ali bogata
šumom. Geografska i
klimatska raznolikost
pacifi čke obale, Anda
i Amazone stvara i
raznolikost šuma koje
prekrivaju 40 % površine
zemlje. Od preko 10,8
milijuna ha pod šumama,
na primarne šume
(prašume) otpada skoro
polovica, tj. 4.794,000
ha. No ni Ekvador nije
imun na veliki problem
tropskih područja širom
svijeta, gubitak šumskih
površina. Štoviše, ova
zemlja ima najveću stopu
deforestacije u cijeloj
Južnoj Americi.
ekvador ŠUMSKI POKROV EKVADORA
Divlja rijeka na AndamaDivlja rijeka na Andama
Andske šume - Ande su za razliku od pacifi čke obale
dobrim dijelom prekrivene šumama. Taj šumski pojas poči-
nje od nizine i sa zapadne i s istočne strane te se penje do ot-
prilike 2000-3000 metara. Lokalne prilike, dakako, određuju
gornju granicu, a to može biti sunčana ekspozicija, duboke
riječne doline kroz koje dolazi topli zrak, izloženost vjetru i
ostali ekološki čimbenici. Iznad pojasa šuma počinju beskraj-
ni travnjaci páramo na kojem nalazimo nisko drveće iz skupi-
ne Polylepis. Andske visoravni su najgušće naseljeni dijelovi
Ekvadora pa je tu prvobitni šumski pokrov uglavnom nestao.
Zato su najgušće šume na najnedostupnijim dijelovima
Anda. To su prije svega strme padine. Ponekad je zastrašuju-
će pogledati gotovo pravu vertikalu od gotovo 1000 metara
na kojoj svejedno raste drveće. Još kad se niz nju stropošta-
ju slapovi nebrojenih potoka i rijeka koji ostaju na površini
nepropusnih granitnih stijena, doživljaj je potpun. To je isto-
vremeno i teško prohodno područje te se tu kriju još mnogi
endemi – kako među biljkama tako i među životinjama.
Te se andske šume često nazivaju i oblačnim šumama.
Vlažan zrak iz nizine se penje, hladi, kondenzira pa nastaju gusti obla-
ci i magla. Ta šuma može danima biti pod oblacima i stoga ima takav
naziv. Kako je zrak vlažniji s istočne, amazonske strane, tako su i šume
na istočnim padinama mnogo vlažnije i bujnije. U takvom mokrom
mediju posebno bujaju epifi ti – biljke koje rastu na drugim biljkama,
no nisu paraziti. Kora drveća se jedva vidi od mahovina lišajeva i pa-
pratnjača. Ovdje nalazimo i bromelije, orhideje i ostale biljke sjeme-
njače. Epifi ti su izvrsna staništa za mnoge životinje: kukce, vodozem-
ce i gmazove koje inače nalazimo kod nas na razini tla.
Amazona - Najveći dio šume ipak nalazimo na
istoku zemlje koji Ekvadorci nazivaju Oriente. To je sliv
Amazone, dio najveće šume na svijetu. Malo ljudi zna
da je gotovo polovica zemlje pod Amazonom. Većina
ljudi Amazonu povezuje s Brazilom, no najbogatiji dio
džungle leži podno Anda, uz Boliviju, Peru, Kolumbiju
i Ekvador. U Amazoni su mineralne hranjive tvari limi-
tirajući čimbenik, a Ande su njegov velik izvor. Velike ri-
jeke zato neprestano donose velike količine sedimenta,
među njima plodnog mulja koji oplođuje okolnu šumu.
Kada te rijeku dođu u Brazil, već su izgubile podosta tog
suspendiranog mineralnog hranjiva.
Čak 99% suhih tropskih šuma u Ekvadoru
je posječeno. Najveći preostali šumski otoci
središnjeg dijela obale su u Nacionalnom parku
Machalilla
To je područje nizine, isprekidane samo povremenim brežuljci-
ma. Glavni elementi prirodnog krajolika su rijeke. Iako na samom po-
četku puta te su rijeke već stotinama metara široke. Meandriraju, te
su gledane iz satelita ili aviona jedini „detalj“ u monotonom zelenilu.
Stvaraju sprudove, rukavce i polukružna jezera (mrtvice). Plave šumu
koja se naziva varzea. Najveće zaštićeno područje je Nacionalni park
Yasuní. Poznat je još i kao poplavna šuma u Reserva Producción Fauní-stica Cuyabeno s „crnom rijekom“ bogatom taninima i ostalim biljnim
tvarima. U Orienteu žive Indijanska plemena Huaorani, Shuari, Cofa-
Piše: Goran Šafarek
Foto: G. Šafarek
Oblačna šumaOblačna šuma
Šuma iznad Quita na 4000 m Šuma iznad Quita na 4000 m
Ceiba u suhoj šumiCeiba u suhoj šumi Drveni dvoracDrveni dvorac
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 25
26 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
ni, Quichua, Secoya i ostali. Huaorani imaju svoj vlastiti rezervat koji je u sklopu
parka Yasuni. Većina njih su „civilizirani“, no neke grupe su još nekontaktirane
duboko uz granicu s Peruom i Kolumbijom.
Nestajanje šuma - Ekvador nije imun na veliki problem tropskih područja
širom svijeta, a to je deforestacija, odnosno gubitak šumskih površina. Zapad-
ne su šume gotovo nestale, a istočne se uništavaju svakodnevno. Štoviše, ova
zemlja ima najveću stopu deforestacije u cijeloj Južnoj Americi. Ekvador je iz-
među 1990. i 2005. izgubio oko 21.5 % svog šumskog pokrova. Nekad nedodir-
ljiva istočna padina Anda i sama Amazona je na putu nestajanja.
Farmeri su odgovorni za veliko krčenje šume. Naseljenici iz Anda spuštaju
se sa visoravni tražeći zemlju. Kao stranci, u džungli nemaju nikakve emocio-
nalne veze sa šumom i nemilosrdno ju krče da bi sadili šećernu trsku ili banane.
Siromašno tlo može podnijeti novi teret svega nekoliko godina te ju naseljenici
napuštaju i sijeku novi komad šume. I tako svakih nekoliko godina. Za kratko-
ročnu ekonomsku korist umjesto veličanstvene šume ostaje samo neplodna
šikara. Veliku ulogu u takvoj deforestaciji imaju ceste. One su jedini način da
naseljenici dođu do novog područja.
Mnogo je kontroverzniji utjecaj naftnih kompanija na šume Ekvadora.
Naizgled to nema velike veze, no u slučaju sjeverne Amazone se to pokazalo
ključnim razlogom za deforestaciju. Samo krčenje šume za naftna postrojenja,
naftovode i ostale instalacije nema nikakav praktičan učinak što se tiče iskr-
čenih površina. Ono što je zapravo najvažnije u
nestanku šume su ceste kojima su došli koloni-
zatori. Satelitske snimke prikazuju što se desilo.
Na jednoj snimci je bušotina i prilazna cesta,
kap u šumskom moru. Nekoliko godina kasnije,
snimka pokazuje da šume gotovo uopće nema, a
zamijenile su ih „prolazne“ farme i šikara.
Osim samog krčenja, naftne kompanije
i direktno uništavaju šume zagađivanjem. U 25
godina se iz bušotina i naftovoda kompanije
Texaco izlilo 64 milijuna litara nafte. Zagađena
je šuma, brojne rijeke i sami ljudi. Dodatnih 76
milijuna litara otrovnih tekućina, kao nusprodu-
kata, je izliveno u šumu. Samo u kolovozu 1992.
je pucanjem naftovoda izašlo milijun litara nafte.
Rijeka Napo je danima tekla crna i to ne samo u
Ekvadoru, već i u Peruu i Brazilu, tisućama kilo-
metara daleko od mjesta nesreće.
Osim samog krčenja, naftne kompanije i direktno uništavaju šume
zagađivanjem. U 25 godina se iz bušotina i naftovoda kompanije
Texaco izlilo 64 milijuna litara nafte.
Na taj način nije stradala samo prirodna i
kulturna baština, već i indijanske zajednice. One
su doslovno u tren oka prebačene iz kamenog
doba u 20. stoljeće. Taj je prijelaz bio dramatičan
i za Indijance negativan. Izgubili su tradiciju, a
dobili najgore od civilizacije. Alkohol ih ubija, a
novac „zagađuje“. Tužno je pogledati nekad po-
nosne ratnike kako pod utjecajem alkohola „ži-
caju“ novce, ponekad i s oružjem. Ili promatrati
jadne „šupe“ samo sa zidovima i krovom. Još važ-
nije, izgubili su svoju zemlju. I dan danas vlada
veliki sukob Indijanaca i naftaša. Tužba o odšte-
ti 30.000 Indijanaca nikako da se riješi, a među
Indijancima postoje bojazni da se Texaco izvuče
bez ikakve naknade, nakon što je ostvario gole-
me profi te. To je samo jedan od brojnih sudskih
slučajeva.
Država Ekvador ipak nastoji sačuvati barem
nešto od svoje ogromne prirodne baštine šuma.
Vlada daje poticaje plantažama autohtonih vrsta
drveća te zaštitu postojećih šuma. Danas je sto-
ga zaštićeno više od 15 % površine cijele zemlje.
Suha tropska šuma PacifikaSuha tropska šuma Pacifika
Ceste donose uništenjeCeste donose uništenje
Vunasti majmunVunasti majmun
Rod katalpe (Catalpa) obuhvaća listopadno
drveće Sjeverne Amerike, otoka Karipskoga
mora i istočne Azije, iz porodice Bignoniace-
ae, karakteristične po velikom jednostavnom
lišću koje je cjelovitoga ruba ili neznatno trolapo i na-
suprotno. Vrste ovoga roda imaju nerijetko odozdo u
kutovima lisnih žila, crvene žljezdaste pjege. Cvjetovi
oblikuju vršne paštitaste metlice ili grozdove koji su u
američkih vrsta bijele, a u azijskih žute boje.
Čaška je zvonolika i peterozuba, a vjenčić
zvonolik i dvousnat, s dvozubom gornjom
i trozubom donjom usnom. U cvijetu su
samo dva prašnika, a plod je tanki i dugač-
ki valjkasti tobolac, s mnoštvom izduženih,
spljoštenih i kožasto okriljenih sjemenki.
Rubovi krilaca su vlasasti. Od desetak vrsta
drveća nekoliko ih se, u nas, uzgaja u deko-
rativne svrhe u nasadima i drvoredima.
Obična katalpa, cigaraš, istočni tru-bljačac (Catalpa bignonioides) je manje
drvo južnoga dijela Sjeverne Amerike (Flo-
rida, Georgija, Mississippi), koje se u našim
mala enciklopedija šumarstva
KatalpaKatalpa (Catalpa)(Catalpa)
Od desetak vrsta
drveća ovoga
roda nekoliko ih
se, u nas, uzgaja
u dekorativne
svrhe u nasadima
i drvoredima.
Cvjetovi oblikuju
vršne paštitaste
metlice ili grozdove
koji su u američkih
vrsta bijele, a u
azijskih žute boje
Piše: Ivica Tomić
Foto: Arhiva
Broj 157-8 Broj 157-8 •• siječanj/veljača 2010. siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME 2727
nasadima često uzgaja u dekorativne svrhe. Visina mu
je 5-20 m, opseg 1-2 m, a kora debla smeđa, tanka i
neznatno uzdužno ispucala. Stabla rijetko postignu
starost veću od 150 godina. Krošnja je okruglasta, ši-
roka, deblo krivudavo, s niskim grananjem. Izbojci su
debeli, goli ili slabo dlakavi, žutosmeđe boje, s bije-
lom srčikom. Pupovi su sjedeći, smeđi i okruglasti. Li-
stovi su uglavnom u tročlanim pršljenovima, izrazito
Catalpa bignonioides ‘AureaCatalpa bignonioides ‘Aurea
Catalpa fargesiiCatalpa fargesii
28 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
narodni naziv), dozrijeva u jesen te
tijekom zime ostaje visjeti na sta-
blu. U proljeće se uzdužno otvara,
a malena duguljasta sjemenka je
na dvije strane okriljena, s bijelim
dlakama, spljoštena i vlasasta vrha.
Obična katalpa ima veći broj formi,
primjerice: ‘Aurea’ (listovi tamno-
žuti), ‘Koehnei’ (listovi žuti sa zele-
nom nervaturom, ‘Nana’ (nizak i gust grm). Čest je i križanac Catalpa
hybrid (između obične i kineske katalpe).
Otpornost na ekstremne temperature-Ova vrsta drveća raz-
množava se sjemenom i reznicama iz žila, brzoga je rasta, voli sun-
čanije položaje na hranjivim, no neznatno vlažnijim tlima. Pokazala
se vrlo otpornom na ekstremne temperature,
osobito niske, te poplave, a raste na toplijim
hrastovim staništima. Sadi se pojedinačno, u
grupama, a nerijetko i u drvoredima, uz pje-
šačke staze te na kosinama radi stabilizacije
tla. U nas je česta u parkovima zbog svojih
izrazito dekorativnih svojstava, posebice tije-
kom cvatnje. Dobro podnosi i gradske uvjete i
industrijska zagađenja. Pojedinačno uzgojena
stabla odlikuju se širokom krošnjom s debelim
granama i kratkim deblom sa svijetlosmeđom
korom. Zbog činjenice da korijenje nije povr-
šinsko i jako, u zadnje se vrijeme ova ukrasna
vrsta uzgaja na okućnicama ispred terasa,
dajući tijekom cvatnje mirnu i prozračnu hla-
dovinu oplemenjenu mirisom cvjetova. Do-
bro podnosi jaču rezidbu u rano proljeće pa
se prevelika krošnja može oblikovati tako da
bude zbijenija ili čak kupolastog oblika.
Otrovno korijenje, ljekoviti listovi i kora-Zanimljivo je da je korijenje vrlo otrov-
no, no listovi su ljekoviti te se upotrebljavaju u
liječenju astme, kao topli oblog na rane i ogre-
Srcolisna katalpa naraste u visinu do 45 m, s promjerom
većim od 1,5 m. Uspijeva uz riječne doline, na vlažnim,
niskim i plodnim područjima SAD-a. Vrlo je lijepo drvo,
zasigurno najlješe u ovom rodu. Uzgaja se i u šumskim
kulturama i jake je izdanačke snage.
krupni, dugi 10-20 cm, srcoliki, cije-
loga ruba, pri vrhu naglo ušiljeni
poput listova jorgovana. Odozgo
su goli, odozdo dlakavi, posebice
uzduž žila. Zeleni do zelenožuti
listovi su egzotični, a u jesen po-
primaju zlatnožutu boju. Ako ga
rastrljamo, lišće ima izrazito neu-
godan miris, djeluje odbojno na
kukce, osobito na komarce. Cvjetovi su bijeli, mirisni, u uspravnim,
široko piramidalnim metlicama dugim 20-25 cm. Grlo vjenčića sadrži
više žutih i jarkocrvenih tamnijih pruga. Cvatnja je u srpnju i kolo-
vozu, a počinje 6-8 godina poslije sadnje. Plod je tobolac (čahura),
dug 20-40 (50) cm, u obliku mahune, nalik na tanku cigaru (otuda i
Cvjetovi i listoviCvjetovi i listovi
Brazdasto Brazdasto ispucana koraispucana kora
Catalpa hybridaCatalpa hybrida
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 29
jajoliko-srcoliko, dugo 10-25 cm, na vrhu ušiljeno, obično s 3-5 plitkih
i kratko ušiljenih lapova. Odozgo je tamnozeleno, odozdo svijetloze-
leno i dlakavo uzduž žila, sa crvenkastim mrljama ili potpuno golo.
Cvjetovi su žućkasti, dugi približno 2 cm, s tamnoljubičastim unutraš-
njim točkicama i s dvije, u počeku narančaste, a kasnije crvenosmeđe
pruge. Cvatne metlice su čunjaste, duge 10-25 cm. Cvatnja je tijekom
svibnja. Plodovi su dugi oko 20-30 cm i oko 4 mm debeli. Nešto su
kraći, ali izrazito tanji od plodova obične katalpe.
Kineska se katalpa kao ukrasna vrsta nerijetko uzgaja u nasadi-
ma, otporna je prema niskim temperaturama, no osjetljivija je prema
mrazovima od američkih vrsta. Dobro podnosi rezidbu. Osim ove, u
europskim se parkovima uzgajaju još dvije katalpe porijeklom iz Kine
(Catalpa fargesii i Catalpa bungei).
Raste u zaravnjenim dnima plićih ponikava i uspinje se samo
u donjim, blažim padinama, u rasponu od 1200 do 1450 m.
Javlja se s vrstama visokih zeleni, ali i na sekundarnim
staništima nastalim djelovanjem čovjeka, poput šumskih
sječina, rubova šuma i paljevina.
botine, ali imaju i narkotička svojstva. Čaj od kore služi kao antiseptik,
lijek protiv zmijskih ugriza, laksativ i sedativ. Drvo nije velike čvrstoće,
no lako je obradivo pa se nerijetko koristi u izradi manjih komada
namještaja.
Srcolisna catalpa (Catalpa speciosa) je drvo Sjeverne Ameri-
ke koje naraste u visinu do 45 m, s promjerom većim od 1,5 m. Uspije-
va uz riječne doline i na vlažnim, nešto siromašnijim i pjeskovitijim tli-
ma. Krošnja mu je neznatno piramidalnija, kora debla crvenosmeđa
i brazdasto ispucana. Izbojci su crvenkastosmeđi, listovi su vrlo kru-
pni, srcoliko duguljasti, postupno ušiljeni, dugi 20-50 cm, široki do 18
cm, na licu goli, na naličju gusto dlakavi. Peteljka je duga 10-15 cm.
Kada listove rastrljamo nemaju neugodan miris. Cvjetovi su krupni,
dugi 6-8 cm, bijeli, u uspravnim metlicama dugim do 15 cm. U grlu
vjenčića nalaze se dvije žute pruge. Cvatnja je tijekom lipnja, ranija
nego kod obične katalpe. Plod tobolac dug je do 50 cm, neznatno
je spljošten, približno 1,4 cm u jednom i 1,1 cm u drugom pravcu.
Srcolisna katalpa je vrlo lijepo drvo, zasigurno najlješe u ovom rodu,
porijeklom je iz niskih i plodnih područja SAD-a, katkada poplavnih,
posebice u blizini velikih rijeka (Mississippi). Uzgaja se i u šumskim
kulturama i jake je izdanačke sposobnosti. U nas je vrlo rijetka i stoga
joj treba pokloniti više pozornosti.
Kineska catalpa (Catalpa ovata) je manje drvo istočne Azije
(Japan, Kina) koje u visinu naraste do 13 m. Krošnja mu je široka, gra-
ne otklonjene, izbojci goli, katkada neznatno dlakavi. Lišće je široko
Kineska se catalpa, kao ukrasna vrsta porijeklom iz Japana i
Kine, nerijetko uzgaja u nasadima, otporna je prema niskim
temperaturama, no osjetljivija je prema mrazovima od
američkih vrsta.
Srcolisna katalpa-najljepša Srcolisna katalpa-najljepša među vrstama ovoga rodameđu vrstama ovoga roda
Catalpa bignonioides ‘Nana’Catalpa bignonioides ‘Nana’
Stablo obične katalpeStablo obične katalpe
30 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
Ljepika, siva ljepika (Adenostyles
alliariae) je trajna zeljasta biljka iz
porodice glavočika (Compositae) ra-
sprostranjena na području pojedinih
zemalja središnje i južne Europe. Stabljika joj
je uspravna, okruglasta, s uzdužnim pruga-
ma, u donjem dijelu obično gola, u gornjem
kratko pahuljasto dlakava. Podzemni dio
stabljike (podanak ili rizom) je okruglastog
presjeka, čvorast, vodoravan ili kos. Veliki
prizemni listovi-Listovi su izrazito mekani,
trokutasto-srcasti do bubrežasti, uglavnom
kratko ušiljeni te vrlo neravnomjerno i grubo
napiljeni. Odozgo su tamnozeleni, hrapavi i
bez sjaja, a odozdo s paučinasto-pahuljiča-
stim dlačicama, katkada potpuno goli. Prize-
mni su listovi široki do 50 cm, a listovi stablji-
ke (pretežito po 3) su na peteljci ili sjedeći.
Peteljka do polovice obuhvaća stabljiku, a
u donjem dijelu ima dvije uške. Cvat (infl o-
rescencija) je rastresit, glavice su uglavnom
s 3-4 cvijeta, duge 10-12 mm. Takson var.
Kerneri (Adenostyles kerneri) ima 4-8 cvjet-
nih glavica. Ovojni listići su izduženi, tupo
ušiljeni, pretežito purpurno nahukani. Plod
je dug pribižno 3 mm, s dlakavom kunadrom
(papusom), a dlačice na roškama služe ra-
sprostranjenju sjemena pomoću vjetra, što
je karakteristika različitih vrsta glavočika
U vegetaciji visokih zeleni-Ljepiku
često nalazimo u vegetaciji visokih zeleni, u
zoni subalpskih bukovih šuma i kleko-
vine bora krivulja, u zajednicama sveze
Adenostylo-Doronicetum i dr. Poto-
nje zajednice nalaze se na staništima s
izraženom količinom vlage, s hranjivim
humoznim tlom na kojem se dugo za-
država snijeg i gdje je gotovo nemoguć
razvoj šumske vegetacije. Obično su to
ponikve, podnožja stijena, rubovi toči-
la i planinskih jezeraca. Ova primarna
vegetacija proširila se i na sekundarna
staništa nastala djelovanjem čovjeka,
poput šumskih sječina, rubova šuma i
paljevina. Također je nepotpuno, no ne-
rijetko ih nalazimo u gustim populacija-
ma u bukovo-jelovoj šumi (Abieti-Fagetum),
a vrlo često i obilno u spomenutoj subalp-
skoj bukovoj šumi (Fagetum subalpinum).
Dolazi zajedno s vrstama iz porodica štitarki,
žabnjaka i ljiljana, a najčešće s austrijskim di-
vokozjakom, mliječem, šumskom sirištarom,
oštrobridnim jedićem, planinčicom, šum-
skom kozlačicom te kranjskim i bosanskim
ljiljanom.
Od gorskog do pretplaninskoga po-jasa-U Hrvatskoj ljepiku nalazimo u pretpla-
ninskoj bukovoj šumi s urezicom (Homogyno
alpinae-Fagetum sylvaticae), zajednici u kojoj
u sloju drveća dominira bukva, primije šana s
gorskim javorom. Biljka čini veliki facijes (naj-
niža fi tocenološka jedinica), na mjestima du-
gotrajnoga ležanja snijega. Raste i u zajednici
smreke s ljepikom (Adenostylo alliariae-Pice-
tum abietis), na prijelazu gorskog u pretpla-
ninski pojas i u pretplaninskom pojasu Vele-
bita. Razvijena je u zaravnjenim dnima plićih
ponikava i uspinje se samo u donjim, blažim
padinama, u rasponu od 1200 do 1450 m. Jav-
lja se s vrstama visokih zeleni (ljubičasti mliječ,
bijeli repuh, austrijski divokozjak, uspravna
pokosnica i dr.)
U našim šumama, osim sive, raste i vr-
sta alpska ljepika, (Adenostyles glabra; A.
alpina), na točilima, u klancima, pretežito u
subalpskom pojasu. Ona je niža (30-80 cm),
a razlikuje se i po listovima koji su kožastiji,
na rubu ravnomjernije nazubljeni, odozgo
sivozeleni. Listovi stabljike su u donjem dije-
lu bez ušaka, a uskovaljkaste glavice duge su
10-12 cm.
zeljaste biljkezeljaste biljke
LjepikaLjepika (Adenostyles alliariae)(Adenostyles alliariae)Ovu zeljastu biljku središnje i južne Europe često nalazimo
u vegetaciji visokih zeleni, u zoni subalpskih bukovih šuma i
klekovine bora krivulja, u zajednicama na staništima s izraženom
količinom vlage, s hranjivim humoznim tlom na kojem se dugo
zadržava snijeg
U Hrvatskoj ljepiku nalazimo u
pretplaninskoj bukovoj šumi s
urezicom, a biljka čini veliki facijes na
mjestima dugotrajnoga ležanja snijega.
Raste i u zajednici smreke s ljepikom,
na prijelazu gorskog u pretplaninski
pojas i u pretplaninskom pojasu
Velebita.
Piše: Ivica Tomić
Foto: Arhiva
Listovi i cvjetovi sive ljepikeListovi i cvjetovi sive ljepike
Veliki, grubo nazubljeni listVeliki, grubo nazubljeni list
Alpska ljepikaAlpska ljepika
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 31
U prošlosti je rusomača bila poznata pod nazivom sangunaria, a
kod većine naroda koristila se za zaustavljanje krvarenja. I u vrijeme
I. svjetskog rata bila je vrlo tražena, posebno njen ekstrakt i tinktura.
Krvarenje zaustavlja brže od poznate kanadske biljke Hidrastis
canadensis.
Opis: jednogodišnja je ili dvogodišnja ze-
ljasta biljka koja naraste do visine od 10 do 50
cm. Većina listova nalazi se u prizemnoj rozeti
iz koje prve ili tek druge godine izraste jedna ili
više uspravnih i redovito razgranjenih stabljika.
Listovi su po obliku perasto nazubljeni, a sta-
bljika ima manje izmjeničnih „sjedećih“ listova.
U gornjem dijelu stabljike i ogranaka razvijaju
se sitni bijeli cvjetovi, združeni u gusti grozdasti
cvat. Za tu biljku znakovito je da tijekom cijelog
ljeta ima plodove i cvjetove.
Cvatnja: od ožujka do studenog.
Stanište: kao korov raste gotovo svuda; uz
putove, u naseljima, u vrtovima, na zapušte-
nom zemljištu, u starim zidinama i ruševinama..
Miris i okus: pomalo je ljutog okusa, ali bez
karakterističnog mirisa.
Branje i prerada: bere se cijela biljka u cva-
tu, a suši se na toplom i prozračnom mjestu.
Može se sakupljati i samo sjeme biljke.
Ljekovite tvari: eterično ulje, gorušičino
ulje, holin, resin, sumpor, fosfor, kalij, natrij, že-
ljezo, karotin, vitamin C, vitmain B1, B2, vitamin K, fl avonid, saponin,
treslovinu, tyramin..
Koristi se u liječenju: kako smo već uvodno napomenuli, odu-
vijek se koristila u liječenju raznih krvarenja (vanjskih i unutarnjih),
-ženskih bolesti i kao pomoć pri porođaju i trudnoći,
-za uravnoteženje krvnog tlaka,
Rusomača (Capsella
bursa pastoris L.)
ljekovita je biljka
iz obitelji krstašica.
Poznata je pod imenima
pastirska torba,
tarčužak, djevojačka
trava, torbičica,
tobočica, hoću-neću,
skrižan i sl..
zaštićeno bilje LJEKOVITO BILJE
Rusomača učinkovita Rusomača učinkovita kod krvarenjakod krvarenja
-probavnih problema, za jačanje peristaltike crijeva,
-tegoba s jetrom (posebice žutice i bolesti žuči),
-u liječenju bolesti bubrega i mjehura,
-želučanih tegoba,
-dijabetesa, proljetnog čišćenja krvi te bo-
lesti slezene,
-bolesti živaca, naročito kod kičme…
Svježi sok biljke djeluje brzo izazivajući ste-
zanje maternice, ali sužava i širi krvne žile te
zaustavlja krvarenja. Ukapan u nos, svježi sok
zaustavlja krvarenje. Stimulira rad sustava cir-
kulacije u organizmu i urinarnog sustava.
U narodnoj medicini koriste je za proljetne
i jesenske kure čišćenja krvi. Od preslice i ruso-
mače priređuje se čaj protiv kašlja i za olakša-
vanje reumatskih oboljenja i gihta. Primjenju-
je se i kod raznih upala u ustima, za grgljanje
i ispiranje usta te dezinfekciju rana koje sporo
zacjeljuju.
Ljekovite biljke s kojima se najčešće koristi,
odnosno miješa su: kopriva, kamilica, neven,
preslica, stolisnik, steža i troskot.
Čaj: jedna jušna žlica osušene biljke prelije
se sa 2 dl vruće vode, poklopi se i pusti da od-
stoji pola sata te se procijedi. Uzima se dvije do
tri šalice čaja na dan, po potrebi i više.
Čaj se može koristiti i za razna vanjska i unu-
tarnja ispiranja te za pripremu obloga.
Pored toga što se koristi u ljekovite svrhe, često se koristi u kuli-
narstvu, za salate ili kao pikantni začin.
Kontraindikacije: Zbog opasnosti od izazivanja pobačaja, ruso-
maču ne smiju uzimati trudnice.
Piše: Vesna Pleše
Foto: Arhiva
RusomačaRusomača
Dijelovi biljkeDijelovi biljke
32 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
Ako ste vlakom ili automobilom prolazili kroz
Knin, pogled vam je zasigurno s pruge ili
ceste barem nakratko odlutao prema planini
koja zatvara vidik na istočnoj strani kotline.
Visina te moćne i dugačke barijere, koja izdaleka
nalikuje na golem kamenit zid, izaziva poštovanje i budi
radoznalost. U zimsko doba, a i dugo u proljeće, vrhovi
Dinare bijele se od snijega, a za sivih dana se ni ne
vide jer ih nebo oblacima sakrije u svoja njedra. Vrh te
kamenito-travnate planine najviša je točka u Hrvatskoj,
mjesto gdje hrvatsko tlo dodiruje nebo.
Dinara nije samo jedna - Naziv Dinara obuhvaća
više različitih pojmova. Dinarom u užem smislu smatra
se planina istočno od Knina, a sjeverno od Peručkog je-
zera. U davnini je ta planina nosila naziv Adrion oros i
pod tim neobičnim nazivom može se pronaći u najsta-
rijim sačuvanim zemljovidima. U širem smislu Dinara je
84 kilometra dug masiv koji, osim Dinare nad Kninom,
obuhvaća i planine Troglav i Kamešnicu. Zanimljivo je
da se i upola niža planina iznad ušća Cetine u more ta-
kođer naziva Dinara, no da ne bi bilo zabune, svuda se
ona spominje kao Omiška Dinara.
Pretpostavlja se da ime Dinara potječe od ilirskog
plemena Dindari, no za to nema nikakvih dokaza. Po-
znato je da je planina Dinara dala ime cijelom planin-
skom prostoru od slovenskih Alpa do šarskih planina
u Makedoniji. Dinaridi su poznati kao tipično područje
dubokoga krša s oštrim krškim oblicima, oskudicom
vode, siromašnom vegetacijom i razmjerno surovom
klimom. Protežu se smjerom sjeverozapad-jugoistok u
nekoliko usporednih nizova koji počinju otočnim plani-
nama, a najviše visine dosežu na Durmitoru i u Prokleti-
jama. Dinaridi visinom i dužinom predstavljaju oštar zid
prodoru mediteranskih utjecaja u unutrašnjost. Dinara i
Dinaridi su mlađega geološkog postanka - uzdignuti su
u tzv. alpskoj orogenezi u tercijaru (paleogenu).
Sama planina Dinara naoko nije ni po čemu drukči-
ja od drugih planina Dinarskoga gorja. Divovske vapne-
hrvatske planine NAJVIŠI VRH HRVATSKE
DinaraDinara - tamo gdje Hrvatsk- tamo gdje Hrvats
Dinara nije samo
najviši hrvatski
vrh, nego i jedna
od iznimno lijepih
planina. Njezina
nekoliko stotina
metara visoka
jugozapadna stijena
svojom veličinom
zadivljuje i privlači
poglede svakog tko
se nađe u njezinu
podnožju, a posebnu
joj ljepotu istodobno
osiguravaju bogate
cvjetne livade i šume
koje ne odaju da
je riječ o području
bezvodnoga krša.
Iako je Dinara tipična krška planina s oskudicom
vode, pod njom čak ima razmjerno mnogo vode
- kod Knina žubore Krčić i Krka, a u selu Cetina
rađa se istoimena rijeka koja vodom puni Peručko
jezero, najveći slatkovodni rezervoar u Hrvatskoj
Piše: Alan Čaplar
Foto: A. Čaplar
DinaraDinara
Vrh DinareVrh Dinare
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 33
načke stijene, prostrane livade suhe trave
i tek poneki trag ljudske prisutnosti glavna
su obilježja većine planina u kršu. Ipak, sva-
ka je planina po nečemu posebna pa tako i
Dinara.
Zajedno s Troglavom i Kamešnicom
kao jugoistočnim dijelom istog masiva, Di-
nara je prirodna međa između Bosne i Dal-
macije. Međutim, kako na vršnim dijelovima
nema izrazitih i oštro odsječenih grebena,
administrativna granica prati granice ne-
kadašnjih pasišta. Dalmatinci su u prošlosti
bili orijentirani na planinsko stočarstvo više
od ljudi iz Livanjskog polja i koristili su veći
dio planine. Požutjele kronike svjedoče da
su prije Drugoga svjetskog rata imali na Tro-
glavu i Dinari 500 ljetnih stanova i 135.000
ovaca, a Bosanci 20 stanova sa 15.000 ova-
ca. Pravo ispaše bilo je predmet dugotrajnih
sporova koji su završili tek 1730. godine,
kada je na temelju terenskog uviđaja 23.
tursko-mletačke granične komisije iz 1721.
godine provedeno defi nitivno razgraničenje
i utvrđena tzv. Močenigova linija. Veći i niži
dio Dinare pripao je Dalmaciji, a manji i viši
dio Bosni. Otada Močenigova linija nije mije-
njana četvrt tisućljeća pa je i danas granica
između Hrvatske i BiH.
Kao posljedica tog razgraničenja naj-
viši vrhovi Troglava i Kamešnice našli su se
na bosanskoj strani. Na površno rađenim
zemljovidima, vrh Troglav (1913 m) izgleda
kao granična kota pa su ga neki dugo sma-
trali najvišim vrhom u Hrvatskoj, no taj je
vrh otprilike jedan kilometar u
unutrašnjosti BiH, kao i vrh Ka-
mešnice Konj (1861 m - zgod-
no ime, zar ne?). Najviša točka
na hrvatskom teritoriju je vrh
Dinare - 1831 metar iznad mor-
ske razine.
Dinara ili Sinjal - pita-nje je sad - Pa kako izgleda taj
naš najviši vrh? Već pri samom
dolasku na Dinaru svatko će
imati dojam da je njezin vrh
po nečemu poseban. I uistinu,
stajati na najvišoj točki u Hrvat-
skoj, biti za koji trenutak »najvi-
Kako na DinaruNajjednostavniji put za one
koji dolaze automobilom je
prilaz iz kninskog zaselka Guge
preko Markovog groba, odno-
sno vojnog poligona „Crvena
zemlja“. Automobil treba osta-
viti kod Markovog groba, jer je
cesta dalje vrlo loša, te nastaviti
dalje pješice preko travnatih
dolaca Brezovca, Samara i Du-
lera prema vrhu Dinare. Uspon
od Markova groba do vrha traje
5 sati. Vlasnici terenskih vozila
mogu automobilom doći do
Dulera, odakle se do vrha može
stići za dva sata hoda.
Uspon na Dinaru najbolje je
isplanirati kao dvodnevni izlet u
ljetno doba godine, s noćenjem
u nekoj od dinarskih planinar-
skih kuća.
Posjetiteljima Dinare su na
raspolaganju za noćenje pla-
ninarska kuća „Brezovac“ (info:
Perica Šimić, 091/89-13-506) te
planinarska skloništa Glavaš i
“Martinova košara” (info: Mar-
ko Gojević: 091/52-15-285). Sa
spomenutim predstavnicima
planinarskih društava „Dinara“
iz Knina i „Sinjal 1831.“ iz Kijeva
zainteresirani mogu dogovoriti
prijevoz do Glavaša i do Brezov-
ca te na taj način izvesti lijepu
turu od Brezovca preko vrha Di-
nare do Glavaša ili obratno (7-8
sati hoda). Sve dodatne infor-
macije o planinarenju po Dinari
mogu se dobiti od Hrvatskog
planinarskog saveza na telefon
01/48-24-142.
Najviši planinski
vrhovi Hrvatske
(preko 1500 m)
1. Dinara (Dinara; Sinjal 1831 m)
2. Kamešnica (Kamešnica 1810 m)
3. Biokovo (Sv. Jure 1762 m)
4. Velebit (Vaganski vrh 1758 m)
5. Plješivica (Ozeblin 1657 m)
6. Velika Kapela (Bjelolasica 1533 m)
7. Risnjak (Risnjak 1528 m)
8. Svilaja (Svilaja 1508 m)
ši« čovjek u svojoj zemlji poseban je osjećaj.
Sama činjenica da je neki vrh najviši obe-
ćava dobar vidik na sve strane jer to znači da
uokolo nema viših vrhova koji bi se ispriječili
pogledu. S Dinare se posebno lijepo vidi je-
zero Peruča te naselja koja se nižu uz jezero i
državnu cestu D1 od Karlovca do Splita. Po-
gled ipak najviše zaokupljaju planine Svilaja,
Promina i Troglav, prvi susjedi Dinare.
Vrh Dinare sastoji se od dvije podjedna-
ko visoke glavice, udaljene pedesetak meta-
ra. Jedna od njih označena je bijelim geodet-
skim stupom, a na drugom stoji pet metara
visok metalni križ. Na geodetskom stupu pri-
čvršćena je kutija sa žigom za planinare koji
imaju običaj za uspomenu na vrhu utisnuti
žig u planinarske dnevnike. Geodetski stup
ujedno služi i kao fotografski model jer se
svaki posjetitelj želi fotografi rati kraj oznake
najviše kopnene točke u Hrvatskoj.
Da najviši vrh Hrvatske i danas stvara
neke zabune i nejasnoće, najbolje svjedoči
zbrka oko imena najvišeg vrha. Naime, na
svim zemljovidima i povijesnim dokumenti-
ma vrh planine označen je imenom Dinara,
no stanovnici Kijeva i Dinare taj vrh od dav-
nina nazivaju Sinjal pa tako vrh zapravo ima
dva imena.
vatska dodiruje neboska dodiruje nebo
Gradina GlavašGradina Glavaš
34 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
Krka, Dinarina kći- S obzirom na geo-
grafski položaj i reljef, na području ispod
Dinare miješaju se kontinentalna i medite-
ranska klima. S Jadranskog mora, udaljenog
pedesetak kilometara, osjeća se blaga klima,
a gorski masiv Dinare uvjetuje oštru i hladnu
zimu.
Kao i druge planine u kršu, Dinara je
uglavnom bezvodna i zato se svaka kap
vode od davnine posebno cijenila, pogoto-
vo u višim dijelovima planine. Stočari koji su
stoljećima vodili blago na ispašu znali su za
sve izvore, stalne i povremene, a kako bi ba-
rem malo sačuvali zalihe vode kad ljeti izvori
presuše, uređivali su lokve ili ruje u kojima se
voda zadržavala cijele godine.
Za podnožje Dinare može se čak reći da
je bogato vodom. Pokraj zaselka Kovačić,
danas takoreći kninskog
predgrađa, niz stijenu vi-
soku 22 metra ruši se sli-
koviti slap Krčića, Topoljski
buk. Kad nakon otapanja
snijega korito Krčića na-
buja, slap sav pršti od
kapljica koje u snažnom
mlazu stvaraju zaglušuju-
ću buku. U sušno doba go-
dine korito zamalo presuši
pa se niz stijenu slijeva
samo nekoliko curaka, tek
toliko da potvrdi da u dru-
go doba godine ovdje postoji slap.
Najljepše ga je posjetiti u proljeće, i to
u popodnevnim satima kada se na njega uz
mnoštvo duga obruši sunce. Lijepo je i zimi
kad se stijena niz koju pada slap pretvori u
ledenu zavjesu. Bistro jezerce pod slapom
potvrdit će da je voda Krčića čista, a dojam o
tome dodatno će pojačati ribe koje u njemu
plivaju. Tu je i jedno od izvorišta pitke vode
za Knin i okolicu. Ispod samog slapa nalazi se
drveni mostić.
U gornjem dijelu Krčić tvori slikovit ka-
njon, a upravo ovdje, kod Kovačića, kanjon
prestaje, a vodu Krčića ubrzo zatim »progu-
ta« Krka. Već je Petar Zoranić u romanu »Pla-
nine« pisao da je rijeka Krka »Dinarina kći«.
Uvijek točna ura - Dinara je od davnina
bila izvorište inspiracije pjesnicima, putopis-
cima i autorima narodnih legendi. Najpozna-
tija je legenda o Samogradu, stijeni bačva-
stog oblika na jugozapadnoj strani Dinare.
Po toj stijeni, koja pokazuje točno vrijeme
kada su sunčani dani, ravnali su se stanovnici
Podinarja kad još nije bilo satova pa i posli-
je kad je već postojao poneki sat u okolici.
U novije vrijeme, kad svi imaju satove, ostala
je navika pogledati prema Samogradu da se
vidi koje je doba dana. Kazaljki nema, ali ih
izvrsno zamjenjuju položaji osunčanih i sje-
novitih strana na Samogradu.
Iako sunce ne izlazi tijekom godine u
isto vrijeme, zbog obližnje
litice koja baca sjenu na
Samograd, ova prirodna
sunčana ura na Dinari radi
točno kao švicarski sat.
Sedam je sati ujutro kada
sunce grane po Uknovcu,
grebenu zapadno od Sa-
mograda, a osam je sati
kada počne hvatati vrh
Samograda. Devet je sati
kada sunce obasja cijelu
istočnu stranu Samogra-
da, deset kada je pola nje-
gove južne strane obasjano suncem, a druga
polovica je u sjeni. Kada je točno podne, na
Samogradu i okolnim liticama nema više sje-
na. Kada se kopalo i želo, sat na Dinari bio je
veoma važan jer se pogledom na Samograd
znalo kada je vrijeme za ručak, kada je užina,
mala užina, a kad večera.
Stočarski život - Slici Dinare poseban
čar daju i ostaci nekadašnjeg stočarskog
života. Ovce su za dinarskog čovjeka stolje-
ćima bile blago u doslovnom smislu riječi.
Ljeti su na ispašu pastiri s ovcama išli u pla-
ninu, a zimi su se spuštali niže, bliže moru.
Slici Dinare poseban čar daju i
ostaci nekadašnjeg stočarskog
života. Ovce su za dinarskog
čovjeka stoljećima bile blago u
doslovnom smislu riječi. Ljeti
su na ispašu pastiri s ovcama
išli u planinu, a zimi su se
spuštali niže, bliže moru
Tako je to trajalo stoljećima, kada je stvore-
no običajno pravo izgona blaga na bogatije
pašnjake, na sada bosanskoj strani Dinare. S
jugozapadne strane tim su se poslom u 20.
stoljeću uglavnom bavili kijevski Glavašani i
Validžići, no bilo je ranije i drugih, posebno
prije Drugoga svjetskog rata. Ipak, oko 1985.
godine, ovaj je kraj gotovo potpuno opustio;
mlađi su otišli u grad ili inozemstvo i stočar-
stvo je zamrlo. Nedavni rat samo je ubrzao i
doveo do kraja proces depopulacije Dinare,
a i na samoj Dinari bilo je vojnih djelovanja.
Vrijeme će pokazati hoće li se ljudi ipak mož-
da vratiti na Dinaru i nastaviti život kakav je
ovdje postojao tijekom prethodnih stoljeća.
Osim Knina, najveća naselja u podnožju
Dinare su sela Kijevo, Civljane, Cetina, Polača
i bosanska Uništa. Uništa se nalaze unutar
granica BiH, iako je jedina prilazna cesta iz
Hrvatske.
U selu Cetina nalaze se ruševine starohr-
vatske crkve sv. Spasa, jednog od najstarijih
i najbolje očuvanih spomenika ranohrvat-
skoga sakralnoga graditeljstva. To je jedno-
brodna građevina s troapsidalnim svetištem
u obliku trolista i masivnim zvonikom na
pročelju. Sagrađena je u 9. stoljeću, a poslije
je srednja apsida porušena i zamijenjena ve-
ćom. Pri istraživanju crkve pronađeno je više
arhitektonskih ulomaka i dijelova kamenog
namještaja ukrašenog pleterom. Najvažniji
je među njima ulomak grede s natpisom iz
kojeg se doznaje da ju je dao sagraditi župan
Gastika. Na prostoru oko crkve otkriveno je
veliko groblje s više od 1100 grobova, iznad
kojih su većim dijelom bili postavljeni stećci,
njih više od 800. Veliko kamenje, pod kojim
su kosti davnih junaka, zbog brojnosti, ali i
zbog veličine, smatra se jednim od najvred-
nijih arheoloških lokaliteta sa starohrvatskim
nalazima.
Kraljevski grad Knin je najveće na-
selje u podnožju Dinare i ujedno glavno po-
lazište za uspone. Jedina cesta koja se uspi-
BadanjBadanj
na putu prema moru te svakom imalo plani-
narski raspoloženom turistu to je dobar mo-
tiv za uspon. Za razliku od prije spomenutih
europskih vrhunaca, najviši vrh Hrvatske je
razmjerno lako dostupan. Danas je to jedan
od najvećih neiskorištenih turističkih poten-
cijala Hrvatske.
Iako je put do prihvaćanja Dinare kao
nacionalnog simbola još dug, on nije u za-
čecima. Hrvatski su planinari nedugo poslije
oslobođenja Dinare pokrenuli pohod koji
je do danas postao već tradicionalan. Prvih
godina taj se pohod održavao 30. svibnja u
povodu Dana državnosti kao možda najo-
riginalniji način obilježavanja hrvatske dr-
žavnosti i na mjestu najprimjerenijem za to;
neposredno iznad kraljevskoga grada Knina,
simbola nove hrvatske slobode, na najvišem
vrhu Hrvatske. Obnovljen je planinarski dom
te se na Dinaru danas ide sve češće.
Pohodeći Dinaru i štiteći njezine ljepote
te prenoseći iskustva i predstavljajući je, naj-
višu hrvatsku planinu svakako treba pretvo-
riti u istinski simbol. Ne samo primatom visi-
ne, nego i ljepotom pejzaža i širinom vidika
Dinara to zaslužuje.
nje visoko u njedra planine polazi iz naselja
Guge, koje je predgrađe Knina. Cesta je zavo-
jita i prašnjava, a na nekim mjestima strma,
pa onome tko se uputi autom prema Dinari
treba dosta vozačkog umijeća. Kad se u vi-
šem dijelu cesta suzi, uistinu imate dojam da
ste došli u kraj dalek od stvarnog svijeta.
Cesta se od Suvog polja dalje nastavlja
kao nekoliko kolnih putova kojima se može
dalje jedino terenskim vozilima. Jedan od
putova spušta se na drugu strane planine
prema Grahovu pa ga, pričaju ljudi, povre-
meno koriste šverceri kako bi izbjegli granič-
ne kontrole. Ovdje se sve zna i iako se vijesti
s kraja na kraj planine ne pronose brzo, svaki
se događaj više puta prepričava. Stanovnici
Dinare svakom tko želi čavrljati s njima pre-
pričat će sve o švercerima koji su tu prošli u
posljednjih nekoliko mjeseci, tko je uhvaćen,
a tko nije. Mnoge od tih priča, neznatno na-
kićene pikantnim zanimljivostima, s vreme-
nom prerastaju u prave dinarske legende.
Tko želi pješice na Dinaru može poći
od planinarskog doma Brezovac, odakle se
do vrha može stići za dva i pol sata uspona.
Može se krenuti i iz sela Glavaš kod Kijeva, no
za taj uspon treba pet sati. Iznad sela
Glavaš je stara gradina slikovita obli-
ka, a na pola puta do vrha planinarsko
sklonište Martinova košara, uređeno
u bivšoj ljetnoj pastirskoj nastambi. U
samome selu Glavašu je također jed-
nostavno planinarsko sklonište koje
su uredili kijevski planinari.
Dinara i planinari - Naše plani-
ne raznolikošću pejzaža - od kamenih
goleti i slikovitih bjelogoričnih i crno-
goričnih šuma do prostranih livada i
pojasa klekovine te jedinstvenom po-
vezanošću planina i mora - čine gor-
sku Hrvatsku jednim od najslikovitijih
područja u ovom dijelu Eu-
rope. Neke od tih planina već su
davno, zahvaljujući svojoj ljepoti,
položaju, povijesnim značajkama
ili drugim obilježjima, npr. Velebit,
Biokovo ili Klek, postale simboli.
No, dok se europske zemlje diče
najvišim vrhovima kao neupit-
nim nacionalnim simbolima, kod
nas još većina ljudi ne zna da se
najviši vrh naše zemlje nalazi na
planini Dinari. Imena vrhova po-
put Grossglocknera, Mont Blanca,
Olimpa ili Triglava kao imena ka-
kvih proizvoda, danas predstav-
ljaju sinonime za nazive zemalja u
kojima se nalaze.
S druge strane, mnogi u Hr-
vatskoj nisu svjesni koliko je ve-
liko zanimanje stranaca, koji kao
turisti ljeti posjećuju našu obalu,
za uspon na Dinaru. U brojnim tu-
rističkim vodičima, uz podatke o
površini, broju stanovnika i druge
statističke podatke, nalazi se i po-
datak da je najviši vrh Hrvatske vi-
sok 1831 metar, a na autokartama
je lako uočiti da se taj vrh nalazi
Imena vrhova poput Mont Blanca,
Grossglocknera, Olimpa ili Triglava
kao imena kakvih proizvoda, danas
su gotovo postala sinonimi za nazive
zemalja u kojima se nalaze, a kod nas
još ima ljudi koji ne znaju koji je najviši
vrh Hrvatske
Planinarsko sklonište Martinova košaraPlaninarsko sklonište Martinova košara
Topoljski buk, slap KrčićTopoljski buk, slap Krčić
Planinarska kuća BrezovacPlaninarska kuća Brezovac
Broj 157-8 Broj 157-8 •• siječanj/veljača 2010. siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME 3535
Kretanje sisavaca, odnosno dlakave divljači - otisci nogu
i njihov niz ovise o građi tijela životinje, odnosu trupa
prema nogama. Tu se ponajprije misli na dužinu nogu,
stražnjih i prednjih i veličinu trupa. Prema tome, sisavci se mogu
podijeliti u tri grupe.
U prvoj grupi su životinje kod kojih je visina nogu u skladu s veli-
činom trupa - pripadnici obitelji pasa, mačaka, jelena, zatim divlja svinja,
divokoza, mufl on i smeđi medvjed. U toj grupi je najviše naših vrsta dlakave
divljači pa je njihovo kretanje i ostavljanje tragova podrobnije opisano i
ilustrirano.
U drugoj grupi su sisavci kod kojih su stražnje noge duže od prednjih
- zec, divlji kunić i vjeverica, koja ima srazmjerno duže tijelo od prve dvije
navedene vrste. Kreću se samo na jedan način - sporijim ili bržim, odnosno
kraćim i dužim skokovima. Pri tom su otisci stražnjih nogu uvijek ispred oti-
saka prednjih. Otisci stražnjih nogu leže u istoj visini i jako su razmaknuti.
U trećoj grupi su sisavci kod kojih su noge u odnosu na trup prekrat-
ke, a većina ima izduženo tijelo. Tu spadaju pripadnici obitelji kuna, mun-
gos, tekunica, hrčak, bizamski štakor, puh i jež. Kreću se skakutanjem, kao
sisavci druge grupe, ali i korakom i kasom, kao pripadnici prve grupe. U
sporijem skakutanju otisci stražnjih nogu padaju u otiske prednjih pa tako
nastaje trag koji se vidi u dva usporedna reda. Pri bržem skakutanju, zbog
dužine tijela, otisci stražnjih nogu padaju samo nešto malo ispred otisaka
prednjih. Neke životinje, primjerice, jazavac, tekunica i puh, kreću se uglav-
nom kao životinje prve grupe, no nekada i skakutanjem.
Naravno, sve te životinje, od najmanje do najveće, kreću se na sve če-
tiri noge. Neke mogu i na dvije, primjerice, smeđi medvjed, divlji preživači
kada brste lišće koje je visoko ili mužjaci tih vrsta za vrijeme razmnožava-
nja. I pripadnici obitelji kuna često se usprave na dvije noge kako bi bolje
vidjele, nanjušile i čule. Životinje mogu tako načiniti nekoliko koraka.
Za kretanje i ostavljanje tragova životinja prve grupe uzet ćemo
za primjer košutu običnog jelena koja se, naravno, kreće korakom, kasom,
galopom i skokovima, što se vidi na crtežima. U kretanju korakom noge
košute se u potpunosti kreću točnim rasporedom. Počinje li košuta kora-
čanje prednjom desnom nogom, za njom slijedi stražnja lijeva pa prednja
lijeva i na kraju stražnja desna. Na tome se ciklus zaustavlja, s tim što se u
daljem hodu sve odmah ponavlja. Projekcija težišta tijela pri tom pada unu-
tar trokuta koji čine tri noge, koje se nalaze na tlu. To omogućava životinji
zaustavljanje u svakom trenutku bez rizika da padne.
Papci stražnjih nogu košu-te stavljani su s većom ili manjom
točnošću u otiske papaka pred-
njih nogu na istoj strani tijela. Tako
nastaju dvostruki otisci nekoliko
tipova. Otisak stražnje noge može
biti položen nešto ispred otiska
prednje, može ga prekriti sprije-
da, straga ili sa strane. Može i toč-
no pasti u otisak prednje noge i
potpuno ga prekriti - vidi se samo
otisak stražnje noge koji je uvijek
gornji. Takvi dvostruki otisci imaju
posebne nazive.
lovstvo KRETANJE DLAKAVE DIVLJAČI
Na četiri Na četiri (i dvije !) noge (i dvije !) noge
Najveći broj
vrsta te
divljači spada
u prvu grupu,
kod kojih je
visina nogu
u skladu s
veličinom
trupa, a kreću
se korakom,
kasom,
galopom i
skokovima.
Piše: Zoran Timarac
Kretanje košute /odozgo prema Kretanje košute /odozgo prema dolje/ kasom, galopom i skokovimadolje/ kasom, galopom i skokovima
S povećanjem brzine povećava se S povećanjem brzine povećava se dužina koraka, smanjuje se širina dužina koraka, smanjuje se širina raskoraka i mijenja se uzajamni raskoraka i mijenja se uzajamni položaj otisaka prednjih i stražnjih položaj otisaka prednjih i stražnjih nogu /u galopu/: A - korak, B - kas, C - nogu /u galopu/: A - korak, B - kas, C - galop /dk - dužina koraka/ galop /dk - dužina koraka/
zeczec
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 37
Najbrže kretanje
četveronožaca je galop,
a koristi se rjeđe nego
korak i kas. Kod galopa se
noge podižu od tla drugim
redoslijedom nego što je
to kod koraka i kasa; desna
prednja - lijeva stražnja ili
obratno, lijeva prednja -
desna stražnja.
Kod kretanja korakom, u tragu se vide dupli otis-
ci papaka koji se pravilno ponavljaju i nalaze se u dvije
pruge. Udaljenost između tih pruga je širina raskoraka
i uvjetovana je tjelesnom građom životinje, brzinom i
načinom kretanja. Dužina koraka je udaljenost između
otisaka iste noge, koji slijede jedan za drugim. Mjeri se
od prednjeg kraja otiska iste noge koraka koji slijedi.
Kada bi povukli uzicu po sredini otisaka, primjeri-
ce desnih nogu, mogli bi utvrditi da otisci papaka teku
ravnomjerno s razvučenom uzicom. No, otisci nekog
primjerka iste vrste divljači se ponekad otklanjaju prema
van u odnosu na smjer kretanja, čineći s postavljenom
uzicom veći ili manji kut. Veličina tog kuta može, primje-
rice, pružiti podatke o starosti i spolu jelenske divljači.
Ako se otisak papaka ucrta u lovištu na milimetarski pa-
pir, taj kut se može izmjeriti kod kuće. Može se u lovište
ponijeti i veći kutomjer i ravnalo od plastike.
Korak je spor način kretanja i ne može se koristiti
u kritičnim trenucima života. Srna, primjerice, ne bi tako
mogla pobjeći ni od lisice. Povećavajući brzinu, košuta
prelazi u kas; svaka noga se podiže od tla prije nego što
je prethodna dotakla tlo. Iz toga slijedi da postoji trenu-
tak kada se životinja opire o tlo samo s dvije noge. U pri-
padnika obitelji jelena, mačaka, pasa i mnogih drugih si-
savaca, pri tako brzom kretanju
u zraku se istovremeno nalaze
dijagonalno smještene noge;
lijeva prednja i desna stražnja i
obratno.
To povećava brzinu kreta-
nja i dužinu koraka, ali smanju-
je stabilnost i raskorak. Pri jako
brzom kasu skoro nema po-
prečnog razmaka između lijevih
i desnih nogu. Stražnja noga
može biti položena u otisak
prednje, ali se obično otiskuje
nešto više naprijed i to tim više
što je brži kas.
Najbrže kretanje četve-
ronožaca je galop, a koristi se
manje često nego korak i kas.
Kod galopa se noge podižu od
tla drugim redoslijedom nego
što je to kod koraka i kasa; de-
sna prednja - lijeva stražnja ili
obratno, lijeva prednja - desna
stražnja.
Jelenska divljačJelenska divljačmedvjedimedvjedi
38 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
Pri tom je životinja izvjesno vrijeme sasvim u zraku, ne dotiče
tlo ni s jednom nogom. Razmak između otisaka, kojim se započinje
jedan i nastavlja drugi ciklus, primjerice, desna prednja noga, može
više puta nadići dužinu tijela životinje. Otisci prednjih i stražnjih nogu
se ne poklapaju - otiskuju se posebno.
Sisavci u galopu mogu postići veoma velike brzine. Gepard,
primjerice, je apsolutni rekorder među kopnenim sisavcima, ali ne
može dugo trčati zbog prevelikog napora i opasnosti od pregrijava-
nja tijela. Zabilježen je slučaj kada je gepard prešao udaljenost od
650 m za 20 sekundi, što odgovara prosječnoj brzini od 120 km na
sat. Još više zadivljuje gepardovo ubrzanje: 72 km za samo 2 sekun-
de, čime se može mjeriti sa sportskim automobilima.
Naša košuta i druga divljač troši najveće količine energije u sko-
kovima. Za veliku i tešku divljač, kao što je obični jelen i lopatar, sko-
kovi su veoma naporni i zato se koriste samo kada je to neophodno.
Primjerice, kada se treba spasiti od neprijatelja koji se opasno pribli-
žio, preskočiti potok, ogradu ili drugu prepreku. Nekada divljač može
skočiti u zrak bez naizgled nekog razloga. Može to biti trošenje viška
energije ili orijentacija na nepreglednom terenu.
ribolov MORSKE RIBE
LiceLiceU Jadranskom moru žive tri vrste lica – bjelica,
modrulja i šarulja. No, sve tri ribolovci “prepoznaju”
kao licu ili bilizmu, iako se najčešće radi o lici bjelici
(Lichia amia).
Ribiči je zovu i “strijelom” zbog njezine borbenosti i
brzog bijega s mamcem u ustima.
Lica bjelica ima karakteristično izduženo tijelo, na bokovima
spljošteno. Šiljata usta puna su oštrih zubi.
U kasno ljeto i u jesen obitava u gornjim slojevima vode.
Tada, u potrazi za plijenom (jatima cipala, salpi ili ušata), za-
lazi i u kanale, luke, u blizinu ušća rijeka. Ranijih godina najviše ju se
moglo loviti kod ušća rijeka Neretve i Rijeke Dubrovačke, u akvatoriju
oko Dubrovnika i Splita. Danas je ima i na sjevernom dijelu Jadrana.
Jedan od najsvježijih ulova je onaj Krčanina Mirka Barića, koji je 8.
kolovoza 2009. na rapalin vobler Rap Magnum ulovio licu tešku 18,70
kg, dugu 126 cm. Lica naraste i do 25 kg i do 2 metra dužine.
Stalno je u potrazi za hranom. Kada juriša na hranu zna i treći-
nom tijela biti iznad površine vode i tako se «bacati» na jata ribe. Tada
«melje» sve pred sobom, a napadnuta riba panično iskače van mora,
pa i na obalu.
Lovi se najviše iz čamca, iako je ribolov moguć i s obale. U oba
slučaja dobro je primamljivati sitnu ribu koja privlači lice. No, lica se
ne zadržava dugo na hranjenoj poziciji. Napadne, dohvati plijen i
ode. Zato je u čamcu, ako se lovi prvenstveno mamljena sitna riba,
dobro imati pribor za licu, koji se zabacuje čim se primijeti da se ova
pojavila. Za takav način ribolova idealan je štap s rolom i najlonom
bez otežanja. Odnosno, umjesto opterećenja se postavlja vaser kugla
na kraju s udicom na koju se postavlja keder – riba mamac. Pri tom
se od mamaca mogu koristiti svježe srdele, gavuni, bukva, cipal, sku-
ša… Mamci trebaju biti dugi oko 100 milimetara, duži samo ako se
love krupni primjerci.
Ribolovci u ciljanom ribolovu lice najčešće love umjetnim
mamcima, najčešće teturavcima – voblerima, srebrnih – sivih, te plav-
kastih boja, te popularni vobler bijelog tijela i crvene glave. Posljednjih
godina sve češće se love i na razne silikonske mamce koji oponašaju
male jegulje. Za ribolov lice i s obale i iz plovila koristi se snažan pribor.
Štap dužine do 3 metra, težine bacanja 50 do 100 grama, veće blinke-
raške role namotane s jačim najlonom promjera i do 0,40 mm.
Lica je odlična sportska riba, ali i ukusan obrok. Njeno meso je i
traženo i cijenjeno, a sprema se na sve moguće načine.
Piše: Siniša Slavinić
Foto: Š. Duvančić
divlja svinjadivlja svinja
Lica bjelica (Lichia amia)Lica bjelica (Lichia amia)
Kod skoka, poslije snažnog odraza stražnjim nogama tijelo
košute je u zraku, leti u velikom luku i dočekuje se na prednje noge,
koje su pri tom obično jedna ispred druge. Težina tijela leži na pred-
njim nogama, njima se životinja opet odrazi, ali ne tako snažno kao
prednjim nogama, ponovno leti zrakom, ali ne tako daleko. Nastavlja
se s odrazom stražnjim nogama itd.
U letu zrakom stražnje noge obuhvaćaju prednje, njihovi otisci
padaju iza otisaka prednjih nogu i nešto više u stranu. Otisci sve četiri
noge su u skupinama koje su na većoj ili manjoj udaljenosti. U pri-
padnika obitelji kuna, skupine otisaka su blizu jedni drugih i nastaje
nekada dvostruki ili trostruki otisak, već prema tome padaju li u oti-
sak prednje noge otisci jedne ili obje stražnje noge.
Postoji i kretanje koje je kombinacija između galopa i skokova.
Zec, primjerice, se odbacuje od tla s obje stražnje noge, slično kao
kuna, a dočekuje se nakon skoka prvo na jednu, a onda na drugu
nogu. Takav, tzv. zečji skok, može se vidjeti i kod mnogih drugih vrsta
dlakave divljači.
Na kraju, treba reći da se ne kreću svi sisavci i dlakava divljač
tako da pokreću prednju nogu s jedne strane tijela pa stražnju s dru-
ge strane tijela. Kretanje može biti tako da se zakoračuje prednjim i
stražnjim nogama s iste strane tijela, primjerice, lijevom prednjom i
lijevom stražnjom ili desnom prednjom i desnom stražnjom.
Takav način je karakterističan za deve, žirafe, čest je kod pasa, ne-
kad i kod konja. Tako se može kretati smeđi medvjed ili mlade životi-
nje. Za konja, koji tako hoda, kaže se da “ravaniše”..
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 39
baština KULTURNA BAŠTINA
„Očaravajuće šume koje se prostiru od obalnog
područja između srednje Europe i mediteranskih re-
gija u uvjetima specifi čne mikroklime, bogatstvo ži-
vog svijeta te iznimna ljepota netaknute divljine, to je
Nacionalni park Sjeverni Velebit”, piše jedan prestižni
europski magazin. Uz tu čudesnu ljepotu koju mu je
podarila priroda, u nepreglednom šumskom bespu-
ću, bogat je i onim što mu
je kroz vjekove ostavio
čovjek obitavajući na tim
prostorima, izuzetno bo-
gatu kulturnu baštinu.
Izmjenjivali su se na
ovim prostorima još iz
vremena paleolita (nađeni
prvi tragovi čovjeka na Ve-
lebitu), mnogi stanovnici,
ali i mnogi „gospodari“
ovog prekrasnog kraja.
Kao prvi stanovnici
spominju se ilirska pleme-
na Japoda i Liburna. Od
2.-5. stoljeća ovim krajevima vladaju Rimljani, zatim
Bizant, dok u 7. stoljeću na ove prostore dolaze Hr-
vati. I u kasnijim vremenima ovi prostori, kao i cijela
Lika, bili su u sastavu tzv. Banovine, kao dio kraljevine
Hrvatske, a kasnije Austro-ugarske monarhije. Brojna
su, iz tih povijesnih vremena, na Velebitu arheološka
nalazišta (nažalost do sada premalo istražena), ali i
ostaci kula, gradina, crkava, samostana, groblja, suho-
zidova koji svjedoče o bogatoj prošlosti ovog prelije-
pog kutka Lijepe naše.
Iz vremena vladavine Rimljana, u šumi Be-
govača na Velebitu, usred guste jelove šume, ostao
je spomenik poznat pod imenom „Pisani kamen“. Na
kamenu obraslom mahovinom uklesano je na latin-
skom jeziku:“EX CONVENTIONE FINIS INTER ORTO-
PLINOS ET PARENTINOS ADITVS AD AQVAM VIVAM
ORTOPLINS PASVS D LATVS I“. U prijevodu ove riječi
znače : “Po dogovoru gra-
nica između Ortoplina i
Parentina, prilaz do žive
vode Ortoplinima 500 ko-
raka, jedan širine“. Ovdje
se radilo o sporu dvaju
plemena zbog korištenja
vode za napajanje stoke s
izvora Begovača. U sporu
su posredovali Rimljani,
a kao rezultat dogovora
nastao je ugovor koji je
uklesan na kamenu. Izvor
Begovača udaljen je od
Pisanog kamena oko se-
damsto metara. Izvor im je koristio za napajanje sto-
ke, jer su oba plemena svoju egzistenciju uglavnom
temeljila na stočarstvu.
Ortopline spominju Ptolomej i Plinije u svo-
jim djelima. Radilo se o plemenu koje je nastanjivalo
područje današnjeg mjesta Stinice, na obali Velebit-
skog kanala, pet kilometara sjeverno od Jablanca. Za
razliku od njih, Parentini su živjeli istočno od izvora
Begovače, u donjem toku rijeke Like. Pretpostavlja
„„Pisani kamen“Pisani kamen“ s Velebitas Velebita
U šumi Begovača,
na Velebitu, usred
guste jelove
šume (područje
NP Sjeverni
Velebit), i danas
stoji kamen iz
doba Rimljana,
„pisani kamen“,
koji je označavao
nekadašnju
granicu dvaju
plemena i
„propisivao“
prilaz i pravo na
vodu koja im je
značila život.
Piše: Vesna Pleše
Foto: V. Pleše
Oznaka za Pisani kamenOznaka za Pisani kamen
Pisani kamenPisani kamen
40 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
U Hrvatskoj gospodarskoj
komori u Požegi je po-
lovicom prosinca prošle
godine predstavljeno
hrvatsko izdanje knjige “Veličan-
stveni svijet drveća”, njemačkog
autora Rudolfa Wittmanna. U
nazočnosti požeško-slavonskog
župana Marijana Aladrovića, pred-
sjednika Hrvatskoga šumarskog
društva mr. sc. Petra Jurjevića te
predstavnika Šumarske komore
i Hrvatskih šuma, nazočnima se
prigodnim riječima obratio dipl.
ing. Stjepan Blažičević, voditelj
UŠP Požega i urednik izdanja. On
je podsjetio na pokojnog dipl. ing.
Zlatka Lisjaka, inicijatora ovoga iz-
danja, koji nije dočekao izlaženje
knjige, no njegovim putem nasta-
vio je sin Josip u sklopu obiteljske
nakladničke kuće “Gaudeamus”.
Ovo izdanje, kazao je, osim eduka-
tivne težine, ima za cilj popularizi-
rati prirodne vrijednosti i potaknu-
ti na razmišljanje o ljepotama koje
nam pruža sama priroda. Kratkim i
relevantnim informacijama te kva-
litetnim fotografi jama pojedinih
stabala, knjiga nas dovodi pred višestoljetne, najneobičnije
i, po mnogim drugim značajkama, posebne primjerke staba-
la širom svijeta. U hrvatsko izdanje uvršteno je čak pet vrsta
drveća iz naše države. Kako je u uvodnome dijelu naglasio
voditelj skupa (moderator) prof. Pavao Bucić, knjiga je, nakon
izlaženja dviju knjiga iz zaštite šuma, nastavak izdavačko-kul-
turološke aktivnosti naših šumara.
Najimpresivniji primjerci drveća - Jedna od triju re-
cenzenata prof. dr. sc. Marilena Idžojtić sa zagrebačkog Šu-
marskog fakulteta, istaknula je kako čitajući knjigu kao da
putujemo od Novoga Zelanda, preko Kine, Italije, Engleske,
Kalifornije, Grčke, Kanarskog otočja, Alpa, Luisiane, Francu-
ske, Japana, Namibije, Australije, Floride, Njemačke, središnje
se da je njihovo glavno naselje bio današnji
Kosin Gornji.
Spoznaje o Pisanom kamenu u javnost
su dospjele vjerojatno 1898. zahvaljujući Jo-
sipu Brunšmidu, ravnatelju Arheološkog mu-
zeja u Zagrebu, i prvom profesoru arheologi-
je na Zagrebačkom sveučilištu, piše u svom
napisu o Pisanom kamenu Neven Jovanović.
Vjerujemo da će se o ovom vrijed-
nom spomeniku kulturne baštine na ovim
prostorima u budućnosti znati i više za-
hvaljujući javnoj ustanovi Nacionalni park
Sjeverni Velebit koja upravlja navedenim
područjem. Nacionalni park koji je osnovan
1999. započeo je s radom u ljeto 2001. Usta-
nova je koja je kroz svoj desetgodišnji rad
vodila i vodi računa ne samo o zaštiti prirod-
nih ljepota, biljnog i životinjskog svijeta, već
i očuvanju kulturne baštine u Nacionalnom
parku. U tom smislu Nacionalni park uklju-
čen je i u projekt Europske komisije poznat
pod nazivom EDEN (Europska destinacija iz-
vrsnosti). Europska komisija ovim projektom
nastoji poticati destinacije da prihvate mo-
del održivog razvoja turizma koji je temeljen
na prirodnim vrijednostima, ali i kulturnoj
baštini prostora. U listopadu prošle godine,
na Europskom turističkom tjednu u Bruxe-
llesu, Nacionalni park Sjeverni Velebit primio
je nagradu za destinaciju izvrsnosti, a bili su
u toj kategoriji i hrvatski prvaci. Uključiva-
njem destinacija u projekt EDEN stečene su
višestruke koristi: bolja međunarodna pre-
poznatljivost, ali i promocija te lakši pristup
novcu (inozemnom i domaćem ) za realiza-
ciju određenih projekata u okviru Nacional-
nog parka.
Na kamenu obraslom mahovinom
uklesano je na latinskom jeziku:“EX
CONVENTIONE FINIS INTER ORTOPLINOS
ET PARENTINOS ADITVS AD AQVAM
VIVAM ORTOPLINS PASVS D LATVS I“. U
prijevodu ove riječi znače: “Po dogovoru
granica između Ortoplina i Parentina,
prilaz do žive vode Ortoplinima 500
koraka, jedan širine“
kultura NOVE KNJIGE
Izdanje ove knjige
na hrvatskom
jeziku značajan
je doprinos
pozitivnom odnosu
ljudi prema drveću
i popularizaciji
dendrologije te
poticaj da se i u
nas posveti veća
pozornost našim
dendrološkim
posebnostima-
naglasila je prof. dr.
sc. Marilena Idžojtić
Izvor BegovačaIzvor Begovača
Naslovnica knjige s Naslovnica knjige s australskom smokvom australskom smokvom
gumovačom (Ficus gumovačom (Ficus macrophylla)macrophylla)
Tijekom Tijekom predstavljanja predstavljanja “Veličanstvenog “Veličanstvenog svijeta drveća” svijeta drveća” (slijeva: prof. (slijeva: prof. Pavao Bucić, prof. Pavao Bucić, prof. dr. sc. Davorin dr. sc. Davorin Kajba, prof. dr. Kajba, prof. dr. sc. Marilena sc. Marilena Idžojtić, dr. sc. Idžojtić, dr. sc. Miroslav Harapin Miroslav Harapin i dipl. ing. Stjepan i dipl. ing. Stjepan Blažičević)Blažičević)
i južne Afrike, Majorke pa na kraju sve do
Hrvatske. Tako upoznajemo najimpresivnije
primjerke drveća, kako po starosti i veličini,
tako i po njihovoj ljepoti i posebnosti; od
drvenih paprati, golosjemenjača (od ginka
do velvičije), do kritosjemenjača-dvosupni-
ca (od azijske platane do jasena, posebnih
primjeraka roda Ficus, baobaba, moringe,
novozelandskog božićnog drvca i dr.) te jed-
nosupnica (kordilina, zmajevci i dr.). Na kraju
slijedi posebni dodatak hrvatskom izdanju,
odnosno prikaz lužnjaka, kitnjaka, nizinsko-
ga brijesta, divlje kruške i oskoruše. Česti-
tajući kolegama iz Hrvatskoga šumarskog
društva (ogranak Požega) na objavljivanju
ove vrijedne knjige, dr. sc. Idžojtić je napo-
menula kako je izdanje na hrvatskom jeziku
značajan doprinos pozitivnom odnosu ljudi
prema drveću i popularizaciji dendrologije
te poticaj da se i u nas posveti veća pozor-
nost našim dendrološkim posebnostima.
Dendrološko bogat-stvo cijeloga svijeta -
Prof. dr. sc. Davorin Kajba
je u uvodnom dijelu svoga
izlaganja kazao kako knji-
ga R. Wittmanna pruža niz
informacija o vrlo vrijed-
nim, raritetnim (enormne
dimenzije, iznimna dob) i
živućim starim primjerci-
ma stabala šumskih vrsta,
ukazujući na njihovo den-
drološko bogatstvo koje
pripada svim podnebljima
svijeta. Sa stajališta šumar-
ske genetike i dendrologije,
pojedini primjerci, među kojima su i reliktne
vrste, predstavljaju ujedno i vrlo vrijedne
genotipove značajne za istraživanje njiho-
vog onogenetskog razvoja (od oplodnje do
pune zrelosti), dendrokronologije (određi-
vanje starosti). Potonje je važno za prouča-
vanje današnjih procesa očuvanja genetske
raznolikosti šumskoga drveća. Svakoj jedinki
u knjizi opisane su ekološko-biološke značaj-
ke, ima svoju povijest, korištenje u prošlosti
i u današnje vrijeme, nalazište i širenje, zna-
čaj u kulturi pojedinih naroda i podneblja,
a prikazano je i njeno recentno stanje u da-
VeliVeliččanstveni anstveni svijet drvećasvijet drveća
našnjim izmijenjenim stanišnim uvjetima.
Hrvatsko izdanje knjige pridonijet će oboga-
ćivanju literature koju će koristiti stručnjaci
iz područja šumarstva, urbanog šumarstva
i zaštite prirode, krajobrazne arhitekture, ali
i mnogi ljubitelji prirode.
Značaj ove knjige je i taj
što ona na kraju uključuje i
primjerke naših vrsta šum-
skoga drveća, prikazujući
bogatstvo naše šumarske
baštine. Time bi širu javnost
trebalo potaknuti na evi-
dentiranje i očuvanje ova-
kvih primjeraka, za koje mo-
žemo reći da predstavljaju
naše šumarske spomenike.
Lužnjak kao vitez sla-vonske ravni - Predstavlja-
jući knjigu dr. sc. Miroslav
Harapin je istaknuo kako
je drveće jedini živi svjedok svih zbivanja
tijekom zadnjih 5-6 tisućljeća, ono ima vla-
stitu virtualnu svijest i memoriju koje ćemo
jednoga dana dešifrirati. Na zanimljiv je na-
čin opisao šume i stabla, govoreći o njima
Drveće je jedini živi svjedok
svih zbivanja tijekom zadnjih
5-6 tisućljeća, ono ima
vlastitu virtualnu svijest i
memoriju koje ćemo jednoga
dana dešifrirati. Diljem
svijeta javlja se u drevnim
mitovima, a pojedina stabla
štuju se kao božanstva.
Piše: Ivica Tomić
Foto: I. Tomić, R. Wittmann
Močvarni taksodij (Taxodium distichum)Močvarni taksodij (Taxodium distichum) Joshuino stablo (Yucca brevifolia)Joshuino stablo (Yucca brevifolia)
Moringa (Moringa Moringa (Moringa ovalifolia)ovalifolia)
42 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
Slikovnica „Darujte mi život“ je vrijedan eko-
loški uradak. Poseban naglasak je na eko-
loškim porukama o štetnosti sječe božićnih
stabala jele te poticanju nabave rasadnički
uzgojenih božićnih drvca. Time se daje na znanje
svima nama, posebno najmlađima, o potrebi, prije
svega, zaštite prirode i krajolika od devastacije.
„Ideja o njenom nastanku sazrijevala je u meni
godinama. Od najranijih dana djetinjstva i odrasta-
nja u mom rodnom Završju, u okružju roditeljskog
doma, shvatila sam da je ljepota života u malim
stvarima poput prirode koja nas okružuje. Gdje
god da se okrenem, u našem prekrasnom kraju,
okružena sam tom goranskom ljepotom šuma i
livada, potoka i rijeka, gora i planina, rosnih jutara
i sjajne mjesečine, snježnih proplanaka. Sve dulje
što smo zajedno, sve više si pripadamo“ piše auto-
rica u uvodu knjige.
Iz djetinjstva posebno pamti vrijeme bo-
žićnih blagdana. Tada su se za kićenje u domovi-
ma, u šumi sjekle najljepše jelke. To ju je veoma
rastuživalo. Poslije blagdana takva stabalca obično
bi završavala na otpadu. Naprotiv, u njenom rodi-
teljskom domu ukrašavane su jelke koje su bile po-
sađene u posudama. Tada se zarekla da će jednoga
dana pokušati napraviti sve da životi mnogih zele-
nih ljepotica budu spašeni. Da ne nestanu iz naših
šuma zauvijek, sve te zelene hloje, huojke, jablance
i kako ih sve ne zovu na bogatom goranskom nar-
ječju. U tom svom naumu je uspjela, jer je slikov-
nicom „Darujte mi život“ poslala poruku o potrebi
zaštite božićnih jelki. „Uzgojene i posađene u koša-
s više aspekata: mitološkog,
religioznog, književnog, sim-
boličkog. Opisujući naš hrast
lužnjak dao mu je zanimljiv
naziv :”vitez slavonske ravni”.
U mnogim dijelovima svijeta
šuma je bila svetište u prirod-
nom stanju, osobito kod Kelta
i Grka, a opći je simbolizam
drveta postojan - ono krije
nadljudsku mudrost i znanje,
univerzalni je simbol drev-
nih civilizacija. Ženski simbol
proizašao je iz majke zemlje-
mijenja oblik i daje plodo-
ve. Diljem svijeta drveće se
javlja u drevnim mitovima, a
pojedina stabla štuju se kao
božanstva. Tako Hindusi štuju
smokvu (Ficus benghalensis),
a najveće stablo na svijetu
je u Kalkuti. U kršćana je dr-
veni križ, na kojem je Krist
umro, simbolički povezan s
edemskim drvetom spoznaje
i vječnim životom. Tijekom
boravka u Americi, M. Hara-
pin je nailazio na stabla izni-
mnih dimenzija i starosti; na
golemu sekvoju (visina 90 m,
starost 2700 godina), kvrga-
vi bor (starost čak oko 6000
godina) i šećerni bor (slatka
smola, češer dug čak 65 cm).
Na kraju izlaganja naglasio je
kako se listajući ovu knjigu
susrećemo s veličanstvenim
bićima koja zovemo stabla te
nikakav njen prikaz ne može
biti bolji od nje same. Ona je
toliko lijepa i dragocjena kao i
stvarnost koju nam dočarava,
a u njoj je nešto što je najsta-
rije, najveće i najljepše te dio
svijeta i planeta kojemu pri-
padamo.
Kvalitetne fotografi -je u boji - Hrvatsko izdanje
knjige “Veličanstveni svijet
drveća”, Rudolfa Wittmanna,
poznatog njemačkog vrtno-
ga stručnjaka, poznavatelja
drveća i fotografa, ima 172
stranice, sadrži 210 kvalitet-
nih fotografi ja u boji te na
kraju korisne priloge: pregled
sistematike drveća, popis ko-
rištene literature, kazalo hr-
vatskih i latinskih naziva. Po-
krovitelji izdanja su Hrvatske
šume, HŠD i Hrvatska komora
inženjera šumarstva i drvne
tehnologije, urednik Stjepan
Blažičević, a nakladnik požeš-
ki ITD Gaudeamus, s Josipom
Lisjakom na čelu.
Velvičija (Welwitschia mirabilis)Velvičija (Welwitschia mirabilis)
Edisonovo stablo (Ficus Edisonovo stablo (Ficus benghalensis)- Najveće stablo svoje benghalensis)- Najveće stablo svoje
vrste na američkom kopnuvrste na američkom kopnu
Grožđano drvo (Cyphostemma currori)Grožđano drvo (Cyphostemma currori)
Naslovnica slikovnice „Darujte mi život“Naslovnica slikovnice „Darujte mi život“
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 43
ricama, mirisne i žive, mogu okititi svaki dom usred Boži-
ća. A u rano proljeće opet se iznova mogu vratiti u prirodu
da tamo zazelenjene nastave svoj život“ piše autorica.
Slikovnica se može u potpunosti doživjeti i zahvalju-
jući lijepim ilustracijama, čija je autorica isto zaposlenica
delničke podružnice, Silvana Kružić.
Djelo je posebno vrijedno jer je pisano na dijalek-
tu brod-moravičkog kraja, otkuda je autorica rodom, ali i
književnim jezikom da bi je svi mogli bolje razumjeti.
„Dijalekt je ono na čemu sam zahvalna svojim pre-
cima što su me tako odgojili i naučili njime govoriti. To
je govor mog rodnog kraja, to su moji korijeni koje sam
koristeći kroz ovu slikovnicu htjela spasiti od za-
borava. Želja mi da se svi dijalektalni govori Gor-
skog kotara sačuvaju u potpunosti, da se mlađim
naraštajima ukaže i na taj dio bogatstva kulturne
baštine ovog našeg prekrasnog kraja. Ja osobno,
već godinama sakupljam izvorne riječi svog rod-
nog kraja. Da bi se sačuvale od zaborava nastojat
ću ih jednog dana objediniti i objaviti u rječniku“,
naglašava Grgurić-Pajnić.
Ljubav prema prirodi koju joj je usadio
pokojni otac, poslije okončane osnovne škole
u malom mjestašcu Šimatovu bila je presudna i
pri izboru budućeg zvanja vezanog uz prirodu,
odnosno šumu. U Delnicama je upisala sred-
nju Šumarsku školu i stekla zvanje šumarskog
tehničara. Kako je obitelj nije imala mogućnosti
dalje školovati, 1974. Se zaposlila u Šumariji Rav-
na gora. Tu je radila sve do 1981. kada dolazi u
Stručne službe na mjesto tajnice voditelja Upra-
ve šuma. Od 1994. je zaposlena u Odjelu za plan
i analizu, gdje radi i danas, na radnom mjestu voditelja
plansko-statističkih evidencija.
Kao osoba vrlo je svestrana. Uz pisanje proze i poezije
bavi se i fotografi ranjem. Fotografi ra uglavnom zaštićenu
prirodu i krajolike, biljke, ali i životinje. Svojim fotografi ja-
ma upozorava da svu tu ljepotu trebamo neprekidno štiti-
ti i čuvati, da ne bi jednog dana bez nje ostali.
Za svoj rad dobila je i cijeli niz priznanja; treću nagradu
za haiku poeziju na „Kloštarskim haiku susretima 2008.“ u
Kloštar Ivaniću. Sudjelovala je i na izložbama fotografi ja
„Šuma okom šumara“, gdje su njene fotografi je uvrštene
u jakoj konkurencije među ponajbolje. Dobitnica je i pri-
znanja u izboru za najljepšu ljubavnu poeziju povodom
Valentinova (2008. i 2009.) od udruge umjetnika Spark iz
Velike Gorice.
U planu joj je izdavanje dijalektalne zbirke poezije
pod nazivom „Drvu-Drvo“ (zbirka poezije vezana uz do-
gađanja u mladosti).
U narednom razdoblju svog stvaralaštva želja joj
je napisati još nekoliko dijalektalno ekoloških slikovnica
vezanih sadržajem, ali i porukama uz zaštićene krajolike
Gorskog kotara. U pripremi za tisak je slikovnica pod na-
zivom „Leptirov let“ vezana uz Kupsku dolinu i zaštitu lep-
tira. Bit će pisana u dijalektu koji im se govori u Kupskoj
dolini.
No, ni to nije sve što zanima ovu našu svestranu šu-
maricu. Ljubiteljica je i starih predmeta koji su se nekad
koristili u goranskim kućanstvima. Marljivo ih sakuplja,
obnavlja ih, vraćajući im stari sjaj.
Njihovim obnavljanjem i čuvanjem vraća se opet
iznova, kaže, u dane djetinjstva i mladosti. Tada se živjelo
na jedan drugačiji, skromniji, ali sretniji i humaniji način.
Ljudi su imali više vremena jedni za druge, a topla ljudska
riječ značila je mnogo više nego danas.
nove knjige SLAVICA GRGURIĆ-PAJNIĆ
Prva ekološko dijalektalna Prva ekološko dijalektalna slikovnica uslikovnica u Gorskom kotaruGorskom kotaru
Sredinom prosinca
prošle godine, na
prigodnoj svečanosti
u Delnicama,
predstavljena je
prva ekološko-
dijalektalna
slikovnica izdana u
Gorskom kotaru pod
nazivom „Darujte mi
život“ (Podarete me
život) u izdanju Etno-
udruge „Prepelinc“
Delnice. Autorica
je Slavica Grgurić-
Pajnić, zaposlenica
Hrvatskih šuma,
delničke podružnice.
Piše: Vesna Pleše
Foto: Arhiva
Slavica Grgurić-PajnićSlavica Grgurić-Pajnić
Nažalost, u ovom brzom i užurbanom svijetu iz-
gubili smo smisao za lijepo, za sve ono što nas okružuje, u
čemu su ljudi nekad uživali, u prirodi, ali i malim stvarima
koje su život značile. I zato je doprinos naše Slavice tim
veći jer je svojim hobijima, ali i pisanim djelima poput sli-
kovnice „Darujte mi život“ ukazala na ono što bi nam u ži-
votu trebalo biti najvrjednije; obitelj (naši korijeni), ljubav
prema prirodi, ali i ljubav prema kulturnoj baštini rodnog
kraja. Sve to da bi se spasilo od zaborava i prenijelo na
generacije koje dolaze poslije nas i koje će nam jednog
dana biti zahvalne na toj ostavštini.
Na kraju treba dodati da je Slavica i sportašica. Već
punih 27 godina bavi se aktivno kuglanjem, redovito su-
djeluje na Sportskim susretima Hrvatskih šuma, a u slo-
bodno vrijeme bavi se planinarenjem. Sve to omogućuje
joj da dodatno „napuni baterije“ i posveti se gore spome-
nutom i vrijednom stvaralaštvu.
A ovaj napis još je jedan dokaz da u našoj „šumarskoj
sredini“ ima mnogo anonimnih, ali svestranih i talentira-
nih ljudi, koji stvarajući prelaze okvire svakodnevnih ži-
votnih i radnih obveza. Zato nam je još i draže da takve,
skromne, ali vrijedne ljude približimo javnosti jer su to i
svojim djelima, ali uglavnom i skromnošću zaslužili.
44 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
Drvo je čudo u Svemiru, šuma
je vojska koja vječito čeka
bitku koju neće dočekati.
Usamljeno stablo na nekoj
goleti dokoni je fi lozof što pokušava
dokučiti vječnu tajnu postanka i op-
stanka.
Šuma je i zelena kuća u kojoj su na
vjetru, suncu i kiši, pod snijegom i le-
dom, svoje utočište našli orao i sjenica,
gljiva prionula na koru ogromne bu-
kve ili skrivena u travi, vuk i lisica, cvi-
jet, kapljica kiše što se zadržala na listu
ili u paukovoj mreži, potok što se slijeva i bježi nekamo...
Sve to, pa i puno više, a to više je poseban odnos
čovjeka i prirode kroz prizmu uzajamnog štovanja i do-
življaja, mogli su vidjeti zaljubljenici u prirodu na izložbi
fotografi ja Hrvoja Tea Oršanića (Brežice) u galeriji Foto
kluba Zagreb, u Ilici 29, što je potrajala od 19. siječnja
do 12. veljače.
Naziv izložbe Odsjaji prirode (Odsevi narave) posje-
titelja upućuje u srž stvari. Na
40 fotografi ja velikoga formata,
očito odabranih iz širega opusa
na temu prirode, Oršanić (i sam
šumar !) nas uvodi u jedan, dru-
gačiji, osobni, tajni svijet šume
(prirode). On fotografi ra, doku-
mentira pa i informira o ljepoti
koju mi obični smrtnici i ne vidi-
mo, o još uvijek sačuvanoj i ne-
taknutoj prirodi.
I kako je na otvorenju izlož-
be rekao Vinko Šerbek, domaćin
i predsjednik Foto kluba Zagreb,
uz dokumentarni tu je i estetski i
umjetnički doživljaj. Oršanić šalje
poruku da priroda ima dušu. Nije
važno što (gledam i vidim), nego
kako.
„Čovjek je od samog svog
postojanja, osluškujući prirodu,
nastojao izraziti sve ono čime ga
ona ispunjava; riječju, glazbom, li-
kovnošću, i najzad fotografi jom...
Priroda je za Oršanića ljepo-
tica, božica kojoj se, nakon što ju
je uznemirio svojom nazočnošću
i svojim fotografskim aparatom,
uvijek zahvali. To je neka vrsta ri-
tuala koji se u Oršanića razvio spontano. Njegov odnos
prema prirodi uvijek je pun poštovanja, kao da je ne želi
povrijediti, uznemiriti, oštetiti, kao da ne želi ostaviti niti
jedan svoj trag u travi i pijesku. Jer zna da u prirodi nema
ni nagrada ni kazni-postoje samo posljedice..“
Možda ove fotografi je neće promijeniti naše živote,
zaključuje Šerbek, no nada se da će bar promijeniti naša
razmišljanja o životu i ponukati nas da još više i bolje
čuvamo i štitimo prirodu.
Izložbu je otvorio Marko Sotlar, opunomoćeni mi-
nistar u Veleposlanstvu republike Slovenije u Zagrebu,
koje je pokrovitelj izložbe. Obraćajući se kratko broj-
nim gostima na otvorenju,
on je istaknuo dobru surad-
nju susjednih država na po-
dručju kulture rekavši kako
nikakvih problema ne bi
bilo da je na svim područji-
ma bilo tako!
Hrvoje Teo Oršanić - Ovo nije prvo Oršanićevo go-
stovanje u Zagrebu, već je jednom izlagao. Uostalom,
nije ni daleko! U susjednim Brežicama živi i radi u Za-
vodu za šume Slovenije, a zanimljivo je to da je rođen
u Zagrebu, osnovnu i srednju školu završio je u Breži-
cama, Šumarski fakultet u Zagrebu (prijatelj je s nekim
našim šumarima!), pa se zaposlio u Brežicama! Magistar
je prirodnih znanosti, a fotografi ranje mu je drugi život.
Priroda je iznimno široko područje, sretnom okolnošću
vezano i za posao, a najradije svojim fotoaparatom „za-
pisuje“ trenutak u zaštićenim prirodnim rezervatima.
fotografi ja HRVOJE TEO ORŠANIĆ / HRVOJE TEO ORŠANIĆ /
IZLOŽBA FOTOGRAFIJAIZLOŽBA FOTOGRAFIJA
Odsjaji prirode
Izložba fotografi ja
Odsjaji prirode
(Galerija Foto kluba
Zagreb, 19. siječnja
do 12. veljače),
slovenskog šumara
i fotografa Hrvoja
Tea Oršanića,
bila je prilika da
zaljubljenici u
prirodu vide ono
što obično ne vide
i zavire u njezinu
dušu.
Piše: Miroslav Mrkobrad
S otvorenjaS otvorenja
H. T. Oršanić sa H. T. Oršanić sa zagrebačkim šumarimazagrebačkim šumarima
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 45Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 45
zdravi život
akcije
BOLEST KOJE SE ŽENE
NAJVIŠE PLAŠE
Zašto toliko žena umire od raka kada su jednostav-
ne i sigurne metode ranog otkrivanja toliko efi ka-
sne? Jedan od razloga je pretjerana zabrinutost od
zračenja. Upravo, umjesto da povećava rizik, mamo-
grafi ja predstavlja velik napredak u smanjenju rizika. U mno-
gim slučajevima mamografi ja može uočiti zloćudnu promje-
nu znatno prije nego bude zamjetljiva ženi ili
njezinom liječniku.
Slijedeći razlog zabrinjavajuće smrtnosti
je stav žena koji možemo nazvati „držanje
glave u pijesku“. Mnoge se žene toliko boje
gubitka dojke da izbjegavaju samopregled,
mamografi ju i liječnički pregled, sve dok se
čvor u dojci više ne može ignorirati. Takvo od-
laganje dijagnoze daje stanicama raka priliku
da prođu u limfni i krvni sustav. Takva će situ-
acija onda zahtijevati ne samo odstranjivanje
dojke, nego u velikoj mjeri odstranjenje okol-
nih limfnih žlijezda i mišića.
Žene moraju preuzeti veću odgovornost za svoje zdravlje.
Tko je izložen najvećem riziku od raka dojke? Sve su
žene izložene riziku, međutim, neke su izložene značajno više.
Izgleda da se bolest češće javlja u nekim obiteljima. Na primjer,
žena čija je majka ili sestra imala to oboljenje, ima dva do tri
puta veću vjerojatnost oboljenja od uobičajene vjerojatnosti.
Izgleda da češće obolijevaju debele žene, zatim one koje nisu
rađale, kao i one koje su prvi put rodile u dobi nakon 30 godina.
Kao što se može očekivati, bolest se češće javlja u žena koje su
imale dobroćudnu bolest dojke ili rak na drugoj dojci.
Što uključuje samopregled? Dojke treba pregle-
dati svakog mjeseca između 6. i 10. dana menstrualnog
ciklusa (računajući od prvog dana menstroacije). Žena
opipava svoje dojke, ali i pazušne jame i eventualne pro-
mjene na bradavicama ili koži. Ako se osjeti bilo kakva kvr-
žica ili druga promjena, valja se odmah obratiti liječniku.
Što je s mamografi jom? To je rend-
genološka metoda za otkrivanje promjena
u dojci koje nisu opipljive prstima. Učesta-
lost raka dojke raste s dobi. Žene u dobi
iznad 40 godina, u kojih nije bilo pojave
raka u bližoj rodbini, trebale bi obaviti ma-
mografski pregled svake dvije do tri godi-
ne, a ultrazvučni pregled jedanput godiš-
nje. One žene kod kojih je bilo raka dojke
u bližoj rodbini, trebale bi prvu mamogra-
fi ju obaviti u dobi od 35 godina, a nakon
toga svake godine, a ultrazvučni pregled
jedanput godišnje nakon dvadesete godine života. Žene
s liječenim rakom dojke trebale bi odlaziti na klinički i ul-
trazvučni pregled dvaput godišnje, a na mamografi ju je-
danput godišnje.
Kod žena starijih od 50 godina smrtnost od raka dojke
mogla bi se smanjiti za 30 posto da su vodile brigu i re-
dovno odlazile na mamografski i klinički pregled. Danas
je pokretna aparatura približila mamografi ju direktno že-
nama u raznim krajevima.
Žena kojoj je otkriven rak dojke u ranoj fazi nije sretna,
ona je pametna!
Redoviti pregled i rano Redoviti pregled i rano otkrivanje bolesti sprječavaju otkrivanje bolesti sprječavaju najgorenajgore Svake godine tisuće žena oboli od raka dojke, a mnoge od njih i umru. Uz rak pluća, ta je
bolest najveći ubojica žena. Učestalost oboljenja raste. U dobi od 45-50 godina ovaj rak
uzrokuje veću smrtnost nego sve bolesti zajedno. Ipak, velika većina slučajeva raka dojke,
otkrivena i liječena prije nego se proširi na druge dijelove tijela, može biti izliječena.
Žene s liječenim rakom
dojke trebale bi odlaziti
na klinički i ultrazvučni
pregled dvaput godišnje,
a na mamografiju
jedanput godišnje.
Na snijegom pokrivenom Sljemenu, po-
red Stare lugarnice, svečanom su misom pred
mnoštvom građana Zagreba, ljubitelja prirode
i planinara, 13. prosinca otvorene Šumarske ja-
slice. Prije točno 15 godina, 13. prosinca 1994.
šumari UŠP Zagreb, odnosno Šumarije Zagreb,
osmislili su štalicu i postavili u prirodnoj veli-
Zlatna medalja Zlatna medalja za Šumske jaslice za Šumske jaslice (konačno) na Sljemenu !(konačno) na Sljemenu !
čini drvene jaslice, koje je izradio zagrebački
kipar Željko Belić.
Deset godina kasnije, 2004. godine, na
prijedlog Etnografskog muzeja u Zagrebu te
sljemenske jaslice bile su izložene ma tradicio-
nalnoj Svjetskoj izložbi „29. Mostra dei 100
Presepi“ u Rimu. Zahvaljujući veličini likova i
originalnosti jaslica, dodijeljena im je zlatna
medalja „100 Presepi“.
Krajem studenog ove godine, medalju je
višem kustosu Etnografskog muzeja Frlanu
Damodoru uručio veleposlanik pri Svetoj sto-
lici Emilio Marin, a u nedjelju je, prilikom otvo-
renja jaslica, prvi puta prikazana javnosti. (Z.L.)
Piše: dr. Ivo Belan
Šumarske jaslice na SljemenuŠumarske jaslice na Sljemenu Zlatna medalja Zlatna medalja
46 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
kisik. Od materijala se tvore mnogi organski spojevi pa
tako i nekoliko stotina tisuća organskih kiselina i stanič-
nih proteina. Za takovu masovnu proizvodnju potrebna
je i velika energija. Upravo se preko 90% kisika utroši za
proizvodnju energije u stanici! To se događa u poseb-
nim organelama – mitohondrijama, (slika 1. – plavo su
mitohondriji) koje se zato i nazivaju „električnim centra-
lama“. Postepenim postupkom, koji se naziva „Krebsov
ciklus“ ili „ciklus limunske kiseline“, u nizu od desetak
postepenih kemijskih reakcija, iz glukoze dobiveni vo-
dik se oksidira kisikom, a stvorena energija se koristi za
tvorbu energetski bogatog spoja ATP – „adenozin-tri-
fosfata“. Dobiveni ATP zatim difundira iz mitohondrija
u citoplazmu stanice gdje daje energiju za tvorbu svih
staničnih spojeva pa tako gena, kromosoma i DNK – de-
oksiribonukleinske kiseline. Kod toga ATP gubi jedan
fosfatni radikal, vraća se u mitohondrij gdje se opet
obogaćuje i ciklus se ponavlja.
U najčešćem slučaju ovaj proces se odvija uspješno
i stvaraju se milijarde novih, kvalitetnih stanica. Među-
tim, u slučaju manjka kisika, proces oksidativne fosfo-
rilacije se ne može uspješno odvijati. Tokom procesa
„limunske kiseline“ dolazi do prekida, tako da je krajnji
proizvod mliječna, a ne limunska kiselina. Dakle, u ana-
erobnim uvjetima stvara se nedovoljno energije neop-
hodne za izgradnju zdrave stanice. Stanicu je zahvatila
mutacija!
Većinu nestandardnih, mutiranih stanica eliminira
imuni sustav organizma. U lošim okolnostima, neke
mutirane stanice se održe i počnu se ponašati na drugi
način, koji je najčešće ono što nazivamo RAK!
Stanica raka poprima druge osobine, koje su u naj-
većoj mjeri karakterizirane s tri značajke: anaerobnost,
kiselost i „proliferacija“- širenje na druge stanice i tkiva.
Anaerobnost je znak nedostatka kisika, kiselost
nastaje radi mliječne kiseline koju stanica izlučuje, a
proliferacija se događa
jer rak-stanica crpi gotove
proizvode još normalnih
stanica! Može se zaključi-
ti da je ljudima za zdrav
život nužan kisik, stalno
i u velikim količinama.
A šume su najznačajniji
proizvođač atmosferskog
kisika. Iz nekih se podata-
ka, (prof. Šime Meštrović),
može zaključiti da prosječ-
ni hektar šume proizvede
6-10 tona kisika godišnje.
Za ilustraciju, to je potre-
ban kisik za 10 ljudi u go-
dinu dana!
šuma kao zdravlje ZDRAVI ŽIVOT / JOŠ NEŠTO O RAKU
Šume su i te kako važne Šume su i te kako važne za očuvanje zdravlja!za očuvanje zdravlja!
Napis dr. Ive Belana
„Rat protiv raka“,
vrlo detaljan i
zanimljiv, ponukao
me je da upozorim
na još neke teorije
koje bi mogle šumu i
šumarstvo istaknuti
kao potencijalno
značajne faktore
za razumijevanje
fenomena zvanog
rak. Radi se o ulozi i
značaju kisika!
Dok je u šumarstvu poznata velika proizvodnja
kisika u šumskim bio-sustavima, pa se govori
o Amazonskoj prašumi kao „plućima Planete“,
postoje i biološka i medicinska istraživanja o
velikoj potrebi ljudskog organizma za kisikom. Tako se
navodi da čovjek može živjeti 30 dana bez hrane, 10
dana bez vode, ali samo 5 minuta bez kisika.
Čovjek u stanju mirovanja diše neprekidno, auto-
matski i udahne, prema prosječno zaokruženim podat-
cima, 6 litara zraka u minuti, što je 8640 litara dnevno
ili preko 3 miliona litara godišnje. U tom zraku se nalazi
21% kisika, što iznosi 1,2 litre svake minute, 1700 litara
dnevno ili 600 000 litara u godini dana.
Pitanje je postoji li veza kisika i pojave raka?
Odgovor se nalazi u stanici ljudskog organizma! Na-
ime, rak je oboljenje stanice, a kisik ulazi u svaku stanicu
ljudskog tijela, gdje je neophodan za tvorbu staničnih
struktura. Postoji li uzročna veza između raka i kisika?
Još je 1926. godine dr. Otto Warburg,
dobitnik Nobelove nagrade, proučavajući
stanične mehanizme, upozorio da „mali-
gno oboljenje može nastati oštećenjem
dišnog sistema stanice“. To se manifestira
nakupljanjem mliječne kiseline kada ne-
dostaje dovoljna količina kisika. Što o tome
govori novija stručna literatura?
Na Zagrebačkom sveučilištu se koristio
udžbenik „Medicinska fi ziologija“, čiji je au-
tor Artur C. Guyton, profesor Univerziteta
Mississipi (prevedeno). Navedimo, skra-
ćeno, najvažnije argumente iz ove knjige
koja inače ima 1500 stranica, a koji mogu
biti dovoljni za ovaj prikaz. Ljudski se orga-
nizam sastoji od, prosječno, 75 bilijuna sta-
nica. Stanice se neprekidno stvaraju i odumiru. Dnevno
umire nekoliko milijardi stanica. Toliko se stvara i novih.
Za stvaranje novih stanica krv donosi gradivi materijal i
Piše: Zvonimir Lneniček dipl. inž.
Šuma kao izvor Šuma kao izvor kisika i zdravljakisika i zdravlja
Stanica – mitohondriji Stanica – mitohondriji su plava tjelešca.su plava tjelešca.
Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 47
dječji kutak TKO TO IDE / SRNA-SRNDAĆ
Pripremila: Ljilja Ivković
-Meni se srnica sviđa. Jako je strašljiva (Borna 5,6 g.)
-Srndać ima manje rogove od jelena. (Matija 6,2 g.)
-Kad je veliki snijeg lovci im nose u šumu hranu (Ivana 6,9 g.)
-Srna ima tanke noge i na kraju papke (Gabriela 7 g.)
-Srndać ima puno svojih cura, žena (Maja 4 g.)
-Srna ima mali repić, jedva se vidi (Antonija 5 g.)
-Srna i srnjak imaju dijete, lane. (Dominik 7 g.)
-Srna ima smeđe krzno (Lovro 6,3 g.)
-Srna se sakrije u gusto grmlje (Vjeko 4 g.)
MRAVCI (predškolska skupina u OŠ pri
Specijalnoj bolnici Krapinske toplice)
- Oni idu po šumi. Sakriju se u granju i tamo
spavaju. I to im je kuća. Po zimi ljudi nose hranu
u šumu za njih, zato što je veliki snijeg (Marko
Stepić, 5 g.)
- Srna jede, pase travu i srndać isto. Travu nađu
u šumi (Eugen Kopić, 5 g.)
- Srna ima samo rep kratki i uši. Ima četiri noge
i na nogama papke. To su joj prsti. Oni jedu travu.
Srna ima grudi – sise za malog bambija (Laura
Sudac 5 g.)
- Srnjak je puno manji od jelena iako mu je
veoma sličan. Marko Stepić, 5 g.)
(DJ Ivančica, Oriovac)
Srndać ima puno Srndać ima puno svojih cura, žena!svojih cura, žena!Hrvatske šume
nastavljaju suradnju
s dječjim vrtićima
„Sesvete“ iz Sesveta,
„Josipdol“ iz Josipdola,
„Ivana Brlić - Mažuranić“
iz S. Broda, i „Šumska
jagoda“ iz Zagreba,
s novim programom
koji je opet osmislila
naša suradnica, i sama
odgojiteljica, Ljiljana
Ivković. Projekt je
jednostavno nazvan
„TKO TO IDE“, a cilj ove
suradnje i dalje je i uvijek
isti: djecu od najranijeg
doba učiti kako i zašto
voljeti šumu i prirodu
i kako ih čuvati. Šuma
ima svoje stanovnike,
šumske životinje i
ptice. Kako one žive,
što rade, što vole, kako,
naposljetku, izgledaju,
saznat ćete od naših
dječjih suradnika (dakako
uz pomoć njihovih
vrijednih odgajatelja!)
koji će vam kroz naredne
brojeve našeg časopisa
reći što misle o vuku,
lisici, medvjedu, fazanu,
vjeverici i ostalim
stanovnicima šume!
Danas imamo i prilog
od predškolske skupine
Mravci iz OŠ pri bolnici
Krapinske toplice.
Pročitajte kako djeca vide
plahu srnu i srndaća!
- Srna je lijepa zato što je dobra i zato što ne
jede baš puno velikih životinja (Karla P., 5 g.)
- Srna je neki jelen. Svijetla je, malo na rame-
nu ima neke točkice. (Livia P. 5,5 g.):
(DV Šumska jagoda, Zagreb)
Ivana 6,9 g. (Kr. toplice)
Marija Sajko, 5 g. (DV Šumska jagoda)
Eugen Kopić, 5 g. (DV Ivančica)
- Ja bi htjela vidjeti srnu u šumi kad
idem u šetnju. Kad je vani snijeg i srne
nemaju što za jesti donijela bi im sijena ili
travice. Moja mama kaže da ćemo im, kad
budemo išle u šetnju, donijeti kukuruza.
(Petra Gračanin, 5 g.)
- Srna je šumska životinja koja je dobra i
lijepa, a ima i mnogo prijatelja u šumi: sovu,
zeku, vjevericu i male ptičice. Ona se boji vuka
jer bi je mogao pojesti. Boji se još i puške.
Htjela bi da lovci prestanu ubijati srne jer mi se
to ne sviđa. (Magdalena Juričić 7 g.)
- Srna je plašljiva životinjica. Ona voli ska-
kati kao kad se ja igram balerine. Ona se može
zaljubiti u srndaća, a njihovo društvo uvijek
završi sretno kao u slikovnici „Bambi“. (Paulina
Cindrić, 6 g)
(DV Josipdol)
Magdalena Juričić, 7 g. (DV Josipdol)
Lucija,6,8 g.;Josipa, 6,7 g.;Karla 6,2 g. (DV Sesvete)
48 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME
Posjetite Posjetite lovačke kuće i lovačke kuće i planinske domove planinske domove Hrvatskih šumaHrvatskih šuma
turistička razglednicaturistička razglednica
vincekovo U VINOGRADU ŠUMARIJE
ILOK NA DAN SV.VINKA
Na blagdan Sv.Vinka po Slavoniji, Baranji i Sri-
jemu tradicionalno se ide u vinograde, od
podruma do podruma i slavi. U ovoj povor-
ci sudjeluju uglavnom muškarci koji odrežu
grančicu vinove loze i stavljaju je u vodu, kako bi što
prije u toploj prostoriji iz pupoljaka niknuli listići. Po
broju otvorenih pupoljaka predviđaju kakav će biti
urod grožđa, objašnjava nam tradicionalni obred ore-
zivanja čokota vinove loze, dipl. inž. Žarko Lončar, upra-
vitelj Šumarije Ilok.
Običaj je objesiti suhe kobasice i kulen na trs ili ko-
lac, kako bi grozdovi bili veličine kulena. Nakon toga bi
vlasnik vinograda zalio trs ili čokot vinom, kleknuo pred
trs i pomolio se za bogat urod. Kod boljih i bogatijih
vinogradara molitvu i blagoslov vinograda
obavljaju svećenici iz obližnjih crkvi. Gosti,
zajedno sa gospodarom vinograda, bi obišli
cijeli vinograd uz pratnju tamburaša i zvuke
tamburice i posvetili ga vinom. Nakon toga
bi se vratili u podrum gdje bi načeli kulen i
pojeli ga u slast. Da kulen ne bi bio odviše
suh, uz njega se obavezno pila i dobra ka-
pljica.
Šumarija Ilok (koja) od svojih 1818
hektara, od čega je obraslo 1561 ha, ima i 84
ha vinograda. Nažalost, u vrijeme okupacije
istočne Slavonije, najpoznatije lovno – vi-
nogradsko imanje grofa Eltza – Pajzoš, s lo-
vačkim dvorcem i ogromnim podrumom, te
drugim gospodarskim zgradama iznad Iloka
do temelja je srušeno, a vinogradi minirani i
zarasli u visoki korov i drač.
Po povratku šumara obnovljeno je i za-
sađeno novim trsovima 14 hektara. Nekada
je bilo najpoznatije iločko vino traminac, koji
se pio i na engleskom dvoru. Danas je pod
tom sortom svega 2 ha, a preostali vinograd
je pod graševinom, rajnskim rizlingom, si-
vim pinotom i shardoneom. Šumarija danas
ne može sama prerađivati grožđe pa se ono
predaje Iločkim vinogradima koji obavljaju
uslugu prerade i vraćaju nam fl aširana vina
s našom etiketom – ne bez sjete se prisjeća
Lončar.
Uz Martinje (11. studenog), stoljećima se u našim
krajevima 22. siječnja obilježava još jedan narodni
„vinski blagdan“ - Sveti Vinko, Vinkovo, Vincekovo,
u Baranji Vinceška, pa Sveti Vincencije, a Sv. Vice
u Dalmaciji. Narodni običaji na Vinkovo su toliko
brojni i različiti, poput brojnih i različitih vrsta vina
iz naših vinograda. Ali Sveti Vinko ne štuje se samo u
Hrvatskoj, već i diljem Europe, a začetak štovanja tog
Sveca krenulo je iz Španjolske i Francuske pa je preko
Njemačke i Austrije stiglo i u naše krajeve još prije
turskih osvajanja.
Tradicija obilježavanja početka radova u vinogradu ni
ove godine nije iznevjerena u šumariji Ilok.
Tko je bio Sveti Vinko?
Iz blata i kiše, iz blata i pijeska,
proziran grozd se na suncu lijeska.
Korijenje čokota, krastavo, tvrdo
penje se žilavo na jesenje brdo.
Loza se tiho i nijemo penje
o, divno je njeno slijepo htijenje.
Htjeti iz blata postati čista
k΄o vino kad u čaši se blista.
(M.Krleža)
Blagoslovom vinograda obilježen Blagoslovom vinograda obilježen početak radova početak radova
Zna se da je živio u IV. stoljeću i da je
stradao mučeničkom smrću u doba vla-
davine cara Dioklecijana koji je progonio
kršćane.
Vicencije je bio đakon u današnjoj Za-
ragozzi, a uhvaćen je i mučen te je premi-
nuo, najvjerojatnije 22. siječnja, za vrijeme
vladanja cara Dioklecijana u Valenciji gdje
je i pokopan. Zaštitnikom vinograda i vi-
nogradara postao je jer se mrcvarenje tijela
Svetoga Vinka, curenje i hvatanje krvi po-
istovjećuje sa branjem, lomljenjem grožđa
i hvatanjem mošta.
No Sveti Vicencije je bio trezvenjak i
mnogi se pitaju kakve veze ima on s vino-
gradima i vinogradarima što ni dandanas
nije baš mnogima najjasnije. No, bilo kako
bilo, spomendan Svetoga Vinka od davni-
na se štuje u našim krajevima.
Postoji legenda koja govori kako su u
naše krajeve, prije svega u područja gdje
su boravile rimske legije, vinovu lozu doni-
jeli rimski vojnici koji su je za svoje potrebe
sadili.
Navodno, postoje rimski zapisi u koji-
ma se spominje da je rimski car Prob zasa-
dio prve čokote vinske loze na obroncima
Fruške gore.
Tradicija i običaji ni ovoga siječ-
nja, nisu iznevjereni- na dan Svetog Vinka,
u vinogradu Šumarije Ilok bilo je veselo.
Blagoslov vinograda obavio je fra Josip
Šoštarić iz samostana u Šarengradu koji
je zazavao „Božji blagoslov na rad ljudskih
ruku da nam podare još bolji urod ove go-
dine“.
Među svim ovim starim običajima ima
i nekoliko zabrana na ovaj dan. Kako bi se
spriječilo u jesen opadanje zrelih boba, na
Vincekovo je zabranjeno sijati brašno, ru-
niti kukuruz, čihati perje, mljeti, presti ili
obavljati bilo koje poslove kojima se nešto
runi i otpada.
Tradicija vrijedna štovanja!
Zalijevanje trsa vinom kako bi dao što veći urod Zalijevanje trsa vinom kako bi dao što veći urod
Blagoslov vinograda, Blagoslov vinograda, fra Josip Šoštarićfra Josip Šoštarić
Piše: Antun Zlatko Lončarić
Foto: A. Z. Lončarić
Upravitelj Žarko Lončar orezuje višak izdanaka lozeUpravitelj Žarko Lončar orezuje višak izdanaka loze