NA PUTU OD AVNOJ-A DO ZAVNOBIH- a, HISTORIJSKA …

291

DOI: 10.5644/PI2019.179.13

NA PUTU OD AVNOJ-A DO ZAVNOBIH-a, HISTORIJSKA MJESTA I DINAMIKA SJEĆANJA

Jasna Pašić*

Sažetak

Autorica u radu ukazuje na značaj Prvog zasjedanja AVNOJ-a i njegov utjecaj na osnivanje ZAVNOBiH-a, u kontekstu izgradnje državne vlasti i ob-nove državnosti Bosne i Hercegovine. Promatranje uloge historijskog mjesta, kao simboliziranog prostora u obilježavanju značajnih historijskih događa-ja, omogućava sagledavanje promjena vrijednosnih okvira koji su oblikovali dominantne javne percepcije. Odnos prema razvoju državnosti Bosne i Her-cegovine, praćen na primjerima Bihaća, Mrkonjić-Grada i Jajca, prikazuje utjecaj društveno-političkih događanja na dinamiku sjećanja i valorizaciju tekovina antifašizma, prije i nakon disolucije Jugoslavije.

Koraci koji su omogućili historijsko-pravni kontinuitet Bosne i Hercego-vine sagledavaju se kroz društveno-historijsku stvarnost i tendencije ka pro-mjenama u njegovanju trajnih vrijednosti AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a.Ključne riječi: AVNOJ, ZAVNOBiH, sjećanje, antifašizam, Bosna i Hercegovina, državnost

Obnova državnosti Bosne i Hercegovine prije 75 godinaOdluke koje su utjecale na budućnost Bosne i Hercegovine kao moderne

države obavezuju nas da se prisjećamo historijskih trenutaka u kojima je ute-meljeno državno ustrojstvo koje je sačuvalo njenu opstojnost. Ključni koraci u formiranju vlasti, učinjeni u teškim ratnim uvjetima, nisu potvrdili samo historijske granice Bosne i Hercegovine nego i identitet koji uključuje razli-čitosti njenih naroda te druga temeljna građanska prava garantirana Ustavom. U odlukama ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a sadržani su brojni postulati koji treti-raju slobodu, jednakost i ravnopravnost naroda i građana te trajno upućuju na njegovanje univerzalnih civilizacijskih vrijednosti. Potvrđena su višestoljetna nastojanja da se očuva unutarnje biće suživota i zajedništva, koje je odolije-valo mnogim izazovima. Bilo je to čvrsto polazište za ideje o daljoj izgradnji demokratske vlasti jedinstvene države.

* Mr. sci., doktorant Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. E-mail: [email protected]

292

Posebna izdanja ANUBiH CLXXIX, ODN 11, OHN 46, str. 291-304

U ratnim godinama, pored uspjeha na vojnom planu, aktivno se radilo na stvaranju pravnih pretpostavki za afirmaciju Narodnooslobodilačkog pokre-ta, kako bi političkim legitimitetom bila ostvarena ideja nove Jugoslavije. Konstituisanje Antifašističkog vijeća Narodnog oslobođenja Jugoslavije, 26. i 27. novembra 1942. godine u Bihaću, predstavljalo je prvi korak ka nastoja-nju da se predstavnicima svih naroda omogući učešće u institucionaliziranju države. Bratstvo i jedinstvo su se gradili na temelju zajedničke svijesti o an-tifašizmu uz osiguravanje šire podrške kroz učešće svih društvenih slojeva u Narodnooslobodilačkoj borbi. Naglašavano je da krajnji cilj za sve rodoljube treba biti država koja će nakon oslobođenja pružiti bolju budućnost svojim građanima. Proglas AVNOJ-a narodima Jugoslavije, od 27. novembra 1942, jasno je odredio upravne, privredne, socijalne, zdravstvene, finansijske, pro-pagandističke, prosvjetne i vjerske aktivnosti, koje će biti involvirane u po-stratni oporavak slobodne, nezavisne i bratske zajednice. (Znaci.net 2018) Također je izražena inicijativa za osnivanjem zemaljskih antifašističkih vije-ća, što se ocjenjuje kao jedna od najznačajnijih odluka u utemeljenju federa-tivnog uređenja. Time je Prvo zasjedanje AVNOJ-a izravno utjecalo na osni-vanje ZAVNOBiH-a i obnovu državnosti Bosne i Hercegovine. ZAVNOBiH je prolazio put od opštepolitičkog predstavništva do najvišeg organa držav-ne vlasti, oblikujući Bosnu i Hercegovinu u ravnopravnu zajednicu sa svim njenim posebnostima. Prvim zasjedanjem u Mrkonjić-Gradu, 25. novembra 1943. ZAVNOBiH je potvrdio višestoljetnu historijsku stvarnost prema kojoj je Bosna i Hercegovina i srpska i hrvatska i muslimanska zemlja. Državo-tvornim odlukama je potvrdio i političku zrelost koja se u ustavno-pravnom smislu manifestuje kroz odluke Drugog zasjedanja održanog od 30. juna do 2. jula 1944. u Sanskom Mostu, dok je na Trećem zasjedanju u Sarajevu, od 26. do 28. aprila 1945, zaokružena državna struktura federalne Bosne i Hercegovine (Bećirović 2013: 84-85). Pravni akti jugoslavenskog Ustava iz 1946. jasno su odredili republikanski oblik vlasti te pravac opšteg razvoja i privrednog oporavka nakon rata. Bez obzira na složenost političkih prilika, Bosna i Hercegovina je započela svoj oporavak kojim je najavljeno novo historijsko razdoblje. U kontekstu trajnog rješenja pojedinih pitanja, od po-sebnog su značaja dijelovi Ustava NR BiH koji su definirali pravo na samoo-predjeljenje, uključujući i pravo na otcjepljenje, zatim suvereno vršenje vlasti te granice koje se ne mogu mijenjati bez njenog pristanka (Bećirović 2013: 84-85). Ustavom su također zajamčena prava svih naroda koji su svojom vo-ljom potvrdili spremnost na zajednički život u Bosni i Hercegovini, kao i široj zajednici s drugim republikama jugoslavenske federacije.

Zasjedanja ZAVNOBiH-a, kao i donošenje Ustava iz 1946, možemo sma-trati presudnim momentima u savremenoj, ali i ukupnoj historiji Bosne i Her-

293

Jasna Pašić: Na putu od AVNOJ-a do ZAVNOBiH-a, historijska mjesta i dinamika sjećanja

cegovine. Stvoreni su temelji koji definišu Bosnu i Hercegovinu kao državu kakva je jedino i moguća, kao zajednica svih njenih naroda i nacionalnih ma-njina. Načini sjećanja na značajne datume, poput državnih praznika, predstav-ljaju odraz odnosa političkog vrha prema identitetu države. U socijalističkom periodu sve su društvene kategorije intenzivno integrisane u ideološki narativ koji se gradio od Drugog svjetskog rata, dok je od 1990-ih uslijedila njegova delegitimizacija. Proizvedene su nove forme sjećanja i obilježavanja državnih praznika koje u Bosni i Hercegovini ukazuju na partikularne ciljeve političkih opcija koje izravno utječu na stavove javnosti prema državnim praznicima.

Historijska mjesta i oblikovanje dominantne javne percepcije o tekovinama antifašizma u socijalističkim vrijednosnim okvirima

Lieux de memoire ili mjesta sjećanja, prema francuskom historičaru Pierru Norau (2007), obuhvataju materijalni, simbolički i funkcionalni smisao svoga značenja. U ovom kontekstu mjesta sjećanja na ZAVNOBiH i AVNOJ u so-cijalističkom periodu obuhvatala su sva tri pojma, a njihovu održivost osigu-ravala je vladajuća struktura s generacijama koje su se prisjećale historijskih momenata. Nora ističe da se sjećanje drži mjesta, a povijest događaja, tako da su pojedina mjesta u ovom slučaju nastajala i nestajala u sjećanju, a događaji nastavljali živjeti u povijesti koja se njima bavi. To nas upućuje na promjenu dinamike sjećanja na AVNOJ i ZAVNOBiH, uslijed izmjena vrijednosnih po-litičkih okvira. Pri tome su vidljive jasne razlike u javnoj percepciji i odnosu prema antifašističkom naslijeđu prije i poslije 1990-ih godina.

Gradovi kao historijska mjesta i institucionalizirana mjesta sjećanja, posta-la su takvim koliko zbog uspjeha pobjedničkih snaga, toliko i zbog neuspjeha neprijateljskih ciljeva. U oblikovanju javne percepcije tokom i nakon Drugog svjetskog rata, došlo je do sučeljavanja dviju dimenzija unutar jednog sjeća-nja, što je ukupnu atmosferu pri obilježavanju godišnjica činilo uzbudljivijom. Na jednoj se strani naglašavaju neuspjesi fašističkih ambicija, dok im se s druge strane suprotstavlja socijalno i idejno-politički složen pokret koji ujedi-njuje sve različitosti u jednom cilju, a to je antifašizam. Bila je to pobjednička snaga koja je još u toku rata pokazala volju za sjećanjem, a volja je prema P. Norau (2007) svakako potrebna kao primarni uvjet za transformaciju histo-rijskog mjesta u mjesto sjećanja. Ključnu ulogu u tome je imala simbolička komponenta vođena od strane državnih autoriteta, tj. odozgo. ZAVNOBiH i AVNOJ su definitivno preoblikovali sistem i živote ljudi, institucionalizirajući pamćenje koje će ovjekovječiti trenutke transformacije i podsjećati generacije na ukupne rezultate postignute u općem društvenom razvoju.

294


Tokom stvaranja i postojanja socijalističke Jugoslavije, artikulacija sjeća-nja u javnom je prostoru obuhvatala brojna historijska mjesta koja su, stica-jem različitih okolnosti, povezivala ljude i događaje. Istovremeno se od po-četka ostvaruje materijalni, funkcionalni i simbolički smisao održivosti trajne veze između historije i sjećanja. Napredovanja NOB-e utjecala su na odluke o zasjedanjima AVNOJ-a u Bihaću i Jajcu te ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu, Sanskom Mostu i Sarajevu. Vojno-politička dešavanja su ove gradove učinila historijskim mjestima u Bosni i Hercegovini, na čijem je teritoriju antifaši-stička borba dostigla veliki zamah. Radilo se o događajima koji su mapira-li prostore u kojima je zaživjela državotvorna ideja. Ovi su gradovi postali simboli otpora fašizmu i mjesta sjećanja na datume s kojima se tradicionalno ostvarivao poseban način komunikacije. Aktuelni društveni kontekst već je u ratnim okolnostima aktivirao potencijalnu produkciju sjećanja na mjesti-ma koja su u ovom slučaju imala historijsko-politički značaj. Naglašavan je pojam stvaranja koji je u svom značenju obuhvatao kolektivnu uključenost u društveno-ekonomski i kulturno-historijski preobražaj. U prvom slučaju su provođene propagandističke aktivnosti kojima se mobilizira radna snaga po-trebna za obnovu razorenih gradova i privredni uspon, dok se u drugoj dimen-ziji oblikotvorne energije crpe iz kulturno-umjetničkih i prosvjetnih resursa, kao motivirajućih elemenata.

Na primjeru grada Bihaća, kao mjesta historijskog događaja, uočavamo početak primjene novih metoda organizacije života. One su uključivale uvje-ravanje, odgoj i savjetovanje, kako bi se državni aparat što čvršće vezivao sa životnim potrebama svih društvenih kategorija. Naglašavale su se odgovorno-sti, uloge i zasluge naroda te dalji ciljevi koji će u kratkom vremenskom peri-odu dati očekivane rezultate. Prvi slobodni teritorij od oko 50.000 m2, nazvan Bihaćka republika, učinio je Bihać središtem vojno-političkih događanja, od novembra 1942. godine. U gradu je intenziviran život na skoro svim polji-ma, od političke do kulturno-prosvjetne djelatnosti. Mladi su aktivno uklju-čeni u pripreme za Prvi kongres USAOJ-a, osnivani su Narodni univerziteti, započela je prosvjetna reforma, što je ubrzalo normalizaciju svakodnevnice. U januaru 1943. službenim aktom AVNOJ-a je potvrđen Statut “Kazališta narodnog oslobođenja Jugoslavije”, koje je zajedno s klubom umjetnika ta-kvu stvaralačku atmosferu opisalo pojmom početka života. U Bihaću su se u zajedničkim aktivnostima sastala imena poput Ismeta Mujezinovića, Skende-ra Kulenovića, Ivana Gorana Kovačića, Branka Ćopića, Vladimira Nazora, Vjekoslava Afrića te brojnih drugih umjetnika, književnika i intelektualaca (opširnije u: Kapetanović 1965). U generiranju historijskog pamćenja kul-turno-umjetnička scena imala je ulogu one snage koja je zajedno s politikom suoblikovala sadržaje i forme historijskog pamćenja i samorazumijevanja

295


(više o procesima i učincima historijskog sjećanja i aspektu kulturne historije v. u: Bosto 2008). Jedan od ciljeva bio je osigurati i društvenu uključenost žene, čiji se glas prvi put čuo s tribine narodnog parlamenta (Oslobođenje 1944). Osnivanjem Antifašističkog fronta žena u Bosanskom Petrovcu, kao i donošenjem zakonodavnih mjera koje su tretirale ravnopravnost spolova na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, stvorene su prepostavke za emancipaciju žene i prevladavanje kulturoloških i socijalnih razlika. Njena ratna i postratna mobilizacija davala joj je novu ulogu i oblikovala njen društveni identitet. Tom je pitanju također posvećivan prostor u štampi i drugim sredstvima in-formisanja (Oslobođenje 1944). Pisalo se o tadašnjim svečanostima, dočeku Nove 1943. godine s Titom u Bihaću i o 1943-oj, kao godini najveće pobjede (Krajina 1979a). Slične manifestacije priređivane su i u Mrkonjić-Gradu, Jaj-cu te Sanskom Mostu i Sarajevu. Izvještavanja o ovim događajima našla su se u svim sredstvima informisanja, kako bi se u javnosti intenzivirala njihova dinamika. Motivacijski resursi na poseban su način usmjeravani ka sadrža-jima pamćenja. Snažan simbolički naboj osjetio se još u momentima odvi-janja historijskih događaja, da bi se nakon rata nastavila artikulisati kultura sjećanja koja je u ideološko-političkoj i psihološkoj dimenziji pratila ukupnu transformaciju društva, obuhvatajući sve njegove segmente.

Od prvih poslijeratnih godina stvarali su se narativi u kojima su pojedini gradovi ulazili u kontekst mentalno-psihološkog razumijevanja zajedništva i neupitnog sudjelovanja u njegovoj održivosti. Kada je u pitanju društve-no-politički segment, oblikovan na pretpostavkama jedinstva i kontinuiranog vezivanja za odsudne trenutke iz prošlosti, vlasti su se pobrinule za aktivnu uključenost intelektualnih krugova, održavanje svečanih akademija, dodjelu priznanja i nagrada te brojne druge kulturno-umjetničke i sportske manife-stacije. Na početku su naglašavana dva značajna događaja jednog datuma. Bio je to 29. novembar kao dan Drugog zasjedanja AVNOJ-a 1943. i Dan proglašenja Republike 1945. Predsjedništvo AVNOJ-a je odlučilo da se prva godišnjica dostojno obilježi, što je zakonom potvrđeno od strane Savezne skupštine 1946. godine. Dan republike je prema Zakonu o državnim prazni-cima iz 1955. postao državni praznik i obilježavao se u svim republikama do 1990-ih godina. Na drugu godišnjicu Drugog zasjedanja AVNOJ-a sasta-la se Ustavotvorna skupština izabrana na prvim izborima 11. novembra, što je ukazivalo na duboku simboliku tog datuma (Sarajevski dnevnik 1945a). Sarajevski dnevnik (1945b) je tim povodom objavio zabilješke iz dnevnika Vladimira Dedijera o 27. novembru i događajima u Bihaću te isječke govora pojedinaca koji su se u Bihaću obraćali tog dana. U govorima o značaju 29. novembra za novu Jugoslaviju i njene narode posebno se isticalo da Bosna i Hercegovina neće izostati u slavlju, kao junačka zemlja zbratimljenih Srba,

296


Hrvata i Muslimana, kao što je prednjačila u borbi za slobodu (Sarajevski dnevnik 1945c). Istog dana iza ponoći počeo je sastanak Savezne skupštine i Skupštine naroda u Beogradu, uz prisustvo ambasadora Sovjetskog Saveza, SAD, Velike Britanije, Francuske, Poljske, Turske, Bugarske i Čehoslovačke (Sarajevski dnevnik 1945c). Izvještavalo se o političkom programu novog dr-žavnog uređenja i govorilo o ulozi Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu, na čijem se tlu rodio ovaj datum (Oslobođenje 1945). Odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a istaknute su kao zastava borbe za oslobođenje zemlje od okupatora i za stvaranje Federativne Narodne Republike Jugoslavije (Oslo-bođenje 1946). U štampi se pisalo o historijskim odlukama za Bosnu i Herce-govinu, o značaju Deklaracije o pravima građana koja je postala osnov fede-ralnog Ustava BiH, u kojem se ozakonio oblik vlasti i smisao države Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina postala je slobodna i svoja (Brkić 1944). Odluke ZAVNOBiH-a u javnim govorima definirane su kao manifestacija spoznaje o bosanskohercegovačkoj posebnosti (Humo 1944). Na petu godiš-njicu Drugog zasjedanja AVNOJ-a štampa je pisala o značaju grada Jajca, kao i drugih gradova koji predstavljaju historijska mjesta u koracima ka izgradnji vlasti. Organizirane su svečane proslave s bogatim višednevnim programima te radne akcije za uklanjanje ruševina u gradovima. Dan republike u Bihaću je dočekan svečano. Još od 27. novembra bio je okićen državnim i partijskim zastavama, izlozi ispunjeni rezultatima s takmičenja, svijetlećim parolama. Održan je svečani miting na Trgu Maršala Tita te govori o historijskim od-lukama Prvog i Drugog zasjedanja AVNOJ-a i njihovom značaju za Bosnu i Hercegovinu (Oslobođenje 1948). Prvih godina uočavamo da je javna per-cepcija usmjeravana na AVNOJ, a mjesto Bosne i Hercegovine je isticano na tragu zasluga u Narodnooslobodilačkom ratu.

Uprostoravanje ideologije socijalizma predstavljalo je obavezan segment simboliziranog identificiranja javnog prostora s historijskim događajima. Otvarani su muzeji AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, dodjeljivani simbolični nazivi ulicama, trgovima, školama i drugim ustanovama. Posjete muzejima bile su masovne i obaveznim programima obuhvatale su pripadnike JNA, đačke ek-skurzije, radnike, žene i njihova udruženja te razne grupe turista.

Od kraja 1960-ih godina dolazi do politički funkcionalne i simbolički ar-tikulisane upotrebe principa i značaja ZAVNOBiH-a. Tokom 1960-ih Bosna i Hercegovina jača kao društveno-politička cjelina, razvijaju se i jačaju pri-vredni potencijali njenih gradova, koji u 1970-im daju značajne rezultate u razvoju industrije, modernizaciji, izgradnji putnih komunikacija i unapređe-nju kulturno-prosvjetnih institucija. U promjenama odnosa prema ZAVNO-BiH-u važnu su ulogu imale bosanskohercegovačke političke elite koje su se od 1960-ih i u 1980-im godinama pozivale na njegove principe u cilju jača-

297


nja položaja Bosne i Hercegovine unutar Federacije (Sarač-Rujanac 2013). Nova mlada generacija političara direktno je utjecala i na svijest o značaju ZAVNOBiH-a za Bosnu i Hercegovinu u vremenu krupnih ustavnih i druš-tveno-političkih promjena, kada se događaju veliki zaokreti i u partijskom odnosu prema pitanju identiteta Muslimana (Sarač-Rujanac 2013: 187-188). Postignuti rezultati vezuju se za kulturu sjećanja i značajne godišnjice, tako što se svečana otvorenja novih privrednih kapaciteta, obrazovnih i kulturnih institucija te infrastrukturnih projekata u gradovima priređuju baš u vrijeme novembarskih praznika. Novembarske svečanosti tradicionalno su obuhva-tale i posjete republičkog i državnog rukovodstva, koje su pored svečanih prijema uključivale i obilazak tvornica i radnih organizacija te sagledavanje stanja u privredi. Štampa je davala detaljne izvještaje o privrednom usponu i standardu života, prije i poslije 1960-ih. Mreža putnih komunikacija koja je početkom 1970-ih uvezala sjeverozapadnu Bosnu s njenim centralnim dijelo-vima, s posebnom je simbolikom povezivala gradove Bihać, Mrkonjić-Grad i Jajce. Na 30. godišnjicu zasjedanja AVNOJ-a puštena je u promet cesta duga 140 kilometara, koja je dobila ime Put AVNOJ-a. Predsjednik Tito je za mje-sto presijecanja vrpce odredio Mrkonjić-Grad, čime su AVNOJ i ZAVNOBiH dobili novu simboličnu vezu. Ovaj je događaj u svim listovima dobio širok publicitet (Oslobođenje 1973).

Tokom 1970-ih organizirane su razne manifestacije koje su povezivale više značajnih historijskih događaja, ali se tom prilikom obavezno obilaze privredni pogoni i otvaraju novi kapaciteti. U maju 1978. organizirana je četverodnevna manifestacija Putevima AVNOJ-a, prvomajski karavan koji je na putevima hi-storijskih događaja okupio oko 250 mladih metalurga iz Bosne i Hercegovine i Novog Sada, koji su se za vrijeme boravka u Bihaću, Mrkonjić-Gradu i Jaj-cu upoznavali s historijskim događajima i kulturnim znamenitostima (Krajina 1978a). Dan ustanka, 25. godišnjica od Drugog zasjedanja AVNOJ-a i Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a te 35. godišnjica bitaka na Sutjesci i Neretvi svečano su obilježene na području Bihaćke općine u prigradskom naselju Ripač, gdje je postavljen kamen temeljac za novu zgradu Pošte i sportsko-rekreacionog centra (Krajina 1978b). U okviru novembarskih praznika 1978. organizira-ne su prigodne akademije, časovi historije, manifestacije omladine, sportista, kulturno-umjetničkih društava. Tad je u Bihaću održana smotra karatista Ju-goslavije, turnir najboljih selekcija svih republika i pokrajina (Krajina 1978c). Predstavljena je i izložba Titovih portreta autora Marija Mikulića u saradnji s Muzejom AVNOJ-a, Domom JNA i Klubom likovnih radnika u Bihaću (Kraji-na 1978d). Iste je godine Titu uručena Zlatna plaketa Bihaća koju je u njegovo ime primio predsjednik predsjedništva SR BiH u Sarajevu Raif Dizdarević (Krajina 1978e). Povodom Dana ustanka održavane su biciklističke trke “Pu-

298


tevima AVNOJ-a”, gdje su najpoznatija imena jugoslavenskog biciklizma bila okupljena u Bihaću (Krajina 1978f). Na petu godišnjicu utrke 1978. učesnici su bili i gosti reprezentacije NR Kine, koji su svečano primljeni u Općini te su razgledali Muzej Prvog zasjedanja AVNOJ-a (Krajina 1978g). Muzej AVNOJ-a raspisao je konkurs za učenike osnovnih i srednjih škola na temu “Revoluci-onarni put i djelo vijećnika AVNOJ-a”, gdje je 70 nagrađenih učenika iz cijele Jugoslavije gostovalo u Muzeju, nakon čega su posjetili Mrkonjić-Grad i Jajce (Krajina 1978h). U produkciji “Sutjeska-filma” snimljen je i kratkometražni dokumentarni film Nurija, o Nuriji Pozdercu, prvom potpredsjedniku Izvrš-nog odbora AVNOJ-a, koji je predstavljen kao krajiški revolucionar (Krajina 1978i). Evocirana su sjećanja na prvi kongres USAOJ-a u Bihaću i osnivanje pionirske organizacije Jugoslavije, kada su mladi iz svih krajeva Jugoslavi-je dali gradu poseban kolorit svojom mladošću, simbolično nagovještavajući nove puteve bratstva i humanosti (Krajina 1979b).

U Bihaću je 1980. istovremeno obilježena godišnjica AVNOJ-a i ZAV-NOBiH-a uz svečanu akademiju i druge manifestacije u radnim kolektivi-ma i mjesnim zajednicama te obrazovnim ustanovama i spomen-obilježjima (Krajina 1980a). Te se godine prvi put novembarske svečanosti obilježavaju bez Tita, ali se piše o istrajnosti na njegovom putu i očuvanju tekovina an-tifašizma. Evocirana su sjećanja na Titove govore iz 1953, 1968. i 1973, na proslavama godišnjica u Jajcu (Krajina 1980b). Na Dan državnosti Bosne i Hercegovine 1981. godine puštene su u rad novoizgrađene mašinske hale Krajinametala, novi kapaciteti Žitoprerade, novosagrađeni vodovod Sokolac, aneks škole u Izačiću te su održani karate i odbojkaški turniri republika i po-krajina u Bihaću (Krajina 1981). Nastojanja da se Prvo zasjedanje AVNOJ-a i drugi novembarski praznici što više prenose na mlade generacije bila su intenzivna i 1984, kada se u štampi pisalo o takvim ciljevima i planiranim posjetama što većeg broja učenika Muzeju, kao i članova radnih kolektiva. Na primjeru jednog grada vidimo na koji je način oblikovana javna percep-cija o državnim praznicima i kakvi su se sadržaji vezivali za sjećanje. Cilj je bio da značajni datumi dotaknu svakog pojedinca, građanina zemlje, radnika, intelektualca, umjetnika i učenika.

Odnos prema sjećanju i ZAVNOBiH-u nakon disolucije Jugoslavije

Poruke i pouke ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a od Drugog svjetskog rata njego-vane su i percipirane na različite načine. U degradaciji i razaranju revolucio-narnog ideala iz socijalističkog perioda nestaje ono što nije bilo upotrebljivo

299


aktuelnom političkom kontekstu. Pojedini datumi su postali disfunkcionalni, poput godišnjica AVNOJ-a, i oni se kao takvi odbacuju. AVNOJ je izgubio svoju integracijsku ulogu o kojoj je Rodoljub Čolaković govorio 1973, na-glašavajući kako su AVNOJ i Bosna i Hercegovina vezivno tkivo bratske za-jednice naroda i narodnosti Jugoslavije (Večernji list 2004). Centar kontrole sjećanja je nestao, a s njim je nestala i komemorativna kultura. Muzeji, ma-nifestacije i godišnjice postaju naslijeđe drugog doba. Brišu se sjećanja koja su podupirala identitete socijalističkog perioda, ali se u obračunu s komuniz-mom odbacuju i univerzalne vrijednosti antifašizma. Relativizira se smisao antifašističke borbe i ukupni postignuti rezultati, kao produkti komunizma i socijalizma. U odnosu prema ZAVNOBiH-u u potpunosti se mijenja ukupni lokalni kontekst u kojem se sukobljavaju percepcije nacionalnih zajednica, ali i ciljevi političkih opcija.

Politički identitet oblikovan ZAVNOBiH-om dolazi u krizu 1990-ih godi-na, kada se pokušava uništiti ideja jedinstvene Bosne i Hercegovine. Odluke ZAVNOBiH-a su nelegitimnim putem proglašene nevažećim od strane Na-rodne skupštine Republike Srpske, na sjednici održanoj 20. jula 1993. u Mr-konjić-Gradu.1 Nakon pedeset godina Bosna i Hercegovina se našla na udaru vojno-političkih snaga koje su imale za cilj učiniti je nepostojećom. U tim teškim historijskim momentima nije na svim stranama izostala volja da se još jednom istaknu humane vrijednosti utemeljene voljom svih naroda i snagom antifašizma. Politički projekt budućnosti zemlje koji je imao antifašističku intonaciju bila je Platforma Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine iz 1992. godine (Filandra 2008: 47). Bio je to korak kojim je redefinirana zavnobihska Bosna i Hercegovina, kao građanska republika, država ravno-pravnih naroda Muslimana, Srba i Hrvata te pripadnika ostalih naroda koji u njoj žive (Filandra 2008: 47-48). Platforma je predstavljala jasan cilj oču-vanja Bosne i Hercegovine onakve kakva zapravo i jeste moguća. Povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine 25. novembra 1994, predsjednik Pred-sjedništva Alija Izetbegović jasno je istakao historijski značaj ZAVNOBiH-a, pozivajući na očuvanje njegovih tekovina. Naglasio je kako je to jedan od onih događaja koji nesporno potvrđuju državnost RBiH, njenu cjelovitost i njen od-nos prema drugim državama i da iz povijesnog značenja ZAVNOBiH-a kad se izuzmu sve ideološke primjese, ostaju one temeljne vrijednosti i temeljni prin-cipi na kojima je ova država vijekovima zasnivala svoju postojanost. (Šantić 1994: 2) Tom je prilikom iskazao obavezujuće obećanje riječima: Mi slijedimo ZAVNOBiH kao što je ZAVNOBiH slijedio prethodna vjekovna iskustva suži-

1 Odluka o proglašenju nevažećim Odluka donesenim na zasjedanju ZAVNOBiH-a, br. 2-888/93, od 20. jula 1993. godine, “Službeni glasnik Republike Srpske” br. 18/92.

300


vota u zajedničkoj državi i na zajedničkim prostorima. Učinićemo sve da BiH i dalje bude zajednička država naroda koji u njoj žive i da ostane i opstane, jer drugačije naprosto nije moguće. Prihvatimo to ne samo kao veliku utjehu nego i kao veliku zajedničku obavezu usred tragedije koja nam se događa. (Šantić 1994: 2) Bilo je potrebno istaknuti njegovu suštinu, a to je potreba o spoznaji bosanskohercegovačke posebnosti, koja se najbolje se manifestova-la na Prvom i na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a (Humo 1944). Sljedeće godine Izetbegović je čestitao građanima Dan državnosti, novu himnu i mir (Oslobođenje 1995). Nužne okolnosti okončanja rata Dejtonskim mirovnim sporazumom ipak su dovele do otvorene mogućnosti podjela među narodima, a dinamika ustavnih promjena koja se predviđala, nije se dogodila. Sporazum je dao priliku političarima i brojnim javnim ličnostima da grade novu percep-ciju o ZAVNOBiH-u. Podijeljenost u tom pitanju postala je stvarnost u kojoj se simboli države omalovažavaju na različite načine. Iako su danas pokidane političke, ideološke i državotvorne veze između AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, ostale su činjenice sadržane u pojmovima antifašizma i ljudskih vrijednosti.

Ukazujući na sliku opšteg stanja u bosanskohercegovačkom društvu, po-vodom novembarskih praznika nekad i danas, Ivan Lovrenović je 2002. godi-ne na poseban način prikazao posljedice političkog projekta Herceg-Bosne i Dejtonskog sporazuma, čije se godišnjice obilježavaju u mjesecu novembru. Jedanaesta godišnjica od proglašenja Herceg-Bosne (18. 11. 1991) i sedma godišnjica od potpisivanja mirovnog sporazuma u Dejtonu (21. 11. 1995) bile su povod da se otvori pitanje sveobuhvatne, političke, socijalno-ekonomske, demografske i kulturološke analize stvarnog stanja (Lovrenović 2002). Pro-jekt Herceg-Bosne doveo je do još većeg rascjepa bosanskohercegovačkih Hrvata, dok je to Dejton učinio na općem planu u pitanju etničkih podjela, otvarajući mogućnost njegove neodrživosti i negativnog utjecaja na unutarnje konsolidiranje i aktiviranje svih drugih resursa u Bosni i Hercegovini (Lo-vrenović 2002). Vremenom se političke podjele sve više odražavaju na javnu percepciju prošlosti, razumijevanje sadašnjosti i projekcije budućnosti svih građana i naroda ove zemlje. U stvarnom životu postale su dominantne tri oprečne recepcije Bosne i Hercegovine, koje državni praznik vide kroz tri di-optrije (Lovrenović 2003). Dan državnosti je tako postao neradnim danom u Federaciji, a radnim u Republici Srpskoj. Na 60. godišnjicu ZAVNOBiH-a to je bio neradni dan u istočnom dijelu Mostara, a radni u Zapadnom (Nezavisne novine 2003). Na istu godišnjicu u Banja Luci, uoči 25. novembra, srušene su biste narodnih heroja nesrpske nacionalnosti, Ante Jakića i Vahide Ma-glajlić (Maglajlić 2003). Predstavnici SUBNOR-a RS i Vlade RS tad odlaze na Sutjesku i s himnom koja je bila simbol četničkog pokreta podsjećaju na

301


herojsku borbu Titovih partizana, poistovjećujući je s borbom za srpski na-rod iz 1992. (Grahovac 2003). Svečane akademije i prijeme organiziraju dva člana predsjedništva, bošnjački i hrvatski, dok se član Predsjedništva ispred srpskog naroda ne pojavljuje na ovim manifestacijama. Udruženja antifašista i boraca NOR-a nastavila su njegovati tekovine antifašizma i tradicionalno obilježavati historijska mjesta i spomenike NOR-a u skromnim skupovima. Međutim, i na tom je nivou došlo do podjele na dva Saveza udruženja boraca NOR-a, koji su tek 2016. godine prvi put zajedno obilježili 25. novembar u Mrkonjić-Gradu (N1 2018). Povodom 70. godišnjice ZAVNOBiH-a i AV-NOJ-a predsjednik Odbora za obilježavanje Raif Dizdarević u svom obraća-nju posebno je naglasio kako je potrebno reafirmirati trajne historijske vri-jednosti ZAVNOBiH-a i vratiti ih u svijest javnosti, jer su potpuno negirane (Pogledi 2013). Materijalna razaranja tokom rata od 1992. do 1995. zahvatila su i Muzeje ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a te njihovu spomeničku baštinu. Muze-ji Prvog i Drugog zasjedanja AVNOJ-a određenim su sanacijama obnovljeni i nastavili su svoj rad u skromnim uvjetima. Posjećenost ovih mjesta značajno je smanjena. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Herce-govine zgradu Muzeja Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu proglasila je nacionalnim spomenikom 2002. godine.2 Muzej je danas u de-vastiranom stanju, dok se na mjestu Muzeja Drugog zasjedanja u Sanskom Mostu nalazi samo kamen temeljac, kao pokušaj njegove ponovne izgradnje na lokaciji koja također ima status nacionalnog spomenika od 2012. godine.3

U oba perioda, prije i poslije 1990-ih, došlo je do komemoracije i simbo-ličnog obilježavanja prostora, a zatim dekomemoracije, odnosno uklanjanja određenih pojmova i simbola, pri čemu su ova dva procesa komplementarna i svjedoče o identitetskim politikama određene epohe (Radović 2013: 314). Prerada prošlosti na političko-simboličkom nivou ima uticaj na preradu iden-titeta i vrednovanja prošlosti kod najšire javnosti (Radović 2013: 315-316). Danas se komemoracija s ovim događajima odvija u potpuno drugačijem obliku, pa nailazimo na njihovo spajanje s događajima iz 1990-ih, vjerskim i drugim skupovima na kojima historijska stvarnost biva zloupotrijebljena i iskrivljena. U ovom slučaju potrebno je odvojiti pojam aktuelnog shvaćanja prošlosti od historijskih činjenica koje su nepromjenjive i neupitne kada su u pitanju AVNOJ i ZAVNOBiH. Ne radi se za Bosnu ako se obezvređuje nje-na prošlost, pogotovo ona koja joj je vratila državno dostojanstvo (Redžić 1994). Odricanje od komemorativne svijesti i selektivna sjećanja korištena u funkciji političkih potreba predstavljaju ozbiljne pokazatelje krize demo-

2 Odluka je objavljena u “Službenom glasniku BiH”, br. 6/03. www.old.kons.ba3 Odluka je objavljena u “Službenom glasniku BiH”, br. 51/12. www.old.kons.ba

302


kratskog društva i odbacivanja upravo onih demokratskih načela na kojima je državnost Bosne i Hercegovine obnovljena prije 75 godina.

IzvoriBrkić, H. (1944). Udareni su temelji bosanskohercegovačke državnosti. Oslobođenje, god.

II, br. 8, Juli 1944: 4.Grahovac, M. (2003). Bitka za Sutjesku. Nezavisne novine, 8. 7. 2003: 7.Humo, A. (1944). Federalna Bosna i Hercegovina. Oslobođenje, god. II, br. 8, Juli 1944: 6.Krajina (1978a). Mladi radnici putevima AVNOJ-a. Krajina, god. XXXII, br. 857, 5. maja

1978: 2.Krajina (1978b). Svečano i radno širom Krajine. Krajina, god. XXXII, br. 869, 28. juli 1978: 1.Krajina (1978c). Uoči novembarskih praznika, Svečanosti u znaku jubileja. Krajina, god.

XXXII, br. 886-87, 24. novembar 1978: 2.Krajina (1978d). Titovi portreti. Krajina, god. XXXII, br. 888, 8. decembar 1978: 1.Krajina (1978e). Titu zlatna plaketa Bihaća. Krajina, god. XXXII, br. 861, 2. juna 1978: 1.Krajina (1979a). Sljedeća teška, ali i pobjedonosna. Krajina, god. XXXIII, br: 943/4, 28.

decembra 1979: 1.Krajina (1978f). Stazama okićenim legendama. Krajina, god. XXXII, br. 868, 21. juli 1978: 1.Krajina (1978g). Prijem za goste iz NR Kine. Krajina, god. XXXII, br. 869, 28. juli 1978: 1.Krajina (1978h). Iz aktivnosti Muzeja AVNOJ-a u Bihaću. Krajina, god. XXXII, br. 857, 5.

maja 1978: 5.Krajina (1978i). Održana jugoslovenska premijera filma o Nuriji Pozdercu u Cazinu, Kaziva-

nja o velikom čovjeku. Krajina, god. XXXII, br. 856, 28. april 1978: 1.Krajina (1979b). Sjeća se Bihaćka mladost. Krajina, god. XXXIII, br. 943/4, 28. decembra

1979: 2.Krajina (1980a). Povodom novembarskih praznika, sjećanje na slavne dane. Krajina, god.

XXXV, br. 992, 28. novembar 1980: 1.Krajina (1980b). Tito o 29. novembru Danu Republike. Krajina, god. XXXV, br. 992, 28.

novembar 1980: 4.Krajina (1981). Bihaćke novembarske svečanosti, nove radne pobjede. Krajina, god. XXXVI,

br. 1042, 27. novembra 1981: 1.Lovrenović, D. (2003). Dan državnosti kroz tri dioptrije. Start, Magazin Bosne i Hercegovi-

ne, god. V, br. 134, 2. decembar 2003: 29.Lovrenović, I. (2002). Novembarski datumi u BiH: nekoć godišnjice AVNOJ-a i ZAVNO-

BiH-a, danas Herceg-Bosne i Dejtona. Ferral Tribune, god. XIX, br. 897, 29. studenog 2002: 30-31.

Maglajlić, A. (2003). Rušenje bista narodnih heroja je vandalizam. Nezavisne novine, 28. 11. 2003: 7.

N1 (2018). SUBNOR RS I SABNOR BiH zajedno obilježili 25. novembar. N1. www.n1.info.com, 26. 12. 2018.

Nezavisne novine (2003). Godišnjica zasjedanja ZAVNOBiH-a obilježena kao Dan državno-sti BiH, Nezavisne novine, 26. 11. 2003: 4.

Oslobođenje (1944). Žene pozdravljaju odluke Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a. Oslobo-đenje, god. II, br. 11: 4.

Oslobođenje (1945). 29 – XI, Vojislav Kecmanović. Oslobođenje, god. III, br. 96, 25. no-vembra 1945: 1.

303


Oslobođenje (1946). Živio 29 novembar – praznik borbe i pobjede naroda Jugoslavije. Oslo-bođenje, god. IV, br. 53, 29. novembar 1946: 1.

Oslobođenje (1948). Proslavu Dana republike trudbenici Bihaća dočekali su radnim uspjesi-ma. Oslobođenje, god. VI, br. 657, 1. decembra 1948: 2.

Oslobođenje (1973). Tito narodu – narod Titu. Oslobođenje, god. XXX, br. 9159, 3. decem-bar 1973: 1.

Oslobođenje (1995). Bosna je ideja, društvo i država. Oslobođenje, god. LII, br. 17044, 26. XI 1995: 1.

Pogledi (2013). Raif Dizdarević o obilježavanju 70. godišnjice Prvog zasjedanja ZAVNO-BiH-a. Pogledi, 26. oktobar 2013: 28-29.

Redžić, E. (1994). Obnova integriteta. Oslobođenje, god. LI, br. 16690, 27. 11. 1994: 3.Sarajevski dnevnik (1945a). 29 novembar – rođendan nove Jugoslavije. Sarajevski dnevnik,

god. I, br. 130, Sarajevo, 29. novembar 1945: 1.Sarajevski dnevnik (1945b). Prije tri godine obrazovan je AVNOJ. Sarajevski dnevnik, god.

I, br. 130, Sarajevo, 29. novembar 1945: 4.Sarajevski dnevnik (1945c). Najveći praznik u istoriji naših naroda, Živjela Federativna Na-

rodna Republika Jugoslavija. Sarajevski dnevnik, god. I, br. 131, 30. novembar 1945: 1.Službeni glasnik BiH, br. 51/12.Službeni glasnik BiH, br. 6/03.Službeni glasnik Republike Srpske br. 18/92.Večernji list (2004). Što je AVNOJ danas? Večernji list, Zagreb, 1. decembra 2004. www.

vecernji.hr, 18. 12. 2018.Znaci.net (2018). Proglas AVNOJ-a narodima Jugoslavije, usvojen 27. novembra 1952, na

prvoj radnoj sjednici osnivačke skupštine AVNOJ-a. U: Dokumenta Prvog i Drugog zasedanja AVNOJ-a, Prilog I. www.znaci.net. 23. 12. 2018.

www.old.kons.ba (Komisija/Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Her-cegovine)

LiteraturaBećirović, D. (2013). Zasjedanja ZAVNOBiH-a i prvi Ustav Narodne Republike Bosne i

Hercegovine. Historijska traganja, br. 12, 83-100.Bosto, S. (2008). Konflikt ideoloških paradigmi: crveno versus crno. U: Bosto, S. (et al.)

(ur.) Kultura sjećanja 1941. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti (13-28), Disput. Zagreb.

Kapetanović, H. (ur.) (1965). Bihaćka republika, knjiga I, Zbornik članaka. Muzej AVNOJ-a i Pounja u Bihaću. Beograd.

Filandra, Š. (2008). Redeskripcija sjećanja, Prilozi bošnjaškom traganju za novim identite-tom. U: Bosto, S. (et al.) (ur.) Kultura sjećanja 1941. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti (41-50), Disput. Zagreb.

Nora, P. (2007). Između sjećanja i povijesti. Diskrepancija, br. 12, sv. 8, 135-165.Radović, S. (2013). Istorijski revizionizam i imenovanje javnih prostora u savremenim bal-

kanskim društvima. U: Samardžić, M., Bešlin, M., i Milošević, S. (ur.) Politička upo-treba prošlosti, o istorijskom revizionizmu na postjugoslovenskom prostoru: Zbornik radova (313-331), AKO. Novi Sad.

Sarač-Rujanac, Dž. (2013). Odnos bosanskohercegovačke političke elite prema vrijednostima ZAVNOBiH-a tokom 1970-ih i 1980-ih godina. Historijska traganja, br. 12, 185-199.

304


ON THE ROAD FROM AVNOJ TO ZAVNOBIH, HISTORICAL PLACES AND DYNAMICS OF MEMORIES

The historical decisions made at the assembly of AVNOJ and ZAVNOBIH, regardless of the socio-political context of their interpretation, represent per-manent values of anti-fascist voices from Bosnia and Herzegovina at the midst of World War II. These were the steps that preserved the inner being of Bosnia and Herzegovina and the connection of its all centyries old symbols.

The dynamics of memories and public perception of significant dates have been altered due to changes in the value of the political framework in the so-cialist and post-socialist period. In the case of AVNOJ and ZAVNOBIH, dif-ferent treatment of events can be seen related to state holidays. The Yugoslav culture of memory included all segments of society, in order to shape the formative forces of the desired articulation of remembrance. The historical places are shaped in places of memory, in which deep symbolic connections. Such is an example can be followed Bihać, Mrkonjić-Grad and Jajce, as well as the events which have been organized for the purpouse of among anni-versaries in these cities. State holidays and commemorative dates were in the crisis during the time dissolution of Yugoslavia and in clash of overall legacy of communism. In the period of democratic changes, the coarse selec-tion, partial or complete rejection and denial has occurred. AVNOJ’s current socio-political context has become completely useless, while ZAVNOBIH has been perceived in three ways in the 1990s in Bosnia and Herzegovina. The ethnic divisions after the Dayton Peace Agreement have resulted in the relativization and denial of anti-fascist legacy and the identity of Bosnia and Herzegovina. The public monuments and spaces related to this were abused in order to deepen the national divisions and disrupt the idea of equality of citizens and nations, which was achieved 75 years ago. In this case, it is not just about transforming memories, but about undermining universal civiliza-tional values in order to strengthen nationalisms. Such a relationship to the AVNOJ and ZAVNOBIH and their significance for Bosnia and Herzegovina points to a serious crisis of democratic values.Keywords: AVNOJ, ZAVNOBIH, Memory, Antifascism, Bosnia and Herzegovina, State-hood

Documents

NA PUTU OD AVNOJ-A DO ZAVNOBIH- a, HISTORIJSKA …