TEMA BROJA: USUSRET SO. OBLJETNICI SMRTI FRA MIJE CU ICA (19S9..2009.)

30-im godinama 20. stoljeća, kojaje gotovo zaustavila gradnju na ne­koliko godina, ali i državni režimu "staroj" Jugoslaviji koji nije bionimalo naklonjen ni Hrvatima nikatolicima, pa je fra Mijo teškommukom izvlačio kakav prilog iz d.r~

.žavne blagajne, a k tomu je bezbrojputa bio progonjen i osuđivan nazatvorske ili novčane kazne.

~l il

111111

--

Znanstveni simpozijofra Miji (uiću

Franjevački samostan u Tomi­slavgradu u prigodi 50. obljetnice fra .Mijine smrh' (I959.-2009.) organizira.znanstveni simpozij o njegovu životui djelovanju. Bit će održan 4. srpnja.Temeljna je građafra Mijina rukopisnaostavština, nedavno pronađena i poslo­žena. Na simpoziju nastupaju povjesni­čari, doktori i magistri znanosti, koji će

progovoriti o raznim temama: dr. TomoVukšić o političkome okviru u kojemuje fra Mijo živio; dr. Robert Jolić donosi veliki fra Mijin životopis i govoriu njegovoj američkoj "turneji"; dr. Jure Krišto na teme "Fra Mijo u politicii politika u njemu" i "Fra Mijo i duvanjska društva i poduzetništva"; dr.Zlatko Matijevićo političkim vidovima proslave 1000. obljetnice hrvatsko­ga kraljevstva; dr. Zlata Zivaković-Keržeo gospodarskim vidovima izgrad.nje duvanjske bazilike; dr. Ivica Sarac obrađuje opsežnu korespodencijuS. Podhorskoga s fra Mijom Čuićem; dr. Vladimir Geiger piše o spomen­markici za izgradnju bazilike; mr. Krešimir Bušić opomoći bačkih Hrvatau izgradnji bazilike na Duvanjskom polju; mr, Ivana Šubic o odjecima po­dizanja spomen~bazilike u ondašnjoj javnosti. Respektabilni predavači, avjerujem i dobro pogođene teme!

.Veliki gradeYDi projelltiGotovo da nema nikakve sum­

nje da je fra Mijo odmah po dolaskuu Duvno (1914.) počeo razmišljati oizgradnji gore spomenutih objekata,štoviše, uvjeren sam da ga je upravaProvincije i poslala u Duvno upravos tom svrhom. Iako je u tijeku biorat, fra MijO nije gubio vrijeme. Većpočetkom 1917. održao je sastanak. suglednim Duvnjacima te su odlučili

, da se započnu predradnje za prosla-vu 1000. obljetnice krunidbe kralja

'-••••••••••••••••••••••••••, Tomislava na Dllvanjskome polju,fekta franjevačkih bogoslova. Na toj je ipak ostavio na mjestu voditelja koja se trebala proslaviti 1925. godi­je službi ostao samo godinu dana, a gradnje bazilike i samostana, jer je ne. Naime, ondašnja je historiogra­onda 10. svibnja 1914. dolazi u Duv- bilo komu drugom naprosto bilo tija općenito stajala na tezi da se iz­no i tu ostaje gotovo čitavi aktivni nemoguće ući u sve te silne poslove vještaj iz Ljetopisa popa Dukljaninaživot. Bio je župnik i dekan pune koje je fra Mijo započeo i II najvećoj o svehrvatskome saboru na Duvanj­22 godine (1914.-1936.) te graditelj mjeri već bio dovršio. Valja odmah skome polju i o krunidbi prvoga hr­najprije Spomen-doma "Tomislav': naglasiti da je gradnja spomenutih vatskog kralja istom prigodom od­a potom veličanstvene bazilike i objekata bila povezana s bezbojnim nosi na kralja Tomislava te da je onkonačno franjevačkogasamostana. poteškoćama,od kojih su ponajveće bio krunjen 925. godine. Fra MijO jeI nakon što je prestao biti duvanj- bile siromaštvo duvanjskoga svijeta to mišljenje želio iskoristiti na naj­ski župnik (1936.) provincijal ga i opća gospodarske kriza u svijetu u bolji mogući način, okupiti sve hr-

den 29. lipnja 1905. Kao svećenik

djelovao je najprije na Humcu, gdjeje sedam godina obnašao službeduhovnoga pomoćnika, vjeroučite­

lja i drugoga meštra novaka (1906.­1913.). Potom je, početkom svibnja1913., premješten u Mostar za pre-

-Fra Mijo Čuić uistinu je jedinstvena pojava upovijesti Duvna, jedan od velikih franjevacaHercegovačkefranjevačke provincije, najveći

graditelj u duvanjskome kraju još tamo od rim­skih vremena i jedan od najzaslužnijih

u Hercegovini uopće.

Komu, proživio je teška vre­mena progona II starojugo­lavenskoj kraljevini, a po

dolasku komunista dospio II nemi­lost, kao i bezbrojni drugi svećenici,

osuđen "u ime naroda" najprije nasmrtnu kaznu, potom pomilovanna 18 godina zatvora, preživio uža­sne godine II Kazneno-popravnomdomu Zenica. Fra Mijo je klasičan

slučaj kako se i II vrlo teškim vre­menima može učiniti mnogo, neiz­mjerno mnogo. pa može poslužiti

. sadašnjim naraštajima kao odličan

primjer čovjeka koji se ne predaje,kOji ustraje II zadanome ciljU. una­toč svim pa i najtežim poteškoća­

ma. U povodu 50. obljetnice njego­ve smrti (1959.-2009.) priprema seznanstveni simpozij o njemu. a bitte otkriven i brončani spomenikkoji je izradio akad. kipad llija Sko­čibušić,

, 2Iwotopisni pedatciFra Mijo se rodio u duvanjsko­

me selu Bukovici la. studenoga1882. od roditelja Joze i Anđe r.Andrić. Krsno mu je ime bilo Ivan,Rođen je u obitelji ČUića, koja jeveć davno prije njega dala dvojicufranjevaca istoga imena - fra Mijo.Uz to, iz obitelji bukovičkih Čuića

bila su još dvojica franjevaca, fraNikola i fra Petar, a fra Mijo (III.)imao je i jednu tetku časnu sestru,koja je imala vrlo zanimljiv životnitijek - s, Akvilinu (njezinu sam au­tobiografiju objavio 2005. u tri na­stavka u Našim ognjištima pod na­slovom "Časna sestra - turkinja?!").Gimnaziju je Ivan (fra Mijo) završiou franjevaca na Širokome Brijegu,teološki studij u Mostaru i Fuldi. Ufranjevački je red primljen 4. listo~

pada 1900., a za svećenika je zare-

61lioani 2009.

TEMA BROJA, U5U5RET 50, OBlJETNICI5MRTI fRA MIJE CUICA (1959,'2009.1 nalll .,nIlUašikanacije državnih a osobito poli­cajno-upravnih vlasti protiv O. Fra l

Mije Čuita franjevca nadžupnika uTomislav-gradu, Hercegovina" kojije 1936. uputio II Zagreb, vjerojatno.Vlatku Mačeku: "Saljem Vam ovajpopis bezakonja, koja su vrhu menečinjena, iz koji[h] možete vidjeti, .koliko smo i mi u Bosni proganjani, .ali što smo više proganjani tim smo

. jači i odporniji postajali."Kako god je fra Mijo bio proga­

njan za vrijeme "stare" Jugoslavije,to nije bila ni sjena onih progonakoji su uslijedili s dolaskom na vlastkomunista u svibnju 1945. Njegovose uhićenje pripremalo od ranije,pa je već u rano proljeće 1945. u 'nekim sarajevskim novinama bilaobjavljena gnjusna laž kako je fraMijo Čuić za vrijeme rata "uspiopobiti sve muške Srbe na EminovuSelu od petnaeste godine života padalje ... i da je fra Mijo Čuić uspiosrušiti srpsku pravoslavnu crkvu"u Duvnu. Uhićen je u kolovozu1945. u franjevačkome samostanuna Trsatu u Rijeci. Nakon pet mje­seci boravka u istražnome zatvoruu Travniku (kolovoz 1945.-kraj si­ječnja 1946.), fra Mijo je prebačen

na suđenje u Duvno. Komunističkonamješteno suđenje. uprilično naKalandoru, 2. veljače 1946., doži­vjelo je potpuni fijasko. Unatoč na­ručenim lažnim svjedocima, narodse nije dao pokolebati. Dogodilo seupravo suprotno od onoga što sukomunisti očekivali: namjesto osu­de ili barem šutnje iz straha za vla­stiti život. katolički se puk u Duvnupokazao u punome svjetlu: suđenjese pretvorilo u glasan i otvoren buntkojih 2000 ljudi koji su se okupili udvorani Muslimanskoga doma uDuvnu i okolo njega. Tako je "na­rodni sud" morao presudu donijetipotpuno suprotno volji naroda, uime kojega se navodno sudilo. Osu­đen je najprije na smrtnu kaznu. aonda "pomilovan" na 18 godina za­tvora. Punih sedam godina proveoje u "Kazneno-popravnom domu"u Zenici, najgoremu od svih komu­nističkih zatvora. Na slobodu je pu­šten početkom 1953., nakon što jeu zatvoru bio "udaren od polukapi•.tako da mu je polovica organa uze­ta, pa se ne može sam ni obući, nitijesti, a ni ostale svoje potrebe samobavljati" (iz pisma provincijala fraMile Leke). Ipak ga je i takva, teškobolesna i nesposobna za samosta­lan život. komunistički "humani"sustav držao u zatvoru godinu i pol,ili više. Godine nakon izlaska izzatvora fra MijO je proveo u franje­vačkome samostanu u Mostaru, go­tovo nepokretan, najviše u krevetu.Preminuo je 8. siječnja 1959., u 77.godini života, 59. godini redovniš­tva i 54. godini svećeništva. ~

Pro,onjln Uobi Ju,nllvenlkldrlamlluluVI

Zbog fra Mijina zauzimanja zaprava Crkve i hrvatskoga narodanisu ga blagonaklono gledali u kra­ljevini sa srpskom prevlašću.Tako jeIS-ak puta bio po sreskim načelni­

cima suđen na zatvorske ili novčanekazne, a k tomu je 5-6 puta moraoići i na okružni sud u Travnik. Ipakse nije dao slomiti. Kao što napisana početku svoga opšimog dopisa"Internacije, zatvori, globe, kazne i

putovanju "zmajevaca" iz Zagrebau Duvno dojmljiv je zapis ostavioAntun Mayer. jedan od sudionika.Predivna je zgrada rasla polako. alisigurno. Konačno je crkva u pot­punosti bila izvana dovršena 1932.,pokrivena bakrom, s prekrasnomkupolom i monumentalnim zvo-

nikom - uistinu prava ljepotica.Ipak, njezina je unutrašnjost jošgodinama zjapila prazna. gotovobez ikakva ukrasa. Tek je uspostavaBanovine Hrvatske (kolovoz 1939.)opet na neki način "uskrisila" napo­re oko dovršenja bazilike, tako daje prilično brzo bila koliko tolikouređena unutrašnjost crkve. pa jebiskup fra Alojzije Mišić mogao naMiholjdan 29. rujna 1940. blagoslo­viti dogotovljenu crkvu. Crkvu susamo 4 godine nakon blagoslovateško oštetili britanski bombarderi,u listopadu 1944. Kasnije je obnav­ljana, najprije samo ugrubo 1957., aonda u potpunosti 80-ih godina 20.stoljeća.

Konačno je - nakon što se još1931. odustalo od izgradnje "dvor­

, ea" kralja Tomislava - fra Mijo za­, počeo i dovršio izgradnju samosta­

na, lijepo uklopljena u jedinstvenucjelinu s bazilikom. Nacrt je daoPodhorsky 1937., a samostan jedovršen 1940., pa je blagoslovljenskupa s bazilikom na Miholjdan1940. Ta su dva graditeljska djelafra Mijini životni projekti, koji će

mu sačuvati slavu za sva pokoljenjaDuvnjaka koja će doći nakon njega,

. ali i dati Duvnu, onda i sada, naj­veličanstvenije građevine i ujednonajprepoznatljiviju panoramu.

Napredak, Hrvatski radiša i dr.) fraMija je kasnije istupio iz uprave,iako je upravo on najzaslužniji daje prekrasan dom uopće izgrađen.

Ipak, nije bio duga vijeka: potpunoje uništen 1944. u eksploziji barutasmještena u njemu. Kasnije nije ob­navIjan, a na njegovu mjestu (prekoputa "staromu hotelu") izgrađene sustambene zgrade. O njegovoj ljepo­ti i funkcionalnosti svjedoče danassamo sačuvane fotografije.

Neusporedivo je veći zalogajdakako bila izgradnja bazilike. Thje do izražaja došla sva fra Mijinaumješnost, strpljivost, probitač-

nost, marljivost i snaga volje. Grad­nja je službeno započela svečanim

polaganjem temeljnoga kamena 8.srpnja 1924. Blagoslov je obavio fraAlojzije Mišić, biskup mostarsko­duvanjski, a na svečanome ručku

koji je uslijedio nakon blagoslo­va bilo je nazočno čak 830 osoba,uključujući i osam Zagrepčana,čla­

nova Društva hrvatskoga zmaja. Otome su događaju izvijestili brojnihrvatski i jugoslavenski mediji, a o

dobio ime Zmaj duvanjski).Najprije je započela izgradnja

Hrvatskoga spomen-doma "To­mislav", 1922. godine. Pokrjven je1924., a unutra potpuno uređen

tek 1928. Zbog nekih sukoba s vod­stvom hrvatskih društava koje subile suutemeljitelj i Doma (HKD

vatske snage II domovini i II svijetui izgraditi veličanstveni spomeniku Duvnu II spomen na tu visokuobljetnicu: baziliku s hospicijem teHrvatski spomen-dom "Tomislav~

I uistinu, ideja je urodila plodomjer su brojna hrvatska društva i po­jedinci prihvatili tu ideju kao svojui zdušno pomagali oko izgradnje idovršenje tih triju objekata. Tako se I

s pravom može reći da je fra Mijona neki način ujedinio čitavi hrvat­ski rodoljubivi korpus te potaknuosilnu energiju među Hrvatima okoproslave obljetnice hrvatskoga kra­ljevstva, ali i potaknuo na otporsve ogavnijemu srpsko-jugoslaven­skom režimu. Sa svrhom prikuplja­nja priloga fra MijO je godinu dana(1920./1921.) boravio II Americi,gdje je vrlo dobro upoznao hrvatskeiseljenike, župe koje su vodili hrvat­ski svećenici, ali je pohodio i nekevrlo udaljene hrvatske kolonije kojipo 20-30 godina nisu uopće vidjelehrvatskoga svećenika.

Poglavito su se u prikupljanjupriloga i svakovrsnoj pomoći fraMiji istaknuli članovi Društva hr­vatskoga zmaja iz Zagreba. Upravoje njihov član arhitekt ing. StjepanPodhorsky i načinio nacrt veličan­

stvene bazilike koja nosi elementestarohrvatskih crkava, koja je tre­bala biti zidana klesanim kamenimblokovima, s kupolom u križištu izvonikom s gornje strane. Podhor­sky je predvidio j izgradnju gostinj­ca duž desne (jugoistočne) stranebazilike, ali taj "dvorac" nikada nije

dovršen, iako je njegova izgradnjazapočela 1930. Kasnije je namje­sto "dvorca" sagrađen franjevački

samostan, čiju je izgradnju finan­cirala Hercegovačka franjevačka

provincija. U Zagrebu je osnovan iCentralni duvanjski odbor, kojemuje na čelu bio bogati veleindustri­jalac Milan Prpić, a članovi bogatii utjecajni Hrvati iz Zagreba, međunjima u velikoj mjeri "zmajevci" (ifra Mijo je postao članom Društva i