NAŠA BOSNA

www.platformbih.nl GOUDA, 11.07. 2018.

1

Nasa Bosna – List građana Bosne i Hercegovine u Holandiji

NAŠA BOSNA List građana Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj broj 52

NAMA VALJA IĆI DALJE, PREKO BRDA I DOLINA, I PO SUNCU I PO KIŠI, PREKO VODE DO SLOBODE!

Almir Dervišević

PRINCIPIJELNA IZJAVA POVODOM NACIONALNOG SJEĆANJA NA

GENOCID U SREBRENICI Den Hag, 11. juli 2018.

Zahtijevamo konačano istinu i pravdu!

Po odluci Ministarstva odbrane Holandije (10.7.2018.) zastava se spušta na pola koplja

svakog 11. jula od 15:00 do 22:00

Danas, 23 godine nakon pada Srebrenice, ovdje smo zajedno, ljudi iz Bosne i Hercegovine, Bosanci i Holanđani, i ostali da se sjetimo Genocida u Srebrenici. Danas je održan i šesti “Mars mira” za Srebrenicu. Kao i prethodnih godina marševska ruta išla je od Wasenara na Het Plein u Den Hagu, jedna simbolična ruta od 11 kilometara. Želimo dobrodošlicu učesnicima marša ovdje na trgu Het Plein.


2


Danas ċe se u Potočarima pokopati i naċi smiraj 35 identificiranih žrtava. Do sada je sahranjeno 6575 žrtava u Potočarima. Nažalost, još skoro 1200 osoba nije nađeno ili identifikovano. Za njihove najbliže rat još nije okončan. To vrijedi za mnoge porodice od 30.000 osoba koje se smatraju nestalim u ratu u BiH, prema podacima Međunarodne komisije za nestale osobe. Sudbina oko deset hiljada osoba u BiH je još uvijek nepoznata.

To izaziva bol u našoj duši i srcima. Ovu žalost dijelimo zajedno. Osjeċamo se povezani sa komemoracijom u Potočarima koja se tamo u ovom momentu obavlja, upravo kao i svakog 11. jula proteklih godina. Holandska vlada i pojedini njeni predstavnici su u različitim prilikama formalno priznali masovno ubistvo u Srebrenici kao genocid, na margini izjava o Srebrenici ili sličnim temama – kao što je izjava premijera Wim Koka prilikom njegovog podnošenja ostavke u aprili 2002. zbog suodgovornosti Holandije zajedno sa UN za pad Srebrenice. Nedavno je Kabinet u pismu Parlamentu od 22. decembra 2017. izvjestio da termin ‘genocid’ takodjer vrijedi i za Srebrenicu, kao i za Holokaust i Ruandu.


3


Caspar ten Dam: Holandija još uvijek odbija da zvanično prizna punu istinu

i genocid u Srebrenici Kabinet nije mogao drukčije reagovati imajuċi u vidu odluke Međunarodnog suda pravde, najvišeg pravnog tijela UN, i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, koji su prije više godine utvrdili da su zločini počinjeni u Srebrenici bili zločin ubistva naroda, dakle genocid. Međutim, preživjeli i porodice žrtava osjeċaju nedostatak jednog zvaničnog priznanja Vlade Holandije i Parlamenta (Tweede Kamer), izgovrenog snažno, jasno i glasno. Holandija očigledno ima poteškoċe da na nacionalnom nivou zvanično prizna Rezoluciju Evropskog parlamenta o Danu sjeċanja na Genocid Srebrenice. Mi se ponovo pitamo zašto? Holandija je takoder članica Evropske Unije i kao takva ima specifične obaveze, a također i obaveze po vlastitom ustavu gdje je duboko utemeljen ideal unapređenja međunarodnog pravnog poretka i ljudskih prava. Kako god bilo, Holandija odbija još uvijek da preuzme punu odgovornost za svoju ulogu u spriječavanju pada Srebrenice i genocida koji je iz toga proistekao. Holandija također odbija da prizna punu istinu šta se tada događalo. Pitanje je također zašto su Holandska vlada i Parlament do sada odbijali da pošalju jednu zvaničnu delegaciju na godišnju Komemoraciju 11. jula na trgu Het Plein. Danas je spuštena Holandska zastava na pola koplja na Ministarsrstvu odbrane. Cijenimo obeċanje dato prije nekoliko godina da prilikom svake Komemoracije Srebrenice 11. jula zastava bude spuštena na pola koplja. Mi također želimo da zastava na Ministarstvu bude spuštena na pola koplja cijeli dan svake godine 11. jula, a ne samo sat i po. Apelacioni sud u Den Hagu je 27. juna 2017. donio presudu po tužbi Majki Srebrenice protiv Holandske države. Mi smo zadovoljni da je Sud potvrdio prethodnu prvostepenu presudu Suda u Hagu koji je utvrdio odgovornost države Holandije za smrt oko 350 ljudi koje je 13. jula 1995. Dutchbat iz baze deportovao. Po prvi put je jedan holandski sud, na bazi činjenica, izrekao da je Dutchbat morao zaustaviti saradnju na ovoj deportaciji, kada je postalo jasno da su svi muškarci i dječaci u i oko baze ‘bili izloženi realnom riziku neljudskih postupaka i egzekucija’. Nakon presude od 27. juna prošle godine država je uložila kasacionu žalbu Vrhovnom sudu Holandije. Majke Srebrenice su isto tako podnijele kasaciju. Prvo suđenje - usmeno saslušanje stranaka na Vrhovnom sudu zakazano je za petak, 28. septembra o.g. u 10:30 ujutru. Odluku države da ide na Vrhovni sud u kasacionu proceduru nismo očekivali, imajuċi u vidu činjenice o nepravilnom postupku Komande Duchbata. Od velikog je značaja da Holandia preuzme odgovornost za smrt za sve ljude koji su nakon pada enklave pobijeni od strane Bosnaskih Srba i Srba i Srbije, bez Srbije sami Bosanski Srbi nebi mogli izvršiti ovoliki zločin. Preživjeli Srebrenice su sa olakšanjem dočekali presudu Tribunala za bivšu Jugoslaviju po kojoj je konačno Radovan Karadžiċ okrivljen 2016. i Ratko Mladiċ 2017. Ipak, postoji njihovo i naše razočarenje


4


o presudama: oni (i mi) smo očekivali doživotnu kaznu zatvora za obojicu ratnih zločinaca. Također su obojica morali biti osuđeni za ratne zločine i genocid i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Povratak izbjeglica u BiH - Srebrenicu je i dalje otežan. Holandija, EU i UN trebaju učiniti maksimum da se povratak raseljenih osoba i izbjeglica, koji žele nazad u bivša prebivališta, unaprijedi i ubrza. Uostalom, važne odredbe Dejtonskom mirovnog sporazuma nisu sprovedene. Povratnici koji se vraċaju u Srebrenicu u Bosanskom srpskom entitetu jos uvijek su suočeni sa prijetnjama, saslušanjima, zatvarajnju i kažanjavanju bez razloga i zakonskog osnova. Takođe “Srpska” ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet BiH, prijeteċi otcjepljenjem, uz neprekidnu destruktivnu podršku iz Srbije koja to čini pod maskom specijalnih veza na osnovu Dejtonskog sporazuma. Kako može Srbija postati pouzdana članica EU ako se i dalje ponaša na ovaj način? Savjet Evrope nije bez razloga u maju 2017. pozvao Srbiju da konačno prizna genocid u Srebrenici. Pozivamo Holandiju da garantuje jedinstvo Bosne i Hercegovine i da svom snagom pomogne i ubrza njeno članstvo u EU te da zajedno sa nama i svim građanima BiH koji se zalažu za demokratizaciju, dobrobit i napredak njihove zemlje, podrži u tim nastojanjima. Istovjetno poštovanje i podršku zaslužuju i ratne žrtve kojima moramo omoguċiti da ponovo izgrade svoj život koliko god je to moguće. Nakon Drugog svjetskog rata i Holokausta rečeno je “Nikad više”, ali prije 23 godine dogodio se Genocid u Srebrenici u srcu Evrope. Još uvijek su građani Sirije i drugih zemalja u svijetu žrtva zastrašivanja, etničkog proganjanja i brutalnih ubistava. Zašto ne naučimo lekcije iz Srebrenice? Tuga i bol rodbine svih žrtava počinjenog genocida u Srebrenici neċe nikad nestati. Neprekidno traganje za pravdom i istinom jos više poveċava ovu bol. Veċ izrečene presude odgovornim ratnim zločincima Radovanu Karadžiċu i Ratku Mladiċu ne ispunjavaju očekivanja žrtava i preživjelih ovog zložina. Bez obzira na trajanje ili težinu izrečenih kazni neċemo vratiti naše voljene. Do danas mnoge majke i porodice traže svoj neki mir. Oni i dalje čekaju na pronalaženje i identifikaciju njihovih sinova, supruga i braċe. Mira nema, postoje samo velike traume i duboke brige koje se više ne mogu izliječiti. Veoma je teško pronaći prave riječi koje mogu opisati ova nepodnošljiva emocionalna stanja. Mnoge od njih žive između nade i straha, misleċi da neċe nikad biti u stanju da sahrane svoje najbliže. Žive u strahu zbog moguċnosti da ċe prije umrijeti od žalosti nego što ċe stiċi da bar par kostiju svojih voljenih pokopaju. Strahuju da neċe nikad moċi da se dostojno oproste sa svojim najmilijim. Holandija ne može i neċe Srebrenicu nikad zaboraviti. Puna istina mora i izaċi ċe na vidjelo. Istina je apsolutni preduslov spriječavanja i suprotstavljanja jednom genocidu kakav je izvršen u Srebrenici. Pravda mora prevladati. Tako da ova tragedija i druge teške tragedije koje se u svijetu sada događaju nikada ne postanu zaboravljena prošlost. Mi u svakom slučaju neċemo Srebrenicu nikada zaboraviti. Zato danas stojimo svečano povodom smrti onih koji su prije 23. godine pobijeni, stojimo povodom sahrane 35 osoba koja ċe danas u Spomen centru u Potačarima biti ukopani. Sada im izgovaramo imena u njihovu počast. Sjetimo ih se zajedno na dostojanstven način.

Prisutni predstavnici ambasada Njemačke, Slovenije, Hrvatske i Sri Lanke

sa ambasadoricom BiH u Den Hagu Mirsadom Čolakoviċ


5


"I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli - Mrtvi su! – Ne, oni su živi, ali ih ne vidite…” “En zeg niet dat zij, die omgekomen zijn op Allahs weg, “dood” zijn. Nee, ze leven, maar jullie zien ze niet...”

Memorijalni kamen u Potočarima

Govor Senade Klempiċ u Den Hagu

Poštovani prijatelji, dame i gospodo, dragi Holanđani, dragi moji Bosanci i Hercegovci, Okupismo se danas na ovom mjestu da podsjetimo sami sebe, holandsku i širu svjetsku javnost na stravične događaje koji se dogodiše na današnji dan, prije 23 godine. U vrijeme tih ratnih dešavanja ja nisam bila ni rođena, zbog toga neću vam ni govoriti o događajima iz tog perioda. Rođena sam nepune tri godine poslije Srebreničke drame i završetka rata u Bosni i Hercegovini. Radi toga ću danas nešto reći o mojim saznanjima i doživljajima Srebreničkog Genocida odrastajući uz roditelje, familiju i ostale prijatelje koji su preživjeli teške i stravične događaje prije, za vrijeme i nakon pada Srebrenice. Kao što rekoh: rođena sam u Holandiji , a kad me pitaju "Odakle si?", ja zdušno i nedvojbeno odgovorim: "Iz Srebrenice sam!" Slušajući priče mojih roditelja o životu prije rata, osjećam nostalgiju i bol za vremenom u kojem nisam bila ni rođena. Osjećam žal i tugu prema jednom malom mjestu u kojem nikada nisam ni živjela. Željna sam familije, komšija i ostalog naroda kojeg nikada nisam upoznala: onih koji su poginuli u Srebrenici ili su na najsvirepiji način ubijeni na putu prema slobodi, slobodi koju nikada nisu dočekali. Iako ih nisam poznavala, sve sam ih jako dobro upoznala kroz mnogobrojne priče mojih roditelja i njihovih prijatelja kojima je Srebrenica nezaobilazna tema kada god bi se sastali. Tako sam dobro


6


upoznala i svoju dvojicu amidža koji su poginuli u Srebrenici tokom ratnih zbivanja. Toliko često ih babo pominje i priča o njima da sam upoznala njihovu narav do najsitnijih detalja. Svako prisjećanje na svoje najmilije, one koji više nisu među nama, na trenutak osjetimo neko olakšanje i lahkoću, a zatim ponovo se javlja dugotrajna bol i tuga. Još kao djevojčica primjeċujem da moji roditelji, posebno babo, nisu sretni i zadovoljni. Babo je često uplakan i potišten. Osjeća se njegova nezaintersovanost i bezvoljnost skoro na svakom koraku. Prosto rečeno, emotivno je razoren. Za razliku od oca, majka je nešto veselija i prijatnija za razgovor iako je i ona izgubila brata i jos mnogobrojnu rodbinu, prijatelje i komšije. Šta se dešava sa babom? - često bih upitala majku. Još uvjek si mala i bolje je da ti ne pričam o tome - odgovarala bi majka na moja znatiželjna dječija pitanja. Sa mojim odrastanjem počinjem bolje razumijevati svijet oko sebe i što je najbitnije, sada razumijem svoje roditelje. Jasne su mi oči bez sjaja i onda kada su lica ozarena osmijehom. Nema ga, nestao je. Jasne su mi te oči pune suza na pomen izgubljenih. Kakav li je život kada jedino što imaš i što je ostalo je uspomena na svoje najdraže? Na žalost previše je ljudi kojima je to sve što je ostalo, sve što su ponijeli sa sobom tog jula. Uspomene... nema mirisa koji žele osjetiti, nema glasa koji žele čuti. Samo muk... tišina... i uspomene.... puste li su te uspomene.... nekada se zateknem da sebe zamišljam u toj situaciji, pitam se tako odakle su crpili snagu da žive dalje bez svoje djece, očeva i muževa, bez svoje familije, sa najstrašnijim slikama u glavi koje monstrumi krvavim rukama naslikaše. Ja tu snagu, čini mi se, ne bih imala. Teško je to breme i za najjače i za najhrabrije. Čini mi se da je srce i od kamena jače, duša se kida, razum se gubi, a ono kuca i život drži.... Danas, kao odrasla i relativno dobro obrazovana djevojka mogu reći da psihička stanja i ratne traume roditelja često se prenose na cijelu porodicu. Ravnoteža porodičnog reda i organizacija znatno se poremeti. Ne kaže se bez razloga da djeca uče od roditelja. U nastojanju smanjivanja vlastitog sresa roditelji mogu negativne emocije prenositi i na svoju djecu. Djeca često počinju doživljavati očeve emocije i iskustva kao vlastite. Ovi nesvjesni procesi mogu otežavati formiranje vlastite ličnosti djeteta i dovesti do nastanka simptoma istovjetnih očevim. Zbog toga, zapitajmo se svi koliko nam je štete i zla nanio jedan genocid koji je mogao biti spriječen. Pored više hiljada strijeljanih muškaraca i dječaka na najgori mogući način: koliko je iza njih ostalo razorenih i traumatiziranih porodica koje će posljedice genocida pamtiti i osjećati narednih nekoliko generacija? Na kraju šta drugo reći do: Milostivi Bože, ti koji si najmoćniji, Međunarodna zajednico, Svjetski moćnici - lideri najvećih svjetskih sila i Evropske zajednice, Lideri Bosne i Hercegovine i regiona, Obični narode, Dozovimo se više pameti. Umjesto da ratujemo, razaramo i ginemo, pobrinite se da u Bosni i u svijetu vlada mir i prosperitet, da mlađi naraštaji odrastaju u miru i blagostanju čemu težimo kao normalna ljudska bića. Ne dozvolimo da se bilo gdje i bilo kome ponovi Srebrenica i genocid! Hvala Vam na pažnji!

IKC Hajr iz Enschede


7


Govor Jehanne van Woerkom u ime Političkog komiteta Stari Most

Poštovani prisutni, Na zahtjev Komiteta za pripremu Nacionalnog sjeċanja na Srebrenicu u Den Hagu imam čast da kao član bivšeg Političkog komiteta Stari Most ukratko ispričam priču o nastanku ove grupe visokog profila i kako je to sve sa nama funkcionisalo… 1992: Rat u bivšoj Jugoslaviji. Zašto, u ime Božije? Niko to nije shvatao. Bivše komšije su se smrtno sukobile, etnička čišċenja, zapaljena sela i gradovi, masovna ubistva, okrutnosti su bile bezgranične. Na te događaje iz Holandije smo gledali sa užasom. “Zašto niko ne interveniše? To Evropa ipak ne smije dozvoliti?”

Jehanne van Woerkom: Drama Srebrenice je tako duboko urezana u naše glave i naša srca

Kao reakcija na stanje samo-posmatrati-kako-to-pogrešno-ide nastao je 1992. “Komitet za snažnu vojnu itervenciju u bivšoj Jugoslaviji”, formiran od strane jedne grupe građana Holandije. Mala po broju, ali u stanju pripravnosti za velike akcije! Bdijenja kod Predstavničkog doma (Tweede Kamer), za vrijeme Božiċa, na Centralnoj haškoj stanici. Organizovane su manifestacije, peticije su iznova slate članovima Holandskog i Evropskog parlamenta, Jugoslovenskom Tribunalu. Sve je rađeno samo da se ta sramota na Balkanu zaustavi! Međutim, ratna patnja je nastavljena, sve do užasnog dna 11. jula 1995. kada je pala enklava Srebrenica, od Ujedinjenih nacija proglašena sigurnosnom zonom. To se dogodilo pod nadzorom Holandskog kontingenta Dutchbat koji je imao zadatak zaštite stanovništva. 11. jula 1995. su hiljade onih koji su svoje utočište tražili u Srebrenici bez borbe isporučene balkanskom kasapinu Mladiċu i njegovim ljudima. Kad je Mladiċ zauzeo enklavu izjavio je: “Predajem Srebrenicu kao poklon srpskom narodu!” Šok je prošao svijetom, Holandijom. Je li to rezultat naše mirovne misije? 8500 mrtvih? “ Ima ih 10.000”, kažu Majke Srebrenice.

Politički komitet Stari Most, koji je u međuvremenu zamijenio Komitet bivše Jugoslavije, je organizovao 11. jula 1996. prvu manifestaciju Sjeċanja na Srebrenicu u Den Hagu, koja je izrasla u jednu impresivnu tradiciju… Hiljade mrtvih svuda po Bosni sa simbolom Srebrenice nikad ne bi smjeli zaboraviti. “Naši najmiliji su tek onda mrtvi ako ih se više ne sjeċamo. Zločinci moraju biti osuđeni i kažnjeni.”


8


Komitet za Srebrenicu: Jehanne van Woerkom (sa posterom), Jolies Heij (l), Dževad Kuriċ (d), Caspar ten Dam,

Samir Hajdareviċ, Saċir Husiċ, Remzija Ibrahimoviċ, Edo Hasanoviċ, Fahro Aliċ i Johann Grunbauer

U međuvremenu su se i druge organizacije uključile u organizaciju Komemoracije. Ubuduċe ċe Het Plein u Den Hagu 11. jula postati mjesto žalosti, tuge, suza i bijesa o tome kako se to moglo dogoditi…Ali, to je takođe postalo mjesto otpora i solidarnosti. Žalost, tugu i suze dijelimo, svi zajedno. Neko je rekao: “Pretvorimo našu tugu u snagu da se borimo protiv ugrožavanja ljudskog dostojanstva!” Godine 1999. je Stari Most je poručio izradu jednog mobilnog spomenika. Od tada slike užasa čine srce Komemoracije. Drama na mezarju u Potočarima kod Srebrenice koja se odvija svakog 11. jula odzvanja u Den Hagu i po mnogim mjestima u svijetu… misija Starog Mosta je postala misija mnogih: mi ne prihvatamo ovaj genocid, ovu sramotu Evrope. Mi optužujemo! Istina mora izaċi na vidjelo! Šta mogu preživjeli, šta možemo mi, Holanđani, šta svijet ne može saznati? Na primjer: Zašto su dokazi genocida doneseni kao fotorolne, koje je jedan hrabri vojnik Dutchbata snimio, na sraman način zamračeni od strane Ministarstva odbrane? Na svjetlo sa istim! Sada se veċ pokazuje da na policama leži još više fotomaterijala. Stari Most je protestovao 2006. na Het Pleinu u Den Hagu kada je Ministarstvo odbrane podijelilo priznanja pripadnicima Dutchbata koji je ostavio Srebrenicu na cjedilu. Posjetili smo ambasadora Srbije, a nakon toga demonstrirali smo ispred Tribunala za bivšu Jugoslaviju sa pitanjem zašto još veliki ratni zločinci nisu uhapšeni. U međuvremenu dobili smo u Starom Mostu vijest da se izbjeglice iz Srebrenice, koje u Holandiji traže sigurnost, nalaze u opasnosti da budu vraċene u mjesta nesreċe. Ne! Kako se usuđuju! Ne opet u deportaciju! Kao što se to ranije dogodilo iz Potočara sa Dutchbatom kao svjedokom. “Vi možete nazad vašim kuċama, sada je mir”, izjavljivali su uzastopni ministri iz Ministarstva pravde. Mir na papiru. “Naše kuċe više ne postoje”, bio je očajan odgovor. “Ili u njima veċ stanuju Srbi koji nas kamenuju. Tamo nije sigurno!” Stari Most je pokrenuo akciju. Kako! Publikovali smo njihova svjedočenja u Crvenoj knjizi. Tako je nastao jedan impresivan, potresan ali izvanredan dokument. Obavezna lektira za svakog koje imao moċ odlučivanja. Parlamentarni Hag je obrađen. Postali su ludi od nas “Opet oni!” U frakcijske kancelarije i iz njih, na stolicu kod ministara, bili smo prisutni na javnim tribinama i u prostorijama za sastanke. Štampa je mobilizirana, posjeċivani advokati, čak i Njeno veličanstvo kraljica Beatrix nije pošteđena. Pod pratnjom policije stajali smo 2004. pred njenom palatom zajedno sa velikom grupom izbjeglica koje su nosile panele spomenika sa slikama Srebreničke drame. I… uspjelo je!! Srebreničani koji su tražili sigurnost za svoju djecu su mogli ostati! Borba je bila teška, iscrpljujuċa i prije svega emocianalna, a tražila je puno od našeg malog kluba Stari Most. Pored toga, nastale su razlike među grupama, koje su se priključile pripremi Komemoracije, u pogledima koje su proisticale iz kontraverzi oko Muzeja Srebrenice u Potočarima koji je realizovan uz finansijsku podršku


9


Ministarstva odbrane i Inostranih poslova, što je bilo okruženo velikom misterijom zbog čega su se Stari Most, a prije svega Bosanci, koji su morali prvi biti uključeni, osjeċali isključeni. Da li je Holandija znala bolje?? U bosanskoj štampi se govorilo o “Dutchbat-muzeju”. Na račun žrtava? Podjela se takođe dogodila i unutar Starog Mosta. Ovako nije više funkcionisalo. Pored toga su iscrpljujuċe akcije imale svoje posljedice. Tužan razvoj. Nakon toliko godina vodstva i teških emocijama ispunjenih rasprava naš klub se raspao, a sve pripreme Komemoracije su prepuštene Bosanskim organizacijama, Het Platform BiH i Udruženju preživjelih Srebrenica’95. Naše postojanje kao Stari Most bilo je turbulentno, ali prekrasno vrijeme prepuno dragocijenih i neizbrisivih iskustava. Mnogo je postignuto zahvaljujuċi našoj čvrstoj uzajamnoj vezi. A postigli smo puno s tako malo ljudi! Ostali su srdačni međusobni kontakti i kontakti sa porodicama žrtava, draga prijateljstva koja još uvijek postoje. Jedno veliko djelo i razlog velike zahvalnosti.Svaki član Starog Mosta ide sada svojim putem. Ali kako bismo mi mogli ikada Srebrenicu zaboraviti? Drama s kojom je Holandija tako sramotno povezana je duboko urezana u naše glave i naša srca. Mi to nosimo sa sobom, zauvijek. Govoreċi za sebe: Ostajem sa vama! U ime univerzalne pravde i mira. Jehanne van Woerkom, 11. juli 2018.

Govor Aldina eff. Šahbazoviċa na dženazi žrtvama Genocida u Srebrenici

U ime Allaha Milostivog Samilosnog, Draga braćo, cijenjene sestre, poštovani prisutni, Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu,

Aldin ef. Šahbazović: “Ne čini drugom ono što sebi ne bi učinio”

Na samom početku, dok redamo i ravnamo svoje safove, želim u svoje lično ime i u ime Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a time i Islamske zajednice Bošnjaka u Nizozemskoj, da iskažem zahvalnost svima onima koji su inicirali ovaj, od izuzetne važnosti, događaj koji je evo, hvala Allahu, prerastao u jedan lijep običaj i tradiciju. Da Allah nagradi sve organizatore i one koji su na bilo koji način pomagali i pomažu da se ovdje danas može, pored svih ostalih, izvršiti jedna velika obaveza, a to je klanjati dženaza namaz našim šehidima, braći i sestrama, žrtvama Genocida u Srebrenici 1995. god, najstrašnijeg ratnog zločina u modernoj historiji Evrope.


10


Naša Plemenita Knjiga Kur’an nas uči da onaj ko ubije nevina čovjeka kao da je čitav svijet poubijao. U julu mjesecu, 1995. godine, u Srebrenici je, braćo moja i sestre, poštovani prisutni, ubijeno kompletno čovječanstvo, ne jednom već 8372 puta, tačno onoliko puta koliko je ubijeno nedužnih ljudi rukama srpskih zločinaca i ekstremista, na oči takozvanog civiliziranog svijeta, koji je imao obavezu zaštite stanovništva Zaštićene zone Srebrenica. Zato je odgovornost Međunarodne zajednice po pitanju Genocida u Srebrenici neupitna i drago nam je što živimo u demokratskom društvu koje nema problem da još jednom čuje tu veliku istinu, što pokazuje i ovo današnje okupljanje. Zbog toga su nam ovakvi skupovi izuzetno važni, važni su za našu djecu i našu omladinu posebno, i ovo je minimum koji možemo uraditi za one zbog kojih mi danas živimo. Oni su svoju slobodu dali za našu slobodu i svoje živote za naše živote, i tu zaslugu naših šehida ne smijemo nikad zaboraviti, jer zaborav je, braćo i sestre, naš najveći neprijatelj. Svi mi imamo svoj nivo odgovornosti, neko manje neko više, ali ono što sigurno svi možemo jeste posjetiti i uvijek i iznova posjećivati Srebrenicu i Memorijalni centar u Potočarima. I najtvrđe srce, taj prizor će smekšati, a slika hiljada bijelih nišana je najbolji svjedok istine koja kazuje više nego bilo koji govornik za mikrofonom. Braćo i sestre, povedimo posebno računa o svojoj djeci. Nemojmo dopustiti da nam djeca rastu i stasaju, a da ih nismo odveli na mezarluke naših šehida, očeva, djedova, amidža i drugih naših heroja i heroina. Kažimo im zbog čega je naš bošnjački narod gnusno ubijan. Ubijan je zato što se nije htio odreći svoje vjere i svoje nacije. To je poruka svim ljudima, a nama posebno, da brižno čuvamo naša osnovna ljudska prava, svoj vjerski i nacionalni identitet, jer neprijatelj je jak onoliko koliko smo mi na tom polju slabi. To je obaveza svih nas, naš domen odgovornosti i naš doprinos pravdi. Molimo Uzvišenog Boga da se smiluje svim našim šehidima, da odgovornima podari uputu i svijest da ono što se desilo Bosni i Hercegovini u nedavnoj agresiji, moglo se desiti bilo kojoj drugoj državi i bilo kom drugom narodu. Nisam naišao na bolju i ljepšu rečenicu za uspostavu i sprovođenje mira i pravde od ove: “Ne čini drugom ono što sebi ne bi učinio.” Tome nas je naučio naš Poslanik, Muhammed, neka je na njega Božiji mir i blagoslov, a sve ljude neka Allah pomogne na putu primjene ovog principa. Amin! Aldin ef. Šahbazović, Imam ICC “Selam” Rotterdam Den Haag, 11.07.2018.

Den Haag, 11. juli 2018.


11


Spisak osoba za dženazu 11. jula 2018. u Potočarima

prezime (očevo ime) ime rođ. pol

1 Alić (Mušan) Omer 1963 M

2 Alić (Ređo) Muhamed 1978 M

3 Ališević (Abdulah) Fahrudin 1972 M

4 Avdić (Osman) Suvad 1962 M

5 Beganović (Hasan) Hazim 1974 M

6 Begović (Muharem) Suad 1974 M

7 Bektić (Mustafa) Kiram 1953 M

8 Borić (Hasan) Ramo 1955 M

9 Budović (Huso) Bajro 1940 M

10 Burić (Ahmo) Edin 1977 M

11 Čakanović (Sulejman) Salem 1960 M

12 Dautbašić (Esed) Aziz 1964 M

13 Dudić (Mustafa) Nijazija 1973 M

14 Dudić (Salih) Remzija 1975 Ž

15 Gušić (Muhamed) Avdija 1953 M

16 Halilović (Šaban) Šahin 1924 M

17 Hasanović (Alija) Ahmet 1932 M

18 Hasanović (Zejnil) Nesib 1957 M

19 Hasić (Ramo) Hamdija 1964 M

20 Husejnović (Osman) Sejad 1975 M

21 Ibrić (Hasan) Vesid 1979 M

22 Ikanović (Ibrahim) Šaban 1960 M

23 Kadrić (Juso) Hazret 1972 M

24 Kadrić (Nezir) Nijaz 1974 M

25 Malić (Šaban) Senad 1975 M

26 Mehmedović (Bajro) Feris 1978 M

27 Merdžić (Omer) Safet 1949 M

28 Muhić (Alija) Hajro 1943 M

29 Mujčinović (Mujo) Nesad 1972 M

30 Mujić (Alija) Asim 1950 M

31 Musić (Hajro) Kadrija 1973 M

32 Selimović (Hadžo) Salih 1955 M

33 Smajić (Huso) Hamed 1943 M

34 Smajić (Salih) Ahmo 1952 M

35 Sulejmanović (Abid) Rizo 1965 M

7/3/2018


12


Fadila Efendić uči Fatihu na mezarju Memorijalnog centra genocida u Potočarima

BOLNO SUOČAVANJE

MIRSAD MUJČINOVIĆ U POTOČARIMA ĆE UKOPATI TREĆEG BRATA Piše: M. N./Klix.ba prije 15h 10m


13


Mirsad Mujčinović sutra će u Potočarima ukopati svog brata Nesada koji je imao 22 godine kada je

ubijen. Ranije je ukopao dvojicu braće i oca, a izgubio je skoro 200 članova familije s majčine i očeve

strane. "Moramo sve izdržati i ispratiti ih na vječni svijet. Moj brat je bio invalid. Ostao je s ocem i još jednim bratom ovdje u hali. Od tada im se izgubio svaki trag. Ovo mi je posljednji brat", rekao je Mujčinović. On je preživio jer je prošao šumom, Putem spasa do slobodne teritorije. Potom je odselio u Holandiju, ali svake godine dolazi u Srebrenicu. "Moramo biti jaki i pričati istinu o ovome što se dešavalo kako se nikada nikome ne bi ponovilo. Ako mi nećemo pričati i dokazivati istinu ko će?", rekao je. Dvojica braće su bila oženjena. Mlađi samo 20 dana. Žene su izašle u koloni i danas žive u inozemstvu. "Majka mi je umrla prije 10 dana. Nije dočekala da ukopa sina", kazao je s tugom. Istakao je kako mu ovo donosi olakšanje jer ipak ima gdje otići, pomoliti se i pronaći dio duševnog mira koji godinama nije imao dok je tragao za njihovim tijelima.

Genocid nad djecom Srebrenice u julu 1995. godine – sistematsko uništavanje jedne nove generacije

Objavljeno: 27.08.17.

FOTO: ARHIV

Iskoristivši primopredaju zaštite sigurne zone UN-a Srebrenica, između Kanadskog i Holandskog bataljona, koja je obavljena 1. januara 1995. godine, Vojska Republike Srpske dodatno jača svoje položaje. Tada dolazi do zaposjedanja pozicija u zapadnom dijelu enklave, te se vrše pripreme za izvođenje borbenih dejstava

Na sastanku komandanta VRS Ratka Mladića i komandanta UNPROFOR-a 7. marta 1995. godine, Mladić je izjavio da je nezadovoljan režimom sigurnih zona i da će vjerovatno poduzeti vojne akcije na


14


istočne enklave, ali da garantuje sigurnost stanovništva enklava. Radovan Karadžić je posebnom direktivom od 8. marta 1995. godine, izdao naređenje VRS da “svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvori uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i života u Srebrenici i Žepi”. Također, navodi da “VRS što pre treba izvršiti fizičko odvajanje Srebrenice i Žepe”. Pored navedenog, naredio je i da se smanji i ograniči logistička podrška UNPROFOR-u, kako bi se Vladine snage u Srebrenici i Žepi osjetile ovisnima o srpskoj dobroj volji, čime je nastojao popraviti položaj srpske strane kod zapadne javnosti.

Tokom proljeća i početkom ljeta 1995. godine humanitarna situacija u Srebrenici se pogoršavala. Konvoji su bili sve rjeđi, pa su čak i snage UN-a bile prisiljene da od siromašnih stanovnika kupuju neke namirnice. Enklavom je zavladao strah a veći broj ljudi je pokušao preko šuma da pobjegne prema Tuzli. Međutim, kako je VRS kontrolisala sve putne komunikacije, većina takvih je uhapšena i strijeljana. Da je sudbina Bošnjaka u rukama VRS, potvrđuje izjava francuskog generala Žanvijea, koji je na sastanku sa Mladićem u hotelu “Vidikovac” u Zvoniku 4. juna 1995. godine izjavio: “Ono što će biti najprihvatljivije za Srbe je da se enklave napuste”.

Početkom jula 1995. godine Komanda Drinskog korpusa VRS poduzima finalne radnje u cilju vojne operacije zauzimanja Srebrenice, pod nazivom “Krivaja 95”. VRS 6. jula kreće u sveopći napada na enklavu, svim raspoloživim sredstvima. Snage UN-a nisu reagovale, a 8. jula je zarobljen i holandski transporter sa posadom. Nakon pada sela Pusmulići i Ljubisavići u gradu je zavladala panika. Radovan Karadžić izdaje naređenje Miroslavu Deronjiću: “Miroslave, to sve treba pobiti. Princip zapadna Slavonija”. Nakon pada mjesta Bojna i paljenja stambenih objekata stanovnici Srebrenice bježe prema bolnici i zgradi PTT-a, gdje su se nalazili posmatrači UN-a. Snage Armije Republike Bosne i Hercegovine, i pored slabije kontraofanzive, nisu uspjele spriječiti ulazak VRS u grad, zbog nedostatka naoružanja, nepostojanja vojne organizacije, te same predaje većine naoružanja UNPROFOR-u. Slaba kontraofanziva je brzo odbijena, a kada su srpske snage zauzele brdo Bojna, 300 metara od centra Srebrenice, 10. jula 1995. godine otpočeo je totalni egzodus stanovništva. Komandant Holandskog bataljona potpukovnik Karemans obećao je i vojnu intervenciju NATO-a na srpske položaje ali ni do toga nije došlo. VRS je već u večernjim satima 10. jula bila na samom ulazu u grad. Već sutradan oko 13:00 prvi vojnici VRS su ušli u grad.

Padom grada većina stanovništva bježi prema Potočarima – glavnoj bazi UNPROFOR-a, gdje se u krugu fabrike smjestilo između 20.000 i 25.000 ljudi. Djeca, žene i starci uglavnom su potražili spas u okrugu baze, gdje se našlo i najviše 2.000 vojno sposobnih muškaraca. Među njima je bilo i tridesetak gluhonijeme djece. Druga grupa (između 10.000 i 15.000), među kojima je bilo žena i djece, preko Šušnjara bježi preko srpskog teritorija ka Tuzli. Ova kolona je cijelim putem proboja bila granatirana svim raspoloživim sredstvima. Vojska i policija Republike Srpske su tokom 12. i 13. jula 1995. godine, po kratkom postupku, u Potočarima likvidirale brojne muškarce, kao i određen broj djece i žena. Pripadnici VRS su 12. jula stigli pred Potočare u koloni od blizu 50 vozila. Među njima je bio i Ratko Mladić koji je smirivao žene i djecu riječima da se ne boje i da će po njih doći autobusi koji će biti prebačeni “na teritoriju pod kontrolom Alijinih snaga”.

Nakon izjave za štampu i odlaska medije, trupe VRS počinju sa masovnom egzekucijom svih muškaraca starosne dobi od 14 do 65 godina. Baza Holandskog bataljona se punila dječacima i mladićima gdje su ubijani tupim predmetima. Holandski vojnici su izvijestili da su djecu ranjenike koji su trebali biti prevezeni do Kladnja izvlačili na pola puta i tjerali ih da pješače do Kladnja. Procjenju se da je 12. jula 1995. godine odvojeno oko 1 000 dječaka i mladića od 14 do 30 godina i pobijeno u zgradi “Elektrodistribucije”, te u Osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu, kao i u bratunačkom hangaru. U podnevnim satima je počelo i razvrstavanje žena, djece i staraca u kamione. Ukoliko bi se uočilo da je neki od dječaka fizički napredniji, snage VRS su ga odvajale od majke i odvodile. Iz grupe u Potočarima odvajane su i djevojčice od 15 godina i odvođene u Bratunac gdje su strijeljane. Mnoge od njih su i silovane. Teror se u sumrak pojačao, čemu svjedoče srpski civili iz okolnih mjesta koji navode da te noći nisu mogli spavati zbog puščane paljbe. Jedan svjedok je ispričao da su te noći odveli trojicu braće, od kojih je jedan tek krenuo u osnovnu školu, dok su dvojica bili adolescenti. Kada je majka dječaka krenula da ih traži, našla ih je zaklane. Oni koji su zarobljeni na putu proboja prema Tuzli, odvedeni su na igralište u Novoj Kasabi i na jednu poljanu u Sandićima. Tu se našalo između 1.000 i 4.000 ljudi, koji su većinom likvidirani u Bratuncu i Kravici. Na područje Cerske dovedena su tri


15


autobusa zarobljenih Bošnjaka, nakon čega je strijeljano najmanje 149 lica, uglavnom starosne dobi od 14 godina pa do poznih adolescentskih godina.

Dok su se odvijale nemile scene, general Mladić naređuje komandi Holandskog bataljoja da napravi spisak vojnosposobnih muškaraca u Potočarima. Bataljon je napravio spisak od 239 muškaraca koji je predao VRS, a zatim naredio ovim ljudima da napuste Potočare. U ovoj grupi, koja će biti likvidirana, našli su se i brojni dječaci starosti od 12 do 18 godina, i to: Damir Jusić, Meho Hasanović, Mensur Musić, Zildžija Begić, Samir Begić, Kadir Suljić, Behadil Hasanović, Meharis Gušić, Mihret Lolić, Suad Bektić, Dahmo Krdžić, Esad Mujić, Fikret Kiverić, Elvis Alić, Nurija Smajlović, Senad Sirvić, Sabahudin Beganović, Sevdahet Salkić, Muhidin Duraković, Ahmo Jusić, Dževad Mujić, Admir Mujić, Nedžib Huremović, Tahir Bajramović i Abdulah Salihović. Svi su oni poslani u smrt, iako su kroz plač molili snage UNPROFOR-a da ih ne predaju, svjesni činjenice šta im se može dogoditi. Najteže je bilo odvajanje majki od njihove djece. Svjedokinja Hajra Čatić priča o odvajanju 14-godišnjeg dječaka, kojeg je majka pokušala sakriti dekom, ali nije uspjela. Munira Subašić kaže da su joj srpski vojnici rekli: “Vidite svoju djecu zadnji put, svi će biti pobijeni.” Sedamnaestogodiški Dževad Hafizović odlazeći u šumu 11. jula, rekao je majci: “Zar je stvarno došlo vrijeme da se razilazimo?” Više se nisu vidjeli, a njegovi posmrtni ostaci su pronađeni u junu 2004. godine. Sedamnaestogodišnji Rijad Fejzić, koji još nije identifikovan, posljednji put je viđen kada su ga srpski vojnici pokušali odvojiti od majke, brutalno ga udarajući. Blijed i u suzama, govorio je majci: “Mama, molim te, idi”. Sa njim je bio i trinaestogodišnji Sadik Huseinović koji je također ubijen. Na spisku žrtava genocida u Srebrenici stoje i imena: Edine Mujić (rođena 1990. godine), četverogodišnje Emine Vranjo, trogodišnje Nesibe Alić, dječaka Fahrudina Smajlovića koji je imao 12 godina, Sadika Husejnovića, Edina Memića, Admira Muminovića, Remzudina Hasanovića, koji su imali 13 godina. Među ubijenim zarobljenicima na Jahorini i Trnovu od strane “Škorpiona”, što je snimljeno TV kamerom, se nalazi i ime šesnaestogodišnjeg dječaka Azmira Alispahića. Jedna svjedokinja govoreći o odvođenju njezinog 14-godišnjeg sina, navodi da se pored njihove kolone pojavio jedan srpski vojnik koji je njezinom sinu rekao: “Mladiću, ti ćeš na lijevu stranu”. Preklinjala je da ga ne odvode jer je 1981. godine, ali srpski vojnik nije reagovao. Dječak se okrenuo i rekao: “Mama, možeš li mi ponijeti ovu torbu? Možeš li je, molim te, čuvati?” – to je bio zadnji put da ga je majka vidjela.

Iz Bratunca je tokom 14. jula 1995. godine prevezeno između 2.000 i 2.500 muškaraca, koji su zatočeni u Osnovnoj školi u Grbavcima. Odatle su prevezeni na stratište u Orahovcu. Istog dana VRS je iz Bratunca prevezla između 1.500 i 2.000 zarobljenika do brane Petkovca. Strijeljani su u grupama od 5 do 10 ljudi. Dvojica preživjelih navode da se i u toj grupi nalazio ogroman broj dječaka i mladića. Strijeljanja su nastavljena i u narednim danima, a 18. jula 1995. godine, komandant Zvorničke brigade Vinko Pandurević naređuje da se zarobljeni ne privode, već da se likvidiraju na licu mjesta. Ubijanja su trajala sve do 21. jula, a dva dana kasnije Mladić je naredio Vojnoj policiji da likvidira jedan broj ranjenika iz Srebrenice koji su se liječili u bolnici u Zvorniku.

Izvor: Bosnae.info

Enklave Srebrenica i Žepa

https://faktor.ba/vijest/genocid-nad-djecom-srebrenice-u-julu-1995-godine-sistematsko-unistavanje-jedne-nove-generacije-262463


16


Nuri Mujić zločinci su ubili tri sina i muža: Ratko Mladić mi je ispred očiju oteo mog 17-godišnjeg Muharema

20. Aprila 2018.

Autor: Faktor.ba

Nura Mujić je majka iz Bratunca, kojoj su četnici, nakon pada Srebrenice, ubili tri sina, Ibru (1974), Nusreta (1975), Muharema (1977) i muža Miralema (1948).

Nura ima samo jednu želju – da kompletira ostatke sinova Nusreta i Muharema, a onda kaže može na “bolji svijet” Nura sa sestrom Nevresom

Zna Nura, kao i stotine drugih majki koje su izgubile svoje sinove, muževe, braću, očeve, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, presude ratnim zločincima neće vratiti najmilije, ali će joj dati nadu da na ovom svijetu još ima pravde i pravičnosti za one koji su počinili zlodjela kakva moderno čovječanstvo ne pamti.

Drago je Nuri što je krvnik Mladić dobio doživotni zatvor i zbog toga što joj je baš on trećeg dana, nakon pada Srebrenice, ispred očiju uzeo njenog najmlađeg sedamnaestogodišnjeg Muharema kojeg je majka tada zadnji put vidjela.

Gurnuo me prema autobusu – Čekali smo tri dana na ledini kod fabrike u Potočarima šta će biti s nama. Ono malo muškaraca, pretežno starijih, koji su bili sa ženama, odvodili su prema kućama, govoreći da će ih samo ispitati, ali se niko od njih nije vraćao. Treći dan, kad smo došli na red, poveli su nas prema autobusima. Moj Muharem išao je ispred mene i nosio sedmogodišnju sestru Mirsadu. Kad smo došli pred autobuse vidjela sam Mladića koji nam je prišao sa još jednim vojnikom. Upitao je Muharema koliko ima godina, dijete je zamucalo, ali je nakon nekoliko trenutaka izustio da mu je sedamnaest. Odmah mu je Mirsadu istrgao iz naručja i doslovno bacio prema autobusu, a njega je gurnuo u stranu. Takvu brzinu nikad u životu nisam vidjela. I mene je gurnuo prema autobusu. Uspjela sam nekako ući, vidjela sam komšinicu koja je u naručju držala moju Mirsadu. Kad sam pogledala iz autobusa, ugledala sam svog Muharema kako ga vojnik sa uperenom puškom u njega odvodi stazom prema fabrici. Tad sam ga zadnji put vidjela – započinje Nura svoju priču, majka heroina kojoj su Mladićevi zlikovci ubili još petericu braće, petericu bratića, oca, svekra, djevere…

https://www.bosniaks.info/nuri-mujic-zlocinci-su-ubili-tri-sina-i-muza-ratko-mladic-mi-je-ispred-ociju-oteo-mog-17-godisnjeg-muharema/


17


Dok su se vozili autobusom usput su, prisjeća se Nura, dok joj se suze slijevaju niz lice, nailazili na kolone muškaraca sa podignutim rukama iza potiljka koje su četnici sa uperenim puškama u njih odvodili u nepoznatom pravcu.

– Dok smo se vozili, četnici bi nam dovikivali: “Pogledajte ih još jednom, jer ovo je zadnji put da ćete ih vidjeti.” Tada bi žene u autobusu vrisnule, počele plakati uzvikujući: “Eno moga sina, eno moga brata, oca.” Vozeći se dalje ugledala sam pored puta truplo muškarca, a na sred puta njegovu odsječenu glavu. Dalje smo naišli na livadu koja je bila iznad puta. Na njoj je bilo sigurno dvije hiljade muškaraca koji su čučali sa pognutim glavama, a četnici su bili ispod sa uperenim cijevima u njih – prisjeća se jecajući.

Nura kaže da je u Potočarima, dok je čekala da je autobusom deportuju do Tuzle, poznala Srbina komšiju iz sela Bjelovac, koji je u Srebrenici radio kao taksista.

– Obratio se mom sinu: “Otkud ti Miralemovac ovdje, zovući ga imenom moga muža.” Meni ništa nije rekao, samo me je pogledao i prošao. Bilo ih je puno, pjevali su četničke pjesme i psovali nam tursku majku.

Tokom ekshumacija Nuri je prvo u masovnoj grobnici oko Glogove pronađen najstariji sin Ibro, a potom u blizini Kravice suprug Miralem. Prije četiri godine u okolini Kamenice pronađeni su ostaci Nusreta i Muharema.

– Za Nusreta i Muharema pronađeno je samo nekoliko koščica, ali se nadam da će u narednim ekshumacijama pronaći i ostale dijelove tijela. Najteže mi je kad se sjetim da su ih razvlačili po mnogim lokalitetima. Ponekad se pitam kako insan može biti toliko okrutan da počini takva nedjela.

Najvrijednije što je Nuri ostalo od sinova i supruga je fotografija koja je napravljena samo prije mjesec nego što će Srebrenica pasti. Snimio ih je Muharemov drug iz susjednog sela.

– Dođe on meni jedan dan i kaže:”Majko, hajde da se svi skupimo i slikamo,” kao da je znao da se nešto sprema. A ja mu kažem šta će nam to sada, Muhareme sine, da bar imamo kilo brašna da momku platimo, a on veli, ne treba majko, platit ćemo mu kad se rat završi. Tako je bilo, momak je, ne mogu mu se sjetiti imena, došao jedan dan i slikao nas, ali Muharem tada nije bio kod kuće. To mi je najdraža slika koju sam uspjela ponijeti u noći 10. jula 1995. godine, kada smo iz sela Bjelovac, u kojem smo živjeli, krenuli kod mog brata u Srebrenicu – priča Nura.

Kolone ljudi slijevale se u Potočare Prava golgota odvijala se, kaže Nura, u noći između 10. i 11. jula, kada su se bujice ljudi iz okolnih sela, bježeći od četničkog noža, slijevale u Srebrenicu.

– Bili smo izmučeni od gladi jer mjesecima nije bilo hrane. Uvečer 10. jula naša familija se skupila u stanu mog brata u Srebrenici. Čitavu noć niko oka nije sklopio. Svi smo šutjeli i gledali jedni u druge,


18


kao da smo znali da je to naša zadnja noć. Ujutro svi muškraci su krenuli prema šumi, a žene, starci i mala djeca prema Potočarima. Sinove nisam mogla ispratiti, onesvijestila sam se. Kad sam došla sebi sa kćerkom Mirsadom i ocem, koji je imao 75 godina, krenuli smo prema Potočarima. Prošli smo pored bolnice, unutra se čuo plač i vriska, ljudi su bili prestrašeni. Kolone ljudi iz svih pravaca slijevale su se prema Potočarima. Dok smo išli, odjednom sam ugledala najmlađeg sina Muharema te još nekoliko mlađih muškaraca koji su se valjda, bježeći od četnika, odvojili od ostalih muškaraca, i pošli prema Potočarima. Nisam znala šta da radim. Bilo mi je drago što je sa mnom, ali sam znala da će ga odvesti. Za braću i oca ništa nije znao – s bolom se prisjeća Nura.

Ne zna, kaže, kako je uopće sve ove godine živa. Sretna je što je dočekala da ukopa svoje najmilije. Ima još jednu želju, da dočeka da joj se kompletiraju ostaci Nusreta i Muharema, a onda, kaže, može sklopiti oči i “krenuti” u bolji svijet.

26.06.2018. / 11:13h BiH - Odbijen zahtjev

Odgođena posjeta ambasadora Rusije Ivancova Srebrenici

Foto: Vijesti.ba

Posjeta Srebrenici ambasadora Ruske Federacije u BiH Petra Ivancovu, planirana za sutra, odgođena

je za drugi put, potvrđeno je Feni iz Ambasade Ruske Federacije.

Između ostalog, bilo je planirano da se tokom posjete Općini Srebrenica ambasador Ivancov sastane s načelnikom Mladenom Grujičićem i njegovim zamjenikom Nerminom Alivukovićem. Dobio sam poziv u kojem stoji da ambasador Petar Ivancov želi sastanak s mnom kao zamjenikom načelnika Općine. Naravno, prihvatio sam da razgovaram s ambasadorom, a zatim je uslijedio i drugi poziv gdje je ambasador izrazio želju da posjeti Memorijalni centar Potočari i oda počast žrtvama genocida. Ja postujući stav žrtava i Udurženja majki koji je već od ranije poznat javnosti, a to je da se ne dozvoli dolazak u Memorijalni centar svima koji negiraju genocid u Srebrenici, nisam mogao prihvatiti taj poziv. Znamo, vrlo dobro kakav je stav Rusije po tom pitanju koji je iznijela u Ujedinjenim nacijama stavljajući veto na rezoluciji o genocidu u Srebrenici. Iz tog razlog ja nisam mogao prihvatiti poziv da dočekam ambasadora Rusije u Memorijalnom centru Potočari – kazao je ranije Feni Alivuković. On dodaje kako ima nezvanične informacije da je i Uprava Memorijalnog centra, vođena stavom Udruženja, odbila da primi ruskog ambasadora u tom prostoru.

(Vijesti.ba)


19


Dan bijelih traka i sjećanje na zločine u Prijedoru

www.federalna.ba/bhs/vijest/239555

Vlasti bosanskih Srba u Prijedoru su 31. maja 1992. izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se

nesrpskom stanovništvu nalaže da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, te da pri izlasku iz

kuća stave bijele trake oko rukava. "Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u

potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje

kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške

posljedice", glasio je poziv na radiju.

So na ranu Prijedorčanima: Negiranje bijelih traka u Skupštini grada kao ismijavanje žrtava

Piše: S. H./Klix.ba 31.05.2018.

Negiranje zločina u Prijedoru, a naročito bijelih traka koje su simbol zlostavljanja, patnje, mučenja,

segregacije i ubistava nesrpskog stanovništva u tom gradu je naročito bolno za sve žrtve koje i 26

godina nakon monstruoznih zločina moraju dokazivati da su bijele trake postojale i suočavati se s

prijetnjama za krivičnu odgovornost zbog obilježavanja Dana bijelih traka.

Upravo to se danas dogodilo u Prijedoru kada je šef Kluba odbornika SNSD-a Dragoslav Kabić tražio

na sjednici Skupštine grada da se sankcionišu organizatori obilježavanja Dana bijelih traka u Prijedoru,

http://www.federalna.ba/bhs/vijest/239555


20


jer tvrdi kako je sve to bošnjačka propaganda te da Bošnjaci i Hrvati nikada u Prijedoru nisu morali

nositi bijele trake.

"Osim izjave da Bošnjaci u Prijedoru 1992. nisu nosili bijele trake, izjavili su da su bijele trake postojale,

ali da su ih nosili pripadnici Vojske RS da bi se razlikovali, navodno, od nekih drugih formacija. To je

grubo izvrtanje istine i uvreda za žrtve", kazao je za Klix.ba Mirsad Duratović, preživjela žrtva iz

Prijedora i odbornik u Skupštini grada.

Da su bijele trake nosili Bošnjaci u Prijedoru tokom 1992. godine potvrdile su i presude Haškog

tribunala, ali to očito nije dovoljno odbornicima SNSD-a.

Foto: D. S./Klix.ba

"Teško je naći prave riječi da se sve ovo objasni. Neshvatljiva je tolika pakost i bezobrazluk pojedinaca

da se to ne može opisati. Do dana bijelih traka oko 800 civila Kozarca je bilo ubijeno, a bijele trake su

generalno Bošnjake Prijedora koštale više od tri hiljade ubijenih. I uprkos svim činjenicama i danas se

sve to negira", kazao nam je Duratović.

Mirsad Duratović (Foto: Klix.ba)


21


S obzirom na neke ranije izjave zvaničnika SNSD-a o bijelim trakama i zločinima u Prijedoru, jasno je

da se radi o predizbornim trikovima i okupljanju biračkog tijela na najgrublji način - negiranjem zločina.

"Jasno je da SNSD na ovaj način želi pridobiti i najekstremnije i najviše desno krilo srpskog biračkog

tijela. Ipak, želim naglasiti da je taj isti SNSD prošle godine prihvatio moju inicijativu i Skupština je

odgodila sjednicu koja je trebala biti održana 31. maja, na dan obilježavanja bijelih traka. Šta se desilo

u prethodnih godinu dana pa SNSD sada grubo negira bijele trake koje je prošle godine priznao i

prihvatio", smatra Duratović.

Nakon prošlogodišnjeg odgađanja sjednice javila se nada da Prijedor otvara novu stranicu. Međutim,

ove godine je već druga priča.

"Ovo pokazuje dvoličnost politike koja vlada. Jedan drugi saziv Skupštine u Prijedoru je još 2012.

godine razmatrao pitanje djelovanja organizacija koje se bave civilnim žrtvama rata i generalno žrtvama

te su usvojili set zaključaka da se tim organizacijama zabrani finansiranje, da se organizatori okupljanja

krivično odgovaraju i slično. Sve domaće i međunarodne institucije koje se bave ljudskim pravima

prešle su preko toga. Sada čekamo reakcije međunarodne zajednice nakon današnjih poteza u

Skupštini", naglašava Duratović.

Podsjetimo da još nikada nije odobrena izgradnja spomenika za 102 ubijene djece u Prijedoru, jer

gradske vlasti ne žele dati dozvolu za takvo nešto. Predstavnici roditelja ubijene djece nedavno su

pregovarali s gradskim vlastima, ali bez konkretnih pomaka, jer se žrtvama ponovo nudi izgradnja

zajedničkog spomenika za sve žrtve i to van grada.

Bakira Hasečić dobitnica počasnog priznanja Glasgow Univerziteta:

Oslobodite se stida i borite se za istinu i pravdu!

30. juni 2018.

Bakiri Hasečić, aktivistkinji koja zastupa žrtve silovanja tokom rata u Bosni, 3. jula bit će uručeno

počasno priznanje Glasgow Caledonian Univerziteta zbog izvanrednog doprinosa u borbi za ljudska

prava i pravde za žene u Bosni.

https://twitter.com/intent/tweet?text=Bakira+Hase%C4%8Di%C4%87+dobitnica+po%C4%8Dasnog+priznanja+Glasgow+Univerziteta%3A+Oslobodite+se+stida+i+borite+se+za+istinu+i+pravdu%21&url=http%3A%2F%2Fsaff.ba%2Fbakira-hasecic-dobitnica-pocasnog-priznanja-glasgow-univerziteta-oslobodite-se-stida-i-borite-se-za-istinu-i-pravdu%2F&via=SAFF+Portal

https://twitter.com/intent/tweet?text=Bakira+Hase%C4%8Di%C4%87+dobitnica+po%C4%8Dasnog+priznanja+Glasgow+Univerziteta%3A+Oslobodite+se+stida+i+borite+se+za+istinu+i+pravdu%21&url=http%3A%2F%2Fsaff.ba%2Fbakira-hasecic-dobitnica-pocasnog-priznanja-glasgow-univerziteta-oslobodite-se-stida-i-borite-se-za-istinu-i-pravdu%2F&via=SAFF+Portal


22


Hasečić je 2003. godine osnovala Udruženje “Žena- žrtava rata” kako bi prikupila dokaze protiv ratnih

zločinaca koji su se krili u Bosni. Bakira je i sama bila žrtva silovanja kada je njena porodica napadnuta

u rodnom gradu Višegradu, a procjenjuje se da je od 1992. do 1995. godine silovano oko 50.000 žena.

Njena organizacija sada pruža pravnu i finansijsku podršku žrtvama silovanja i bori se da odgovorne

osobe budu kažnjene.

Hasečić u izjavi za Index.ba kaže da je zahvalna na priznanju koje će joj biti dodijeljeno, ali da to nije

priznanje samo za nju, već i za sve žene u BiH, za sve preživjele žrtve genocida i seksualnog

zlostavljanja.

-Dugo smo se i snažno borile kako bi se naši glasovi čuli i čast koja mi je ukazana šalje snažnu poruku

svijetu da mi nećemo šutjeti i da bez obzira na to odakle ste, zajedno se možemo boriti za bolji svijet.

Ja sam prošla kroz nezamislive stvari tokom rata u Bosni i Hercegovini, ali je ta bol i patnja meni dala

odlučnost da se borim za pravdu i ja sam 2003. godine osnovala Asocijaciju “Žena žrtva rata” kako bih

pomogla svim onim ženama i muškarcima koji su bili žrtve seksualnog nasilja tokom rata. Ali ja nisam

sama.

Širom svijeta, upravo sada, žene različitog porijekla, kultura, religija i nacionalnosti se bore da učine

ovaj svijet boljim i sigurnijim mjestom, bore se da se prekine šutnja o seksualnom zlostavljanju. U

Bosni, kao i širom svijeta, silovanje je korišteno kao oružje u ratu kako bi ljudi napustili svoje domove i

kako bi živjeli u strahu od silovanja i stigme koju ono nosi.

Nadam da ću poslati poruku svim ženama koje su bile žrtve seksualnog nasilja, mučenja i silovanja, da

se oslobode stigme i stida da se bore za pravdu i svjedoče o onom šta su proživjele, kaže Hasečić.

(E.L. Index.ba)


23


SVJEDOČENJE : Preživio sam strijeljanje i masovnu grobnicu Tomašica 23. Aprila 2018.

Piše: Ezher Beganović

Otkopavanjem najveće masovne grobnice Tomašica počela se otkrivati istina o stravičnim stradanjima Bošnjaka iz Prijedora i okolnih mjesta. Prema dosadašnjim saznanjima u Tomašici su ukopani Bošnjaci pobijeni u periodu od 20. do 25. jula 1992.godine u masovnom genocidnom napadu na lijevu obalu Sane. U šest sela Mataruškog Brda (Bišćanima, Rizvanovićima, Rakovčanima, Čarakovu i Zecovima) ubijeno je između 1650 i 1800 civila Bošnjaka. Ubijani su, mučeni, silovani u najvećem broju slučajeva pred očima svojih članova porodica. Bio je to krvavi pir čiji najevidentniji trag jeste upravo Tomašica. U ovom krvavom pohodu srpske vojske između ostalih ubijeno je i šest sinova Have tatarević skupa s ocem, ubijene su kompletne porodice Bačić, Horozović, Tatarević, Čaušević, Dženanović, Redžić i mnoge druge.

Jasmin Čaušević je tada imao trinaest godina. On je preživio strijeljanje a njegov otac i komšije su završili u masovnoj grobnici Tomašica. „Većina pronađenih u Tomašici su komšije koje su poginule tih dana kada sam ja preživio strijeljanje. Kamion kojim su odvoženi mrtvi leševi mene je teško ranjenog prevezao, umjesto u Tomašicu, u bolnicu”, govori nam Jasmin. U nastavku prenosimo Jasminovu ispovijest o tome kako je preživio strijeljanje i izbjegao masovnu grobnicu Tomašica. Jasminova priča vjerodostojno odslikava najteže dane stradanja prijedorskih Bošnjaka. Ova priča otkriva strašnu sudbinu pobijenih Bošnjaka iz masovne grobnice Tomašica.

Prvi dani

„Sela Bišćani, Rizvanovići i Rakovčani, Čarakovo bila su opkoljena i nisu bila zauzeta, jer su navodno prije toga predali oružje. Nakon kratkog vremena, u selu je već počelo da nestaje hrane i svih ostalih namirnica a mi smo bili u okruženju i nismo mogli da ga napustimo. Tokom boravka u Bišćanima, skoro svakodnevno smo bili izloženi granatiranjima, tako da smo stalno bili na oprezu i kada bi čuli grantu svi bi otrčali u podrume gdje smo i većinu noći provodili. Nakon nekih mjesec dana ja i otac smo morali napustiti kuću u kojoj smo se skrivali. Moj otac i ja smo se zaputili u Tukove kod njegovih poznanika i oni su nas primili sa velikom nelagodom, iako je moj otac plaćao naš boravak i hranu. Nakon par dana otac me je sa suzama u očima pozvao da izađem napolje iz te kuće i pokazao mi je u pravcu naše kuće koja je taj dan bila zapaljena, gledao sam u visoki plamen i gusti oblak koji se izvijao iz naše kuće i onda sam pogledao moga oca kojem su se suze slijevali niz oči. Zagrlio me je i reko: ‘sine ode naša kuća, nemamo više ništa’.Te riječi i njegov tužni glas zauvijek će mi ostati u sjećanju. Nakon nekih sedam dana i oni su nas izvjestili da moramo napustiti njihovu kuću, zbog njihove vlastite bezbjednosti, jer su Srbi tada vršili pretrese po kućama pa su strahovali za sebe. Otac i ja smo bili prisiljeni po drugi put da se vraćamo u Bišćane. Nismo imali mogućnosti da idemo dalje od Tukova jer je tu bila srpska barikada i nismo imali izbora nego da se vratimo i molimo Vehida i njegovu porodicu da nas puste da

https://www.bosniaks.info/svjedocenje-prezivio-sam-strijeljanje-i-masovnu-grobnicu-tomasica/


24


boravimo u njihovoj garaži u kojoj je bio samo jedan stari krevet, rekli smo da od njih nećemo tražiti ništa već samo da nas puste da boravimo tu, jer zaista nismo više imali gdje da idemo. Oni su nerado pristali na to i dali nam da boravimo u toj garaži, zbog čega sam im jako zahvalan, tako da smo tada otac i ja preživljavali iz dana u dan bez imalo hrane. Sjećam se, jedne prilike otac je išao po komšiluku tražeći hranu i jedan dan je došao pomalo sretan sa jednim krastavcem u ruci. Taj krastavac smo prepolovili a on je rekao sa velikom tugom, koju sam vidio u njegovim očima:’ Nemoj sve odmah pojesti, ovo nam je za čitav dan.’

Bilo je tu i dobrih komšija od kojih bi posebno izdvojio porodicu Kahteran i Kadić, koji su bili preko puta nas i gledali su kako se patimo. Nisu ni oni bili u puno boljem položaju ali bi nas većinom puta pozvali na ručak i podjelili sa nama ono malo što su i sami imali”.

Početak ubijanja

Nakon višednevnih patnji sa hranom i strahom slijede dani ubijanja i strašnog stradanja. Jasmin se tih dana prisjeća sa teškim bolom. „Tako smo provodili dane sve do 20 jula. Kada se ujutro negdje oko 10 sati, u blizini začula teška rafalna pucnjava, što nije bilo uobičajeno, jer su oni iz automatskog oružja pucali samo u zrak kada su bili pijani ili slavili neke praznike. Vehid i svi ostali ukućani koji su bili na spratu su sišli u podrum kod oca i mene a došao je još jedan meni nepoznat čovjek. Sjedili smo tu a pucnjava nam se sve više i više približavala a niko od nas nije znao šta se stvarno dešava, jer niko nije smio da izađe vani. U jednom trenutku čuo sam rafalnu paljbu koja se osula po susjednoj kući gdje se čula lomljava stakla. Tada je neko utrčao u podrum i povikao da svi muškarci izađu vani. Ja sam od velikog straha i uzbuđenja istrčao sa ostalim muškarcima. Tu je bio Vehid, moj amidžić Sead, moj otac i taj meni nepoznati čovjek. Kada smo izašli iz podruma, vidio sam strašan prizor. Oko svake kuće koju sam mogao da vidim bila je grupa do zuba naoružanih srpskih vojnika, koji su ličili na razjarene zvjeri žedne krvi. Sa svih strana čuli su se pomiješani pucnjevi i strašni krici i jauci ljudi, žena i djece, koje su te krvoločne zvjeri na razne načine prvo mučili i pljačkali a onda ih u grupama ili pojedinačno strijeljali ili klali ispred njihovih kuća, na obližnjim livadama i šumarcima, pored puteva i na svakom mjestu gdje bi ih pronašli. Stajao sam tu ispred kuće neko vrijeme pored ostalih muškaraca ukočen od straha zbog onog što se odvijalo tu pred mojim očima i onda nam je prišao neki golobradi momčić koji po mojoj procjeni nije bio stariji od 19 -20 godina, podigao je svoju pušku prema nama i glasno se proderao: ‘Ajde momci bre trčite brzo javite se majoru kod onog gore šumarka!’. Ja sam trčao za Vehidom, Seadom, i tim nepoznatim čovjekom dok nismo stigli do toga izvjesnog majora oko koga je bila veća grupa naoružanih vojnika, koji su većinom isto tako bili golobradi momci, koji vjerovatno nisu bili stariji od 20-25 godina. Bili smo udaljeni od garaže nekih 100 metara, okrenuo sam se da vidim gdje mi je otac, koji je ostao iza nas. Tada sam vidio scenu koja će vjerovatno do kraja života ostati duboko urezana u moje pamćenje. Gledao sam kako moj babo ide prema nama uzdignutih ruku, vidno uznemiren obratio se četnicima koji su stajali sa puškama podignutih prema njemu: ‘Ljudi šta je ovo? Šta radite ovo s nama ?’ U tom trenutku mu je prišao jedan od njih i udario ga je kundakom od puške u glavu i oborio ga na cestu. Pao je, onako u sjedećem položaju, vidio sam kako mu je taj krvolok nešto rekao a nakon toga babo je izvadio novčanik iz džepa i dao ga tom četniku, koji ga je još par puta udario nogom. Na kraju mu je skinuo Seiko sat koji je imao na ruci. U tom trenutku nama koji smo stigli do majora naredili su da stanemo u stroj jedan pored drugog. Ja sam se tada okrenuo i nisam više vidio šta se dalje dešavalo s mojim ocem. Onda je taj izvjesni major krenuo da udara sve nas redom. Krenuo je krvnički udarati Vehida, pa Seada, pitajući: ‘Gdje su vaši rovovi? Ko je ubio srpskog vojnika u Rizvanovićima?’ I onda je prišao meni i snažno me udario po licu i nosu, koji je od siline udarca pukao, a u sljedećem monetu sam bio sav u krvi koja mi je lila iz nosa. Krv mi se sljevala niz lice dok sam se s teškom mukom pokušao podići sa zemlje. Rekao mi je : ‘Govori brzo gdje su vam rovovi?!’ Ja sam od straha uspio da kažem samo: ‘Ne znam ništa, ja sam dijete.’ Sljedeće što sam vidio je da je gurnuo Vehida ispred nas i pucao mu iz puške direktno u potiljak. Nakon toga Vehid je pao ispred nas, vidio sam kako mu se širi lokva krvi iz glave dok je ležao na zemlji nepomičan. S naše lijeve strane je bila velika livada sa visokom travom, tada nam je major naredio da trčimo preko te livade. Predosjećajući da je to kraj i da će nas tu sve poubijati, od velikog straha i adrenalina nisam mogao da se pomjerim s mjesta, dok su Sead, moj otac i nepoznati mi čovjek krenuli prema toj livadi, gledao sam kako se sprema streljački vod. Odjednom me trgnuo majorov strašni glas, koji mi i dan danas zvoni u glavi :'”Trči brzo šta ti čekaš?! ‘U tom momentu sam pošao za njima. I dan danas, zbog velikog straha i šoka


25


u kojem sam bio, ne znam da li sam sam skočio u travu ili me je otac gurnuo, samo znam da su posljednje rječi moga oca bile: ‘Bježi sine!!’ Kada sam se našao na zemlji krenuo sam brzo puzati kroz visoku travu dok su svuda oko mene zviždali meci. Zasipala me je zemlja od metaka koji su me promašili. Čuo sam i eksplozije koje se bili od bačenih bombi ili tromblona ispaljeni prema nama. Po mojoj procjeni uspio sam da otpužem nekih 20 metara. Za mene je bio tu kraj, tada u tom momentu bio sam pogođen i vjerovatno sam pao u nesvijest. Sljedeće čega se sjećam je da sam otvorio oči, da mi je pogled uprt prema nebu”.

Oko mene je bila tišina

„Oko mene je bila tišina, nije bilo više one galame i vike, samo sam čuo pucnjavu koja je već bila daleko od mjesta mog stradanja. Tada sam pogledao svoja prsa i vidio sam komade kože i mesa po rastrganoj majici, kako sam polako dolazio sebi, pokušao sam da se pomjerim da ustanem i vidio sam da mi je kompletan butni mišić lijeve noge izbijen napolje kroz poderane hlače a da mi noga visi na jednom dijelu mesa i da više nije povezana sa butnom kosti. Shvatio sam da sam pogođen i da mi je Kost bila raznesena.

Desnom nogom sam pokušao ispraviti lijevu nogu, jer je bila totalno iskrenuta, ali mi je noga samo pala na drugu stranu. Odjednom sam osjetio da su mi usta puna krvi i počeo sam da kašljem i pljujem krv. Tada sam osjetio strašne bolove i pomislio sam da je to kraj, da umirem. Pomislio sam u sebi: ‘Bože moj, daj mi samo još jednom da vidim svijet oko sebe.'Tada sam se nekako ispravio u sjedeći položaj. Ostao sam u tom položaju gledajući livade i kuće oko sebe, pogledao sam u nebo koje bilo tako plavo, prelijevalo se u nek čudne boje, iščekujući svakog trenutka da ću umrijeti. Ali, nakon što sam se trgnuo iz prvobitnog šoka, počeo sam dozivati oca i ostale, nadajući se da je neko od njih preživio. Ali, niko se nije javljao. Kada sam vidio da ne umirem i da možda imam šansu da preživim, obuzeo me neopisv strah, bojao sam se da će se vratit da provjere da smo svi mrtvi, vidio sam na sredini livade neki plast sjena, pomislo samo kako ću otići tamo i sakriti se, ali onda mi je sjevnulo kroz glavu, a šta ako budu palili sijeno, izgorjeću živ u njemu, tako da sam odustao od te ideje. Nakon nekoliko sati, koje sam proveo tu na livadi i junskom suncu, zbog nesnosne vrućine, kao i gubitka velike količine krvi, osjetio sam totalnu dehidraciju. Razgledajući, primijetio sam bunar u blizini jedne kuće. Teškom mukom, uspio sam se nekako desetak metara odvući na rukama, ali dalje nisam mogao. U jednom trenutku iz trave se podigao moj amidžić Sead koji je, što sam kasnije saznao, imao prostrijelnu ranu više kuka koja mu nije oštetila vitalne organe. Kada sam vidio da je on ustao u njemu sam odjednom vidio spas, počeo sam iz sveg glasa da ga zovem, ali on je, zbog vlastitog straha, otrčao u obližnju šumu ne obazirući se na moje povike. Nakon kratkog vremena, iz obližnje šume pojavilo se nekoliko mladića, koji su se krili u toj šumi za vrijeme čišćenja, među kojima je bio i jedan član porodice Kahteran koja nas je pomagala dok smo bili u garaži. Jedan od njih otišao je po čaršaf na kojem su me prevukli do garaže iz koje sam i izveden. Ostavili su me na podu i zbog svoje sigurnosti pobjegli nazad u šumu. Da nije bilo odlučnosti i hrabrosti tih momaka, koji su rizikovali vlastite živote da me prebace u garažu, vjerovatno bih iskrvario na toj livadi. Tu noć je prvi kod mene došao drugi amidžić Nedžad, koji je iz Čarakova došao preko šuma ne znajući uopšte šta se desilo. On me je pitao za oca i ostale. Ispričao sam mu šta se desilo, nakon toga, on mi je isjekao hlače od kojih je napravi podvez i sa tim mi podvezao nogu, očistio malo rane, stegao glavnu arteriju i tako usporio krvarenje što je vjerovatno bilo presudno da ne iskrvarim u potpunosti. Nakon toga, Nedžad je zbog svoje lične sigurnosti pobjegao u šumu, jer su Srbi konstantno prolazili selom harajući i pljačkajući imovinu. Naredna četiri dana, komšinice su mi po svojoj djeci slale supe i nešto hrane. Jedno od te hrabre djece koja su smjela doći do mene je bila djevojčica Medina Kadić, koja je svako malo dolazila sa svojom rodicom, oni su od svoje familije i ostalih komšija donosili sve što su ovi slali, jer oni sami nisu smjeli dolaziti od četnika koji su stalno prolazili tuda. Ona i njena rodica su mi čistili rane sa jodom, davali su mi na šećeru morfijum od obližnje komšinice. To mi je uveliko umanjilo bolove i vjerovatno zaustavilo totalnu infekciju rana. Sjećam se da su mi pričale kako napolju ne može da se diše od smrada jer su duž cijele mahale bila izmasakrirana tijela komšija i njihove rodbine, koja su tu već treći dan. Od velike vrućine su se ucrvali, počeli su se raspadati a četnici ne dozvoljavaju nikom da ih sahrani.”

Odvođenje leševa u Tomašicu i ostale grobnice


26


„Za vrijeme boravka u garaži, svaka dva-tri sata, u garažu su upadali naoružani Srbi iz okolnih mjesta, koji su pljačkali bošnjačke kuće. Tražili su auta, gorivo itd. Jedan od njih mi je prišao i onako negledajući u mene već u Vehidovog Jugu, koji je bio više moje glave, upitao šta radim tu. Kada sam mu rekao da sam ranjen, pogledao me onako nezainteresovano i onda je vidio nešto od čega su mu oči zasjale, sageo se i uzeo novac do pola obojen krvlju, koji mi je otac rahmetli dao prije nego se desilo strijeljanje. Obrisao je krv s njega govoreći mi podrugljivo: ‘Tebi ovo više neće trebati.’ Četvrtog dana, Srbi su zarobljene Bošnjake iz sela Hegići natjerali da kupe leševe i da ih odvoze u masovne grobnice. Mene je tog jutra neko prebacio sa poda na stari krevet na kojem smo ja i moj otac spavali. Tada mi je neko rekao da je moja strina sa još nekoliko žena zamolila jednog od srpskog vozača kamiona da me pokupi i odvede u bolnicu, a on je valjda rekao da će to uraditi pod uvjetom da mu nađu pletaru rakije, što su one nekako i učinile. Dvojica ljudi su me zatim ubacili u vojni kamion zajedno sa gornjim dijelom kreveta, kamion koji je bio sav umrljan od krvi leševa ubijenih Bošnjaka čija su tijela odvožena u masovne grobnice. U tom kamionu je vladao takav nepodnošljiv smrad da sam u jednom trenutku pomislio da ću umrijet jer mi je ponestajalo zraka od tog nesnosnog smrada. Kada sam stigao pred bolnicu, napolju me čekao doktor i nekoliko medicinskih sestara. Tu je bilo još dosta četničkih vojnika. Kada se pročulo da je stigao musliman, jedan od četnika prišao je i rekao: ‘Pustite mi da ga ja zakoljem, skoro mi je poginuo prijatelj na Jajcu.’ Doktor je to nekako spriječio rekavši: ‘Ma daj pusti ga, to je samo dijete.’

U bolnici su počeli da mi obrađuju rane, koje su nakon četiri topla julska dana totalno inficirale i proširile . Uzeli su makaze i skalpel i krenuli da odstranjuju meso, kao u klaonici, kada sam počeo da vrištim od bolova, počeli su da mi prijete i da galame, kao odakle mi pravo da vrištim dok mi oni pomažu prikom obrade rana, nisu mi dali čak nijedne tablete protiv bolova. Nakon što su to odradili, uzeli su veliku ručnu bušilicu i, uz obrazloženje da u bolnici nemaju struje, dva pomoćnika su mi uhvatili nogu i čvrsto je držali, dok je doktor svom snagom probijao milimetar po milimetar moje kosti kroz koju je na kraju napravi rupu kako bi mogao ubaciti šipku na koju bi se mogli okačiti tegovi koji bi mi postepeno vraćali kost na svoje mjesto.

U prijedorskoj bolnici ležao sam četiri dana. Kada su dobili nalog da me prebace u Banja Luku.

Kada su me vozili za Banja Luku, dok smo prolazili kroz Kozarac lagano sam podigao glavu, vidio sam sav užas koji su četnici napravili u tom malom gradiću, sveijedna bošnjačka kuća je bila zapaljena ili do temelja srušena, mrtvi su ležali pored ulica. Nakon dolaska, smješten sam u gradsku bolnicu u Banju Luku. Na hirurškom odjeljenju, na kojem sam ležao, skoro svi pacijenti bili su ranjeni srpski vojnici, osim u jednoj sobi, u kojoj su se nalazili, kako sam kasnije saznao, zarobljeni ranjeni bošnjaci. Kako je ko dolazio na odjel, ulazio bi u tu sobu i premlaćivao ih, tako da su se redovno čuli krici iz iste. Bojeći se da bih mogao izgubiti život ukoliko im kažem da sam preživjeli svjedok strijeljanja, ja sam ostalima lagao da me je pred kućom pogodio geler od granate, jer je ranjenim srpskim vojnicima svakodnevno u posjetu dolazio veliki broj saboraca, koji su tu zajedno sa ranjenicima pjevali četničke pjesme. Takva atmosfera trajala je naredna dva mjeseca, koliko sam ležao u toj bolnici. Jednog dana, iz sna me je trgnuo duboki glas. Kada sam otvorio oči ugledao sam srpskog popa koji je stajao više mene i prskao me svetom vodicom, izgovarajući neke molitve, od čega sam ostao u šoku duže vremena.

Par dana nakon toga u sobu je ušao dječak od nekih pet ili šest godina koji je imao gips na ruci, prišao je mom krevetu i pitao me kako se ti krstiš? Ja sam bio iznenađen i gledao sam u njega ne odgovarajući mu ništa. Ponovio je pitanje nakon kojeg sam ja rekao da sam musliman i da se ne krstim, tada me je gipsom udario u glavu i rekao da im pokažem kako se krsti, dok je dječak to radio svi srpski ranjenici u sobi su se smijali grohotom, jer su ga oni najverovatnije i nagovorili da to uradi. Mali je bio uporan, tjerao me je da se krstim dok jedan od ranjenih srpskih vojnika nije rekao dosta je pusti ga.

Jedan od najtežih trenutaka bio je kada su mi saopćili da će me usvojiti neka srpska porodica, jer nisu znali šta bi sa mnom, pošto mi je otac ubijen, a sa majkom nisam imao kontakt. Nakon što mi je noga sanirana, u gipsu sam prebačen u bolnicu Paprikovac, na očni odjel koji su prilagodili da bude odjel za ranjenike, u kojoj se također nalazio poseban odjel sa zarobljenim, ranjenim Bošnjacima. Pošto sam tad već pomalo hodao na štakama, mogao sam da vidim mučenje i redovno premlaćivanje tih bošnjačikih zarobljenih vojnika. Njihov odjel bio je u staklu ispred kojeg se nalazio jedan stražar.


27


Ti ranjenici bili su toliko premlaćivani i ‘istrenirani’ da su na pojavu bilo koga svi zajedno dizali tri prsta i pjevali četničke pjesme. Čak i kada bih ja prolazio pokraj njihovog odjela, reagirali bi na takav način. Glavna pjesma im je bila od topole do topole pa do ravne gore, koja mi je duboko ostala urezana u sjećanje. Jedno jutro vidio sam ispod njihovog odjela mrtvog čovjeka na betonu, prekrivenog čaršafom. Čuo sam kako su pričali da je pokušao pobjeći, u što čisto sumnjam, pošto je to bilo nemoguće. Nakon 15-ak dana, po mene su došli ljudi iz banjalučkog ‘Merhameta’ i odvezli me u džamiju Gazenferija, u kojoj su se nalazili ljudi pušteni iz logora, a koji su bili mlađi od 16 ili stariji od 60 godina. U međuvremenu sam dobio informaciju da mi je majka saznala da sam živ i da ću najvjerovatnije ubrzo prvim konvojom biti prebačen za Zagreb, što se nakon 10-ak dana provedenih u džamiji i desilo.

Pokupili su me s džipom iz Crvenog krsta sa još nekoliko ljudi iz te džamije i manjim konvojom prebačeni smo u Zagreb, gdje me je dočekala moja tetka i sa njom sam otišao u Njemačku kod majke i braće. Nakon dvadeset godina kosti mog oca još uvijek nisu pronađene. Još uvijek nemam snage da odem posjetiti masovnu grobnicu Tomašica”, zaključuje na kraju ove potresne priče Jasmin Čaušević.

Sramna presuda Općinskog suda u Tuzli po narudžbi RS-a

Sin preminulog logoraša mora platiti RS-u 2.625 KM

SAFF

21. februara 2018.

Ima li kraja teroru, torturi nakon torture i ima li kraja načinima uništavanja žrtava i njihovih porodica,

pitanja su koja su u saopćenju za javnost postavili članovi Saveza logoraša u BiH.

-Svih ovih godina, nakon zatvaranja koncentracionih logora, nakon nepriznavanja žrtava od države

Bosne i Hercegovine kroz zakonske okvire, nastavlja se agonija logoraša/žrtava torture, koja

nedvojbeno potvrđuje da smo u ratu bili žrtve torture, a da smo u miru žrtve sistema. Usljed različitih

postupanja, stavova i promjene istih te neujednačene sudske prakse sudova u BiH, bivši logoraši/žrtve

torture su na jedan poseban način nastavili sa preživljavanjem golgota, i to tako što su presudama

sudova odbijani njihovi tužbeni zahtjevi za naknadu nematerijalne štete zbog navodne zastare, a

ujedno su obavezivani na plaćanje troškova sudskih taksi i troškova pravobranilaštva. Ovako nešto

nezabilježeno je u svijetu – navodi se u saopćenju Saveza logoraša u BiH koje potpisuje predsjednik

Jasmin Mešković.

Dodaje se kako tu nije kraj pravnog terora nad žrtvama.


28


-Adil Šabanović je u logorima Vojske Republike Srpske proveo pune dvije godine te skupa sa drugim

logorašima proživio neviđene patnje i mučenja, ali je, na svu sreću, uspio živ izaći iz logora. Adil je

jedan od tužitelja za naknadu nematerijalne štete čiju je tužbu odbio sud u RS-u, te mu naložio da plati

troškove pravobranilaštva u iznosu od 2.625 KM. Nažalost, Adil je preminuo 2015. godine – ističe se

saopćenju i dodaje:

-I da čovjek ne povjeruje. Pravobranilaštvo Republike Srpske, 2017. godine, upućuje Općinskom sudu

u Tuzli prijedlog za izvršenje kojim traži da Adilov sin Zekerijah Šabanović, rođen 1988. godine, plati

troškove pravobranilaštva u iznosu od 2.625 KM, na čije plaćanje je bio obavezan njegov otac. Potom,

Općinski sud u Tuzli, početkom ovog mjeseca, uvažava prijedlog Pravobranilaštva RS-a i određuje

provođenje traženog izvršenja – saopćeno je iz Saveza logoraša u BiH.

Navode da je ovo pravni teror.

-Zar i djeca preživjelih logoraša moraju plaćati danak za svoje ubijene, mučene, bespravno zatvorene

roditelje, kao i za roditelje koji su uspjeli preživjeti torturu logora, a u međuvremenu su preminuli?

Pozivamo institucije vlasti u Bosni i Hercegovini, međunarodne institucije u Bosni i Hercegovini te druge

relevantne subjekte da zaustave pravno nasilje nad logorašima. Ako već niste i nemate namjeru zaštititi

logoraše/žrtve torture, onda Vas molimo da zaštitite barem našu djecu – zaključuje se u saopćenju.

SAFF


29


Na Dan pobjede nad fašizmom odata počast ubijenoj djeci Sarajeva

Autor: Fena

Kod Spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995 a povodom sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva i Dana pobjede nad fašizmom, danas je održana manifestacija pod nazivom "A bili su samo djeca".

Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995 Fikret Grabovica kaže da su već dvije decenije prošle, a bol ne prolazi. Može se čak reći da postaje i veći jer, kako je istakao, zločin ubijanja nedužnih i brutalnost načina na koji je to učinjeno, bivaju sve očigledniji.

Poručio je da je fašizam zlo koje nanosi nesagledive posljedice.

Naveo je da događaji širom svijeta, pa čak i u zemljama blagostanja u koje dolaze izbjeglice, šalju obeshrabrujuće poruke i slike očaja.

- Ljudi pate i sad nam je već jasno da opomene naše bosanskohercegovačke tragedije nemaju snagu koliko su imale bola. Moramo raditi na tome da se zlo nikada ne ponovi - poručio je Grabovica.

Uputio je poziv za mir cijeloj planeti da otvoreno i odlučno diže svoj glas protiv fašizma, rasizma, nacionalizma, terorizma i svakog bezumlja koji ima za cilj da uzme oružje u ruke.


30


INSTITUT IZ KANADE

Ramić: Crnadku smeta bosanski jezik, a ne smetaju mu diplomate koji negiraju BiH

Klix.ba 21.6.2018.

Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanade, reagirao je na vijest da se mobilna

aplikacija Pravopisa bosanskog jezika mora povući iz upotrebe u konzularnom predstavništvu BiH u

Americi.

Podsjetimo, Ambasada BiH u Washingtonu je po instrukciji ministra vanjskih poslova BiH Igora Crnadka

sa zvanične stranice uklonila aplikaciju Pravopisa bosanskog jezika.

"Bosanski jezik ima svoje utemeljenje u stotinama godina historije države BiH. On je sebe kroz prošlost

nazvao bosanskim i on je, primarno, jezik bošnjačkih naroda, ali i svih onih koji BiH doživljavaju kao

svoju domovinu. Bosanski jezik je i jezik bosanskog duha i ideja Bosne, koji se najbolje izražavaju u i sa

tim jezikom", saopćio je Ramić.

Dodao je da je kontinuirano negiranje bosanskog jezika je jedan od ključnih segmenata velikosrpske

https://www.klix.ba/vijesti/bih/crnadak-naredio-ambasadi-bih-u-washingtonu-da-sa-stranice-ukloni-aplikaciju-pravopisa-bosanskog-jezika/180621103

https://www.klix.ba/vijesti/bih/crnadak-naredio-ambasadi-bih-u-washingtonu-da-sa-stranice-ukloni-aplikaciju-pravopisa-bosanskog-jezika/180621103

https://avaz.ba/kantoni/sarajevo/376367/na-dan-pobjede-nad-fasizmom-odata-pocast-ubijenoj-djeci-sarajeva


31


politike.

"Negiranja bosanskog jezika je još jedan dokaz nemogućnosti opstojanja entiteta nastalog na

genocidu, dobrano homogeniziranom, s permanentnom separatističkom intencijom. To je jedan

od bitnih ciljeva srpskog historijskog pamćenja za nastavak morbidne velikosrpske ideologije i

glavno oruđe u izvrtanju historijskih činjenica za ciljano debljanje i učvršćavanje granica manjeg

bosanskohercegovačkog entiteta", istaknuo je Ramić, te je dodao:

"Vama ministre smeta aplikacija Pravopisa bosanskoga jezika objavljena na web stranici Ambasade BiH

u Vašingotonu, a ne smeta postavljanje diplomata koji negiraju državu BiH, a veličaju manji entitet. Ne

smetaju Vam karte u diplomatskim predstavništvima na kojima se umjesto države BiH nalazi manji

entitet, ne smeta Vam što mnogi ambasadori BiH potpunu ignoriraju bošnjačku dijasporu uključujući i

vas, ne smetaju vam diplomate sumnjive ratne prošlosti i bez ikakvog diplomatskog iskustva", saopćio je

Ramić.

Dodao je da je ovakvo "nehumano naređenje najbolja reklama i promocija za Pravopis bosanskog

jezika".

Reis Kavazović uručio priznanje akademiku Emiru Ramiću

25.06.2018. Simbolična zahvala na borbi za istinu

Foto: Vijesti.ba

-Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović uručio je direktoru Instituta za istraživanje genocida u Kanadi dr.

Emiru Ramiću posebno priznanje za širenje istine o genocidu u Srebrenici, javila je MINA.

Tim povodom reisu-l-ulema Kavazović je rekao da je ovo priznanje Ramiću simbolična zahvala na njegovoj borbi za istinu o genocidu u Bosni i Hercegovini i da njegovo zalaganje treba biti inspiracija da se ne odustane od zalaganja za istinu i pravdu. Akademik Emir Ramić je rođen u Prijedoru. Kao direktor naučno-istraživačke institucije, Instituta za istraživanje genocida Kanada, razotkrio je i svijetu pokazao razmjere zločina kanadskog generala Lewisa MacKenzia za vrijeme njegove misije u BiH. Dao je naučno-istraživački doprinos da se genocid u BiH izučava u kanadskim školama. Njegovim zalaganjem nakon pet godina intenzivnog lobiranja Kanadski parlament je jednoglasno usvojio prvu, a nešto kasnije i drugu Rezoluciju o genocidu u BiH. Pokrenuo je multidimenzionalni naučno-istraživački i lobistički projekt borbe protiv negatora genocida.


32


Učestvovao je u osnivanju Kluba prijatelja BiH u Kanadskom parlamentu. Organizovao je stalnu postavku o genocidu u BiH u Kanadskom muzeju za ljudska prava. Genocid u BiH prezentirao je kanadskim univerzitetima. Učestvovao je u projektu izgradnje spomen-obilježja žrtvama genocida u Srebrenici u kanadskom gradu Windsoru, prvom takvom spomen-obilježju u dijaspori. Naučno-istraživačkim i lobističkim radom učinio je da kanadska vlada podrži Međunarodni dan bijelih traka. Uradio je i prezentirao elaborat nadležnim kanadskim organima o priznavanju bosanskog jezika i nacionalnog imena Bošnjaka u kanadskom Kulturnom mozaiku. Na više naučnih i drugih skupova prezentirao je fundamentalna empirijska naučna istraživanja iz oblasti genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, posebno genocida u Srebrenici i genocida u Prijedoru na području Sjeverne Amerike, Evrope i Australije. Akademik Ramić je član Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, Međunarodne asocijacije istraživača genocida, Komiteta memorijalnog muzeja holokausta SAD i Kanade, Kanadskog muzeja za ljudska prava, Asocijacije “ Svijet bez genocida”. Udruženja za ugrožene narode, i mnogih drugih organizacija za zaštitu ljudskih prava i sloboda širom svijeta. Dobitnik je više nagrada i priznanja: Posebne plakete Kanadskog parlamenta za doprinos nauci o genocidu i zaštiti ljudskih prava i sloboda, Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu za posebne zasluge na planu naučnog istraživanja i prezentovanja rezultata naučnih istraživanja o genocidu u Srebrenici i BiH u Kanadi, Velike plakete Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Velike plakete Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Velike plakete kanadske bosanskohercegovačke zajednice i mnogih drugih, saopćila je MINA.

Haris Halilovic

U novom broju Plime

HASAN ŠEHOVIĆ, PRED 9. KONGRES DIJASPORE BIH

https://www.facebook.com/profile.php?id=1022189236&fref=gs&dti=160076310890&hc_location=group






33


https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10214507628777451&set=gm.10156594869535891&type=3&ifg=1


34


Mirsad Hadžikadić, nezavisni kandidat za Predsjedništvo BiH

Mirsad Hadžikadić

MIRSAD HADŽIKADIĆ

Tražim od vas da vjerujete. Ne samo u moju mogućnost da donesem promjenu u BiH. Tražim od vas da vjerujete u vašu sopstvenu mogućnost da budete dio tih promjena. Izgradimo najbolju Bosnu i Hercegovinu u njenoj modernoj historiji, od Dana nezavisnosti do danas!

Osnivač i predsjednik Savjetodavnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu u Vašingtonu i Bosanskohercegovačko-američke akademije nauka i umjetnosti, dr. Hadžikadić trenutno obnaša funkciju izvršnog direktora analitičkih programa iz oblasti Analitike na svim koledžima Univerziteta Sjeverne Karoline u Šarloti. Dobitnik je nagrade za životno djelo udruženja informacionih tehnologija na nivou savezne države Sjeverne Karoline i grada Šarlote. U centar svakog svog društvenog djelovanja stavlja nauku, razvoj i izvrsnost.

Ključne oblasti ekspertize dr. Hadžikadića u kojima ima više od 30 godina radnog iskustva su informacione tehnologije, uključujući akademska i industrijska zaduženja. Nakon što je doktorirao iz oblasti računarske tehnike na Southern Methodist Univerzitetu u SAD, gdje je boravio kao Fullbright stipendista, 1987. dr. Hadžikadić pridružio se Univerzitetu Sjeverne Karoline u Šarloti, SAD. Njegovo istraživanje obuhvata oblasti analitike, kognitivnih nauka, medicinske informatike i kompleksnih adaptivnih sistema.

Autor je preko pedeset naučnih radova u međunarodnim i američkim časopisima, konferencijama i simpozijima. Objavio je tri knjige, organizirao mnoge međunarodne konferencije i glavni je urednik za naučni časopis iz oblasti politike i kompleksnih sistema. Dr. Hadžikadić je vodio timove ili bio dio istraživačkih timova koji su projektovali modele i simulacije ekonomskih, zdravstvenih, bioloških, finansijskih, političkih i društvenih problema.

Dr. Hadžikadić je bio direktor Medicinske informatike i Ortopedske informatike u Carolinas Healthcare System organizaciji od 1991. do 1997. i menadžer u Deloitte and Touche Consulting organizaciji u 1998. godini. Postao je dekan Fakulteta za računarsku tehniku 1998. godine i osnivački dekan fakulteta za Informacione tehnologije 2000. godine na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Šarloti. Prije deset godina postao je i osnivački direktor Instituta za kompleksne sisteme 2008. godine.

MIRSAD HADŽIKADIĆ

Tražim od vas da vjerujete. Ne samo u moju mogućnost da donesem promjenu u BiH. Tražim od vas da vjerujete u vašu sopstvenu mogućnost da budete dio tih promjena. Izgradimo najbolju Bosnu i


35


Hercegovinu u njenoj modernoj historiji, od Dana nezavisnosti do danas!

KONTAKT [email protected] [email protected]

"Ja sam Bošnjak, moja zemlja je Bosna, a zvanično joj je ime Bosna i Hercegovina, granice Bosne osjeċam kao granice sopstvene kože”

Nedžad Ibrišimovic, "Granice sopstvene kože", juni 1993.

09.05.2018 14:0

Sendijarevic Ervin

April 29 at 4:24pm

BOŠNJAČKI SABOR 1993

Na Bošnjačkom saboru, 27. i 28. septembra, trebalo se govoriti o buduċnosti BiH i o Owen-

Stoltenbergovom mirovnom planu za Bosnu. Bilo je, zapravo, planirano da se izvrši proglašenje

bošnjačkog parlamenta i konačno obznani pristanak za stvaranje bošnjačke (muslimanske) države.

Predviđeno je da njene granice budu na linijama koje drži vojska, s tim da su sporna ostala pitanja

Srebrenice i Žepe. David Owen piše: “Izetbegoviċ se brinuo da jači i glasniji elementi u njegovom

javnom mnijenju nisu spremni da se suoče sa nesretnom činjenicom da se dioba veċ odvila na terenu i

da su oni protiv etničke podjele. Međutim, on osobno, prihvatao je realnost da se lice Bosne

promijenilo.” Prije Bošnjačkog sabora na teren se šalju stranački kadrovici u funkciji ideološko-političkih

koordinatora koji trebaju “jače i glasnije elemente u javnom mnijenju”, kako je definirao Owen, ubijediti

kako je vrijeme da i Muslimani imaju svoju državu. Musadik Borogovac u to vrijeme radi u press-centru

TWRA (Agencija za pomoċ zemljama treċeg svijeta -Third World Relief Agency, o.r.) u

Zagrebu. U TWRA u funkciji ideološko-političkog koordinatora, dolazi predstavnik SDA koji organizira

mini-seminare na kojima izlaže tri ključne teze: prvu - vjera, nacija, narodu su jedno isto, drugu - Bosne

nikada nije bilo, i trecu - BiH ne može postojati ukoliko je ne žele Srbi i Hrvati. “Kroz te teze se pokušala

objasniti potreba teritorijaliziranja Muslimana u BiH. Znači, tri naroda u BiH su tri nacije kojima trebaju

tri države”, kaže Borogovac koji je Izetbegoviċu napisao protestno pismo od 30 strana, jer je u ovim

riječima prepoznao Izetbegoviċeve misli. Predsjednikov vojni savjetnik Fikret Muslimoviċ prije Sabora

najvišem državnom vrhu prezentira procjenu srbijanskih i hrvatskih oružanih snaga, odnosno snaga

agresora - kako se govorilo, o položaju i snagama ARBiH. „Nesumnjivo, radi se o čovjeku koji je imao

sposobnosti za oblasti kojima se bavio, ali i osobi upitnih moralnih kvaliteta“, kaže Rusmir

Mahmutčehajiċ, koji je prisustvovao Muslimoviċevoj prezentaciji stanja na ratištima. „Naime, suština

njegovog izlaganja je bila da se rat pod hitno treba zaustaviti i da ARBiH u daljim sudarima sa srbijanskim i hrvatskim snagama nema šansi.“ Poruka je bila jasna: vojnom terminologijom trebalo je

potcrtati odluku bošnjackog političkog vodstva da se ide na podjelu zemlje. „Ovaj čovjek laže i

nemojte mu vjerovati“, ljutito je reagirao Mahmutčehajiċ usred Muslimoviċeve prezentacije. „On laže, zato što je prije 15 dana govorio sasvim suprotno. Bez obzira da li je lagao tada ili nas i vas

laže sada, u jednoj od tih situacija je lagao, znači da je najobičniji lažov.“ Mahmutčehajiċ je znao

pozadinu Muslimoviċeve „vojne analize“. Njegov dugogodišnji poznanik, a u nekim fazama i prijatelj,

Alija Izetbegoviċ je mjesecima veċ pokušao Mahmutčehajiċa pridobiti za ideju stvaranja muslimanske

mailto:[email protected]


https://www.facebook.com/sendijarevic

https://www.facebook.com/nd/?groups%2F163913583777936%2Fpermalink%2F938470412988912%2F&aref=1525011873514537&medium=email&mid=56afd3569c157G3da1bbbbG56afd7effc429G96&bcode=2.1525011875.AbwRDVAaC5roWgE-fOI&n_m=dz.kuric%40zonnet.nl&lloc=post_timestamp


36


države. Neke od argumenata koje je navodio Izetbegoviċ, ponavljao je i Muslimoviċ. „Izetbegoviċu je

bilo jako stalo da me pridobije za ideju stvaranja muslimanske države“, sjeċa se Mahmutčehajiċ.

„Satima smo razgovarali. Nije imao nikakvog razumijevanja, niti argumenata koje je mogao staviti na sto u bilo kojoj raspravi, pa ih braniti, kada je obrazlagao potrebu stvaranja takve države. Zbog toga se sve više to zalaganje pretvaralo u pseudomesijanstvo, pridobijanje slabih, uz njihovu bezuvjetnu podršku, jer on nikada nije mogao iznijeti razloge kojima bi pravdao taj svoj zahtjev.“ Argumenti protiv

takve ideje, smatrao je Mahmutčehajiċ, između ostalog su i to da stvaranjem nove države bosanski povijesni identitet zapada u stanje destrukcije i stvaranja potpuno novog identiteta. „Taj novi identitet više nije identitet bosanskih Muslimana. Sva vrsta prekida djeluje na

kolektivnu svijest poput šoka iz kojeg je pitanje da li ċe organizam preživjeti.“ Izetbegovic je vidio

da Mahmutčehajiċa ne može pridobiti za svoju nakanu, a Mahmutčehajiċ je vidio da je suvišno

Izetbegoviċa ubjeđivati u suprotno. „On je meni rekao da ostaje pri svome stavu i da je spreman

ukloniti sve ljude koji su mu smetnja na tome putu“, kaže Mahmutčehajiċ. Haris Silajdžiċ, tada

ministar vanjskih poslova, pozvao je telefonom Rusmira Mahmutčehajiċa. Govori kako se trebaju

vidjeti i razgovarati o važnoj stvari. Kasno naveče, u prostorijama „Preporoda“ Mahmutčehajiċa sa

Silajdžiċem dočekuju Enes Durakoviċ i Alija Isakoviċ, vodeċi bošnjacki intelektualci. Raspored sjedenja

- Silajdžiċ je u sredini, Durakoviċ i Isakoviċ sa jedne i druge strane, a Mahmutčehajiċ preko puta - kao u

drami pokazuje da su Mahmutčehajiċevi dugogodišnji prijatelji politički prešli na Silajdžiċevu stranu.

Trebali su poslužiti kao potpora onome što ċe ministar vanjskih poslova reċi.

„Moji prijatelji iz zapadne Evrope i svijeta smatraju da je podjela BiH i stvaranje tri nacionalne države najbolje i jedino moguce rješenje“, kaže Silajdžic. U nastavku dodaje da Srbima treba pustiti

da nose svoj, a Hrvati svoj dio Bosne. To je, prema njegovom mišljenju, opcija koju Bošnjaci trebaju

prihvatiti i legalizirati na Bošnjackom saboru, u čemu ih podržava i Zapad.„Ti ne znaš šta pričaš i

takva priča znači da su sve naše žrtve uzaludne, pristati na to znači prihvatiti logiku Karadžiċa i

Mladiċa, proglase li Bošnjaci svoju nacionalnu državu, oni se odvajaju od Bosne i potpisuju

svoje samoubistvo“, ljutito replicira Mahmutčehajiċ. Razgovor - polemika traje do zore. Nakon

pokušaja „obrađivanja“ Mahmutčehajiċa, Izetbegoviċ poziva akademika Muhameda Filipoviċa sa istom

namjerom.„Bez tebe i mene, profesore, ovo ne ide i molim te da dođeš, a biċe onako kako se ja i

ti dogovorimo“, kaže Izetbegoviċ pozivajuċi Filipoviċa na sastanak.„Taj sastanak je održan kod

Izetbegoviċa i na njemu su, pored Izetbegoviċa i mene, bili još reis Mustafa Ceric, Alija Isakoviċ

ili Enes Durakoviċ i mislim moj tetiċ Edah Beċirbegoviċ. Tada sam kazao da ne podržavam

nikakvu avanturu sa našom muslimanskom ili bošnjackom državicom i na taj način legitimiranje

podjele BiH“, ispričao je akademik Filipoviċ. On je svojim sugovornicima rekao kako predstojeċi Sabor ima zadatak da riješi pitanje nacionalnog imena i identiteta; mobiliše narod za borbu

protiv agresije; kao i da fomulira zadatke svih Bošnjaka u tom kontekstu. Izetbegoviċ se složio.

Filipoviċ je napisao Rezoluciju Sabora o nacionalnom imenu Bošnjak.„Nažalost, kako se u nas

muslimana često radi iza leđa, pokazalo se da oni nisu odustali od onoga što su zamislili da

proglase muslimansku državu“, ispričao je Filipoviċ, kojeg ċe u to uvjeriti predstojeċi događaji.

Filipoviċ smatra i da je nacionalno ime Bošnjak, kojem su se do tada žestoko protivili vjerski autoriteti i

vrh SDA, prihvaċeno samo u kontekstu planiranog proglašenja nacionalne države. „Pokazalo se da je

nagla izmjena stava uslijedila iz spoznaje da ne mogu osnovati muslimansku državu, jer to svijet neċe

odobriti, ali da bi svijet, a pogotovo Srbi i Hrvati, kojima je osnivanje takve nakaradne državice odgovaralo, odobrio stvaranje bošnjacke državice.“ U ponedjeljak, u

hotelu „Holiday Inn“ pred početak Sabora novinar Šefko Hodžiċ prilazi Rasimu Deliċu koji u prvom redu

sjedi između Envera Hadžihasanovica i Sulejmana Vranja. Deliċ nije zadovoljan Hodžiċevim radio-

izvještajima sa ratišta iz Hercegovine, govoreċi kako on vrši direktan prenos bitke. “Nije to bio direktan

prenos bitke. Prilog je emitiran nekoliko dana poslije bitke”, objašnjava novinar. “Ti prenosiš bitku kao

fudbalsku utakmicu, a to nije dobro”, dodaje Enver Hadžihasanoviċ. Nezadovoljstvo načinom

izvještavanja, a zapravo samom sadržinom izvještaja iz Hercegovine su iskazali Osman Brka i

bezbjednjak Fikret Muslimoviċ. Prema Muslimoviċevim vojnim procjenama prilagođenim novim

političkim željama, ARBiH je mogla samo gubiti. Bilo je planirano da se na Saboru izglasa

raspuštanje bosanske skupštine i proglašenje bošnjačke, usvoji Ustav, koji je veċ bio napisan, a


37


Alija Izetbegoviċ izabere za prvog i doživotnog predsjednika. „Bilo je predviđeno i

objelodanjivanje postojanja bošnjačke službe bezbjednosti”, kaže tadašnji načelnik CSB-a Munir

Alibabiċ.

Na Sabor je došao i Hakija Meholjiċ, predsjednik SDP-a Srebrenica. “Poziv je došao od predsjednika

Izetbegoviċa. Mi smo na sastanku Ratnog predsjedništva opċine odredili delegaciju koja ċe iċi u

Sarajevo. Odmah smo imali neku slutnju da ċe se tu rješavati krupne stvari, jer prvi put izlazimo iz

Srebrenice i obezbjeđuje nam se prevoz sa dva helikoptera. Kako to da je nama siguran izlaz, a za sve

vrijeme otkako smo postali demilitarizovana zona, nije nam mogla doċi nijedna civilna, ni vojna

delegacija. Bilo je predviđeno da ide i Naser Oriċ, ali on nije želio iċi. Sa aerodroma su nas

transporterima dovezli pred ‘Holiday Inn’... Tu nas je primio predsjednik Izetbegoviċ i odmah nakon

pozdrava pitao: ‘Šta vi mislite o zamjeni Srebrenice za Vogošċu?“ Jedno vrijeme vlada tišina, a

onda se Meholjiċ javlja za riječ: „Predsjedniče, ako ste nas zvali na gotovu stvar, onda to niste

trebali raditi, jer se valja vratiti pred narod...“ Izetbegoviċ odgovara: „Znate, meni je Clinton

nudio u aprilu 93. da četnicke snage uđu u Srebrenicu, izvrše pokolj pet hiljada Muslimana i tada

ċe biti vojna intervencija.“ Srebrenička delegacija je bila sastavljena od devet ljudi. Svi su

zanijemili. Pošto je u istom momentu u sali najavljen početak Sabora, Izetbegoviċ je ušao da najavi

goste iz Srebrenice koji su dočekani burnim aplauzom, kao heroji.

Isakovicev (uvodni) govor je propraċen dugim aplauzom, ali njegova ključna poruka (u kojoj

nerado pristaje na podjelu BiH, M. B.) nije naišla na prijem. Mnogo ljudi, uopċe, nije znalo pozadinu

dešavanja. Govornici su jedan za drugim odbacivali plan (podjele BiH, M. B.). Zbog neočekivanog

razvoja situacije Izetbegoviċ poziva najviše državno vodstvo na odvojeni sastanak. U podrum

hotela „Holiday Inn“ odlaze: Izetbegoviċ, Silajdžiċ, Ganiċ, Irfan Ljubijankiċ. Rusmir Mahmutčehajiċ

se „probija“ kroz kuhinje, jer je i on pozvan na sastanak. U podrumu Silajdžiċ ponovo objašnjava

neophodnost prihvatanja plana. Irfan Ljubijankiċ se slaže. „Hvala Bogu da i mi Muslimani imamo

svoju državu. Meni je drago i zbog moje djece koja ċe moċi slobodno živjeti u svojoj državi“, kaže

Ljubijankiċ. Mahmutčehajiċ replicira da Bosna mora opstati, jer bez nje nema ni Bošnjaka.

Ilustrovao je to primjerom načina kako su vršena pokrštavanja tokom Drugog svjetskog rata. Onima koji

su pokrštavani je govoreno da im se duša ne može spasiti, ali tijelo može, a zatim su ubijani.

Odvajanje Bošnjaka od Bosne je odvajanje duše od tijela, a to znač smrt.„Situacija je“, kaže on,

„odbrana Bosne ili smrt. Kakva god je perspektiva te odbrane, ona je nešto što nudi nadu, što

štiti ljudsko dostojanstvo. Ako postoji dio Bosne gdje se ljudi nisu branili, a preživjeli su, nisu

poklani i silovani, onda bi se moglo reċi da nisam u pravu.“ Izetbegoviċ gnjevno odgovara:

“Nije Bosna nikakav kumir kome se treba klanjati”. Za vjernike je ova izjava imala posebnu težinu,

jer islam ne dozvoljava klanjanje kumirima (idolima). Mahmutcehajic pita zašto se ne pozovu i ostali

ucesnici Sabora, predstavnici drugih stranaka, da se cuje šta oni misle, kao što su Selim Bešlagic ili

Muhamed Filipovic.U tom momentu akademik Filipoviċ ulazi sam, jer je tražeci Saliha Bureka

nabasao na skup. Ušao je usred sastanka, „Uhvativši „poštene“ Muslimane in flagranti na djelu

razbijanja BiH“, kako je kasnije opisao. Uspijeva uhvatiti dio Silajdžiċevog izlaganja i s nogu

iznervirano govori: „Vi kopate živu državu za koju ljudi još uvijek ginu, vi ste obične izdajice i

nemate pravo to činiti.“ Odlazi preko vrata, zajapuren od bijesa. Mahmutčehajiċ mu dobacuje: „Ne

idite odavde, profesore, ima nas još koji mislimo kao Vi.“ Ali, Filipoviċ ga ne čuje. Veċ je na putu

prema Nezavisnom radiju „99“ da preko njegovog direktora Adila Kulenoviċa, kako je rekao, obavijesti

narod o zavjeri koja je u toku.

Objavio/la Strogo Povjerljivo

https://plus.google.com/111116423476772904910


38


Dragan Bursać Follow April 2 at 12:18pm ·

Arkanovi “Tigrovi” pred rat u Bijeljini

Prije tačno 26 godina Ron Haviv je fotografisao "finog beogradskog DJ", kako šutira u glavu ubijenu Tifu Šabanović.

O ovom zaleđenom frejmu vremena imamo svo zlo rata ovaploćeno u jednoj nozi. Nije ova noga nekakva ruralna srBska čizma. A, jok! To je noga "beogradskog asfalta", ekstenzija Ćosićeve Srbije, pridružena Arkanovim vikend-ubicama i pljačkašima bijele tehnike po istočnoj Bosni.

Nego, šta imamo danas u Srbiji i RS-u? Šta nam današnji mladi mogu reći o ovoj fotografiji, o Srđanu Goluboviću aka DJ Maxu? Mladi sustavno zaglupljeni, sve i da hoće, NE ZNAJU NIŠTA o ovom zločicu i kolegama mu. Stariji? Pa stariji se dijele na dvije grupe. Oni koji glasno ćute i oni kojima je žao što ovakvih DJ-eva nije bilo više.

Eto, takvu realnost mi danas živimo.

https://www.facebook.com/dragan.bursac.374?hc_ref=ARQ56vpTsImDfRzBtvtk4Sah9XOvpayGD75Z8qFD2f1waIr9H4_OenHPLv8ggJ8r6Gg&fref=nf

https://www.facebook.com/admira.fazlicdigiacomo

https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10214948633805751&set=a.1327873913339.2048954.1125683621&type=3







39


U KORIJENU SASJEĆI UDRUŽENE ZLOČINAČKE I GENOCIDNE PODUHVATE

Autor: Elmedina Muftić

April 20, 2018.

Otkad je utihnulo oružje kojim se skoro četiri godine razarala BiH i do istrebljenja ubijali njezini građani,

odnosno Bošnjaci, čije biološko uništenje je bilo cilj trodržavne agresije, nastavljena je agresija na istinu

o tome šta se dešavalo u BiH u periodu 1992.-1995. godine.

Politika i mediji pod palicom velikosrpske i velikohrvatske politike unutar BiH, potpomognuti i pojednimi

Bošnjacima koji se za sitan šićar prodaju dušmanima i svrstavaju se na stranu agresora, UZP-a i

genocida, pokušavaju da u istu ravan dovedu agresore (Srbija, Crna Gora i Hrvatska) i zločinačke

falange tzv. VRS i HVO, sa časnom Armijom R BiH, odnosno da se Armiju R BiH prikaže kao

zločinačku, te da se pronađe pandan za genocid i zločine protiv čovječnosti, za koje postoje presude

najviših međunarodnih sudskih instanci za ratne zločine, koji su izvršeni nad Bošnjacima. Nastoji se

svim raspoloživim sredstvima prekrojiti istina po mjeri hrvatskih i srpskih interesa, gdje će Bošnjaci biti

prikazani kao zločinci, a ne kao žrtve genocida i UZP, gdje će se briljantne vojne pobjede Armije R BiH

izvojevane nad tzv. VRS, HV i HVO predstaviti kao zločinačka dejstva, a pojedinačni incidenti koji su se

desili u toku borbenih dejstava nad civilnim stanovništvom u pojedinim mjestima svrstati u sistematski

planirane zločine, i time izjednačiti sve strane, odnosno podvući znak jednakosti između agresora i

branitelja, zločinaca i žrtava genocida i zločina.

Bošnjaci naivno nasjedaju na priče koje im se pakuju u centrima moći iz kojih ih vjekovima žele uništiti,

te ne reaguju na podvale koje im se serviraju, odnosno ne upuštaju se u analizu dešavanja, te time

postaju i sami saučesnicima u prekrajanju istine o agresiji i genocidu na R BiH i Bošnjake.

http://www.bh-vijesti.com/


40


Naime, Srbi i Hrvati nastoje da na svaki sistematski planiran zločin (genocid) počinjen nad Bošnjacima,

odgovore „zločinima“ počinjenim od strane Armije R BiH nad civilnim srpskim i hrvatskim življem, što se

kosi sa zdravom pameću, i istinom koja je neupitna, a koja svjedoči da je na nezavisnu R Bosnu i

Hercegovinu i njezin autohtoni narod Bošnjake, izvršena trodržavna agresije Srbije, Crne Gore i

Harvatske, s ciljem biološkog uništenja Bošnjaka i podjele BiH. Tako se godinama javnost obmanjuje

slikama i prilozima iz Kravice gdje sljedbenici genocidne politike drže fašističke govore inspirisane

njegoševizmom, gdje u borbenim dejstvima poginuli vojnici slove za civilne žrtve, a sve to samo dan

nakon obilježavanja i ukopa posmrtnih ostataka žrtava genocida u Srebrenici izvađenih iz inih

primarnih, sekundarnih i tercijalnih masovnih grobnica rasutim širom BiH, odnosno entiteta unutar BiH

nastalog na genocidu. U lažiranju historije ništa manje nisu opasni ni Hrvati, koji su Ahmićima, Han

Ploči i Stupnom Dolu, mjestima gdje je HVO počinilo stravične zločine protiv čovječnosti pod okriljem

UZP, izmislili pandan u Križančevom selu, Trusini, pa se tako pokušava baciti mrena laži na oči istini,

odnosno Ahmići gdje je u jednom danu na najsvirepiji način ubijeno 116 civila, koji su potom i zapaljeni

zajedno sa svojim kućama, među kojima i beba od tri mjeseca i starac od 83 godine, gdje su srušene

obje mjesne džamije, a selo do temelja spaljeno, izjedančiti sa Trusinom koja je bila vojni cilj, iz koje se

danima sijala smrt po građanima Konjica, koja je bila uporište zločinačkog HVO-a i UZP-a, gdje su civili

ginuli u borbenim dejstvima, i po istoj mantri kao i u Kravicama poginuli bojovnici se svrstavaju u civilne

žrtve, da bi zločin izgledao stravičniji, odnosno da bi se opravdali počinjeni zločini nad Bošnjacima.

Treba li napomenuti da je zbog stravičnosti zločina u Ahmićima, Britanac Graham Bamfrod izvršio

samospaljivanje ispred britanskog Parlamenta, kako bi skrenuo pažnju svijeta na pokolj koji se vršio u

BiH.


41


Ove godine, 16. aprila, na dan obilježavanja zločina u Ahmićima kod Viteza, kojeg su počinile postrojbe

HVO, u Trusini se održao komemorativni skup za hrvatske žrtve, kojem su prisustvovali i samozvani i

samoproglašeni predstavnici Armije R BiH, zatim pripadnici agresorske i genocidne VRS i JA, odakle

su poslane poruke „mira i suživota“, bez sjećanja na žrtve zločina u Ahmićima, bez osude stvarnih

zločina i zločinaca. Oni koji su otišli da se za vlastitu korist, poklanjaju u ime Bošnjaka, bojovnicima

HVO-a, koji su od Međunarodnog suda za ratne zločine osuđeni za UZP i agresiju na BiH, svrstali su

se na stranu agresora i lažiranja istine o agresiji i genocidu, kao i UZP-u, te su izjednačili žrtve i

zločince, doveli su u istu ravan zločin u Ahmićima gdje su bojovnici HVO-a napali goloruki narod u

ranim jutarnjim satima, sistematski planirano, i Trusinu, gdje se u akciji oslobađanja okupirane teritorije

od strane HVO-a, poginuli civili koji su davali podršku HVO i bojovnici koji su danima ubijali Bošnjake.

I kako u emanet pouku ostavi heroj Izet Nanić „I poslije rata je rat“. Na Bošnjacima je da ovu presudnu

bitku za interpretaciju istine o agresiji i genocidu dobiju, jer samo pobjednik će pisati historiju na kojoj će

se odgajati nove generacije i koja će Bošnjake naučiti lekciju, da više nikad neće u redu čekati za

klanje. Da se više nikad neće Bošnjaku ponoviti genocid. Da se genocid i UZP u korijenu sasijeku.

Izvor: bošnjaci.net


42


Prva osuđujuća presuda Mehanizma za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu

Piše: Doc.dr. Enis Omerović

Kada je protiv, sada već osuđenika, Vojislava Šešelja početkom 2003. podignuta prva Optužnica za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja, nekako iste godine će sudije Međunarodnoga krivičnoga tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY) inicirati osmišljavanje plana, koji će postati poznat kao strategija okončanja rada ovoga privremenoga međunarodnoga sudskoga tijela. Bilo je to vrijeme, čini se, kada je ICTY već bio uhvatio pune zamahe svoga pravosudnoga djelovanja, a trebalo je početi razmišljati kako će jedan međunarodni krivični tribunal, koji je osnovan rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija i koji je radio kao njegovo pomoćno tijelo, okončati svoju misiju „dijeljenja pravde“, nakon što su nirnberška i tokijska suđenja već odavno bila završila. Vijeće sigurnosti UN tako će podržati ovaj plan u svojim rezolucijama iz 2003. i 2004. Dok su sve istrage okončane do kraja 2004, okončanje prvostepenih postupaka, odnosno okončanje cjelokupnoga rada Tribunala nije moglo biti postignuto do kraja 2008, odnosno u 2010, zbog, između ostaloga, kasnoga uhićenja preostalih haških optuženika. Tada je bilo više no jasno da bi valjalo uspostaviti međunarodno tijelo koje će završiti sve započete sudske postupke na ICTY i koje će održavati golemo nasljeđe Tribunala, bar dok se sva suđenja ne okončaju. Stoga je Vijeće sigurnosti UN svojom odlukom iz 2010. uspostavilo Međunarodni rezidualni mehanizam za međunarodne krivične tribunale, jedan ogranak za Ruandu, odnosno regiju Velikih jezera Afrike, a drugi za bivšu Jugoslaviju. Kada je ICTY krajem 2017. dokončao svoj rad, Mehanizam je nastavio jurisdikciju, prava, obaveze i osnovne funkcije svoga prethodnika.

Dan 11. april 2018. ostat će pribilježen u sudskim spisima, a kasnije i u arhivi, da je Mehanizam donio prvu osuđujuću odluku, i to u žalbenome postupku u predmetu Šešelj, postupku koji će obilježiti osoba koja je sama sebi bila branitelj i protiv koje je tri puta vođen postupak za nepoštivanje suda. Šešelj će u pritvoru biti u razdoblju od 2003. do 2014. kada je, prije presude raspravnoga vijeća, pušten na privremenu slobodu, kako je tada navedeno, iz humanitarnih razloga zbog pogoršanja njegova zdravstvenoga stanja. Međutim, ispostaviće se kasnije da će se privremena sloboda pretvoriti u trajnu, budući da će u pravosnažno određenu kaznu zatvora ući vrijeme koje je Šešelj proveo u pritvoru (a koje je veće od izrečene kazne od 10 godina).

Kada je raspravno vijeće ICTY dana 31. marta 2016. izreklo oslobađajuću presudu po svim tačkama optužnice, osobno nisam očekivao takav prvostepeni rasplet događaja na tadašnjem Tribunalu. Presuda je, ako promišljamo u racionalnoj ravni, sadržavala određeni broj nelogičnosti, pogrešno utvrđene činjenice, nerazumne i nadasve čudne pravne zaključke. Ako ovu presudu promatrate samu, izdvojenu iz kruga dosadašnje jurisprudencije Tribunala, stječe se dojam da pojedini članovi sudskoga vijeća nisu u potpunosti razumjeli činjenični supstrat, te što se to zapravo događalo, poglavito na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine u kritičnome razdoblju, imajući u vidu raspravu sudskoga vijeća o razini koja pripada jus ad bellumu, pravu da se vodi rat, kao i o samome tretmanu činjenica koje su do sada, prema sudskoj praksi Tribunala, trebale biti smatrane utvrđenima i općepoznatima. No, slijedi nekoliko opservacija. Tužitelj optužnicu nije zasnivao na komandnoj odgovornosti, koja je


43


mjerodavna za nadređene na vojnim i civilnim položajima, već se tada optuženiku stavljalo na teret da je izravno počinio, podsticao počinjenje, odnosno pomagao i podržavao krivična djela, ili da je s tim povezan kao član udruženoga zločinačkoga poduhvata. Pitanje je bi li se u ovom predmetu štogod više moglo dokazati da ga je Tužiteljstvo alternativno optužilo i za de facto komandnu odgovornost, kao nekoga ko je imao efektivnu kontrolu nad svojim dobrovoljcima – i bi li uopće ovakva postavka optužnice u ovome dijelu mogla načiniti pritisak na Tužiteljstvo ICTY da na suđenju ponude jače i postojanije dokaze. S druge strane, čini se da je tadašnje sudsko vijeće Tribunala, i pored toga što ga Tužiteljstvo uopće nije ni teretilo za takav oblik odgovornosti, uzimalo u analizu pravne standarde koji se koriste pri dokazivanju komandne odgovornosti – zbog čega se otuda stvara utisak da je Šešelj ipak morao imati hijerarhijsku efektivnu kontrolu nad dobrovoljcima.

Bilo je čudno ustanoviti da Tužiteljstvo, a po nalazima vijeća, nije uspjelo dokazati da je napad na civilno stanovništvo bio sistematski i rasprostranjen, nužne elemente za dokazivanje kvaliteta i intenziteta napada kod zločina protiv čovječnosti. Takav pravni rezon Tribunala, uslovno rečeno, konsternira, ako imamo u vidu dosadašnju praksu Tribunala, prema kojoj su za svrhe zločina protiv čovječnosti dokazani ovi elementi napada na širem teritoriju Bosne i Hercegovine. Nadalje, čini se da sudsko vijeće Tribunala nije slijedilo pravne standarde iz relevantne sudske prakse, prije svega Međunarodnoga krivičnoga tribunala za Ruandu, a koju je i Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju u jednom predmetu potvrdio, kada je moglo doći do pravnoga zaključka da govori Šešelja nisu bili podsticanje na ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. No, ono što me, povrh svega, najviše bunilo je pravno rasuđivanje sudskoga vijeća u odnosu na širi kontekst zbivanja u kritičnome razdoblju, u smislu da je projekt Velike Srbije a priori bio politički i imao politički, a ne kriminalni cilj. S ovim u vezi, pitanje je da li su suci imali priliku da razumno uoče s kakvim je metodama, odnosno sredstvima takav projekt trebao biti ostvaren na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine? Napokon, ako radimo pravnu analizu isključivo ove presude, ne koristeći ostale meritorne sudske odluke za usporedbu, možemo se zapitati o kakvom to pravnom karakteru rata u Bosni i Hercegovini govorimo, da li smo možda, umjesto međunarodnoga, imali unutrašnji oružani sukob? I najzad – kakve je to ciljeve i namjere imao Šešelj, s obzirom da je prvostepenom presudom utvrđeno da on nije dijelio kriminalnu namjeru s drugim članovima udruženoga zločinačkoga poduhvata u razdoblju od augusta 1991. do septembra 1993?

Presuda Žalbenoga vijeća Mehanizma donijela je djelimičnu potvrdu odluke prvostepenoga vijeća, ali je napravila i određeni otklon od pravnoga rezona većine sudaca u tome vijeću iz 2016. Tako je Žalbeno vijeće ustvrdilo da na teritorijama Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine jesu učinjeni zločini protiv čovječnosti budući da je postojao uočljiv obrazac zločina, da su napadi protiv nesrpskoga civilnoga stanovništva doista bili rasprostranjeni i sistematski te da je raspravno vijeće u tome predmetu ili ignoriralo veliki dio relevantnih dokaza ili je pogrešno utvrdilo činjenice zaključivši da nije bilo pomenutih kažnjivih djela. Iako područje Vojvodine nije bilo zahvaćeno oružanim sukobom, zločini u Vojvodini jesu bili povezani s oružanim sukobima u susjednoj Hrvatskoj i BiH – stoga je postojanje odvojenoga napada navedenih karakteristika u samoj Vojvodini nebitno – iz razloga jer se može smatrati da se radi o jednome cjelovitome i povezanome napadu protiv nesrpskoga civilnoga stanovništva.

Iako Tužiteljstvo nije uspjelo dokazati da je raspravno vijeće ICTY u presudi iz 2016. pogriješilo u svome zaključku da nije postojao udruženi zločinački pothvat koji je uključivao i optuženoga, odnosno da Šešelj nije u njemu učestvovao kao saizvršilac, osuđen je kao saučesnik, jer je javno poticao na izvršenje zločina protiv čovječnosti u Vojvodini, te kao izvršitelj djela progona, oblika zločina protiv čovječnosti koji zahtijeva diskriminatornu namjeru na strani počinitelja. Zaključeno je stoga da je samo u odnosu na vojvođansko mjesto Hrtkovci, njegov govor od 6. maja 1992. predstavljao jasan poziv na progon Hrvata, koji će potom uslijediti, odnosno da se jedino u ovome slučaju može, izvan svake razumne sumnje, uočiti podudarnost između riječi i kažnjivih izvršenih djela. Glede njegovih drugih govora utvrđeno je da ne postoje jasni dokazi da su oni utjecali na počinitelje zločina ili da su poticali na zločine protiv čovječnosti, no čak i ako jesu, zbog protoka vremena između govora i samih zločina sudsko vijeće nije zaključilo da postoji neupitna veza.

Tako je 2018. završen maratonski, jedan od najdužih procesa na međunarodnoj razini protiv osobe koja je, između ostaloga, prigovorila Tribunalu da je njegovo pravo na pravično suđenje, koje uključuje i suđenje bez nepotrebnoga odlaganja, prekršeno. Žalbeno će vijeće u tome dijelu ustvrditi da nije bilo


44


pogreške u pogledu prava na suđenje u razumnome roku, možda i zbog činjenice da je i sam osuđeni svojim ponašanjem i postupcima doprinosio njegovu čestome odlaganju.

Čini se da za izricanje drugostepene odluke Mehanizma u ovome predmetu mediji, ali i ovdašnja javnost, nisu bili zainteresirani u onoj mjeri kao kada je vladala svojevrsna sveopća histerija u vrijeme izricanja posljednjih sudskih odluka Tribunala. Da li je to zbog dojma da Tribunal u posljednje vrijeme, a sada i Mehanizam, ne pokazuju dovoljnu razinu odlučnosti prema državi na čijoj se teritoriji nalazi osoba protiv koje se vodi krivični postupak. U nekoliko se navrata Tribunal u Den Haagu obraćao vlastima u Beogradu da se Šešelj vrati u pritvorsku jedinicu prije izricanja prvostepene presude, na čije zahtjeve Republika Srbija nije reagirala. Kada je u pitanju suradnja država s ICTY, primjetni su elementi indolentnosti, i to s obje strane, tako da prijašnje odlučnosti međunarodne zajednice prema državama regiona više nema – u smislu da se države pozovu na međunarodnu odgovornost zbog kršenja međunarodnoga prava. Ili su posrijedi neki novi interesi. I neke nove generacije.

Ili je to dijelom i zbog toga što u međunarodnome pravu nalazimo utjecaje i anglosaksonskoga (angloameričkoga) i kontinentalnoga, posebno onog europskog pravnog sistema i tradicije. Sa stalnim, a posebno progresivnim razvojem međunarodnoga prava, primjetni su različiti i konstantni ulazi nacionalnih pravnih koncepata, instituta, doktrina i standarda u međunarodno pravo, njegov sistem i poredak. Vrlo dobar pokazatelj ovome su i statuti i pravila međunarodnih sudova i tribunala. U konačnici, ovakav sistem nije bez svojih poteškoća, koje se posebno ogledaju u tome što suci i tužitelji, koji primjenjuju međunarodni sistem pravila ponašanja na međunarodnim sudovima i tribunalima, dolaze iz različitih pravnih tradicija i sistema, te se samim time ponekada stvara različito rasuđivanje, rezon, shvatanje i odnos prema normama međunarodnoga prava. A sasvim je druga stvar, što je također znakovito, različita percepcija međunarodnoga prava među državama sadašnje civilizacije.

(Autor teksta je profesor međunarodnog prva na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici)

Profesorica Filozofskog dojmljivim se govorom usprotivila počasnom doktoratu Draganu Čoviću: Sveučilište u Zagrebu ipak mu ga je dodijelilo 16. SVIBNJA 2018.

https://www.srednja.hr/novosti/hrvatska/profesorica-filozofskog-dojmljivim-se-govorom-usprotivala-

pocasnom-doktoratu-draganu-covicu-sveuciliste-zagrebu-ipak-mu-ga-dodijelilo/

Senat Sveučilišta u Zagrebu na jučerašnjoj je sjednici dodijelio počasni doktorat članu predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Draganu Čoviću. I dok se počasni doktorati inače dodjeljuju uz pljesak i opće svečanije raspoloženje, jučerašnje izglasavanje doktorata nije prošlo glatko – 12 članova Senata bilo je suzdržano, a pet ih je bilo protiv. Osim toga, profesorica Đurđica Čilić s Filozofskog fakulteta dužim je obraćanjem Senatu argumentirala zašto se počasni doktorat Čoviću ne bi trebao dodijeliti. Uz dozvolu profesoric Čilić, njezino obraćanje Senatu prenosimo u cijelosti.

https://www.srednja.hr/novosti/hrvatska/profesorica-filozofskog-dojmljivim-se-govorom-usprotivala-pocasnom-doktoratu-draganu-covicu-sveuciliste-zagrebu-ipak-mu-ga-dodijelilo/




45


Haris Halilovic

June 13

IZ GK BIH U STUTTGARTU

STIGAO UDŽBENIK ZA DOPUNSKU NASTAVU OD 5. DO 9. RAZREDA Iz Generalnog konzulata BiH u Stuttgartu dobili smo informaciju da je u prostorije Konzulata stigla prva pošiljka knjiga - udžbenik (Kulturna i društvena povijest / (h)istorija naroda Bosne i Hercegovine) za dopunsku nastavu od 5. do 9. razreda osnovne škole za djecu koja pohađaju dopunsko obrazovanje u dijaspori, a koju je nedavno izdalo Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine. Na ovaj školski materijal čekalo se dugi niz godina, i ova knjiga će učiteljima i učenicima u dijaspori itekako olakšati njihov rad. Knjiga je usklađena sa Nastavnim planom i programom za predmete dopunske nastave i sadržajno prilagođen uzrastu đaka. Udžbenikom su obuhvaćeni najvažniji elementi društvenog i kulturno-historijskog identiteta Bosne i Hercegovin, te poglavlja koja se bave jezicima i književnosti naroda Bosne i Hercegovine, muzičkom i likovnom kulturom, geografijom i historijom. Autori udžebnika su ispoštovali normu standardnih jezika u onome što je zajedničko za službeni bosanski, hrvatski i srpski jezik u Bosni i Hercegovini i dva pisma koja su u upotrebi. U saradnji GK BiH u Stuttgartu i Saveza dopunskih škola BiH novi udžbenik će dopunskim školama BiH u Baden-Württembergu biti uručen na tradicionalnim susretima dopunskih škola BiH – manifestaciji „JEDNA SI JEDINA – BOSNA I HERCEGOVINA“ koja će se 1. jula 2018. godine održati u Stuttgartu. Do početka nove školske godine knjige bi trebale biti distribuirane u bosanskohercegovačke dopunske škole koje rade širom svijeta.

https://www.facebook.com/profile.php?id=1022189236

https://www.facebook.com/nd/?groups%2F160076310890%2Fpermalink%2F10156551690170891%2F&aref=1528806380358206&medium=email&mid=56e8a2bdeaa1fG3da1bbbbG56e70f93b4a3eG96&bcode=2.1528915841.Abw9GN12V-DEWklL-qY&n_m=dz.kuric%40zonnet.nl&lloc=post_timestamp


https://www.facebook.com/n/?photo.php&fbid=10214386682673874&set=gm.10156551690170891&type=3&aref=1528806380358206&medium=email&mid=10156551690170891&[email protected]




46


Predstavnici BBI u ICC Selam – Rotterdam

Bosna Bank International d.d. Sarajevo održala je prezentaciju svog poslovanja, 22.06.2018. u Islamskom kulturnom centru „Selam“ u Rotterdamu.

Na prezentaciji su predstavljene mogućnosti saradnje BBI Banke sa bh. dijasporom, usluge i proizvodi koje BBI banka nudi fizičkim i pravnim licima (kompanijama), usluge finansijskog savjetovanja i menadžmenta, povezivanje kroz BBI VIP Business Club i projekti Sarajevo Business Forum (SBF) i Sarajevo Halal Fair (SHF) koje Bosna Bank International organizuje u saradnji sa domaćim i inostranim partnerima s ciljem unapređenja ekonomije BiH i otvaranja novih tržišta za bh. privrednike.

O detaljima sa prezentacije i utiscima za “Našu Bosnu” izvještava dugogodišnji aktivista Islamske zajednice Bošnjaka i predsjednik Savjeta Platforme BiH u Holandiji Ahmo Turbo: - Na ovom nesvakidašnjem i veoma intresantnom dvosatnom razgovoru i prezentaciji BBI dvojica izvrsnih direktora ove banke, g-din Amel Kovačeviċ, direktor sektora za poslovanje sa stanovništvom i g-din Dino Selimoviċ, direktor Marketina i komunikacija imali su vrlo sadržajan razgovor sa 40-ak građana BiH koji žive i rade na prostorima Kraljevine Holandije. Da je ovaj susret bio nesvakidašnji govori i činjenica da smo do sada uvijek bili naviknuti, ako trebamo završavati bilo kakve bankarsko-finansijske poslove onda smo morali iċi u banku i čekati u redovima da nas bankari prime na razgovor, a ovaj put su oni došli u jedno naše udruženje i otvoreno o svemu razgovarali sa građanima. Interesantno je napomenuti da je razgovorima prisustvovao i učestvovao jedan broj naših mladih, pretežno studenata ekonomskih i finansijskih nauka na univerzitetima u Holandiji. Za razliku od mnogih pozvanih i nepozvanih gostiju koji su nam u proteklim godinama dolazili u zvanične i nezvanične posjete, i uglavnom uvijek nešto tražili (često s razlogom), ovi gosti su odmah na početku razgovora jasno istakli da ne traže ništa, ama baš ništa, nego da su došli da razgovaraju sa našim građanima koji sada žive izvan matične domovine, jer misle da je bosansko-hercegovačka dijaspora u svim segmentima života i rada prepuštena sama sebi, pa samim tim i po pitanju finansija. Iz tog razloga žele da čuju naša mišljenja i prijedloge šta bi oni kao bankarska institucija mogli i trebali uraditi za naše građane u dijaspori kako bi oni svoje privatne i poslovne finansijske radnje u BiH lakse i efikasnije obavljali, svodeċi pri tom bilo kakav rizik na minimum. Napomenuli su da ne žele davati bilo kakva lažna i nerealna obeċanja jer i BBI banka, bez obzira na njen specifičan karakter, posluje i mora se u cijelosti pridržavati svih važeċih zakonskih okvira koji se primjenjuju na prostoru BiH. U tom smislu oni žele da od nas i na ostalim sličnim skupovima naših građana u drugim sredinama čuju naše potrebe, prijedloge, dileme, bojazan i slično i da sve to ponesu sa sobom i u dogledno vrijeme


47


sagledaju koje moguċe “nove proizvode” mogu razviti u svojoj banci koji bi specificno bili usmjereni i namjenjeni našoj dijaspori. U nastavku razgovora prezentirani su osnovni podaci o radu BBI banke koja djeluje od 2000. godine i ima svoje filijale u više gradova BiH. Iako je ovo jedna vrlo mlada banka istakli su da ona, procentualno gledajuċi, bilježi skoro najveċe razvojne rezultate godišnje na bosanko-hecegovackom bankarskom tržištu i da se sada po veličini nalazi među 5-6 najveċih banaka u BiH, ali, s druge starne, da sa ukupnim učešċem kapitala na ovom trzištu, još uvijek stoji daleko iza dvije vodeċe banke; Raiffeisen i Unikredit banke. Međutim, za razliku od ovih banaka, kao i drugih stranih banaka na našem tržištu, BBI banka na prvom mjestu svog poslovanja ima državu BiH i njen ukupni ekonomski i društveni razvoj, što joj u određenoj mjeri daje ne samo funkciju banke nego jedne šire institucije. U daljem razgovoru gosti su istakli da je ovo prva i jedina banka u BiH koja posluje na islamskim principima i da je u tom smislu cjelokupnu organizacionu strukturu i kontrolu finansijskog poslovanja (a u skaldu sa državnim zakonima) bazirala na islamskim principima gdje je temeljno pravilo da je kamata/renta zabranjena – haram i da sva ostvarena sredstava banke koja u toku poslovne godine nisu zarađena na halal-osnovi se ne (mogu) koriste u razvojne osnove banke nego se ista rasporedjuju/dijele u humanitarne svrhe, kao što su naprimjer ramazanski paketi siromašnim i slično. U cilju dosljednog provođenja poslovanja banke zasnovanog na islamskim/šeriatskim principima pri banci djeluje poseban nadzorni odbor sastavljen od šeriatskih pravnih i finansijskih experata koji svaki (novi) projekat banke procjenjuju i odobravaju na osnovu ovih principa. U razgovoru je aktivno učestvovao i ekonomista Adnan Hadžiibrahimoviċ koji je prije nekoliko godina upravo u dogovoru sa BBI bankom na ovu temu radio i odbranio svoj magistarski rad u Holandiji. Koliko je poznato to je je bio prvi magistarski rad u državi Holandiji koji je imao temu Poslovanje banaka na islamskim principima. Tokom razgovora g-din Hadžiibrahimoviċ je dao više interesantnih pojašnjenja na neka opšta pitanja islamskog bankarskog poslovanja ali i konkretna pitanja prisutnih na ovu temu. U drugom dijelu razgovora gosti su uglavnom odgovarali na postavljena pitanja prisutnih, a bilo je i dosta korisnih sugestija od starne prisutnih na kojim poljima bi BBI banka ubuduċe mogla i trebala usmjeriti svoju razvojnu aktivnost kada se radi o našim građanima u dijaspori. Logično je bilo pretpostaviti da je bilo dosta pitanja kolika je sigurnost ulaganja finansijskih sredstava putem ove ili neke druge banke u BiH (obzirom na dosta nestabilnu političku situaciju u BiH), zatim pitanja zašto je BBI banka “sigurnija” od drugih banaka koje rade na prostorima BiH (posebno zapadno-evropskih banaka) i.t.d.. Interesantno je istaċi da su prisutni direktori BBI banke dosta uvjerljivo argumentovali da je ulaganje novca putem ove banke puno sigurnije, bezbjednije i moralnije nego putem drugih banaka najmanje iz tri razloga:

1. Svi veċinski dioničari ove banke su ljudi sa ogromnim finansijskim kapitalom koji su dio svog

finansijskog kapitala uložili u BiH prevashodno iz razloga što time žele pomoċi razvojnom

konceptu naše države i koji sve finansijske tokove žele obavaljati na islamskim principima

poslovanja;

2. Za razliku od drugih (“stranih”) banaka koje svoju dobit odnose u matičnu državu, ova banka

najveċi dio svoje dobiti usmjerava u razvoj BiH;

3. Poslovanje banke se obavlja na islamskim principima, t.j. bez kamate, na principu zajedničkog

ulaganja i samim tim zajedničkog dijelenja eventualnog rizika i dobiti;

Najviše interesa i pitanja prisutni su imali vezano za kupovinu nekretnina u BiH i moguċnosti kreditiranja putem ove banke. Iako po važeċim zakonskim propisima ne možete dobiti kredit niti u jednoj banci ukoliko nemate čvrsta primanja u BiH, prisutni direktori BBI banke su istakli da su oni u razgovoru sa zakonodavcem blizu riješenja da ovaj problem u svoj banci riješe na način što ċe građani koji nemaju zagarantovana mjeseċna primanja u BiH moċi otvoriti takozvani Avista račun u njihovoj banci. U osnovi radi se o tome, da ċe ovi građani moċi na pomenuti račun uložiti dio novca (depozit) koji ċe na određeni način biti garant banci za one pojedince koji eventualno ne budu plačali preuzete obaveze od uzetog kredita/ hipoteke. Građani (iz dijaspore) ċe biti pravovremeno obaviješteni kada zakonski bude ustrojena ova moguċnost kao i visina moguċeg depozita na pomenutom računu. I na kraju moram opet naglasiti da smo imali vrlo neuobičajen i koristan susret. Sve čestitke predstavnicima BBI banke za ovakvu incijativu i vrlo ležeran razgovor. Po prvi puta u životu imao sam jedan potpuno nekonvencionalan razgovor sa bankarima. Skoro nestavarno. Međutim, više od toga, ponuđeno nam je nešto novo. Nudi nam se sigurnije ulaganje i čuvanje naše usteđevine, nudi nam se


48


zajedničko ulaganje viška finansijskih sredstava u razvoj naše matične države, nudi nam se moralnije raspolaganje našim finansijskim sredstvima zasnovanom na šeriatskom principu poslovanja bez kamata umjesto zarade na tuđoj muci i bez rada. Vrijedi razmisliti, a čini mi se i svako od nas bi mogao i nešto konkretno učiniti. Zašto ne probati? Čemu uvijek strah od svoga te da je tuđe bolje i bezbjednije? Pobijedimo jednom i to kod sebe. Mladi gosti BBI banke sa kojima smo se susreli i razgovarali, djeluju vrlo poslovno i pouzdano, samouvjerljivo, znaju o čemu govore, doživio sam ih kao patriote naše države, neki drugačiji moral reflektuje se iz njih nego sto smo navikli iz ove branše poslovnog svijeta. U svakom slučaju ja nosim pozitivan utisak. Ahmo Turbo

Amsterdam

OBILJEŽENO 20 GODINA RADA UDRUŽENJA ''HUDSONHOF''

Tačno prije 20 godina, 23. juna 1998., kraljica Beatrix je svečano otvorila prostorije u objektu „Hadsonhof“ u Amsterdamu gdje su počela da se okupljaju udruženja stranaca (alohtonih) i lica hendikepiranih po više osnova. U zapadnom dijelu Amsterdama pod ovim krovom je za protekle dvije decenije prošlo više hiljada lica kako iz kvarta Baarsjes, kojem ''Hudsonhof'' pripada, tako i iz drugih dijelova grada. ''Hudsonhof'' je potpuno multietičan. Da je to tako govori i trenutno stanje gdje se pod krovom ove multietničke ''kuće'' okupljaju udruženja Marokanaca, Holanđana, Turaka, Surinamaca, Iračana i ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Prisutni su i Holanđani u udruženjima koja se bave hendikepiranim osobama. Udruženje dijaspore BiH SABA ovdje se okuplja veċ jednu deceniju. Radnim danima a i za vrijeme vikenda organizuju se tematska predavanja, vode se praktični kursevi za poboljšanje psiho-fizičkih sposobnosti, organizuju se kulturno-zabavni programi povodom raznih jubileja, kao i dani nacionalnih kuhinja. Pojedina udruženja imaju i zasebne sekcije gdje se okupljaju samo žene. U vrijeme parlamentarnih i lokalnih izbora govori se i na te teme. U subotu 23. juna u prostorijama ''Hudsonhofa'' organizovano je svečano obilježavanje 20. godišnjice postojanja. Uz više kulturno-zabavnih programa koji su predstavljali svako udruženje posebno, ukupan


49


program je trajao punih pet sati. Svako udruženje je pripremilo i specijalitete narodne kuhinje za preko 200 prisutnih. Uz marokansku, tursku, iračku i surinamsku muziku, u izvođenju manjih vokalno-instrumentalnih sastava, nastupio je i trio muzičara porijeklom iz BiH. Interpretirali su sevdalinke i druge melodije sa prostora ex Jugoslavije. Bili su to muzičari koji su došli u izbjeglištvo iz Bihaća, pod imenom ''Vlatko i Miro plus Zoka''. Ovom prilikom igralo se i narodno kolo kojem su se pridružili mnogi od prisutnih. Bilo je to pravo multietničko kolo sa bosanskom dijasporom na čelu. Na kraju ovog kraćeg izvještaja sa obilježavanja 20. godišnjice djelovanja ''Hudsonhofa'' vrijedi pomenuti i još jedan detalj vezan za aktivnosti dijaspore u Amsterdamu. Obilježavanju ovog jubileja prisustvovali su i članovi još jedne organizacije koja skoro godinu dana djeluje u kvartu Pajp (Pijp). Jednom nedjeljno okupljaju starije članove porijeklom iz BiH i šire, a među njima ima i Holanđana. Oni djeluju u okviru šireg udruženja ''Plan C'', a svom udruženju su dali ime ''In Gesprek'' („U razgovoru“). Prilikom okupljanja vode tematske razgovore, priređuju likovne i muzičke programe i konzumiraju balkanske specijalitete. U upravi udruženja nalazi se i nastavnica likovne umjetnosti Razija Hodžić, porijeklom iz Zenice. Prisutna je i u radu SABE. Mujo Midžić

DIASPORA INVEST

USPJEŠNE PRIČE

SUAD BEŠLIĆ

UAD BEŠLIĆ, ČOVJEK KONE BI I

http://diasporainvest.ba/blog-content/3481/suad-beslic-suco-doo-investitor-njemacka Suad Bešlić se vratio iz Njemačke u svoju zemlju Bosne i Hercegovine (BiH) kako bi započeo lokalno preduzeće koje proizvodi vatrogasna vozila za izvoz u Njemačku i druga svjetska tržišta. Svojim povratkom vratio je nadu mladim ljudima u gradu Živinice. "Mi proizvodimo sofisticirana vatrogasna vozila po želji kupca i jedna smo od četiri (4) takve firme u svijetu", ističe Suad u intervjuu s timom projekta Diaspora Invest. Sućo je jedno od 13 malih i srednjih preduzeća korisnika projekta Dijaspore Invest, koji olakšava ulaganje dijaspore u Bosnu i Hercegovinu i pruža grantove i tehničku pomoć investitorima dijaspore u ranoj fazi.

Životni put i odlazak u Njemačku Rođen je 1974. u Meškovićima, naselju u općini Kalesija. U rodnom mjestu je završio osnovnu, a srednju je završio u Tuzli. Rat ga je dočekao sa 17 godina, te je u toku rata kao ranjavan dva puta teže,

http://diasporainvest.ba/blog-content/3481/suad-beslic-suco-doo-investitor-njemacka


50


zbog čega je prebačen u Njemačku na liječenje. U stacionaru bosanskih ranjenika u Minhenu proveo je nekoliko mjeseci, a jednom prilikom. ih je posjetila njemačka RTL televizija. Tada sam upoznao gradonačelnika Erdinga Fritz Steinbergera.

Gradonačelnik dobrog srca, bivši general, odlučio je iskoristiti svoje povlastice i pomoći Suadu da preko Oružanih snaga Njemačke koristi njihovo zdravsteno osiguranje. "Tok mog oporavka je bio takav da sam ja od njega tražio da radim nešto na nekoliko sati, da bih imao socijalni kontakt i da bih mogao bolje učiti njemački jezik. Tako sam počeo raditi kao vozač gradonačelnika i upoznao sam šta su obaveze jednog gradonačelnika na Zapadu.

Prekretnica u karijeri Nakon toga, 9 godina je radio u jednoj firmi na preciznoj mehanici na CNC operatorima gdje se povrijedio. "I to je bila moja prekretnica u mom životu. Otišao sam na 3 godine studija. Sav uložen novac koji sam uštedio dao sam za školu i završio", prisjeća se Suad. Nakon završetka studija, Suad je dobio priliku da stažira u kompaniji Lentner. Proizvodi Lentnera su specijalizirane strukture za vatrogasna vozila koje se ugrađuju u kamione MAN-a, Mercedesa, Unimark, Skanije, Volvo i mnoge druge. Poznati su po najboljoj iskorištenosti prostora, najkvalitetnijeim pumpama za gašenje požara, te modifikaciji svih šasija i električnom i radio opremom. Vrlo brzo Suad je postao prepoznatljiv kao konstruktor koji je unio brojne inovacije i prijedloge za unapređenje. To je prepoznao direktor, pa su u dogovoru odlučili pronaći nove radnike koji bi došli u Njemačku i nakon treninga početi raditi za Lentner. Ipak to se nije desilo. Kaže da je to bilo jače od njega

Otvaranje kompanije u BiH "Prekretnica za mene bila je suza majke koju sam sreo u Kalesiji", prisjeća se Bešlić. U potrazi za radnicima u Bosni za svog poslodavca u Njemačkoj, sreo je majku jednog od tih mladića koji je trebao otići na obuku u Njemačku. "Ako moje dijete ode, da li će i njegova žena i moji unuci otići?", pitala je ona. Pomisao da je u njenim očima on razdvajao jednu porodicu od svoje domovine, proganjala ga je čitav put do Minhena, gdje je tada živio. Odlučio je direktoru predložiti nešto drugo, da otvore kompaniju u BiH i da rade za Lentner. Tako je Sućo d.o.o. počeo sa radom, a za nove radnike je organizovana obuka u Njemačkoj, nakon čega bi se vraćali u Bosnu i Hercegovinu.

"Ja sam znao od samog početka da u svojoj zamisli neću uspjeti odmah. Ovo je komplicirano i samo su četiri (4) renomirane firme u svijetu koje ovo proizvode. Mi radimo svjetski proizvod ovdje u BiH. Neki radnici su brže, a neki kasnije shvatali ono što treba uraditi. Oni koji su bili na obuci gore (u Njemačkoj) oni se vrate ovdje (BiH) i prenose znanje drugima", objašnjava Bešlić i dijeli s nama iskustvo i praksu kako zadržava obučene radnika u Bosni i Hercegovini. Sućo d.o.o. u gradu Živinice zaposlio je 25 lokalnih radnika. Zaposleni, čija prosječna starost iznosi 21 godina, prolaze kroz redovnu obuku, kako internu u kompaniji u BiH tako i u Njemačkoj, a firma održava standarde rada sa konkurentnim platama koje se plaćaju na vrijeme, slobodnim vikendom i 40-satnim radnim sedmicama.

"Ja bih ispričao jednu anegdotu od prošle godine. Ja sam rekao radniku da ide na odmor u novembru, a on je otišao sekretarici i pitao je da li je mene direktor otpustio", kaže Bešlić, te dodaje da imaju izuzetno dobru saradnju sa Općinom Živinice. "Ja bih ovdje i pohvalio načelnika Općine, koji nam stoji uvijek pri ruci ako nam nešto treba. Imamo šest (6) firmi ovdje s kojima radimo u kooperaciji. Mi ne proizvodimo sve sami. Imaju firme koje proizvode za nas. Tako da smo dobrodošli ovdje.

Primjer i drugima za investicije Suad svoju priču širi dalje. Priča o uspjehu kompanije Sućo d.o.o. ide mnogo dalje od Živinica i Bosne i Hercegovine. Uskoro očekuju još jednu firmu iz Minhena koja će vjerovatno pokrenuti proizvodnju u BiH. "Ja volim da budem primjer sebi, ali i drugima. Da vide da to može. Da jedna po jedna firma počnu dolaziti ovdje i da naša djeca ostaju ovdje u BiH. Nigdje nije lijepo kao kod kuće", završava nam svoju životnu priču Bešlić. Stoga je timu projekta USAID-a "Jačanje uloge dijaspore za ekonomski razvoj Bosne i


51


Hercegovine" zadovoljstvo dati podršku ovakvim ljudima. Kroz program dodjele bespovratnih sredstava i tehničku podršku investitorima iz dijaspore, pomoći ćemo i druge u njihovim poslovnim planovima, analizama potreba tržišta, pronalasku eksperata i drugim poslovnim aktivnostima…

O projektu podrške investitorima iz dijaspore BiH Diaspora Marketplace (dalje u tekstu: "BDM") je Konkurs za izradu poslovnog plana posredstvom Fonda za bespovratna sredstva BDM, namijenjen stvaranju novih mogućnosti za zapošljavanje građana BiH putem povećanja investicija dijaspore. BDM za cilj ima pružiti podršku za najmanje 70 malih i srednjih preduzeća u ranoj fazi razvoja, koja sarađuju sa dijasporom po utvrđenim kriterijima, te kreirati 250 novih radnih mjesta u potpomognutim preduzećima.

Sve što trebate znati o programu dodjele bespovratnih sredstava Objavljeno: 20. marta 2018.

USPJEŠNE PRIČE

Branislav Babić: Naša kompanija je dobra priča, dijaspora prepoznaje prilike za ulaganje

Objavljeno: 29. maja 2018.B

DIJASPORA PREPOZNAJE PRILIKE

Prije nekoliko mjeseci tim kompanije „Master Inženjering“ iz Banje Luke nije ni slutio da će priča njihove kompanije postati jedan od motivatora za nova ulaganja dijaspore. Predrag Stegić je odlučio svoj kapital i iskustvo stečeno u Srbiji preusmjeriti i sa Branislavom Babićem pokrenuti novu kompaniju u našoj zemlji. U Banjoj Luci smo imali priliku razgovarati sa Branislavom, koji je sa nama podijelio svoja iskustva te nam opisao cilj pokrenute investicije. „Fokus Master Inženjeringa je automatizacija u oblasti industrije i regulacije motornih pogona. Sklapamo frekventne regulatore Nudimo rješenja frekvente regulacije koje štedi električnu energiju, štite motore, doprinose sigurnosti i osiguravaju lakše pokretanje motora. Laički rečeno, osiguravamo da motor dobije onoliko struje koliko mu treba, a ne koliko motor hoće. Svaki kilovat koji je potrošen, a nije morao biti potrošen, plaća se dva puta, jednom kroz višak potrošene energije, a drugi put kroz održavanje i kvarenje mašine. Želimo ponuditi ljudima manje kvarova, manje održavanja i manje zastoja u proizvodnji“, objašnjava nam koncept rada Branislav.

http://diasporainvest.ba/blog-content/2366/sta-sve-trebate-znati-o-usaid-grantu-za-dijasporu


52


U sklopu podrške koju su dobili od USAID Diaspora Invest, Master Inženjering će osigurati nabavku rezervnih regulatora, čime će se osigurati da, u slučaju kvarova, kompanija može brzo osigurati zamjenu za vrijeme popravke. Ova podrška će osigurati dodatne uštede i efikasniju uslugu korisnicima. „Dijaspora, bili to naši ljudi koji žive u regionu, ili na Zapadu, imaju veliku šansu da preko USAID-a naprave iskorak na tržištu. Podrška poput učešća u garanciji kreditiranja, konsultantske usluge u oblasti zaštite okoline, povezivanje sa drugim preduzećima, sve su to prilike koje smo prepoznali u našem radu. Zbog toga i lokalni preduzetnici vide interes u pronalaženju investitora iz dijaspore, kako bi predložili svoje projekte i ideje i zajednički pokrenuli posao ovdje“, dodaje Babić. Babić poručuje da u Banjoj Luci postoje dobri uslovi za privlačenje investicija iz dijaspore, te da ovaj prostor ima prednosti koje možemo ponuditi svijetu. „Najbliži smo Evropskoj uniji, kao glavnom tržištu, imamo tradiciju u proizvodnji, imamo sve veću infrastrukturnu povezanost i naravno cijena rada i drugih faktora u realizaciji investicije se mora uzeti u obzir. To je jedan sklop koji je povoljan za ulaganja, te vjerujem da upravo naša dijaspora – koja razumije i naše specifičnosti, ali i zahtjeve evropskog tržišta može biti faktor koji će nas povezati i pokrenuti“, zaključuje Babić.

KOMPLIKOVAN PROCES

Bh. dijasporci žele biti ukopani u BiH:

Za tri mjeseca ove godine prevezeno 1.038 osoba

Piše: M. N./Klix.ba

24.6.2018.

Bh. državljani koji žive širom svijeta većinom donesu odluku da kada umru budu sahranjeni u svojoj

domovini. Prema podacima Granične policije BiH, od januara do marta ove godine prevezeno je 1.038

umrlih u BiH.Osobe iz BiH koje žive u dijaspori za vrijeme života često donose odluku da budu ukopani

u rodnoj zemlji, a mnogi plaćaju i članarinu u nekim od pokopnih društava u BiH.

Prijevoz tijela vrše javna i privatna pokopna društva, a cijena se razlikuje ovisno o lokaciji i izboru

kovčega. Sve je usklađeno s pravilima Evropske unije. Kako nam je rekao jedan od uposlenika

pokopnog društva, tijela se prevoze u posebnim limeno-drvenim sanducima koji su hermetički

zatvoreni. Dokumentaciju može prikupiti porodica ili to može prepustiti pokopnom društvu koje će vršiti

prijevoz.

"Pravilnikom o načinu obavljanja graničnih provjera i unosa podataka u putne isprave propisano je da

se granične provjere prilikom prijenosa posmrtnih ostataka, odnosno tijela ili urne, obavljaju uvidom u

sprovodnicu izdatu u diplomatsko-konzularnom predstavništvu BiH ili uvidom u sprovodnicu izdatu u

stranim akreditovanim ili nerezidentnim diplomatsko-konzularnim predstavništvima u BiH. Za prijevoz

posmrtnih ostataka, odnosno tijela ili urne preko državne granice BiH potrebna je sprovodnica", kazala

nam je glasnogovornica Granične policije BiH Sanela Dujković.


53


Da biste dobili sprovodnicu u našim ambasadama potrebno je dostaviti putnu ispravu umrle osobe ili

dokaz da preminula osoba ima bh. državljanstvo, izvod iz matične knjige umrlih, dokument za umrle,

potvrdu ljekara mrtvozornika o uzroku smrti, potvrdu o osiguranom grobnom mjestu te podatke o firmi

koja će vršiti prijevoz (podaci o vozilu, vozaču i mjestu prelaska granice u BiH).

"Ukoliko je uzrok smrti umrle osobe bila zarazna bolest, potrebno je priložiti odgovarajući dokument

ljekara s dijagnozom uzroka smrti na latinskom jeziku. S obzirom na to da je u ovom slučaju neophodno

tražiti saglasnost nadležnog organa iz BiH za izdavanje sprovodnice, naglašavamo da sprovodnica u

ovim slučajevima neće biti izdata dok diplomatsko-konzularno predstavništvo (DKP) za to ne dobije

odgovarajuću suglasnost iz BiH. S tim u vezi preporučujemo da se planiranje transporta umrle osobe

obavezno prethodno dogovara s ovlaštenim osobama DKP i da se zahtjevi podnose pravovremeno",

navodi Ambasada BiH u Holandiji.

U BiH je moguće sahraniti i strane državljane. Dokumenti su isti kao i za državljane BiH i potrebna je

saglasnost iz BiH. Za sprovodnicu za strane državljane plaća se taksa.

Uz sve navedeno potrebno je popuniti zahtjev koji se daje u DKP-u ili se može pronaći na njihovim web

stranicama.

Cijene prijevoza se naplaćuju po kilometru i kreću se od 1 KM pa naviše.

Hurem Agic shared a video.

Admin · March 7

56,661 Views https://www.facebook.com/groups/167411183334214/?multi_permalinks=1889790617762920&notif

March 7

BIH PRODUCTION-Govor akademika Suad Kurtćehajić SABAH - Chicago

Poslušajte govor koji treba svaki Bosanac i Hercegovac da čuje, jer se to tiče nas i naše jedine domovine.

https://www.facebook.com/hurem.agic.1?fref=gs&hc_ref=ARQALVp2y5hVVnPHM9uC9X-9PO8FjscrKMtaSQUofZ6PRpaknalqATppCkgEjSrg5qs&dti=167411183334214&hc_location=group

https://www.facebook.com/bihproduction/videos/1231458196988446/?hc_ref=ARQALVp2y5hVVnPHM9uC9X-9PO8FjscrKMtaSQUofZ6PRpaknalqATppCkgEjSrg5qs&fref=gs&dti=167411183334214&hc_location=group

https://www.facebook.com/groups/167411183334214/admins/

https://www.facebook.com/groups/167411183334214/permalink/1789194077822575/

https://www.facebook.com/groups/167411183334214/?multi_permalinks=1889790617762920&notif

https://www.facebook.com/bihproduction/videos/1231458196988446/

https://www.facebook.com/prof.dr.suadkurtcehajic?fref=mentions&hc_location=group

https://www.facebook.com/SABAH-Chicago-203499729662760/?fref=mentions&hc_location=group


54


Čedomir Jovanović uz godišnjicu pogibije "sarajevskih Romea i Julije": Ništa bez ljubavi, to su nam ostavili Boško i Admira

Avaz.ba 18.05.2018 20:43

Na današnji dan prije 25 godine poginuli su Boško Brkić i Admira Ismić.

Priča o Bošku i Admiri, priča je o Sarajevu i ljubavi ispred zastava. Upoznali su se u godini "sarajevske Olimpijade" kada je nešto posebno cvjetalo u ovom gradu.

Zajedno su proveli devet godina. To što je Boško bio Srbin, a Admira Bošnjakinja nije predstavljalo prepreku ni njima ni njihovim roditeljima. Kada je počeo rat 1992. godine, Boškovi roditelji otišli su iz Sarajeva. Majka Rada molila ga je da krene s njom, ali on nije želio ostaviti svoju Admiru. Vjerovali su da će se rat brzo završiti i da će dobro pobijediti.

Nažalost, nisu dočekali kraj.

U maju 1993. godine između Vojske RS i Armije RBiH dogovoreno je da će ovaj par biti pušten na drugu stranu, odnosno da će moći preko Vrbanja mosta preći na Grbavicu.

Admirina majka Nejra je plakala, a otac Zijo nije htio da govori jer se nije slagao s tim da krenu. Ali, Admira nije željela da ostavi Boška. Krenuli su 18. maja 1993. godine.

Američki reporter Kurt Šork, koji je svijetu prenio priču o njihovoj tragičnoj ljubavi, 1993. godine za "Reuters" je napisao da su se zvaničnici obje strane složili da ih puste da pređu liniju razgraničenja.

Snajperski hitac pogodio je prvo Boška, koji je odmah izdahnuo. Drugi metak je pogodio Admiru koja je, iako smrtno ranjena, smogla snage da dopuže do svog Boška, zagrlila ga je i izdahnula. Njihova slika obišla je svijet, a CNN ih je nazvao sarajevskim Romeom i Julijom. Njihova zagrljena tijela sa ulice su sklonjena tek osmi dan

Danas je Čedomir Jovanović, lider Liberalno-demokratske partije Srbije (LDP), na svom Facebook profilu objavio vrlo potresan status povodom godišnjice smrti Boška Brkića i Admire Ismić.

- Bez njih bi Verona nestala u prosjeku copy/paste sredina - trg, crkva, toranj, balkon i kameni zidovi. Romeo i Julija su je učinili gradom vječne ljubavi, posebnom, drugačijom od svih. Iako fikcija sa beskraj imena, likova i sudbina, od Dantea do Šekspira, samo je rasla potreba tog dalekog svijeta za idealom ljubavi, većem i od samog života.

Prošli su vijekovi, noseći sa sobom sve osim naše želje da uprkos svemu volimo i budemo voljeni "do posljednjeg daha". Danas, ostavljeni ili neostvareni, svakako zombirani načinom na koji živimo, po 25. put tupo trošimo ovaj 18. maj koji su nam za sobom, na Vrbanja mostu u Sarajevu, ostavili Boško i Admira.

I Dante i Šekspir bi svog Romea i Juliju vratili u fioku pred scenom koju su svojim životima ispisali Boško Srbin i Admira Bošnjakinja. Na korak od slobode, zaustavljeni pucnjima u leđa, zajedno odavde do vječnosti, on prvi pogođen i ubijen na mjestu, ona teško ranjena, ali još toliko živa da dopuzi do njega i posljednji put ga zagrli.

Sarajevo nikad neće biti Verona, njegovi ratovi nikad neprijateljstva dvije porodice, Boško Romeo, a Admira Julija... a mi ljudi koji razumiju da ljubav veću od života moraš čuvati... i od smrti i od zaborava... ako sumnjate, pitajte bilo koga u Veroni zašto je cijeli svijet baš nju stavio na tron vječne ljubavi.

I shvatite da zbog toga što to pitamo nismo ljudi, da zbog toga živimo u rovovima, da zbog toga nemamo ni mira ni sreće. Ništa bez ljubavi i sve za ljubav... to su nam ostavili Boško i Admira... samo je to život -napisao je Jovanović na Facebooku.

https://www.facebook.com/cedomir.jovanovic/posts/10156403950594851


55


ZATIRANJE ISTORIJE SJEĆANJA

https://avaz.ba/vijesti/bih/379526/cedomir-jovanovic-uz-godisnjicu-pogibije-sarajevskih-romea-i-julije-nista-bez-ljubavi-to-su-nam-ostavili-bosko-i-admira


56



57


Kemal Duraković

12 hrs · BORCI KAO SANJARI - CITAJ

Gleda spomen – ploče na njima imena šehida

Radije bi da je s njima, jer danas umire od stida Tragovi rata po tijelu, ožiljci ostali na duši Nervoza i strah, guta tablete jer ga guši

Ruke mu drhte, načinje drugu kutiju Drine

Hvata se za glavu, i sjeti se krvave Drine

Hrabrost bosanskog mladiċa, majčine molitve i suze

Sedamnest godina ima, novi ljiljan pušku uze

Od istočnog bedema, sve do Krajine ponosne

U elitnim je jedinicama ne da nikom Bosne

Pa najvažnije noċi, kad je slavio punoljetstvo

Jedinica u okruženju, on ne pomišlja na bjekstvo I nije bilo torte, samo krv, krici, rane Umjesto slavlja gled’o je mrtve jarane

Pa krvav leži u krevetu, a nije noċna mora

Geleri po cijelom tijelu, to mu je najgora zora

Pa je gled’o i suze njegove uplakane djevojčice

Što ga je grlila, u kolicima ispred bolnice Ali bosanski ponos, inat, a on mlad i lud Nakon par mjeseci opet je poletio labud

Hladnoċa, snijeg, borac s puškom u rovu

Sa maštom o kraju rata slavi godinu novu Cetiri godine pakla, uništena mu mladost

Djevojčica ga čeka, to mu je jedina radost

Došao nepravedan mir, bolji je nego rat

Ali ċut ċete, poslije rata još gori je rat

…

A danas…sjeċa se krvi i rata

Rovova, šuma, detonacija i granata Kida ga nepravda o svemu bi progovorio Zna da se za ovakvu Bosnu on nije borio

Bosna je raj za političare, a pakao za borce

On je gladan, a oni na Poljinama dižu dvorce Nije se borio za njihove velike plate i dnevnice

Za kuċe sedmice, i na Bjelašnici vikendice

Oni ljetuju u Antaliji, krstare po Mediteranu Borac ponižen ide pred kuhinju po hranu Usvajaju zakone pa ga šalju na revizije Nove komisije utvrduju jel ratov’o ili nije

Ovi vještački borci danas mu kidaju živce

A Bosnu branili na brdima Njemacke i Švice A on umjesto plate, broji rane po tijelu Radio bi kao portir, ali ni zato nema štelu A mali sin mu zna da babo para nema Njemu za izlet u Travnik 10 maraka treba Teško žive oni, al' ne razumije to dijete

https://www.facebook.com/kemal.durakovic.104?fref=nf



https://www.facebook.com/kemal.durakovic.104?hc_ref=ARTAl6kgyZWSlvZWxZFyW67wcgRr7FvnuGxacc0b7YS4vHuKNFlN17uA7493bnRGzEY&fref=nf




58


Ne zna da njegovoj mami trebaju tablete

Pa babo bio borac, priča to mama sinu

Nije krao u ratu nego branio domovinu

Ko su boric, šta je vlast on to ne shvata

Ne zna kako je kad babo pukne od rata

Onda znoj, strah, nervoza, ratne slike

PTSP ga drma čuje od saboraca krike

Najbolji sinovi Bosne danas tiho odlaze Ne mogu podnijeti sve poslijeratne poraze Zato bataljon boraca danas šaptom pada

Ne ubija ih oružje, nego političari i nepravda

Rat im uzeo zdravlje, vlast prava poslije rata

Borci nestaju skokom sa najvišeg sprata

I on je uzeo pištolj, na sljepočnicu prislonio

Od poslijeratne bitke veċ je se umorio

Pa se sjeti svog zlata, svog sina osnovca

Neċe zbog gadova dječak izgubiti oca

I neċe...

Nepoznati autor

---------- Forwarded message ---------- From: Nijaz Duric <[email protected]> Date: 2018-06-04 11:12 GMT+02:00 Subject: Miljenko : Ilija / Alija grpmpvnik To: Nijaz Duric <[email protected]>

Ilija Gromovnik

Imaginarni prijatelj/62

Rodio se u Tišbi, hebrejskog imena Elijah, što znači Moj Bog je Jahve. Bilo je to devet stoljeća prije Krista, za vrijeme kralja Ahaba. Naši ga katolici i pravoslavni zovu Il ija, dok je za muslimane Alija. Jedan je od onih svetaca koji ne dijele, nego spajaju, jer je kod sviju jednako prisutan i na sličaj način poštovan. Njegov spomen dan, usred ljeta, u vrijeme najvećih žega, razdijeljen je po kalendarima, gregorijanskom i julijanskom. Jednim i drugima tog je dana il indan, dok je trećima alidžun. Kada se rodio, njegov je otac, imena Sabah, vidio oko njega anđele, koji su djetešce hranili plamenom, a povijali ognjem. Mladost je provodio u t išini i kontemplacij i. Povjerovao je u jednoga Boga, pa se nadigao protiv kralja Ahaba i njegove divlje i raspusne žene. Dok su se oni klanjali idolima i paganskim božanstvima, i zavodili svoje lakovjerne podanike, I l ija je prorokovao Božje jedinstvo i činio razna čuda, e ne bi l i narodu pokazao kako stvari stoje. A narod ko narod, najlakše povjeruje u čuda od snova il i od meteorologije. Kako Ilija nije bio neki sanjar, pozabavio se kišama. Bilo je to u ona vremena kada je većina svijeta već živjela od zemljoradnje, pa su blagovremene padaline umnogome značile život i blagostanje. Drugi put je I l ija začepio nebo, pa kiše nije bilo tr i i pol godine dana. Pomrije sve što je od blaga bilo živo, osuši se sve što je iz zemlje raslo. Sve ne bi l i podanici šašavog kralja Ahaba shvatil i da im njegovo božansko mnoštvo neće bit i od pomoći. Kao ni Ahabome čarobne f igurice. Četvrt je stoljeća I l ija prorokovao. A onda je došlo vr ijeme da ga Bog uzme k sebi. Otišao je na obale Jordana, gdje su se pojavile vatrene kočije. Il ija je sjeo u njih i živ se vinuo u nebo. Nije on umro – živ je gore – pa će opet, potkraj Vremena, sići na zemlju.




59


U pučkoj katoličkoj varijanti, malo drukčijoj od židovske i pravoslavne, I liju njegov ćaća nije nunao povijenog u vatrene pelene, nego je bio čovjek kao i svi drugi, imao je ženicu, bavio se stočarstvom, i za razliku od nje, nije bio ni naročito bogobojazan. Pripovijest o I lij inu obraćenju u ovoj varijanti nema više ništa s onim što piše u svetim knjigama. Jer oni koji su je izmaštali, te knjige naprosto nisu ni čitali. Nisu, jer su bil i nepismeni, a bliska im je i privlačna bila ideja o Gromovniku. Na starozavjetnog proroka Iliju mnogi su Slaveni, pa onda i Južni Slaveni, prenijeli ovlasti svoga prethodnog boga Peruna, koji je upravljao munjama i vladao gromovima. I bio je u stanju da zgromi sve živo na zemlji. A kako je čovjekova mašta ograničena i određena iskustvom, pa se ni s promjenom vjere ne može do kraja mijenjati prethodno zadana i prihvaćena naracija, tako su svetog proroka Il iju Slaveni prihvatili kao svoga najrođenijeg u tom novom i za nj ih stranom svijetu judeo-kršćanske mitologije. On im je bio netko koga su znali i preko kojeg su se mogli zbližit i s tolikim nepoznatim svetim, anđeoskim i proročkim svijetom. Preko Ilije upoznali su i samoga Boga, Sina Božjega i Bogomajku. Samo im kod Duha Svetoga Il ija nije mogao bit i ni od kakve pomoći. Njega su ugluho zazivali, sve se praveći da im do srca i glave dopiru njegovi odgovori. Odlukom pape Benedikta XIV, iz godine 1752, sveti prorok Il ija postao je zaštitnikom Bosne. Ne zna se je l i joj što pomogao, a ni kakvi bi još belaj i Bosnu sastavil i da joj nije bilo I l ije. miljenko jergović 04.06.2018.

Prvi maj: radnička klasa, atari i plemena

Autor Goran Sarić 1.5.2018. u 16:02

Izdvajamo

Sramota me je da i pomenem neki od takvih primjera iz moje bivše zemlje. Ona je sad rascjepkana na, uzmemo li u obzir faktičko stanje u Bosni i Hercegovini i Srbiji, desetak međusobno suprotstavljenih i zavađenih atara i plemena – namjerno ovo ne stavljam pod navodnike, jer su oni, u suštini, samo i jedino to: atari i plemena. Ponekad imam osjećaj da se, gluho bilo, samo čeka da negdje u tom buretu baruta pukne prva puška, pa da opet krene “krvavi valcer” koji je stotine hiljada nas, bivših Jugosa, rastjerao širom dunjaluka, a one koji su ostali, naročito mlade ljude, natjerao da sanjaju dan i čas kad će im uspjeti da se “otisnu” na put u nepoznato, u taj kapitalizam za koga svi znamo da već odavno nije nikakva “zemlja obećana”. Ako je to ikada i bio.

http://www.tacno.net/author/goran-saric-2/


60


(pismo prijateljima) Doista i postojimo samo mi, i samo oni. Mi koji, radili-ne radili, imamo malo ili ništa, i oni, što prodavanjem magle i širenjem mržnje žive k’o bubreg u loju. Dok se, jednom, kadli-tadli, radnička klasa ne osvijesti, ujedini, i ne rastjera gamad. To bi im bila skromna osveta za ono što su nam (na)pravili, i još uvijek prave, svih ovih godina. Zato, sretno ti, na tvoj dan, buđenje iz agonije, radnička klaso! Draga familijo i prijatelji, znani i neznani,

u zemlji u kojoj živim dvadeset i kusur godina se uglavnom – osim rijetkih “fanatika” – ne slavi Prvi maj. Neki kažu da je to zbog blizine Kraljevog rođendana (27. april), a neki što je to, navodno, “socijalistički” praznik. Kao da su Njemačka, Francuska i Belgija socijalističke zemlje?! Jer, tamo je danas neradni dan.

Uostalom, šta to fali socijalizmu? Kad pogledam ovaj današnji, u mnogim zemljama Zapada preovlađujući, neoliberalistički oblik kapitalizma, za mene nema dileme: socijalizam – barem ona njegova forma u kome sam se ja rodio i odrastao – je kudikamo bolji i pravedniji oblik društvenog uređenja.

Mada Holandija nije toliko ekstreman slučaj kao, recimo, luča makrokozma, predvodnica “slobodnog svijeta”, a, zapravo, za svjetski mir i stabilnost daleko najopasnija država svijeta, Sjedinjene Američke Države, i u njoj opasno rastu ionako nemale ekonomske razlike između njenih žitelja. Situacija je takva u gotovo svim kapitalističkim zemljama. Jedini izuzetak su, donekle, skandinavske zemlje, koje uporno provode prihvatljivi hibrid kapitalističkog, visoko razvijenog socijalizma. Ali, na njihov primjer mahom “zaboravljaju” ostale (neoliberalističke) zemlje. U ovim drugim se, na primjer, za otpuštanje stotina, pa i hiljada radnika u pravilu dobija “zlatna premija” od više miliona eura, a za uništenje velikih preduzeća i banaka – i deseci miliona. Jer, bože moj, menadžeri nikad nisu krivi. Pa onda vlada i državni aparat – ako ocjene da je to od velike važnosti – ta preduzeća i banke moraju vaditi iz govana. Primjera je na stotine, izlišno ih je navoditi.

Sramota me je da i pomenem neki od takvih primjera iz moje bivše zemlje. Ona je sad rascjepkana na, uzmemo li u obzir faktičko stanje u Bosni i Hercegovini i Srbiji, desetak međusobno suprotstavljenih i zavađenih atara i plemena – namjerno ovo ne stavljam pod navodnike, jer su oni, u suštini, samo i jedino to: atari i plemena. Ponekad imam osjećaj da se, gluho bilo, samo čeka da negdje u tom buretu baruta pukne prva puška, pa da opet krene “krvavi valcer” koji je stotine hiljada nas, bivših Jugosa, rastjerao širom dunjaluka, a one koji su ostali, naročito mlade ljude, natjerao da sanjaju dan i čas kad će im uspjeti da se “otisnu” na put u nepoznato, u taj kapitalizam za koga svi znamo da već odavno nije nikakva “zemlja obećana”. Ako je to ikada i bio. Pritom, sve se te državice, atari i plemena, ubiše u naglašavanju vlastite “nezavisnosti” i “samostalnosti”. A, svi znamo, car je go(l)! Jer, unutar te jedne i jedine, “tamnice naroda”, su, po svim objektivnim kriterijumima, svi njeni krajevi bili daleko nezavisniji i samostalniji nego što je to slučaj danas. Možete li zamisliti, recimo, da, u ono vrijeme, američke ili ruske podmornice nepozvane vršljaju Jadranom? Ili da vam neka od velikih sila utrapi svoje staro oružje, a vi se pravite presretni što tu starudiju morate žestoko platiti?! Možete li zamisliti da vam, kao “nezavisnoj” državi, u Vijeću sigurnosti UN ili nekom drugom međunarodnom tijelu, narede da (ne)glasate za neku rezoluciju – u zavisnosti od toga kako odgovara vašem Velikom Savezniku? I da vam se predsjednik/ca kao ponizno kuče vuče oko ograde Bijele kuće, čežnjivo očekujući da se na njenom pragu pojavi Glavni Stanovnik, i mahne mu/joj, to jest – okupljenoj masi, sa udaljenosti od nekoliko stotina metara?! A nekada se, svi to znamo, naše državnike i u Moskvi i Vašingtonu drugačije dočekivalo.

Da se polako vratimo na početak. Sve to ne bi moglo da nije onih koji bi danas trebalo da slave veliki i lijepi praznik. Prvi maj. Praznik rada, i radničke klase. Da trudbenici lijepo idu na prvomajski uranak, negdje okrenu janjca, uz brdo pića i đakonija nazdrave novim radnim pobjedama. Solidnoj i redovnoj plati, vikendicama, novim fabrikama, putevima, školama…


61


Pa, ljudi moji, skoro je četvrt vijeka prošlo od zadnjega rata! I mada te stvari nije jednostavno upoređivati, sama od sebe se nameće paralela: šta je, za toliko vrijeme, onomad napravila u Drugom svjetskom skoro sasvim porušena Njemačka? Šta bivša Juga? Što kaže onaj vic, ili anegdota: ovi “novi” ne mogu ni okrečiti sve kuće i fabrike, škole i obdaništa koje je SFRJ za to vrijeme izgradila! A niko joj nije toliko pomagao. Kad su je “pokopali” imala je nekoliko puta manje duga nego ga sada, na primjer, ima samo Hrvatska. O Bosni i Hercegovini da i ne pričam.

Ali, “novima” se nešto mora priznati: vrhunski su demagozi. Velemajstori “prodavanja magle”. Tako su radnicima, seljacima i nepoštenoj inteligenciji uvalili priču o etnosima i “našem” Bogu kao jedinim važnim parametrima, da se ovi ni danas od nje nisu u stanju osvijestiti. Dosjetiti šta se krije iza jeftine floskule o “nama” i “njima”.

Zapravo su “novi” tu sasvim u pravu. Samo ne onako kako nam, evo, već decenijama lažu. Doista i postojimo samo mi, i samo oni. Mi koji, radili-ne radili, imamo malo ili ništa, i oni, što prodavanjem magle i širenjem mržnje žive k’o bubreg u loju. Dok se, jednom, kadli-tadli, radnička klasa ne osvijesti, ujedini, i ne rastjera gamad. To bi im bila skromna osveta za ono što su nam (na)pravili, i još uvijek prave, svih ovih godina.

Zato, sretno ti, na tvoj dan, buđenje iz agonije, radnička klaso!

Abdulah Sidran

Abdulah Sidran: Nemamo ništa protiv "Velike Srbije", ali neka je prave na sprat!

Van: Nijaz Duric Verzonden: Saturday, May 5, 2018 9:52 AM Onderwerp: Titova unuka

TITOVA UNUKA SVETLANA BROZ, INTERVJU

https://www.facebook.com/TitoIstinaPovijesti/videos/1652723214765338/UzpfSTEwNDc5ODkxMDI6

Nzc5OTE1MjIyMjE4Njc4/

https://l.facebook.com/l.php?u=http%3A%2F%2Fba.n1info.com%2Fa265061%2FVijesti%2FVijesti%2FNista-protiv-Velike-Srbije-ali-neka-je-prave-na-sprat.html&h=ATOrn0m0R70O_jflOSC4iuzaHrTwKtgLbiYbVVoS2bp5Ro6WJyhfhi6imgz9KxbNhoE1BnYsmI2L68h7-Oxjpyx-bE2JOsWvm3w3rV9PR9GllbSDLsXCI7V_JWKl

https://www.facebook.com/TitoIstinaPovijesti/videos/1652723214765338/UzpfSTEwNDc5ODkxMDI6Nzc5OTE1MjIyMjE4Njc4/

https://www.facebook.com/TitoIstinaPovijesti/videos/1652723214765338/UzpfSTEwNDc5ODkxMDI6Nzc5OTE1MjIyMjE4Njc4/


62


HOLANÐANI SE DANAS SJEĆAJU ŽRTAVA SVIH NJIHOVIH RATOVA, A MI, BAREM ONI MEÐU NAMA KOJIMA SVRAKE NISU POPILE MOZAK, NEKIH DRUGIH, LJEPŠIH VREMENA I ČOVJEKA KOJI NAS JE, NEKAD, VODIO: http://www.tacno.net/kultura/tito-majci-4-maj-osamdesete/

Tito, majci (4. maj osamdesete)

Autor Goran Sarić 4.5.2018. u 11:35

Tito, majci (4. maj osamdesete) D R V A R

Ha, ha! Evo uniforme. Svijet neće ni znati. A (ha, ha!), svijet se poslije Slatko nasmijao svemu: Neki metalac Iz gudura balkanskih Hitlera po turu Četiri godine Svojski prašio.

B E O G R A D U, N A S A M O M K R A J U R A T A

Žao mi je lica tvoga razrušenog, Slavni Singidunume, Bivša i buduća prestonico. Ali, sretna jutra ubrzo će ponovo svitati i bićeš crvena žila kucavica u centru raja

http://www.tacno.net/kultura/tito-majci-4-maj-osamdesete/

http://www.tacno.net/author/goran-saric-2/


63


netom stvorenog, balkanskog.

M A J C I

Ne brini, majko, što se svijeća u mojoj sobi rijetko pali i što me često nema. Znam, draga, boli srce tvoje Za neznanicom mojih koraka. Naslućuješ čime se bavim. Neću ti lagati: težak je i opasan Ovaj put. Igra na žici. Ali, drukčije se ne može. Ta neće Narod ovaj uvijek zavezanih očiju Kroz metak vremena, Bič godina. Neko mora.

J A B L A N I C A

(mnogo, mnogo poslije) Proljeće. Pro-let-je. Autobus, vrućina, Žedan pogled ka vodi. Most, s(k)rušen, Plav od godina, Bdijenja i mnijenja, Skutren nad zlatnim sjajem Neretve. Plemenito osakaćen.

II

Malo dalje, Obojeno kamenje, srcoliko: Tito. Ti-to. Strijela iz Juče U Sutra. A danas: suza. I osmjeh, blag, u mimohodu, Benzinskom.

4. M A J O S A M D E S E T E

Gotovo je. U stvari, počelo je.

(Iz knjige poezije Od kolijevke pa do bajke, Sarajevo, 1986)

Goran Sarić


64


Zekira Ahmic 14. maja 2018. ·

Lijep gest sa natječaja za najbolju Bajramsku priču i pjesmu, hvala žiriju i Huseinu Ismailoviċ, lijepa

Bajramsak čestitka

https://www.facebook.com/zekira.ahmic?fref=nf



https://www.facebook.com/zekira.ahmic

https://www.facebook.com/photo.php?fbid=2013968958637080&set=a.744941135539875.1073741827.100000719876228&type=3&permPage=1



65


Lijepa Rijec Esic

Moram ovo podijeliti s vama. Veće je od književne nagrade:

....mama, čika Šimo mi se zasmijao, jer sam imala mali papirić, a ne zna da ću ga čuvati zauvijek.

Jeste, već sam bio krenuo i kazao da ću potpisati samo na knjige ili sveske, a onda mi je nježna dječija ruka pružila svoj papirić. Bilo mi je tako simpatično, da sam se nasmijao i, naravno, potpisao. Znam ja da će se to negdje zalijepiti i čuvati. Bude mi uvijek žao što za svako dijete ne mogu imati toliko vremena koliko bih želio, koliko djeca zaslužuju i koliko bi bilo potrebno. Hvala Vam za ovu fotografiju i rečenicu koju ste uz nju napisali. Mnogo mi znače - isto toliko koliko i vašem djetetu moj autogram. Grlim vas prijateljski

Vjerujte da ste juče i ne znajući, uradili nešto veoma značajno za moju djevojčicu. Naime, jedina je juče iz svog razreda vraćena kući, jer nije pitala mamu smije li prisustvovati priredbi s Vama. Nije imala telefon da me nazove, pa je plačući dotrčala kući i neni ispričala šta joj se dogodilo. Nena je nekako ohrabri i pošalje nazad, jer znala koliko joj znači upoznati pisca, pa još Vas - čije pjesmice često uči. Trčeći natrag u školu, putem je brisala suze, a vratila se sa osmijehom od uha do uha, u ruci čuvajući papirić (koji joj je neko posudio) sa Vašim potpisom. Hvala Vam do neba veliki čovječe! Moja curica me juče učinila ponosnom jer je učim da ne odustaje od nečega do čega joj je stalo... i nije odustala, a Vi ste zaista pokazali zašto ste izabrali put - koji jeste.

https://www.facebook.com/esodobricic.dobricic?fref=nf



https://www.facebook.com/esodobricic.dobricic?hc_ref=ARSHygBFpwFgg5IkfqJ94qJ1gflT4lWiqCZUjuJ1q8_LfIzGS5uwoBE3-WoXZ5xMG3Q







66


Čedomir Petrović: “TAJNI ŽIVOT HRANISLAVA DOBRIĆA”

KAKO SMO LETELI

Autor Čedomir Petrović 21.1.2018. u 14:10

Nova priča iz Dečjeg kutka i pozivamo roditelje, da svojoj djeci, koja još uvijek nisu naučila čitati,

pročitaju priče, a ona druga djeca, koja idu u školu i čitaju, da to učine sama. Pozivamo djecu Bosne i Hercegovine i iz ostalih krajeva bivše Jugoslavije, da nam šalju svoje pismene radove, tekstove ili crteže, ako žele, mogli bi ih objavljivati na portalu Tacno.net. Tekstovi bi bili za djecu, da govore o ljubavi, ljepotama, osjećanjima, suživotu…Radujemo se malim dječjim piscima i tekstovima ili crtežima.

Foto: fcsymphony

Donosimo drugu priču iz knjige za djecu “TAJNI ŽIVOT HRANISLAVA DOBRIĆA”, Čedomira Petrovića u kojoj ima trideset priča Hranislava Dobrića, čuvara zoološkog vrta.

‘On uveče, kad odu svi posetioci, pootvara sve kaveze i pusti sve stanovnike zoo vrta, da izađu, protegnu malo noge, porazgovaraju sa susedima… On im mnogo pomaže u svim njihovim problemima i razgovara s njima, jer je tu mnogo godina i naučio je jezike svih životinja i ptica.’

KAKO SMO LETELI Sa jednim orlom ovde, vezuje me neraskidivo prijateljstvo. Možda najveće od svih u zoološkom vrtu? Ali, počeću iz početka. Jedne godine, sredinom maja, mama orao snese jaje. Tata orao je bio presrećan. Išao je okolo. Častio. Bio ponosan na sina koji će nastaviti vrstu neustrašivosti ptice, koja se penje do najviših visina, visoko gore, čak do oblaka. Znao je da ću ga ja puštati iz kaveza kad odraste, da leti koliko hoće. Orlić je imao divno sivo-belo perje. Bio je mali kao pile. Stavim ga u gornji džep od kaputa i idem sa njim po vrtu. Pokazujem mu ostale ptice i životinje. Upoznajem ga sa njima. Toliko smo se zbližili, da me je zavoleo više od mame i tate.

Prolazilo je vreme. Orlić je rastao, ali nije želeo da leti. Otac i majka su mu govorili da je on orao. Car ptica! I da mora da leti! On se samo gega i ćuti.

Obraduje se kad ja dođem. Leteli su oko njega i mama i tata. Dolazili rođaci. I soko, i jastreb, i kobac. Peli se na najviše visine, survavali zatim dole. Prevrtali se u vazduhu, šta sve nisu radili… Ništa! On sedi dole i ćuti. Počelo je već da se govorka među stanovnicima zoološkog vrta da sa njim nije nešto u redu. Da je više kokoška, nego orao. Koliko puta sam ja s njim razgovarao. Ništa.

http://www.tacno.net/author/cedomir-petrovic/

http://www.tacno.net/kategorija/djecji-kutak/

http://www.tacno.net/beograd/cedomir-petrovic-tajni-zivot-hranislava-dobrica/


67


Prošlo je vreme. Postao je veliki orao. Ogroman. Strašan. Sa dučakim krilima. Ali, ne leti. Samo se gega po zemlji.

I jednoga dana kada je video koliko sam ja očajan zbog njega, prizna mi. Hranislave, ja se strašno bojim visine. Još dok sam bio u gnezdu, nisam smeo da pogledam dole. Odmah mi se zavrti u glavi. Ali, to je nemoguće! Pa ti si orao! Svi tvoji preci su bili neustrašivi letači. Ne znam Hranislave šta je, ali ja ne smem da poletim. Pa evo i ti. Ne letiš, pa ti ništa ne fali. Svi te ovde obožavaju. Drugo sam ja. Ja sam čovek. A čovek nije ptica i ne leti. Doduše pokušavao je u prošlosti, ali se to uvek kobno završavalo po njega. A ti moraš da letiš! Jednoga dana ćeš se oženiti, dobiti decu, koja će ići po zemlji! Govoriće: Orlovi više ne lete, nego samo gegaju po zemlji kao patke i guske. Koja bi to sramota bila!? Hoću Hranislave da probam, ali i ti da letiš. Pa kako ja da letim?!

Cele noći presedim na klupi. Razmišljam. Kako da mu pomognem?

I odlučim! Hranislave napravi krila i probaj bar malo da poletiš. Možda će ga to naterati da se oslobodi straha od letenja? Prionem odmah na posao. Napravim od daščica ram. Ukucam platno od mog krevetskog čaršava i ponesem konopac.

Dođe jutro. Ostale životinje me preklinju, odgovaraju. Nemoj Hranislave. Nastradaćeš! Ja se popnem na vrh stene. Stavim napravljena krila na ruke. Vežem ih kanapom. Ceo zoološki vrt izašao i gleda. Mole me da odustanem. Ne! Kada Hranislav Dobrić jednom nešto odlući, on to i sprovede do kraja.

Stojim visoko gore na steni. Dole provalija od desetak metara. Ako padnem, gotov sam. On stoji na zemlji. Gleda me i trese se od straha. Ja pođem nekoliko koraka unazad, zatrčim se i skočim. Počnem besomučno da mašem rukama. Održao sam se sekundu dve u vazduhu, a onda počeo naglo da padam pravo na šiljak od jedne stene. Prođe mi ceo život u jednom trenu i kada sam bio na metar od šiljka, osetim strahovit udar u leđa. Nešto me zgrabi i podiže u vis. Pogledam. Mladi orao me drži čvrsto svojim kandžama. Leteli smo preko celog zoološkog vrta. Svi su vikali i cikali od sreće. Mahali nam. Često smo posle leteli zajedno.

Ako ste nekada videli jednog orla da leti nad gradom, držeći čvrsto nešto čudno u kandžama – znajte da sam to bio ja!


68


VELIKO ČUDO: ZMAJEVI PONOVO U BOSNI

Sendijarevic Ervin April 30 at 5:28pm (Bosnian Art And Culture)

BOSANSKI ZMAJEVI - Draco a Bosnie Nakon toliko stotina godina su primjeċeni zmajevi na području oko Zenice. Ova slika koju nam je poslala grupa Italijanskih turista, koja je prolazila ovuda, je napravljena sa puta koji vodi od magistrale ka Vranduku. Domaċi ljudi su prvo pomislili da se radi o medvjedima koji su ovdje uobiċajeni. Međutim, pokazalo se da je riječ o znatno veċim životinjama koje se oglašavaju na drugačiji način. Slike su predate Lovačkom društvu u Zenici. Oni su pregledali slike i zoološke kalendare te utvrdili da se radi o vrlo rijetkim životinjama koje se nazivaju Draco a Bosnie. Slike ovih izuzetno rijetkih životinja su izuzetna rijetkost, a same životinje su strogo zabranjene za lov. To je skupina zuzetno rijetkih porodica zmajeva koje odgovaraju opisu balkanskih zmajeva za koje se zna jos od prije nekoliko hiljada godina. U svijetu je inače ponovno pojavljivanje zmajeva izuzetna rijetkost i dešava se samo nekoliko puta u hiljadu godina. Kinezi, koji su masovno opsjednuti zmajevima, to smatraju najavom velikih čuda i obavezno i masovno posjeċuju takva mjesta. Za domaċe stanovništvo ova vrsta zmajeva je opisana još odavno u starim pričama i legendama i ima veoma veliko simbolično i ritualno značenje povezano sa životom. Iz tog razloga domaċini ne žele javno da pričaju o tim stvarima jer se boje ogromne najezde milionskih Kineza koja bi uništila prirodu te rastjerala ovu unikatnu porodicu zmajeva, koja sada živi mirno u šumama podno Vranduka. - Orig. press agency: LA FINA 24-4-2018.

https://www.facebook.com/sendijarevic?fref=gs&dti=487144444641066&hc_location=group




https://www.facebook.com/groups/SaborBosanskogNaroda/permalink/1854412614580902/







69


S P O R T

U TURSKOJ ODRŽANO 15. SVJETSKO PRVENSTVO DIJASPORE BIH U FUDBALU/NOGOMETU

POBJEDNIK JE - BOSNA I HERCEGOVINA!

.

Haris Halilovic

May 14 at 9:28pm

Holandija – Belgija (0 : 3)

AUSTRIJA – novi šampion bh. dijaspore, NORVEŠKA druga, NJEMAČKA treća, a TURSKA četvrta. Edwin ŠKRGIĆ (Austrija), najbolji igrač, Amar ČEKIĆ (Njemačka), najbolji strijelac, Hadis GRAHIĆ (Njemačka), najbolji golman, a Nermin HODŽIĆ (Austrija), najbolji trener SP IZMIR - U organizaciji Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine, u Izmiru (Republika Turska) je od 4. do 6. maja 2018. godine održano jubilarno 15. Svjetsko prvenstvo dijaspore Bosne i Hercegovine u malom fudbalu/nogometu. Ovogodišnji, odličan domaćin tradicionalne sportske manifestacije dijaspore BiH bila je Federacija udruženja kulture Bosne i Hercegovine u Turskoj, a pokrovitelji Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i N/F savez Bosne i Hercegovine. 15. SP bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu/nogometu-futsalu održano je u Sportskom centru „Celal Atik – Kulturpark Izmir“ u Izmiru. Za najbolje u dijaspori borilo se više od 150 učesnika, članova reprezentacija – ekipa 11 zemalja u kojima žive građani BiH, i to: Austrije, Belgije, Norveške, Hrvatske, Holandije, Savezne Republike Njemačke, Engleske, Italije, Švedske, Danske i domaćina Turske.


https://www.facebook.com/nd/?groups%2F160076310890%2Fpermalink%2F10156474661720891%2F&aref=1526326104551645&medium=email&mid=56c2f33afee0bG3da1bbbbG56c2f7d45f0ddG96&bcode=2.1526326106.AbzeDxWH07eZnbdcHdI&n_m=dz.kuric%40zonnet.nl&lloc=post_timestamp



70


N A J B O LJ I Pobjednik 15. SP dijaspore BiH u malom fudbalu/nogometu-futsalu i novi šampion bh. dijaspore je ekipa iz Austrije. Drugo mjesto osvojila je ekipa iz Norveške, treće ekipa iz Njemačke, a četvrto ekipa Bosanaca i Hercegovaca iz Republike Turske. Najbolji igrač SP je Edwin ŠKRGIĆ (Austrija), najbolji strijelac Amar ČEKIĆ (Njemačka), najbolji golman Hadis GRAHIĆ (Njemačka), a najbolji trener Nermin HODŽIĆ (Austrija). Za fer-play ekipu izabrana je ekipa iz Engleske, za najiskusnijeg igrača proglašen je Samir ZAMETICA iz Danske, a najmlađi igrač SP bio je DEMIR VILIĆ iz Austrije. Nakon sportskog programa, organizirana je večera i druženje uz kulturno-zabavni program u kome su uživali svi: sportisti, gosti i domaćini. Među zvanicama koje su prisustvovale SP dijaspore BiH u Izmiru bili su, i: Adil Osmanović, ministar civilnih poslova BiH, sa saradnicima, ambasador BiH u Turskoj Bakir Sadović, generalni konzul BiH u Istanbulu Began Muhić, pomoćnik ministrice za ljudska prava i izbjeglice BiH Semihe Borovac, gospodin Kemo Sarač, počasni konzul BiH u Izmiru Ahmet Kemal Baysak i mnogi drugi. Na 15. SP u Izmiru prikazan je odličan fudbal. Posebno igrača iz Austrije, Njemačke, Belgije, Švedske i Norveške, ali i svih ostalih ekipa. U skoro svakoj ekipi bilo je par talenata o kojima će se u svijetu fudbala zasigurno još čuti i na koje ljudi u F/N Savezu BiH trebaju obratiti pažnju kako ih sutra ne bi gledali u nekim drugim reprezentacijama. Trodnevno sportsko druženje u Izmiru mladih i bh. aktivista iz 11 evropskih zemalja, osim sportskog takmičenja, međusobnog druženja i upoznavanja i upoznavanja domaćina bila je još jedna odlična prezentacija Bosne i Hercegovine u svijetu koju je organizovao Svjetski savez Bosne i Hercegovine čiji je najveći pobjednik upravo naša domovina – BOSNA I HERCEGOVINA! Sve čestitke zaslužuju i domaćini dugogodišnji aktivisti BiH u Turskoj, na čelu sa predsjednikom SSD BiH Hasanom ŠEHOVIĆEM i počasnim konzulom BiH u Izmiru Ahmetom Kemalom BAYSAKOM koji su se trudili (i u tome uspjeli) da dostojanstveno ugoste sve učesnike i goste Svjetskog prvenstva.







71


Ceremonija otvaranja Svjetskog prvenstva u Izmiru

Naida Ribiċ, Fadil Mešan i Ahmet Kemal Baysak, počasni konzul BiH


72


Mustafa Durmiševiċ – Ćelep, Halilbayli

Nijaz Alijagiċ, Holandija

Haris Haliloviċ i Željko Javor (sponzor, gore desno)


73


Momenat uručenja pehara (Hasan Šehoviċ) pobjedničkoj ekipi

Pobjednička ekipa Austrije


74


SJAJAN POTEZ

Jusuf Nurkić na patikama ispisao imena devet heroja odbrane BiH

Jusuf Nurkić

· 73,60es· 73,602 likes Official Facebook page for Bosnian and Herzegovina National Team and Portland Trail Blazers

Center �#27 #RipCity https://twitter.com/nurkic27

Reprezentativac Bosne i Hercegovine u košarci Jusuf Nurkić predstavio je danas svoj novi model patika.

Nurkić, poznat po porukama koje ističe na patikama, na peti patika nosi "Cvijet Srebrenice", a danas je istaknuo i nove detalje. Na njima su ispisana imena devet heroja oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini: Hajrudin Mešić, Izet Nanić, Mehdin Hodžić, Midhad Hujdur, Enver Šehović, Safet Zajko, Nesib Malkić, Adil Bešić i Safet Hadžić.

http://sport.avaz.ba/tag/240/jusuf-nurkic

https://twitter.com/nurkic27

https://www.facebook.com/OfficialJusufNurkicBosnianBeast27/?ref=nf&hc_ref=ARS54KjT2mrAoCW0cTpfQzPfsGnQj9R3t6D8fKPXpJUP8T7-dT6-1AH7Cqwx6T3u6ok


75


Jusuf Nurkić-BosnianBeast23

December 11, 2017 · Pokušat ću biti kratak, mada, duga je to priča...Ako iko ima zasluge za to što sam danas tu gdje jesam, onda je to ovaj čovjek. Pojavio se niotkud, sav uvjeren sa pričom da ću biti NBA igrač. Tako je i

BILO...��Ali, hajdemo od početka priče koju je pričao. Naravno, ja nisam ni razumio, a kamoli još vjerovao u tu priču. Do tad niti sam igrao košarku niti znao šta to znači. Kad je počeo pričati istu priču ljudima u mojoj zemlji, rekli su... Pardon, ništa nisu niti rekli, prvi put su se smijali. To je bilo u Tuzli. Drugi put, rekli su da nisam talentiran, da sport nije za mene. To je bilo u Sarajevu. Ko se smijao i to pričao, nije bitno, ti ljudi su zaista nebitni. Reći ću vam zašto...Godinu poslije, 2009., dobio sam priliku u Sloveniji, u Laškom, i potpisao prvi ugovor.

I to samo zato jer je ovaj čovjek, Enes Trnovčević, vjerovao u mene. Dok su svi drugi o meni pričali

viceve, ON je meni govorio: „Samo polahko, ne znaju oni što ja znam...“.�� I tu počinje učenje, treninzi... I tako tri godine u Laškom. I što vrijeme odmiče, sve je manje smijeha i viceva, ali još to nije dovoljno. Poslije dvije godine i prelaska u Hrvatsku (Cedevita - Zadar - Cedevita) došlo je vrijeme da se priča i o toj NBA?! Zamisli??? NBA draft??? Da nešto tako smiješno, postane ozbiljno - počeo 2009., a već 2014. draftovan u NBA ligu! Zamislite da vam niko nije pomogao da izgradite snove, ali vam svi

zato žele uništiti snove.��Zamislite, ja sam iz malog SVOJATA, sela koje ima oko 500 kuća, došao u Ameriku, u NBA. Zato i vi vjerujte u sebe, u svoje snove, čak i onda kad izgledaju nemoguće. Ništa nije nemoguće! Zato ne dozvolite da vam bilo ko ruši snove. Vjerujte u to i borite se za sebe, jer niko drugi neće. Zapamtite, samo Allah daje nafaku, a ne ljudi, zapamtite to. I sad, jedini koji je vjerovao u tebe stoji i gleda uživo svu tu “priču” ali ovaj put iz prave perspektive - realnosti.

https://www.facebook.com/OfficialJusufNurkicBosnianBeast27/?hc_ref=ARS-g3neIPRMgNuRe3giLAuw8QJZEfPe_5G72xMjJKQGRxuKEoOZ-JDttEUNJC5qQOA&fref=nf

https://www.facebook.com/OfficialJusufNurkicBosnianBeast27/photos/a.730918636990999.1073741828.730818140334382/1539270619489126/?type=3




https://www.facebook.com/OfficialJusufNurkicBosnianBeast27/?ref=nf&hc_ref=ARS54KjT2mrAoCW0cTpfQzPfsGnQj9R3t6D8fKPXpJUP8T7-dT6-1AH7Cqwx6T3u6ok



76


UZBUDLJIVA ISTRAŽIVAČKA PUTOVANJA 2018.-2019. Svijet arheologije, drevnih misterija, prava svrha piramida i megalitnih lokacija, stvarno porijeklo čovjeka – sve ove teme postaju uzbudljivije posljednjih godina. Pridružite se dr. Semiru Osmanagiću u ekskluzivnim istraživačkim putovanjima širom Planete gdje se nauka stapa s duhovnošću.

1. Konferencija i tura na Bosanske piramide povodom jesenje ravnodnevnice, 16.-23.

septembar 2018. Osjetite najaktivniju i najuzbudljiviju arheološku lokaciju u svijetu u pratnji

njenog pronalazača. Sedam dana koje obiluju informacijama iz arheologije i nauke, te

energetskog, duhovnog i ljekovitog aspekta, koje će vas promjeniti zauvijek. Sarajevo, Visoko i

Zavidovići, Bosna i Hercegovina. (http://piramidasunca.ba/images/banners/fall-equinox-tour-

2018-rev-1.pdf)

2. Drevni Egipat, 9.-20. decembar, 2018., kroz 12 dana vidjećete sve najvažnije drevne

monumente: Abu Simbel, Aswan, hramove Philae, Dandera, Abydos, Luxor i Karnak, kolose

Memnona te desetine najvećih piramida u kompleksima Giza, Saqara, Dahshur, Meidum, El

Lahun... (http://piramidasunca.ba/images/2017/07/journey-to-ancient-egypt-december-2017-rev-

1.pdf?01012018)

3. Zemlje južne Afrike, 25. januar – 5. februar 2019., čuveni 'Adams calendar', kameni krugovi,

misteriozni Great Zimbabwe, prvoklasni muzeji Johannesburga i Pretorije, safari u Kruger

nacionalnom parku i mnogo više u pratnji dueta dr. Semir Osmanagić i Michael Tellinger, once-

in-a-life-time, Južna Afrika, Swaziland, Zimbabwe

(http://piramidasunca.ba/images/banners/sacred-journey-to-africa-2019-rev-1.pdf?28052018)

4. Izrael, Palestina i Jordan, 9.-21. februar 2019, megalitne lokacije van turističkih tura (kameni

krugovi, piramida, megaliti), iskustvo iz prve ruke Svete i Obećane zemlje: Jerusalem,

Betlehem, Nazareth, Jericho, Acco, River Jordan, Dead Sea, Petra, pustinja Negev i mnogo

više. Ovo će biti treći i posljednji put kako dr. Osmanagić organizira ovu turu, jer od 2020. vodi

grupu u Meksiko u ovom terminu http://piramidasunca.ba/images/2019/tour-to-israel-palestine-

and-jordan-2019-rev-4.pdf?20180703

5. Prahistorijska Turska, 17. – 26. maj 2019., putovanje koje niko drugi ne nudi, senzacionalna

lokacija Gobekli Tepe, Nimrod piramida, Hatusha - glavni grad kraljevstva Hitita, Cappadoccia

podzemni gradovi, Arslan Tepe, Kul Tepe, Gordion, dva megapolisa Istanbul i Ankara

(http://piramidasunca.ba/images/banners/journey-to-prehistorical-turkey-2018-rev-

0.pdf?15052018)

Pripremite torbe i pridružite se najkontroverznijem svjetskom antropologu u potrazi za arheološkim istinama.

Dr. Semir Osmanagić, Sea of Galilee, Izrael

http://piramidasunca.ba/images/banners/fall-equinox-tour-2018-rev-1.pdf

http://piramidasunca.ba/images/banners/fall-equinox-tour-2018-rev-1.pdf

http://piramidasunca.ba/images/2017/07/journey-to-ancient-egypt-december-2017-rev-1.pdf?01012018

http://piramidasunca.ba/images/2017/07/journey-to-ancient-egypt-december-2017-rev-1.pdf?01012018

http://piramidasunca.ba/images/banners/sacred-journey-to-africa-2019-rev-1.pdf?28052018

http://piramidasunca.ba/images/2019/tour-to-israel-palestine-and-jordan-2019-rev-4.pdf?20180703

http://piramidasunca.ba/images/2019/tour-to-israel-palestine-and-jordan-2019-rev-4.pdf?20180703

http://piramidasunca.ba/images/banners/journey-to-prehistorical-turkey-2018-rev-0.pdf?15052018

http://piramidasunca.ba/images/banners/journey-to-prehistorical-turkey-2018-rev-0.pdf?15052018


77


Sva putovanja su na engleskom jeziku, u saradnji s lokalnim turističkim agentima i vodičima. Grupe su međunarodnog sastava, uglavnom iz Europe i SAD, broj mjesta je ograničen. Više informacija na službenoj web stranici Fondacije: www.piramidasunca.ba, link ‘Turističke ponude’: http://piramidasunca.ba/bs/turisticke-ponude.html. E-mail prijave: [email protected]

Naša Bosna - list građana BiH u Nizozemskoj Izlazi: kvartalno List uredili: Naida Ribić i Dževad Kurić

Redakcija: Mujo Midžić i dr. [email protected] www.platformbih.nl

LINKOVI KROVNE I OSTALIH ORGANIZACIJA ZAJEDNICE BiH U HOLANDIJI www.platformbih.nl Platforma BiH - Krovna organizacija udruženja i građana BiH u Holandiji www.izbn.nl Islamska zajednica Bošnjaka u Holandiji www.nauk.nl Naučno akademski umjetnički klub BiH-NL “NAUK” www.bihbc.nl BH Biznis klub www.mladi-bih.nl Mladi BiH www.srebrenica-herdenking.nl Srebrenica 1995-Nikada zaboraviti www.srebrenica95.nl Udruženje preživjelih Srebreničkog genocida 95

http://www.piramidasunca.ba/

http://piramidasunca.ba/bs/turisticke-ponude.html



http://www.platformbih.nl/

http://www.platformbih.nl/

http://www.izbn.nl/

http://www.nauk.nl/

http://www.bihbc.nl/

http://www.mladi-bih.nl/

http://www.srebrenica-herdenking.nl/

http://www.srebrenica95.nl/

Documents

NAŠA BOSNA