Upload
others
View
2
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
31
MLADIMLADIMLADIMLADI KNJIŽNIČARIKNJIŽNIČARIKNJIŽNIČARIKNJIŽNIČARI
SvakogaSvakogaSvakogaSvakoga utorkautorkautorkautorka,,,,
mimimimi smosmosmosmo nananana knjižničarimaknjižničarimaknjižničarimaknjižničarima.... MarljivoMarljivoMarljivoMarljivo knjigeknjigeknjigeknjige slažemoslažemoslažemoslažemo,,,, knjižničarkiknjižničarkiknjižničarkiknjižničarki pomažemopomažemopomažemopomažemo....
KadaKadaKadaKada izgubimoizgubimoizgubimoizgubimo iskaznicuiskaznicuiskaznicuiskaznicu,,,,
dođemodođemodođemodođemo uuuu knjižnicuknjižnicuknjižnicuknjižnicu.... NoveNoveNoveNove sesesese napravenapravenapravenaprave iiii svimasvimasvimasvima sesesese podijelepodijelepodijelepodijele....
LijepimoLijepimoLijepimoLijepimo, , , , posuđujemoposuđujemoposuđujemoposuđujemo,,,, vraćamovraćamovraćamovraćamo iiii pišemopišemopišemopišemo,,,, iziziziz knjigaknjigaknjigaknjiga išaranihišaranihišaranihišaranih marljivomarljivomarljivomarljivo brišemobrišemobrišemobrišemo....
KnjigeKnjigeKnjigeKnjige slažemoslažemoslažemoslažemo popopopo abecediabecediabecediabecedi ---- dugodugodugodugo trajetrajetrajetraje, , , , alialialiali trudatrudatrudatruda vrijedivrijedivrijedivrijedi.... NašaNašaNašaNaša knjižnicaknjižnicaknjižnicaknjižnica jejejeje čistačistačistačista,,,,
svasvasvasva odododod sjajasjajasjajasjaja iiii ljepoteljepoteljepoteljepote blistablistablistablista....
MateaMateaMateaMatea PečekPečekPečekPeček, , , , 6666. . . . bbbb
NašaNašaNašaNaša jejejeje školaškolaškolaškola oveoveoveove godinegodinegodinegodine surađivalasurađivalasurađivalasurađivala ssss bankombankombankombankom SonicSonicSonicSonic kojakojakojakoja jejejeje našimnašimnašimnašim najvrjednijimnajvrjednijimnajvrjednijimnajvrjednijim učenicimaučenicimaučenicimaučenicima dodijeliladodijeliladodijeliladodijelila zanimljivezanimljivezanimljivezanimljive nagradenagradenagradenagrade....
Mogućnost otvaranja štednje s 50 kuna na
računu dobili su učenici koji su se posebno
istaknuli u raznim izvannastavnim
aktivnostima. Tako je nagradu za naj
čitatelja dobio učenik 6. b razreda Dino
Stošić, a učenica 7. b razreda Barbara
Tičić nagrađena je za najuspješnijeg
knjižničara. Za sudjelovanje na školskim
natjecanjima nagrađeni su:
Vedrana Paljević, Matilda Peršić, Mihaela
Zlosa, Matea Špehar i Valentina Pavlović. Za
uspješnog mladog recitatora nagrađene su
Martina Bošković i Petra Nemet, a Ivona Flam
dobila je nagradu za uspješnog mladog
literarca. Iva Matoković i Vlatko Zlosa
nagrađeni su za uspješno likovno stvaralaštvo.
Sanela Grepo, knjižničarka
32
S U P E R T A L E N T I
u četvrtom razredu PŠ Donja Motičina Učenici su na satu razrednog odjela pokazali svoja posebna znanja i mogućnosti i na taj nam
način otkrili svoje talente. U svakom je učeniku otkriven poneki talent.
Izdvojit ćemo neke Super talente: sviranje gitare, sviranje sintesajzera, stajanje na lopti, ples, rad sa mažoretskim štapom, hodanje na rukama...
učiteljica: Mirjana Puhanić
Legenda o motičkoj klupi
Skup je u Donjoj Motičini. Ljudi dolaze sa svih strana. Polako se puni dom. Sva su mjesta zauzeta, samo je jedna klupa slobodna.
I tako dođe jedan brđanin, vidi praznu klupu i sjedne. Pa dođe jedan gornjanin i pita može li sjesti, te sjedne. Dođe jedan od Nikolanovih, najbogatijh u selu. Pita može li sjesti. Puste i njega. I dođe jedan donjanin, jedan od najstarijih u selu. Za njega mjesta nema. Gledaju, ali nitko se ne diže pa opet gledaju, gledaju...
Netko dođe na ideju da razvuku klupu. Pošto je bila zima, imali su kožnjake i skinuli ih da im ne bude vruće, te krenuli na posao razvlačiti klupu. Vuku, pa vuku. Bio je to jako težak posao te se, uz koju ljutu kapljicu, pođu odmoriti. Onda nastave dalje s poslom. Vuku, vuku, vuku...
Odlučiše sjesti. I gle! Nekim čudom uspjela sva petorica sjesti na klupu. Nije to bilo nikakvo čudo. Bila je to istina. Razvukli su klupu. I dan danas ta se klupa čuva u Donjoj Motičini i živi legenda o njoj.
Antonija Geljić, 7. a
Feričanci
Moje je malo selo poznato po Feravinu. Imamo lijepe ravnice, široka polja i još bolje šume.
Poznati smo po krasnim voćnjacima, njihovim plodovima, žitnim oranicama i brežuljkastim vinogradima. U dugoj se Kolodvorskoj ulici čuje glasno zujanje vlaka. U našoj školi učimo o množenju i dijeljenju broja četiri. Bijeli, gusti snijeg prekrio je krovove kuća i duge staze. Crkva nam je visoka i lijepa, a na misu dođe puno ljudi iz raznih ulica. Moja je najmilija rijeka Iskrica. Njezina se sestrica zove Grnjašnica. Svu svoju ljubav i dobrotu darujem selu. Za sva blaga i zlata na ovome svijetu ne bih prodao ovo selo.
Fabijan Brkić, 2. razred
33
Našu školu pohađa 321 učenik. Među njima se kriju pravi talenti, možda
budući pisci, umjetnici, poduzetnici... Tko su ti učenici? Čime se bave?
Saznajmo!
BUDUĆI „PODUZETNIK“ I BUDUĆI PISAC
Pa to je prilično puno. Brineš li se sam o njima ili ti netko pomaže? Matko: Najčešće sam sam, ali kad imam nekih drugih obveza, uskoči tata. Planiraš li proširiti "proizvodnju"? Matko: Za sada ne. Kako i gdje nabavljaš hranu? Matko: Imam svoje sijeno, ali dobivam i dobrovoljne priloge od susjeda. :-)) Imaš li još uvijek i neke druge ljubimce? Matko: Da, psa, kokoši... Koju školu planiraš upisati? Matko: Opću gimnaziju ili poljoprivrednu školu. U srednjoj ćeš školi imati puno više obveza, što će biti sa stadom? Matko: Trudit ću se dobro organizirati vrijeme, a ako mi ne bude uspijevalo, tu je tata! :) Planiraš li ih prodavati? Matko: Da, već jesam nekoliko. Što si učinio s novcem? Matko: Dio sam dao roditeljima, a dio spremio u kasicu. ;-)
Nadamo se da će Matko upisati
željenu školu i da će uspjeti dobro
organizirati svoje vrijeme kako bi se i
dalje mogao baviti ovim zahtjevnim
hobijem.
Valentina Pavlović, 8. c
Lani smo krenuli u potragu za
učenicima koji se bave nečim
neobičnim, koji imaju nekakav
zanimljiv i nesvakidašnji hobi. Odlučili
smo nastaviti tu tradiciju kako bismo
doznali kakvi se sve talenti kriju među
vrijednim učenicima u našoj školi. Tako
smo pronašli Matka Šisla ( 8. c ),
vjerojatno najzaposlenijeg učenika naše
škole. Prisjetimo se: Matko ima vrlo
neobičan hobi; bavi se uzgojem ovaca. I
ove smo godine porazgovarali s njim.
Koliko danas imaš ovaca? Matko: Imam 13 ovaca i jednog ovna. A janjića? Matko: 14.
34
A sada potpuno nešto drugačije.
Ove smo godine našli učenika koji se u
zadnje dvije godine intenzivno bavi
pisanjem romana s temama iz
znanstvene fantastike. Riječ je o
Slavenu Đurokoviću, učeniku 8. b
razreda. Potaknuti činjenicom da jedan
učenik piše poprilično opsežan i
zanimljiv roman, postavili smo mu
nekoliko pitanja.
Kako se zove roman koji trenutno pišeš?
Slaven: Space duo.
Odakle crpiš teme za roman?
Slaven: Iz glave.
Hoćeš li uskoro završiti roman koji
trenutno pišeš?
Slaven: Možda ću ga završiti za mjesec
dana.
Je li na pomolu novi roman?
Slaven: Je, dva nova.
U koje doba dana pišeš?
Slaven: Najčešće navečer.
Razmišljaš li o objavi romana?
Slaven: Pa ako dobro ispadne, da.
Je li ti mentor tvoj učitelj hrvatskog?
Slaven: Da, je.
Imena novih romana?
Slaven: Jedan će se zvati „U vratima
prošlosti“, a drugi „Tajna o big foot-u“.
Na kraju nam ne preostaje drugo
nego poželjeti da Slaven ustraje u
pisanju kako bismo jednoga dana čitali
njegove romane.
Vedrana Paljević, 8. b
35
Prošloga su ljeta učenici sedmih razreda, današnji osmaši, krenuli na putovanje
koje će još dugo, dugo pamtiti. Bio je to njihov maturalac na Sv. Filip i Jakov.
Sedmi razred! Godina školovanja koje smo se svi pomalo pribojavali. Novi
predmeti, neki novi profesori, joj, joj! Najveća nam je utjeha bila to što ćemo na kraju
školske godine ići na „mali maturalac“. U drugom polugodištu nije prošao niti jedan
dan da nismo planirali naše putovanje. S našim smo se razrednicima, prof. Valentinom
Petković, prof. Markom Kneževićem te prof. Milanom Delićem, dogovorili da ćemo ići
u Sv. Filip i Jakov.
„Sv. Filip i Jakov je biser rivijere, smješten na obali Pašmanskog kanala, atraktivno
turističko mjesto tradicionalno gostoljubivih domaćina. To je mjesto poznato po
nekadašnjim ljetnikovcima i perivojima zadarskih plemića od kojih je danas još
uvijek poznat onaj obitelji Borelli. Već je pedesetih godina prošlog stoljeća počeo biti
zanimljivo odredište mnogobrojnim turistima. Zanimljivo je da Sv. Filip i Jakov ima
svoju pjesmu, čiji stihovi glase: "U Filipjakov moram poć, čežnja me vodi u litnju noć,
misec nek sluti, a more zna da Filipjakov volim ja...".
36
1. dan
Naše je uzbuđenje svakim novim danom sve više raslo. Nakon dugog je iščekivanja stigao i taj dan, 16. lipnja 2009.
godine. Kod škole smo se sastali (7. a, 7. b i 7. c razred) sa svojim razrednicima. Ubrzo su se nakon toga pred školu
parkirala dva autobusa. Jedan je bio predviđen za učenike 7. a i 7. b razreda, dok su u drugom putovali učenici mog, 7. c
razreda, zajedno s učenicima iz Drenja. Odmah smo se sprijateljili s „Drenjanima“, a rođene su i neke nove simpatije.
Naše je prvo odredište bilo rodno mjesto Nikole Tesle, Smiljan. Tamo smo se uz mnoge pokuse upoznavali s radom i
izumima našeg poznatog izumitelja i znanstvenika.
Nakon predavanja i filma smo krenuli dalje. Ubrzo smo stigli na naše
odredište, Sv. Filip i Jakov. Naš je smještaj bio u apartmanskom naselju „Margarita Maris“. Bili smo razmješteni po
troje i četvero u sobe. Naša nam je mlada voditeljica podijelila ključeve. Jako smo bili oduševljeni smještajem. Svaki je
apartman imao kuhinju, kupaonicu, te jednu ili dvije sobe. U dogovoru s našim sjajnim razrednicima, odmah smo mogli
na plažu (iako smo stigli tek predvečer). Spremili smo se za samo par minuta. Na svu sreću, plaža nije bila daleko. Zaista
smo uživali, no ubrzo smo se morali vratiti u apartmane jer smo morali na večeru. Hrana je bila izvrsna; takozvani
švedski stol za doručak, ručak i večeru. Nakon večere su slijedile sportske aktivnosti, a nakon toga povratak u
apartmane i „spavanac“(naravno nitko nije zaspao prije tri sata, ali psssst!). Bio je to kraj prvog dana našeg maturalca.
2. dan
Prijepodne drugoga dana bilo je predviđeno za mali izlet na otok Pašman. No, počela je kiša pa je izlet odgođen za
poslijepodne. Kasnije smo uz dužu šetnju obalom stigli do malene luke gdje nas je čekao brodić koji nas je vozio do
Pašmana.
Na Pašmanu je bilo super. Malo je pirio vjetar, no to nam nije smetalo. Spuštali smo se niz tobogan u more. Bilo je
tako zabavno, sve dok… Neki su se učenici htjeli brčkati u plićaku i tražiti školjke, no pridružila im se nepozvana gošća,
smeđa vlasulja, koja je neke od njih i osobno pozdravila. Naša je razrednica, profesorica biologije i kemije Valentina
Petković, odmah shvatila o čemu se radi pa je opečenoj „prepisala“ kremu protiv opeklina. Na kraju je ipak sve dobro
prošlo. Polako smo se uputili natrag u Sv. Filip i Jakov. Slijedila je večera i zabava do kasno u noć.
37
3.dan
Na naš maturalac nismo
išli samo radi zabave. Nešto
smo naravno morali i naučiti.
Tako smo se trećega dana
uputili u Nacionalni park
Krka. Nakon duže vožnje smo
napokon stigli. Bili smo
očarani. To je bio samo još
jedan dokaz da Hrvatska ima
prelijepu prirodu.
Nakon uživanja u prirodnim ljepotama, malo smo vremena posvetili i kulturi. Uputili smo se prema jednom od
najljepših hrvatskih gradova, Šibeniku. Šibenik je bio prepun ljudi jer su se u njemu naveliko pripremali za
međunarodni dječji festival. Nama to nije ni najmanje smetalo. Svima nam se svidjela katedrala Sv. Jurja koju su
gradili poznati i veliki umjetnici Juraj Dalmatinac i Nikola Firnetinac. Nakon kraćeg obilaska Šibenika, odlazimo u
mali „shopping“ u središtu Šibenika. Potom se vraćamo natrag u Sv. Filip i Jakov gdje se odmaramo nakon ručka,
odlazimo na plažu, a nakon večere u mali večernji izlazak u Biograd na moru. Tamo smo imali malo vremena za sebe.
Šetali smo uz more, otišli na sladoled, u lunapark, itd. Točno u 23 sata smo se svi ponovno našli na mjestu gdje nas je
autobus ostavio. Polako je završio i predzadnji dan našeg maturalca.
4. dan
Većini najzabavniji dan. Proveli smo ga na plaži kupajući se, a neki su htjeli i dobiti „boju“ (većina
bezuspješno). Bilo je zaista zabavno. Naši su se dečki malo otkačili pa su profesor Marko, naša „raska“, profesorica
Valentina, pa čak i profesor Milan završili u moru (odjeveni!!!). Prof. Milan i prof. Marko su nekima vratili istom
mjerom. Uglavnom, super smo se provodili ☺☺☺☺. Polako se bližila večera.
Brzo smo jeli jer smo znali da nas čeka izlazak u Zadar. Naša nas je voditeljica provela Zadrom i pričala nam
zanimljive legende o tom prelijepom hrvatskom gradu. Najviše su nas oduševile morske orgulje i pozdrav suncu.
Nakon obilaska je slijedilo svima nam najzabavnije slobodno vrijeme. Malo smo se prošetali ulicama Zadra, kupili
suvenire za naše najdraže, nešto pojeli, i ubrzo se uputili kući.
38
Kada smo došli u apartmansko naselje, naši su
razrednici pripremili za nas malo iznenađenje. Ne samo da su
nas sve počastili sokovima i slatkišima, nego su nam, pošto je
to bila posljednja noć ondje, dozvolili da ostanemo „vani“
jedan sat duže, što nas je sve jako razveselilo. Nakon luuude
zabave, polako smo se uputili u svoje apartmane gdje smo se
počeli pakirati za put kući.
5. dan
Svima nam je poznata ona izreka „Sve što je lijepo, kratko traje“. Tako je i našem prelijepom maturalcu došao
kraj. Ujutro smo počistili svoje lijepe apartmane, zatvorili kovčege i putne torbe, obavili kupovinu za put, oprostili se s
voditeljicama, doručkovali i polako krenuli na put kući. Put je bio veoma zabavan iako nas je pratila kiša. U svačijim
se očima mogla vidjeti nostalgija.
Put je jako brzo prošao. Kada smo ugledali slavonske ravnice, bili smo sretni što ćemo vidjeti svoje
najmilije. Došli smo pred školu. Kiša je pljuštala „kao iz kabla“. Oprostili smo se s prijateljima iz Drenja. Naše su nas
obitelji veselo čekale. Bilo je tu milijun pitanja. Na sva smo strpljivo odgovarali. Slijedili su ljetni praznici. Maturalac je
bio nezaboravan. Naši su voditelji, Valentina Petković, Marko Knežević i Milan Delić, bili zaista odlični. Brinuli su se za
nas, a opet su u svakom trenutku bili spremni za šalu. I mi učenici smo se trudili ponašati što bolje i pristojnije. Mislim
da nam je to u većini slučajeva i uspijevalo. Bilo je puno lijepih trenutaka. Sada smo 8. razred i kad god netko spomene
maturalac, svima se pojavi osmijeh na licu. ☺☺☺☺
Valentina Pavlović, 8. c
39
POHVALA NAŠIM OSMAŠIMA
Iako je kazalište bilo puno učenika koji
ga imaju priliku češće posjetiti, naši su im
učenici svojim ponašanjem mogli poslužiti kao
uzor. Pratili su predstavu kulturno i sa
zanimanjem, a druge su učenike hostese
morale umirivati i razmještati cijelo vrijeme.
Također su u predvorju za vrijeme stanke
uspješno izbjegavali sukobe koje su
pokušavali potaknuti ti drugi učenici.
Pohvaljujem naše osmaše za
besprijekorno ponašanje i poručujem ostalim
učenicima naše škole da slijede njihov
primjer! Za nagradu smo ih vodili u
McDonald's što im nije teško palo s obzirom
na dan proveden u školi. Nakon McDonald'sa
smo u veseloj atmosferi krenuli kući. Puni
dojmova smo stigli kući oko 23 sata.
Anita Azenić
Evo nekoliko komentara naših učenika Manuel Bijuklić: „Predstava Jalta, Jalta mi se jako svidjela zbog zanimljivosti teme i humorističnosti likova. Također mi se svidjela odabrana glazba uz predstavu. Nije mi se svidjelo to što je predstava dugo trajala.“
Valentina Pavlović: „Predstava mi se jako svidjela zbog glazbe, humora i zanimljivih likova. Nije mi se svidjelo što je predstava predugo trajala. Smatram da se sve moglo reći u puno kraćem vremenu.“
POSJET KAZALIŠTU
Učenici osmih razreda su se 1. ožujka 2010. zaputili u Hrvatsko narodno kazalište u
Osijeku gledati mjuzikl Jalta, Jalta pod vodstvom učiteljice Anite Azenić, te učitelja Milana
Delića i Marka Kneževića. Ovaj najpoznatiji hrvatski mjuzikl duhovito se poigrava temom
podjele svijeta 1945. godine u sklopu glasovite konferencije na Jalti. Izvedena je više od
tisuću puta te je tako postala djelo za sva vremena.
Naši su osmaši, nakon dana
provedenog u školi, u 16:30 h autobusom krenuli
u Osijek. Čim su stigli u grad na Dravi, žurno su
krenuli prema kazalištu jer je bilo još jako malo
vremena do početka predstave. Nakon kupovanja
karata smo imali još samo vremena smjestiti se
te potom uživati u predstavi. Većini se učenika
predstava svidjela iako je bila prilično dugačka.
Likovi su im bili zanimljivi, a osobito im se svidio
lik Samuela.
40
STRUČNA EKSKURZIJA NA PLITVICE
Djelatnici naše škole su se 12. listopada 2009. godine uputili na dvodnevnu stručnu ekskurziju na Plitvice te u Smiljan, rodno mjesto našega znanstvenika Nikole Tesle.
Rano ujutro smo se okupili pred školom te
iščekivali kada ćemo ući u autobus i krenuti. Kada
su svi pristigli, avantura je mogla početi. Iako
nas je cijelim putem pratilo ružno vrijeme, svi su
bili prilično dobro raspoloženi. Do našega smo
odredišta, uz nekoliko stajanja, stigli u ranim
popodnevnim satima. Već je po izlasku iz autobusa
bilo jasno da od razgledavanja Plitvičkih jezera
neće biti ništa. Kiša je i dalje padala. Zadnju
nam je nadu uništio pljusak snijega i jak vjetar.
Bio je to trenutak za promjenu plana.
Sve smo aktivnosti prebacili na sutrašnji dan
nadajući se da će kiša stati. Zaputili smo se
prema hotelu u Korenici. Unatoč tome što nismo
uspjeli realizirati planove za taj dan, većina
nas je i dalje zadržala vedro raspoloženje.
Po dolasku u hotel smo se malo odmorili i
okrijepili, a zatim smo započeli s „radionicama“.
„Kurikularna planiranja“ odvijala su se širom
hotela; u prolazu pored recepcije, na aperitiv
baru, u hotelskim sobama, u dnevnim boravcima
koji su se nalazili u hodnicima, pa čak i za
večerom.
Poslije večere smo još po skupinama
održali „okrugle stolove“, a potom smo pošli na
počinak u nadi da ćemo ujutro ipak ugledati sunce
umjesto oblaka.
I zaista, ujutro je zasjalo sunce, a osim
njega nas je iznenadio i snijeg u blizini. Nakon
doručka smo krenuli na Plitvice. Prizori koje smo
tamo vidjeli bili su čarobni. Priroda okupana kišom
i jutarnjim suncem odisala je svježinom i
čistoćom. U tom su netaknutom kutku naše
Hrvatske neobične bile samo rijeke Kineza
(ili Japanaca?) koji su bili posvuda. Čak smo i
brod dijelili s njima.
Kada smo završili razgledavanje,
zaputili smo se prema Smiljanu gdje smo posjetili
rodnu kuću Nikole Tesle te saznali razne
pojedinosti o njegovu životu i radu.
I tako se malo pomalo naše putovanje
bližilo kraju. Bogatiji za neka nova iskustva i
saznanja, a i pomalo umorni, sjeli smo u autobus i
pjevajući (doslovno!), na sveopću radost našeg
ozača, krenuli prema Slavoniji nadajući se
toplijemu vremenu, no ni to nam se baš nije
ostvarilo! U Feričance smo stigli u večernjim
satima razmišljajući pomalo o nekom novom
putovanju.
Anita Azenić
Mali p
reda
h na dječjem
igralištu