BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE VLADA

NACRT

ZAKON O ODUZIMANJU IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KAZNENIM DJELOM I

PREKRŠAJEM FEDERACIJE BOSNE I HEREGOVINE

Sarajevo, travanj 2012. godine

ZAKON O ODUZIMANJU IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KAZNENIM DJELOM I PREKRŠAJEM FEDERACIJE BOSNE I HEREGOVINE

I UVODNE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim Zakonom se uređuju uvjeti i postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom i prekršajem u Federaciji Bosne i Hercegovine.

(2) U smislu odredbe iz stavka 1 ovog članka postupak se odnosi na: (a) postupak utvrđivanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, (b) postupak osiguranja oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim

djelom, i (c) postupak izvršenja odluka o oduzimanju imovinske koristi pribavljene

kaznenim djelom. (3) Ovim Zakonom se uređuje i upravljanje sa privremeno i trajno oduzetom

imovinskom koristi. (4) Ovim Zakonom se temelje organi nadležni za upravljanje oduzetom

imovinskom koristi i strateškim usmjeravanjem aktivnosti nadležnih institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine.

(5) Odredbe drugih zakona kojima se uređuje otkrivanje, oduzimanje i upravljanje oduzetom imovinskom koristi primjenjuju se samo ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

(6) Ako drugačije nije propisano ovim Zakonom, njegove odredbe se odgovarajuće primjenjuju i na prekršajni postupak.

Članak 2.

(1) Nitko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom. (2) Sva imovina koja je trajno oduzeta prema odredbama ovog Zakona postaje

vlasništvo Federacije Bosne i Hercegovine. (3) Prilikom postupanja po odredbama ovog Zakona sve nadležne institucije su

tokom trajanja cijelog postupka za oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom dužne voditi računa o ostvarenju prava osoba oštećenih kaznenim djelom ili prekršajem, te se starati o zaštiti prava trećih osoba.

(4) Odredbe Zakona o kaznenom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10) (u daljem tekstu: ZKP FBIH) koje se odnose na podneseni imovinsko-pravni zahtjev koji isključuje oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom se u potpunosti primjenjuju tokom postupanja nadležnih institucija po odredbama ovog Zakona.

Članak 3.

(1) Odredbe ovog Zakona primjenjuju se posebno u postupku oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelima:

a) Privrednog kriminala: Prouzrokovanje stečaja iz članka 243. Kazneni zakon

Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br.36/03, 37/03, 21/04,

69/04, 18/05, 42/10 i 42/11) (u daljem tekstu: KZ FBiH), Lažni stečaj iz članka

244. KZ FBiH, Zlouporaba u stečajnom postupku iz članka 245. KZ FBiH,

Zlouporaba ovlasti u privrednom poslovanju iz članka 247. KZ FBiH,

Zlouporaba u postupku privatizacije iz članka 248. KZ FBiH, Pranje novca iz

članka 272. KZ FBiH i Porezna utaja iz članka 273. KZ FBiH,

b) Korupcije: Primanje dara i drugih oblika koristi iz članka 380. KZ FBiH,

Davanje dara i drugih oblika koristi iz članka 381. KZ FBiH, Protuzakonito

posredovanje iz članka 382. KZ FBiH, Zlouporaba položaja i ovlašćenja iz

članka 383. KZ FBiH,

c) Zlouporabe opojnih droga: Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet

opojnih droga iz članka 238. KZ FBiH,

d) Trgovine ljudima: Navođenje na prostituciju iz članka 210. KZ FBiH,

e) Organiziranog kriminala: Udruživanje radi činjenja kaznenih djela iz članka

340. KZ FBiH, Zločinačka organizacija iz članka 342. KZ FBiH, i

f) Imovinskog kriminala: Kaznena djela iz Glave XXV KZ FBiH.

(2) Odredbe iz stavka 1. ovog člana se odnose i na imovinsku korist koja je

pribavljena ostalim kaznenim djelima propisanim kaznenim zakonodavstvom u

Bosni i Hercegovini, ukoliko se takva imovina nalazi ili se njeno korištenje

odvija na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

II ZNAČENJE IZRAZA U OVOM ZAKONU

Članak 4.

(1) Pojedini izrazi u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:

a) Imovina je skup imovinskih prava i obveza vlasnika imovine na nepokretnim i pokretnim stvarima, prihod ili druga imovinska korist ostvarena neposredno ili posredno iz kaznenog djela, kao i dobro u koje je ona pretvorena ili sa kojim je pomiješana.

b) Imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u smislu ovog Zakona je svaka imovinska korist koja je izravno ili neizravno nastala ili je pribavljena kaznenim djelom ili prekršajem. Ona obuhvaća sve vrste imovine, materijalnu i nematerijalnu, pokretnu i nepokretnu, kao i pravne dokumente i isprave koje dokazuju pravo ili interes u takvoj imovini, a posebno nekretnine i pokretnine, tražbine, poslovne udjele, dionice, vrijednosne papire, novac, plemenite metale i drago kamenje u vlasništvu, posjedu ili pod kontrolom počinitelja kaznenog djela ili povezane osobe;

c) Vlasnik je počinitelj kaznenog djela ili s njim povezane osobe, ostavitelj ili pravni sljedbenik.

d) Povezana osoba je: podstrekač ili pomagač u kaznenom djelu; pravni sljedbenik počinitelja i saučesnika u kaznenom djelu ili druge fizičke ili pravne osobe za koje Sud utvrdi da su na njih prenesene stvari ili prava koja predstavljaju imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom.

e) Ostavitelj je osoba protiv koje, usljed smrti, kazneni postupak nije pokrenut ili je obustavljen, a u kaznenom postupku protiv drugih osoba je utvrđeno da je imao imovinu pribavljenu kaznenim djelom.

f) Pravni sljedbenik je osoba koja je nasljednik osuđenog, ostavitelja ili njihovih nasljednika.

g) Treća osoba je osoba koja tvrdi da u pogledu imovine koja je predmet postupanja prema ovom Zakonu ima pravo koje sprječava njegovu primjenu i traži da se osiguranje ili izvršenje proglasi nedopuštenim.

h) Predlagatelj osiguranja je nadležni tužitelj. i) Protivnik osiguranja je optuženi i povezana osoba. j) Oduzimanjem se smatra privremeno ili trajno oduzimanje imovine pribavljene

kaznenim djelom. k) Agencija je Federalna agencija za upravljanje oduzetom imovinom. l) Posebni postupak za oduzimanje imovinske koristi je postupak opisan u

člancima 5., 10. i 11. ovog Zakona. m) Ostali izrazi koji su korišteni u ovom Zakonu definirani su Zakonom o

kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10), Kaznenim zakonom Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05 , 42/10 i 42/11), Zakonom o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03 i 19/06) i Zakonom o stečajnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br.29/03 i 42/06).

(2) Izrazi iz stavka 1. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju i na prekršajni postupak. III POSTUPAK ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI A. Pokretanje postupka

Članak 5.

(1) Postupak prema odredbama ovog Zakona se može voditi prije, u tijeku i nakon okončanja kaznenog postupka.

(2) Ukoliko drugačije nije propisano ovim Zakonom, Sud tokom trajanja kaznenog postupka postupa prema odredbama Zakona o kaznenom postupku.

(3) Ukoliko nisu ispunjeni uvjeti za vođenje kaznenog postupka, zbog smrti ili odsutnosti osumnjičenog odnosno optuženog ili drugih okolnosti koje isključuju kazneno gonjenje, a postoje temelji sumnje da je učinjenjem kaznenog djela pribavljena imovinska korist, tužitelj će kod nadležnog Suda pokrenuti posebni postupak za oduzimanje takve koristi.

(4) O zahtjevu tužitelja iz stavka 3 ovog članka, rješenjem odlučuje sudija pojedinac Suda koji bi bio nadležan za suđenje u kaznenom postupku za kazneno djelo iz kojeg je pribavljena imovinska korist. Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba vanraspravnom vijeću tog Suda u roku od tri dana od dana dostavljanja.

(5) Ukoliko se radi o imovinskoj koristi iz članka 3 stavak 2 ovog Zakona, rješenje iz prethodnog stava donosi sudija pojedinac Suda u čijem sjedištu je otkrivena takva imovinska korist.

(6) Sudija koji donosi rješenje iz stavka 4 ovog članka, a kojim se pokreće posebni postupak za oduzimanje imovinske koristi, dužan je detaljno obrazložiti postojanje procesnih prepreka koje su takve prirode da se ne može voditi redovni postupak za oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom.

(7) O žalbi protiv rješenja iz stavka 5 ovog članka odlučuje neposredno viši Sud. (8) Odredbe iz st. 3. do 7. ovog članka ne primjenjuju se u prekršajnom postupku.

Članak 6.

(1) Ukoliko je to potrebno za sveobuhvatno utvrđivanje visine i strukture

imovinske koristi za koju postoje temelji sumnje da je pribavljena kaznenim djelom, nadležni tužitelj može izdati Naredbu za provođenje financijske istrage.

(2) Ukoliko drukčije nije propisano ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe Zakona o kaznenom postupku koje uređuju uvjete i načine provođenja pojedinih radnji koje po svojoj svrsi i sadržaju čine radnje financijske istrage.

(3) Protiv Naredbe iz stavka 1 ovog članka nije dozvoljena žalba. (4) Svi organi vlasti i institucije u Federaciji Bosne i Hercegovine, posebno organi

unutarnjih poslova svih razina, Financijska policija Federacije Bosne i Hercegovine, Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine će u okviru svojih nadležnosti postupati sukladno nalozima tužitelja koji je donio Naredbu o provođenju financijske istrage na temelju ovog Zakona.

(5) Svi prikupljeni podaci do kojih se došlo provođenjem financijske istrage imaju karakter tajnih podataka na koje se shodno primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti tajnih podataka („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 54/05 i 12/09).

Članak 7.

(1) Cilj financijske istrage je prikupljanje svih dokaza koji ukazuju na opseg, iznos,

vrstu, stvarnu vrijednost i druge okolnosti u vezi sa zakonitim prihodima osumnjičenog ili optuženog, povezane osobe, ostavitelja ili pravnog sljedbenika, njihovim troškovima života i stvarnim mogućnostima zakonitog sticanja imovine za koju postoje temelji sumnje da je pribavljena kaznenim djelom ili prekršajem.

(2) O rezultatima provedene financijske istrage institucija koja je dobila nalog tužitelja sačinjava izvješće u kojem se navode svi podaci i informacije do kojih se došlo tokom postupanja po ovoj Naredbi. Uz izvješće se prilažu svi prikupljeni dokazi, isprave, službene zabilješke i drugi materijali koji mogu poslužiti kao izvor saznanja za tužitelja.

(3) Izvješće o provedenoj financijskoj istrazi se dostavlja tužitelju koji je donio Naredbu iz članka 6. ovog Zakona najkasnije u roku od dva mjeseca od dana dostavljanja Naredbe na postupanje. Ovaj rok se u opravdanim situacijama može produžiti odlukom tužitelja koji je donio Naredbu, ali ne može biti duži od šest mjeseci.

(4) Ukoliko je za realizaciju Naredbe o provođenju financijske istrage potrebno poduzimati radnje dokazivanja, primjenit će se odgovarajuće odrebe Zakona o kaznenom postupku.

(5) Sve dokaze do kojih se došlo provođenjem financijske istrage postupajući tužitelj može koristiti u redovnom ili posebnom postupku za oduzimanje imovinske koristi iz članka 5. ovog Zakona.

B. Postupanje Suda

Članak 8.

(1) Imovinsku korist pribavljenju kaznenim djelom utvrđuje Sud svojom presudom kojom je utvrđeno da je kazneno djelo učinjeno.

(2) Presuda iz stavka 1 ovog članka se donosi na temelju zahtjeva za oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom koji podnosi nadležni tužitelj.

(3) Zahtjev iz stavka 2 ovog članka sadrži: podatke o osobi od kojeg se oduzima imovinska korist, opis i zakonski naziv kaznenog djela ili prekršaja, podatke ili opis imovine koju treba oduzeti, dokaze o imovini koja je predmet oduzimanja a do kojih se došlo provođenjem financijske istrage, dokaze o zakonitim prihodima te osobe, okolnostima koje ukazuju na postojanje očigledne nesrazmjere između imovine i prihoda te osobe i razloge koji opravdavaju potrebu za trajnim oduzimanjem imovine. Zahtjev protiv pravnog sljedbenika sadrži dokaze da je naslijedio imovinu pribavljenu kaznenim djelom ili prekršajem, a zahtjev protiv treće osobe dokaze da je imovina stečena izvršenjem kaznenog djela ili prekršaja prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti u cilju onemogućavanja oduzimanja.

(4) Sud će presudom iz stavka 1 ovog članka oduzeti imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom za koju tužitelj pruži dovoljno dokaza da se opravdano vjeruje da je takva imovinska korist pribavljena izvršenjem kaznenog djela, a počinitelj nije pružio dokaze da je korist pribavljena zakonito.

(5) Dio izreke presude iz stavka 1 ovog članka koji se odnosi na utvrđivanje i oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom mora biti obrazložen.

(6) Protiv presude iz stavka 1 ovog članka stranke imaju pravo žalbe višem Sudu.

Članak 9.

(1) Presuda kojom je Sud odredio oduzimanje imovinske koristi pribavljene

kaznenim djelom sadrži sve elemente propisane Zakonom o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.

(2) Presudom iz stavka 1 ovog članka kojom se optuženi proglašava krivim također se utvrđuje:

a) koje stvari ili prava predstavljaju imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom i njihovu novčanu protuvrijednost,

b) da te stvari i prava postaju vlasništvo odnosno imovina Federacije Bosne i Hercegovine,

c) da optuženi ili povezane osobe moraju odmah predati Federaciji Bosne i Hercegovine određene stvari, odnosno, na nju prenijeti određena prava, ukoliko ona već nisu prešla na Federaciju Bosne i Hercgovine, ili da isplati njihov novčani iznos koji je srazmjeran pribavljenoj imovinskoj koristi u roku od petnaest dana od dana pravosnažnosti presude,

d) da se u javnim knjigama ili registrima koji se vode kod nadležnih organa izvrši upis prava vlasništva u korist Federacije Bosne i Hercegovine.

(3) Ukoliko je Sud donio presudu kojom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe, osim u slučajevima iz članka 5 ovog Zakona, odbit će se prijedlog za oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, a podaci iz spisa će se dostaviti Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine na daljne postupanje.

(4) Ukoliko optuženi nije oslobođen krivnje, a dosuđen je imovinsko-pravni zahtjev, primjenit će se odgovarajuće odredbe Zakona o kaznenom postupku Federacije BiH i Kaznenog zakona Federacije BiH.

(5) Za donošenje presude iz stavka 1 ovog članka mjesno je nadležan Sud koji vodi kazneni postupak za kazneno djelo kojim je pribavljena imovinska korist.

(6) Ukoliko se radi o imovinskoj koristi iz članka 3 stavak 2 ovog Zakona presudu iz stavka 2 ovog članka donosi Sud u čijem sjedištu je otkrivena takva imovinska korist.

Članak 10.

(1) Nakon pravosnažnosti rješenja iz članka 5. stavak 4 ovog Zakona, kojim je

odlučeno provesti posebni postupak za oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, Sud može održati pretpretresno ročište radi razmatranja pitanja važnih za glavno ročište za oduzimanje imovinske koristi po odredbama ovog Zakona.

(2) Na glavnom ročištu posebnog postupka za oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom iz članka 5.ovog Zakona, Sud izvodi dokaze, i po potrebi ispituje osumnjičenog ili optuženog ili povezanu osobu. Nakon što utvrdi da je počinjeno kazneno djelo i pribavljena imovinska korist, Sud će donijeti presudu, kojom se:

a) utvrđuje da je optuženi počinio kazneno djelo, b) utvrđuje da je djelom iz točke (a) ovog stavka pribavljena imovinska

korist u smislu članka 4. stavak 1 točke (b) ovog Zakona, te koje stvari i prava predstavljaju imovinsku korist pribavljenu tim djelom i njihovu novčanu protuvrijednost,

c) utvrđuje da su te stvari ili prava postale vlasništvo odnosno imovina Federacije Bosne i Hercegovine,

d) nalaže optuženoj ili povezanoj osobi da Federaciji Bosne i Hercegovine odmah predaju određene stvari odnosno na nju prenesu određena prava, ukoliko ona već nisu prešla na Federaciju Bosne i Hercgovine, ili da isplati njihov novčani iznos koji je srazmjeran pribavljenoj imovinskoj koristi u roku od petnaest dana od dana pravosnažnosti presude,

e) da se u javnim knjigama ili registru koje se vode kod nadležnih organa izvrši upis prava vlasništva u korist Federacije Bosne i Hercegovine.

(3) Postupak prema st. 1 i 2. ovog članka vodi se prema pravilima kaznenog postupka. Za donošenje presude iz stavka 2 ovog članka isključivo je nadležan sudija pojedinac Suda koji bi bio nadležan za vođenje kaznenog postupka za kazneno djelo kojim je pribavljena imovinska korist

(4) Ukoliko se radi o imovinskoj koristi iz članka 3. stavak 2 ovog Zakona presudu iz stavka 2 ovog članka donosi sudija pojedinac Suda u čijem sjedištu je otkrivena takva imovinska korist.

Članak 11.

(1) Prijedlog tužitelja za pokretanje posebnog postupka iz članka 5. stavka 3 ovog

Zakona može se podnijeti do isteka roka zastare pokretanja kaznenog postupka, koji je odgovarajućim kaznenim zakonom propisan za kaznena djela iz članka 3. ovog Zakona. Zastara podnošenja prijedoga i vođenja postupka po ovom Zakonu, ne može nastupiti prije isteka roka od pet godina, računajući od dana počinjenja djela.

(2) Podnošenjem prijedloga za pokretanje postupka po ovom Zakonu tok roka zastare se prekida.

(3) Ukoliko Sud ne utvrdi da je optuženi počinio kazneno djelo i pribavio imovinsku korist, ili je imovinska korist obuhvaćena dosuđenim imovinsko-pravnim zahtjevom, Sud će postupiti prema odredbi članka 9. st . 3 i 4 ovog Zakona.

Članak 12.

(1) Ako su nastupile pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, to ne utiče

na odredbe ovog Zakona.

(2) Federacija Bosna i Hercegovina je: a) razlučni povjeritelj u pogledu ostvarivanja novčanih potraživanja iz

odluka donesenih prema odredbama ovog Zakona koje su bile osigurane prema odredbama ovog Zakona, ako je to osiguranje određeno na stvarima ili pravima upisanim u javnu knjigu ili registar,

b) izlučni povjeritelj u pogledu predmeta koji su njena imovina na temelju odredaba ovog Zakona.

Članak 13.

(1) Tokom trajanja postupka za oduzimanje imovinske koristi pribavljene

kaznenim djelom po ovom Zakonu, Sud može narediti državnim organima, bankama, financijskim institucijama i drugim pravnim i fizičkim osobama, da dostave podatke i informacije neophodne za donošenje odluka po ovom Zakonu.

(2) Ukoliko je potrebno, Sud može narediti pravnim i fizičkim osobama iz stavka 1 ovog članka, da dostave izvješće u vezi utvrđivanja činjenica potrebnih za donošenje odluka prema ovom Zakonu.

(3) Sve pravne i fizičke osobe kojima je naredbom Suda iz stavka 1 ovog članka naređeno postupanje će postupati sa naročitom žurnošću.

(4) U naredbi za dostavljanje podataka i informacija iz stavka 1 ovog članka, Sud određuje rok u kojem se ona mora izvršiti, koji ne može biti duži od mjesec dana.

(5) Za neizvršavanje naredbe iz stavka 1 ovog članka u postavljenom roku ili nepotpuno izvršavanje naredbe, Sud može svojim rješenjem kazniti pravnu osobu novčanom kaznom u iznosu do 200.000 KM, a fizičku osobu i odgovornu osobu u pravnoj osobi ili državnom organu novčanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do 50.000 KM. Ukoliko fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi kojoj je izrečena ova kazna i nakon toga ne postupi po naredbi Suda, može se kazniti kaznom zatvora do izvršenja naredbe, a najduže tri mjeseca.

(6) Protiv rješenja iz stavka 5 ovog članka može se izjaviti žalba višem Sudu, koja ne odgađa njegovo izvršenje.

(7) Za neizvršavanje naredbe Suda iz stavka 1 ovog članka, osumnjičeni i optuženi se ne mogu kazniti.

Članak 14.

(1) Ukoliko Sud utvrdi u tijeku postupka koji se vodi prema odredbama ovog

Zakona da su kaznenim djelom pribavljeni predmeti koji se po Zakonu moraju oduzeti, donijet će rješenje o oduzimanju tih predmeta.

(2) Ukoliko Zakonom nije drugačije propisano, rješenje iz stavka 1 ovog članka donosi Sud pred kojim se vodio postupak, nakon što je postupak završen ili obustavljen. Protiv ovog rješenja je dozvoljena žalba o kojoj odlučuje viši Sud.

Članak 15.

(1) Ukoliko prije potvrđivanja optužnice ili tijekom trajanja kaznenog postupka dođe do njegove obustave, a postoji vjerovatnost da je pribavljena imovinska korist kaznenim djelom, postupak za oduzimanje te koristi po ovom Zakonu će se nastaviti na prijedlog tužitelja.

(2) Tužiitelj je dužan podnijeti prijedlog iz stavka 1 ovog članka, te prikupljati dokaze i izviđati okolnosti koje su važne za utvrđivanje pribavljene imovinske koristi.

Članak 16.

(1) Prilikom donošenja presude o oduzimanju imovinske koristi pribavljene

kaznenim djelom po ovom Zakonu, Sud neće priznati kao troškove sredstva koja su uložena u pripremanje, počinjenje, saučesništvo, ili prikrivanje kaznenog djela.

C. Osiguranje oduzimanja imovinske koristi.

Članak 17.

1) U postupku osiguranja privremenom mjerom prema ovom Zakonu pretpostavlja se postojanje opasnosti da potraživanja Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom neće moći biti ostvarena, ili da će njeno ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena.

2) Osiguranje iz stavka 1 ovog članka može se odrediti i prije nego što je

osumnjičenoj, optuženoj ili povezanoj osobi omogućeno da se izjasni o prijedlogu tužitelja za određivanje mjera osiguranja.

Članak 18.

(1) U cilju osiguranja imovinske koristi za koju se sumnja da je pribavljena

kaznenim djelom, tužitelj može prije, u tijeku ili nakon okončanja kaznenog postupka, ili postupka iz članka 5. ovog Zakona, predložiti osiguranje bilo kojom privremenom mjerom kojom se najefikasnije može postići svrha osiguranja .

(2) Osiguranje imovinske koristi iz stavka 1 ovog članka može se odrediti: a) zabranom otuđenja i opterećenjem nekretnine ili stvarnih prava upisanih

na nekretnini, uz predbilježbu zabrane u zemljišnim knjigama, oduzimanjem nekretnine, i njenim povjeravanjem na čuvanje i upravljanje Agenciji,

b) zabranom osumnjičenom, optuženom ili povezanoj osobi da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže pokretnom imovinom, oduzimanjem i povjeravanjem tih stvari na čuvanje Agenciji,

c) oduzimanjem gotovog novca i vrijednosnih papira, te njihovom predajom Agenciji,

d) zabranom dužniku osumnjičenog, optuženog ili povezane osobe da im dobrovoljno ispuni svoju obvezu, te zabranom osumnjičenom, optuženom ili povezanoj osobi da primi ispunjenje te obveze, odnosno da raspolažu svojim potraživanjima,

e) nalogom banci ili drugoj pravnoj osobi da osumnjičenom, optuženom ili povezanoj osobi uskrati da na temelju njihovog naloga, izvrši isplatu novčanih sredstava sa njihovog računa, u vrijednosti za koju je određena privremena mjera,

f) zabranom otuđenja ili opterećenja dionica, vrijednosnih papira, udjela u fondovima, udjela ili poslovnog udjela uz zabilježbu zabrane kod Registra vrijednosnih papira Federacije Bosne i Hercegovine, Registru privrednih društava, zabranom korištenja ili raspolaganja pravima po temelju takvih dionica, vrijednosnih papira, udjela u fondovima, udjela ili poslovnih udjela, njihovim povjeravanjem na upravljanje Agenciji ili postavljanjem privremene uprave u društvu,

g) zabranom dužniku osumnjičenog, optuženog ili povezane osobe da im preda stvari, prenese pravo, ili obavi drugu novčanu transakciju.

(3) O prijedlogu tužitelja za određivanje privremenih mjera iz stavka 1 ovog članka rješenjem odlučuje Sud koji bi bio nadležan za suđenje u kaznenom

postupku za kazneno djelo iz kojeg je pribavljena imovinska korist koja je predmet osiguranja. Ovo rješenje mora sadržavati i vrijeme na koje je privremena mjera određena.

(4) Rješenje kojim se određuju mjere osiguranja do podizanja optužnice donosi sudija za prethodni postupak, nakon podizanja optužnice do njenog potvrđivanja sudija za prethodno saslušanje, a nakon potvrđivanja optužnice, sudija pojedinac ili vijeće kaznenog odjeljenja Suda sukladno Zakonu o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.

(5) Ukoliko se radi o prijedlogu za osiguranje oduzimanja imovinske koristi koji se podnosi u okviru posebnog postupka iz članka 5. ovog Zakona, o njemu odlučuje sudija za prethodni postupak do pravosnažnosti rješenja iz članka 5. ovog Zakona, a nakon pravosnažnosti tog rješenja sudija pred kojim se vodi poseban postupak.

(6) Protiv rješenja iz stavka 3 ovog članka može se izjaviti žalba višem Sudu u roku od tri dana od dana njegovog dostavljanja. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

(7) Izvršenje rješenja iz stavka 3 ovog članka provodi Sud ili drugi organ određen Zakonom.

(8) Rješenje iz stavka 3 ovog članka dostavlja se Sudu ili drugom organu nadležnom za njegovo izvršenje odmah, a najkasnije prvog narednog radnog dana nakon dana donošenja rješenja.

(9) Postupak izvršenja rješenja iz stavka 3 ovog članka smatra se žurnim.

Članak 19.

1) Ako je privremenu mjeru potrebno upisati u javne knjige ili registre, odluka Suda će sadržavati i nalog za upis privremene mjere u javne knjige ili registre.

2) U postupku iz stavka 1 ovog članka ne naplaćuju se pristojbe. Članak 20.

1) Pravni posao kojim protivnik osiguranja nakon upisa privremene mjere u javnu

knjigu ili registar raspolaže sa stvarima ili pravom koje je predmet osiguranja, nema pravnog dejstva.

Članak 21.

1) Ako je prijedlog iz članka 18. stavka 1 ovog Zakona podnesen prije pokretanja

postupka, osiguranje privremenom mjerom će se ukinuti ako u roku od dvije godine od dana kada je ta mjera određena ne bude potvrđena optužnica, određena rasprava za odlučivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu ili podnesen prijedlog iz članka 5. stavka 3 ovog Zakona.

2) Privremena mjera se može ukinuti ili zamijeniti drugom prije isteka vremena na koje je ona određena ili prije isteka roka iz stavka 1 ovog članka, ako Sud na prijedlog protivnika osiguranja, utvrdi da ona nije potrebna ili da se osiguranje može postići drugom privremenom mjerom, te ako protivnik osiguranja ili treća osoba položi jemstvo. Jemstvo se uvijek daje u gotovom novcu, a izuzetno u stvarima ili pravima koja se, po ocjeni Suda, mogu unovčiti u kratkom roku.

3) Ako je privremena mjera određena na vrijeme koje je kraće od roka iz stavka 1 ovog članka, predlagatelj osiguranja može predložiti da se trajanje privremene mjere produži.

4) Na postupak ukidanja, produženja, zamjene ili određivanja dodatne privremene mjere odgovarajuće se primjenjuju na odredbe članka 18. ovog Zakona.

Članak 22.

1) Osiguranje privremenom mjerom može trajati najduže šezdeset (60) dana

nakon što Sud dostavi predlagatelju osiguranja obavijest o tome da je presuda iz čl. 8, 9 i 10 ovog Zakona postala pravosnažna.

2) Ako je presuda iz čl. 8, 9 i 10 ovog Zakona pobijana žalbom, rok iz stavka 1 ovog članka teče od dana kad je predlagatelju osiguranja dostavljena odluka drugostupanjskog Suda kojom je ona potvrđena.

Članak 23.

1) Za štetu koja je posljedica privremene mjere radi osiguranja oduzimanja

imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom odgovara Federacija Bosne i Hercegovine.

2) Izuzetno od stavka 1 ovog članka, ako je prijedlog za određivanje privremene mjere podnio oštećeni, za štetu koja je posljedica privremene mjere odgovara oštećeni.

3) Protivnik osiguranja može pokrenuti parnični postupak za naknadu štete pred nadležnim Sudom u roku od godinu dana računajući od pravosnažnosti presude kojom je optuženi oslobođen ili je otpužba odbijena, ili kojom je odbijen prijedlog za donošenje presude iz članka 10. ovog Zakona. U slučaju iz stavka 1 ovog članka protivnik osiguranja može pokrenuti parnični postupak u roku od 30 dana od dana kad je odbijen zahtjev za medijaciju.

D. Zaštita prava treće osobe

Članak 24.

1) Treća osoba ima pravo podnijeti prigovor do donošenja rješenja o izvršenju i tražiti da se privremena mjera ukine.

2) O prigovoru iz stavka 1 ovog članka odlučuje Sud koji je donio rješenje o osiguranju privremenom mjerom. Protiv tog rješenja je dopuštena žalba u roku od 3 dana od dana njegovog dostavljanja. Žalba ne odlaže izvršenje osiguranja određenog prema ovom Zakonu. O žalbi odlučuje sudija pojedinac višeg Suda.

3) Ako treća osoba dokazuje svoje pravo javnom ispravom ili se postojanje tog prava može utvrditi na temelju pravila o zakonskim pretpostavkama, žalba odlaže provođenje rješenja o osiguranju privremenom mjerom.

IV IZVRŠENJE

Članak 25.

1) Ako ovim Zakonom nije drugačije propisano izvršenje radi oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom određuje se i provodi na prijedlog mjesno nadležnog tužitelja sukladno Zakonu o izvršnom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine.

2) Za donošenje rješenja o izvršenju na temelju presude kojom se oduzima imovinska korist pribavljena kaznenim djelom i prekršajem i donošenjem drugih odluka u tom postupku, nadležan je Općinski sud koji je mjesno nadležan u sjedištu Suda, koji je donio presudu iz čl. 9. i 10. ovog Zakona.

3) Za provođenje izvršenja na temelju rješenja iz stavka 2 ovog članka nadležan je Sud.

4) Sud će provođenje izvršenja iz stavka 3 ovog članka povjeriti Agenciji. V FEDERALNA AGENCIJA ZA UPRAVLJANJE ODUZETOM IMOVINOM

A. Organizacija i nadležnosti Članak 26.

1) U cilju obavljanja poslova i provođenja mjera predviđenih ovim Zakonom,

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine osniva Federalnu agenciju za upravljanje oduzetom imovinom (u daljem tekstu: Agencija).

2) Sjedište Agencije je u Sarajevu, a može imati i posebne organizacijske jedinice izvan svog sjedišta.

3) Sredstva potrebna za rad Agencije osiguravaju se u Proračunu Federacije Bosne i Hercegovine, a mogu se osigurati i iz drugih izvora, sukladno Zakonu.

4) Državni i drugi organi, javne službe i organizacije obavezne su pružiti pomoć Agenciji u njenom radu.

Članak 27.

1) Agencija ima svojstvo pravne osobe. 2) Agencijom upravlja i rukovodi direktor, kojeg nakon provedene konkursne

procedure imenuje Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. 3) Direktor Agencije će biti imenovan najkasnije u roku od 60 dana, od dana

stupanja na snagu ovog Zakona. Vlada Federacije BiH će imenovati vršitelja dužnosti direktora, ukoliko u ovom roku ne bude imenovan direktor.

4) Direktor ne smije biti član organa političke stranke. Direktor Agencije se bira na mandat od pet godina, a jedna osoba može biti imenovana najviše u dva mandata.

Članak 28.

1) Direktor i zaposlenici Agencije nemaju status državnih službenika i namještenika, a iznos njihovih plaća i naknada bit će propisan posebnom Odlukom koju donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od 30

dana od usvajanja Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Agencije.

2) Visina plaća i naknada ne može biti veća od 40 posto u odnosu na plaće državnih službenika i namještenika u federalnim organima uprave na istim ili sličnim poslovima.

Članak 29.

1) Direktor rukovodi Agencijom, zastupa i predstavlja Agenciju te odgovara za

zakonitost rada, pravilno i zakonito vođenje materijalno - financijskog poslovanja Agencije.

Članak 30.

1) Direktor je dužan svakih šest mjeseci na usvajanje podnijeti Izvješće o radu

Agencije Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine o ovom Izvješću dužna je informirati Parlament Federacije BiH.

2) Direktor Agencije je dužan na zahtjev Vlade Federacije BiH podnijeti Izvješće o radu i financijsko-materijalnom poslovanju Agencije.

3) U slučaju da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine dva puta uzastopno ne prihvati Izvješće o radu Agencije, pokreće se procedura smjene direktora, o čemu odlučuje Vlada Federacije Bosne i Hercegovine.

Članak 31. 1) Agencija je nadležna za:

a) upravljanje privremeno oduzetom i oduzetom imovinom po odredbama ovog i drugih zakona,

b) strateško usmjeravanje aktivnosti nadležnih institucija u provođenju financijskih istraga i oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom

c) stručnu edukaciju iz područja financijskih istraga i oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom.

d) obavljanje i drugih poslova propisanih ovim Zakonom. Članak 32.

1) Agencija u provođenju svojih nadležnosti, obavlja sljedeće poslove;

a) skladišti, čuva, prodaje, vrši najam imovine oduzete na temelju Zakona. Ukoliko za to postoji opravdana potreba, ovu imovinu Agencija može povjeriti na čuvanje drugoj instituciji, o čemu se zaključuje poseban ugovor.

b) vrši stručnu procjenu vrijednosti privremeno oduzete i oduzete imovine po odredbama ovog i drugih zakona,

c) vodi evidencije o imovini kojom raspolaže i upravlja, sudskim postupcima u kojima se odlučuje o takvoj imovini

d) redovito dobiva informacije i presude od svih sudova pred kojima je vođen postupak za oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelima iz članka 3. ovog Zakona,

e) prikuplja od nadležnih institucija podatke, statistička izvješća i druge informacije o rezultatima financijskih istraga, sa ciljem obrade i analize tih podataka i informacija, uočavanja trendova u vršenju kaznenih djela iz kojih se pribavlja imovinska korist,

f) prikuplja informacije iz sudskih registara, porezne uprave, registra

vrijednosnih papira i drugih javnih registara koji se tiču vlasništva nad

imovinom

g) vrši složene analize i procjene rizika sa ciljem identifikacije faktora i

okolnosti koji pogoduju pribavljanju imovinske koristi vršenjem kaznenih

djela,

h) objavljuje redovna i godišnja izvješća o stanju u oblasti oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, te iste dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine,

i) daje obavezujuća mišljenja i preporuke organima izvršne vlasti vezane za provođenje zakona ili drugih propisa u području financijskih istraga i oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom,

j) inicira i daje preporuke za unaprjeđenje pravnih propisa u oblasti provođenja financijskih istraga i oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom,

k) sačinjava prijedlog Strategije za oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom u Federaciji Bosne i Hercegovine i Akcioni plan za njeno izvršenje te iste upućuje Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Parlamentu Federacije BiH na usvajanje,

l) koordinira i prati provođenje Strategije za oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom u Federaciji Bosne i Hercegovine i Akcionog plana, te daje mišljenja i preporuke za njihovo efikasnije provođenje,

m) samostalno ili u suradnji sa drugim nadležnim institucijama vrši obuku državnih službenika i nositelja pravosudnih funkcija u vezi sa financijskim istragama i oduzimanjem imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom.

Članak 33.

1) Agencija u svojoj organizacionoj strukturi ima tri sektora: a) Sektor za upravljanje, b) Sektor za strateško planiranje i c) Sektor za edukaciju.

2) Rukovoditelje Sektora imenuje direktor, nakon provedene konkursne procedure. Rukovoditelji Sektora su ujedno i pomoćnici direktora.

B. Upravljanje sa privremeno i trajno oduzetom imovinom

Članak 34.

1) Prodaja imovine kojom u smislu ovog Zakona upravlja i raspolaže Agencija vrši se javnim nadmetanjem koje se objavljuje u Službenim novinama Federacije BiH i u najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na cijelom području Bosne i Hercegovine.

2) Imovina se prodaje po istoj ili višoj cijeni od procijenjene vrijednosti koju je odredila Agencija.

3) U slučaju da imovina ne bude prodata nakon jednog javnog nadmetanja, prodaja se može izvršiti na drugom javnom nadmetanju, ali za cijenu koja ne može biti niža od 75% vrijednosti procijenjene imovine.

4) Ukoliko se u roku od godinu dana imovina ne proda imovina može biti poklonjena ili uništena.

5) Odluku o poklonu imovine i odluku o uništenju imovine iz stavka 1 ovog članka donosi Vlada Federacije BiH na prijedlog direktora Agencije. Troškove uništenja imovine snosi Agencija.

6) Prodaja dionica i drugih vrijednosnih papira vrši se sukladno zakonima koji uređuju tržište vrijednosnih papira.

Članak 35.

1) Agencija može, bez prethodne objave javnog nadmetanja donijeti odluku o

prodaji privremeno oduzetih pokretnih stvari: a) ako je njihovo čuvanje opasno ili b) ako prijeti neposredna opasnost od njihovog propadanja ili znatnog

gubitka vrijednosti c) čije vlasništvo se ne može pouzdano utvrditi.

2) Direktor Agencije može donijeti odluku da privremeno oduzete stvari iznajmi ili preda u zakup sukladno njihovoj namjeni.

3) Na postupke prodaje, najma, čuvanja i održavanja oduzete imovine, kojom Agencija upravlja sukladno ovom Zakonu, zbog žurnosti postupka, ne primjenjuju se odredbe Zakona o javnim nabavkama.

Članak 36.

1) Agencija pod uvjetima iz članka 35. ovog Zakona, ima pravo prodati i ostalu

imovinu koja joj je data na privremeno upravljanje. 2) Uvjete za prodaju imovine iz stavka 1 ovog članka, propisat će Vlada

Federacije Bosne i Hercegovine, posebnim aktom. 3) Novčana sredstva dobivena od te prodaje Agencija drži na posebnom računu

do konačne odluke Suda o njenom porijeklu. Ova novčana sredstva mogu se oročavati, isključivo kod banaka u većinskom vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine. Prihod od kamate pripada Agenciji.

4) Vlasniku privremeno oduzete imovine za koju je sukladno ovom Zakonu utvrđeno da ne potiče iz kaznenog djela, bez odlaganja se vraćaju novčana sredstva dobivena prodajom te imovine uz obračunatu kamatu po viđenju.

5) Vlasnik koji smatra da isplatom sredstava iz prethodnog stavka nije isplaćena adekvatna vrijednost imovine može podnijeti Agenciji zahtjev za naknadu štete prouzrokovane privremenim oduzimanjem imovine.

6) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili Agencija ne donese odluku o tom zahtjevu u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva vlasnik te imovine može nadležnom Sudu podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Federacije BiH.

7) Ako je zahtjev djelimično usvojen vlasnik može podnijeti tužbu u odnosu na preostali dio zahtjeva.

Članak 37.

1) Umjetničke slike, eksponati i drugi predmeti od kulturno - povijesnog značaja

privremeno ili trajno oduzeti sukladno ovom Zakonu mogu se ustupiti na čuvanje ili korišćenje umjetničkim galerijama, muzejima, kulturnim institucijama o čemu odluku donosi Vlada Federacije BiH.

Članak 38.

1) Prihodi dobiveni od prodaje privremeno ili trajno oduzete imovine pripadaju

Proračunu Federacije BiH. 2) Agenciji pripada 40% sredstava ostvarenih od prodaje trajno oduzete imovine

pribavljene kaznenim djelom.

Članak 39.

1) Agencija će u svom radu ostvarivati neophodnu suradnju sa nadležnim organima u Bosni i Hercegovini u postupcima pružanja međunarodne pravne pomoći sa ciljem privremenog ili trajnog oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom.

2) Odluke nadležnih organa u BiH, donesene na temelju Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, kojima se nalaže privremeno oduzimanje predmeta ili imovinske koristi i njihova predaja stranim pravosudnim organima se po potrebi dostavljaju Agenciji na izvršenje.

3) Odredba iz stavka 2 ovog članka se shodno primjenjuje i na odluke nadležnih organa u Bosni i Hercegovini kojima se vrši priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka, ukoliko te odluke sadrže mjeru oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom.

VI PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 40.

1) Postupci u predmetima osiguranja oduzimanja i donošenja odluka o oduzimanju imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom u kojima je do dana stupanja na snagu ovog Zakona donosena prvostupanjska odluka, nastavit će se prema odredbama propisa koje su bili na snazi u vrijeme pokretanja tih postupaka.

2) Ako na dan stupanja na snagu ovog Zakona nije donesena odluka o osiguranju oduzimanja ili oduzimanju imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom ili ako je prvostupanjska odluka iz stavka 1 ovog članka ukinuta i predmet upućen prvostupanjskom Sudu na ponovni postupak i odlučivanje primjenit će se odredbe ovog Zakona.

Članak 41.

1) Izvršenje pravosnažnih odluka o oduzimanju imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom donesenih na temelju propisa koji su bili na snazi, prije stupanja na snagu ovog Zakona provodi se prema propisima koji su važili prije njegovog stupanja na snagu.

Članak 42.

1) Vlada Federcije Bosne i Hercegovine će u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona imenovati Povjerenstvo koje će provesti postupak izbora Direktora Agencije.

2) Direktor će u roku od 30 dana od dana imenovanja donijeti Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta.

3) Direktor će u roku od 60 dana od dana imenovanja predložiti Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, akt iz članka 36.

Članak 43. Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „Službenim novinama Federacije BiH“.

OBRAZLOŽENJE

NACRTA ZAKONA O ODUZIMANJU IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KAZNENIM DJELOM I

PREKRŠAJEM FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

I USTAVNI TEMELJ ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavni temelj za donošenje Zakona o oduzimanju imovinske koristi pribavljene kaznenim

djelom i prekršajem Federacije Bosne i Hercegovine (u nastavku: Zakon) sadržan je u

odredbama članka IV.A.20.(1) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojoj je

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nadležan za donošenje zakona o vršenju funkcija

Federalne vlasti i Amandmana VIII, stav 1., tačke e) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine,

kojim je predviđeno da se u isključivoj nadležnosti Federacije nalazi suzbijanje terorizma,

međukantonalnog kriminala, neovlaštene trgovine drogom i organiziranog kriminala.

Nadalje, odredbom iz Amandmana XV, stavka 1., točke (1) na Ustav Federacije Bosne i

Hercegovine, predviđeno je da svaki kanton može prenijeti svoje ovlasti na općinu i grad na

svojoj teritoriji ili na Federalnu vlast. Pored toga, u odredbi članka VI. C.3. Ustava Federacije

BiH, predviđeno je da će pravila postupka, potrebna da bi se osigurala jednakost u

postupanju kao i temeljni principi pravičnosti u postupcima pred sudovima, biti uređena

zakonima Federacije.

Kako predloženi Nacrt Zakona uređuje jedno od važnih pitanja efikasnog suzbijanja

organiziranog kriminala, uključujući i korupciju, zlouporabu opojnih droga i druge oblike

kaznenih djela koja se često vrše sa isključivom namjerom pribavljanja protupravne

imovinske koristi i na području više kantona, onda se može zaključiti kako pomenute

odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine stvaraju nužne pretpostavke za donošenje

takvih zakonskih propisa kojima će se stvoriti normativni okvir za sveobuhvatnu primjenu

instituta oduzimanja imovinske koristi u radu nadležnih institucija koje se bave

sprječavanjem, otkrivanjem i procesuiranjem takvih kaznenih djela.

Osim toga, Zakon polazi od temeljne pretpostavke kako je oduzimanje imovinske koristi

pribavljenje kaznenim djelom mjera sui generis koja ima za cilj uspostavu stanja kakvo je

prethodilo učinjenju kaznenog djela, čime ona ima svoj represivni (retributivni) karakter ali

ujedno služi i kao generalno-preventivno sredstvo, odnosno, jasna poruka kako se „zločin ne

isplati“. Predloženi Nacrt Zakona upravo polazi od te pretpostavke, u njemu se oduzimanje

imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom i prekršajem ne tretira kao kaznena sankcija,

pravna posljedica osude, niti kao mjera sigurnosti, već isključivo kao specifična mjera kojom

se nastoji onemogućiti nezakonito pribavljanje materijalne koristi. Međutim, Zakon je na

čvrstim temeljima, kroz cijeli postupak oduzimanja nezakonito stečene imovinske koristi,

ugradio ustavne principe jednakosti i pravičnosti u postupcima pred nadležnim sudovima u

Federaciji Bosne i Hercegovine koji su, prema predloženim odredbama Zakona, jedini

ovlašteni za oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom i prekršajem. Sve

navedeno ukazuje kako se predmetna materija isključivo jedinstvenim, Federalnim zakonom

treba urediti, čime bi se osigurali jednaki uvjeti ostvarenja pravâ građana pred sudovima,

odnosno, na cijeloj teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine jednako ostvarilo načelo

pravičnosti, što je i krajnji cilj predlaganja ovog Zakona.

Na ovom mjestu treba ukazati i na činjenicu kako u postojećem ustavno-pravnom uređenju

Bosne i Hercegovine kazneno zakonodavstvo autonomno egzistira na nivou države, entiteta i

Brčko Distrikta BiH, i ono se sastoji iz materijalno-pravnih, procesnih i izvršnih kaznenih

propisa. Uzme li se u obzir ranije iznesena napomena o specifičnoj pravnoj prirodi mjere

oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, može se reći kako je i njeno

provođenje u praksi pitanje uređenja tzv. „izvršnog kaznenog zakonodavstva“, koje trenutno

egzistira u formi Zakona o izvršenju kaznenih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine

Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 44/98, 42/99 i 12/09), Zakona o izvršenju kaznenih

sankcija Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 12/10), Zakona o izvršenju kaznenih

sankcija, pritvora i drugih mjera u Brčko Distriktu BiH („Službeni glasnik BD BiH“, broj 31/11),

odnosno, na državnoj razini u obliku Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju kaznenih

sankcija, pritvora i drugih mjera („Službeni glasnik BiH“, br. 13/05, 53/07 i 97/07). Osim toga,

na državnoj razini postoji i Zakon o izvršnom postupku Bosne i Hercegovine pred Sudom

Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 18/03). Pomenuti propisi su u direktnoj

funkciji izvršenja kaznenih sankcija i drugih mjera (pritvor, novčane kazne, sankcije za

maloljetnike, mjere sigurnosti i dr.) propisanih odgovarajućim materijalnim kaznenim

zakonodavstvom konkretne razine vlasti, dok istovremeno ne uređuju pitanje izvršenja mjera

oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom. Analogno tome, mjera

oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom iz Kaznenog zakona Federacije

Bosne i Hercegovine, čije izvršenje iz razloga specifične pravne prirode samog instituta nije

obuhvaćeno Zakonom o izvršenju kaznenih sankcija u FBiH, se može izricati i efikasno

izvršavati isključivo na temelju odgovarajućih zakona i drugih propisa ovog entiteta, što je bio

važan argument prilikom izrade prijedloga Nacrta samog Zakona.

II RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA

Vrlo je važno istaći kako važeće kazneno zakonodavstvo u Federaciji Bosne i Hercegovine

sadrži odredbe kojima se na određeni način uređuje materija oduzimanja imovinske koristi

pribavljenje kaznenim djelom. To se prvenstveno odnosi na Kazneni zakon Federacije Bosne i

Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10

i 42/11 ), koji sadrži materijalni temelj za primjenu ovog instituta, način oduzimanja te

obvezu zaštite oštećene osobe prilikom oduzimanja imovinske koristi. Isto tako, Zakonom o

kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine Hercegovine („Službene novine

Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10)

propisan je unutar Glave XXIX poseban postupak za oduzimanja imovinske koristi pribavljene

kaznenim djelom, gdje su naznačene i mogućnosti privremenog osiguranja takve koristi do

konačne odluke nadležnog Suda. Međutim, pobrojani propisi nisu na jednak način, istim

intenzitetom i obimom uređenja, pristupili ovom pitanju. To se može vidjeti iz niza odredbi

pomenutih propisa koje onemogućavaju efikasnu primjenu instituta oduzimanja imovinske

koristi pribavljenje kaznenim djelom na jednak način u svim onim slučajevima kada postoji

vjerojatnost o postojanju takve koristi, ali usljed niza okolnosti povezanih sa tzv. „negativnim

procesnim pretpostavkama“ (nedostupnost optuženih i sl.) nisu ispunjeni uvjeti za vođenje

kaznenih postupaka unutar kojih se može vršiti oduzimanje imovinske koristi. Osim toga, vrlo

važno pitanje privremenog oduzimanja imovinske koristi, koje je nužan preduvjet za efikasno

vođenje postupka za konačno oduzimanje takve koristi, je prema važećim odredbama

Zakona o kaznenom postupku uređeno odredbom iz čl. 416, koja predviđa mogućnost

određivanja privremenih mjera osiguranja od strane Suda, kojom prilikom se zakonodavac

poziva na odgovarajuća pravila izvršnog postupka koja bi trebala urediti ovu vrlo složenu

materiju.1 Međutim, oblast sudskih mjera osiguranja je trenutno uređena u okviru Glave X

Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06),

što ukazuje na činjenicu kako u postojećim uvjetima kazneno-pravni propisi skoro da

1 Ova odredba se odnosi na Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovne („Službene novine

Federacije BiH“ br. 32/03 i 33/06) koji ne sadrži jedinstven set mjera privremenog osiguranja imovinske koristi koja se treba oduzeti u krivičnom postupku.

onemogućavaju efikasno osiguranje imovinske koristi čije porijeklo se ispituje radi donošenja

pravične odluke Suda o oduzimanju. To predstavlja veliki nedostatak uzme li se u obzir da je

tzv. „privremeno oduzimanje prihoda stečenih kaznenim djelom“ relevantan međunarodni

standard kojim se trebaju osigurati adekvatne zakonske i institucionalne pretpostavke za

efikasno otkrivanje i onemogućavanje korištenja imovine za koju se sumnja da je stečena

vršenjem kaznenih djela do konačne odluke nadležnog organa. Nadalje, može se primjetiti

kako posljednja faza u postupku oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom,

koja se odnosi na izvršenje sudskih odluka koje sadrže mjeru oduzimanja i upravljanja

oduzetom imovinom, u značajnoj mjeri nije uređena postojećim propisima. Sve navedeno

ukazuje da pored činjenice kako je predmetna materija uređena u nekoliko različitih propisa,

oni ipak nisu uzajamno usklađeni i funkcionalno povezani čime je stvoren značajan prostor za

slobodno činjenje kaznenih djela u Federaciji Bosne i Hercegovine i pribavljanje imovinske

koristi iz takvih djela, što značajno utječe na stupanj povjerenja građana u institucije i njihovu

sposobnost da osiguraju jednakost svih pred zakonom.

Sve navedeno ukazuje da postoje brojni i argumentirani razlozi za donošenje jednog ovakvog

propisa. Intencija je, da se predloženim NPrednacrtom Zakona na jedinstven, sveobuhvatan,

precizan i jednostavan način uredi predmetna materija i time u praksi osigura efikasno

provođenje temeljnog pravnog i civilizacijskog principa da niko ne može zadržati

protupravno stečenu imovinsku korist.

Predloženi Nacrt Zakona je kreiran kao lex specialis kojim se namjeravaju otkloniti sve

normativne prepreke za primjenu instituta oduzimanja imovinske koristi pribavljene

kaznenim djelom koje trenutno egzistiraju u praksi, odnosno, stvoriti svi neophodni uvjeti

potrebni za efikasno utvrđivanje, privremeno oduzimanje, oduzimanje i upravljanje takvom

koristi.

III OBRAZLOŽENJE NAJZNAČAJNIJIH PRAVNIH RJEŠENJA

Unutar prvog poglavlja preciziran je predmet uređenja, tačnije opseg uređenja materije

oduzimanja imovinske koristi pribavljenje kaznenim djelom, te ukazano na imperativne

odredbe o obvezi zaštite pravâ oštećenih i trećih osoba. Vrlo važan dio ovog dijela Zakona se

tiče kataloga kaznenih djela na koja se posebno odnose njegove odredbe. Stav je

predlagatelja da se u pravilu oduzima imovinska korist pribavljena najtežim oblicima

kaznenih djela privrednog i organiziranog kriminala i korupcije, zlouporabe opojnih droga i

drugih teških kaznenih djela iz kojih derivira nezakonita imovinska korist. Isto tako,

predloženim tekstom Zakona se namjerava poslati ultimativna poruka kako će se na teritoriji

Federacije Bosne i Hercegovine oduzimati svaka ona imovinska korist koja je stečena

kaznenim djelima iz kaznenog zakonodavstva u BiH čime se iskazuje načelo „nulte

tolerancije“ spram ovog pitanja. Na kraju, Nacrtom Zakona se njegova primjena proširuje i na

imovinsku korist pribavljenju činjenjem prekršaja. Intencija je predlagatelja da se

donošenjem jednog ovakvog propisa osiguraju uvjeti za oduzimanje svakog oblika

protivpravno pribavljene imovinske koristi u Federaciji Bosne i Hercegovine, za što postoji

opravdana potreba, jer prekršajna delinkvencija u nekim slučajevima rezultira sticanjem

imovinske koristi koja se shodno univerzalnim pravnim principima također treba oduzimati u

zakonom uređenim postupcima.

U drugom poglavlju Nacrta Zakona su uređena pojmovna određenja važna za materiju

oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom. Katalog pojmova je prilagođen

opsegu uređenja pojedinih pitanja unutar Zakona i u potpunosti odgovara međunarodnim

standardima koji su sadržani u pojedinim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina do sada

prihvatila u svoje zakonodavstvo.

Treće poglavlje Nacrta Zakona predstavlja njegov centralni i ključni dio. U suštini, ono sadrži

odredbe kojima se uređuje pokretanje postupka, postupanje Suda po odredbama ovog

Zakona, mjere osiguranja imovinske koristi koja je predmet oduzimanja kao i zaštita prava

trećih osoba u toku postupka. Gledano sa stanovišta ratione temporis postupak za

oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom se može voditi neovisno od

postojanja kaznenog postupka, što je vrlo važno jer omogućava nadležnim organima da

odmah po saznanju da postoji imovinska korist za koju postoji vjerovatnoća da je stečena

nezakonito, zatraže od nadležnog suda izricanje mjera osiguranja radi vođenja postupka za

trajno oduzimanje. Ovdje je važno istaći kako Zakon pristupa pitanju oduzimanja imovinske

koristi kao objektivnom postupku in rem čime su stovrene pretpostavke za vođenje postupka

za oduzimanje imovinske koristi čak i u onim slučajevima kada ne postoje uvjeti za vođenje

kaznenog postupka. To znači da sud svojom odlukom u formi presude konstatira činjenicu da

je učinjeno kazneno djelo od strane optuženog, utvrđuje da je iz tog djela pribavljena

imovinska korist te na kraju donosi odluku o njenom trajnom oduzimanju. Kako bi se utvrdio

određeni stupanj vjerojatnosti o postojaju imovinske koristi pribavljenje kaznenim djelom,

Zakon sadrži odredbe o provođenju financijskih istraga kao važnog segmenta efikasnog

prikupljanja dokaza koji ukazuju na dovoljan temelj sumnje o postojanju imovinske koristi

koja se u okvirima postupanja Suda može oduzeti. U domenu postupanja Suda treba istaći

kako se isključivo sudskom presudom oduzima imovinska korist pribavljena kaznenim

djelom, kojom prilikom Sud postupa kontradiktorno, omogućavajući optuženom pravo na

odbranu uz dodatnu obvezu obrazlaganja presude. Sadržaj presude kojim se oduzima

imovinska korist je sukladan sa Zakonom o kaznenom postupku. Isto tako, predloženi Nacrt

Zakona u potpunosti preuzima odredbu o tzv. „proširenom oduzimanju imovinske koristi“ iz

članka 114a Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine kojom je redefiniran teret

dokazivanja porijekla „sporne“ imovine, čime se ova mogućnost (koju predviđaju brojni

međunarodni ugovori) u punom kapacitetu primjenjuje u strukturi ovog Zakona. Može se

konstatirati kako mjera „proširenog oduzimanja“, kao materijalni institut koji odnedavno

postoji u domaćem kaznenom zakonodavstvu, tek u kontekstu ovakvog propisa kao što je

Nacrt Zakona, dobiva na značaju i maksimalno se, u sinergiji sa njegovima procesnim i

izvršnim elementima, eksploatira u pravcu što efikasnije primjene ove mjere u praksi. Osim

toga u ovom dijelu Nacrta Zakona sadržane su mjere kojima se daju ovlasti nadležnim

sudovima da mogu tražiti i dobiti potrebne podatke i informacije važne za donošenje odluka

po odredbama ovog Zakona. To je posebno važno jer se tekstom Zakona stvara dovoljan

zakonski temelj za onemogućavanje pozivanja na institut bankarske tajne, što često može

stvarati značajne poteškoće za otkrivanje i oduzimanje nezakonito stečene imovine. Oblast

osiguranja imovinske koristi je u ovom dijelu Nacrta Zakona uređena sveobuhvatno i

prilagođena je stvarnim potrebama za osiguranjem imovine koja je predmet postupka

oduzimanja. Sve predviđene mjere osiguranja su sukladne sa važećim Zakonom o parničnom

postupku čime se stvaraju efikasni zakonski uvjeti za neometano vođenje postupaka za

oduzimanje imovinske koristi. Zaštita pravâ trećih osoba je prema predloženom Nacrtu

Zakona imperativ i ovom pitanju se pristupilo sa izrazitom pažnjom prilikom izrade samog

teksta Zakona.

Što se tiče četvrtog poglavlja Nacrta Zakona, ono je u potpunosti prilagođeno Zakonu o

izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, posebno u pogledu priznavanja presuda

o oduzimanju imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom kao izvršnih isprava kako to

predviđa odredba iz članka 23. pomenutog Zakona. Isto tako, unutar ovog poglavlja Nacrta

Zakona su date ovlasti posebnom Federalnom tijelu za upravljanje oduzetom imovinom da u

praktičnom smislu stoji na dispoziciji nadležnim sudovima prilikom izvršenja odluka o

oduzimanju imovinske koristi.

S tim u vezi, peto poglavlje Nacrta Zakona uređuje djelokrug rada, organizaciju, te prava i

dužnosti Federalne Agencije za upravljanje oduzetom imovinom kao samostalnog organa

uprave koji je zadužen za upravljanje privremeno i trajno oduzetom imovinom prema

odredbama ovog Zakona. Uspostavljanjem na temelju Zakona jedne ovakve institucije

otklanja se još jedan u nizu postojećih problema sa kojim se susreću institucije kaznenog

progona u Federaciji Bosne i Hercegovine kada je riječ o upravljanju privremeno oduzetom i

oduzetom imovinskom koristi. Važno je spomenuti kako Agencija nema bilo kakve istražne

ovlasti u domenu otkrivanja nezakonite imovinske koristi, već se bavi poslovima koji su

takvog karaktera da se njima vrši strateško usmjeravanje rada nadležnih institucija te

učestvuje u stručnoj edukaciji profesionalaca iz domena provođenja financijskih istraga i

oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom. To je vrlo važno jer u postupcima

otkrivanja, privremenog oduzimanja i oduzimanja imovinske koristi i njenim upravljanjem

učestvuje veći broj institucija izvršne i sudske vlasti, te je bilo potrebno predvidjeti unutar

Nacrta Zakona takve mjere kojima će se rezultati operativnog rada tih institucija sistematski

analizirati i procjenjivati s ciljem davanja konkretnih prijedloga i preporuka važnih za

cjelokupno unaprjeđenje prakse u ovoj oblasti. Isključivo se na takav način mogu očekivati

pozitivni efekti donošenja jednog ovakvog složenog propisa jer je koordinacija rada između

nadležnih institucija, koju prema predloženom Nacrtu Zakona obavlja Agencija, potrebna

radi jednakog pristupa svih involviranih aktera u njegovoj primjeni. Osim toga, ovo poglavlje

Nacrta Zakona uređuje i oblast upravljanja sa privremeno i trajno oduzetom imovinom. Radi

se o još jednom aktuelnom pitanju čijim preciznim i adekvatnim uređenjem se nastoje

stvoriti neophodne pretpostavke za „prohodnost“ i izvršnost sudskih odluka o oduzimanju

imovinske koristi. Posebno su važne odredbe koje uređuju način prodaje trajno oduzete

imovine, ali su od izuzetnog značaja i one odredbe koje propisuju način postupanja sa

privremeno oduzetom ali „osjetljivom“ imovinom kod koje postoji opasnost od odlaganja

njene prodaje zbog specifične prirode ili porijekla same imovine. To je još jedan primjer kako

se predloženim tekstom Zakona otklanjaju gorući problemi koji se u konkretnom slučaju

odnose na nemogućnost upravljanja sa imovinom koja je opasna ili kojoj prijeti uništavanje,

odnosno, propadanje vrijednosti do okončanja postupaka za oduzimanje koji u trenutnim

uvjetima ponekad traju i nekoliko godina. Isto tako, Nacrt Zakona tretira i pitanje suradnje

između Agencije i nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini u ostvarenju međunarodne

pravne pomoći u kaznenim stvarima čime se osigurava izvršenje odluka nadležnih organa u

ovom području što je vrlo važno iz ugla poštivanja međunarodnih obveza Bosne i

Hercegovine.

U šestom poglavlju su propisane prelazne i završne odredbe kojima se uređuje vremensko

važenje Zakona u kontekstu primjenjivosti njegovih odredbi na postupke koji su u tijeku, te

obveza donošenja provedbenih propisa kojima se treba osigurati nesmetano provođenje

pojedinih odredbi Zakona u praksi.

IV FINANCIJSKA SREDSTVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA Za provođenje odredbi ovog Zakona u Proračunu Federacije Bosne i Hercegovine potrebno je osigurati dodatna sredstva.