256 / 2013 25

Računovodstv

o

Neven Baica, mag. oec.

Naknadni izdaci na dugotrajnoj materijalnoj imovini: ulaganje ili održavanjeDugotrajnu materijalnu imovinu koja intenzivno sudjeluje u poslovnom procesu potrebno je održavati tijekom vijeka njegove upotrebe, a u pojedinim slučajevima u nju treba i ulagati. Koji je računovodstveni tretman ovih naknadnih izdataka dugotrajne imovine pročitajte u ovom članku.

1. Uvod Kada se započinje sa poduzetničkim aktivnostima poduzetnik je

okupiran ulaganjima koja treba poduzeti kako bi mogao započeti sa planiranim aktivnostima i ostvarivanjem dobiti. No za dugoročno uravnoteženo poslovanje to nije dovoljno. Veći dio imovine, pogoto-vo one koja se intenzivno koristi za potrebe poduzetničke djelatnosti troši se, a takvo trošenje iskazuje se postupno tijekom njegova vi-jeka trajanja. No to ne znači da će to biti i jedini trošak vezan uz ovu imovinu.

Naime, veći dio opreme zahtijeva održavanje tijekom njegova vijeka korištenja. To se posebice odnosi na dugotrajnu materijalnu imovinu.

Ponekad takva održavanja uključuju sitne intervencije koje mogu biti planirane (podmazivanje dostupnih dijelova strojeva) ili neplani-rane (popravci kvarova). No, treba istaći da kod veće opreme neri-jetko tijekom vijeka trajanja treba obaviti i veća održavanja koja su u nekim slučajevima predviđena i u samim tehničkim specifikacijama proizvođača takve opreme.

U određenim slučajevima nije dostatno opremu održavati, već je potrebno obaviti značajnija ulaganja, koja mogu promijeniti same karakteristike imovine ili njihov vijek trajanja.

U kojim slučajevima računovodstvena pravila zahtijevaju da se takvi izdaci evidentiraju kao trošak razdoblja, a kada omogućuju da se poveća vrijednost ili vijek trajanja same imovine objašnjavamo

u nastavku. U ovom članku objasnit ćemo i porezni tretman ovih troškova.

Prije nego što nastavimo sa ovom tematikom pozabavit ćemo se računovodstvenim pravilima vezanim uz imovinu društva koju najče-šće treba održavati ili u nju ulagati tijekom vijeka trajanja - dugotraj-nom materijalnom imovinom

Dugotrajna materijalna imovina je imovina: � koju poduzetnik posjeduje za korištenje u proizvodnji proizvoda

ili isporuci roba ili usluga, za iznajmljivanje drugima ili u admi-nistrativne svrhe, i

� koja se očekuje koristiti duže od jednog razdoblja � koja je namijenjena za korištenje na neprekidnoj osnovi u svr-

hu aktivnosti društva.Dugotrajna materijalna imovina obuhvaća: zemljište, građevinske

objekte, postrojenja i opremu, alate, pogonski inventar, namještaj i transportna sredstva, dugotrajnu biološku imovinu, predujmove za dugotrajnu materijalnu imovinu i ostala dugotrajna materijalna imo-vina.

Dugotrajna materijalna imovina evidentira se na poziciji aktive B.I. - Dugotrajna imovina koja je podijeljena na slijedeće podpozicije: zemljište, građevinski objekti, postrojenja i oprema, alati, pogonski inventar i transportna imovina, biološka imovina, predujmovi za ma-terijalnu imovinu, materijalna imovina u pripremi, ostala materijalna imovina i ulaganje u nekretnine.

RiPup 2013 06.indb 25 6.6.2013 1:48:56

6 / 201326

Računovodstv

o

Naknadni izdaci na dugotrajnoj materijalnoj imovini: ulaganje ili održavanje

No porezni propisi daju nešto drugačiju definiciju dugotrajne mate-rijalne i nematerijalne imovine. Prema odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o porezu na dobit, dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovi-nom smatraju se stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 3.500,00 kn i vijek trajanja duži od godinu dana.

Dakle, prema poreznim propisima i imovina čiji je vijek trajanja duži od godine dana smatra se sitnim inventarom kada je pojedinač-na nabavna vrijednost manja od 3.500,00 kn

Porezna definicija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine značajna je za način oporezivanja otpisa vrijednosti takve imovine, a u svezi problematike održavanja i ulaganja može poslužiti kao orijen-tir. Naime, logično je pretpostaviti da se kod imovine koja je manje vrijednosti od 3.500,00 kn u većini slučajeva neće obavljati postupci održavanja, nego će se u slučaju pada korisnosti, takva imovina u cijelosti zamijeniti. pa takvu pretpostavku poduzetnici mogu ugraditi u svoje poslovne planove.

Dugotrajna materijalna imovina može se steći: � nabavom od drugih kupnjom na tržištu, � izradom u vlastitoj izvedbi, � financijskim najmom, � razmjenom za drugo sredstvo, � donacijom od pravnih i fizičkih osoba, � ulaganjem članova (pravnih ili fizičkih osoba) trgovačkih dru-

štava. Početno se dugotrajna materijalna imovina mjeri (priznaje) odno-

sno knjiži po trošku nabave. Trošak nabave uključuje: � kupovnu cijenu, uključujući uvozne pristojbe i nepovratne po-

reze nakon odbitka trgovačkih popusta i rabata, � sve troškove koji se izravno mogu pripisati dovođenju imovine

na mjesto i u radno stanje za namjeravanu upotrebu, � početno procijenjene troškove demontaže, uklanjanja imovine

i obnavljanja mjesta na kojem je imovina smještena, za koje obveza za poduzetnika nastaje kada je imovina nabavljena ili kao posljedica korištenja imovine tijekom razdoblja za namje-ne različite od proizvodnje zaliha tijekom razdoblja (HSFI 6.19).

Kako bi se zadržala učinkovitost ove dugotrajne imovine i njezina funkcionalnost na razini potrebnoj za nesmetano obavljanje poduzet-ničke djelatnosti, potrebno je povremeno ili po nastanku određenih okolnosti obaviti pregled imovine, te po potrebi izvršiti prilagodbe i druge postupke održavanja, popravke ili zamjene pojedinih dijelova te imovine. Pri tome neminovno nastaju izdaci na koja treba primi-jeniti određena računovodstvena pravila. O ovim računovodstvenim pravilima pišemo u nastavku.

2. Vrste naknadnih izdatakaNa dugotrajnoj materijalnoj imovini tijekom njezinog vijeka trajanja

mogu nastati određeni izdaci koji se mogu odnositi na: � redovne preglede i održavanja, � otklanjanje kvarova, � povećanje kapaciteta, te � prenamjenu imovine.

Da li će se izdatak iskazati kao trošak razdoblja ili će se izdatak pri-dodati vrijednosti imovine te iskazivati kao trošak postupno tijekom vijeka trajanja dugotrajne materijalne imovine, ovisi o tome da li se smatra ulaganjem ili održavanjem.

U odredbi točke 6.18. HSFI-a 6 - Dugotrajna materijalna imovina koja se odnosi na definiciju troška nabave dano je i računovodstve-no pravilo naknadnih izdataka dugotrajne materijalne imovine.

Trošak nabave nekog predmeta dugotrajne materijalne imovine treba priznati kao imovinu ako:

a) je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi povezane s imo-vinom pritjecati poduzetniku, i

b) se trošak imovine može pouzdano izmjeriti.Naknadni izdaci priznaju se u trošak nabave kada zadovoljavaju

kriterije pod a) i b).Dakle ako je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi povezane

sa imovinom pritjecati poduzetniku, te kada se trošak može pouzda-no izmjeriti, tada se takav trošak može priznati kao imovina, odnosno za visinu takvog troška uvećat će se nabavna vrijednost dugotrajne imovine.

Ovisno o tome da li naknadni izdatak na dugotrajnoj materijalnoj imovini zadovoljava navedeni kriterij ili nije, uobičajena je podijela tih izdataka na:

� troškove tekućeg i investicijskog održavanja - koji se priznaju kao troškovi u razdoblju kada su nastali i

� investicijska ulaganja - gdje se za izdatke povećava trošak nabave, odnosno nabavna vrijednost dugotrajne materijalne imovine.

2.1. Razgraničenje održavanja od ulaganjaOdredbe računovodstvenih standarda ne daju izravne upute i pomoć

pri ocjenjivanju da li će za određeni naknadni izdatak koristi povezane s imovinom pritjecati poduzetniku ili neće. No, od pomoći mogu biti odredbe točaka 12.-14. MRS-a 16 koje u cijelosti prenosimo:

“12. Sukladno načelima priznavanja iz točke 7, subjekt ne pri-znaje u knjigovodstvenu vrijednost stavki nekretnina, postrojenja i opreme trošak redovnog održavanja sredstva. Ti troškovi se pri-znaju u izvještaju o dobiti kao rashod kako nastaje. Troškovi redov-nog održavanja su prvenstveno troškovi rada i potrošnog materija-la, i mogu uključivati i troškove sitnih dijelova. Svrha ovih izdataka obično se opisuje kao »trošak popravka i održavanja« sredstva nekretnina, postrojenja i opreme.

13. Sastavni dijelovi nekih predmeta nekretnina, postrojenja i opreme mogu zahtijevati zamjenu u redovitim vremenskim razmaci-ma. Primjerice, industrijska peć može zahtijevati zamjenu unutraš-njih elemenata nakon određenog broja sati upotrebe ili unutrašnjost zrakoplova, kao što su sjedala i kuhinja, mogu zahtijevati višekratnu zamjenu tijekom vijeka upotrebe zrakoplova. Nekretnine, postroje-nja i oprema također mogu biti nabavljeni radi produženja vremen-skih razmaka zamjene, kao primjerice zamjena unutrašnjih zidova zgrade. Sukladno načelu priznavanja navedenom u točki 7., subjekt priznaje u knjigovodstvenu vrijednost nekretnine, postrojenja i opre-me trošak zamijenjenog dijela one imovine kako je on nastao ako su zadovoljeni uvjeti priznavanja. Knjigovodstvenu vrijednost zami-jenjenih dijelova se prestaje prikazivati sukladno odredbama o pre-stanku priznavanja iz ovog Standarda (vidi točke 67-72.).

14. Ponekad da bi nekretnina, postrojenje i oprema mogli kon-tinuirano funkcionirati u budućnosti (primjerice, zrakoplov) po-trebno je obavljati redovne preglede bez obzira koji su dijelovi bili zamijenjeni. Kad god se obavi redovan veliki pregled, trošak tog pregleda se priznaje u knjigovodstvenu vrijednost tog sredstva nekretnina, postrojenja i opreme kao trošak zamjene ako su zado-voljeni kriteriji za priznavanje. Ostatak knjigovodstvene vrijednosti prijašnjih pregleda kao fizički odvojen dio treba se otpisati. Takav se otpis provodi bez obzira je li trošak prijašnjeg pregleda utvr-đen u transakciji u kojoj je imovina kupljeno ili izgrađeno. Ako je potrebno, procijenjeni budući troškovi sličnih pregleda se mogu koristiti kao indikacija o troškovima kada je imovina bilo kupljeno ili izgrađeno.“

RiPup 2013 06.indb 26 6.6.2013 1:48:57

276 / 2013 27

Računovodstv

oNeven Baica, mag. oec.

Kao što se može vidjeti iz citiranih odredbi, na samom poduzetni-ku ostaje procjena da li naknadni izdaci na dugotrajnoj materijalnoj imovini zadovoljavaju navedene kriterije ili ne. Smatramo da je kri-terij vjerojatnosti pritjecanja budućih ekonomskih koristi povezanih s postrojenjima i opremom zadovoljen kada se naknadnim izdatkom (troškom) na postrojenju i opremi:

1) produljuje vijek uporabe postrojenja i opreme;2) unapređuje kvaliteta outputa postrojenja i opreme;3) povećava kapacitet postrojenja i opreme;4) znatno smanjuju proizvodni troškovi.Kada su naknadni izdaci građevinskih objekata (adaptacija, rekon-

strukcija, dogradnja i nadogradnja) trošak razdoblja, a kada investi-cija također mora poduzetnik sam procijeniti uzimajući u obzir da je to investicija kada je ispunjen uvjet iz stavka 1.a točke 18. HSFI 6, odnosno iz stavka 1.a točke 7. MRS 16, a to je da će vjerojatno, zbog naknadnih izdataka, buduće ekonomske koristi povezane s dugotraj-nom materijalnom imovinom na kojoj su obavljeni naknadni izdaci pritjecati poduzetniku.

3. Evidentiranje troškova održavanjaPod troškovima održavanja dugotrajne imovine podrazumijevamo

troškove nastale poduzimanjem aktivnosti redovnog održavanje du-gotrajne materijalne imovine.

Svako pojedino sredstvo dugotrajne imovine može imati različitu dinamiku i strukturu aktivnosti održavanja, obzirom na svoje tehnič-ke osobine i intenzitet eksploatacije.

Tako primjerice kod opreme u tekuće i investicijsko održavanje spadaju slijedeće aktivnosti:

� zamjena dotrajalih dijelova (kada se zamjenom ne osigurava veći standard korištenja u odnosu na izvorno procijenjeni)

� podmazivanje mehaničkih dijelova strojeva � manji popravci koji se češće ponavljaju te � provjera ispravnosti rada

Kod građevinskih objekata aktivnostima održavanja odnosile bi se na:

� ličilačke radove � zamjenu stolarije � zamjenu instalacije vodovoda i odvodnje � zaštitno premazivanja podnih obloga � zamjenu potrošnih dijelova koji se odnose na električne, vo-

dovodne i plinske instalacije čiji je vijek trajanja kraći od jedne godine.

Pojašnjenja u vezi troškova tekućeg i investicijskog održavanja dana su odredbom točke 12. MRS-a 16.

Troškovi tekućeg i investicijskog održavanja priznaju se u razdoblju kada su nastali.

Podjela održavanja na tekuće i investicijsko dio je računovodstve-ne prakse preostale iz vremena kada su rezerviranja troškova inve-sticijskog održavanja bila predviđena računovodstvenim propisima, a takvi troškovi priznavanja bili priznati troškovi sa stajališta oporezi-vanja porezom na dobit.

U današnjim računovodstvenim propisima pojmovi tekućeg i in-vesticijskog održavanja nisu posebno definirani računovodstvenim standardima, a rezerviranja istih nisu moguća.

Troškovi tekućeg i investicijskog održavanja dugotrajne materijal-ne imovine mogu činiti značajnu stavku u troškovima poslovanja, a

njihovo razgraničenje uobičajeno je kod poduzetnika koji koji imaju obvezu planiranja i kontrolu ostvarenja planova održavanja dugotraj-ne materijalne imovine.

Neki od važnijih kriterija za određivanje da li se neki trošak smatra tekućim održavanjem ili investicijskim je visina ukupnog troška ili relativna visina troška u odnosu na vrijednost imovine, te repetitiv-nost, odnosno razdoblje u kojem je nužno ponoviti određenu aktiv-nost održavanja na dugotrajnoj materijalnoj imovini.

U nastavku ćemo kroz primjere pojasniti kako primijeniti računo-vodstvenih pravila na troškove tekućeg i investicijskog održavanja.

3.1. Troškovi tekućeg održavanjaGlavna karakteristika aktivnosti tekućeg održavanja odnosi se na

činjenicu da takve aktivnosti održavaju funkcionalnost dugotrajne imovine unutar njegova procijenjenog vijeka trajanja, ali se vijek tra-janja ne produžuje, niti se mijenja funkcija same dugotrajne imovine.

Aktivnosti tekućeg održavanja najčešće se provode temeljem tehničkih normativa proizvođača, odnosno dobavljača određene dugotrajne materijalne imovine. Premda se često takva održava-nja ponavljaju u kraćim vremenskim razdobljima, nisu vremenski zahtjevna i mogu se obavljati u vrijeme kada se oprema ne koristi ili se se u tu svrhu ne mora zaustavljati rad opreme, pa ne uzrokuju zastoje poslovnih aktivnosti poduzetnika.

Prema RiPup-ovom kontnom planu troškovi tekućeg održa-vanja evidentiraju se na analitičkom kontu 4120 - Usluge tekućeg održavanja (bez vlastitog materijala i dijelova).

Primjer 1. - Popravak i održavanje informatičke opreme Društvo R.t d.o.o. zatražilo je uslugu čišćenje računala. Čišćenje je

obavljeno preko vikenda, te je od servisnog društva zaprimljen račun u iznosu od 2.500,00 kuna (PDV 25% iznosi 500,00 kn).

Knjiženje:

R. br.

Opis IznosRačun

Duguje Potražuje1 2 3 4 5

1. Račun od servisnog društva 2.500,00 2202

- PDV 25% 500,00 1600

- usluga čišćenja računala 2.000,00 4120

3.2. Troškovi investicijskog održavanjaGlavne značajke aktivnosti investicijskog održavanja jesu

� aktivnosti se ponavljaju u dužim vremenskim razdobljima (npr. godišnje, jednom u dvije godine ili jednom u više godina),

� odnose se na veće zahvate održavanja ili na zamjenu većih dijelova oprema

Za takve aktivnosti nerijetko su potrebna specijaliziranja znanja i vještine, pa se za obavljanje aktivnosti investicijskog održavanja često angažiraju tvrtke kojima je to specijalnost. Investicijsko održa-vanje može se obavljati i u vlastitoj režiji, no pri tome treba izrazito voditi računa o tome da angažiranost kadrova oko održavanja ne ugrozi obavljanje redovne poslovne aktivnosti poduzetnika.

www.propisi.hr

RiPup 2013 06.indb 27 6.6.2013 1:48:58

6 / 201328

Računovodstv

o

Naknadni izdaci na dugotrajnoj materijalnoj imovini: ulaganje ili održavanje

Prema RiPup-ovom kontnom planu troškovi investicijskog održavanja evidentiraju se na analitičkom kontu 4121 - Us-luge za investicijsko održavanje (bez vlastitog materijala i dijelova).

Primjer 2. - Investicijsko održavanje zgradeNa upravnoj zgradi zamijenjene su vodovodne instalacije, te je od

izvođača radova zaprimljen račun u iznosu od 125.000,00 kn (od toga PDV 25% iznosi 25.000,00 kn).

Knjiženje:

R. br.

Opis IznosRačun

Duguje Potražuje1 2 3 4 5

1. Obveze prema dobavljačima 125.000,00 2202

- potraživanje za PDV (pretporez) 100.000,00 1600

- troškovi investicijskog održavanja 25.000,00 4121

4. Evidentiranje ulaganjaAko je za neki naknadni izdatak na dugotrajnoj materijalnoj imovini

vjerojatno da će buduće ekonomske koristi povezane s imovinom pritjecati poduzetniku, i kada se taj izdatak može pouzdano izmjeriti, tada se takav izdatak može priznati kao imovina, odnosno za visinu tog izdatka povećat će se trošak nabave te imovine.

Primjer 3. - Investicijsko ulaganje na nekretnini Proizvođačko društvo ERT d.o.o. bavi se proizvodnjom alata te se

u tu svrhu koristi strojem koji na dan 1.1.2013. ima slijedeće knjigo-vodstveno stanje:

� nabavna vrijednost 300.000,00 kn, � akumulirana amortizacija 50.000,00 kn,

Društvo je odlučilo nadograditi stroj radi povećanja proizvodnih kapaciteta i kvalitete izrade za što je angažirano društvo SDE d.o.o.

Radovi na nadogradnji su dovršeni 31. siječnja, te je sa tim datu-mom društvo SDE. d.o.o. ispostavilo račun u iznosu od 125.000,00 kn (od toga PDV 25% iznosi 25.000 kn).

Knjiženje:

R. br.

Opis IznosRačun

Duguje Potražuje1 2 3 4 5

So Stanje stroja na dan 1.1.2013.

- nabavna vrijednost 300.000,00 0301

- ispravak vrijednosti 50.000,00 0321

1. Račun dobavljača za nadogradnju stroja 125.000,00 2202

- potraživanja za PDV (pretporez) 25.000,00 1600

- uvećanje troška nabave za troškove nadogradnje

25.000,00 0301

Nabavna vrijednost stroja nakon izvršene nadogradnje iznosi 325.000,00 kn. pa se amortizacija od 1. veljače 2013. godine obra-čunava na taj iznos.

5. Posebnosti

5.1. Porezni tretman troškova održavanjaPoreznim propisima nisu izrijekom navedeni uvjeti priznavanja

troškova održavanja dugotrajne materijalne imovine, pa se na ove troškove primjenjuju pravila koja vrijede i za ostale troškove poslo-vanja.

Bitno je pri tom imati na pameti na odredbu članka 7. stavka 1. točke 4. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04, 90/05, 57/06 , 146/08, 80/10 i 22/12) koji propisuje da se porezna osnovica iz čl.. 5. Zakona povećava za 30% troškova, osim troškova osigura-nja i kamata, nastalih u svezi s vlastitim ili unajmljenim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz (osobni automobil, plovilo, helikopter, zrakoplov i sl.) poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se na osnovi korištenja sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća.

Dakle, u smislu poreza na dobit ne priznaje se 30% troš-kova koje se odnose na osobnim automobilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz, a to uključuje i troškove odr-žavanja istih.

Napominjemo da se porez na dodanu vrijednost troškova nave-denih ulaganja u sredstva za osobni prijevoz ne mogu priznati niti kao pretporez sukladno čl. 20. st. 11. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

5.2. Ulaganja na tuđoj dugotrajnoj imovini

U određenim slučajevima priznaju se troškovi održavanja obavlje-nog na tuđoj dugotrajnoj imovini. Takav slučaj javlja se kada podu-zetnik uzme u zakup poslovni prostor, te preuzme ugovornu obvezu da će održavanje i sitne popravke obavljati o vlastitom trošku.

Čak se i ulaganja u zakupljeni poslovni prostor što su učinjena radi boljeg iskorištenja poslovnog prostora u stjecanju prihoda, s pore-znog se stajališta mogu smatrati porezno priznatim rashodom, ali tijekom razdoblja u kojem je utvrđeno pravo uporabe imovine i ako ih se izravno može povezati s određenim stavkama prihoda. Takvo se ulaganje uobičajeno smatra kao ulaganje u nematerijalnu imovinu, odnosno kao ulaganja na tuđoj imovini radi njegova poboljšanja u tijeku ugovora o dugoročnom najmu/zakupu.

Kod zaključivanja ugovora o zakupu zakupac se najčešće oba-vezuje da će zakupljeni prostor vratiti u preuzetom stanju te da će obavljati sitnije popravke kako bi se predmet održao u ugovorenom stanju što zapravo znači da će snositi troškove njegova tekućeg održavanja. Međutim, kada je ugovoreno da troškove investicijskog održavanja snosi zakupodavac, a zakupnik organizira i plati njihovo izvođenje zakupnik će iste fakturirati zakupodavcu.

Detaljnije o ovim ulaganjima, te primjere knjiženja dali smo u član-ku Zakup poslovnog prostora (knjiženje, PDV, depozit, ulaganje u tuđu nekretninu) objavljenom u časopisu RiPup-u br. 10/ 2011 od str. 23.

www.racunovodstvo-porezi.hr

RiPup 2013 06.indb 28 6.6.2013 1:48:58

296 / 2013 29

Računovodstv

oNeven Baica, mag. oec.

5.3. Da li se troškovi održavanja mogu rezervirati?

Prema točki 21. HSFI-a 16 - Rashodi, rezerviranja troškova i rizika priznaje se kao rashod kada poduzetnik ima obvezu neodređenog vremena ili/i iznosa. Rezerviranje treba priznati ako, i samo ako:

a) poduzetnik ima sadašnju obvezu (zakonsku ili izvedenu) kao rezultat prošlih događaja,

b) je vjerojatno da će podmirenje obveza zahtijevati odljev resur-sa koji utjelovljuju ekonomske koristi i

c) se iznos obveze može pouzdano procijeniti.Isto je navedeno i u odredbi točke 14. MRS-a 37 - Rezerviranja,

nepredviđene obveze i nepredviđena imovina.Troškovi investicijskog održavanja nastaju radi budućeg korištenja

sredstava dugotrajne materijalne imovine i nisu vezani za neki prošli događaj, pa nije zadovoljen uvjet iz točke a).

Iz navedenog proizlazi slijedeći zaključak.

Rezervacija troškovi tekućeg i investicijskog održavanja nije predviđena odredbama računovodstvenih standarda.

Ukoliko poduzetnik ipak izvrši dugoročno rezerviranje troškova investicijskog održavanja, navedeni troškovi su nepriznati rashod prema čl.9. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08 i 80/10).

Literatura:1) Investicijsko ulaganje i investicijsko održavanje dugotrajne imovine;

Nada Petrović, dipl. oec; izvor: RiPup 11/2005 str. 26;2) Ulaganja u dugotrajnu materijalnu imovinu; mr. sc. Zdravko Baica, dipl.

oec.; izvor: RiPup12/ 2010 str. 19;3) Zakup poslovnog prostora (knjiženje, PDV, depozit, ulaganje u tuđu

nekretninu); Igor Milinović, mag. oec., Nada Petrović, dipl. oec.; izvor: RiPup 10/ 2011;

4) www.propisi.hr.

Bilješke

RiPup 2013 06.indb 29 6.6.2013 1:48:59