n 1 nTJEDNIK HRVATA U MAĐARSKOJ

Godina XXVI, broj 45 10. studenoga 2016. cijena 200 Ft

TJEDNIK HRVATA U MAĐARSKOJ

„Bunjevačka škula” 6. stranica U Međugorju 7. stranica Hrvatski tjedan u Kaniži 14. stranica

Foto: Timea Horvat 11. stranica

Nakovićevo naticanje u Koljnofu posvećeno Lajošu Škrapiću – Na slicinjegova kći, dr. Judita Škrapić i gradišćanski recitatori 1. kategorije

n 2 n KOMENTAR – UVODNIK 10. studenoga 2016.

Novinar koji ne sudjelujena sjednici, sastanku, fo-rumu, kojega nisu pozvali ikoji ne može doći do izjavekoju bi mu trebali dati SVIsudionici javnoga i poli -tičkoga života, teško možeobavljati svoj posao na ko-rist javnoga dobra. Pre-ostaje mu tek izjava zajavnost, ako nje ima, iliprenijeti napis onogasretnog novinara koji je„mogao” i dobio poziv na sudjelovanjeu tome, ali on sam niti može niti smijenapisati ni dati izvješće pa ni izjavuprenijeti jer kako će postaviti pitanjeako nije sudjelovao na sastanku? Osastanku ne može baš ni pitati, tek

prenijeti ono što mu se kaže. Možemoprenijeti vijest državne agencije, ili ob-javiti napis koji su nam poslali naši pri-jatelji organizatori, ili upitati za izjavusudionike. Ali kako to autorski obraditi.Jer ni agencija, ni prijatelj, ni izjava nemože zamijeniti našu nazočnost u ko-rist javnosti javnoga glasila. U ma -tičnoj je domovini državna javnatelevizija prošloga petka u svomizvješću postavila retoričko pitanjenaslova Kakva prava imaju Hrvati ususjednim državama?U razlaganju pitanja pročitali smo zavas da se u Sloveniji Hrvati kao manji -na i ne priznaju, u Srbiji se sustavnoasimiliraju, dobrim se mogu ocijenitinjihova prava u Mađarskoj – zaključilisu sudionici Foruma hrvatskih manji -na. Iako je prema nekim procjenama uSrbiji oko 170 tisuća Hrvata, ni trećinaih se tako ne izjašnjava. Imaju svoješkole, ali budući da izborni zakonotežava postupak kandidiranja ma -njin skih lista, kažu, ne mogu prijeći niizborni prag ni sudjelovati u vlasti. Ne-maju mogućnost izravnog ulaska uparlament, stoga traže omogućivanjeneposredne zastupljenosti.

Slovenci pak, s drugestrane, 40 tisuća Hrvatakao nacionalnu manjinuuopće ne priznaju, ali pri -znaju Mađare i Talijane,kojih je tri puta manje. U Crnoj Gori, gdje Hrvatičine oko 1 posto sta -novništva, ipak imaju boljistatus nego prije 20 go -dina. Imaju svoje pred-stavnike i u izvršnoj i uzakonodavnoj vlasti, nas-

tavu na hrvatskom jeziku, brojna kul-turna društva s hrvatskim pred-zna kom i na Hrvatima je samima danadalje razvijaju i utvrđuju svoje iden-titetske vrijednosti. U Mađarskoj dese-tak tisuća Hrvata ima dobre uvjete,

mjesne samouprave, mo -gućnost učenja hrvat -skoga jezika od vrtića dosrednje škole. U Pečuhu jeOdsjek za hrvatski jezik,također i kazalište. A od2014. imaju glasnogo -vornika u Parlamentu kojiima sva prava, ali ne možeglasovati.Zbog teškoća koje imaju

u ostvarenju svojeg statusa u poje-dinim zemljama, mladi se sve rjeđe iz-jašnjavaju kao Hrvati, kažu u Maticiiseljenika. Stoga je cilj Matice iseljenikanaći nešto što bi ih oduševilo, da supripadnici hrvatske manjine, da toprepoznaju kao prednost s nečimčime će se zapravo osjećati vrijednim.To bi mogli biti virtualni mediji, pogo-tovo društvene mreže koje imajupotrebnu prodornost u aktiviranjumladih. No da bi ostvarili prava koja impripadaju, ali se ne poštuju, prodornijatreba biti i hrvatska država.Poseban pečat radu Foruma dala je iravnateljica Hrvatske osnovne škole igimnazije u Budimpešti. Ocijenila je dasu najveće vrijednosti koje mladi pred-stavnici manjinskih zajednica imaju:dvojezičnost i dvojnost kultura. “Te imvrijednosti povećavaju konkurentnostna tržištu rada. Identitet se ne smijetemeljiti samo na domoljublju”, poru -čila je ističući da tu dvojnost kultura netreba zanemarivati, nego iskoristiti kaoprednost, prenosi državni javni medijHRT.

Branka Pavić Blažetin

U matičnoj je domovini državnajavna televizija prošloga petka usvom izvješću postavila retoričko pi-tanje naslova Kakva prava imajuHrvati u susjednim državama?

Glasnikov tjedanKomentar

MostSteve Geošić pred kratkim odlikovani petro-viski Amerikanar, kako i sam kaže, sa svojomstranicom istraživanja za Petrovo Selo htio jenapraviti virtualni most med stanovnikirodnoga kraja i med onimi Petrovišćani ki suse silom prilik ali po izboru, otkinuli od doma.Simo slišu naravno i oni nasljedniki ki si sadišću rodjake, pajtaše, nove poznanike po ko-reni, neku vezu, neki novi čip sa starom do-movinom. Web-stranica SzentpéterfaGenealogy Archives zanimljivo je štivo za sveone ki konačno kanu doznati otkud, s kojegasmjera im teče krv, a dobar je putokaz i za toda se detaljnije upozna sudbina pojedinihfamilijov, peršonov i naselja. Zanimljivo je i to,kako se na tom mostu prez problemov šećustari i mladi, jezičnih falingov nij, kad po en-gliški, hrvatski i po ugarski jednako se moruinformirati svi posjetitelji. Most med konti-nenti, most prik žic odlično funkcionira jur od2006. ljeta, dokle je žalosno da negda-negdaovi simbolični mosti u bliskoj sredini človikanisu otprti za promet, neki su postali defektni,stopirani u medjusobnoj komunikaciji, unajveći slučaji zavolj jada i jalnosti, a postoju idrugi uzroki. Nonstop se čuju pelde još i iznašega žitka, vjerujem da nij takovoga človikačiji mosti svi su u funkciji. Takova kvaka jemogla nastati i prethodno kiseškim Hrvatomkim jur najpr u ljetnom kalendaru je rezervi-ran dan za vlašći kiritof. To je svenek dan odvelike važnosti, dan kulture, vjerskogaspravišća i dan spominjanja gradišćanskogavelikana Mate Meršića Miloradića, ki se ješkolovao uprav u tom gradu. Ta kiritof ove za-jednice jur ljeta dugo se rikta u tvrdjavijunačkoga hrvatskoga kapetana NikoleJurišića, i dostojno se slavi svako ljeto na naj -bližnjem vikendu koji pada imendanu Sv. Mirka, ako je već ovde i hrvatska crikvaposvećena ovom patronu. Ovde je sadržaj vri-dan svenek i mjestu, kako se to i očekuje. Lje-tos nesrićno, ali ki zna kako, ispalo je da jetvrdjava bila zauzeta nekakovom izložbom zaku su platili nje organizatori. Jedan veliki do-godjaj na običajnom mjestu jedne narod-nosne zajednice, ka se odlikuje na svakojgradskoj priredbi, nadmudrili su pinezi. Istinaje da su Hrvati dobili drugo mjesto za svojupriredbu, koje je bilo čuda manje (tako su semorali stiskavati gosti), ali s ovim potezom nesamo nešto nego i jako čuda je odzameto odove manifestacije. Izgleda da medjusobnemoste uživo čuda teže je u žitku držati, njego-vati, čistiti i hasnovati, nek on virtualni mostna kom se otkrivaju istinske ćuti prijateljstva iljubavi, a i nastojanja za sporazumivanje.

Tiho

Generalni konzulat svake godine obilježava Dan sjećanja nažrtvu Vukovara. Lani je organiziran posjet Vukovaru studenatakatedre hrvatskoga jezika Filozofskog fakulteta Sveučilišta JanusPannonius u Pečuhu s kojima je 2015. obilježen i Dan sjećanja nažrtvu Vukovara. Ove godine to su učenici osmih razreda nastavnona projekt koji provodi Ministarstvo hrvatskih branitelja, a zami-sao je da ovaj pilot projekt preraste u projekt kojim će svake go-dine mladi Hrvati iz Mađarske, ali i drugih zemalja moći posjetitiVukovar te naučiti i dalje u svojim sredinama prenositi istinu oDomovinskom ratu, zaključuje Vesna Haluga.

Prvoga dana posjeta učenike je u Memorijalnom centru Do-movinskog rata njegov ravnatelj Zoran Šangut upoznao s radomCentra. Prvoga dana boravka učenika u Vukovaru s njima su bilii generalna konzulica Vesna Haluga i predsjednik HDS-a IvanGugan. Učenike su uz narečene pozdravili brigadir Petar Ćavar,savjetnik župana Vukovarsko-srijemske županije Grgo Krajinakoji je učenicima predao i poklone župana Bože Galića. UčeniciObrazovnog centra Miroslava Krleže iz Pečuha u sklopu posjetaobišli su, uz Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, Ov-čaru, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, spomen-sobu u vukovarskoj bolnici, Vučedol, Gradski muzej i župnu crkvusv. Filipa i Jakova.

Istoga dana gđa Vesna Haluga i g. Ivan Gugan posjetili su vu-kovarskog gradonačelnika Ivana Penavu i župana Božu Galića.

G. Ivan Penava zahvalio je generalnoj konzulici Halugi na iz-nimnom angažmanu glede promicanja grada Vukovara te izrazionadu da će svake godine djeca iz Mađarske i drugih zemalja or-

ganizirano posjećivati Vukovar i na taj način dalje svjedočiti istinuo Domovinskom ratu te se još čvršće povezivati s matičnom do-movinom. G. Penava još jednom zahvalio je i na daru Hrvata izMađarske i Generalnom konzulatu Republike Hrvatske Pečuh zaobnovu Vodotornja.

Razgovaralo se i o mogućnostima suradnje na unapređenjuvukovarskoga gospodarstva, turističke i kulturne ponude te čvrš -ćem povezivanju s Hrvatima iz Mađarske.

Vukovarsko-srijemski župan Božo Galićgeneralnu konzulicu upoznao je s aktualnimstanjem u županiji, te istaknuo kako Hrvatskavrlo dobro surađuje s Mađarskom.

-mcc-

AKTUALNO n 3 n10. studenoga 2016.

Osmaši „Miroslava Krleže” u VukovaruNa poticaj Generalnog konzulata Republike Hrvatske i u njegovoj organizaciji s Ministarstvom obrane Republike Hrvatske i Me-morijalnim centrom Domovinskog rata, učenici osmog razreda Hrvatske osnovne škole Miroslava Krleže sa svojom razrednicomLidijom Stranić boravili su u posjetu Vukovaru 28. i 29. listopada 2016. Posjet je organiziran povodom 25. godišnjice neovisnostiRepublike Hrvatske i 25. obljetnice vukovarske tragedije, uz potporu zamjenika ministra obrane Tomislava Ivića i Memorijalnogcentra Domovinskog rata, kaže za Hrvatski glasnik generalna konzulica Vesna Haluga, te dodaje: Na konzularnom području zavrijeme Domovinskog rata prihvaćeno više od 70 000 prognanika iz Republike Hrvatske, a pečuška hrvatska škola bila je obrazovnosredište malim hrvatskim prognanicima. Posjet je organiziran kao simbolična zahvala svim Hrvatima iz Mađarske koji su, kada jebilo najpotrebnije, pružili utočište, a što je još važnije dom hrvatskim prognanicima.“

Vesna Haluga i Ivan Gugan posjetili su vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penavu i župana Božu Galića.

Učenici osmoga razreda sa svojim pratiteljima

PEČUH, VUKOVAR – Prilikom nedavnogboravak u Vukovaru učenika os mog raz-reda pečuške Hrvatske škole, s nadležnimau Memorijalnom centru Domovinskograta, generalna konzulica Vesna Haluga,koja je organizirala posjet pečuških uče-nika Vukovaru, dogovorila je da će se Dansjećanja na žrtvu Vukovara ove godine or-ganizirati u Pečuhu, a s obzirom na važneobljetnice, 25. godišnjicu neovisnosti Re-publike Hrvatske i 25. obljetnicu vuko -varske tragedije, biti obilježen 22. stude -noga 2016. u organizaciji Memorijalnogcentra Domovinskog rata, Hrvatske držav -ne samouprave i Generalnog konzulataRepub like Hrvatske u Pečuhu.

n 4 n TEMA 10. studenoga 2016.

Pomurske jesenskeknjiževne dane prviput je organiziraloDruštvo Horvata kreMure 2012. g. u spo-men na književnikaStipana Blažetina. Ti-jekom godina orga-nizacija postupno jeprešla u ruke serda-helske Hrvatske sa-mouprave, naime Sa -mouprava naz vanaje po njegovu ime-nu, odnosno mjesneosnovne škole ukojoj je radio deset -ljećima i neko vri-jeme bio njezinravnatelj. Od ove go-dine u organizacijuse uključio i Hrvatskikulturno-prosvjetnizavod „Stipan Blaže-tin” kako bi se i novaHDS-ova ustanova prisjetila jedne od najistaknutijih osoba Hrva -ta u Mađarskoj. Ovogodišnji Pomurski jesenski književni dani za-počeli su 27. listopada u sjedištu narečenog Zavoda, gdje jeuređena izložba o životu i djelu književnika. Izložbu je otvorilaZorica Prosenjak Matola, voditeljica ustanove, i ukratko se prisje-tila pjesnika. Nakon otvaranja priređen je kviz pod naslovom „Tkoje bio Stipan Blažetin?” za učenike hrvatskih pomurskih škola.Blaž Bodiš, suradnik, pripremio je zadatke o pjesnikovu životu idjelu. Bilo je testa, mozaičnih slika, zagonetaka i drugih veselih

zadataka u kojima su učenici uživali. Drugi dan započet je sveča-nim programom u Osnovnoj školi „Katarina Zrinski” na koji su

stig li i ugledni gosti,među njima MajaRosenzweig Bajić,prvi tajnik Velepos -lanstva RepublikeHrvatske u Budim-pešti, Stjepan Blaže-tin, ravnatelj Znan -stvenog zavoda Hr-vata u Mađarskoj,Branka Pavić Blaže-tin, glavna urednicaMedijskog centraCroatica, MargitMirić, ravnateljicadraškovečke osnov -ne škole. Njih iostale pozdravio jeStjepan Turul, pred-sjednik serdahelskeHrvatske samoup -rave. Program je za-počeo s Pjesmom orodnom selu u reci-taciji Hane Lukač, oSantovu, odakle jekrenuo Stipan Bla-žetin, naime upravoprije 30 godina ob-javljen je njegovdječji roman Bodo-Na kvizu „Tko je bio Stipan Blažetin”

Adel Rodek preuzima priznanje od Stjepana Turula, predsjednikaHrvatske samouprave.

Pomurski jesenski književni dani 2016U organizaciji serdahelske Hrvatske samouprave „Stipan Blažetin”, Hrvatskoga kulturno-prosvjetnog zavoda„Stipan Blažetin” i Osnovne škole „Katarina Zrinski”, 27. i 28. listopada održani su tradicionalni Pomurski je-senski književni dani. Ovogodišnja priredba posvećena je 75. obljetnici rođenja Stipana Blažetina, 30. obljetniciobjavljivanja njegova dječjeg romana Bodoljaši i 40. obljetnice smrti dr. Vinka Žganca, etnomuzikologa.

Izložba u Zavodu

Marija Prosenjak, umirovljena učiteljica, dobitnica je priznanja.

TEMA n 5 n10. studenoga 2016.

ljaši, koji opisuje doživljaje iz djetinjstva. NitBodoljaša nastavljao se do ulomka iz ro-mana, odnosno do proglašenja rezultataNatječaja „Bodoljaši“, koji je raspisala serda-helska Hrvatska samouprava (rezultati naMaloj stranici) za učenike hrvatskih osnov -nih i srednjih škola. Na svečanom programuPomurskih jesenskih književnih dana Hrvat-ska samouprava „Stipan Blažetin” dodjeljujepriznanja učenicima i odraslima. Priznanjeza marljiv i ustrajan rad u učenju hrvat-skoga jezika i njegovanju kulture dodje-ljuje učenicima osmog razreda serdahelskeškole, dobivaju ga učenici koji tijekomosam godina ostvaruju najbolje rezultate uučenju hrvatskoga jezika, sudjeluju na raz-nim hrvatskim programima i natjecanjima,te pomažu rad Samouprave. OdlukomHrvat ske samouprave „Stipan Blažetin”, u

2016. godini priznanje je dodijeljeno uče-nici 8. razreda Adeli Rodek. Ona je tije-kom sedam godina bila odlična učenica izhrvatskoga jezika. Više puta sudjelovala jena regionalnim natjecanjima. Na državnomnatjecanju iz hrvatskoga jezika osvojila je 1.mjesto. Od samih početaka članica je škol-skoga tamburaškog sastava. Hrvatska sa-mouprava „Stipan Blažetin“ 2012. godineutemeljila je priznanje za osobe koje suimale, imaju bitnu ulogu u očuvanju na-cionalne svijesti Hrvata u Serdahelu i bli-žoj okolici. Do sada su priznanje dobileMargit Mirić, dr. Smiljana Zrilić, Marija Biško-pić Tišler i Jelica Mihović Adam. OdlukomSamouprave u 2016. g. priznanje je dodi-jeljeno umirovljenoj učiteljici serdahelskeokružne škole i područne škole u Sumar-tonu Mariji Prosenjak koja je desetljećimapodučavala hrvatski jezik, pripremala djecuna razna hrvatska natjecanja, bila je zastup-nica serdahelske Hrvatske samouprave, su-

djelovala u sakupljačkom radu Samoupravei u izdavanju molitvenika Nebeska ruža,bezbroj puta prikazala je stare običaje, čuvatradiciju izradbe pisanica, pomaže vjerskiživot, i dandanas aktivno pomaže rad Sa-mouprave. Na kraju programa voditeljicaZavoda „Stipan Blažetin” proglasila je rezul-tate kviza, a Stjepan Blažetin uime Znan-stvenog zavoda podario knjigama ser -dahelski Zavod i osnovnu školu. Slijedilo jepolaganje vijenaca na grob Stipana Blaže-tina, a u večernjim satima program u spo-men na dr. Vinka Žganca, sakupljačapo murskih popijevaka.

betaDio izložbe iz najuspjelijih radova Natječaja „Bodoljaši”

Na svečanom programu

Polaganje vijenaca kod groba Stipana Blažetina

n 6 n BAČKA 10. studenoga 2016.

Program je počeo u ranim popodnevnim satima na garskomegroblju misnim slavljem u kapelici građenoj 1900. godine, a ob-novljenoj 2012., koje je služio santovački župnik i biskupski vikarza narodnosti vlč. Imre Polyák, s njime suslužio njegov brat Lász ló.Misa je uljepšana molitvom i pjevanjem bunjevačkohrvatskihcrk venih pjesama pod vodstvom umirovljenog učitelja kantoraStipana Krekića. Nakon mise posvećena je obnovljena grobnicaobitelji Zomborčević s likom anđela čuvara, a u spomen svim gar-skim Bunjevcima.

Kako tom prigodom uz ostalo reče Martin Kubatov, okupilisu se kod grobnice obitelji Zomborčević koja je možda jedna odnajljepših na garskom groblju, ali, nažalost, njezini su se potomciizgubili. Podsjetio je da je obitelj imala tužnu sudbinu jer je 1936.izgubila mladog sina Stipu. Ožalošćena obitelj na grobnici je po-digla lik anđela čuvara koji simbolizira njegovu sestru Mariju kojaga čuva. Da bi spasila dio svoje baštine, Hrvatska samoupravaisplatila je najamninu grobnice na 60 godina, a u spomen svimgarskim Hrvatima Bunjevcima. Nakon posvete, zajednica garskihbunjevačkih Hrvata položila je vijenac i upalila svijeću u spomensvim pokojnima. Nakon svečanosti na groblju, nazočni su se oku-pili na „Velikom sokaku” ispred zgrade nekadašnje Bunjevačke

škole gdje je predsjednik Hrvatske samouprave Martin Kubatovpoložio vijenac kod spomen-ploče postavljene 1996. prigodomobilježavanja 50. obljetnice utemeljenja. Potom je u mjesnomdomu kulture upriličen susret bivših učenika i učitelja. Okupljeneje pozdravio predsjednik Hrvatske samouprave Martin Kubatov,među njima posebno uzvanike i goste iz prijateljskog naselja To-polja. Uslijedio je prigodni kulturni program u kojem su nastupiličlanovi omladinskog KUD-a i izvorne bunjevačke plesne skupinekoji su izveli hrvatske (pomurske, baranjske šokačke, santovačkešokačke i bunjevačke) plesove. Nekadašnje Bunjevačke škole pri-sjetila se bivša učenica Angela Šokac Marković, ujedno dopred-sjednica Hrvatske državne samouprave.

„U ovim trenutcima se sa zahvalnošću trebamo prisjetiti našihroditelja čija je prvenstvena zasluga da danas možemo slaviti 70.obljetnicu pokretanja bunjevačkohrvatske nastave u Gari. Oni subili ponosni ljudi, svjesni svoje pripadnosti, ustrajni , neustrašivii odlučni te su zahtijevali od tadašnje mađarske vlade mogućnostškolovanja svoje djece na materinskom jeziku” – reče uz ostaloAngela Šokac Marković, koja je podsjetila na početke i teškoćeutemeljenja hrvatskih škola u Mađarskoj, ali i plodonosni rad gar-ske Bunjevačke škole koja je iznjedrila pedesetak maturanata iučitelja naših hrvatskih gimnazija. Prizvala je i uspomene nabivše učitelje, na utemeljitelja i prvog ravnatelja Lozu Babića injegovu suprugu Anušku Vidaković, zatim Jakova Dujmova,Marka Zegnala, Jozu Gorjanca i na druge.

Tom su prigodom organizatori zahvalili bivšim učiteljima i od-gojiteljima – učiteljici Matiji Mandić Goher, bivšoj dadilji u vrtiću,teta-Rozi Švraka Dujmov, odnosno njihovim najbližima: udoviciMarka Zegnala teta-Anuški, udovici Jakova Dujmova koja zbogbolesti, nažalost, nije mogla doći, nadalje kćeri Loze Babića ZoriciBabić Agatić. Predsjednik Kubatov još se prisjetio onih koji nisumogli doći: učiteljica Kata Tomić, tetica Mariška Karagić Kričkovići učitelj Đorđe Milivoj.

Nakon bogatoga kulturnog programa domaćih folkloraša izajedničke večere, organiziran je bal za sve zainteresirane, a zadobro raspoloženje pobrinuo se domaći Orkestar „Bačka”.

Stipan Balatinac

Obilježena 70. godišnjica utemeljenja „Bunjevačke škule“

Povodom obilježavanja 70. godišnjice utemeljenja nekadašnje Bunjevačke škole u Gari, osnovane 1946., a ukinute 1973.godine, uoči blagdana sv. Luke, 22. listopada, garska Hrvatska samouprava organizirala je Susret bivših učenika i učitelja.

Na garskom groblju, Martin Kubatov i vlč. Imre Polyák

Zahvala učiteljici Matiji Mandić Goher

BARANJA n 7 n10. studenoga 2016.

Najprije su zastali u Visokom i pogledali bosanske piramide. Te-orija o njima pretpostavlja da je brdo Visočica i još dva obližnjabrda u okolici Visokog zapravo divovske piramide izgrađeneljudskom rukom između 12 000 i 500 godina prije Krista. Tvrdi toamaterski istraživač Semir Osmanagić, koga osporava stručnajavnost. On živi u SAD-u. Bosanska dolina piramida najveći jesvjetski kompleks piramidalnih građevina. Sastoji se od Bosanskepiramide Sunca (Visočica) koja je s visinom preko 220 metaraznatno viša od Keopsove piramide, zatim bosanske piramideMjeseca (Plješevica, visoka 190 metara), Piramide bosanskogZmaja (Buci, 90 metara), te obrađenih uzvisina Hrama MajkeZemlje (Krstac) i Piramide Ljubavi (Cemerac).

Piramide Sunca, Mjeseca i Zmaja oblikuju pravilan jednako-straničan trokut s međusobnom udaljenošću vrhova od 2170metara. Orijentacija stranica svih piramida pravilna je, prema sve-mirskome sjeveru.

Nakon Visokog skupina naših izletnika zaustavila se u Mos-taru. Razgledali su stari grad, prošetali mostarskim ulicama i zadr-žali se na prekrasnome mostu, simbolu grada na Neretvi.

U petak, 21. listopada, stigli su Međugorje. Dan su proveli obi-lazeći svetište Kraljice Mira. U tihoj molitvi uspinjali su se kame -njarom prema Križevcu zastajkujući kod svake postaje uzajedničkoj molitvi. Uspeli su se na brdo ukazanja Blažene Dje-vice Marije, a navečer sudjelovali na svetoj misi na otvorenomepred crkvom Kraljice Mira.

Trećeg dana svoga puta posjetili su Opuzen, grad na Neretvi.Uz razgledanje grada bili su na neretvanskoj berbi mandarina.Bio je to nesvakidašnji događaj koji je oduševio sve izletnike.

Nisu propustili pogledati ni prekrasni slap Kravice udaljen de-setak kilometara od Međugorja. Slap se nalazi se na rijeci Tre-bižat, tri kilometra nizvodno od Vitaljine, u Studencima blizuLjubuškoga. Stvoren je radom sedronosne rijeke Trebižat, pa jekao prirodan fenomen pod zaštitom države kao prirodna rijet-kost. Visina je slapa 26 – 28 metara, s vodenim amfiteatrom ispodslapa promjera 120 metara.

Nije izostao ni posjet gradiću muzeju Počitelju smještenompokraj magistralne ceste M-17 Sarajevo – Mostar – Čapljina, 3 kmsjeverno od Čapljine. Na visokim liticama iznad Neretve prevla-davaju srednjovjekovne obrambene utvrde ispod kojih se ugni-

jezdilo pitomo naselje. U gradiću najviše je orijentalnih gra đe- vinskih stilova, koji s mješavinom mediteranskoga stila pridajuovom naselju posebni prizor. Vjerojatno je postojao i prije, ali sePočitelj prvi put spominje u pisanim dokumentima 1444. godinekao sjedište župe.

U nadolazećem razdoblju, a poradi obrane od Turaka, ugar-sko-hrvatski kralj Matijaš Korvin zajedno s mjesnim plemstvomutvrđuje Počitelj. Veliku novčanu potporu dala je i DubrovačkaRepublika koja je između ostalog financirala i izgradnju mostapreko rijeke Neretve. Turci osvajaju Počitelj 1471. godine i on jeuskoro postao sjedištem kapetanije. Mletačkim osvajanjem Ga-bele 1694. godine dotadašnju ulogu pograničnoga središta kojeje imala Gabela, preuzima Počitelj i zadrži je do 19. stoljeća.

-mcc-

Dan umirovljenika u KatoljuSamouprava sela Katolja srdačno je pozvala svakoga koji jenavršio 60. godinu, u dom kulture, gdje 29. listopada prire-đen Dan umirovljenika.Načelnica sela Nora Čibi Trubić pozdravila je umirovljenikekoji su se odazvali pozivu. Program je počeo nastupom sur-dukinjske kazališne družine, s komadom „Helén a tehén”.Gazda pošalje slugu da dovede čovjeka sa stanice koji će ku-piti njegovu kravu. Uto s velikom kitom cvijeća dođe čovjekiz grada prositi kćer (ime joj Helen). Gazdarica je presretnašto će udati svoju kćer. Uto dođe gazda i zove čovjeka dapog leda njegovu kravu. Dođe drugi čovjek koji je htio kupitikravu. Obojica su iznenađena, pa odu. Tako djevojka osta ne-udana, a i krava neprodana. Publika je uživala i uzvraćala s velikim pljeskom. Slijedila jerecitacija, nastup pjevačkoga zbora, također iz Surdukinja.Mlađe žene izvele su moderne plesove. Nakon programa načelnica je pozvala svakoga na gozbu, naobilje jela i pića. Oni koji su se odazvali, bili su oduševljeni,radovali su se jedni drugima. Nažalost, nemamo škole, vrtića,dućana, a ni krčme. Zato se ljudi rijetko susreću. Nemojmozaboraviti: selo nam je dugačko dva kilometra.Vjerujem, mnogima će ovaj Dan umirovljenika ostati u traj-nome sjećanju.

Guganka

Selurince

Na putu u MeđugorjeU organizaciji selurinske Hrvatske samouprave, tridesetak putnika od 20. do 24. listopada boravilo je u Bosni i Hercegovini,u Međugorju. Kako nam kaže Jelica Moslovac, predsjednica Hrvatske samouprave grada Selurinca, put je bio prekrasan isvi su se putnici vratili kući puni dojmova i obogaćeni novim spoznajama.

Po tom da si se narodio ovde u PetrovomSelu pak zatim si sa starinom vanprošao1956. ljeta u Ameriku, na ništ se ne morešspomenuti. Suprot toga, kakove ćuti nosiš usebi prema Petrovom Selu?– Moja familija je ostavila Petrovo Selo kadsam imao četire misece, ovako ja o tomselu nimam peršonske doživljaje. Alidobro se spomenem na sve te povidajke ispominke iz ditinstva, ke mi je mama me-šovala pred spalom. To je sve ostalo umeni. Skupa smo molili po hrvatski i kadnisam mogao zaspati, čudakrat mi jemogla povidati za nje didu Andraša Ne-meta. Izmešovala je sve svoje doživljaje,na peldu o lokvi pred Kovalničevomhižom u Striljica. Kako se ta lokva moglasmrznuti u zimi pak kako su se dica u co-kola fuzala na njoj. Te lokve već nij, ali ta-kove romantične i idilič ne slike i povidajkeživu u meni i ostale su s manom. Polagtoga moram i to reći da bigunci Ugarskerevolucije 1956. su živili u New Yorku kotjedna velika familija i čudakrat su skupa-došli pri nas, u našoj hiži. Jačili su petrovi-

ske jačke, moj ćaća je naharmanija guslao, a mojujac Stephen Škrapić (Šuj-starov) je na violini igrao. I ovako sam i ja ćutio nešto,što se zove nostalgija, zasve te stvari ke smo zgubili,ali ke su od nas zeli 1956.ljeta. Fizički živim u NewYorku, ali sam se vik držaoza Petrovišćana!

Koja je bila motivacija danapraviš najprlje internetskustranicu, potom i stranicu nadruštvenoj mreži za PetrovoSelo?

– Pred tim što se je inter-netski razvoj eksplodirao,mi smo jur istraživali obitelj-

ska stabla Petrovoga Sela i za sve zainte-resirane smo te rezultate otkrili, objavili ujednom manjem djelu. Ali kako je vrimedalje teklo, to već nije bilo praktično upog ledu dostignutih rezultatov i pako-vanj. Nije bilo lako jur postojeće i štam-pane lište, podatke, najave skupasabrati,najzad poiskati, kad smo zašli do još jed-noga, novijega podatka. Kad je pak upe-ljan sistem World Wide Web, onda smouspjeli sve nove informacije zgusnuti ujednu bazu podatkov, do koje baze su sviznatiželjniki mogli dojti s bilo koje straneovoga svita. Napravio sam potom grupuPetrovo Selo na Fejsbuku, kade rodbina,prijatelji, poznaniki moru podiliti svoje ki-pice, povidajke, storije, dogodjaje o sebi io selu. I na ov način smo mogli uloviti većPetrovišćanov, predstaviti jur postojećezviranjke, rezultate i informacije prez bilokakovih stroškov. Gustokrat sam mislio naglavnoga junaka romana „Most na Drini”od Ive Andrića, na toga dičaka koga su od-nesli iz svojega sela, kad je još bio mali,daleko prik neprohodne rijeke, u stranjski

orsag, kade je u dibini srca vik hlepio zasvojom domovinom, familijom i kulturom.To su od njega sve zeli. Ljeta su prošla, aod dičaka je postao muž i dao je sazidatimost koji ga je povezao sa svojom domo-vinom i milom krajinom, a tako se je nje-gova tajna želja spunila. Nap ravio je mostšto ga povezuje rodnim krajem, a pelja izprošlosti u sadašnjost. Tako mislim i ja dastranica Petrovoga Sela s istraživanji obi-teljskih stablov je jedan virtualni most kojinas pelja u dom praocev. Svejedno je ko-liko nas kilometarov razdvaja, svejedno jekoliko vrimena je prošlo. S ovim familijar-nim, prijateljskim zaufanjem morebit ćese već ljudi ganuti i otputovati u PetrovoSelo, dobiti želju poiskati zemlju praocev,najti izgubljene rodjake ter upoznati noveprijatelje.

Kako si primio vist u Ameriki da si dobionajvekše priznanje ovoga naselja, odlikova-nje „Za Petrovo Selo”?

n 8 n KULTURA 10. studenoga 2016.

Nagrada „Za Petrovo Selo” otputovala u Ameriku

Steve Geošić: „Jako je teško opisati ćut da je moje selomene častilo takovim priznanjem!”

Steve Geošić, sin Janoša Geošića (Hanzijov) i Klotilde Jurašić (Jumeštrova), se je narodio 1956. ljeta u Sambotelu. Parmisec kasnije za rodjenjem njegova starina s njegovimi brati skupa pobignuli su prik esterajske granice i prošli u Ameriku.Steve je diplomirao iz biokemije i informatike u New Yorku, kade danas živi i djela. Točno pred desetimi ljeti s pajtaši jeganuo web-stranicu za istraživanje obiteljskih stablov da svi oni ki su se otkinuli od sela, a i sami Petrovišćani, malo boljeupoznaju svoju prošlost, svoju familiju i korijene. Ova stranica trenutačno sadrži 20 000 imen, 3800 familijskih profilov,2600 fotografijov, 424 poveznice za izvore i polag toga još i 334 intervjue. Najraniji podatak je iz ljet 1600. Na stranici semoru svi zastunja registrirati i prik nje čuda što doznati za svoju i seosku hištoriju. Ovu stranicu je Steve dalje mislio i2009. ljeta je otvorio i na Fejsbuku profil za Petrovišćane prik česa direktno moru držati kontakte i oni ljudi ke dilu oceani,kontinenti i daljine. Za sve ovo istraživanje, brigu za Petrovo Selo je Stevu Geošiću dodiljena nagrada „Za Petrovo Selo” nasvetačnosti u spomen Ugarske revolucije 1956. i otkrivanja Globusa. Iako je najveće priznanje dotičnoga naselja samo kas -nije, u Ameriki, mogao prikzeti, razlogom našega dopisivanja je služila uprav ova nagrada.

Steve i mama Klotilda skupa su se veselili nagradi

Trenutak za pjesmuDroptine

Lita: hipci u vrimeni– droptine.

Braća moja, rasijanamed narodi

– droptine.Žitak ocev zarobljenihu logori svitskih bojev

– droptine.Ptice moje, mraz je, zima:pokljuvajte, saberite

– droptine.Lajoš Škrapić

Ljetos, u glavnoj organizaciji dr. FranjePajrića i Darka Pernjaka, po osmi putse priredjuju Koljnofski književni sus-reti, uključujući, naravno, u ovu pri -redbu i druga gradišćanska naselja iljude. Od 10. do 13. novembra uGradišću gostuju nam jur poznatiknji ževniki, dičji pisci iz Hrvatske,Robert Mlinarec, Božidar Glavina,Zoran Boš ković, Nikša Krpetić, DarkoPero Per njak, Nenad Piskač i TomislavMarijan Bilosnić i Drago Štambuk, adomaćini budu gradišćanski novinarii pisci ter pjesniki: Jurica Čenar, AnaŠoretić, Mijo Karagić, Timea Horvat,Mijo Bijuklić i Herbert Gassner. Novostje u ovoljetnom programu da 10. no -vemb ra, u četvrtak uvečer, paralelnoće se odvijati književni večer u Petro-vom Selu i Koljnofu. Dio gostov će sepredstaviti isto tako kot i predlani upetroviskom kafiću Nazdravlje, adrugi dio u koljnofskom restoranuLevanda. Ovde će svoju knjigu pre -zentirati bečki Mijo Bijuklić, književnikiz stare domovine. U petak će sespodobno prvomu danu gostovanjanastaviti prezentacije u Dvo jezičnojškoli Petrovoga Sela, a i u Dvojezičnojškoli i čuvarnici „Mihovil Naković“ uKolj nofu, početo od 9 uri. Toga danau Šopronu će se spojiti hrvatska dele-gacija i uživat će u gostoljubivosti šopronskih Hrvatov. U 17 uri je ot va -ranje izložbe naslova „Likovna baština

obitelji Pejačević“ povodom Dana Sv.Martina, u izlož benom prostoru Grad-skoga muzeja Šoprona, u takozva -nom „Lábasházu“. U subotu od 9 do12 uri slijedi knji ževno-prevoditeljskadjelaonica u Konferencijskoj dvoraniDoma kulture u Kolj nofu, a otpodneprilikom ok rugloga stola će potećidiskusija na temu „Suvremeni knji -ževni žitak hrvatskoga Gradišća imodeli povezivanja sa starom do-movinom“. U 18 uri u velikoj dvoraniKulturnoga doma Koljnofa predstavitće se mjesna kazališna grupa s novimkusićem pod naslovom „Nikša išćepredstavu“, ka se temelji na stvarnomdogodjaju i kojega je za koljnofskeigrokazače napisao dr. Franjo Pajrić.Pri premijeri će sudjelovati i Tambu-raški sastav „Starci“ iz Šoprona. U ne -dilju gosti i domaćini će sumiratiprinos i rezultate osmoga književ -noga spravišća ter će se prikdati iplani za budućnost. Podupirateljiovoga projekta su: Mati ca hrvatskaŠopron, Čakavska katedra Šopron,Društvo Hrvati, Mi nis tarstvo ljudskihresursov, Skupšćina Jursko-mošon-sko-šopronske županije, Općina Kolj -nof, EMC GRAH „KUME“, Hrvatskasamouprava Šoprona, Šop ronskohrvatsko kulturno društvo i Hrvatskasamouprava Petrovoga Sela.

Tiho

– Sidio sam pred kompjuterom kad sam dobioporuku od rodice, kćerke Lacija Hanzijovoga. Pisalaje ovako: „Szia Steve! Moj ćaća Laci Geošić je rekao,neka Ti pišem da Ti gratulira da si sad jur časni gra-djan Petrovoga Sela! Moj ćaća je jako blažen i giz-dav, još se je i zaplakao. Željim Ti sve dobro!Melinda.” Onda još vik nisam znao od česa je govor.Gor nisam znao da postoji takovo odlikovanje, svedokle nije Andraš Handler na Fejsbuku podiliovideo na kom je načelnica Petrovoga Sela najavilamoje odlikovanje. Ta veličina svetačnosti i ona či-njenica da su me nagradili uprav ta dan kad je ot-kriven i blagoslovljen Globus, dar amerikanskihPetrovišćanov, sve to me je diboko dotaknulo. Jošsam svenek pod uticajem te proslave i brojnih gra-tulacijov. Jako je teško opisati ćut da je moje selomene častilo takovim priznanjem! Malo ljudi zna todoživiti i zavolj toga sam jako zahvalan da je našedjelo dobilo ovakovo veliko odlikovanje. Posebnose veselim i zavolj matere, kad smo do suz bili ga-nuti, i ona i ja. Ovo odlikovanje i priznanje ter ovećuti na sve vijeke ću sačuvati, rezervirati.

Kad si prvi put bio ovde, i kako gusto ideš domonter onda nije zaman ni pitanje, kad ćemo te ponovoviditi u našem selu?

– U ljeti 1972. sam prvi put došao domom sastarinom, znači šesnaest ljet kasnije nek smo seloostavili. Ćaća moj je htio još jednoč viditi svojumater Mariju Škrapić (Hanzijova) koja je bila jurjako stara. Po tom moji roditelji već nigdar nisu bilidoma, nek ja sam se vratio u Petrovo Selo 2010.ljeta. Ta put je bio nevjerovatan. Kako vidiš, nisamgustokrat u Ugarskoj, ali sam tamo našao jakočuda pajtašev, upoznao sam čuda ljudi i svakakobi rado došao najzad 2017. ljeta. Naravno, ako Bogbude htio da se bolje spoznamo i da još jednočdotaknem zemlju svojih praocev i pramajkov.

Timea Horvat

KULTURA n 9 n10. studenoga 2016.

Bogatstvo...

Dio hrvatskih književnikov lani u Petrovom Selu

Sliva: Božica Brkan, Đuro Vidmarović, Robert Mlinarec,

Marko Gregur, Tomislav Marijan Bilosnić i Denis Peričić

8. Koljnofski književni susreti

Geošićeva familija u Carl Shurtz parku u New Yorku 1961. ljeta

n 10 n BUDIMPEŠTA I OKOLICA 10. studenoga 2016.

„Knjige su moj drugi život”

Marijana Kovač, ravnateljica Gradske knjižnice u BatiViše desetljeća knjižničarka je dječje književnosti, potom i ravnateljica Gradske knjižnice „Béla Hamvas” u Bati, predsjed-nica Mađarskoga društva kazivača priča i folklora teksta „Meseszó”, članica savjeta Mađarskoga društva čitanja, bibliote-rapeutka, Marijana Kovač jedina je profesionalna kazivačica priča u nas Hrvata u Mađarskoj. Nositeljica je priznanja TÉKA(2014.), i Odličja Aase, za epizodnu glumicu (2014.).

Marijana Kovač rodom je iz podravskoga Starina, gdje završavaosnovnu školu u kojoj se zaljubljuje u književnost, u pisanu riječ.Knjige su njezin drugi život. Teška srca napušta svoj čarobni po-dravski svijet, unatoč tomu da sanjari o tome kako će jednogadana biti gimnazijalka budimpeštanske Hrvatskosrpske gimna-zije na Trgu ruža. Ovdje maturira, potom na Filozofskom fakultetuzagrebačkoga Sveučilišta studira jugoslavistiku. Postupno joj seotvara svijet u kojem se uvijek izvrsno snalazi, stječe nove prija-telje, poznanstva i spoznaje, te poput spužve upija u sebe sve štoje novo. Moguće je i zbog toga jer je otvorena i intuitivna osoba.U trenutcima neodlučnosti iza sebe zna brižne ljude. Za odlazaku Budimpeštu hrabri je mati, a za Zagreb profesorica MatildaBölcs. Ali nakon treće godine studija vraća se kući, udaje se i rodisina. Diplomira na budimpeštanskome Sveučilištu Loránda Eöt-vösa kao srednjoškolski profesor hrvatskosrpskoga jezika i knji-ževnosti. U Jászberényu stječe zvanje knjižničara dječjeknjiževnosti, a 2007. godine završava naobrazbu kazivača pričeKuće običaja. Godine 2005. iz knjižnice, u kojoj radi kao knjižni-čarka dječje književnosti, nikne i pokreće se poticaj da rođendanslavnoga mađarskog pisca pripovjedaka Eleka Benedeka budeDan narodne priče. Marijana u nekoliko rečenica ovako opisujesvoju pripadnost: „Imam hrvatsko i mađarsko podrijetlo, pripad-nica sam dviju kultura, dvaju jezika. Moje pripadanje hrvatskoj ma-njini za mene znači da trebam služiti dvije kulture, i dvostruko raditikako bih bila zadovoljna sama sobom.“

Već od trenutka prvoga susreta s knjigom, s književnošću, isvijetom priče i bajka svjesna je svoga svjetskog poziva. Tijekomnaobrazbe za biblioterapeuta upoznaje i prepoznaje moć narod -ne pripovijetke, i tako kreće prema putu priče. „Vjerujem da poz-

navanje običaja, narodne kulture svakomu su čovjeku neizostavni.Tako je za djecu jedna od najvažnije duhovne hrane: narodna priča.Narodna pripovijetka tada može biti izvorom zadovoljstva ako juna tradicijski način predstavljamo djetetu. A za to trebamo pozna-vati pravila kazivanja i specifičnost njegova jezika. Kako bi naše di-jete imalo sluh ili „uši za razumijevanje“, za slušanje i uživanje priče,prvo mi trebamo primiti do dandanas živuća svojstva te književnevrste.“ Također već u ranome djetinjstvu otkriva privlačnost kazi-vanja pripovijetke. Doduše, u to vrijeme i po Starinu pripovije-daju se poneke zgode, ali tada zapravo prisvaja umijećepripovijedanja. Jednako tako voli kazivati pripovijetke za odraslei za djecu, no dječji svijet i mašta sve više i više je privlače. Svjesnaje izazova da dječjoj duši treba ponuditi nešto posebno, i nijesamo riječ o izboru, što će se čitati ili kazivati, nego naglasak jeviše na kakvoći interpretacije. Drži da ne postoji dobra ili loša

priča, bitno je da osoba prepoznaje sebe u svijetu o kojoj onaglasi. Posebnost jesu hrvatske narodne pripovijetke, koje su uvi-jek zanimljive slušateljima. Većinom ih izvodi na mađarskome je-ziku, i to iz zbirke Ernesta Eperjessyja i Đure Frankovića. Većtridesetak godina živi u Bati, i jako joj nedostaje hrvatski jezik izavičaj. I kako bi ipak sačuvala taj svijet u sebi, doma glasno čitanarodne pripovijetke na hrvatskome jeziku. Cijeli je život na putu,katkad na stvarnome i katkad na maštovitome. Unatoč godi-nama ostala je dijete. Marijana Kovač veoma je pozitivna, veliko-dušna i vazda nasmijana osoba. Lijepo je biti u njezinu društvu,ili slušati njezine priče. Kada bih trebala nacrtati njezin lik, osob-nost, uzela bih grafit i tankim crtama bih nacrtala njezin lik, imalabi velike oči, u koje ako pogledaš, širom ti se otvara svijet čudesa,i u veliki osmijeh raširene usne, a njezini pramenovi kose skaku-tale bi oko nje. Svakako bih je smjestila u podravsku jesenskušumu, koja u to doba pruža pravi raskoš boja. Čekam kada će na-pisati svoje pripovijetke ili plodove sakupljačkoga rada.

Kristina Goher

U svome svijetu u knjižnici

Nastup u Državnoj knjižnici za strane jezike

Naticanje u štanju je na put ganulo Društvo Gradišćanskih Hrva-tov u Ugarskoj, onda još na čelu s profesoricom Matildom Bölcs,pred dvadesetimi ljeti. Jedno vrime ga je onda priredio Pedago-ški institut sa savjetnicom za jezik Editom Horvat Pauković,potom je institut stupio na suradnju s koljnofskom školom, a lanije zašlo do najboljega scenarija, od jubilarnoga ljeta mjesna Hr-vatska samouprava sa školom skupa je zadužena za Nakovićevdan. Na grob koljnofskoga učitelja i kantora osnovnoškolari su i19. oktobra, u srijedu, položili vijenac. Od 1. do 4. razreda natica-telji su recitirali pjesme Lajoša Škrapića pred žirijem u kom su si-

dile bivše pedagoginjeEržika Pormüller i TerikaDanijel-Kolonović, apredsjednik je bio dr. Ro-bert Hajszan, predsjed-nik PAIN-a iz Pinkovca.Školari gornjih razredovštali su stare teks te odpisca Petra Jandriševića,ki je bio jedan od najbo-ljih pripovidačev medGradišćanskimi Hrvati.Oni su po kriteriji izraža-vanja, nag laska i intona-cije „položili ispit“ predtročlanim žirijem. Dr.Mijo Karagić, hrvatskiknjiževnik iz Un de, PetarTyran, glav ni urednik Hr-vatskih novin u Austriji, iMa rija Fülöp-Huljev, neg -dašnja učiteljica hrvat-skoga jezika i direktorica

undanske škole, pravoda nisu imali laku zadaću pri ocjenjivanju.Ovoliko posebnih nagradov morebit nigdar nije bilo ni podiljenokot ovput. Dobitniki su nastali bogatiji i knjigom Lajoša Škrapićake je darovala Hrvatska samo up rava Petrovoga Sela. Dok su sedica naticala, učiteljice i direktorice gradišćanskih škol slušali supredavanja predstavnikov Školske knjige iz Zagreba. Do progla-šenja rezultatov u školskoj auli je potekla i ručna djelaonica, prikoj su svi nazočni mogli nap raviti male suvenire iz Koljnofa, anašli su se vjerojatno i novi prijatelji. Po rezultati su ljetos ispali

najboljim recitatorom u 1. i 2. razredu slijedeći. Posebnu nagraduje mogao prikzeti Csongor Döbrössy iz Koljnofa. Treće mjesto jepripalo Hani Alas iz Unde, na drugom mjestu je završio naticanjepetroviski Manuel Kiš, a koljnofski Petar Rožonić, isto tako kot ilani, zasluženo je dobio prvo mjesto. U 3. i 4. razredu posebno sunagradjeni četirmi: Andraš Kovač (Hrvatski Židan), Šara Jamrik(Kemlja), Hana Pauković (Petrovo Selo) i Nora Perješi (PetrovoSelo). Dobitnica trećega mjesta je bila Zorka Bauer iz Koljnofa,drugo mjesto je dostala Kornelija Radić iz Bizonje, a zlatna me-dalija je pripala Liliki Völgyi iz Koljnofa. U borbi 5. i 6. razreda trećisu bili Monika Heinrich iz Koljnofa ter Kata Kumanović iz Hrvat-skoga Židana. Drugo mjesto su takaj dvime dilile: Lili Csonka izPetrovoga Sela i Natalija Horvat iz Koljnofa. Apsolutna pobjed-nica ove kategorije je bila Pet rovišćanka Luca Barilović. U 4. ka-tegoriji kod 7. i 8. razreda četire posebne nagrade su uručene:Liliki Palković (Petrovo Selo), Petri Šimon (Gornji Četar), BarbariHaniš (Unda) i Sabini Viši (Koljnof ). Na trećem mjestu su se našliNelika Nagy iz Bizonje ter Krištof Habetler iz četarske škole. Zadrugo mjesto su označeni Petrovišćani Patricija Kelemen i IvanŠkrapić, a najbolja svoje kategorije, uprav tako kot i u prethodniljeta, bila je domaća Karmela Pajrić.

Tiho

GRADIŠĆE n 11 n10. studenoga 2016.

Barbara Haniš iz Unde s posebnom nagradom i Agicom Sarközi ter Ingom Klemenšić

Svi dobitniki ovoljetnoga naticanja

Najbolji „Nakovićevi naticatelji" Petar Rožonić, Karmela Pajrić, Lili Völgyi i Luca Barilović

Nakovićevo naticanje u spomen Lajoša Škrapića

Gradišćanski školski sastanak uz pjesme i napiseHrvatska samouprava Koljnofa i Dvojezična škola i čuvarnica „Mihovil Naković“ lani su jur prikzele od Pedagoškoga in-stituta organiziranje tradicionalnoga naticanja u lipom govoru s tim da se veća pažnja posvećuje i na ovom spravišćugradišćanskoj literaturi. Dokle je lani Anton Leopold, književnik Gradišćanskih Hrvatov iz Austrije, bio recitiran od 1. do4. razreda, ovoljetno naticanje je priredjeno u spomen petroviskomu pjesniku Lajošu Škrapiću, gdo nas je napustio na po-četku ovoga ljeta. Kad je njegova kći dr. Judita Škrapić dočula da će se dica spomenuti na njezinoga oca, željila je svakakobiti nazočna. Nije došla s praznimi rukami, nego je svakomu naticatelju uručila mali spomen-dar s potpisom i slikom njećaće. Naticanje se je odvijalo u četiri kategorije pred stručnim žirijem, a sedamdeset gostov u pratnji učiteljic razveseliloje folklorni program domaćih mališanov.

U malome podravskom naselju Lukovišću već više od pedesetgodina radi osnovna škola, a nastava u toj zgradi teče od 1972.godine. No u školu ne dolaze samo učenici toga sela nego seovdje okupljaju djeca iz okolnih naselja, Potonje, Brlobaša i No-voga Sela. Činjenica je da je Lukovišće uvijek bilo naselje u kojemsu obitavali pretežito Hrva ti, čuvanje hrvatske svijesti u nekomsmislu uvijek je bio prvotan. Ravnateljica je škole Eleonora VargaKečkeš, koja je na čelu ustanove već deset godina, od 2006., aprije je bila doravnateljica. Školu pohađaju učenici navedenih na-selja, a u malom broju dolaze i iz Barče i Dombola. Svaki učenikuči hrvatski jezik, tjedno pet sati. Uspješnom radu škole pridonosii činjenica da imaju samos talnu knjižnicu, gdje svatko može naćikakvu knjigu koja će im pomagati u učenju. Hrvatska se nastavau školi odvija od utemeljenja ustanove jer, kako kaže i ravnate-ljica, voditelji sela i škole uvijek su smatrali važnim čuvanje hr-vatske kulture i jezika. Nastavnici koje se brinu za hrvatski odgoju školi jesu: Anica Popović Biczak, Tomislav Bunjevac i BiserkaBrantner Kolarić. Oni osim jezičnih sati učenicima predaju i na-rodopis. Sada je u školi aktualna tema jesen. Kako kažu nasta-vnici, djeca jako vole ovo razdoblje i rado sudjeluju na izletima uokviru kojih mogu šetati u okolnim šumama, promatrati prekra-snu prirodu, čudesne boje jeseni. Unutar školskih zidova takođerse vidi postignuće tih izleta, kreativni učenici sakupljaju razneplodove koje nađu prilikom šetnja u okolici, a od toga prave pre-lijepe stvari koje rese školu.

U školi su izmišljeni razni projekti u vezi s jeseni, primjericepostoji tzv. Mozaik, što je natjecanje u crtanju za niže i više raz-rede, kada svi učenici mogu pokazati svoju kreativnost, zatim dani književnost ne izostaje, redovito organiziraju Tjedan jesenskih

pjesama kada svako jutro jedan od učenika recitira jednu jesen-sku pjesmu koju je naučio na satu hrvatskoga jezika. U nižim raz-redima najomiljenija je pjesmica Gitara jesenjeg vjetra odGrigora Viteza.

Osim ovih jesenskih tema, osam učenika, na čelu s učiteljicomAnicom Popović Biczak uzbuđeno se pripremaju na prikaz pro -jektne teme što će se ustrojiti potkraj studenoga, a tema je Mojomiljeni pjesnik. Za tu je temu učiteljica, budući da su njegovepjesme omiljene među učenicima, izabrala Ivicu Smoleca, s kojimje i stupila u kontakt, pa je g. Smolec rado odgovorio i rekao damu je vrlo drago što će predstaviti baš njega.

Luca Gažić

n 12 n PODRAVINA 10. studenoga 2016.

ŠELJIN – Članovi gradske Hrvatske samouprave i članicešeljinske plesne skupine „Zlatne noge“ u subotu, 19. stu-denoga, posjetit će 14. Gospodarski sajam – Sajam sira u Gru-bišnom Polju, kao što su to učinili i lani. U okviru tamošnjegakulturnog programa nastupit će i šeljinska skupina sašokačkom koreografijom. Sajam sira tradicionalno se priređujeu tome hrvatskom gradu, gdje znatiželjnike čekaju s raznimzanimljivim programima, ukusnom hranom i sirovima.

MARTINCI – U organizaciji Seoske i Hrvatske samouprave, usuorganizaciji Kulturnog i sportskog centra „Josip Gujaš Džu-retin“, u petak, 11. studenog, održava se uobičajeno Martinje.Program počinje u 10 sati svetom misom u crkvi sv. Martina,potom u 14 sati je nogometna utakmica (veterani) Martinci –Santovo, a u 18 sati počinje Bučura, krštenje vina, „Gusijada” –Martinjska večera te druženje uz „Podravkinu” glazbu. Organi-zatori svakoga srdačno čekaju.

IZVAR – U nedjelju, 16. listopada, društvo iz Izvara i Bojeva su -djelovalo je na svečanom programu koji je bio u Ždalipovodom Dana svete Tereze. Sveta misa je bila u 11 sati u ta-

mošnjoj katoličkoj crkvi, a zatim su proslavili 40. obljetnicuždalskoga Ženskog pjevačkog zbora. Tu su priliku iskoristili i iz-dali knjigu pod naslovom Prekodravke, autori su Žuža Zabjan,Zvonimir Ištvan. Potom su domaćini ugostili uzvanike ukusnimobjedom, a potom je počela povorka kulturnih društava. U kul-turnom dijelu večeri sudjelovalo je društvo izvarskih i bo-jevskih umirovljenika.

Bezbroj jesenskih programa u lukoviškoj osnovnoj školi

Priroda ujesen poprima raskošne boje i nudi brojne plodove. Ovo godišnje doba zove nas u duge šetnje po šumama izkojih se vraćamo s lišćem raznih boja, kestenima, žirovima. Lijepi ukrasi na stolu unose toplinu u srca. Zbog toga je torazdoblje iznimno omiljeno i u podravskim osnovnim školama gdje je priroda u to doba prekrasna. Nije čudo da i suradnicilukoviške osnovne škole žele iskoristiti svaku priliku da pokažu učenicima divotu jeseni.

MALA STRANICA n 13 n10. studenoga 2016.

DODIJELJENE NAGRADE NATJEČAJA „BODOLJAŠI”Serdahelska Hrvatska samouprava „Stipan Blažetin” u okviruPomurskih jesenskih književnih dana svake godine raspisujenatječaj za učenike hrvatskih osnovnih i srednjih škola, da bise bolje upoznali s književnom baštinom Hrvata u Mađarskoj.Ovogodišnja je tema bila dječji roman „Bodoljaši” Stipana Bla-žetina, prigodom 30. obljetnice objavljivanja. Za niže razredezadatak je bio oslikati kakav odlomak iz romana, a za više raz-rede i srednjoškolce napraviti strip iz raznih poglavlja. Urudžbanagrada upriličena je na svečanom programu Pomurskih knji-ževnih dana. Nagrade je uručio Stjepan Turul, predsjednik ser-dahelske Hrvatske samouprave. U natječaju je sudjelovalo višeod sedamdeset djece i predano je vrlo vrijednih radova, naj-bolje su ocijenili zastupnici Hrvatske samouprave uza stručnupomoć učiteljica.

Od učenika nižih razreda stiglo je 20 radova, na njihovim liko-vnim radovima oslikani su događaji iz romana u Budžaku,Prnja voru, Bodolji, dječje igre, ribolov i slično. Među njima, naj-vrednijim su ocijenjeni crteži Georgine Doboš, Reke Oršoš,Šare Vajdai, Kire Hason, Kate Karas i Blanke Kertes. Njimasu darovane bojice, flomasteri i igračke.

Na natječaj za više razrede stigao je 21 rad od 59 učenika,naime većina njih radila je u družini.Svi pristigli stripovi bili su uspješni, na njima su likovi oživjeli, arazličiti stilovi crtanja vrijedni su da se uvežu u brošuru stripa.Mnogi su od natjecatelja nagrađeni. Prema ocjenjivačkom sudu autori najboljih stripova bili suovi učenici: Bagarus Norbert – Noe Rihard, Eliza No vak –Aniko Vlašić, Kiti Bok ronji – Laura Koša, Fani Kolar, Ana Ho-lender – Tamara Kuzma, Ma te Bedő – Marcel Bedő – Bar naHerman, Mira Prosenjak, Evelin Kutaši – Jazmin Doboš – Ki -ra Karakai. Uče nici draškovečke partnerske škole radili su

po razredima,ocjenjivački jesud njihove ra-dove ocijenio ta-kođer vrlo us -pješ nim. Po natječajuvred novan jenajizvorniji strip,čiji su autorimog li podijelitinagradu u vrijed-nosti od deset ti-suća forinta. Nagradu za naj-izvorniji stripmogli su preu-zeti GeorginaMajor i DženiferVaradi. Svi drugisudionici natje-čaja nagrađeni suspomenicom i sit-nom nagradom.

betaDženifer Varadi (slijeva) i Georgina Majornacrtale su najizvorniji strip.Nagrađeni učenici za likovne radove

Strip Georgine i Dženifer

Nagrađeni učenici za stripove

n 14 n POMURJE 10. studenoga 2016.

Hrvatski tjedan u KanižiKaniška Hrvatska samouprava, na čelu s predsjednicom Marijom Vargović, već godinama priređuje Hrvatski tjedan, želećitime posvetiti veću pozornost nazočnosti hrvatske narodnosti u tome pomurskom gradu. Ovogodišnji Hrvatski tjedan uKaniži, održan od 10. do 14. listopada, nudio je programe za razne naraštaje, od predavanja o povijesti Zrinskih do kul-turnoga programa pomurskih Hrvata.

Kaniška Hrvatska samouprava od samih po-četaka svoga djelovanja nastoji okupiti hr-vatsku zajednicu grada. Prilikom zadnjegpopisa pučanstva u gradu se izjasniloumalo 500 žitelja pripadnikom hrvatske na-rodnosti, od njih 30 – 40 djelatni su članovizajednice, uključeni su u pjevački zbor, re-dovito sudjeluju u raznim programima ili ihprate. Hrvatski tjedan i ovaj put ih je okupio.Među programima tjedna u povodu ovo-godišnje obljetnice Sigetske bitke zaintere-sirani mogli su čuti nova saznanja o za -jedničkoj povijesti Hrvata i Mađara. U ureduSamouprave Edit Kočiš, stručnjakinja povi-jesti Zrinskih, predavala je na mađarskomejeziku o povijesti Novoga Zrina, o utvrdikoja se nalazila nedaleko od Kaniže. Drugi

prikaz bio je povezan s vjerskom tematikom, o omiljenom hodo-častilištu Hrvata u Bosni i Hercegovini, o Međugorju. BeataHason, voditeljica sumartonske Vjerske grupe „Razapeta duga“predstavila je mjes to Gospina ukazanja i podijelila iskustva ho-dočašća s pomurskim Hrvatima. Zoltan Hason sviranjem na gitariprikaz je uljepšao s vjerskim pjesmama. Najviše znatiželjnika oku-pio je Hrvatski kulturni program zadnjega dana u Malomedvorcu gdje je hrvatska skupina Dječjeg vrtića Rozgonyijeveulice prikazala hrvatske igre s pomoću svojih odgojiteljica Hrva-tica Magdolne Havaši i Margite Körmendi. U izvedbi kerestur-skoga Tamburaškog sastava „Kitica“, Pjevačkoga zbora „Petripskeružice“ i kaniškoga Mješovitog pjevačkog zbora gledatelji moglisu uživati u milozvučnim pomurskim popijevkama.

beta

Prikaz Beate Hason

Djeca kaniškoga Dječjeg vrtića Rozgonyijeve ulice predstavljaju hrvatske igre.

Pred kipom Ferenca Rákóczija II.

Keresturski učenici u Slovačkoj

Keresturska Osnovna škola „Nikola Zrinski” i Os-novna škola „Sándor Petőfi” u okviru projekta „Bezgranica” organizirale su izlet u Slovačku za uče -nike 7. razreda. Izletnici su posjetili rodno mjestomađarskog pisca Kálmána Mikszátha u Sklabini,u Dolnoj Strehovi Dvorac Madach, u PodrečanjuDvorac Balassa i druga mjesta vezana zamađarsku povijest. Upoznali su se s prirodnim lje-potama toga kraja, posjetili nacionalne parkove.Zadnja su postaja izleta bile Košice, ondje supogledali katedralu u čijoj su kripti posmrtni os-tatci Ferenca Rákóczija II., sina Jelene Zrinski.

beta

SA SVIH STRANA n 15 n10. studenoga 2016.

NARDA – U ovom selu po drugi put su skupadošla dica ove sri-jede da skupa s peljačicom mjesne knjižnice Elvirom Verhašnap ravu martinjske laterne. Poznato je kako je ovo jubilarnoljeto, 1700. obljetnica rodjenja Sv. Martina u Sambotelu. Ov sve-tac je od 1925. ljeta i zemaljski patron Gradišća, a od 1960. i zaš -titnik Željezanske biškupije. Uza to imamo i nekoliko sel uGradišću, kade su crikve „pod rukom“ ovoga sveca. Kako je reklanačelnica sela Kristina Glavanić, u organizaciji Hrvatske i Seoskesamouprave, ov tajedan u petak, početo od pola šest, priredjujese i svetačna prošecija u čast Sv. Martina, a potom su svi nazočnipozvani na agape.

HRVATSKI ŽIDAN; PLAJGOR – Med spomenuti seli povorka slaternami u čast Sv. Martina jur ima svoju tradiciju, u koj Židanci,početo od najmladjih do najstarijih, piše idu na dan ovogasveca u susjedno selo, kade je mjesna crikva posvećena Sv. Mar-tinu. Ljetos Seoska i Hrvatska samouprava Plajgora poziva dicui na svojevrsno naticanje, gdo će znati lipši lampaš napraviti zaovu priliku. Najlipše laterne će se i nagraditi. Ovoljetna povorkase gane 11. novembra, u petak u 17 uri od židanske crikve Sv. Ivana Krstitelja i na pragu Plajgora hodočasnike pozdravljajudomaćini s kimi će skupa ići dalje do plajgorske crikve u koj sespravišće nastavlja s kulturnim programom. Veseli sastanak sezavršava u Kulturnom domu uz bogate stole u veselju i druže-nju.

SAMBOTEL – Hrvatska samouprava Željezne županije, na čelusa Štefanom Krizmanićem, održat će JAVNU TRIBINU, 15. no-vembra, utorak od 15 uri, u svetačnoj dvorani Sjedišća Željeznežupanije. Na istom mjestu jednu uru kasnije će zasjedati zastup-ničtvo županijskoga hrvatskoga tijela s dnevnimi točkami, s po-laganjem računa za ovoljetno djelovanje i plani za dojdućeljeto.

BUDIMPEŠTA – Hrvatsko kulturno središte Croatica poziva Vasna društveno-političku tribinu, koja će biti 15. studenoga 2016.,s početkom u 17.30, u Croaticinoj konferencijskoj dvorani. Gostje tribine Mišo Hepp, glasnogovornik hrvatske manjine u Ma-đarskome parlamentu. Razgovor vodi: Kristina Goher, novi -narka.

HARKANJ – U organizaciji tamošnje Hrvatske samouprave, usubotu, 12. studenoga, priređuje se Hrvatska večer. Programpočinje svetom misom u 17 sati, potom je kulturni program ukojem sudjeluju KUD-ovi: orahovički „Crkvari”, pečuški ’„Bara-nja’’, erčinski „Zorica”, te harkanjski mali školari i Harkanjski mje-šoviti zbor. U 20 sati svakoga čeka večera, a nakon toga hrvatskibal uz „Podravkinu" svirku. Priredba se ostvaruje uz potporuMinis tarstva ljudskih resursa.

SANTOVO – U organizaciji Hrvatskog vrtića, osnovne škole iučeničkog doma u Santovu, 10. studenog obilježava se već tra-dicionalni spomendan biskupa svetog Martina. Tom će se pri-godom učenici i nastavnici škole okupiti u župnoj crkvi nadvojezičnome misnom slavlju koje će, s početkom u 16.30,predvoditi santovački župnik, biskupski vikar kalačko-kečke-metske nadbiskupije za narodnosti Imre Polyák. Nakon mise za-jedno će sudjelovati na svečanoj povorci s lampionima krozasredišnje ulice naselja do doma kulture gdje će svi oni biti po-gošćeni toplim čajem i zamašćenim kruhom koje će im pripre-miti članovi santovačkoga kluba umirovljenika i drugihpojedinaca.

SUMARTON – Hrvatska državna samouprava srdačno Vas po-ziva na IX. DRŽAVNU TURNEJU koja će se prirediti u Sumartonu12. studenoga 2016. godine s početkom u 16 sati u Domu sela.16.00 Pozdravni govori: Joža Đuric, zastupnik Hrvatske državnesamouprave, Brigita Štivić, dopredsjednica KUD-a „Marica“. KUL-TURNI PROGRAM KUD „Marica“ iz Salante KUD „Nova zora“ izDonje Lomnice. Priredbu podupire: Fond za razvoj ljudskih po-tencijala Ministarstva ljudskih resursa.

BAJA – Tamošnja Hrvatska samouprava povodom obilježa-vanja 330. godišnjice, 12. studenog ove godine organiziraSpomendan doseobe bunjevačkih Hrvata. Program: 15.30misno slavlje u župnoj crkvi svetog Antuna Padovanskog,16.20 polaganje vijenaca kod spomen-ploče u predvorjuGradske kuće, 16.30 razgovori na temu „Oj, Bunjevče, probudise sada” u gradskoj vijećnici. Izlagači: Tomislav Žigmanov (Su -botica), Ladislav Heka (Segedin), dr. Mijo Karagić (Unda), JosoŠibalin (Santovo), Živko Mandić (Budimpešta), 18.00 nastupzagrebačkoga folklornog ansambla „Ivan Goran Kovačić” uGradskome kazalištu.

BUDIMPEŠTA – Hrvatska samouprava grada Budimpeštesrdač no Vas poziva na JAVNU TRIBINU koja će se održati 4. pro -sinca 2016., s početkom u 13 sati u Hrvatskom vrtiću, osnovnojškoli, gimnaziji i đačkom domu (1144 Budapest, Kántorné sétány1 – 3).

BAJA – Sljedeća sjednica Hrvatske samouprave Bačko-kiškun-ske županije, ujedno i obvezna godišnja javna tribina (javnosaslušanje), održat će se 15. studenog ove godine u županij-skom Domu narodnosti u Baji, s početkom u 14 sati. Dnevnired: 1) Izmjena proračuna Hrvatske samouprave Bačko-kiškun-ske županije za 2016. godinu; 2) Podupiranje priredaba; 3. Javna tribina; 4. Razno.

n 16 n GLASNIK

GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICA: Branka Pavić Blažetin, tel.: +36-30-3961852, e-mail: branka@croatica.hu, NOVINARI: Stipan Balatinac, tel.: +36/30/396/1851, e-mail: balatinac.s.66@nicom.hu,Bernadeta Blažetin, tel.: 93/383-034, e-mail: beta@croa tica.hu, Timea Horvat (zamjen. glavne urednice), tel.: +36-30-437-0271, e-mail: tiho@croatica.hu, RAČUNALNI SLOG: Katalin BerencsiZámbóné, tel.: 1/269-1974, e-mail: zkati@croatica.hu, LEKTOR: Živko Mandić, tel.: 06-70-96 79 333, e-mail: zmsantovo@gmail.com, ADRESA: 1065 Budapest, Nagymező u. 68. Tel./Fax: 1/269-2811, tel.: 1/269-1974, e-mail: glasnik@cro atica.hu – ZA OSNIVAČA: Savez Hrvata u Mađarskoj. IZDAVAČ: Croatica Kft. RAVNATELJ: Čaba Hor vath. List širi posredstvom Mađarske pošte, na osnovipretplate na žiroračun: CITIBANK Rt. 10800014-10000006-10612016, uredništvo Hrvatskoga glasnika i alternativni širitelji. Pretplata na godinu dana iznosi: 7500 Ft. Tjednik se financira izdržavnog proračuna Mađarske. Rukopise, fotografije i crteže ne čuvamo i ne vraćamo. TISKARSKA PRIPREMA, TISAK: CROATICA Nonprofit Kft., 1065 Budapest, Nagymező u. 68.

HU ISSN 1222-1270

10. studenoga 2016.

DAN HRVATA

15.30

17.00

17.30

15.30

17.00

17.30

Hevesi Sándor Művelődési Központ

Nagykanizsa, Széchenyi tér 5-9.

2016. november 19.19. studenog 2016.