NARODNI HUMOR I MUDROST MUSLl'MANA

Glavni urednik

Marijan Sinkovic

Za izdavaea

Pero Majstorovic

Likovna oprema

Svetozar Domic

t

Ii

NARODN HUMOR

I MUDROST USLIMANA

IZ NARODNOG' BLAGA MUSLIMANA

BOSNE I HERCEGOVINE

Odabrao i priredio

NASKO FRNDIC

STVARNOST

ZAGREB 1972

/t

f

SADRzAJ

Predgovor

VII

Price i

zgode

1

Kadije,

hodZe i

hadZije

87

Humor i IDUdrost u pjesmi

135

Legende,

bajke

i

basne

217

Poslovice,

pitalice,

zagonetke

305

Sarajevo

i SarajIije

363

BibIiografija

403

Rjeenik

405

Tisak: Stamparski zavod OGNJEN PRICAc, Zagreb

PREDGOVOR

Izdvajanjem Humora i mudrosti Muslimana u Bosni i Herce govini u zasebnu knjigu nikako ne lelim tvrditi da je to narodno blago nastalo kao cardak ni na nebu ni zemlji, izolirano od narod nih umotvorina drugih jugoslavenskih naroda. Naprotiv, povijesna je cinjenica da su Muslimani Bosne i Hercegovine, tokom pet po slednjih burnih stoljeca, sa svojom braeom sunarodnicima na ovom zajednickom tlu, prozivljavali identicne historijske trenutke, dijeleci zajednicku sudbinu na ovoj vjetrometini Balkana.

Ali snaga naroda pokazala se jaeom od bilo kakve site, i u naj tetim razdobljima naS narod je na usta svojih nepoznatih stvarala ca iz ojadenog a nekad i obijesnog srca izvlacio zlatnu nit pjesme i price, humora i mudrosti, dosjetke i poslovice, potvrdujuei svoju neuniStivost i vitalnost na rodnoj grudi koja mu je domovina viSe od hiljadu godina. 2ive6i na istom tlu, govoreci istim jezikom Muslimani su uz Hrvate i Srbe u Bosni i Hercegovini stvarali u duhu svog etnickog mentaliteta gotovo istovjetne narodne pjesme i pripovijetke. Ima posebno u junaekim pjesmama identienih mo tiva u kojima u muslimanskoj varijanli pobjeduju turski junaci, a u krScanskoj - krScanski. To je najbolji dokaz da su te pjesme nastale jedne uz druge kao dva bliska izdanka istoga tla, kao dvije, odnosno tri refleksije povijesnih dogadaja koji su u toku burnih vjekova jednakim intenzitetom Zivjeli u duSama Muslima na, Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini. I dalje, da prosirimo ovu tvrdnju: ne radi se ovdje sarno 0 podrueju Bosne i Hercegovine nego 0 djelom teritoriju Jugoslavije, !to najbolje potvrduje pri mjer opjevanog lika Kraljevica Marka koji je junak ne samo Srba nego i Hrvata, pa i Muslimana, i dalje Crnogoraca, Makedonaca i Bugara.

Takva podudarnost, medutim, ne iskljucuje Cinjenicu da svaki od jugoslavenskih naroda ima autohtona obiljezja u svom naro dnom stvaralaStvu, i to je ono sto daje posebnu ljepotu knjiZevnoj baStini naSih narada. Tako su i priCe i pjesme, sale i poslovice Muslimana u Bosni i Hercegovini obojene vlastitim mentalitetom i etnickim duhom, Ie sa vrlo zanimljiv specifikum u stvaralaSlvu jugoslavenskih naroda. U samoj Bosni i Hercegovini u gradovima i mjestima, pa i mnogim selima kao sto se vet na prvi pogled zapata specifiCna arhitektura muslimanskih ku6a i mahala, dla mija, turbeta i groblja, isto tako se u samorodnoj knjizevnoj baStini jugoslavenskih naroda s lakocom prepoznaju one umotvo rine koje su nastale u muslimanskoj sredini, jer im je ta sredina dala svoj govor i boju, svoj duh i mentalitel, svoj izraz i sadrZaj.

VII

.i.,

11

1"

II

II

II

'1,

i\

rt

If

,-I

,I.

110

'k..,

I

II

Sastavljae ovog izbora to zeli potkrijepiti najljepsim primjerima iz obilnog narodnog blaga Muslimana Bosne i Hercegovine, iz saljivih i ozbiljnih prica i pripovijedaka, zgoda i anegdota, pjesama i pitalica, poslovica i zagonetki, bajki, legendi i basni. Na kraju sam dodao krace ulomke iz putopisa Evlije celebije (XVII st) i dijelove memoarskih zapisa Mula Mustafe BaSeskije (XVIII st) da budu barem fragmentarni tumac vremena i sredine, ljudi i zbi vanja u kojima se stvaralo i s generacije na generaciju prenosilo muslimansko narodno blago u Bosni i Hercegovini.

Samorodnost i autohtonost ovog narodnog stvaralaStva, me dutim, ne govori 0 njegovoj iskljucivosti, 0 njegovoj zatvorenosti u stroge regionalne okvire. Naprotiv, u muslimanskom blagu ima pravih dragulja koji su ocito nastali kao refleksi poznatih tema u pricama i pjesmama istocnih i zapadnih naroda. Takva je na primjer izuzetno privlacna novelisticko-anegdotska prica "Dram jezika u kojoj se na vrlo impresivan nacin iznosi sudbina raspu snog aSiklije Omera iz Sarajeva, koji kada ostane bez roditelja i imetka, u neimastini od Zidova I sakara posutluje trideset kesa dukata, da bi mogao ozeniti lijepu Mejru i dohraniti njene rodi telje baveci se trgovinom. Ali Omer uzimajuci zajam pristaje i na muCnu pogodbu - ako za sedam godina ne vrati dug, da mu zidov ima pravo odrezati dram jezika. Istu temu obratluje veliki engleski dramaticar William Shakespeare (XVI st) u Mletackom trgovcu Umjesto Omera tamo je trgovac Bosanio, a lihvar zidov Shylock ako hoce naplatiti svoj dug, smije duzniku odrezati samo tocno pogoaenu kolicinu, kao u muslimanskoj priCi dram jezika, funtu mesa u Shakespeareovoj tragikomediji.

I metlu muslimanskim pjesmama ima primjera velike slicnosti sa Shakespeareovim motivima, sto nas uvjerava da ima mnogo zajednickih, ponekad istovjetnih sadrzaja u narodnom i umjet nickom stvaralaStvu, a koji su nastali u davnoj proslosti, a kao rezultat kulturnih strujanja i u davnini za koju smo ponekad skloni vjerovati da je bila barbarska. U desetak muslimanskih pjesama, obraaena je tema jagluka (marame) koju poklanja milo snica svome dragom:

Zavadi se i m!ilo i drago:

Mlad Orner-beg 5 OmerbegoV'icom,

U po no6i u rneIru duseIru,

Da kroza Sto, ne bi DIi zalili,

Vee !Zoog jednog vezenog jagluka, Zlatorn 'VeZeal, u dulsiji bjeljeal, Da od njega bi~e1 dvor mime,

I halvatJi gdje Orner-beg spava, Da su mu ga milosnice dale.

(Svada zbog jagluka)

Isti motivobradio je Shakespeare u poznatoj tragediji "Otelo, u kojoj hrabri i vjerni crnac udavi svoju voljenu Dezdemonu zbog sumnje da ga vara a s dokazom svilene marame'koja intrigom dvorjanina Jaga dospiieva u ruke lijepog i mladog vojskovode Kasija. los bi se viSe naSlo primjera gotovo identicnih motiva

VIII

narodnog stvaralaStva Muslimana s istima na Istoku. Meautim, naglaSavanjem tog momenta zelim utvrditi cinjenicu da je narodno blago Muslimana u Bosni i Hercegovini svojim vitalnim nitima tokom stoljeca bilo otvoreno prema udaljenim krajevima svijeta i na Istoku i na Zapadu, a sto je pridonijelo njegavoj sirini i obu hvatnosti u temama i sadrzajima. Najveci dio muslimanskog narodnog blaga nastao je izravno u svojoj sredini, rodio se kao vlastiti izraz duhovnog kretanja i poimanja kao vlastiti pogled na etiku zivota i opstanka, kao originalni, samosvojni gavor na svome flu kako u leksickom profilu, tako i u motivskoj obradi.

Pa ipak, Citalac ove specificne antologije susrest ce se na mnogim stranicama s pojmovima Turcin, turski kao sinonimima za Musliman, musIimanski, a to moze neupucenima biti zaprekom da shvate njihovu pravu sustinu. Gotovo pet stotina godina stanovni stvo Bosne i Hercegovine bilo podijeljeno na tursko, to jest muslimansko i na krscansko. U to vrijeme i sva Evropa je tretirala prisustvo Turaka na Balkanskom poluotoku kao sukob polumjeseca i kriZa. Meautim, bili bismo u punoj zabludi kada bismo Musli mane Bosne i Hercegovine i u samo tursko doba identificirali s Turcima kojih je u naSim krajevima i tada bilo vrlo malo. Histo rija je dokazala da je velik broj bosansko-hercegovackih Musli mana nastao od Bogumila koje su Turd zatekli u tim krajevima. Drugi dio Muslimana potjece od hrvatskih plemica koji su Xl vrijeme prodora Turaka u XV stoljecu vladali Bosnom i Hercego vinom pa su priman}em islama sacuvali svoje feudalne privilegije i odmah postali turski dostojanstvenici, age i begovi. Iz povijesti, kao i narodnih pjesama i prica poznato je da su Turci iz osvojenih krajeva odvodili djecu svojih podanika na skolovanje u Carigrad. Tako su postale brojne turske paSe i veziri srpskog iii hrvatskog porijekla iz Bosne i Hercegovine.

Mada pokorena i raznim

pogodnostima pridobijena,

Bosna

je nekoliko stoljeca bila vrlo

teiak kamen Porti u Stambolu.

las ad Kulina bana ta svojeglava zemlja (Kome Bosna -

tome

dosta!, narodna poslovica) osjecala se vise vezanom za svoje tlo nego za daleku tursku carevinu. Ona joj je bila tuaa kao i njen nerazumljivi jezik kojeg. su mali samo malobrojni skolovani ljudi. Prave Turke doseljenike Muslimani su u Bosni zvali pogrdnim imenom - Turku!e. A da nisu Muslimani u Bosni bili zadovoljni s turskom vlaScu, dokaz su bune i ustanci koje su domoroci, bosanske age i begovi potpomognuti narodom, dizali u Sarajevu, Travniku, Banjaluci, Visokom, Mostaru, Krupi, Bihacu, Novom Pazaru, Bijeljini. Bilo je za turske vladavine u Bosni preko 40' pobuna i krvavih borbi bosansko-hercegovackih aga i begova protiv turskih paSa i vezira. U poznatom romanu Zmaj od Bosne hrvatski knjizevnik losip Eugen Tomic u epskom sjaju prikazao je lik muslimanskog junaka Huseina Kapetana GradaScevica koji je 1831. godine digao vojsku protiv centralne turske vlasti, a za samostalnu autonomnu Bosnu.

Ovi dogadaji otpora, sukoba i stalnih nesporazuma Muslimana Bosne i Hercegovine nasuprot tutske vlasti, nisu prosli bez spe cificnog odraza u muslimanskoj narodnoj priCi i pjesmi. Izmedu

IX

mnogih navest cu samo jedan kraCi dtat iz pjesme Sestra oslo batJa brata", u kojoj turski paSa uhapsi Bosanca Kopci6 Diafer -bega, ali za njim paSi dotrci njegova sestra i odresitim govorom prisili turskog generala da joj vrati brata kojeg su ve6 bili poveli dzelati da ga pogube. Karakteristicne su rijeCi pase kojima se obraca domalocas osul1eniku na smrt:

0, eujes Ii, KopOic DZafer-beze, Da mi hoces poklomti seku, Ja bib tebi poklonio gIavu. Kakva ti. je mudra d !raztmllla -

Umjela hi cam dZevap dati,

Umjela bi BOSillom okreeati.

Pa ipak u ve6ini prica i pjesama turske paSe, sultani pa i

carevi prikazani su kao ljudi puni humanog razumijevanja kaji

iznad svega cijene hrabrost i pamet. U prici :lena acu majka car

je nekag akrivljenag covjeka osudia na smrt i to glal1u. Nije

dopustio da mu itko iSta donosi u tamnicu. K6er osutlenoga

namolila je cara da svaki dan ulazi svome ocu u tamnicu kako bi

mu olakSala posljednje trenutke iivota, ali ni ona nije smjela niSta

od hrane unijeti osul1eniku. Mel1utim, i pored toga osul1enik je zivio

40 dana i to veoma zacudi cara, pa pozove tu zenu i kaze joj, ako

mu otkrije tajnu kako oca hrani, da ce joj pokloniti njegov zivot.

Tada ova zena kate da rotlenog oca hrani svojim mlijekom, jer je

upravo bila rodila i prsa su joj bila puna. Car se zadivi mudrosti

i hrabrosti te dovitljive zene i pusti na slobodu njenog oca.

U muslimanskim priCama, pjesmama, poslovicama kao i baj

kama, basnama i zagonetkama prikazane su sve ljudske eticke i so

cijalne vrijednosti, citava skala pozitivnih i negativnih osobina ljudi

raznih staleza i vjerskih pripadnosti. Velik broj tema odnosi se

na vezire i paSe, age i begove, hodte i hadiije. Mnogo je prica u

kojima se govori 0 kadijama, tim muslimanskim sucima koji umi

ju na Svakw(, testo sebi u korist ali ima i divnih primjera u kojima

kadije iskazuju duboku mudrost i objektivnost u zamrsenim slu

cajevima kada samo svojom dovitljivoscu mogu razrijeSiti sporove

a da pred sobom nemaju jasne dokaze tka je kriv a tko prav. Tako

je poznata prica 0 kadiji koji sudi nekom

kmetu sto tvrdi da je

posudio dukate i agi koji negira da je zajam primio. Kad su dosli

u mescemu (sudnicu) kadija je naredio da ih se obojicu izmjeri

na kantar i zatim ih otpustio s tim da se

jave za mjesec dana.

1,

Kad su ponovo dosH kadija je kantarom

ustanovio da je aga

odebljao, a kmet smrsao, te je prema tome zakljuCio da je za

proteklih mjesec dana aga samozadovoljno uiivao sto je primio

dukate a za to nema dokaza pa ih ne mora vratiti, a kmet se

izjedao sto ne moze dokazati da je dukate zaista posudio. Tada je

kadija naredio da agu stave pod batinu, naSto je ovaj odmah

priznao dug i vratio primljene dukate.

Ne bi se mogla sastaviti ova zbirka humora i mudrosti bez

prica 0 narodnom saljivdZiji Nasrudin-hodf.i. Mada je poznato da

je domiSljati efendija, zivio i umro u Turskoj, njegove su doga

dovstine preplavile Bosnu i Hercegovinu i nitka vise ne moze vje

x

rovati da Nasrudin-hodia nije iivio u naSim krajevima i u mnogim trenucima govorio iz dwe naSega narada 0 njegovim teSkocama i teinjama, patnjama i radostima. Tako su mnoge zanimljive aneg dote i mudri odgovori koji su plod uma i osjecanja naSeg covjeka pripisani Nasrudin-hodZi.1 od njega narod traii pom06 kada treba rijesiti neku zamrsenu situaciju. Tako je Nasrudinu dosao neki cjepar i njegov poznanik koji je tratio dio zarade od cjepara, jer je on, dok je cjepar udarao sjekirom po cjepanicama vikao heh i time, veli, pomagao cjeparu u radu. Nasrudin-hodza je uzeo metalni novae koji je dobio cjepar, bacio ga u zrak i kad je novae pri padu na plocu zazveeao, upitao je cjeparova pom06nika, da li je CUO zvek, a kad je to ovaj potvrdio, Nasrudin mu je rekao, neka on uzme taj zvek, jer to njemu pripada za njegovo vikanje heh, a novae pripada onome tko je stvarno radio.

Mel1utim, ne sarno hwnoc i smijeh, a koji su obiljezje samo

naroda visoke

kulture, nego

jos jedna

znaeajna

kvaliteta

stalno

je prisutna u

muslimanskoj

raznolikoj

narodnoj

prozi i

poeziji,

a to je mudrost kao duboko zivotno iskustvo zasnovano na sto ljetnim spoznajama dobra i zla, nevolje i radosti, trijumfa srca i odmjerenog meditiranja ljudskog uma. Humor i mudrost susre6u se u simbiozi narodnoga duha kao bitno obiljezje njegova stvara laStva. Muslimanski humor sadr!i u sebi i notu poznate sporosti u razrjeSavanju fabule, a to je zapravo vrijeme misaonog procesa koje traje od apsurdne situacije do njenog uoblicenja u poantu, mudru pouku, iznenal1ujuCi finale koji priguSuje smijeh, a dwu ispunja sjajem ljudskog uma. Kad je beogradskom paSaluku jednom zakasnila pla6a dosjeti se neki Husein, obuCe se u srpske haljine te ode u petak pred dzarniju i rece da se h06e poturciti. Muslimani po obiCaju da pomognu onoga koji stupa u islam, odmah skupe nekoliko stotina grosa. Kad su mu htjeli nadjenuti ime ispostavi se da je on Husein i kad ga prisutni stanu karati sto zbija salu sa svetinjom, Husein im reee: Aka do drugog petka ne dol1e pla6a, onda ce i delibaSa doCi da vam se poturCi

U svom izboru ograniCio sam se na narodne price i pjesme, bajke i basne, zagonetke i poslovice, uueCice i pitalice. Ne smatram da su te sve oblasti ovom zbirkom iscrpljene. Naprotiv, uvjeren sam da tog blaga jos dosta ima rasutog na mnogo strana, pa i nezabiljezenog, te ako moja knjiga nekoga potakne da nastavi ovaj rad, ili mi pomogne u dopuni, moj trud ce uroditi pravim re zultatom.

U prenosenju tekstova drzao sam se izvora i sarno u krajnjem sluCaju pogreSaka ili oCito krivo transkribiranih rijeci i pojmova vrsio sam ispravke. Zbog dosljednog prenosenja iz raz[icitih izvor nika dogodilo se u ovom zborniku kao neizbjezno da su neki prilozi u ikavskom, neki ijekavskom, odnosno jekavskom govoru, a to je bilo potrebno ostaviti i zbog razliCitosti stedina u kojima je nastajalo to narodno blago Muslimana Bosne i Hercegovine. Strucni Citalae 6e otkriti da su neki prilozi pretrpjeli i redakciju prvih sabiraea kao i kasnijih prirellivaea, pa je i to dokaz utjecaja vremena i prilika i na oblik govora i leksicke obojenosti narodnog blaga Muslimana Bosne i Hercegovine. RijeCima kojima nedostaje

XI

glas h, a koji je oojvjerojatnije postojao u narodnom govoru, dodavao sam taj glas, jer mi se Cinito opravdanim da se takva pogreska ranijeg prireaivaca sada ispravi.

U ovaj izbor bezimenog narodnog stvaralaStva uvrstio sam i

tri autorska priloga. To

su dva spjeva - Abdiju

Jusuf-bega

CengiCa iz Foee (1886) i

Duvanjski arzuhal (1806),

nepoznatog

age koji pise u stihovima Bosanskoj vladi u Travnik molbenicu da njega i njegovu cetu premjeste u neki drugi kraj. Dodao sam tim spjevovima i Poziw: lusuf-bega Filipovica 00 nauk (Saraje vo, 1880), budnicku pjesmu u narodnim osmercima sa poukom da se namd prosvjecuje skolovanjem, sto je nekada bio krupan pro blem mellu Muslimanima, jer su se bojali da im se djeca u svje tovnim skolama odbiju od islama. Sva tri autorska priloga imaju izrazitih osobina muslimanske narodne poezije jednostavnog kazi vanja i upravo zbog toga su meau Muslimanima poznati te su s generacije na generaciju prenoseni kao dio autohtonog narodnog blaga. To se posebno odnosi na spjev Abdiju, koji je na prvi pogled religiozno-didakticnog karaktera, meautim, danas Abdija gubi svoje prvotno obiljetje, pa nam je viSe zanimljiv kao eticka i socijalna stika muslimanskog doba i ljudi u Bosni i Hercegovini proslog stoljeca. Pojedine dijelove Abdije vrijeme je dovelo na rub humora, mada u cjelini ovaj spjev privlaci naJu patnju kao oblik narodnog razmiSljanja 0 zivotu i sudbini covjeka.

Mada je muslimansko narodno blago u Bosni i Hercegovini nastalo prije viSe stoljeca, cUalac ce otkriti mnogo suvremenog u njegovu humoru i mudrosti. U ovoj zbirci moglo bi se naci u pricama i pjesmama, anegdotama i poslovicama velik broj suvre menih tema i pouka s dosta knjitevne ljepote i zanimljivih filo zofskih gledanja. Ovaj predgovor, mellutim, telim zavrSiti s dva krajnje bizarna primjera koji nam govore da je narodni stvaralac Muslimana Bosne i Hercegovine imao maJtu najsuvremenijeg izu mitelja. U pripovijetci s elementima basne Agina s6i izmellu osta log stoji: posaljimo ga k jenidunjal-divojki sehsadi po ogle dalo u kom se vas dunjaluk vidL Zar to nije naJ danaJnji televizor? - Na istu asocijaciju navela me priCa Cudestva Hadzi -DerviSa u kojoj stoji: Krava kad zine, otvore joj se u ustima straJne planine, brda i ledine, a po njima se igraju ona zvjerad i jedno drugo ne jede. Moglo bi se jos dosta naci slikovitih detalja koji potvrlluju maJtovitu vidovitost muslimanskog pripovjedaCa i pjesnika, mellutim to nije predmet ovoga uvoda.

I nije cilj sastavljaea ovog izbora da citaoca upu6uje u traga laeko otkrivanje raznolikih vrijednosti prezentiranog narodnog blaga Muslimana u Bosni i Hercegovini. Dovoljno je ako danaJnji citalac uvidl da u tim pricama i pjesmama, bajkama i poslovicama ima dosta svjezih Ijudskih istina kao da nisu kazane prije nekoliko stoljeca nego upravo danas. Osim toga ova ce knjiga sebe potvrditi ako citaocu prutl jos jedan argumenat da su Mislimani uBi H odavno formirani kao jasno izrazena etni6ka cjelina koja danas u socijalistickoj lugoslaviji dotivljava svoju afirmaciju i slobodan razvoj u zajeanici naroda Bosne i Hercegovine.

Nasko Frome

PRICE I ZGODE

XII

ALIPASINA NAREDBA

AliipaSa RizvanbegoVlic jedanput dade naredbu da niko po noCi bez fenjera ne hoda. Uskoro jedne noCi uhvati karakol jednog ihtijaTa bez fenjell"a pa ga upitaju:

!"#$%&'()*+,-./0123456789:;?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~$----- Zar ti ne 2lnas za Alipasanu naredbu da 'se noeu ne smije bez fenjera hodati?

!"#$%&'()*+,-./0123456789:;?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~$----- Znam - odgovori ilitijar.

!"#$%&'()*+,-./0123456789:;?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~$----- Ba kamo fenjer?

Eve ga - d ,])okarla im fenjer, alii bez svijece.

A kamo svijeea?

0 sV'ijeCi nije niSta reeeno, vee 'SarnO' da valja s fenjeror:n

hodati.

Oni ga su ga '11 selu i okolini hrsuzbaSom zvali.

Jedamput on nakolje nekakvih brava, koje objesi 0 pantu na

taval11u, da mill se 'stiSe. NaCiViija pun tavan mesa, da se sve crnilo. PoSto je sve meso objesdo, ode nekamo od kuce, a zeni reee:

- Tko god bolje znao, aLi sve uzalud, jer po njegovoj nesreCi dijete dedino Illalicalie dosta na -njega, te ga kad:ija

osudi da pIaU zeni u dme nafake djetinje i njezme >sto i pedeset Cesa.

BoSnjo rece da nema para, ati dedi!nica doceka:

- Preberite ga, efendija, lima pun cemer para, ja sam mu ih vidjela kada je smock meni dolazio.

Kada kadija prebra BoSnju te mu nade pare, jos se viSe uvjeri da je on zaista njen muZ, pa mu oduze sve pare i da dedinici, te ona ode 'l."abat dedi, a Bosnjo siromah opet mahaju6i saka. Sta ce? Ko jadniji, ko hlosniji od njega? Kupi op61 za onu drugu zolotu

duvana, pa opet na onu Iedinu i stade lulu za lulom puSiti i

dert

razbijati.

HadZinica ga opet opazi, pa C:im ga vide odmah ga poznade, pa

pomisli: - Eto ti ga na, opet ga je nekakva nesreca stigla? -

pa

ga brie-bolje wvnu. On, siromah, jedva doeeka, pa ode hadZIDici

i sve joj isprica s1Ja se je opet s njJme des-ilo. Karl ga hadZrinica saslusa, reCi ce mu:

- Dobro Ce ti biti insalah! Ne boj se, nego hajde kadijd pa mu reci: - Kada ti. mene osudi da dam tolike pare, harem mi dosudi da mi ona zena moga sma povrati. - On ce ti ga sigumo dosuditi, pa 1l:'ada ti ga da, dovedi ga amo, pa se neboj da ce 1i ,pare propasti. Nece, !!le. No cerno ja !i ti tu jos neSto uSicariti.

63

Kada to BOSnjo eu, uputi se kadiji pa ga zamoli onako kao sto ga je hadZinica nasjetovala. Kadija kad ga saslusa, reCi ce mu:

- Tako je i hak - pa odmah posla zaptiju da onu zenu s djetetom dovede. Kad je zena pred kadiju dosia, uze kadija dijete za ruku pa ga preteslimi Bosnji 2:ena stade plakati ~ moliti da joj ne oduzimaju dijete, i obecavati BosnJi da ce mu sve pare povratiti, ama BOSnjo neee 0 tome ni da euje, nego uze dijete pa ga odvede hadZinici. Dedina zena odletje plaeuci dedi, pa mu ispriCa kako joj je kadija jedinca oduzeo i Bosnjaku ga preteslimio, pa stade naricati i dedu kleti. Be, i dedo se sada nade u fudu, nije lasno onoIikoga sina izgubiti! Taman oni 0 tome jadu i belaju, dok telal navede dijete vituei:

Pedeset cesar

Dedo nametnu cesu, a hadZiinica odmah dzade na sto eesa. Tako su se dedo i hadZinica nadmetali, dok isteraSe na ,trista cesa.

Dedo nije vise imao para, pa posla :lenu hadZinici da je zamoli da'Vise ne namece. 2:ena ode do hadZirrrice, pa joj pade po iI10gama i stade je moHti:

Mi viSe nemamo ni pare, a :lao nam je jectinee puSititi da ode drugome, no te molimo, ne name6i se.

Dobra - rece hadZ.inica - hajde donesi pare pa plati, a dedi kaZi: ko pod drugijem jamu kopa sam u nju pane.

Dedo izbroja pare i pr,imi sina, a hadzinica izdvoji najpre sto i pedeset eesa pa dade Bosnjaku, a onu drugupolovicu podijelise po pola. Bosnji reCe hadilinica da odmah ide uprav u svoj vilajet - jer ti jos nijesi !llautio sejtanluk pa bi te mogao ios ko u ovome velikome gradu prevariti.

Bosnjo poslusa, i ode veselo u Bosnu da svoje drugove obveseli.

VIDIO SAMOG SEBE U OGLEDALU I UBIO

OtiSla dvojica u kiradu u nekakvu kucu vrlo imucnog covjeka u Ca:cigradu, pa kad su se uvukl!i u kucu, ukresu Ii uzdiju svijecu. Na du se u jednoj odaji najgospodskije popunjenoj dragocjenim po kucstvom, kojega oni ni uobraziti nijesu mogli. Izmedu ostalih stvari bilo je i jedno to1iko velilko ogledalo, da su se mogli u njemu s glave, do nogu vddjeti, i promisliSe, da su onamo druga dvo}ica naoruZani, kao i oni, te od straha na njih obore svoje dvije kubure, a ogledalo na stomne komadica, pa odmah pobjegose napolje, sto su najbolje mog1i. Kad umakoiie u jednu usamljenu dolinu, poenu se 0 svome polasku ,i nenadanoj nesre6i razgovarati:

Vidje li, Mieune, po ,bogu brate?! Zarna Ii bjehu ona dva Pvimorca U OTIoj odaji!

Kako da ne vidjeh?! Nego, vidje Ii Krceta, kako brzo sta vise roke na oruZje jednako kad i mi?!

Kako ne vddjeh?! I da mi pm na njih ne upalismo kubu rama, htijahu nas bez zamjene ondje ubiti!

64

Ma ovo mi je zaeudo - opet ce prvi reci - kako tebi jedan od ove dvojice nalikovase, zakleo bih se na oba moja sina, da ti onamo bijase; no, sreeom, nadosmo se mi hltriH. te ih ubismo. a jos sremiji, S10 umakosmo, da ne plaeamo

BOSNJAK IZGUBIO SJEKIRU

Nekakav Bosnjak hoctio u drva sa sjekirom pro ramena, pa svrati u jedan sljivnjak i popne se na jednu sljivu koju je najpu nijom ugledao, a ostavi sjekiru ispod sljive. Onako gladan poee jesti sljive a bacati spice na zemlju, dok se tako bio najeo, da mu je trbuh kao zeni devetoga mjeseca bio nabreknuo. Kad se poceo ski dat, pukne rnu gatnj'ik od gaea, a u toIiko nekakav putnik prode krajem njega. On se uboja da k njemu ne dode i da ga s gacama u rukama ne nade, ukloni se malo na stranu, dok opet zavezao. VracajuCi se, da prihvati sjekiru, kad Ii je pod sljivom ne ma. Promisli da mu je onaj putnik ukrao, te za njim vicuCi: Stan' malo, enserija, da neSto victim! - Kad putnika stiZe i kad vi dje da kod njega nema sjekire, opet se povrati i pocne nogama i ru kama razgrtati one spice, kad li, srecom, nade jedva ispod njih svoju sjekiru.

NEKA ZNA CALMA STO JE GUZVA

Bio Je nekakav ladar mlad kioos, pa, ako je i prevozio s jednu stranu 'rijeke na drugu narod, opet se kicosio noseei vazda Calmu oko glave kao prv,i Turcin aga. Jedan dan prevozeei celjad, kad je bila rijeka visa no obicno, a dunuo vjetar, pocne ladu s nategom voziti, dok od jednom puce mu guiva na veslu. Nemajuci druge ~ve u lam, naljuti se pa odmota Calmu s glave ,i naCini od nje guZvu govoreCi: - Dosta si na mojoj glavi gospodovala i ponosHa se: hajde sad sidi, da i ti waS kako jadna guiva

POZDRAVI MI SINA ALIJU

K:retala vojska iz jednoga sela na carevu vojsku, pa za njima

pristala jedna stara iena turska, zavita u peCu i feredZu, kojoj je bio sin Alija vee daVillo posao na vojsku, pa kad naljegu ljudi, O!lla zrunoli najprvoga turCina: - Mujaga, tako ti lijepoga dina i turske eabe, pozdravi mi sina Aliju u Cor"'PaSe ordiji, i reci mu selam mu je od majke Dulsije. - On joj se zak:le da hoce, ali nije ni sina joj powavao, a kamo Ii nju zavitu od glave do peta. Kad dodu u

5 Narodni humor i mudrost Muslimana

65

Joziju gdje su se bili Turd i Rusi, Muji je najprva stvar bila ta, da izV:l:si amanet stare Dulsije, pa propita 'koja je ordija Cor-pasina. Kazu mu, i on u ol'diju pode, i za Se Nasrudin pogladiv bra

du: - Vi koji znate, nauCite one koj~ lIle znadu, - i dimDalkne iz

dZamije..

104105

NASRUDIN-HODZI IZGORJELA KUCA

Imao je Nasrudin-hodza zloga komsiju kojenom je bila kuca mu uz kueu, a pod jednijem sljemenom, te jedan dan promisli kako bi mu se osvetio, zazdi svoju kueu kako bi se i ona komsijina zapalila, te izide nekluda u polje kao da nijesu !Iljegovi posli; a kad se objekuce zapale, nagrne sve selo, pa namjesto da gase pocnu nositi iz obje IDee sto je ko mogao. Kad Nasrudin cuje to od Ijudi

koji

mu kazali da mu ikuca goo, on odgovori: -

steta sto se nije

sam

doma namjerio da i ja stogod ugrabim,

ama kad nije

sam prispio na pljacku, ana idem na vatru, da se, ako nista, daj budi ogrijem.

HODZU BRIJE NEVJEST BERBER

Jednoga dana ode Nasrudin-hodza da se bl'ije ali naide na nevjesta berhera. Kadgod ovaj mahne britvom, zasjece ga pomalo. Nasrudin-hodZu sve muka hvata, suze rou sve lete preko Iica, a iz ociju mu iskre sklacu. U tom se CUO neki cudnovat glas i neka larma spolja. Nasrudin-hodZa zapita berbera kakva je to larma 5to se cuje spolja, a berber pogleda kroz vrata, pa rece: - Tu je blizu nalbantin, pa potkivaju jednoga vola. - Ja sam mislio da ne koga briju, - odvrati hodza.

NASRUDIN-HODZA - VJEST KADIJA

Dodose neki trgovci u ono mjesto gdje je zivio Nasrudin i odsjedose u hanu. Iste noCi ukrade neko jednom trgovcu cemer s novcem, i niko ne moze na6i lop ova. Dozvase Nasrudina da pro nade lopova.

Kad je Cuo 0 cemu se radi, Nasrudin-hodZa im zapovjedi da dodu u mescemu. On prvi ode, pa nade jednu bijelu kozu, koju dobro nagaravi cumurom.

Kad svi trgovci dodose pred Nasrudin-efendiju, on dovede nagaravljenu kozu u sOOu gdje kadija sudi.

- Vi cete jedan po jedan dolaziti ovdje i giaditi oveu po ledi ma a pod cijim rukama mekne - onaj je pokrao novae.

UemiSe tako jedan po jedan, pa kad se sv;i izredase, naredi Un Nasrudin da stalllU u jedan red i da dignu obje ruke u vis, s dla novima okrenutim !Iljemu. Kad sV'i izdigose ruke, a ono svima dlanovi crni od Cumura, sarno u jednoga oct njih bijele se ruke. Njemu pride Nasrudin-hodZa i reee:

Ti si ukrao novce!\

Onaj malo poblijedje, ali ipak rece da n1je ukrao.

Jesi, - veli mu Nasrudin. - Ti nisi smio da pogiadiS kozu, sarno si onako bajagi vukao dIane iznad njezina hrpta, jer si se bojao da koza ne mekne. Eto,woji su dlani bijeli, a da si i ti pritisnuo, ogaravio bi i ti ruke, kao ovi drugi 5tO suo

Lopov je naposljetku morao priznati da je ukrao novae. Trgo vae je dobio cemer s novcem, a Nasrudin-hodza se time proslavi po svijetu sa svoje dosjetljivosti.

HODZA UeI KLANJATI SELJANE

U nekakvom selu umro hodZa, a drugoga nijesu mogli dobaviti za toliko silnih godina, tako da su starn vee pOUilllirali,a mladi ne naucili. Nanese put jednoga derviSa kroz ono selo, te ga seljani zamole, da bi kod njih ~ostao nekoliko dana, ne bi Ii naucili klanjat. DerviS-hodZa drage volje na to pristane, i kad je prvi

put posao s narodom u dZamiju, rece narodu: - Svi

gledajte

mene, sto ja radim, pa svaki onako i Zivotom i rukama. -

Pocme

hodZa dupke podizati ooi k nebu, pa podbode dva paoca ad ruka pod oba uha, pa spusti. ruke niza se, te klekne na koljena, pa pregne celom na dolinu, a oni svi kao ri hodZa. Karl je bio red da po drugi put panu na zemlju, desio se do njega nekakav debeli aga, pa, preklanjajuci se k zemlji, pri5apti hodZi: - HodZa efendija! znadi aklo budes jos i jednom klanjati, ja ne mogu bez moje sra mote i grehote, jer sam se prejio pite zeljanice i pilava pod kajmak, te me, da oprostiS, nadulo. - Hodza se naljuti na agu, gdje mu je molitvu preklinuo, dohv8lti. jednu svoju papucu, te po agi kao po napuhanoj mjesini. Kad to vidjese ostali seljani, pomislise da to tako treba da rade, te svak pribvati svoju papucu, pa jedan dru gaga pocese tuCi, i tako bi se tukli do dugo, da ne zavika izmedu naroda jedan stari Turcin: - Mirujte Ijudi, ako ste Turci, tako nijesu nasi stari Turd klanjali, osim ako mladi danas tako narc duju.

HODZA BABIO SVOJU ZENU

Kad se Nasrudin-hodZi mucila zena s prviro djetetom, rekle rou zene da izide iz kuce:i da ne dolazi doma prije nego mu poru Ce. Kxenu hodza bez rucka i bez brasnjenice drz; kuce, pa kad je bilo ispred akSama, ljuto ogladni i otide kuCi; ali mu stare Zene ne dadoSe nego ga iZ kuee iscernse veleei mu, da se jos nije Zena rou s djetetom razdvojila; a hodZa se naljuti, te poteee u earsiju i kupi groS suhih smokava, onilia d IjeSnika, te setrcke vrati kuei:

106107

prihvati jednu tojagu i izagna ,i babicu i druge stare zene iz kuee, a ispod zene bad sve one smokve, orahe i ljesnike. Upita ga mu ceea se zena: - 810 to radiS, zio te smelo? - Kako sto? Ja imam pameti, ako naSe kom15iniceriemaju; sad ees ti vidjeti da ee dijete

i glavu i obje ruke pruziti kad ove

slatkise vidi. - Malo stavse

prituze zeni mu prave roc1ene muke, i

u mud zapomaga: -

Aman,

hodza, pomozi za tursku vjeru! -

Kad hodza

pritrca, zbilja

se

dijete rodilo, pa od vesel}a zavika:

-

Virus Ii,

budalo,

jesam

Ii

ti ja rekao, da vise valja jedan orah mita, nego sve babice bez mita.

NASRUDIN-HODZA I VRIJEME

Kad je Timur Lenk na svom osvajackom pohodu do15ao u bli zinu Aksehera, svijet se strahovito prepade, jer je Timur Lenk sve Zivo stavljao pod mac. Dogovore se ljudi da Nasrudina upute u susret Timur Lenku, ne bi Ii ga on kako udobrovoljio i .izmolio mi lost za njih i njihov grad.

Nakon duga put, jaSuci na svom magarcu, Nasrudin stigne do T1mur Lenkova logora i uspije se prohiti do njegova 15atora. Poljubi Timur Lenka u skill i u ruku, pa zamoli OOlost za svoj grad .i svoje sugrac1ane.

-A sta mi za to donosis? - upita ga Timur Lenk.

-0 premilostivi i nepobjedivi! - poce Nasrudin. - Mi smo

siromasni ljudi, pa ti ne mozemo nista osobito darovati, ali ti zato obeeajem da en za godinu dana nauCiti svoga pametnog magar ca da govori ljudsk:im jemkom.

Zaista? - doeeka Timur Lenk zacuden i raspolozen.

- Obecajem i zaklinjem se! - potvrdi Nasrudin i ode pa dovede magaTca da ga i Timur Lenk vidi.

- Dobro, - pristade Timur Lenk. - Ali zapamti jedno: ako magarac za godinu dana ne progovori kao i ti, onda znaj da ni dijete u majcinoj utrobi nece biti postedeno u tvom Akseheru!

Nakon sto je magarac usijanim macem bio obiljezen, Nasrudin se veseo i raspolozen 'VTati u Akseher i ~spriCa ljudima kako je izmolio Timur Lenkovu milost. Kad oni to eliSe, udare u plac kuknja'VU, jer su sada sigumo znali kakva ill nesreea do godine oeekuje. Nasrudin na to planu:

- Sutite, budale! Godina dana je duga i preduga! Za to vrije me m 6u ja umrijeti, ill ee magarac lipsati ill ce Timw:- Lenka clavo odnijeti. U sVakome od ta tri slucaja, vi ste spaSeni. Jer, ako ja umrem, onda eete rea Timur Leriku da Dlije mao ko da uci magarca kako se govori; ako magarac krepa, ja en mu reci da krepana magarca nisam mogao uCiti, ako Timur Lenka c1avo odne se, onda, pogotovo, nikom msta. A godina je duga;i preduga, jedno od to troje sigumo ce se dogoditi!

PISMO NASRUDIN-HODZE

Dosao k Nasrudin-hodZi jedan Turoin moleCi ga da mu napise jednu knjigu, a da ce mu platiti koliko se za jedno pismo plaea. HodZa ga illajprije upita: - Kome ces pisati i gdje? - Sinu u Carigrad. - A od koje ces cijene da ti napravim knjigu, jer ja znam na tri naeina: jeftino, poskuplje i najskuplje? - Bogme mas, hodZa, da sam Ja fukara, ne mogu nmogo platiti nego najjeftlinije 5tO moze biti. - He dobro, Mumicnaga, odgovori mu hodZa: najjeftinije ti je da ti ja napiSem, a da ti sobom ponese15 pismo sinu u Stambol, i da mu sve naustice kaZes ilto si mu pisao; drugo pismo poskuplje ti je 0'110 Mo, kad napiSem, paposto se osuSi, ne mogu ni ja isti da prouCim; a najskuplje td je ono, efendurn benum, kad ja napisem, pa ga sobom u Stambol ponesern i proucim, jernitko drugi osim mene ne bi ga znao prouciti, makar se sva stambolska ulema okupila, pa i sam Seh-Islam.

HODZA DIJELIO ORAHE

Zavadila se dva brata okolo jedne torhice oraha ne znajuCi kako podijeIiti, te dodu i do ruka. Docuje u kom5iluku hodZa, te poteci k njima i kad vidje sta je, upita ih: - Hocete Ii da vam ja orahe podijelim? - Oba mu jednako odgovorise da pristaju. HodZa ili upita: - Hocete Ii da :ih podijelim na bracku, ali na boziju? - Pravo, hodza! ti znas boziju pravdu iz vasijeh indZila, - odgovori se mu. HodZa skide s glave fes, pa ga napuni, te preda se izruci govoreci: - Ovo meni, - pa drugom: - A ovo tebi, - a trecem:

A ovo tebi, - i sve tako dok na tri prava dijela podijeli. Kad

braca vidjese, zacudise se, te ga upitaSe: - Ma, bolan hodZa! Ako smo d komsije, nijesmo braca: sto pristade ti u dio? - He, moje komsije! U naSem citabu pise da 15to god se doma nosi, Bog oprosti,

ko ne zna doma doCi s punom torhicom, nema mu mira sa fenom i djeoom.

KAKVA RADA - TAKVA PLAtA

Nasrudin kao kadija hio je pomat sa svojih duhovitih presuda.

Jednom mu dodo15e dvojica parnicara. Jedan je drugoga pogra bio za vrat i dovukao ga pred Nasrudin-hodfu. Poce ga optliZivati:

Hakim-efendija! Ovaj Covjek meni nece da plati moje pravo.

-K.ak:vo tvoje pravo? - upita ga Nasrudin.

- Ovaj Sto sam ga dovukao u meseemu cijepao je jednom bogatu Covjeku tovar drva. Ja sam ga molio da i ja cijepam, pa da popola naplatimo a on je rekao da je malo drva i da ee biti

108109

mala i placa, pa da nemamo sta dijeliti. Kako mi on nijc dao da cijepam, a i meni su pare potrebne, ja sam, doll: je on eijepao sjekirom, sjedio sa strane i svak'i put, kad bi on udario po drvetu sjekirom, othuknuo sa sveg srea - heh-heh! Tako sam zajedno s nji:roe othukivao i taka mu pomagao da brie i laMe iscijepa. Kad je zavrsio cijepanje, naplatio je od vlasnika drva za svoj trud, a meni nije niSta htio dati za one sto sam ja pomagao. Kad sam mu bio na pomoCi, neka mi nesto i plati.

Nasrudin-hodZa se zamis1i, pa mu rece: - Imas i

ti pravo da

nesto dobijeS.

-

Ama kako? - bunio sc ejepar koji je cijepaokakva je

to pravda?

Nasrudin naredi da se donese sarafska daska, na kojoj mjenja

ci mijenjaju novae.

-

Daj oyama pare! - pozva Nasrudin-hodza ejepara.

Ovaj mu ih oklijevajuci dade.

Nasruclin Iizvisoka baci novae na sarafsku dasku, a novae

dade od sebe zvek.

-

Jesi Ii Cuo zvek novca kad je pao na dasku? -

upita Nasru

din tuZioca.

Jesam.

Tvoje je pravo na onaj zvek sto si ga cuo! Uzmi ga, a pare pripadaju onom koji je eijepao.

HODZA I NJEGOV JORGAN

Jedne zimske noei cuo hodza gdje nekahi Ijudi zbore polako u avliji, pa, bojeCi se da nijesu lupeZi, prigrne se jorganom te otvori vrata, a zena mu ostane spavajuci. Kad .ispade u avliju, ogreznu medu tri nepoznata covjeka, koji okolise hodzu, i ne videei nista u avliji da mogu sobom ponijeti, reee jedan oct njih:

Hajte, Ijudi; kad nemamo n1sf;a drugo noeas ponijeti., uzmimo

s hodZe jorgan. - Prihvate rou ga s leda, a hodZa pobjeze u kucu i od straha i od zime. Nade u odaji zenu, probudenu, koja ga upita:

Kakvi one bjehu Ijudi u avliji, i sto ono zborahu? - Ne znam, odgovori hodza, koji bjehu, ama znam, da neSto zborahu okol0 nasega jorgana. - A gdje ti je jorgan s leda? - Ne pitaj mene gdje je jorgan, nego njih.

ZLATNI JEMUES

Jednom tursJci car naci'lli za svoje basce jemljes oct zlata, i prije nego ga je dao Svome bascovanu da preore carske baSce, sazove ,sve svoje paSe i vezire na lZijafet, pa poslije jela ukaZe 1m ovi zlatni jemljeS, i reee: - Koji od vas najbolje ucijeni jemljeS, koliko parA vrijedi, dacu mu dobar peskes. - Svak poene misliti,

110

ali se 11iko ne smije usuditi da carskoj volji i rijeci odzevapi. A kad car vidje, poruCi po svoga veseljaka dvornog Indiil-causa, pa mu rece: De, ti znas svaki sejtanluk, pogodi ti i ueijeni, 5tO vrijedl ovi zlatlni jemljes. - Indzil-CauS upita: Ma je IQ vas od zlata? Kako da ne? odgovori ear. Gnda IndZil-caus reee: - Akopane Ijeti dobra kisa, vrijedi vise no sve tvoje carstvo, a ako bude ljeto susno, ne vrijedl ni za sto drugo, osim da ga 0 griu nosi doklen je god ZllV oni ludov, koji ga je dao napravlja1li.

NASRUDIN-HODZA I SIR

Nasrudin-hodza bio jednom kod jednog bega kao gost na rue ku. Izmedu ostalog dode mu na pamet i zaiste da mu donesu malo sira, te poene hvaliti sir: - Sir je veoma lijepa stvar, otvori iStab za jelom, iza njega se s1atko voda pije, a kud god eovjek pode na put, lako ga moze sa sobom nositi.

U to dode sluga i rete: - U kuCi nemamo ni trunka sira, a ako zapoViijedas, mozemo ;j,z earsije donijeti.

eim to hodZa euje, odmah primjeti:

- BaS i ne treba, jer za sirom se mnogo vode pije, pokvari se zeludac, prejede se covjek, pa ne zna kud bi sa sobom.

Na to ce beg hodZi:

Molim te, kako eu se ja odsada vladati u pogledu sira?

- Da mpravo kaien1, rece hadza, - kad imadnes sira, onako se vladaj kao sto sam prvo kazao a kad nemadnes, v1adaj se kako sam sad rekao.

NASRUDIN-HODZA I BEG

Nasrudin-ltodZa otJisao u jednog bega i tu ostao kao gost nekoliko dana. Beg hodZu hrdavo pogostio. Jedno jutro rete mu beg:

- Hajde, hodZa, u selo, pa nadi jedno valjano kerce koje zna goniti zeea, pa cemo iCi sjutra u loy.

Nasrudin ode u selo i dovede jednog tornjaka koji ovee cuva.

Kad ga beg ul-baklavu u zlatnoj tepsiji, :luto zerde u srebren-sahanu, I aslarne u medu kuhane, Seftelije za rose nabrane,

Smora smokve, iz Mostara grozde.

Obuce se stogod ljepse moze, Pa otide U oareve dvore.

Bez izuna u dvor usetala, Bez selarna na gomje eardake Gdje boluje Mujo carevicu. Ona sjede Muji viSe glave, Pa znoj tare po eelu Mujinu,

Pa govod hanumi carici:

- Kakva bolest na OVOID junaku, Taka bolest na mom bratu bila,

I na meru., Mahmutpaiiinici! Ne boluje veee aiiikuje!

Kad to Cuo carevicu Mujo, Skoeio je na noge lagane, Oko bule cardale zatvorio, Ljubio je tri bijela dana. Kad eetvrti danak osvanuo,

Mabmut-paiia sitnu knjlgu piSe, Te je salje earu padisahu:

Sultan-ca're, devlet-celebija,

Zlatna mi je utva odletjela I u tvoje dvore uletjela Evo ima tri bijela dana,

Pusti mi je, ako boga znades! Mahmut--pasi care odgovara:

- OJ, boga ti, cestit Mahmut-paso, U mene jc soko nenaucen -

Sto uhvati. v~/se ne is-pusta!

CIJI PRSTEN ONOG I DJEVOJKA

TI'i junaka gledali djevojku, Gledali je Ijetni dan do podne, Gledali jc i begenisali.

Njojzi svaki svoj amanet daje. Meho daje tni ogre dukata Ibro daje biser belenzuke,

Mujo daje zlatan prsten s' ruke; Svaki hoee da uzme djevojku

Te se kroz to ljnto zavadiSe. Oni veN moja je djevojka Drugi veU nije vee je moja Na meseemu odose kadiji

Da ill sudi koga je djevojka. Sudi pravo kadi efendija, Sudi pravo tako bio zdravo: Koga nas je lijepa djevojka.

Kadija im tiho govorio:

- KaZte meni kako no je bilo, KaZte pravo sto je koji dao,

Sto je koji dao arnaneta. Oni njemu po istini kaZu:

- Meho dao tri ogre dukata, Ibro dao biser belenzuke, Mujo dao zlatan prsten s ruke.

Kad kadija r'jeei razumio Ovako je njima presudio:

Ciji prsten onog i djevojka!

DVORIT' CARA DEVET GODIN' DANA

o stoborje, ti se oblomilo, o eardace, ognjem izgorio. Veee ste mi mladoj dodijali, SetajuCi sarna po cardaku, SpavajuCi sarna u duseku: Okreni se s desna na lijevo,

1541SS

Nikog s desna, nikoga sa lijeva,

Oko sebe studen jorgan svijam,

A u jorgan sve jade zavijam.

AI', vallahi, sirotovat neeu!

J a eu dati ruho na telala,

Kupovat eu konja i soIrola,

I 'l1a konju stogod konju valja.

J'a eu iCi ka Stambolu gradu,

Dvorit' cara devet godin' dana

I :irIldvorit' devet agaluka,

Pa eu bim pasa u Saraj'vu.

I cudan eu porez udariti:

GraS na momka, dukat ll1a djevojku, Udovice - po lulu rluhana, Udovcine - xazb'jene loncine.

JA SE DRAGOM U NJEDRA SAVILA

cudna ti mi godinica dode.

Kad mi dragi ispred dvora prode I pogleda uz 'pendZere moje, cini mi se - do mora je moje! Kad ja vidim dragog u jecermi, Bas kakono mulu u meseemi. Karl ja vidim dragog u beluku, Bas kakono pasu u begluku. Opas'o se pasom mukademom, Mukademu rese objesio.

Kad mu vidim mukademu rese, Poda mnom se crna zemlja trese. Kad ja vidim svoga dragog oei, Bv, umrijeh, evo dusa skoci!

Kad mu vidim ruku u miSici, Pane mem muka po zldOici. Kad ja v:idim svog dragoga pleea, Oinimi se - ja naxastoh veea. Kad mu vidim nogu u topuku, tini mi se poletjeti mogu.

Vam jelo, istina je bila -

Ja se dragom 'u njedra savila! U njedrima srma-dzuzdan bila, Gdjeno stoje grosi i dukati,

A ujutro kafa u fildZh paro eaJreV'icu.

CELEBIJA MUJO I DIZDAREVA UMA

Bostan sije CeJebija Mujo, Bostan sije, a od Boga isee,

Da mu Bog da, da mu bostan :rodi. Sve olrolo tunje i turundZe,

A po srijedi gospodsko cvijeee. Bog mu dade pa mu bostan rodi.. Sve djevojke redom dohodile, Najposli:je Dizdareva Uma. Govorio CeJebija Mujo:

- A bora ti, Dizdareva Umo, Ti podigni sindzefli feredZu, Jell" je rosa po zelenoj travi.

DiZe Uma sindZefli feredfu, Vidjese se gaee pirLitane; Sve okolo vuci i bauci,

Po srijedi sve junacki brei. Na turu je

5e 1ako, liispanu im dva pera, dok

jedan progovor.i: - E da zna

carevic pa cia uzme ona dva pera i

da .itz: svoj.ih dzepova izvadi oei,

pa ih metne de su i bile, pa onda cia ode ovdje blizu na vodu i da zamoei perke pa pomaze ooi, odmah bi progledao. - Posto se digne careVlic, nade dvije peruSke, uzme ih, nade ooi u dZepu, metne ih na svoje mjesto, pa nekako se dotetura do vode i onijem peruskama opra-vSi oei, odmah progleda. U tom .iIlalece i oo.i treci golub, a on ga uhvati i strpa u njedra, pa hajde dalje. Golub ga moli da ga pusti, a carevie ni da euje. - Znam ja, - vell mu golub, kuda ees ti; eto nema oeterest koraka do dZinskog patiSaha. J os malo pa ces videti pred $Obom velike dvore, do neba dopiru, to su njegow. dvorJ.. Nego ti mene pustJi., ja eu 11 vrlo trebovati. Kad doctes pred dZilo:skog patisaha i kaZes mu porad sta lSi dosao, on Ce te ISWpati u jednu kuhijlU, a ja en biti u kuhijd, i doeekacu te na kriJa, da se ne IUbijes. Postije ce te car zovnuti na veceru, a po veOeri iQi ceS sultaniji, njegovoj sceni. Ama znas ko je more dobiti? Ko bude maJ&tor da je 1rl veC.eri uzamandce na6era da progovori, jer ona ni s kMn lIleCe da govori. A kad ti podeS devojd, ne idi bez mene, 'Vec C1m dz kuhije, a ti mene metnrOO cara, alii. on ne htjede, nego se najprije poznade sa braeom i izljubi, pa onda sva troj