Nedjeljko uvar Stariji

BUTIGA, CENTAR ZAGVOZDASjeanja osamdesetdvogodinjaka na prilike i dogaanja u Zagvozdu, a posebno to se odnosi na Butigu, centar Zagvozda od 1926. do 1941. godine.! Taj osamdesetdvogodinjak sam ja, potpisnik ovoga zapisa kojeg sam napisao 2002.godine. Sa est godina krenuo sam u puku kolu, te kao ak dolazio sam na Butigu, a prije toga kao dijete, iz uvara, i to radi kupnje potrebnih stvari, iz neposredne blizine po uputi dida i babe, odnosno mojih roditelja. Osim toga imao sam tetu Anu na Butigi udanu za :\farijana Sulia, gostioniara, pa sam esto bio kod njih, kao njihovmiljenik. Tim mojim dolaenjem i bivanjem zapaao sam mnogo toga to se na Butigi dogaalo. Najuoivljije mi je bilo, da je bio veliki promet ljudi i automobila. Trgovine su vrvile od kupaca, pa je bilo veselo i zabavno; ljudi su bili raspoloeni za alu, te su tako nali svoj smisao i nain zabavljanja. U to vrijeme Butiga je imala 21 domainstvo sa 100 ukuana. U svome razvoju, nainu ivljenja Butigira, centar Zagvozda poprimao je graansko obiljeje. Muko i ensko lijepo se oblailo, kue su bile lijepo ureene. ak su bile dvije dvokatnice, ostale jednokatnice, a manji dio prizemnice. Na svu sreu u Napoleonovo doba sagraen je put kroz Zagvozd, koji povezuje Sinj - Metkovi, tri linije dnevno u jednome i povratno u drugome pravcu. ak je bilo sluajeva da su se autobusni prijevoznici nadmetali, Oluji i Mileti, te su putnike vozili besplatno.

Za Butigire i ostale Zagvoane bilo je vrlo interesantno doekivati autobuse u dolasku iz Splita. Tada bi se na postajama autobusa znalo sjatiti mnotvo znatieljnika, da se vidi tko dolazi i odlazi. Na tim doekivanjima stvarana je vedra, vesela i zabavna atmosfera. esto je bilo i nekih iznenadnih zgoda. Evo jedne takve: Jednom poznatom novinaru iz Splita pobjegla ena. Otputovala je autobusom iz Splita, a on je u potjeri za njom osobnim automobilom zavrio u Zagvozdu gdje se odigrala ve dobro poznata scena, akcija prisilnoga povratka kui. Eto takve i sline zgode razveseljavale su puk u Zagvozdu. Openito, Butigiri i Zagvoani rado su skupno pjevali. Naveer na Butigi bi se skupilo oko 10 do 15 pjevaa pjevajui narodne i dalmatinske pjesme. Obino bi te pjevake skupove angairao Ikea Suli, trgovac, a ujedno i dirigent. To je bilo milina sluati, jer su bili vrlo dobri pjevai. U Zagvozdu su bila dva derneka tijekom godine. To su bili Sveti Ilija i Svisvete. Dernek na Sv. Iliju bio je osobito proslavljen. Tom se prilikom na Butigi sjatilo pola puanstva Zagvozda. Posebno veselje stvarali su pokretni duani galanterijskom robom, djejim igrakama, bezalkoho1nim piima hlaenim ledom iz biokovskih ledenica, prodavai voa i ostalo to se u takvim prigodama prodaje. Na te derneke dolazio je nadaleko poznati Gajtan, ovjek iz Imotskoga, neobino obuen, preteito u iznoenoj andarmerijskoj odjei i kapi, umno je odskakao od normale, ali svojom duhovitou skupljao je i razveseljavao mase oko sebe.

Interesantno je to, da je Zagvozd imao etalite (korzo) i to svake nedjelje poslije mise, od kue Marijana Drlje, gostioniara, do puke kole u zgradi Kristia, a nasuprot danas Mijata Dedia. Ta etnja, za lijepoga vremena trajala je nekako do etiri sata poslije podne. etalite je bilo dupkom puno mladoga svijeta. etali su gore dolje momci i djevojke pjevajui i meusobno se udvarajui. Starije generacije zabavu su nale u gostionicama krijepei se vinom i dobrom janjetinom. Uza sve to, Zagvozd je ivio kazalinim ivotom. Predstave su odravane pod atorom na prostoru nasuprot Maine gostionice. Akteri tih predstava i prireivai bili su Ivo Suli, Ikea Suli, Juria Linji, Frane agalj i drugi. Prireivali su se i plesovi, veinom u zimsko doba, a osobito za vrijeme poklada. Plesalo se u gostionici Tomice Linjia uz gramofonske ploe, a u gostionici Marijana Sulia svirao njegov sin Mirko na harmonici. Na tim plesovima skupilo bi se dosta svijeta, osim butigira i onih iz susjedstva. Taj drutveni ivot pun osebujnosti i zabavne atmosfere mogao se stvarati na Butigi, jer je Butiga imala trgovaki karakter i institucije opinske i dravne uprave. Poslije imuna Kristia, duan mjeovite robe otvorio je Filip Suli, otac Marka Sulia. Nakon njega otvorio je svoj duan i Ivan Suli (Ikea) bogatim izborom roba, u vlastitoj kui, koja je sruena od bombardiranja u drugome svjetskome ratu. Posebno treba spomenuti da je Za gvozd imao 9 gostionica, a to su: 1. Gostionica Prodana 2. Kafana Stipe aglja, potijera 3. Gostionica Marijana Drlje 4. Prke Sulia 5. Marijana Sulia 6. Tomice Linjia 7. Mae aglja 8. Nikole aglja Risa 9. Prigodna gostionica Turke Kristia Navike i ivljenje Butigira poprimalo je sve vie stil gradskoga ivota, te se tako

stvarao gospodski ugoaj. Poetkom Drugoga svjetskoga rata i nakon rata 1945. g, izmijenilo se mnogo toga. Stanovnitvo se razrijedilo. Netko je nestao u ratnome vihoru, netko je pobjegao ili odselio od straha pred novom vlasti koja je bila nemilosrdna prema neistomiljenicima, tako da je kvaliteta drutvenoga ivota pala na niske grane. Zagvozd je imao ulinu rasvjetu i to na Butigi. Osvjetljavalo se feralima na petrolej. Svako predveerje je Marko Svagua, iz Sulia nosei, na ramenu skale da se popne do ferala, upaljivao fer ale, a ujutro ih gasio. Ferali su bili postavljeni na andarmerijskoj stanici, na kui Marijana Suli, na Dravnoj kui, na Mainoj kui i tako redom dalje. Gostionica Tomice Linjia imala je kuglanu na junoj strani od gostionice prema Suliima na otvorenome prostoru. Kugle su vraane igraima ljudskom poslugom, a igralo se za vino, plaa onaj koji izgubi partiju u kuglanju. Trebalo je nekoliko godina ekati, 15 do 20, naime, poslije II. svjetskoga rata, da se drutveno i kulturno ivljenje na ovim prostorima revitalizira. Eto, na kraju mojih iznijetih svjedoanstava, molim, ako sam u neemu pogrijeio ili neto propustio rei da me se ispravi ili nadopuni.