1

Haris Islamčević

Neka logička djela Bošnjaka na arapskom jeziku sa posebnim osvrtom na H.Pruščaka

(ESEJ)

2

1. UVOD

U razvoju srednjovjekovne arapske logike koja je bila aristotelovska postojale su dvije škole.

Jednu je predstavljao Al-Farabi i zvala se ««zapadna» ili «bagdadska», a druga je bila

«istočna», koju su zastupali Ibn Sina i kasnije Ibn Rušd, Al-Gazali i Ibn Haldun. Ta dva

pristupa logici su bila suprostavljena, a tek u XVI stoljeća te koncepcije bivaju pomirene. U

tom periodu javljaju se i prvi autori iz Bosne i Hercegovine koji su stvarali djela iz logike.

Hasan Kafija Pruščak (1544.-1615.) autor je udžbenika pod naslovom Kafijin kompendijum iz

logike i komentar vlastitog djela pod nazivom Komentar Kafijnog kompendija iz logike.

Među značajnim su također Muhamed sin Muse Bošnjaka – Allamek (1595.-1636) sa

komentarom Sunčanog traktata, Mustafa Ejubović (Šejh Jujo) (1651.-1707.) i Muhamed iz

Čajniča (1731.-1792.). Njihova djela su sačuvana u rukopisu i uglavnom se čuvaju u Gazi

Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu ili u Orijentalnoj zbirci Hrvatske akademije znanosti i

umjetnosti u Zagrebu. U tim djelima sva logička problematika sadržana je na sličan način kao

tradicionalna temeljna pitanja iz logike, ali u središtu je učenje o silogizmu. Kroz kratke

biografske informacije prikazat ćemo najznačajnije bošnjačke pisce na arapskom jeziku iz

domena logike, navesti djela i dati kratki osvrt na njih.

3

2. Bošnjaci koji su djela o logici pisali na arapskom jeziku

Od istaknutih Bošnjaka koji su o logici pisali na arapskom jeziku jeste Muhammed sin

Muse Allamek u djelu Komentar 'Sunčanog Traktata' (djelo završeno 1626).1

Komentar 'Sunčanog Traktata'

sadržaj djela

ser shemamatski prikazati:

1. Uvod i dvije rasprave: O suštini logike i O predmetu logike

2. Prvi članak: O pojedinačnim pojmovima : O riječima, O značenjima, O univerzalijama i partikularijama i o definicijama

3. Drugi članak: Uvod o Definiciji Suda i o kategorički sud, o kondicionalnim sudovima, i o pravilima suda (neposrednim formama zaključivanja)

4. Treći članak: O Silogizmu - Definicija, njeni dijelovi i figure, O izmješanim silogizmima (modalnim), O povezanom silogizmu, O razdvojenom silogizmu, i Dopune o silogizmu

5. Zaključak: U zaključku se nalaze dvije rasprave: O sadržajima silogizama, i O dijelovima znanosti

1 Muhamed Musić je rođen 1595. godine u Sarajevu, gdje završava Gazi Husrev-begovu medresu. U Sarajevu je bio jedan od najpoznatijih bošnjačkih filologa. U Istanbulu se školuje na tada jednom od najpriznatijih sveučilista u svijetu - čuvenom Sahn- i Semanu, koji završava 1616 godine. Za opširnije vidi djelo : Logička djela Bošnjaka na arapskom jeziku, autora dr. Amir Ljubović, Orjenatlni insstitut sarajevo 1996.

4

Komentar 'Esirijevog Traktata iz Logike' je napisao Mustafa Ejubović ( šejh Jujo). Mustafa

Ejubović 2

Komentar 'Esirijevog Traktata iz Logike'

spada u vrstu najistaknutijih bošnjačkih pisaca na arapskom jeziku. Njegovo puno

ime je Mustafa Yuyo b.Yusuf b. Murad Ayyubi-zade al-Mostari al-Bosnawi. Rođen je 1561

godine u Mostaru, a 1677 godine odlazi na školovanje u Istanbul, na čuveno sveučilište Sahn-

i Seman, i nakon četiri godine ga završava. Napisao je i 27 kraćih i dužih rasprava, među

kojima su najbrojniji naučni radovi iz logike i disputacije (13 djela), prava (6 djela). Dodatno

je napisao rad iz perzijske leksikografije i metrike, dva djela iz dogmatike, te sastavio zbirku

vazova. Pretpostavlja se, prema broju sačuvanih spisa, da je napisao preko 60 naučnih djela.

Djelo Komentar 'Esirijevog Traktata iz Logike' se sastoji iz devet poglavlja i to:

1. Isagoga (rasprave o riječima, značenjima riječi, odnosu između riječi i ideja, zatim o pojmovima i o pet univerzalija - vrsta, rod, razlika, svojstvenost i akcidencija),

2. O interpretativnom govoru (o pravilima formiranja definicije i deskripcije),

3. O sudovima,

4. O silogizmu, 5. Apodiktika,

6. Dijalektika, 7. Retorika, 8. Poetika,

9.

Sofistika

Ovo djelo nosi naziv Korisna glosa uz 'Al-Fenarijeve napomene' za Esirudinov traktat iz

logike.

Njegovo drugo djelo iz logike, Novi Komentar 'Sunčanog Traktata' biva završeno 1690

godine.

Djelo je podijeljeno na Uvod, tri opsezna članka i Zaključak:

Novi Komentar 'Sunčanog Traktata'

2 Ibid.

5

1. O pojedinačnim pojmovima odsjek o riječima, jednostavnim idejama, i istrazivanjima općeg i pojedinačnog

2. O sudovima odsjek o kategoričkom sudu, istraživanje o njegovim dijelovima i podjelama, utvrdjivanju kvantiteta sudova, određenosti i dosegu sudova, i o modalnim sudovima) zatim odsjek o podjeli kondicionalnih sudova, neposrednom zaključivanju (istraživanje o opozijici sudova - kontradiktornost i kontrarnost, istraživaje o konverziji - ekvipolencija, istraživanje kontrapozicije, i istraživanje o kondicionalnim sudovima

3. O silogizmu (odsjek o definiciji silogizma i njegovim dijelovima (prva, druga, treća, i četvrta figura), zatim odsjek o uslovima zaključivanja s obzirom na modalitet u izmiješanim silogizmima (prva, druga, treća, i četvrta figura), zatim odsjek o povezanom silogizmu kod kondicionalnih sudova (konjunktivni sudovi, disjunktivni sudovi, kategorički i konjunktivni, kategorički i disjunktivni, konjunktivni i disjunktivni), zatim odsjek o rastavljenom silogizmu, o dopunama silogizma (složeni silogizmi, silogizam apsurda, indukcija, analogija), te Zaključak koji se sastoji od dva poglavlja: Istraživanje o sastavnim dijelovima silogizama (neosporno sigurna znanja - prva znanja i aksiomi, saznanja na osnovu iskustva, saznanja stečena eksperimentom, intuitivna saznanja, prenesena saznanja, propozicije u cijoj osnovi leže silogizmi, apodiktika, te dijalektika, retorika, poetika, i sofistika); i na kraju Istraživanje o dijelovima znanosti (predmeti znanosti, principi znanosti - aksiomi, postulati, hipoteze, i pitanje znanosti - teze).

Njegovo posljednje djelo iz oblasti logike Komentar 'Obuke iz Logike i Apologetike' nastaje

1706 godine. Nakon Uvoda sa raspravama o značenju riječi i shvaćanju, djelo je podjeljeno na

dvije opsežne kategorije sa petnaest poglavlja i zaključkom:

6

Komentar 'Obuke iz Logike i Apologetike'

pet univerzalija

o rodovima

izricanje o nečemu

činilac za "višeg" je činilac za "nižeg",

zaključak o istraživanjima univerzalija

odjeljak o onome sto definira nešto

Druga kategorija - Tvrdnje

kondicionalni sudovi

o opoziciji

O konrtaopoziciji

O kondicionalnom sastavljenom silogizmu

O rastavljenom silogizmu

O indukciji

silogizam

Zatim slijedi zaključak koji govori o dijelovima znanosti.

Muhamed Čajničanin je rođen 1731 godine u Čajnicu. Potpisivao se kao Muhammad b.

Mustafa al-Čajnawi. Ovaj poznati Bošnjak visoko obrazovanje stiče u Istanbulu, a već od

1781-1783 predaje na istaknutoj Đumišića medresi u Sarajevu. Dva puta - prvi put 1783, a

drugi put 1785 godine biva imenovan za Sarajevskog muftiju. Umire u Sarajevu 20. marta.

1792 godine.

7

Najpoznatije djelo Muhameda Čajničanina3

Otkrivanje Tajni u Komentarisanju 'Isagoge.'

iz oblasti logike je Otkrivanje Tajni u

Komentarisanju 'Isagoge.' Djelo je, nakon ospežnog Predgovora, podijeljeno na devet

poglavlja:

1. Isagoga

2. O interpretativnom govoru

3. O sudovima

4. O silogizmu

5. Apodiktika

6. Dijalektika

7. Retorika

8. Poetika

9. Sofistika

3. Hasan Kjafi Pruščak

3.1 Kratka biografija Hasana Kjafije Pruščaka

Hasan Kafija Pruščak je bio jedan od najplodonosnijih bošnjačkih skolara i jedan od najvećih

bošnjačkih mislioca. Puno ime mu je bilo: Hasan Kafi b. Turhan b. Dawud b. Ya'kub az-Zibi

al-Aqhisari al-Bosnawi. Kafi je njegovo književno ime, az-Zibi (lokalitet u neposrednoj

blizini današnjeg Bugojna), al-Aqhisari (njegov rodni Prusac), i al-Bosnawi (Bošnjak)

predstavlja oznaku njegove etničke pripadnosti. Rođen je 25. marta 1544.4

3 Ibid.

4 Ovaj datum spominje i Kjafija u autobiografiji. Vidi: Nakičević Omer Hasan Kafi Pruščak – pionir arapsko-islamskih znanosti u BiH, Sarajevo, 1977.

godine u Pruscu,

nedaleko od Donjeg Vakufa. Nije poznat razlog dolaska njegovog pradjeda Jakuba, da li

zbog pripadnosti bogumilskom pokretu ili nekom drugom učenju, ili zbog traganja za pašom

kao pastir-nomad. Karakteristična su imena predaka Hasana Pruščaka, bližnih i daljnih (

Davud, Ishak i Jakub) koja su češta i kod Jevreja. Međutim, teško bise moglo povjerovati da

je nejgov pradjed mogao biti Jevrej, bez obzira na njegovo progonstvo u vrijeme kad su

progonjeni i podvarski turci – Muslimani, jer su ta imena zastupljena i kod Muslimana.

8

Međutim, o njegovom porijeklu ne postoji nikakva sumnja. Prenosi da je njegov pradjed

Jakub prihvatio islam dolaskom sultan Mehmed II Fatiha. Prve lekcije koje je Kjafija primio

od svojih učitelja bile su u skladu i duhu vremena i programa tog doba koji je važio za cijelu

Osmansku carevinu. Ostala je takna u kom mjestu je stekao osnovno obrazovanje, vjerovarno

da je to Prusac jer neki momenti ukazuju na to- prvenstveno moramo istaći Evlije Ćelebi koji

kaže da je Kjafija osnovnu školu pohađao u Pruscu, a kasnije srednju školu – medersu i

Darul-hadis. Kao poslijednji učitelj Pruščaka , on navodi ime šejha Mir Gandanfar b. Džafera

el Huejinija.1583 je imenovan za kadiju prusačkog kadiluka.

U Kjafiji su se ogledale karakter triju ličnosti : vješta pisca, istaknutog mislioca te karakter

smelog borca. Pošto je živio u burnom vremenu, kao javni radnik, istaknuti i popularni

učenjak, vlasti osmanske Turske ga pokušavaju aktivirati radi riješavanja brojnih aktuelnih

pitanja. Umro je 1615.5

Hasan Kafija Pruščak je napisao, koliko je za sada poznato, sedamnaest djela iz različitih

znanstvenih oblasti i vjerskih disciplina, a predmet njegovog posebnog interesovanja su bili

politika, filologija, pravo, spekulativna teologiija i logika. Napisao je poznato djelo Zrcalo za

Prinčeve - pomodnu raspravu o vlasti, kao i popis bošnjačkih učenih autora. Na kraju

autobiografije Kjafija navodi slijedeća svoja djela: 1. Risala fi tahkik lafz ' čalabi' –

filološka rasprava o značenju termina ČELEBI, 2. Muhtesar al-kafi al-mantik – kratak

repetorij Kjafije o logici, 3. Šarh muhtesar al kafi fi al- mantik – Komentar kraćeg repertorija

o logici, 4. Hadikat el-salat fi šerh muhesar es-salat- Perivoj molitvi, 5. Samt al-wusul ila 'ilm

al-usul – Put spoznaje nauke o temeljima, 6. Šarh samt al wuslul- komenrat Puta spoznaje

nauke o temeljima 7. Usul hikem fi nizamil alem – Osnovemudrosti o društvenom uređenju

svijeta 8. Tahmis at-tahlis fi'ilm al-balaga - Prečišćavanje kraćeg pergleda djela Ključa

znanosti o retorici 9. Rawdat al-gannet fi usul al-i'tikad – Džennetske bašče o načelima

vjerovanja o 10. Nizam al-ulema ila hatem al-anbiya'- Niz učenjaka do poslijednjeg

Vjerovjesnika.

3.2 Djela Hasana Kjafije Pruščaka

6

5 Vidi: Nakičević Omer Hasan Kafi Pruščak – pionir arapsko-islamskih znanosti u BiH, Sarajevo, 1977. (11-26 str.)

6 Ibid. str.50

9

3.3 Djela iz oblasti logike

Iz oblasti logike, Pruščak je napisao dva, svjetski priznata i veoma poznata djela: Kafijin

Kompendijum iz Logike i Komentar Kafijina Kompendijuma iz Logike (stručno obrađen

komentar na prvo djelo). Prvo djelo, Kafijin Kompendijum iz Logike ( Montasar al-kafi min

mantiq) nastalo je 1580. godine, a drugo djelo, Komentar Kafijina Kompendijuma ( Šarh

Muhtasar al-Kafi min al-mantiq) iz Logike, nastalo je 1583. godine.

Kafjin kompedijum iz Logike je pisan iz praktičnih razloga, kao priručnik koji bi olakšao

obuku Kafijinih učenika dok drugim djelom – Komentarom je nastojao da pruži više

informacija onim koji su imali namjeru šire da upoznaju u ovu problematiku . U

Kompedijumu iz logike, Hasan Kafija Pruščak je logičku problematiku razvrstao u sljedeće

kategorije:

Montasar al-kafi min mantiq

1. O riječima,

2. O ishodištima predodžbi - pet univerzalija,

3. O ciljevima predodžbi - interpretativni govor,

4.

O ishodištima tvrdnji - sud,

5.

O ciljevima tvrdnji - silogizam. Petu kategoriju je podijelio na 4 sub-kategorije: Apodiktika,

Dijalektika, Retorika, Poetika, i Sofistika.

U komentaru na svoje drugo logičko djelo, uz Uvod - komentar dijeli na tri logička poglavlja:

1. O riječima, 2. O ishodištima predodžbi - pet univerzalija, i 3. O ciljevima predodžbi -

interpretativni govor.

10

Muhtasar al-Kafi min al-mantiq

1. O riječima

2. O ishodištima predodžbi - pet univerzalija

3. O ciljevima predodžbi - interpretativni govor

Ono što je primjetno u izlaganju logičke materije jeste to da Pruščak slijedi svoje

predhodnike, a naročito velikog autoriteta Ibn Sina.7

U sjedištu njegovog spisa je učenje o filgoizmu

8 obliku deduktivnog zaključka koji za razliku

od indukcije9 i analogije 10 pruža jedino pouzdan metoda. Konačni cilj deduktivnog zaključka

je znanstveno, sigurno i neoborivo zanje. Sva ostala materiha koja je predmet njegovog

oragona je ili njegova pretpostavka ili je u funkciji njegovog boljeg razumijevanja, logika,

retorika, poetika i sofistika. 11

Jedno od njegovih najpoznatijih djela iz apologetike je 'Dženetske Bašče - O Temeljima

Vjerovanja.'

12

Uvod

:

Pošto je vjerovanje prva čovjekova dužnost i posljednje što se traži u času kad se duša odvaja od tijela – ono je glavna svrha ljudskog postojanja. Vjerovanje može opstojati samo poslije spoznaje da postoji nužno biće, a potpuno je samo nakon priznavanja svojstava Tvorca – tu spoznaju je dužan postići svaki pametan čovjek preko jakih argumenata.

Vjerovanje je kruna svih vjerskih propisa, a nauka koja ga tumači temelj je svih nauka, a to je nauka o Božijem jedinstvu i svojstvima ('ilmu't-tewhidi we's-sifaat). Pruščak veli da je o toj nauci našao kao najljepša djela: El-Fiqhu'l-ekber od Ebu Hanife, 'Aqiida od Tahavija, Omer-Nesefija, Senusija i Sujutija. Ali, to su sažeta djela kojima nedostaju dokazi kod izlaganja i nisu dovoljna da se čovjek sačuva pomoću njih taqlida. Stoga je Pruščak na osnovu tih djela sačinio ovu knjigu sa najboljim dokazima iz logike i tradicije, a uredio ju je prema hadisu u kome se veli da je Džibril pitao Muhammeda, a.s. šta je iman, a on mu je odgovorio da je to: vjerovanje u Allaha, meleke, knjige, poslanike, posljednji dan, proživljenje poslije smrti i određenje dobra i zla.

7 koji koristi rezultate tzv. Istočne i Zapadne škole. 8 ar. al-qiyas 9 ar. istiqra

10 ar. tamatil

11za detaljnije pog. Temelji mudrosti Hasana Kafije Pruščaka, dr. Amir Ljubović, IIN Preporod, 08/1994

12 Pruščak Hasan, Rewdaatu'l-džennaat fi usuuli'l-i'tiqadat, prijevod Mehmed Handžić,

11

Prva bašča:

o bitnosti

Imana

Iman u jeziku znači držati nešto istinom. Iman u Šerijatu znači vjerovati da postoji Allah, da je Jedan i vjerovati sve ono što je Poslanik od njega dostavio.

Očitovanje ne ulazi u bitnost vjerovanja, ali nas je Bog njime zadužio da putem njega pokažemo ono što nam je u srcu drugim muslimanima. Isto tako djela i vjerski obredi ne ulaze u bitnost vjerovanja, jer je vjerovanje uvjet valjanosti djela. Kur'an, naime, veli: Ko bude radio dobra djela, a bude vjernik ... Ovo je mišljenje Maturidije. Ovom se mišljenju protive Malik, Šafija, muhaddisi i feqihi koji vele: Vjerovanje (iman) je: srcem vjerovati, jezikom očitovati i tijelom obavljati glavne vjerske dužnosti. Na temelju toga oni vele da se vjerovanje može povećavati i smanjivati, ovisno od toga da li se radi više djela ili manje. Protiv toga imamo logičke i tradicijske dokaze. Logički dokaz: Nešto ne može opstojati, ako ne opstoji njegov sastavni dio. Čovjek je uvijek vjernik, a očitovanje i djela se ne nalaze u svakom času. Kad bi njihovo mišljenje bilo ispravno, onda bi slijedilo da onaj ko učini i manji grijeh biva nevjernikom, jer kad nema dijela vjere, nema ni njene cjeline. Tradicijski dokaz: Kad je Džibril pitao Poslanika o imanu, on mu je naveo vjerov. u Allaha, meleke..., a nije pomenuo očitovanje i djela. Prema tome, svi su vjernici jednaki u vjeri, razlikuju se u bogobojaznosti. Ajet koji kaže da se onima kojima se uči Kur'an iman povećava (zaadethum iimaanaa) odnosi se na povećavanje onoga što treba vjerovati ili ploda vjerovanja. Islam i iman u šerijatu imaju jedno značenje, jer islam znači pokornost i odanost, a to je bit vjerovanja. Prema tome ne mogu se odvojiti. Mukallidovo vjerovanje je ispravno, ali je griješan što je zanemario razmišljanje.

Druga

bašča: o

vjerovanju

u Boga

Čovjek je dužan i bez Objave, na osnovu razuma, zaključiti da postoji Bog i vjerovati Ga. Ostale dužnosti ovise o Objavi. Sud o svemu što dokučujemo razumom može biti samo na tri načina: da je to nužno, nemoguće ili moguće. Nužno je ako mu je opstanak zbog njega samoga. Nemoguće ako mu je neopstanak zbog njega samoga. Moguće je ako samo po sebi ne zahtijeva ni da postoji, ni da ne postoji.

Što je moguće, ili zauzima prostor (to je materija) ili opstoji uz materiju kao njezina osobina (akcident). Materija koja se može dalje dijeliti je tijelo, a ako se ne može dalje dijeliti, onda je to atom. Svemu što je moguće potreban je vanjski faktor, tj uzrok. Dati nečemu postojanje bez prethodne materija i oruđa zove se stvaranjem iz ničega (ibda'), kao što je stvaranje prvog stvorenja. Dati nečemu postojanje uz prethodno postojanje materije i oruđa zove se stvaranjem od nečega (idžad).

Treba vjerovati:

1. da postoji jedno nužno biće, a to je Allah. To vjerujemo na osnovu svijeta koji je stvorio (kosmološki dokaz). 2. da je Bog Jedan 3. da je bez početka i bez kraja 4. da Bogu nema ništa slično 5. da opstoji Sam po Sebi i da mu ništa nije potrebno 6. da Bog vrši svoja djela slobodnom voljom 7. da Bog ima vječita svojstva koja opstoje uz Njegovo biće, kao što su: život, znanje, slobodna volja i moć, stvaranje itd. Njegova svojstva nisu isto što i Njegovo biće, ali nisu ni nešto potpuno drugo, jer kad se kaže «drugo», misli se na drugo lice, a svojstva nisu lica. 8. da sve što se događa na oba svijeta, događa se Njegovom voljom i znanjem9. da će džennetlije vidjeti Boga, ali ne na način ovozemaljskog gledanja.

Treća

bašča o

vjerovanju

u meleke

Vjerovati da su oni duhovna bića koja se mogu utjeloviti u razne oblike s Božijom dozvolom. Ne može se za njih reći da su muškog ili ženskog spola. Oni su dokaz Božiji, a ne Njegova potreba.

Ima ih više vrsta. Predvodnici su: Džebrail, Mikail i Israfil. Zatim dolaze Azrail, kiramen katibin, Munkir i Nekir i dr. Nastanjuju nebesa, Zemlju, džennet i džehennem.

Iblis ne pripada melekima, već džinima. On je bio prikriven među melekima pa se usprotivio Božijoj volji da učini sedždu Ademu, a.s. Izuzimanje u Kur'anu (fe sedžede'l-melaiketu illa Iblis) je u odnosu na većinu koja je bila melekska, a sem toga ponekad se illa

12

može prevesti i sa ali. Iblisa i njegovo pleme Bog je natovario ljudskom rodu kao iskušenje. Četvrta

bašča o

vjerovanju

u knjige

Vjerovati da su sve one Božiji govor koji je neposredno ili posredno, preko meleka, dostavljen poslanicima među ljudima: Tevrat Musau, Zebur Davudu, Indžil Isau i Kur'an Muhammedu, kao i brojne druge manje objave. Ni melek ni poslanik ne smiju i ne mogu mijenjati riječi i značenja objava. Kur'an nije stvoren. Naše čitanje Kur'ana i pisanje je stvoreno. Ko drži da je Kur'an ljudski govor, istupio je iz vjere. Kur'an treba tumačiti prema prvotnom značenju, osim ako to spriječava nepobian dokaz. Napuštati prvotno značenje i usvajati ona koja tvrde sljedbenici neistine potajno je bezvjerstvo.

Peta bašča

o

vjerovanju

u poslanike

Vjerovati da je Bog poslao između ljudi ljudima poslanike iz Svoje milosti da obećavaju nagradu i opominju kaznom i tumače ljudima što im je potrebno od ovosvjetskih i vjerskih poslova.

Od Boga su pomognuti objavom i mudžizama. Božiji poslanici su oni čija su imena spomenuta u Kur'anu, a osim njih ima ih koji nisu spomenuti, a u njih treba vjerovati bez isticanja njihovog naročitog broja. Poslanstvo je dar Božiji i ne može se steći.Resul (poslanik) je onaj čovjek kojeg Bog šalje ljudima s knjigom i nadahnućem sa zadaćom da im dostavi Njegove propise. Nebijj (vjerovjesnik) je čovjek koji primi objavu preko meleka ili putem nadahnuća u srce ili istinitih snova, bez obzira ima li knjigu ili nema. Velijj (evlija) je čovjek koji pozna Boga i njegova svojstva u onolikoj mjeri koliko je to ljudima moguće i koji ustraje u vršenju dobrih djela i klonjenju prohtjeva i uživanja.Postoje različite kategorije nadnaravnih djela:

a) irhas – nad. djela poslanika prije poslanstva i poslije poslanstva ako ne traži od ljudi da i oni to učine (izazov)

b) mu'džiza – nad. djela poslanika poslije poslanstva uz izazov c) kerameti – nad. djela evlija d) meuune – nad. djela običnih vjernika e) istidradž - nad. djela nevjernika i griješnika koja idu u prilog njihovim tvrdnjama (kao

kušnja njima i drugim ljudima) f) ihaane – ako ne idu u prilog njihovim tvrdnjama.

Nijedan poslanik nije bio: žena, rob ili lažac.

Najodličniji poslanici se zovu ulu'l-'azm: Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, a.s. Nije sigurno za Lukmana i Zulkarnejna. Prvi poslanik je Adem, a posljednji Muhammed. On je poslat svim ljudima i džinima.

Najodličniji ljudi iza poslanika su: Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija.

Za desetericu koje je Muhammed a.s. imenovao, može se reći da će ući sigurno u džennet, za ostale ne može. Ali, može se općenito reći za vjernike da će u džennet, a za nevjernike da će u džehennem.

Muslimani su dužni sebi postaviti imama. Uvjet je da je imam iz plemena Kurejš, jer je Muhammed, a.s. rekao: «Imami su iz plemena Kurejš«. Nije dozvoljeno ustajati protiv imama makar on činio i nasilje, jer prvi muslimani nisu to činili kad su imami griješili i činili nasilje nakon hulefai rašidina.

To je dan kada će biti puhnuto u sur pa će pomrijeti sve što je na nebesima i na Zemlji. Na

drugo puhanje u sur bit će proživljeni ljudi i polagat će račun pred Gospodarom. Posljednji dan ima svoje predznake: Dedždžal, dolazak Isaa, a.s. koji će ga ubiti, živjeti neko vrijeme i umrijeti, pojava Je'džudž i Me'džudža, pojava daabbetu'l-erd. Tri su vrste života: dunjalučki, u

13

Šesta bašča

o

vjerovanju

u posljednji

dan

berzahu i na Ahiretu.

Sedma

bašča o

vjerovanju

u

proživljenje

poslije

smrti

Vjerovati u ponovno stvaranje tjelesa i vraćanje duša njima nakon smrti ljudi. Onaj koji je bio u stanju prvi put ih stvoriti, u stanju ih je ponovo oživjeti. Ponovno proživljenje je radi toga da svako bude prema djelima nagrađen ili kažnjen. Džennet i džehennem su stvoreni i sada postoje što se vidi iz kazivanja o Ademu i Havi, te iz Božijih riječi: Pripremljen je za pobožne. / Pripremljen je za nevjernike. Džennet i džehennem, te nagrada i kazna u njima su vječni.Prije ulaska u džennet ili džehennem ima:

1. Polaganje računa 2. Čitanje knjiga 3. Mjerenje ljudskih djela 4. Vrelo – Hawd 5. Most preko džehennema 6. Šefa'at – zauzimanje poslanika, učenjaka i šehida.

I veliki grijesi, sem širka, mogu biti oprpšteni, ali se može biti kažnjen i za male grijehe. Ni počinioci velikih grijeha neće vječno ostati u džehennemu.

Osma

bašča o

vjerovanju

u sudbinu

Vjerovati u kader znači vjerovati da je sve, bilo dobro ili zlo, unaprijed čovjeku određeno Božijom odredbom i sudbinom. Tako je Bog od beskrajne prošlosti znao broj onih koji će ući u džennet i džehennem i taj se broj ne može povećati ni smanjiti. Ovdje spada i vjerov. da Bog stvara sva ljudska djela. Ali, ipak ljudi stječu ona djela koja odaberu. Dobra ljudska djela su u skladu sa Božijim zadovoljstvom, a loša su bez Njegovog zadovoljstva.

Podloga opterećenju vjerskim propisima je vanjska i vidljiva snaga, a sastoji se od toga da čovjek ima sve preduvjete da učini djelo i da su mu tjelesni organi zdravi. Ova vrsta moći prethodi djelu. Unutarnja, pak, ili nevidljiva snaga je ona koju Bog stvara u isto vrijeme kad se djelo i vrši. Edžel je jedan. Nafaqa je ono što Bog dadne nekom živom biću i on to pojede. Ona kod čov. može biti halal i haram.

U svom stručnom naučnom stvaralaštvu, Hasan Kafija Pruščak je isto tako napisao više djela i

brošura iz akaida u kojima pojašnjava osnovne postavke akide ehli sunneta vel džema'ata. Ta

djela su odigrala veliku ulogu u osvjesćivanju muslimana u tadašnjoj Bosni i susjednim

predjelima. Jedno od najznačajnihih djela Hasana Kafije je "Svjetlo Istinske Spoznaje o

Temeljima Vjerovanja u kome je dao komentar na poznatu poslanicu iz akide čuvenog imama

14

Tahavija." Poznata je Kjafijna silsila – djela u kojima su islamski učenjaci dokazivali

autentičnost svog znanja.13

4. ZAKLJUČAK

Nadalje, s obzirom da je Hasan Kafi živio u periodu početka

dekadence Osmanskog hilafeta, dao svoj doprinos u analizi tadašnjeg stanja i ponudio

konkretne prijedloge za njegovo prevazilaženje, tvrdeći da je polazna tačka u renesansi i

napretku ispravno i čvrsto vjerovanje, smatram da mi danas možemo mnogo naučiti iz tog

vrijednog djela i prepoznati greške u shvatanju glavnih temelja islamskog vjerovanja. Upravo

je Hasan Kafija Pruščak taj koji je predskazao propast Osmanske Carevine upravo zbog toga

što se tadašnja carska elita odala razvratu.

Djelo Hasana Kjafije iako nastalo u okvirima islamske kulture, nije ograničeno islamskom

tradicijom, nego se zasniva na cjeloukupnom misaonom naslijeđu ne samo islamskog i

neislamskog orijenta, nego i starih Grka i Egipćana, nalazeći svoje motive u općoj društvenoj

krizi, koju je Pruščak uočio i pokušao joj popisati lijek, te crpeći moralnu i misaonu snagu i

kritičku odvažnost u svojoj izuzetnoj ličnosti i u sredini koja ga je takvog dala.

U eseju smo prikazali poznatija djela bošnjačkih autora koji su pisali logička djela s akcentom

na Hasana Kjafije Pruščaka. Život i djelo Hasana Kafije Pruščaka može nam poslužiti kao

primjer istinskog alima, praktičara koji je svojim (pisanim) djelima, ali ponajprije svojim

ličnim primjerom imao veliki utjecaj na sredinu u kojoj je živio. Spojiti znanje sa praksom

jeste najveća snaga jednog alima, a rezultati njegovog angažmana sigurno neće izostati. Samo

na taj način današnja ulema može povratiti, već davno izgubljeni, autoritet kod naroda i

zadobiti istinske predispozicije da postanu stvarne vođe ummeta koje će ga, uz Allahovu

pomoć, izvesti iz tmina u kojima se trenutno nalazi. Iako možda u bosanskoj intelektualnoj

javnosti nije zastupljena djela Bošnjaka iz oblasti logike, vidjeli smo da spomenuti autori

itekako su dali doprinos razvoju logičke znanosti.

13 det. pog. Karčić Fikret, Islamske teme i perspektive, izd. Savremena islamska misao El-Kalem, Sarajevo, 2009., str. 8

15

Ono što je primjetno kod bošnjačkih autora, i globalno muslimanskih srednjovjekovnih, jeste

multidisciplininarni pristup nauci i njenom izučavanju. Tako da su djela nastala iz pera autora

bila različith disciplina od vjerskih znanosti do logike, filozofije, sociologije i sl.

LITERATURA:

1. Ljubović Amir, Logička djela Bošnjaka na arapskom jeziku, Orjentalni institut

Sarajevo, 1996.god.

2. Ljubović Amir, Temelji mudrosti Hasana Kafije Pruščaka, IIN Preporod,

08/1994

3. Ljubović Amir, Nametak Fehim, Hasan Kjafi Pruščak, Sarajevo Publishing,

Sarajevo, 1999.

4. Karčić Fikret, Islamske teme i perspektive, izd. Savremena islamska misao El-

Kalem, Sarajevo, 2009.

5. Nakičević Omer Hasan Kafi Pruščak – pionir arapsko-islamskih znanosti u

BiH, Sarajevo, 1977.

6. Prus cak, Hasan Kafija, Izabrani spisi, Veselin Masles a, Sarajevo, 1983.

7. Koštić Mujo – Smajić Muamera, Hasan Kjafija Pruščak, Novi Muallim br.80,

Sarajevo, 2004.

OSTALA LITERATURA:

1. Copleston, F. Historija filozofije I-V, BIGZ, Beograd, 1989-2001.

2. V. Filipović, Filozofki riječnik, Matica hrvatske, Zagreb, 1965.