Nekrolog Radoslav Dodig

7/25/2019 Nekrolog Radoslav Dodig

1/6

IN MEMORIAM RADOSLAV DODIG (1954.2016.)

Smrt Radoslava Dodiga potresla je mnoge ljude u raznim intelektualnim

krugovima u kojima je bio poznat i cijenjen. Iako su svi njegovi prijatelji znali

da se ve sedmu godinu bori protiv okrutne bolesti dananjeg doba i da mu jetijelo jako iscrpljeno, ipak ih je, zbog vedrine njegovog duha cijelo to vrijeme,

sve zatekla njegova smrt. Teko je nabrojati to je Rade sve bio po struci:klasini filolog, arheolog, antiki epigrafiar, povjesniar, lingvist, politiar,novinar Ali, povrh svega, Rade je po naravi i karakteru bio utjelovljenje iskreBoje dobrote i visoka moralna vertikala.

Radoslav Dodig kod rimskog spomenika u Sarajlijama na Duvanjskom polju


2/6

Roen je u Prologu izmeu Ljubukoga i Vrgorca na samoj graniciuspostavljenoj davne 1699. izmeu tri tadanje, ali odavno nepostojee velesile

Osmanskog Carstva, Venecijanske Republike i Habsburke Monarhije. Ta jegranica podijelila Hrvate na dalmatinske i hercegovake, na one koji danas ive

u Hrvatskoj i one koji ive izvan nje u Bosni i Hercegovini, a nisu dijaspora.Ta, u novije doba sve izraenija, granica danas stvara podjelu Hrvata na jedanspecifian nain. Ako je Hrvat iz Hercegovine u neemu poznat i priznat usvijetu onda je u medijima u Republici Hrvatskoj samo Hrvat, a ako se bavi

politikom ili se ogrijeio o zakon onda je Hercegovac. Iako je Rade bio poznat ipriznat u Republici Hrvatskoj, izdanje Veernjeg lista od prole nedjelje nijedonijelo vijest o njegovoj smrti i pokopu, dok je izdanje istog lista za Bosnu i

Hercegovinu donijelo na dvije stranice dirljive nekrologe popraenefotografijama. Oito Radina smrt nije jednako vana s obje strane Prologa.

Radeje pohaao Nadbiskupijsku klasinu gimnaziju u Splitu gdje je 1968.maturirao kao najbolji uenik. Tu je otkrio i pokazao svoju nadarenost zalatinski i grki jezik s knjievnostima. Zbog toga je odluio upisati studijklasine filologije, ali to je nije mogao lako ostvariti, jer sveuilita ukomunistikoj Hrvatskoj nisu priznavala mature na katolikim gimnazijama.Univerzitet u Beogradu je pak priznavao mature u katolikim gimnazijama irado prihvaaoi podravao takve studente. Meutim, reputacija Ljubukoga kaoustakog kraja i strah od UDB-e vodila je ljubuke katolike sjemenitarce, patako i Radu, u politiku zavjetrinu u Skoplje. Na Sveuilitu u Skoplju postojala

je prava dijaspora studenata iz Ljubukoga.

Iako je diplomirao 1977., do polovice 80-ih godina prolog stoljea Radeje bio uglavnom bez radnog mjesta, ali je s akumuliranim ogromnim znanjem u

popularnom i najveem jugoslavenskom kvizu Kviskoteka od 1983. do 1986.sedam puta postao pobjednik zakljuno sa superfinalom. Svojom inteligencijomi znanjem zadivio je cijelu Jugoslaviju. U adolescentskim drutvima i krugovimau kojima sam se tada kretao kolale su doskoice: Kada budem narastao bit u

pametan kao Radoslav Dodig. i Svi skupa niste ni upola pametni kao Radoslav

Dodig.

Tijekom studija klasine filologije u Skoplju Rade je sluao i predavanjaiz klasine arheologije kod profesora Ivana Mikulia, koji je bio jedan u nizuHrvata koji su na Filozofskom fakultetu u tom gradu predavali po nagradi ili

kazni. Uz njega se Rade zainteresirao za arheologiju tako da nije sluajno da jesvoj prvi znanstveni rad objavio iz polja antike arheologije i epigrafije , koji jeodmah zapaen. Na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku je od 1986. do

1988. pohaao interdisciplinarni poslijediplomski studij Kulturna povijest


3/6

istone obaleJadrana. Magistarski radLjubuki kraj u antiko dobaobranio je

2006. na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebupod mentorstvom akademika Nenada Cambija.

S demokratskim promjenama u Jugoslaviji uao je u politiku iz najboljihnamjera (zastupanje slobode govora i pisanja) kao lan Hrvatske demokratskezajednice, ali je ubrzo razoaran izaaoiz te stranke, a zatim i politike. Pisao jerazne kolumne, a jednapolitika ga je umalo stajala ivota. U svome Ljubukom

je ratne 1993. u po bijela dana na javnom mjestu doivio atentat od stranejednog ovjeka koji je pogreno shvatio tu Radinu novinsku kolumnu. Nesretnikusijane glave iz pitolja je pucao u najpametniju i najbistriju glavu koju je sreo uivotu. Ranjeni Rade preivio je pogodak, a asniSud je atentatoru izrekaosamo uvjetnu kaznu tako da Rade ak nije dobio odtetu za naoale koje je

razbio pri padukako je sam ironino rekao na presudi.Neupueni su ga ljudi,zbog prezimena, kasnije znali pomijeati s Miloradom Dodikom s kojim je biozastupnik u Parlamentu Bosne i Hercegovine, na to bi se Rade znao nasmijeiti,ali i duhovito prokomentirati Milu kao nekadanjeg kolegu.

Radu ivot nije mazio. Imao je oinski kri kojeg je kranski nosio, a oemu nemam pravo govoriti, a kamo li pisati. Meutim, imam pravo govoriti i

pisati o tome kako su ga ljudi zaobilazili i obezvrjeivali u ovome pokvarenomsvijetu kojeg je napustio. ovjek valjda najtee od svega priznaje da je netko

drugi inteligentniji i pametniji od njega samoga, pogotovo ako je taj u njegovojblizini. Ako i prizna, barem u dubini svoje due, pitanje je hoe li, posebno akoje u mogunosti, pomoi ili barem ne koiti takvoga.

Drutveno priznanje Rade bilo je dijametralno suprotno njegovom umnompotencijalu i predanosti za ope dobro. U Ljubukom, kojeg je Rade oboavao inije ga htio napustiti, a koji se takoer ponosi Radom, nalazi se Muzejfranjevakog samostana na Humcu, najstarija institucija te vrste u Bosni iHercegovini. Rade je taj muzej obogatio s nekoliko lijepih rimskih kamenih

spomenika koje je naao ili spasio, a uoi rata je bio oporan na povratuarheolokih nalaza s iskopavanja vojnog logora i kanaba Bigeste na Grainama,koja je vodio Ivo Bojanovski. Nalazi su bili deponirani u zgradi Republikomzavodu za zatitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea u Sarajevu, koja je uratu unitena, a nalazi su pripali Muzeju na Humcu. Usprkos tome i injenici dastanuje svega nekoliko stotina metara od Muzeja na Humcu, Rade nije bio

pozvan da sudjeluje u postavljanju nove stalne arheoloke izlobe nego je tajzadatak povjeren zadarskim arheolozima. Moda je bio predvien da postavilapidarij s antikim spomenicima ija se zgrada dovrava, ali o tome nita ne

znam. U samome Ljubukome se nitko nije potrudio da za njega nae


4/6

primjereno radno mjesto. Jedan mladi arheolog nedavno zaposlen kao referent

za kulturu u Ljubukom, ija senzacionalnaotkria prate mediji, organizirao jePrvi meunarodni arheoloki simpozij u Ljubukom povodom 130. obljetniceMuzeja na Humcu. Ostavljajui po strani nadobudnost u imenovanju tog

simpozija (ako je prvi znai da e ih sigurno biti jo, a ako je meunarodni ondabi trebao sudjelovati jo netko osim Hrvata iz dvije drave)ne treba zaboravitida mladi organizator nije pozvao Radu da sudjeluje s referatom. A, Rade ne

samo da je bio najbolji poznavatelj ukupneprolosti ljubukog kraja nego i tadajedini ivuiautor arheolokog radau zborniku posveenom100. obljetnici togistog muzeja. Tek kada su drugi lanovi organizacijskog odbora i neki sudionicireagirali, mladi organizator je pozvao Radu i uvrstio njegov referat kao

posljednji u nizu.

Najdue je Raderadio u gimnaziji u Metkoviu gdje je predavao latinskijezik i knjievnost. Poduavaoje niz generacija, ali usprkos tome bilo je i takvihuenika, koji kada su prestigli svog profesora u akademskim titulama, nisu gavie pozdravljali ili su njegovu prisutnost ignorirali emu sam naalost osobnosvjedoio. Kada je u oblinjem Vidu 2007. izgraenArheoloki muzej Narona,natjecao se za mjesto ravnatelja, ali je na tu dunost postavljen mladi arheolog

bez dana radnog staa. A onda se netko udi to je u jednoj Vladi RepublikeHrvatske bilo nekoliko ministara kojima je to prvo pravo radno mjesto.

Ni s glavnim gradom Radine ljubljene HercegovineMostarom, nije bilonita bolje. Jedino radno mjesto koje je dobio bilo je u Telekomu! Istina, Rade jesastavio jedan imenik, ali ne telefonski, nego svih poznatih stanovnika rimskih

Bigesta. Kada je bio pozvan da predaje latinski jezik i knjievnost naFilozofskom fakultetu Sveuilita u Mostaru, izgledalo je da je Radi napokon

pripalo zaslueno radno mjesto. Meutim, netko je smatrao da to Radi treba bitiast pa cijeli semestar nije bio plaen i suradnja jeprekinuta. Oito poslodavacnije znao ili je zaboravio Kristove rijei: Ta vrijedan je radnik plae svoje. A,Rade je svojim znanjem mogao jo predavati i grki jezik s knjievnou,

antiku arheologiju, povijest starog vijeka i nadasve antiku epigrafiju.

elei zaokruiti svoje klasine studije, na Sveuilitu u Zadru je prijaviodoktorsku disertaciju iz antike povijesti.S obzirom da je elio temu o antikojepigrafiji, za mentoricu je dobio profesoricu mlau jedno desetljee od njegai snaobrazbom za tu disciplinu slabijom od njegove. Rade joj je bio prvi

doktorand, vjerojatno potreban i zbog daljnjeg napredovanja. Tema oko koje su

se dogovorili bila je Stanovnitvo na podruju Bosne i Hercegovine u rimsko

doba 1.3. st. Etnika i drutvena struktura na temelju epigrafskih spomenika .

Dobar mentor i dobro izabrana tema je ve pola napisanog doktorata, a to s


5/6

Radom nije bio sluaj. Njegova je mentorica ambiciozno ila UsusretLiburnima, odnosno sveuilinoj instant profesuri, ali ne i ususret kolegama.Ve oboljeli Rade je za novog mentora uzeo uglednog profesora Slobodanaau, a kao novu temu Ardijejciuspon i pad Ilirskog Kraljevstva. Disertaciju

je uglavnom priveo kraju, ali ju zbog svoje i mentorove teke bolesti naalostnije uspio obraniti.

Rade je objavljivao u mnogim znanstvenim i strunim, posebnoarheolokim asopisima i zbornicima u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Iako jelingvist i poliglota, posebno su si mladi kroatistiki aktivisti uzimali za pravo, aodreena urednitva (posebno asopisa Opuscula archaeologica) im doputala,da ekscentrino lektoriraju njegove radove o emu mi je priao s razoarenjem.Kada budu Radina neobjavljena spisateljska djela data u tisak moda se lektori

ponovno potrude posmrtno ga nauiti pravopisu njegovog materinskog, ali iintelektualnog jezika.

Kao drutveni marginalci Rade i ja smo od prvog naeg susreta biliupueni jedan na drugoga. Kada su na trasi Jadranske autoceste, posebno kodVrgorca i Ploa, voena mnogobrojna zatitna arheoloka iskopavanja svi suarheolozi eljeli raditi za privatne arheoloke tvrtke jer su obilatije plaale negodravne institucije za koje sam tada radio. Studenti arheologije, posebnozadarski, izbjegavali su raditi sa mnom. S druge strane, Radu nitko nije zvao da

sudjeluje u iskopavanjima, pa se na obostranu radost odazvao mome pozivu.

Zajedno smo prouavali prolost i spomenike delmatskog i rimskogDelminija, pa smo u isto vrijeme, neovisno jedan od drugoga, reagirali na

nerazumni in zatrpavanja istraenih i konzerviranih termi rimskog Delminijaod strane gvardijana franjevakog samostana u Duvnu (za kojeg se Rade

protivio da ga nazivaju Tomislavgradom), koji je upravo doao s misije uvicarskoj. Gvardijan je na tom mjestu napravio parkiralite s turistikom

ploom na kojoj pie da se ispod nalaze rimske terme. Rade se naalio napisavi:

Potrebno je dobro mjesto za limuzine bit e bolje lemozine. Jer Rade je biojako duhovit ovjek. Kao i njegov veliki uzor Bojanovski, najvie je cijenioKarla Paa (Carl Patsch). Tako je jednom prilikom izjavu Bojanovskoga:Poslije

Paa nema Paa. parafrazirao u:Poslije Paa paii.

U nekrolozima Radi moe se proitati i to da je njegova smrt nacionalnaalost. Vie od toga, njegov drutveni poloaj (pa tako i uvjeti rada) tijekomovozemaljskog ivota bio jenacionalna sramota! Rade je definitivno stvarao na

pogrenom mjestu ili podruju u pogreno doba. Njegovom humanistikom

duhu i erudiciji najvie bi odgovarao Dubrovnik (da ne idemo daleko odLjubukoga) u renesansno doba. Usprkos svemu, Rade je bio od onih sve rjeih


6/6

osoba suvremenog doba koje humanistike znanosti ine boljim ljudima, a nepreambicioznim karijeristima spremnima na sve.

Zbogom veliki humanisto i erudito. Zbogom prijatelju.

Darko Peria

Documents

Nekrolog Radoslav Dodig