NjemakaStrukaDRAVE I NARODI

Slubeni naziv:Savezna Republika Njemaka; Bundesrepublik Deutschland

Povrina:357 030 km2

Stanovnitvo(proc. 2003): 82 541 000 (231 st./km2); 88% gradsko

Glavni gradBerlin (3 378 300 st., metropolitansko podruje vie od 4 mil. st.) (proc. 2005)

Upravna podjela16 sav. zemalja(Bundeslnder)

Slubeni jeziknjemaki

Valutaeuro () = 100 centa (do 2002. marka = 100 pfeninga)

Njemaka, drava u sr. Europi, granii s Poljskom i ekom na I, Austrijom i vicarskom na J, Francuskom, Luksemburgom, Belgijom i Nizozemskom na Z te Danskom na S; izlazi na Sjev. i Baltiko more, ima 2389 km morske obale.Prirodna obiljeja

Berlin, Parlament (Reichstag)

Bavarska, panorama

rijeka Rajna izmeu Bingena i Koblenza

Kln, panorama

rijeka Elba kraj Magdeburga

ZugspitzeNj. zauzima velik dio sr. Europe, od Alpa na J do Sjev. i Baltikog mora (njem. Ostsee) na S. Izdvajaju se tri gl. cjeline. Na krajnjem J su Alpe s alpskim predgorjem. U Njemakoj se prua samo malen dio vapnenakih Alpa graenih od mezozojskih i tercijarnih sedimenata. U zap. dijelu to su Allgauer Alpen, a u ist. Bayerische Alpen (Bavarske Alpe) s najviim vrhom Njemake, Zugspitze, 2963 m. Alpsko predgorje (vapsko-bavarska visoravan) je breuljkast kraj izmeu Alpa i Dunava na 350800 m n.m., graen od tercijarnih i kvartarnih sedimenata i glacijalnih nanosa s mnogobrojnim tragovima glacijacije (jezera, morene). Drugu cjelinu ini Njemako sredogorje. To je o. 400 km iroka zona staroga gorja, snano razlomljenog i ralanjenog, graenog od paleozojskih kriljevaca, pjeenjaka, kvarcita i granita. Dananje uzvisine ostatak su staroga gorja, uzdignutog za hercinske orogeneze, poslije snienog i uravnjenog. Za alpske orogeneze ono je razlomljeno na dananje izdvojene gromade izmeu kojih su prostrane doline i zavale, ispunjene mezozojskim i tercijarnim laporima, glinama i pjeenjacima, danas gusto naseljene, a koje omoguuju razmjerno laganu prohodnost cijelog podruja. Na J sredogorje obrubljuju vapska (do 1015 m) i Franaka (657 m) Jura (Schwbische i Frnkische Alb) graene ugl. od jurskih vapnenaca. Na krajnjem JZ je kristalinini masiv Schwarzwalda (Feldberg, 1493 m), rajnskim tektonskim rovom odvojen od slinih Vogeza u Francuskoj, a neto sjevernije malo nii Odenwald (626 m). Na SZ sredogorja uzdie se Rajnsko kriljavo gorje (Rheinisches Schiefergebirge), rajnskim rovom razdvojeno na Eifer (747 m) i Hunsrck (816 m) na Z te Sauerland (841 m), Westerwald (657 m) i Taunus (880 m) na I. Istonije je Hessensko i Wesersko pobre s bazaltnim izdvojenim gorama Vogelsberg (774 m) i Rhn (950 m) te kristalininim masivima Harz (1142 m), Tirinka uma (Thringer Wald, 982 m) i Franaka uma (Franken Wald, 795 m). U ist. dijelu sredogorja, du granice s ekom, pruaju se Erzgebirge (ili Rudna gora; Fichterberg, 1214 m) te kristalinina gorja ekog masiva graena ugl. od prekambrijskih granita i gnajsa: Oberpflzer Wald (936 m), Bhmer Wald (Grosser Arber, 1456 m) i Bayerischer Wald (1121 m). Na S Njemake je Njemako-poljska (ili Pribaltika) nizina, iroka od 150 km na Z do vie od 400 km na I, blago nagnuta od sredogorja prema S. Tijekom pleistocena dotle je dopirao rub ledenog pokrova (koji se nekoliko puta povlaio i napredovao). Na krajnjem J nizine, na prijelazu prema sredogorju, prostrana su podruja prekrivena praporom, prema S sve je vie slabije plodnog morenskog materijala. Morene su preoblikovane u blago valovite platoe izmeu kojih su vlanije pradoline, oblikovane tokovima koji su za ledenog doba tekli ispod i rubom ledenog pokrova. Najsjeverniji dio nizine pokriven je najmlaim nanosima, slabije se odvodnjava pa se mjestimino javljaju movare, posebice u ist. dijelu. Obala je ugl. niska, mjestimice movarna. Obala Sjev. mora ralanjena je duboko uvuenim estuarijima Emsa, Wesera i Elbe, a ispred obale pruaju se pjeani Frizijski otoci (Istoni i Sjeverni) koji obalu donekle tite od djelovanja valova. Obala Baltikog mora takoer je niska, graena veinom od morenskog materijala, ispred obale je vie otoka, meu njima i najvei njem. otok Rgen. Klima je umjereno topla, vlana. U sjev. dijelovima izraziti su utjecaji Atlantskog oceana koji se zbog nepostojanja reljefne prepreke ire cijelom nizinom. Prema J i I sve se jae osjeaju kontinentski utjecaji, godinja temperaturna amplituda je sve vea, padalina je manje, a sve vei udio padne ih u toplom dijelu godine. Sr. sijeanjska temp. smanjuje se od 0 C na SZ na -1 C na I i od -2 do -3 C na J. Sr. srpanjske temp. kreu se od 17 C na SZ, 18 C na J do 19 C na I. U sjev. dijelovima (nizina) padalina ima izmeu 500 mm na I i 700 mm na Z, u sredogorju 7001500 mm, a u Alpama i do 2000 mm. Snijeg se u niim dijelovima zadrava 12 mj., u Alpama znatno dulje. U Alpama i predgorju posebnost je fen(Fhn), topao i suh ju. vjetar koji u proljee uzrokuje naglo topljenje snijega, katkad i lavine. Prir. vegetacija veeg dijela zemlje su mijeane listopadne ume (bukva, hrast i dr.) koje prema viim dijelovima prelaze u crnogorine (smreka, jela). Danas su mnoge bukove ume potisnute crnogoricom, a borovi se sade i na slabije plodnim pjeskovitim i ljunkovitim dijelovima na S. Pod umama je 31% povrine. Gl. razvodnica prua se od krajnjeg JZ zemlje (Schwarzwald) na S preko vapske i Franake Jure prema Fichterbergu. Podrujejod toga odvodnjava Dunav prema Crnome moru. Veina pritoka dolazi mu s Alpa: Iller, Lech, Isar i Inn, jedini vei lijevi je Altmhl. Gotovo sav preostali dio zemlje odvodnjava se prema Sjev. moru. Najvee su rijeke Rajna (Rhein), u Njemakoj 865 km, s pritocima Neckar (367 km), Majna (Main, 524 km), Mosel, Ruhr (230 km), Lippe (250 km) i dr., zatim Ems (371 km), Weser (725 km) i Elbe (Laba), u Njemakoj 700 km. Krajnji SI zemlje odvodnjava se prema Baltikome moru s vie manjih tokova, jedini vei je pogranina Odra (Oder) s pritokom Neisse (polj. Nysa), ali one iz Njemake gotovo da nemaju pritoka. Rijeke imaju dosta ujednaen vodostaj (neke neto nii zimi) i vani su plovni putovi. Iako brojna, jezera su ugl. male povrine, veinom ledenjakog podrijetla, najvie ih je u sjev. nizini i u predalpskom podruju. Na S su najvea Mritzsee (110 km2), Schweriner See (61 km2), Plauen See (38 km2), Kummerower See (32 km2), a na J Bodensko (Bodensee na tromei s Austrijom i vicarskom, 539 km2), Chiemsee (80 km2), Starnbergersee (56 km2) i Ammersee (47 km2).StanovnitvoS vie od 82 mil. st. Njemaka je, nakon Rusije, populacijski najvea eur. zemlja. Neto vie od 91% st. ine Nijemci, od manjina najbrojniji su Luiki Srbi, Frizijci, Danci i Romi. Blizu 7 mil. stanovnika (o. 8%) ine stranci koji su doli kao radnici, najvie iz Turske (1,7 mil.), Italije (550000), Srbije i Crne Gore (500000), Grke (320000), Poljske (290000), Hrvatske (230000), Rusije (180000), BiH (160000) i dr. Slub. jezik je njemaki. Gustoa naseljenosti je visoka, o. 230 st./km2(malo je tako velikih zemalja, a tako gusto naseljenih). Openito, gl. su razlike izmeu gue naseljene bive Zap. Njemake (265 st./km2) i rjee naseljene bive Ist. Njemake (155 st./km2), te razlike sjevera i gue naseljenog juga u oba podruja. Najgue je naseljeno sjev. Porajnje i ruhrsko podruje, sjev. rub sredogorja, te ire zone oko Berlina, Hamburga, Frankfurta, Stuttgarta, Mnchena i dr. U gradovima ivi 88% st., a karakteristian je policentrian razvoj, vie od 80 gradova ima vie od 100000 stanovnika. Rast gradova rezultirao je dvama gl. oblicima grad. podruja. Velike konurbacije, npr. Ruhrska, koja je nastala srastanjem vie gradova, te aglomeracije (npr. Stuttgart) koje su nastale irenjem sred. grada i njegovim srastanjem s okolnim urbaniziranim naseljima. Berlin je najvei grad, ima 3378300 st., metropolitansko podruje vie od 4. mil. Najvee urbanizirano podruje je konurbacija Rhein-Ruhr s 11,8 mil. st., a ine ga Kln (961000 st.), Essen (596200), Dortmund (587200), Dsseldorf (573500), Duisburg (502300) i brojni drugi gradovi. Od ostalih gradova najvei su Hamburg (1743900 st., aglomeracija 3,3 mil.), Mnchen (1272179 st., aglomeracija 2,3 mil.), Frankfurt (642800, konurbacija Rhein-Main 3,1 mil.), Stuttgart (590400, aglomeracija 2,3 mil.), Bremen (547900), Hannover (514300), Leipzig (502500) i dr. Demografski trendovi u bivim dvjema dravama bili su dosta razliiti. Neposredno nakon II. svj. rata u Nj. se uselilo o. 12 mil. Nijemaca iz razliitih dijelova Europe. Nakon podjele na dvije drave, gl. odredite migranata bila je Zap. Njemaka, dijelom i iz Ist. Njemake, nakon 1961. ilegalnih. Zbog smanjenja rodnosti broj st. Ist. Njemake opada ve od 1970-ih g. Zap. Njemaka i dalje ima porast, ali i to veinom zbog imigracije. Porast st. danas je spor (2/god., prosj. 19802002) i to zbog imigracije, jer je stopa rodnosti (810) manja od smrtnosti (1011). Stanovnitvo je po strukturi sve starije, mlai od 15 g. ine o. 15%, a stariji od 65 g. vie od 17% ukupnog st.; o. 3,5% st. starije je od 80 g. Medijalna starost je 42 g., a oekivano trajanje ivota 75 g. za muko, a 81 g. za ensko st. Priblino treinu st. ine pripadnici Rimokatolike (ugl. na J i JZ) i Evangelike (na S i I) crkve, znatan udio st. izjanjava se nereligioznim. Od ostalih religija ima drugih protest. zajednica, muslimana, idova i dr. Obrazovna struktura je odlina, nepismen je zanemariv udio st., veina djece nastavlja i sr. kolu. Obrazovanje je u nadlenosti pojedinih sav. drava. Sveu. obrazovanje ima vrlo dugu tradiciju (sveuilite u Heidelbergu osn. 1386), u zemlji ima 70-ak sveuilita, od kojih su neka svjetski poznata.Gospodarstvo

Mnchen, Olimpijski stadion

Frankfurt na Majni, poslovni dio grada

Hamburg, luki dio gradaPraktiki potpuno razoreno u II. svj. ratu, njem. gospodarstvo se u dvjema dravama razliito razvijalo. U zap. dijelu, uz pomo zemalja pobjednica (Marshallov plan), razvijalo se slobodno trino gospodarstvo, u uvjetima brza napretka graeno je socijalno osjetljivo drutvo i SR Njemaka se brzo razvila u vodeu eur. gosp. silu s naprednim i uinkovitim gospodarstvom. Nasuprot tome, u Ist. Njemakoj razvijano je dravno upravljano gospodarstvo u sklopu Ist. bloka. Stoga su dvije drave ujedinjenje doekale na bitno razliitom stupnju razvitka i s razliitom gosp. strukturom. Zap. Njemaka, visoko razvijena, tehnoloki napredna s diverzificiranom privredom i ukljuena u globalni gosp. sustav, i Ist. Njemaka, tehnoloki zaostala, slabo integrirana u svj. tokove, s visokom stopom nezaposlenosti i gospodarstvom koje u uvjetima konkurencije nije moglo opstati. Ni 15 g. nakon ujedinjenja, usprkos stotinama mlrd. USD uloenih u obnovu, te razlike nisu nestale. Iako je ujedinjena Njemaka i dalje trea gosp. sila svijeta, rast gospodarstva dosta je skroman, manji od 2%/god. (prosj. 19902002). Poljoprivreda je u apsolutnim pokazateljima snana, ali ima malo znaenje i u zaposlenosti i u ostvarenom dohotku, a proizvodnja mnogih proizvoda nije dovoljna za vlastite potrebe. Prevladavaju gospodarstva s kombiniranom ratarsko-stoarskom proizvodnjom s velikim udjelom krmnog bilja. U zap. dijelu intenzivan je proces okrupnjavanja posjeda, a u ist. se nekadanja kolektivna gospodarstva nastoji transformirati u efikasnije organizacijske oblike. Meu poljoprivr. kulturama najznaajnija je proizvodnja rai (1. u svijetu), jema (3), zobi (7), zatim krumpira (6), uljane repice (4), eerne repe (2), hmelja (1) i dr. Znaajna je proizvodnja voa (jabuke, kruke, groe u proizvodnji vina 8. u svijetu), a oko velikih gradova intenzivna je proizvodnja povra. U stoarstvu je najvanije mlijeno govedarstvo (u proizvodnji sira 2. u svijetu, kravljeg mlijeka 4, maslaca 4), uzgoj svinja (5) i peradi. Znaenje ribarstva postupno opada zbog prevelikog izlova i oneienosti mora, sve je vanija akvakultura. Iskoritavanje bogatih nalazita ugljena i eljezne rude, koja su bila temelj industrijalizacije Njemake (Ruhr, Saarland), u najveoj je mjeri zamrlo zbog iscrpljivanja i pojave jeftinijih ruda na svj. tritu (Njemaka je 4. najvei uvoznik kamenog ugljena) i preorijentacije na naftu i plin. Proizvodnja smeeg ugljena i lignita znaajna je u ist. zemljama gdje se koristi za proizvodnju el. struje (26% el. energije). Od ostalih ruda vano je dobivanje kalijeve i kamene soli, plina, te neto nafte, graevinskoga kamena. Nalazita drugih ruda (uran, eljezna i bakrena ruda) zbog nerentabilnosti se ne iskoritavaju. Njemaka je 5. potroa energije u svijetu. Oko 12% el. energije dobiva se iz obnovljivih izvora, od toga manje od polovice u hidroelektranama, ostalo od vjetra, spaljivanja otpada, Sunca i dr. Vie od 27% el. energije dobiva se u nuklearnim elektranama, u pogonu ih je 12 sa 16 reaktora (sve u zap. zemljama). Zatvoreno je 20 reaktora (6 u ist. zemljama). Nj. je meu industrijski najrazvijenijim zemljama svijeta. Osim velikih industr. podruja (Ruhr, Saar, Berlin, Stuttgart, Mnchen, Hamburg), ind. je razvijena disperzno s mnogobrojnim malim i sr. pogonima. Vrlo je razvijena, gotovo da nema grane u kojoj Nj. nema neku od vodeih svj. tvrtki. Najvanije grane: automobilska (Daimler-Benz, Volkswagen, Audi, BMW), kemijska (Bayer, BASF), elektron., elektrotehn. i strojarska (Siemens, Thyssen-Krupp, Bosch), petrokem., kovinska (proizvodnja elika, 6. u svijetu), proizvodnja preciznih i optikih ureaja, papira (5), alata, kuanskih aparata, prehrambena (proizvodnja piva 3. u svijetu), drvna, staklarska, grafika, proizvodnja igraaka Smanjuje se vanost radno intenzivnih ind. koje su se preselile na I Europe (tekstilna, koe i obue) ili Daleki istok (brodogradnja). Njemaku godinje posjeti oko 18 mil. stranih turista, ali Nj. je ponajprije snano emitivno podruje, zarada od turizma ini o. 40% troka koji naprave Nijemci u inozemstvu. Vanjska trgovina jedan je od kljunih sektora gospodarstva Nj. je najvei svj. izvoznik i, nakon SAD-a, najvei uvoznik. Vanjskotrgovinska bilanca pozitivna je jo od 1950-ih i stalno se poveava. Vie od 30% vrijednosti izvoza ine vozila i dijelovi te strojevi, izvoze se jo kem., elektron., elektrotehn. i prehr. proizvodi. Struktura uvoza je slina, uz dodatak nafte i plina, i vei udio prehr. proizvoda. Najvaniji partneri su Francuska, SAD, Vel. Britanija, Italija, Nizozemska. Prom. sustav vrlo je razvijen, a nakon ujedinjenja gl. problem bio je povezati dva sustava koja su se razvijala odvojeno. Nj. je meu prvim zemljama poela graditi autoceste, dananja mrea vrlo je gusta (o. 12000 km), posebice u zap. dijelu. eljeznika mrea uvelike je obnovljena, posebice je razvijen prigradski i meugradski promet, vie od 600 km ine pruge za vlakove velikih brzina. Trg. flota je velika, velik broj brodova registriran je u drugim zemljama. Najvee su luke Hamburg, s predlukom Cuxhaven, Bremen s Bremerhavenom, te Wilhelmshaven, a na Baltikome moru Rostock, ali Nj. velik dio pom. prometa obavlja preko Rotterdama. Vrlo je razvijena i unutranja plovidba, Rajna je najprometnija njem. i eur. rijeka. Na Rajni je Duisburg, s vie od 45 mil. tona prekrcanog tereta najprometnija eur. rijena luka. U mrei unutranje plovidbe vrlo su vani kanali koji povezuju rijeke Mitteland od Odre do Emsa, kanal MajnaDunav koji je omoguio povezivanje Sjev. i Crnog mora, kanal RajnaEms, kanal RajnaRhne i dr. Od posebnog je znaenja Kielski kanal koji najkraim putem povezuje Baltiko i Sjev. more. Frankfurt, s vie od 50 mil. putnika, najprometnija je zrana luka i vana vorina toka u svj. mrei. Ostali vei aerodromi su u Mnchenu, Dsseldorfu, Berlinu, Hamburgu, Klnu/Bonnu, Stuttgartu.BNP (2003): 2085,81 mlrd. USDUdio BDP-a po sektorima (2004):poljoprivreda 1%, industrija 28%, usluge 71%Udio zaposlenih po sektorima (2004):poljoprivreda 2,3%, industrija 30,8%, usluge 66,9%Nezaposlenih (2004): 9,2%Inflacija (pros. 19902001): 1,8% (2004: 1,6%)Realan rast gospodarstva (pros. 19902002): 1,6% (2003: -0,1%)Uvoz (2003): 601,8 mlrd. USDIzvoz (2003): 751,5 mlrd. USDPovijest

Potsdam, crkva sv. Nikole

Rostock, sveuilite

Leipzig, spomenik J. W. GoetheuImeGermaniakeltskog je podrijetla, po kojem su poslije Rimljani nazvali podruje izmeu Rajne i Odre. U kasnome bronanom dobu (o. 500) Germani su naseljavali ju. podruja vedske, dan. poluotok, pokrajinu Schleswig-Holstein i ist. dio Saske. Podrijetlo im je prilino nepouzdano. Germane u pisanim izvorima prvo spominju gr. povjesniari Pitej i Posejdonije, a potom i rim. Salustije i Livije. Rim. povjesniar Tacit prenosi stariju germ. tradiciju prema kojoj je germ. bog Tuist imao tri unuka koji su bili praoci triju germ. plemena: Ingerona, Isterona i Herminona. Iz tih je plemena nastalo o. 300 drugih germ. plemena podijeljenih u tri osnovne skupine: sjeverni, istoni i zapadni Germani. Od svih tih plemena tijekom III. st. izdvaja se nekoliko veih Franci, Sasi i Alemani. Do konca II. st. germ. plemena naseljavaju sred. i ju. Njemaku te dolaze u dodir s Rimljanima u Galiji. Prvi vei sukobi Germana s Rimljanima bili su potkraj II. st. kada su Germani napali Galiju i sjev. Italiju. No, god 102/101. porazio ih je rim. vojskovoa Marije. Prvi pouzdani podaci o Germanima datiraju u vrijeme voj. napredovanja Julija Cezara u Galiji u razdoblju 5850. U to su vrijeme Germani naseljeni na podruju od Rajne na Z do Dunava na J. U razdoblju 129. Rimljani su prodrli na germ. teritorij sve do r. Labe, ali nakon pobjede germ. vojskovoe Arminija nad rim. vojskom u bitki kraj Teutoburke ume (9), rim. napredovanje je zaustavljeno te je vei dio Njemake osloboen od rim. dominacije. Hunski pritisak na germ. plemena od kraja IV. st. utjecao je na preseljenje germ. plemena prema Z. Tada se pojavljuju prva nezavisna germ. kraljevstva koja tijekom V. st. prihvaaju arijansko kranstvo. Jedno od najvanijih germ. plemena bili su Franci. Potkraj V. st. merovinki kralj Klovis utemeljio je Franako kraljevstvo u Galiji i zap. Njemakoj te je prihvatio katolicizam. U treem desetljeu VIII. st. dinastiju Merovinga zamijenila je dinastija Karolinga, a prvi kralj iz ove dinastije bio je Pipin, okrunjen 751. Njegov sin Karlo Veliki proirio je kraljevstvo do Labe. Karla je 800. g., za cara Svetoga Rimskog Carstva, okrunio papa Leon III. Verdunskim sporazumom 843. Ludovik Poboni postao je kralj Ist. Franaka i na taj nain zavladao najveim dijelom dananje Njemake. Pod voj. pritiskom Danaca, Saracena i Maara dolazi do osipanja Njem. kraljevstva te se pojavljuju gotovo nezavisne kneevine Bavarska, Frankonija (Franaka), vapska, Lotaringija i Saksonija. Nakon smrti Ludviga IV. Djeteta (911), posljednjega istonofranakoga Karolinga, kneevi su za kralja izabrali frankonijskog kneza Konrada I. (911918). Njega je naslijedio Henrik I. (919936), knez Saksonije, kojega su najprije priznale samo Saksonija i Frankonija, a potom i vapska i Bavarska. Njegov sin Oton I. Veliki (936973) okrunjen je 962. u Aachenu za cara Svetoga Rim. Carstva. U unutranjoj politici Oton I. os. se oslanjao na Crkvu koju je darivao raznim privilegijima. Od posebne vanosti za carstvo bila je njegova pobjeda nad Maarima kraj Augsburga 955. Nakon smrti Henrika II. (1024), saksonsku dinastiju zamijenila je salijska, iji je rodonaelnik bio Konrad II. (10241039). Pokuaj vladara iz ove dinastije da proire vlast na Italiju te sukobi izmeu carstva(imperium)i papinstva(sacerdotium), os. jaki u vrijeme cara Henrika IV. (10561106.) i pape Grgura VII., doveli su do slabljenja sred. vlasti i jaanja lokalnih magnatskih obitelji. Posljednji vladar iz salijske dinastije bio je Henrik V., koji je umro 1125. Od tada do 1254. carstvom upravlja dinastija Hohenstaufovaca, a prvi vladar iz te dinastije bio je Lotar III. (112537). Fridrik I. Barbarossa (115290) uspio je ojaati sred. vlast, ali su u njegovo vrijeme obnovljeni sukobi s papinstvom, posebice u vrijeme pape Aleksandra III. Poslije smrti Fridrika II. Sicilskog (121250) dolazi do razdoblja meuvlaa(interregnum), unutranjih nemira i slabljenja sred. vlasti. Ovo razdoblje zavrava 1273. izborom Rudolfa I. Habsburgovca za cara Svetoga Rim. Carstva. Poslije njegove smrti 1291. lanovi dinastija Habsburg, Wittelsbach i Luxembourg izmjenjivali su se kao carevi Svetoga Rim. Carstva. Do druge pol. XIV. st. niti jedan od careva nije uspio ojaati sred. vlast tako da je Sveto Rim. Carstvo tijekom toga vremena zapravo bila federacija nezavisnih njem. kneevina. God. 1356. car Karlo IV. Luksemburgovac (134678) izdao jeZlatnubulu, ustavotvorni dokument u kojem je ureeno pitanje izbora cara Svetoga Rim. Carstva te poloaja i povlastica kneeva izbornika cara Svetoga Rim. Carstva. Izbor Albrechta V. Habsburkog 1438. za cara oznaio je poetak gotovo neprekinute carske vlasti te dinastije i to sve do raspada Svetoga Rim. Carstva 1806. U XVI. st. carstvo zahvaaju veliki vjerski i drutv. nemiri koji traju neprekidno do 1648.Vjerski nemiri zapoeli su 1517, kada je Martin Luther, prof. teologije na Sveuilitu u Wittenbergu, objavio svojih 95 teza o kupovanju oprosta i zatraio reformu unutar Kat. crkve. Lutherova teol. i reformatorska zahtijevanja naila su na velik odziv u vie njem. kneevina gdje je Kat. crkva izgubila utjecaj, te je uspostavljen novi crkv. poredak utemeljen na luteranskim doktrinama. irenju reformatorskih ideja znatno je pridonijelo koritenje tiskarskih mogunosti i objavljivanje teza na njem. jeziku. God. 1521. car Karlo V. (151956) je Wormskim ediktom izopio M. Luthera iz Carstva. Drutv. nemiri dostigli su vrhunac 152425. godine u tzv. Seljakom ratu ustanku seljaka u ju. Njemakoj i Tiringiji. Ustanak je uguen 1525, ubijeno je o. 100000 ustanika. Budui da nije uspio uspostaviti crkv. jedinstvo u carstvu, Karlo V. je 1546. zaratio protiv saveza protest. kneeva ujedinjenih u Schmalkaldensku ligu. Neprijateljstva su trajala do potpisivanja mirovnog ugovora u Augsburgu 1555. kojim se u carstvu priznaju i katolianstvo i luteranizam. Ovim ugovorom svakom je knezu doputeno da unutar granica svoje kneevine odredi slub. vjeroispovijest prema naelu ija vlast, njegova i vjera(cuius regio, eius religio). No, i poslije potpisivanja Augsburkog mira nastavljeni su vjerski sukobi koji su vrhunac dostigli u vrijeme Tridesetogodinjeg rata (161848). Rat je zapoeo u Pragu, proirio se na cijelu eku, a potom i na cijelo carstvo. Na jednoj strani bili su kat. carevi (Matija II., zatim Ferdinand II. i Ferdinand III.) i kat. kneevi, a na drugoj protest. gradovi i kneevine potpomognuti Danskom, vedskom i Francuskom. U ratu je carstvo izgubilo velike teritorije, Njemaka je materijalno i financijski opustoena, a broj njezina stanovnitva smanjio se gotovo za polovinu (od 17 mil. 1618. na 8 mil. 1648). Westfalskim mirom 1648. njem. kneevine postigle su potpunu samostalnost iako su nominalno priznale vrhovnu carsku vlast, te je priznata jednakost kat. i protest. vjere u carstvu. Iste godine carstvo je sklopilo mir sa vedskom i Francuskom. Poslije Tridesetogodinjeg rata kao dominantna kneevina u carstvu namee se Brandenburg-Pruska. God. 1701. brandenburki knez izbornik i pruski vojvoda Fridrik III. uzeo je naslov pruskoga kralja kao Fridrik I. Njegov unuk Fridrik II. Veliki (174086), zastupnik prosvijeenog apsolutizma, znatno je poveao teritorij Pruske, ime je ona postala druga po snazi njem. drava, poslije Austrije. God. 1806. kralj Fridrik Wilhelm III. objavio je rat Francuskoj. U ratu su njem. kneevine na elu s Pruskim kraljevstvom poraene, a Napoleon I. osvojio je Berlin. Dolo je do osipanja carstva koje je i slubeno prestalo postojati kada se car Franjo II. odrekao krune Svetoga Rim. Carstva. Odlukama Bekoga kongresa 1814/15. g. 37 njem. kneevina i etiri slobodna grada ujedinjeno je u Njem. savez u kojem je najvei utjecaj imala Austrija. U vrijeme reima austr. ministra K. Metternicha Austrija se suprotstavila pokretu njem. nac. ujedinjenja. God. 1862. Otto von Bismarck postao je pruski ministar predsjednik. Njegovo temeljno uvjerenje bilo je da je za opstanak Pruske kao velike eur. sile nuno izvriti polit. ujedinjenje njem. kneevina. Kada je 1866. u tzv. Sedmotjednom ratu vojno porazila Austriju, Pruska je pripojila veinu sjevernonjemakih kneevina (Schleswig i Holstein, Nassau, Hannover i dr.), dok je sa 17 manjih kneevina utemeljila federalnu zajednicu nazvanu Sjevernonjemaki savez. U ratu 187071. taj je savez na elu s Pruskom vojno porazio Francusku. Nakon toga i junonjem. kneevine (Bavarska, Wrttemberg, Baden i Hessen) ujedinjuju se sa Sjevernonjem. savezom nakon ega je 1871. utemeljeno Njemako Carstvo na elu s Wilhelmom I. Pruskim (187188). Na kraju XIX. st. Njemako Carstvo intenzivira svoju svj. politiku proirenjem utjecaja u Africi i politikom tzv. DrangnachOsten, tj. irenje utjecaja u Turskoj i Perziji. Do po. XX. st. Njemako Carstvo postalo je jedna od najutjecajnijih eur. sila. Tijekom I. svj. rata (191418) Njemaka je bila u saveznitvu Centralnih sila s Austro-Ugarskom Monarhijom, Turskom i Bugarskom. U ratu protiv zemalja Antante (Vel. Britanija, Francuska, Rusija, SAD i Italija) Centralne sile su do konca 1918. poraene. Kao posljedica poraza u Njemakoj je iste god. izbila tzv. Novembarska revolucija, a car Wilhelm II. je odstupio. Njemaka je bila prisiljena prihvatiti uvjete mira koje su postavile zemlje lanice Antante. Prema ugovoru u Versaillesu Njemaka je izgubila svoje prekomorske kolonije kao i dijelove eur. teritorija. Rajnsko podruje je demilitarizirano i okupirale su ga zemlje Antante sve do 1930. God. 1919. utemeljena je Weimarska Republika, koja se od poetka nala u velikim tekoama zbog gosp. raspada drave, posebice goleme inflacije i zbog nepovoljnih odredbi nametnutih Njemakoj Versailleskim mirovnim ugovorom. Iako je nakon 1923. dolo do polagana gosp. oporavka zemlje, velika gosp. kriza koja je zapoela 1929. uzrokovala je veliku nezaposlenost, ponovni gosp. pad, i kao posljedicu socijalne nemire. To je predstavljalo pogodne uvjete za dolazak ekstremnih polit. stranaka na vlast. Razdoblje od 1929. do 1933. obiljeeno je raspadom demokr. ustroja Republike. God. 1933. A. Hitler, voa Nacionalsocijalistike partije Njemake, izabran je za kancelara, a ve idue godine (1934) i za predsjednika tzv. Treeg Reicha. Nacistika pangermanistika ideologija i ekspanzionistika politika (prikljuenje Austrije 1938, okupacija eke i Moravske 1939, napad na Poljsku 1939) bili su neposredan povod za izbijanje II. svj. rata (193945). U saveznitvu s Italijom i Japanom (Trojni pakt) te nizom satelitskih saveznika i kvislinkih pokreta, Njemaka je ula u rat protiv SAD-a, Sovj. Saveza i Vel. Britanije. Nakon poetnih voj. uspjeha na zap. i ist. fronti Europe (193942), uslijedio je niz vojnih poraza koji su doveli do saveznike i sovj. okupacije Njemake 1945. SAD, Vel. Britanija i Francuska okupirale su dvije treine zemlje na zapadu, dok je Sovj. Savez uspostavio kontrolu nad ist. dijelom Njemake. Njemaka je podijeljena u etiri okupacijske zone, a gl. grad Berlin ostao je u tom trenutku u cijelosti unutar sovj. zone. Zbog nesuglasica izmeu zap. saveznika i Sovj. Saveza, u zap. dijelu Njemake utemeljena je 1949. Sav. Republika Njemaka (Zap. Njemaka), dok je u ist. dijelu zemlje iste godine formirana Njem. Demokr. Republika (DDR, Ist. Njemaka) na elu s komunist. vladom. Berlin je tada administrativno podijeljen u sovj. i zap. sektor. Od 1948. SAD je zapoeo aktivno podupiranje gosp. oporavka Zap. Njemake kako bi ova zemlja postala predzie moguoj komunist. ekspanziji. Ubrzo dolazi do ekon. jaanja Zap. Njemake koja se pretvorila u stabilnu demokr. i parlamentarnu zemlju. U Ist. Njemakoj uspostavljen je jednopartijski sustav s nacionaliziranom industrijom i kolektivizacijom poljoprivrede. Ve 1953. dolazi do protukomunist. i protusovj. demonstracija i ustanka u Ist. Njemakoj koji su ugueni intervencijom sovj. armije. God. 1954. Sovj. Savez dopustio je nominalnu nezavisnost i suverenitet Ist. Njemake, a 1955. Zap. Njemaka postala je nezavisna zemlja i pravi lan Sjevernoatlantskog pakta NATO-a. Iste god. Ist. Njemaka postala je jednom od zemalja utemeljiteljica Varavskog pakta u koji su ulazile komunist. zemlje sred. i ist. Europe na elu sa Sovj. Savezom. Ve od 1952.Ist. Njemaka je, postavljanjem pograninih oruanih jedinice cijelom duinom granice, zapoela terit. izolaciju od Zap. Njemake. Na tu su akciju istononjem. vlasti bile prisiljene zbog masovnog iseljavanja (o. 3500000 ljudi od 1945. do 1961), posebice visokostrunih kadrova, u Zap. Njemaku, to je izazvalo krizu u gospodarstvu Ist. Njemake. Konrad Adenauer, kancelar i ministar vanj. poslova Zap. Njemake u razdoblju 194963, teio je ujedinjenju dviju njem. drava te je stoga odbijao priznati Ist. Njemaku. Kriza u odnosima dviju drava os. se zaotrila 1961. kada su istononjem. vlasti naredile izgradnju Berlinskog zida i fiziki razdijelile zap. i ist. sektor grada. Tijekom 1960-ih dolazi do obnavljanja velikog broja, u II. svj. ratu unitenih, istononjem. gradova. God. 1967. Zap. Njemaka uspostavila je diplomatske odnose sa Sovj. Savezom na razini veleposlanstava. U vrijeme kancelara Willyja Brandta (196974) Zap. Njemaka potpisala je 1970. Moskovski i Varavski ugovor o granicama i naelo polit. dogovora u rjeavanju meudravnih pitanja s Poljskom i Sovj. Savezom. God. 1972. Zap. i Ist. Njemaka potpisale su Temeljni ugovor o formalnim odnosima i suradnji. God. 1973. Zap. Njemaka i ostale zap. zemlje uspostavile su diplomatske odnose s Ist. Njemakom. Tijekom 1980-ih odnosi dviju zemalja poboljavaju se, a posebice nakon izbora M. Gorbaova za generalnog sekretara KP Sovj. Saveza. U mirnoj revoluciji potkraj 1989. istononjem. narod zbacio je komunist. vlast i izrazio tenju za ujedinjenjem sa Zap. Njemakom. U razdoblju od 1989. do listopada 1990. iz Ist. u Zap. Njemaku preselilo se o. 700000 ljudi. Uslijedile su diplomatske akcije u objema dravama to je dovelo do konanog nestanka Ist. Njemake 2.X.1990. te formalno-prav. ujedinjenja 3.X.1990. prema l. 23. Ustava Zap. Njemake. Meudr. ugovorima ujedinjena Njemaka uredila je odnose s Poljskom (1990), Sovj. Savezom (1990) i ehoslovakom (1992). Zahvaljujui velikim financ. investicijama iz zap. dijelova ujedinjene Njemake uslijedio je gosp. oporavak i porast ivotnog standarda u istononjem. pokrajinama. Na problemima rjeavanja velikih prav., gosp. i drutv. problema u ist. pokrajinama kontinuirano rade sve njem. vlade od 1990. Od sred. 1990-ih osobita pozornost posveuje se rjeavanju porezne i birokratske problematike.