Nenasilna komunikacija

Davanje od srca

Četiri komponente NK:1. opažanje – promatramo što se događa u konkretnoj situaciji (što drugi

govore ili čine), bez uvođenja osude ili procjene (što to oni rade, a nama se sviđa ili ne sviđa);

2. osjećaji – kako se osjećamo kada promatramo to događanje (jesmo li povrijeđeni, uplašeni, zabavljeni, iritirani…)

3. potrebe – koje su potrebe povezane s osjećajima koje smo prepoznali;4. molba – što želimo od druge osobe, a što bi obogatilo naš život ili nam

učinilo život ljepšim Dva dijela NK:

1. iskreno izražavanje sebe kroz četiri područja2. empatijsko primanje kroz četiri područja

Komunikacija koja blokira suosjećanje

Moralističke prosudbe – ljudi koji ne djeluju u skladu s našim vrednotama su u krivu ili loši. Tipične formulacije: „Ona je lijena“, „Ti si sebičan“. Oblici (pr)osuđivanja su okrivljavanje, uvrede, ismijavanje, etiketiranje, kritiziranje, uspoređivanje i dijagnosticiranje. Kada govorimo ovako, mislimo i komuniciramo na način da tražimo što je pogrešno kod drugih kada se tako ponašaju, ili što je pogrešno kod nas samih kad ne razumijemo ili ne reagiramo na način na koji bismo željeli. Naša pozornost usmjerena je na klasificiranje i anliziranje stupnja pogrešnosti, a ne na to što je nama i drugima potrebno, a ne dobivamo. Primjerice, ako moj koleega više pozornosti pridaje detaljima od mene, on je izbirljiv i kompulzivan, a ako ja više pozornosti pridajem od njega, onda je on šlampav i neorganiziran. Analize drugih su zapravo izrazi vlastitih potreba i vrijednosti. Skupo plaćamo ako ljudi odgovaraju na naše vrijednosti i potrebe iz straha, krivnje ili srama, a ne iz želje da nam daju od srca. Klasificiranje i osuđivanje ljudi potiče nasilje.

Uspoređivanje – drugi oblik (pr)osuđivanja. Usporedi se sam s idealnim muškarcom ili ženom i usporedi svoje i njihove osobine (visina, mišići, izgled….) ili se usporedi s postignućima Mozarta i samog sebe – što si ti postigao do 12 godine, a što je on.

Poricanje odgovornosti – poričemo odgovornost za vlastite postupke kada njihov uzrok pripisujemo:

neodređenim bezličnim silama („Očistio sam sobu jer samo morao.“),

našem stanju, osobnoj ili psihološkoj povijesti („Pijem jer sam alkoholičar.“)

tuđim postupcima („Udario sam svoje dijete, jer je istrčalo na ulicu.“)

naredbama autoriteta („Lagao sam klijentu jer mi je šef tako rekao.“)

pritisku skupine („Počeo sam pušiti jer su svi moji prijatelji pušili.“)

institucionalnoj politici, pravilima („Moram te izbaciti iz škole jer je takva politika škole.“)

rodnim, društvenim i starosnim ulogama („Mrzim ići na posao, ali moram jer sam suprug i otac“)

nekontroliranim porivima („Svladao me poriv da zapalim.“)

Opasni smo kada nismo svjesni vlastite odgovornosti za to kako se ponašamo, milimo ili osjećamo (Odabirem ocjenjivanje jer želim zadržati svoj posao, ali ne volim to tako reći, jer se onda osjećam tako odgovornom za ono što radim – učiteljica)

Ostali oblici komunikacije koja otuđuje od života – iskazivanje naših želja u obliku zahtjeva (time prijetimo slušatelju krivnjom ili kaznom ako nam ne udovolje). To je uobičajeno kod onih na poziciji autoriteta. Nikada ne možemo druge natjerati ni na što. Sljedeće je koncept ili razmišljenje temeljeno na „što tko zaslužuje“ principu – npr. „Zaslužuje da bude kažnjen za ono što je učinio.“.

Opažanje bez (pr)ocjenjivanja

Kada kombiniramo opažanje s procjenom ljudi su skloni čuti kritiku. Najviši oblik inteligencije – opažanje bez procjenjivanja Primjer – Previše si darežljiv Kad vidim da drugima daješ sav svoj novac za

užinu, mislim da si previše darežljiv / Doug odugovlači Doug uči samo noć prije ispita. / Jim je ružan Jimov izgled mi se ne sviđa.

Riječi uvijek, nikada, ikad, kada god izražavaju opažanje kad se koriste u sljedećim situacijama: „Kad god sam zavala Anu na telefon, pričala je barem 30 minuta.“, a ako se koriste kao uveličavanja onda su opažanje i procjena pomiješani: „Uvijek si zauzet“, „Nikad je nema kad ju trebam“

Riječi rijetko i često mogu pridonositi brkanju procjene i opažanja – „Rijetko radiš ono što ja želim“ / „Zadnja tri puta kad sam nešto predložio, rekal si da ne želiš to raditi.“ Ili „Često svrati do nas“ / „Svrati do nas najmanje tri puta tjedno“.

Prepoznavanje i izražavanje osjećaja

56