23Katarina alamat Kusijanovi: nepoznata sliKarsKa radionica 14. stoljea i deatribucija matKa junia i ivana ugrinovia |
Nepoznata slikarska radionica 14. stoljea i deatribucija Matka Junia i Ivana Ugrinovia
Katarina Alamat KusijanoviHrvatski restauratorski zavod
Restauratorski odjel [email protected]
Izvorni znanstveni rad/Original scientific paper
Primljen/Received: 30. 09. 2015.
UDK:75(497.5 Dubrovnik)13
75 Juni, Matko75 Ugrinovi, Ivan
DOI:http://dx.doi.org/10.17018/portal.2015.2
kljune rijei: poliptih, Paolo Veneziano, Lopud, Koloep, Ivan Ugrinovi, Matko Jun-i, 14. stoljee, slikarska radionica
saetak: Dva poliptiha datirana u sredinu petnaestog stoljea, Ugrinoviev s otoka Koloepa iz 1434. i Juniev s otoka Lopuda iz 1452., opisuju se kao zakanjeli odjek venecijanskog trecenta, poglavito Paola i Lorenza Veneziana. Na osnovi toga razvila se teorija o trajanju treentistike tradicije u dubrovakom slikarstvu ili takozvanog retardiranog oblika slikarskog izriaja. Istraivanja provedena tijekom recentne re-stauracije dovela su postojeu atribuciju u pitanje i otvorila mjesto tezi o postojanju jedne do sada nepoznate radionice u Dubrovniku u drugoj polovici 14. stoljea. Uz specifinosti vidljive u nainu oslikavanja, rezbarenju okvira, upotrebi i vrsti alatki za pozlatu, primjenjivan je i mjerni sustav svojstven Veneciji, a ne onaj dubrovaki, u upotrebi od 15. stoljea, koji je i izrijekom naveden u narudbi iz 1452., temeljem koje je lopudski poliptih ponajvie i atribuiran Matku Juniu. Spomenuti restauratorski zahvat obavljen je na dijelovima poliptiha s Lopuda i dakako da se zakljuci izvedeni iz materijalnih analiza izravno odnose upravo na to djelo. No ukljuivanje koloep-skog oltara u iznesene teze ne temelji se tek na zakljuivanju po analogiji. Relevantna arhivska graa potkrijepljena metrolokom analizom govori u prilog opravdanosti de-atribucije koloepskog djela, kao i onog s Lopuda.
Katarina Alamat Kusijanovi
Poliptih s otoka Lopuda, pripisan Matku Juniu, i onaj s otoka Koloepa, pripisan Ivanu Ugrinoviu teme su ovog rada. Temeljem tih atribucija, slikar-stvo Ugrinovia i Junia bilo je opisivano kao retardirani stil, odnosno, zakanjeli odjek venecijanskog trecenta. Restauratorski radovi, koji su trajali etiri godine, dali su mogunost uvida u brojne specifinosti tehnologije i naina oslikavanja, rezbarenja okvira, kao i alatki za po-zlatu, njihovoj vrsti, veliini i nainu upotrebe. Slijedom
tih istraivanja, bolji je uvid u sam izvornik te je atribucija tih dvaju poliptiha navedenim majstorima, a samim tim i njihova datacija, dovedena u pitanje. Cjelovit rad bio je prezentiran 2005. i 2012. na skupu Dani Cvita Fiskovia.
O burnoj prolosti lopudskog oltaraImajui u vidu i neke kljune razlike izmeu ta dva oltara, prije svega burnu prolost lopudskog poliptiha, njego-vo dananje stanje i nain na koji je prezentiran, ini se
http://dx.doi.org/10.17018/portal.2015.2
portal Godinjak HrvatskoG restauratorskoG zavoda 6/201524 |
1. Stanje lopudskog poliptiha (pripisanog Matku Juniu) prije restauracije (nakon to je raspiljen 1890. godine). Na lijevoj strani su dijelovi poliptiha prije preuzimanja na restauraciju 2005. godine, a na desnoj strani je mali poliptih koji se i danas nalazi u crkvi Gospe od unja (fototeka HRZ-a)
uputnim dati neto vie mjesta njegovu detaljnijem opi-su i kratkom povijesnom osvrtu.
Poliptih je jednom doslikan 1574., potom 1890. raspi-ljen, dvaput preslikan i dvaput restauriran, to je uvelike oteavalo sagledavanje izvornog slikarstva. Jedini opis oltara prije njegova rastavljanja sauvao se u sumarnom opisu Urbana Talije 1917. godine.1 Izvorna konfiguracija poliptiha objedinjavala je, dakako, sve panele (esnaest), ali intervencija iz 19. stoljea, izvedena iz dosad nepozna-tih razloga, rezultirala je rekompozicijom, odnosno ma-njim poliptihom, to je ujedno i stanje zateeno pri po-etku restauracije. Manji poliptih koji se danas nalazi u crkvi Gospe od unja sastoji se od pet polja, sredinjeg s likom Bogorodice, dva vea bona s likovima svetaca i dva manja iznad njih, s poprsjima evanelista. Likovi svetaca pogreno su orijentirani u odnosu prema Bogorodici te su oba okrenuta lijevo, dok su na preostalim odvojenim
panelima, pohranjenima u upnom muzeju, sveci okre-nuti desno.2 Na etiri izdvojena panela iz upnog muzeja nalaze se takoer slike svetaca. Dvodijelni niz ine likovi sv. Nikole, Magdalene, Jeronima i Katarine, s poprsjima evanelista i dva slikovita prizora nejasnog sadraja iznad njih. Prvi, vrlo oteen prizor protumaen je potpisom: NATIVITAS BEATE MARIAE i prikazuje osobu polupo-legnutu u krevetu smjetenom pod ciborijem. Na drugoj slici je mali lik muenika Danijela izmeu dva lava (sl. 1).
Za razliku od relativno dobro sauvanih figura svetaca u donjem dijelu, likovi u gornjem nizu dosta su oteeni i jedva se iitavaju. Slike donjeg niza sparene su s ma-njim slikama gornjeg, a etiri tako nastale kompozicije od po dva polja zateene su spojene u dvije manje cjeli-ne s improviziranim okvirima grube izrade. Ukupno je sauvano etrnaest polja. Nije sigurno da je mala izdvoje-na slika Raspea bila smjetena iznad krunita oltara nad
25Katarina alamat Kusijanovi: nepoznata sliKarsKa radionica 14. stoljea i deatribucija matKa junia i ivana ugrinovia |
glavnom slikom, ali pripisuje se istom autoru, za kojega se ve desetljeima dri da je bio Matko Juni.
Majstor Matej JuniKako saznajemo iz izvora,3 majstor Matej Juni uio je slikati u radionici svojeg oca titara. Pet godina djelovao je u Kotoru, gdje je izradio nekoliko vanih slika s figurama svetaca u duboreznim okvirima. Slikajui u Dubrovniku i Kotoru, suraivao je najvie sa slikarom Lovrom Do-brieviem (zajedno su izradili i jednu ikonu u Gospi od krpjela). Slikao je i rezbario, nainivi vie oltarnih pala i poliptiha, npr. za crkvu sv. Nikole na Prijekom 1448., cr-kvu sv. Petra 1449. i samostan klarisa u Dubrovniku 1451. te franjevaki samostan u Rijeci dubrovakoj itd.4
Od toga dojmljivog opusa danas je, izuzmemo li polip-tih s Lopuda (datiran u 1452.), ostao samo zapis o suradnji s Lovrom Dobrieviem na poliptihu Krtenje Kristovo iz
dominikanskog samostana u Dubrovniku 1448. godine.5
U svezi s tim djelom upadljivo se rijetko spominje Jun-i, iako je preuzeo narudbu zajedno s Dobrieviem.6 Nedvojbeno je razlog tomu to se njegov rad, ponajvie upravo zbog pripisanog mu zakanjelog treentistikog izriaja vidljivog na lopudskom poliptihu, smatrao nedo-raslim majstoru Dobrieviu.
Takvo miljenje zadralo se usprkos neloginostima koje se mogu formulirati u sljedeim pitanjima: Ako je Juni radio barem kratko s Dobrieviem, kako je mo-gao etiri godine poslije naslikati sliku s tolikim utjeca-jem Paola Veneziana, tj. lopudski poliptih? Kako to da je, primjerice, Boidar Vlatkov, otac Nikole Boidarevia, takoer radio s Dobrieviem i nakon te suradnje nastav-lja slikati u maniri majstora, a Juni se vraa trecentu? I Vicko Lovrin, sin Lovre Dobrievia, izlazi iz radionice svojega oca pokazujui njegov vidan utjecaj u svojem li-
Condition of the Lopud polyptych (attributed to Matko Juni) before conservation (after it was sawn into pieces in 1890). On the left are portions of the polyptych before the 2005 conservation; on the right is the small polyptych, still located in the church of Our Lady of unj (Photo Archive of the Croatian Conservation Institute)
portal Godinjak HrvatskoG restauratorskoG zavoda 6/201526 |
kovnom izriaju; zato se isto nije dogodilo i s Matkom Juniem? Ta pitanja postaju jo vanija razmotrimo li to nam o Junievu umjetnikom ugledu govore dostu-pni arhivski zapisi. U jednom dokumentu iz 1495. godine, zastupnici franjevakog samostana u Cavtatu zahtijevaju da im slikar Boidar Vlatkov i njegov sin Nikola Boida-revi izrade veliku oltarnu palu za njihovu crkvu i da se pritom ugledaju na sredinju sliku Bogorodice i njezine bone figure koje je izradio upravo Matko Juni gotovo pola stoljea prije u kapeli sv. Jeronima franjevakog sa-mostana u Dubrovniku. Teko je odriva pretpostavka da su pritom naruitelji imali na umu tada ve stoljee i pol star stil Paola Veneziana.
No i samom Juniu je svojevremeno ugovorom odre-ivan likovni uzor: 1454. godine predstavnici bratovtine crkve Domina u Dubrovniku trae od Junia da njegov poliptih namijenjen glavnom oltaru crkve bude s istim figurama i duborezom kao to je na pali glavnog oltara crkve Sv. Kria u Gruu, koju je osam godina prije te na-rudbe izveo slikar Ivan Ugrinovi, umjetnik kojemu se pripisuje koloepski poliptih.7
Majstor Ivan UgrinoviSlikar Ugrinovi u dokumentima se spominje u zrelim godinama. Bio je najplodniji majstor tridesetih i etrde-
setih godina 15. stoljea: uz izradu oltarnih slika, oslikava titove, krinje, piturava saloe... surauje i s drugim slikarima. Kao i u sluaju Junia, i tu je teko objanjiv nesklad izmeu izraza demonstriranog na njemu pri-pisanom poliptihu i onoga koji je zapravo predstavljao duh vremena. Prisjetimo se, Blaa Jurjeva je Veliko vije-e plaalo est godina da ivi i radi u Dubrovniku pa je zasigurno utjecao i na ostale umjetnike toga grada. Bla je u gradu boravio do 1427., a koloepski oltar datiran je u 1434. godinu: Johannes Ugrinovich vereinbart mit dem Kapellan Civecho der Kirche auf der Insel Calamotta fa-cere et completam dare... unam anconam illius qualitatis, forme, picture, auro et laborerio et auratura... qualis est... ancona parva nove, que est in monesterio S. Clare8 (sl. 2).
Mjere Junieva poliptihaPovezivanje Junieva imena s lopudskim poliptihom u biti se temelji na interpretacijama povjesniarima dostu-pnih ugovora i narudbi. Prvi put je ugovor objavio Karl Kova,9 ali ne dovodei ga u vezu sa sauvanim slikama. Prema ugovoru, poliptih treba biti tri i etvrt lakta visine, a etiri lakta irine.
Vojislav uri referira se na atribuciju Vicka Lisiara i Ljube
