2
 Sam Popović je u više navrata komentarisao razloge popularnosti svog romana, ističući da se tu ne radi o fikciji već o svesrpskom dedi. Čitav opus Danka Popovića pred stavlja napor da se rehabilituje ideja militaristički preoznačenog pojma srpskog seljaštva koja se tokom osamdesetih našla u žiži ratne mobilizacije u jeziku medija i književnosti. Šajkača, domaćin, ratnik, povratak nebeskoj Srbiji — predstavljaju bazične pojmove Popovićev e poetike. Danko Popović je jedan od najradikalnijih tumača srpskih ratova. Za njega je rat protiv Srbije počeo 1878. i od tada nikada nije prestajao. "Knjiga o Milutinu" predstavlja novinu u srpskoj posleratnoj knjizevnosti, pre svega zbog slobode  jezika kojom se pisac sluzio, docaravajuci govor srpskog seljaka. Citavo delo, pisano je u obliku monologa, nije samo hronika jednog rata, vec surova ispovest Srbina, jedinke koja je temelj nacije.  To nije hvalospev junacima i vodjama, vec upravo obrnuto: kritika istinita i gorka. Istoriju pisu pobednici, a na umetnicima ostaje da oslikaju surove cinjenice, mozda i sentimen talnog karaktera sa humanog aspekta, onog ljudskog koji i u pobedi zali za prolivenom krvlju i izgubljenim zivotima. Danko Popovic ponudio je ovu humanisticku viziju jedne istorijske, mracne epohe. On kroz ispovest cica-Milutin a kazuje da pobeda moze znaciti poraz i da je slava ponekad okaljana izgubljenim dusama. Milutin postavlja osnovnu dilemu rata: "Kako bre, ne smemo da izgubimo rat, a smemo da izgubimo narod!" "E da budale ne satrase noliku nasu decu, i nase ljude i Srbi bi mogli biti prilican narod." Rat dovodi do citavih porodicnih tragedija: "Srbin Srbina na predaju zove, oce brata za zarobljenika." Čiča Milutin: Karakteristican je lik, koji se pamti. Ucestvovao je u tri rata. Njegov fizicki opis nije predocen. Milutin je bio covjek sirokih pogleda na svijet. Citav svoj zivot se trudio da obezbjedi materijalno blagostanje u porodici. Tesko je radio i s mukom stekao nesto malo stoke. Cim je uspio da stane na noge, doslo je do drugog svjetskog rata i nova vlast mu je sve oduzela. Najveca tragedija milutinova  je u tome, sto je sve ucinio za drzavu, a ta drzava i vlast nisu mu nista pruzili, kako bi mu olaksali zivotne muke. Niko Milutina ne postuje. Njega i njegove saborce je progutalo more, umirilo se i najelo se srpskog mesa. Milutin trazi postovanje, to je najzad zasluzio. Nova vlast ga optuzuje, jer nije u stanju da da odredjenu kolicinu psenic e. Mogao bi on raditi i posijati psenicu, ali ne zeli. Sva njegova nadanja su ostala na groblju. Sahranio je sina jedinca. Muci ga jos jedno pitanje "Da li ce on ili Zivana prvi posjetiti Radoja". Na Milutina ce se zaboraviti, kao da nikada nije ni postojao. On je samo jedna kap u moru, potpuno mali i nevazan. Umire kao kulak od cebovanja u zatvoru. Cime je on to zasluzio?! Popovic je Milutina zamislio kao sumadijskog Davida Strpca. Milutin je prezivio strahote, nagledao se mucenja i ubijanja, ali nikada nije dopustio, da mu te strahote uticu na zivot. Tokom svog izlaganja djeluje smireno i cini se da spoljasni faktori na njega uopste ne uticu. On sva mucenja i prezivljavanja zadrzava i potiskuje u sebi. Na prvi pogled, djeluje hladnokrvno i cini se kao da mu nije stalo. Poslije smrti svog sina, osjeca se prazno i izgubljeno. Ceka samo jedan dan, dan svoje smrti. To ce biti Milutinu oslobodjen je. Nisu mu bili teski ni Njemci ni domaci neprijatelji nego smrt sina jedinca. Nije ni na jednoj strani. On je jednostavno covjek, koji se nasao u vihoru rata. Jedina mu je zelja da se on sto prije zavrsi. Srpski seljak je taj, koji se najkvise zrtvuje i ispasta, a na kraju nema nikakve koristi od pobjede. Plodovi takve pobjede su gorki. Nova vlast ubija svako dostojanstvo u seljaku, gusi u njemu i onu najmanju klicu nade u bolje sutra.  1. U cemu se ogleda antiratna bit ove knjige? U jednom pitanju, postoji li ijedan ideal vredan gubitka ijednog pokolenja srskog naroda? Koliko se sme zrtvovati, ko to uopste i sme da zrtvuje? Rat ne vode narodi, oni su samo pijuni, iako se u njihovo ime i za "njihovo dobro" on i dogadja. Svaki rat pocinje odusevlje njem, pijanstvom, ljudi su i nesvesno omadjijani, a kada se to dejstvo ispari, dolazi do bolnog otreznjenja. Nemoguce je dobiti rat, ali to znaju samo prekaljeni i, sto da ne, istroseno borci. Ipak, njih niko ne slusa. Ne dozvoljavaju im da budu kocnica, da signaliziraju opasnost na putu. Bitno je preci taj put, gde god on vodio, koliko god opasan on bio, ni rampe ne smeju da predstavljaju prepreku. Kakav bolan udar ce se desiti, to one koji rat vode, ne zanima. Oni ce posle partije da zapale cigaretu, cestitaju jedan drugom i odu na neku plazu da pijuckaju pivo.

New Microsoft Word Document

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: New Microsoft Word Document

5/11/2018 New Microsoft Word Document - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/new-microsoft-word-document-55a232de1669c 1/3

 

Sam Popović je u više navrata komentarisao razloge popularnosti svog romana, ističući da setu ne radi o fikciji već o svesrpskom dedi. Čitav opus Danka Popovića predstavlja napor da serehabilituje ideja militaristički preoznačenog pojma srpskog seljaštva koja se tokomosamdesetih našla u žiži ratne mobilizacije u jeziku medija i književnosti. Šajkača, domaćin,ratnik, povratak nebeskoj Srbiji — predstavljaju bazične pojmove Popovićeve poetike. Danko

Popović je jedan od najradikalnijih tumača srpskih ratova. Za njega je rat protiv Srbije počeo1878. i od tada nikada nije prestajao.

"Knjiga o Milutinu" predstavlja novinu u srpskoj posleratnoj knjizevnosti, pre svega zbog slobode jezika kojom se pisac sluzio, docaravajuci govor srpskog seljaka. Citavo delo, pisano je u oblikumonologa, nije samo hronika jednog rata, vec surova ispovest Srbina, jedinke koja je temelj nacije.

 To nije hvalospev junacima i vodjama, vec upravo obrnuto: kritika istinita i gorka.

Istoriju pisu pobednici, a na umetnicima ostaje da oslikaju surove cinjenice, mozda i sentimentalnogkaraktera sa humanog aspekta, onog ljudskog koji i u pobedi zali za prolivenom krvlju i izgubljenimzivotima. Danko Popovic ponudio je ovu humanisticku viziju jedne istorijske, mracne epohe. On krozispovest cica-Milutina kazuje da pobeda moze znaciti poraz i da je slava ponekad okaljanaizgubljenim dusama.

Milutin postavlja osnovnu dilemu rata: "Kako bre, ne smemo da izgubimo rat, a smemo da izgubimonarod!""E da budale ne satrase noliku nasu decu, i nase ljude i Srbi bi mogli biti prilican narod."

Rat dovodi do citavih porodicnih tragedija: "Srbin Srbina na predaju zove, oce brata zazarobljenika."

Čiča Milutin:Karakteristican je lik, koji se pamti. Ucestvovao je u tri rata. Njegov fizicki opis nije predocen.Milutin je bio covjek sirokih pogleda na svijet. Citav svoj zivot se trudio da obezbjedi materijalnoblagostanje u porodici. Tesko je radio i s mukom stekao nesto malo stoke. Cim je uspio da stane nanoge, doslo je do drugog svjetskog rata i nova vlast mu je sve oduzela. Najveca tragedija milutinova

 je u tome, sto je sve ucinio za drzavu, a ta drzava i vlast nisu mu nista pruzili, kako bi mu olaksalizivotne muke. Niko Milutina ne postuje. Njega i njegove saborce je progutalo more, umirilo se inajelo se srpskog mesa. Milutin trazi postovanje, to je najzad zasluzio. Nova vlast ga optuzuje, jernije u stanju da da odredjenu kolicinu psenice. Mogao bi on raditi i posijati psenicu, ali ne zeli. Svanjegova nadanja su ostala na groblju. Sahranio je sina jedinca. Muci ga jos jedno pitanje "Da li ce onili Zivana prvi posjetiti Radoja". Na Milutina ce se zaboraviti, kao da nikada nije ni postojao. On jesamo jedna kap u moru, potpuno mali i nevazan. Umire kao kulak od cebovanja u zatvoru. Cime jeon to zasluzio?!

Popovic je Milutina zamislio kao sumadijskog Davida Strpca. Milutin je prezivio strahote, nagledaose mucenja i ubijanja, ali nikada nije dopustio, da mu te strahote uticu na zivot. Tokom svogizlaganja djeluje smireno i cini se da spoljasni faktori na njega uopste ne uticu. On sva mucenja iprezivljavanja zadrzava i potiskuje u sebi. Na prvi pogled, djeluje hladnokrvno i cini se kao da munije stalo. Poslije smrti svog sina, osjeca se prazno i izgubljeno. Ceka samo jedan dan, dan svojesmrti. To ce biti Milutinu oslobodjenje. Nisu mu bili teski ni Njemci ni domaci neprijatelji nego smrtsina jedinca. Nije ni na jednoj strani. On je jednostavno covjek, koji se nasao u vihoru rata. Jedina

mu je zelja da se on sto prije zavrsi. Srpski seljak je taj, koji se najkvise zrtvuje i ispasta, a na krajunema nikakve koristi od pobjede. Plodovi takve pobjede su gorki. Nova vlast ubija svakodostojanstvo u seljaku, gusi u njemu i onu najmanju klicu nade u bolje sutra. 

1. U cemu se ogleda antiratna bit ove knjige?U jednom pitanju, postoji li ijedan ideal vredan gubitka ijednog pokolenja srskog naroda?Koliko se sme zrtvovati, ko to uopste i sme da zrtvuje? Rat ne vode narodi, oni su samopijuni, iako se u njihovo ime i za "njihovo dobro" on i dogadja. Svaki rat pocinjeodusevljenjem, pijanstvom, ljudi su i nesvesno omadjijani, a kada se to dejstvo ispari, dolazido bolnog otreznjenja. Nemoguce je dobiti rat, ali to znaju samo prekaljeni i, sto da ne,istroseno borci. Ipak, njih niko ne slusa. Ne dozvoljavaju im da budu kocnica, da signalizirajuopasnost na putu. Bitno je preci taj put, gde god on vodio, koliko god opasan on bio, ni

rampe ne smeju da predstavljaju prepreku. Kakav bolan udar ce se desiti, to one koji ratvode, ne zanima. Oni ce posle partije da zapale cigaretu, cestitaju jedan drugom i odu naneku plazu da pijuckaju pivo.

Page 2: New Microsoft Word Document

5/11/2018 New Microsoft Word Document - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/new-microsoft-word-document-55a232de1669c 2/3

 

4. Da li je Milutin tipican primer srpskog vojnika?Kroz istoriju Srbi su uvek ginuli za druge. Najcesce nisu ni znali za sta ostavljaju glavu. Drugi su secenjkali, mi smo sluzili za kusur. Milutin je to jasno uvideo. On se buni protiv toga uzaludnogabacanja zivota, i zbog toga mu se ostro zamera. Zamera mu se zbog nedostatka hrabrosti, a je lihrabrost izgubiti glavu zbog nepoznatih ciljeva? Srpski vojnici ulaze u pesme, ali sta je sa njihovomdecom, njihovim sirocicima? Velike sile to nije briga. Milutin se tome ostro suprostavlja, on naglasgovori ono sta ostali misle. Ipak, on cini sto i ostali, ide u jurise, podmece glavu — stoga, on neodudara mnogo od drugih.

05. Da li je Milutinova sudbina sudbina samo jednog coveka?Mnogo je onih koji su izgubili ne samo cele porodice, nego i svoje glave. Milutin i prica o njima —sebe uzima samo kao primer, ne zbog neke sebicne pokvarenosti, vec zbog toga sto svaki covek, asrpski seljak pogotovo, najpre istice svoju muku. Drugi ne smeju naglas da pricaju o onome sta ihmuci — Milutin to cini, i na neki nacin, bar malo, olaksava sebi muku. Znanje

Page 3: New Microsoft Word Document

5/11/2018 New Microsoft Word Document - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/new-microsoft-word-document-55a232de1669c 3/3